Vilijam Blejk

First topic message reminder :

Višestruko nadaren umetnik, engleski pesnik, Viliam Blejk (1757-1827), je sam stavarao ilustracije za svoje tekstove, gravirao ih je, bojio, otiskivao, praveći čitavu umetničku kompoziciju. Njegove kraće pesme su po formi jednostavne, ali u njima su pokrenuta sva filozofska, teološka, antropološka, psihološka i etička pitanja. U svojim dužim pesničkim delima, tzv. proročkim knjigama, Blejk je, korišćenjem sopstvene mitologije i simbola, predstavljao svoje intuitivne uvide u ljudsku dušu, izražavajući, mnogo pre Frojda i Junga, nešto što je dotad bilo sasvim nepoznato i za šta nije postojao adekvatan jezik. Tako se Vilijam Blejk može smatrati stvaraocem 20. veka, u kojem je njegovo delo postalo poznato i u kojem se konačno primilo i izvršilo uticaj na mnoge velike pisce svojim svojstvima, kao što su snaga, dubina, univerzalnost, originalnost.

Poznato je da je Viliam Blejk, već u četvrtoj godini života video kako Bog pruža glavu kroz njegov prozor. U osmoj, trčeći poljem, ugledao je stablo u koje sleće jato anđela. Ta vizionarska moć duha, koju je Blejk zadržao čitav svoj život, izdvaja ovog pesnika iz celokupne engleske, a i evropske književnosti. Iako se po mnogim svojim stvaralačkim odlikama oblikovao duhom 18. veka, Blejkpodjednako pripada i književnosti romantizma na koji je, ne samo stoga što je nadživio i Shelleya i Keatsa i Byrona, snažno uticao i svojim panteizmom, koji će podeliti s Williamom Wordsworthom, i svojim buntovnim titanizmom što će ga, kao zajedničku temeljnu crtu, u svojim delima iskazivati gotovo svi europski romantičari.

Vijijam Blejk rodio se 20. januara1757. godine u Londonu, u porodci siromašnog trgovca čarapama i pleteninom. Zbog toga se nije redovito školovao. U 14. godini počeo je učiti tada vrlo raširen zanat gravera u jednoj graverskoj školi u Londonu, razvivši tako svoju urođenu slikarsku darovitost i imaginativnost koja, osim mističnih poriva, stoji u podlozi njegovih pesničkih vizija od kojih su gotovo sve njegovom rukom dobile i svoj vizuelni prikaz. U 26. godini Blake je oženio Catherine Boucher, ćerkom tržnog baštovana lepu nepismenu devojku, s urođenim darom za crtanje.

Jedina Blejkova, kod izdavača objavljena zbirka pesama Pesničke skice (Poetical Sketches) izišla je 1783. godine. Sve ostale svoje knjige Blejk je sam ilustrovaoi objaviokao samostalna izdanja u vrlo malom broju primeraka. Pesme nevinosti (Songs of Innocence) pojavile su se 1789. Sledi zatim niz tzv. proročkih knjiga: Knjiga o Teli (Book of Thel, 1789.), Vjenčanje Neba i Pakla (Marriage of Heaven and Hell, 1790.), Francuska revolucija (French Revolution, 1791.), Amerika (1793.), Vizije kćeri Albionovih (Visions of Daughters of Albion, 1793.). Oslanjajući se na Bibliju, Shakespearea i Miltona, a prije svega na Jespera Swedenborga (1688.-1772.), švedskog filozofa, naučnikai mističara, osnivača tzv. Nove Crkve (koje je i Blake bio član), on je u tim delima razvio poseban pesnički jezik, mitologiju i simboliku .

Godine 1794. izlaze Pesme iskustva (Songs of Experience) u kojima se, principom ogledala, ređaju i odražavaju pesme i teme zastupljene u Pesmama nevinosti. Sledi ponovo novi niz proročkih pesničkih knjiga i spevova: Knjiga o Urizenu (The Book of Urizen, 1794.), Evropa (1794.), Pesma o Losu (The Song of Los, 1795.), Knjiga o Ahaniji (The Book of Ahania, 1795.), Knjiga o Losu (The Book of Los,1795.), Vala, odnosno kasnije Četiri Zoa (Vala; Four Zoas, 1797-1804.), zatim spev Milton (1804-1808.), Jerusalim (1804.-1820.). Večno Evandelje (The Everlasting Gospel), koje je Blejk počeo pisati 1810., ostalo je nedovršeno.

