Halil Džubran

Strana 1 od 4 1, 2, 3, 4  Sledeći

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole

Halil Džubran

Počalji od Mustra taj Ned Dec 13, 2015 2:58 am

MIRISNI PLODOVI DUŠE

[You must be registered and logged in to see this image.]





Robovanje


Ljudi robuju životu, i zbog toga robovanja dani su im prepuni poniženja i
stradanja, a noći su im sve u krvi i suzama.
Evo, minu sedam tisuća godina od moga prvoga rođenja i do sada ne vidjeh
ništa osim potčinjenih, pozatvaranih i okovanih robova.
Obiđoh Zemlju od istoka do zapada, spoznah i tamu i svjetlost života, gledah
procesije naroda kako iz pećine hrle u palače, ali do sada ne vidjeh ništa drugo
do šije povijene pod bremenom, ruke u lance vezane i koljena savinuta pred
idolima.
Pratio sam čovjeka od Babilona do Pariza, od Ninive do New Yorka i vidjeh
samo tragove njegovih okova na pijesku uz otiske stopala, čuh samo kako
doline i šume odjekuju vapajima generacija i stoljeća.
Ulazio sam u dvorove, u hramove i bogomolje, stajao uz prijestolja,
žrtvenike i govornice, ali vidjeh samo kako trudbenik robuje trgovcu, trgovac
robuje vojniku, vojnik robuje guverneru, guverner robuje kralju, kralj robuje
vjerskom poglavaru, vjerski poglavar robuje idolu, a idol je samo zemlja od
koje su ga sotone sazdale te ga postavile na brdo lubanja. Ulazio sam u kuće
moćnih bogataša, u straćare nemoćnih jadnika, u sobe ukrašene slonovom kosti
i komadima zlata, u skloništa ogrezla u očaj i zadah smrti, i vidjeh djecu kako se
uz mlijeko zadajaju robovanjem, vidjeh mladiće kako uz alfabet usvajaju pokor-
nost, djevojke kako se odijevaju u poslušnost i potčinjenost, i žene kako liježu
na postelje pokornosti i podatnosti.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 34560
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Halil Džubran

Počalji od Mustra taj Ned Dec 13, 2015 2:59 am

[You must be registered and logged in to see this image.]
  Pratio sam generacije od obala Gangesa pa do Eufrata, do ušća Nila i Sinaja,
do atenskih trgova i rimskih crkava, do uličica Konstantinopola i londonskih
građevina, i vidjeh samo robovanje što posvuda žrtvenike ostavlja iako ga
božanstvom nazivaju, vino i miomirise mu pred noge izlijevaju i kraljem ga
nazivaju, tamjan pale pred njegovim bistama i prorokom ga nazivaju, ničice
pred njim padaju i zakonom ga nazivaju, zbog njega međusobno ratuju i
rodoljubljem ga nazivaju, njegovoj se volji predaju i Božjom sjenom na Zemlji
ga nazivaju, po njegovoj želji domove i zdanja pale u bratstvom i jednakošću ga
nazivaju, radi njega se pregalaštvu predaju i bogatstvom i trgovinom ga
nazivaju. Sve su to brojna imena za jednu istinu i sve je to mnoštvo ispoljavanja
jedne suštine. Ta je trajna, vječna bolest sa svakojakim simptomima i
raznovrsnim ranama; nasljeđuju ih sinovi od očeva kao što dah života
nasljeđuju; njeno sjemenje se stoljećima u tlo vremena zasijava, kao što jedno
godišnje doba daje ono što se u drugo doba zasije.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 34560
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Halil Džubran

Počalji od Mustra taj Ned Dec 13, 2015 3:00 am

[You must be registered and logged in to see this link.]

Najčudnija i najbezočnija vrsta robovanja na koju naiđoh jest ona što
sadašnjicu ljudsku neraskidivo veže za prošlost predaka; što im duše tjera na
klanjanje tradicijama djedova; što im u mladićka tijela uvodi drevne duše, kao u
svježe grobove kosti stare.
Vidjeh nemušto robovanje - trajno vezivanje muškarca za ženu koju
potcjenjuje; tjelesnu vezanost žene za postelju supruga koga mrzi te im ni
jednome nije stalo do života.
Vidjeh nijemo robovanje - kada su pojedinci prinuđeni slijediti svoju
sredinu, krasiti se njenim bojama, njenim se ruhom odijevati, te se oglašavaju
poput odjeka i tijela su im nalik sjenama.
Vidjeh nakazno robovanje - šije moćnika upregnute u jaram obmanjivača,
odlučnost jakih ljudi u službi pohotnika što žude za slavom i znamenitošću te se
ponašaju poput marioneta što se prstima pokreću, zaustavljaju i razbijaju.
Vidjeh prastaro robovanje - kako duše dječje padaju sa prostranih nebesa u
nesretne domove gdje nužda i maloumnost druguju, gdje poniženje i očaj idu
ruku pod ruku te djeca stasavaju nesretna, žive kao prijestupnici i umiru
poročni.
Vidjeh odvratno robovanje -- prodavanje predmeta u bescijenje i naopako
imenovanje stvari: obmanjivanje se naziva oštroumnošću, brbljanje umnošću,
slabost blagošću, bojažljivost gordošću.
Vidjeh surovo robovanje - kada se nejaki strahom tjeraju da govore, pa
kazuju ono što ne osjećaju, predstavljaju se suprotno svome biću te se nesreća s
njima poigrava kao s krpama.
Vidjeh ogavno robovanje - kada jedan narod živi po zakonima drugoga
naroda.
Vidjeh nakazno robovanje - kada kraljevski sinovi krunišu kraljeve.
Vidjeh crno robovanje - kada prijestupnici svaljuju sram na nedužne.
Vidjeh robovanje samom robovanju, a to je inercija.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 34560
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Halil Džubran

Počalji od Mustra taj Ned Dec 13, 2015 3:01 am

[You must be registered and logged in to see this link.]



Kada sam se umorio prateći generacije i kada mi je dojadilo da gledam
prohod naroda, sjedoh osamljen u dolini silueta, tamo gdje se skrivaju sjene
minulih vremena i gdje počivaju duhovi budućih stoljeća. Tamo vidjeh
slabunjavu siluetu kako osamljena ide zureći u sunce te je zapitah:
- Tko si i kako ti je ime?
- Sloboda je moje ime.
- Gdje su ti potomci?
- Jedan je umro razapet, drugi je umro u ludilu, a treći se još ni rodio nije.
Potom mi se izgubi iz vida, u magli.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 34560
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Halil Džubran

Počalji od Mustra taj Ned Dec 13, 2015 3:01 am

[You must be registered and logged in to see this link.]