Blejkje umro 12. avgusta 1827. godine u Londonu. Neshvaćen u svom vremenu on nam svojim delom i danas nudi mnoštvo trajno važećih pitanja i odgovora kao ključ za shvatanje sadašnjice.

[You must be registered and logged in to see this link.]

_______________________________

San

Ležaj anđela – čuvara
Nekog sna zaseni šara.
Ležah tu gde gusta trava
Sakri izgubljenog mrava.

Nevoljnog, od puta snena,
Noć ga ovi, izgubljena,
Tu gde mu se smetnu puti,
Slomljena ga mogah čuti:

“Deco, je l’ vam suze sjaje?
Čujte oca uzdisaje!
Zene tužne sad im zjape,
Vraćaju se, za mnom vape.”

Požalih ga “Šta ću?”, rekoh
No, kresnica, nedaleko,
Progovara: “Ko, sred jada,
Stražaru se noćnom nada?

Moje svetlo rasvetljuje,
Oko njega bube zuje.
Sad zuj sledi i ne pitaj;
Lutalico, kući hitaj!”

[You must be registered and logged in to see this link.]

_______________________________

Tigar

Tigre, tigre, plame jak
Što sijevaš kroz šumski mrak,
Koji vječni dlan, i kad,
Stvori taj tvoj strašni sklad?

S kojeg neba, ili dna,
Žar zjenica tvojih sja?
Čiji polet i dlan sam
Smjede taj osvojit plam?

Koja snaga, pokret strog
Splete žice srca tvog?
Kada život bje mu dan;
Koje noge? koji dlan?

Lanac? čekić? koja peć
Um tvoj skova, tko će reć?
I nakovanj? koji hvat
Grozu će mu sputat znat?

Kad na nebo kao mač
Pade zvijezda sjaj i plač,
Da l’ to osmijeh onom gna
Što s tobom i Janje zda?

Tigre, tigre, plame jak
Što sijevaš kroz šumski mrak,
Koji vječni dlan, i kad,
Stvori taj tvoj strašni sklad?

[You must be registered and logged in to see this link.]

_______________________________

Uspavanka

Snovi, tkajte sjene plave čedu mom iznad glave,
Slatki snovi kojim ovi mjesec ga što tiho plovi.
Čedu mom, sne, iznad čela pahuljica budi bijela.
S anđelom ga blagim i ti čuvaj, slatki sne, i štiti.

Slatki smiješci, noću zato bdijte, dok spi moje zlato;
Slatki smiješci, kakvim smije majka se što svunoć bdije.
Slatki uzdasi, u oči nek vam san se noćas toči,
Golubinji, koji čine da noć blago, brzo mine.

Spavaj, spavaj, dijete drago, svaki stvor sad spava blago;
Spavaj, spavaj, spavaj sretno, dok ti majka jeca sjetno.
Slatko dijete, u tvom liku vidim pravu svetu sliku.
I mene će stavit’ leći tvorac tvoj i suze teći

Za me će mu, za te, svete, za nas, ko kad bješe dijete.
Trajno gledat’ dano ti je njegov lik što ti se smije;
Smješka meni, nama, mio, on što je djetešce bio.
Dječjim smijehom on se smiješi, nebo, zemlju mirom tješi.

[You must be registered and logged in to see this link.]

Zimi

Zimo, zaključaj dijamantna vrata:
Sjever je tvoj, na temelju duboku
Tu podigla si dom. Ne tresi krov svoj,
Ni stupove tim kolima od gvožđa.

Ne čuje me, već teška jaše preko
Bezdana; oslobodila u čelik
Okovane oluje je, i gledat
Bojim se, žezlom ona vitla svijetom.

Neman je to što koža joj se lijepi
Za jake kosti, gazi preko stijena
Što ječe, čini da sve vene, zemlji
Haljinu svlači, krhki život ledi.

Sjedne na hridi, zalud mornar vapi,
Taj jadnik što s olujama se bori,
Dok nebo smiješkom ne odagna tu
Neman u špilje ispod gore Hekla.

[You must be registered and logged in to see this link.]

Zemlja i kamen

“Ljubav se ništa ne brine za se,
Niti je more takvi jadi,
Kao dar drugim radosno da se,
Unatoč Paklu Nebo gradi.”

To reče gruda zemlje koju
Smrvilo stado svu u prah je,
Kamen u potok skriven svoju
Odvratio joj u taj mah je.

“Ljubav tek samu sebe znade,
Strastveno druge hvata tog radi
I svima redom spokoj krade;
Unatoč Nebu Pako gradi.”