O noći


O, Noći što pripadaš ljubavnicima, pjesnicima i maštarima!
O, Noći silueta, duhova i sjeni!
O, Noći čežnje, ljubavi i uspomena!
Ti, svemoćna Noći, što stojiš između patuljastih oblaka zapada i jutarnjeg
svitanja, što oponašaš oštricu straha, što se mjesecom ovjenčavaš, što se u ruho
mira odijevaš, što s tisuću očiju u dubine Života gledaš, što s tisuću ušiju
osluškuješ zvuke Smrti i Ništavila!
Ti si tama koja nam nebeska svjetla pokazuje, dok je Dan svjetlost što nas u
zemaljsku tamu gura.
Ti si nada koja nam oči otvara pred divotom Beskraja, a Dan je obmana što
nas kao slijepce vodi svijetom normi i ograničenja.
Ti si pokoj koji nemušto saopćava tajne živih duša što hode nebeskim
visinama, a Dan je buka koja ne da mira dušama onih što se predaju svojim
željama i strastima.
Ti si pravednik koji svojim snenim krilima izjednačava snove nejakih sa
željama moćnika.
Ti si samilosnik koji nevidljivim prstima sklapa oči nesretnika i srca im
uznosi u svijet manje surov od ovoga svijeta.
U tvoje plave skute ljubavnici toče svoje dahtanje; na tvoje nevidljive noge,
uz kapi rose, samotnici liju suze; na tvoje dlanove što mirišu na doline tuđinci
polažu svoje čežnjive uzdahe. Ti si sugovornik ljubavnicima, druželjubiv prema
samotnicima, prijatelj tuđincima i osamljenima.
Pod tvojim okriljem bujaju osjećaji pjesnika, na tvojim plećima uznose se
srca proroka, u tvojim vlasima trepere umovi mislilaca. Ti prišaptavaš
pjesnicima, ti si nadahnuće prorocima i inspiracija misliocima.
Kada mi ljudi dosadiše i kada mi se oči zamoriše gledajući lice Danje,
zaputih se u daleka polja gdje borave sjene minulih vremena.
Tamo se zaustavih pred jednom tamnom, lelujavom prilikom što na tisuću
nogu ide dolinama, planinama i ravnicama.
Tamo sam netremice gledao mračne oči, slušao lepet nevidljivih krila,
osjećao dodire mira, odvažno stajao pred strahotama tame.
Tamo sam tebe vidio, Noći, kao divnu i zastrašujuću siluetu uspravljenu
između zemlje i neba, ogrnutu oblacima, opasanu maglama, podrugljivu prema
suncu, prezrivu prema Danu, podsmješljivu prema krijeposnicima što bdiju nad
idolima, srditu na kraljeve što snivaju u svili, zagledanu u lica lopova, brižnu
nad dječjim posteljama, zaplakanu za osmijehom posrnulih žena, nasmijanu
zbog plača ljubavnika, u ruci držiš srca velikih ljudi, a nogama gaziš duše
neznatnih.
Tamo sam te vidio i ti si mene vidjela, Noći. Tvoja strahota mi bješe roditelj
i ja bijah tvoje čedo, kao sanjar; iščezoše svi zastori među nama; s lica nam se
strgoše velovi izvjesnosti i slutnji; ti mi saopći svoje tajne i namjere, a ja tebi
svoje želje i nadanja; potom se tvoja strahota preobrazi u pjesmu umilniju od
šaputanja cvijeća; a moje strahovanje postade radost dragocjenija od spokoja
ptica; ti me k sebi uze i sebi na ramena posadi te mi se uši osposobiše za
Čuvenje, usne za Kazivanje, srce za Ljubav kakvu ljudi ne poznaju i za Mržnju
drugim ljudima stranu; onda mi ti prstima dotače misao te mi misli potekoše
poput hitre, raspjevane rijeke što odnosi svelo raslinje; duh mi svojim usnama
poljubi te mi duh zaigra poput raspaljene iskre što pali sasušeno drveće.
Drugovah s tobom, o Noći, sve dok ne postadoh na tebe nalik; uz tebe se
privijah sve dok se moje želje s tvojima ne izmiješaše; voljeh te sve dok se moje
biće ne pretvori u tvoje naličje. Zato su u mojoj duši sjajne zvijezde koje uvečer
ljubav rasijava, a ujutro ih ubiru nemiri. Zato mi je u treperavom srcu mjesec što
hita, čas kroz nebesko oblačje, čas prostranstvom prepunim snova u pohodu.
Zato je u mome uvijek budnome duhu spokoj što objavljuje tajne zaljubljenih i
što odjekuje molitvama krijeposnika. Oko glave mi čarobna koprena koju
cijepaju roptaji samrtnika, a ponovo je sastavljaju pjesme onih što ženama
ljubavne stihove pjevaju.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 34560
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Halil Džubran

Počalji od Mustra taj Ned Dec 13, 2015 3:01 am


[You must be registered and logged in to see this link.]

Ja sam poput tebe, Noći. Pred ljudima se uznosim jer se s tobom
poistovjećujem, a oni se ponose jer se s Danom uznose.
Ja sam nalik na te i oboje se, nedužni, okrivljujemo.
Ja sam nalik na te snovima, karakterom i ponašanjem.
Ja sam nalik na te, makar me jutro i ne ukrašavalo ružičastim zrakama.
Ja sam nalik na te, makar i ne bio opasan maglama.
Ja sam noć raspojasana, svud prisutna, mirna, uzbudljiva; mojoj tami nema
početka i mojim dubinama nema kraja; dok se drugi dižu hvatajući se radosti
svjetlosti, moj se duh priklanja tugama u tami.
Ja sam poput tebe, o Noći, i dokle živim moje jutro neće doći.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 34560
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Halil Džubran

Počalji od Mustra taj Ned Dec 13, 2015 3:03 am

[You must be registered and logged in to see this link.]

Volšebna Demonica


Kuda me vodiš, Volšebna Demonice?
Dokle ću te slijediti na ovom izlokanom putu što se probija između litica,
posut trnjem, što nam noge vodi naviše, a duše nam sunovraćuje u dubine? Čvr-
sto sam se uhvatio tvojih skuta i slijedim te kao dijete majku, zaboravljajući
svoje snove, zagledan u tvoju ljepotu, ne videći sjene što mi lebde oko glave,
privučen nevidljivom snagom u tvome tijelu.
Stani za trenutak da ti vidim lice. Baci pogled na me ne bih li ti u očima
vidio tajne srca, ne bih li ti u crtama lica prozreo tajne duše.
Stani za trenutak, Demonice, jer me je zamorilo putovanje i duša mi strepi
zbog strahota puta. Zastani, jer smo stigli na raskršće gdje se smrt i život grle.
Neću poći ni koraka sve dok mojoj duši ne saopćiš namjere svoje duše i dok
mome srcu ne raskriliš riznice svoga srca.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 34560
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Halil Džubran

Počalji od Mustra taj Ned Dec 13, 2015 3:03 am

[You must be registered and logged in to see this link.]



Poslušaj me, Volšebna Demonice!
Još jučer bijah slobodna ptica što boravi među potocima, što leti u visinama,
što stoji na vrhovima grana promatrajući uvečer zamkove i hramove
raznobojnih oblaka koje sunce na izlasku gradi, a ruši ih kada zalazi.
Osamljen kao misao, putovao sam Zemljom od istoka do zapada, radujući se
dobrotama i slastima života, promatrajući tajne Svemira.
Hitao sam poput sna na krilima noći, kroz prozore ulazio u sobe usnulim
djevicama i poigravao se njihovim osjećajima. Stajao sam uz postelje mladići-
ma i budio im nadanja. Sjedio sam uz postelje starcima i pojašnjavao im vlastita
promišljanja.
Danas, kada tebe sretoh, Volšebna Demonice, i kada me ti povede, postadoh
poput roba što neznano kuda vuče okove; postadoh poput pijanca koji hoće vina
što mu volju slama i koji cjeliva dlan što ga po licu udara.
Zastani malo, Volšebnice - evo mi se snaga vratila, popucali su okovi što su
mi noge izranjavali, razbila se čaša otrova kojom sam se naslađivao. Što bi htje-
la da učinimo i kojim putem da krenemo?
Ponovo sam slobodan i da li bi me htjela kao slobodna prijatelja »što u sunce
netremice gleda i vatru hvata sigurnim rukama«?
Ponovo sam krilima uzmahnuo i hoćeš li pratiti mladića što kao orao dane
provodi u planinama, a noću zaliježe u pustinji poput lava?
Hoćeš li ljubav čovjeka kome je ljubav sugovornik, a ne gospodar?
Želiš li strast srca koje silno ljubi, ali se ne podaje, koje plamti, ali se ne
topi?
Hoćeš li naklonost duše što treperi pred naletom oluje, ali se ne slama; što
bjesni na buri, ali se s mjesta ne pomiče?
Želiš li me za prijatelja koji se ne da porobiti, niti on koga porobljava?
Evo moje ruke - prodrmaj je svojom lijepom rukom! Evo moga tijela - prigrli
ga u meko naručje!
Evo mojih usana - cjelivaj ih dugim i bezglasnim cjelovima!

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 34560
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Halil Džubran

Počalji od Mustra taj Ned Dec 13, 2015 3:03 am

[You must be registered and logged in to see this link.]





Uoči samoubojstva


U ovoj samotnoj, mirnoj sobi još jučer je sjedila žena koju sam volio.
Na ove meke, ružičaste jastuke svoju lijepu glavu je stavljala, iz ove
kristalne čaše je lagano pila vino pomiješano s miomirisima.
Sve to bijaše još jučer, a prošlost je samo san što se ne vraća. Danas je žena
koju sam volio otišla u zemlju daleku i pustu, divlju i hladnu, u zemlju pustoši i
zaborava.
Tragovi prstiju žene koju sam volio još uvijek su vidljivi na mome ogledalu,
miris njenog daha još uvijek mi je u odjeći, još uvijek iz kutova moje kuće
odjek njenog glasa ne iščezava. Ali ona - žena koju sam volio - otišla je u
daleko mjesto što se zove mjestom odlazaka i pokoja. Tragovi njenih prstiju,
miris njenog daha i sjena njenog duha u ovoj će sobi ostati sve do jutra, kada ću
raskriliti prozore valovima vjetra da odnesu sve što je ostavila ta lijepa
čarobnica.
Slika žene koju sam volio još je obješena pored moje postelje, ljubavna
pisma koja mi je slala još su u srebrnoj kutiji ukrašenoj draguljima i koraljima,
zlatno pramenje kose koje mi je u spomen darovala još je u svili natopljenoj
mošusom i tamjanom. Sve će to ostati na svome mjestu do jutra, a kad jutro
osvane raskrilit ću prozore vjetrovima da ih odnesu u tamu ništavila, gdje samo
nemušti mir obitava.
Žena koju sam volio nalik je ženama koje ste vi, mladići, voljeli. To je
čudesno stvorenje koje bogovi sazdaše od golubičije krotkosti, zmijske
nepouzdanosti, paunove gordosti, vučje zlobe, od ljepote bijele ruže, strahote
mrkle noći, od šake pepela i pregršti morske pjene.
Ženu koju sam volio poznavao sam u djetinjstvu, za njom sam trčkarao po
poljima, za odjeću je držao na ulicama.
Poznavao sam je u doba djevojaštva; gledao odraz njenog lica u svetim i
drugim knjigama, promatrao linije njenog stasa u oblacima i slušao poj njenoga
glasa što se nadmeće sa žuborom potoka.
Poznavao sam je u zrelome dobu, s njom razgovarao, savjete od nje tražio i
primicao joj se žaleći se na bol srca, kazujući joj tajne svoje duše.
Sve to bijaše još jučer, a prošlost je samo san što se ne vraća. Danas je ta
žena otišla u zemlju daleku i pustu, divlju i hladnu, u zemlju pustoši i zaborava.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 34560
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Halil Džubran

Počalji od Mustra taj Ned Dec 13, 2015 3:04 am




[You must be registered and logged in to see this link.]



Život je ime žene koju sam volio.
Jer život je žena, lijepa čarobnica što nam srca očarava, što nam duše mami,
što nas obećanjima zatrpava. Ako u tome ustraje, strpljenje u nama ubija, a ako
nas usliša, u nama dosadu izaziva.
Život je žena što se kupa u suzama svojih zaljubljenika i što se ukrašava
krvlju svojih žrtava.
Život je žena što se odijeva bijelim danima obrubljenim crnim noćima.
Život je žena-preljubnica, ali je prelijepa; tko njenu preljubu nije iskusio,
njenu ljepotu je omrznuo.
Sinovi moje majke

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 34560
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Halil Džubran

Počalji od Mustra taj Ned Dec 13, 2015 3:10 am

[You must be registered and logged in to see this link.]

Što hoćete od mene, sinovi moje majke?
Hoćete li da vam od praznih obećanja gradim palače pričama ukrašene, i
bogomolje snovima natkrivene, ili hoćete da razaram ono što su gradili lažovi i
malodušni i da rušim ono što su podigli licemjeri i zlobnici?
Što biste htjeli da činim, sinovi moje majke? Da li da gučem kao golub ne
bih li vas udobrovoljio, ili da ričem kao lav kako bih sebe zadovoljio?
Pjevao sam vam, ali niste plesali; pred vama sam naricao, a vi niste plakali -
hoćete li da pjevam i naričem istovremeno?
Duše vam se grče od gladi, iako kruha spoznaje ima više od kamenja u
dolinama, ali ga ne jedete; srca vam drhte zbog žeđi, iako vrela života oko vaših
kuća teku poput potoka - zašto onda ne pijete?
More ima plimu i oseku, mjesec biva mlad i uštap, vrijeme ima ljeto i zimu,
a istina se ne mijenja i ne prolazi - zašto onda hoćete unakaziti lice istine?
Dozivao sam vas u noćnome miru da vam pokažem ljepotu mjeseca i
dostojanstvo zvijezda, pa ste preplašeni ustali iz postelja, dograbili sablje i
koplja vičući: “Gdje je neprijatelj da se s njime borimo?”
Govorio sam vam da se uspnemo na vrh planine da bih vam pokazao
prostranstva svijeta, ali ste odbili govoreći: “U dubinama ove udoline živjeli su
naši očevi i djedovi, pod njenim okriljem su umrli, u njenim pećinama su
pokopani - kako onda da je napustimo i da idemo tamo gdje oni nisu išli?”
Govorio sam vam da idemo u ravnice da bih vam pokazao zlatne rudnike i
zemljine riznice, ali ste odbili govoreći: “U ravnicama se kriju lopovi i hajduci.”
Govorio sam vam da idemo na obalu gdje more dariva svojim dobrima, ali
ste odbili govoreći: ”Huka pučine duše nam zastrašuje i strahota dubina tijela
nam usmrćuje.”
Volio sam vas, sinovi moje majke, ali mi je ta ljubav samo štetu nanijela, a
vama nije koristila. Sada vas mrzim, a mržnja je kao bujica što odnosi samo
suho granje i ruši samo trošne kuće.
Suosjećao sam, sinovi moje majke, zbog vaše slabosti, a suosjećanje još više
oslabljuje, umnožava nejake i nikakvu korist životu ne donosi. Sada, dok
gledam vašu slabost, duša mi treperi u odvratnosti i preziru.
Zbog vašeg poniženja i nesreće sam plakao, lio sam kao kristal bistre suze,
ali one ne sapraše vašu prljavštinu, ne odagnaše vam sljepilo, ne omekšaše vaša
skamenjena srca, već isplakaše tugu moga srca. Sada se smijem vašem bolu, a
smijeh je poput munje što dolazi prije oluje, nikada poslije.
Što hoćete od mene, sinovi moje majke?
Hoćete li da vam pokažem odraze vaših lica u bazenima mirne vode? Onda
dođite da vidite koliko su vam ružna lica!
Pogledajte kako vam je strah obijelio glave, kao pepeo, kako vam je
nesanica ispila oči nalik na crne jame, kako vam je malodušnost od obraza
načinila naborane dronjke, kako vam je smrt poljubila usne požutjele kao
jesenje lišće.
Što tražite od mene, sinovi moje majke? Što tražite od života kada vas život
svojim čedom više ne smatra?
Vaše duše drhte pred svećenicima, tijela vam se tresu pred tiranima i
krvnicima, zemlje vam se plaše neprijatelja i osvajača - što onda očekujete od
života pod suncem?
Sablje su vam zahrđale, kopljima su vršci polomljeni, štitovi vam prašinom
prekriveni - zašto onda stojite na bojištu?
Vjera vam je licemjerje, ovaj svijet vam je utvrda, a budući svijet vam je
samo tlapnja - zašto onda živite kada je smrt pokoj nevoljnicima?
Život je odlučnost koja prati mladost, ozbiljnost koja ide uz muževnost i
mudrost koja slijedi starost. Vi ste, sinovi moje majke, rođeni kao nemoćni star-
ci, zatim ste glave pognuli, koža vam se smežurala, izgledate kao djeca što se u
blatu valjaju i kamenicama gađaju.
Ljudski rod je kao kristalna rijeka što teče raspjevana, odnoseći tajne
planina u dubine mora. Vi ste, sinovi moje majke, kao odvratna baruština u
čijim dubinama gmižu insekti, a na njenim obalama se zmije uvijaju.
Duša je kao plavi, gorući i sveti plamen što sažiže suho raslinje, što se
rasplamsava u olujama i osvjetljava lica bogova. Vaše su duše, sinovi moje
majke, kao pepeo koji vjetrovi po snijegu raznose i oluje ga rasipaju po
dolinama.
Mrzim vas, sinovi moje majke, jer vi prezirete slavu i veličinu.
Prezirem vas, jer vi prezirete sami sebe.
Ja sam vaš neprijatelj, jer ste vi neprijatelji bogova a da to i ne znate!

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 34560
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Halil Džubran

Počalji od Mustra taj Ned Dec 13, 2015 3:10 am

[You must be registered and logged in to see this link.]


Mi i vi


Mi smo čeda tuge, a vi ste čeda radosti.
Mi smo čeda tuge, a tuga je Božja sjena koje nema u zlim srcima. Mi imamo
sjetne duše, a sjeta je veličina kojoj ne stremi sitna duša. Mi plačemo i ridamo, o
vi što se smijete, a tko se jednom u suzama okupa ostaje čist do kraja vremena.
Vi nas ne poznajete, ali mi vas znamo. Vi brzo plovite rijekom života ne
osvrćući se prema nama, a mi sjedimo na obali, vidimo vas i čujemo. Vi ne
marite za naše vapaje, jer vam dnevna buka uši ispunjava, a mi čujemo vaše
pjesme, jer nam šapat noći uši otvara.
Mi vas vidimo jer stojite na mračnome svjetlu, a vi nas ne vidite, jer sjedimo
u svijetloj tami.
Mi smo čeda tuge - mi, proroci, pjesnici i muzičari.
Mi pletemo od niti svojih srca odjeću bogovima, sjemenjem iz svojih grudi
punimo pregršti anđelima.
Vi ste čeda nebrižnih radosti i nemarnih java; svoja srca prepuštate u ruke
pustoši jer vas njeni prsti blago dotiču; odmarate se u neznanju, jer u zdanju ne-
znanja ne postoje ogledala da biste vidjeli svoja lice.
Mi uzdišemo - uzdasi nam se nadmeću sa šapatom cvijeća, sa šumorom
grana i žuborom potoka. Vi se grohotom smijete - smijeh vam se miješa s
lomljavom lubanja, zveketom okova i zavijanjem bezdana.
Mi plačemo - suze nam se toče u samo srce života, kao rosa što pada s vjeđa
noći usred jutra. Vi se osmjehujete - s osmjehnutih usana podsmijeh vam se
otima kao što se zmijski otrov u ranu ubrizgava.
Mi plačemo, jer nam je znana nesreća udova i siročeta, a vi se smijete, jer ne
znate vrijednost zlata. Mi plačemo jer čujemo jecaj siromaha i vapaj ugnjete-
noga, a vi se smijete jer ne čujete ništa osim zveckanja pehara.
Mi plačemo, jer su nam duše od Boga odvojene tijelima, a vi se smijete jer
su vam tijela za zemlju mirno vezana.
Mi smo čeda tuge, a vi ste čeda radosti - stavimo, onda, djela svoje tuge i
vaše radosti pred sud samoga sunca.
Vi ste sagradili piramide od lubanja roblja, piramide što sada na pijesku
kazuju generacijama o našoj vječnosti i vašoj prolaznosti. Mi smo srušili
Bastilju rukama slobodara, a Bastilja je riječ koju narodi izgovaraju nas
blagosiljajući, a vas proklinjući. Vi ste sagradili vrtove Babilona na kostima
nemoćnika, sazdali ste dvorove Ninive na grobovima nesretnika, ali su Babilon
i Niniva poput tragova deve na pustinjskom pijesku. Mi smo Astartinu statuu
isklesali od mramora tako da mramor, iako nepokretan, treperi i tako da, iako
nijem, govori; u Nahavendu smo svirali na strunama koje prizivaju duše
ljubavnika što plove u nebesima; Mariju smo naslikali linijama i bojama tako da
su linije nalik na misli božanske, a boje na emocije anđeoske.
Vi ste se odali užicima, a kandže užitaka su rastrgale tisuće žrtava na
trgovima Antakije i Rima. Mi se predajemo miru, a ruke mira su satkale Ilijadu,
Knjigu o Jobu i pjesmu Veliku Taiju. Vi se predajete strastima, a strasti su kao
oluja odnijele tisuće ženskih duša u ponore srama i razvrata. Mi volimo samoću,
a u okrilju samoće nastale su najbolje pjesme, drama o Hamletu i Danteovo
djelo. Vi drugujete s pohlepama, a one su prosule tisuće rijeka krvi; dotle mi
slijedimo imaginaciju koja je objavila spoznaju iz nebeskog kruga svjetlosti.
Mi smo čeda tuge, a vi ste čeda radosti; između naše tuge i vaše radosti su
nesavladive prepreke i tjesnaci koje ne mogu savladati vaši rasni konji, niti vaše
prelijepe kočije.
Mi žalimo zbog vaše ništavnosti, a vi mrzite našu veličinu; između našeg
sažaljenja i vaše mržnje je samo vrijeme što nas razdvaja.
Mi vam prilazimo kao prijatelji, a vi na nas nasrćete kao neprijatelji; između
prijateljstva i neprijateljstva je duboka provalija puna suza i krvi.
Mi vama gradimo palače, a vi nama kopate grobove; između ljepote palače i
tame grobova ljudski rod korača željeznim nogama.
Mi vama puteve posipamo ružama, a vi trnjem prekrivate naše postelje;
između ružinih listova i trnja istina svoj duboki, vječni san sanja.
Vi se oduvijek svojom grubom nemoći borite protiv naše blage moći. Za
trenutak nas savladate i radosni galamite kao žabe, a mi vas trajno svladavamo i
šutimo kao titani. Isusa ste razapeli ismijavajući ga i huleći, ali je on zatim sišao
sa svoga križa i kao titan ovladao generacijama zahvaljujući Duhu i Istini, te je
svojom veličinom i ljepotom zemlju natkrilio.
Otrovali ste Sokrata (...), ubili ste Galileja, uništili Aliju ibn Abu Taliba,
zadavili Midhat pašu, a oni i sada žive kao heroji, trijumfirajući pred licem vječ-
nosti. Zato vi živite u sjećanju čovječanstva kao leševi u prašini koje nema tko
pokopati u tamu zaborava i ništavila.
Mi smo čeda tuge, a tuga je poput oblaka što na svijet donose dobro i
spoznaju; vi ste čeda radosti i koliko god bila velika vaša radost, ona je kao stup
dima koji ruše i raznose vjetrovi.
Između noći i jutra

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 34560
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Halil Džubran

Počalji od Mustra taj Ned Dec 13, 2015 3:11 am

[You must be registered and logged in to see this link.]



Šuti, srce moje, jer te Svemir ne čuje.
Šuti, jer eter bremenit plačem i kukanjem neće ponijeti tvoje pjesme i himne.
Šuti, jer noćne siluete ne mare za tvoje radosti, niti će se procesije tame pred
tvojim snovima zaustaviti.
Šuti, srce moje, šuti do jutra, jer tko jutro strpljivo dočekuje, s njime snažan
osviće. Tko svjetlost želi, njega svjetlost ljubi.
Šuti, srce moje, i poslušaj što govorim:
U snu vidjeh drozda kako pjeva ponad aktivnog vulkana.
Vidjeh ljubičicu kako diže glavu iznad snijega.
Vidjeh nagu nimfu kako pleše među grobovima.
Vidjeh dijete kako se uz smijeh igra s lubanjama.
Sve to vidjeh u snu, a kada se prenuh i pogledah oko sebe, vidjeh
razbješnjeli vulkan, ali ne čuh raspjevanog drozda, niti ga vidjeh kako uzmahuje
krilima.
Vidjeh kako zrak sipa snijeg na polja i doline pokrivajući bijelim pokrovima
zgasla tijela ljubičica.
Vidjeh grobove poredane naspram mira vječnosti, ali nitko nije među njima
plesao, niti je tko moleći se kleknuo.
Vidjeh brda lubanja, ali se nitko osim vjetra nije smijao.
Na javi vidjeh samo tugu i očaj, a kuda li odoše radosti sna?
Radosti sna nestadoše, ali kako iščezoše i njegovi obrisi? Kako li će duša
izdržati dok joj san vrati siluete želja i nadanja?
Oslušni, srce moje, i poslušaj što govorim:
Duša mi bijaše snažno stablo čije korijenje seže u dubine zemlje, a grane mu
se izvijaju prema beskraju.
Duša mi procvjeta u proljeće, plodove dade u ljeto, a kada jesen dođe,
sakupih plodove u srebrne posude i stavih ih na raskršće. Prolaznici su ih
uzimali, jeli i svojim putem nastavljali.
Kada jesen minu, kada se njeni kliktaji u plač i jadikovku pretvoriše, u
posudama vidjeh samo jedan plod koji ljudi meni ostaviše. Ja ga uzeh i vidjeh
da je nesnošljivo gorak, kiseo kao zeleno grožđe, te rekoh svojoj duši:
“Teško meni. Ljudima sam u usta stavio prokletstvo i u utrobe
neprijateljstvo. Što si, dušo, učinila sa slašću koju si korijenjem sisala iz dubine
zemlje, što si učinila s mirisom koji su tvoje grane upijale iz sunčeve
svjetlosti?”
Potom iščupah snažno stablo svoje duše.
Iščupah ga zajedno s korijenjem iz zemlje iz koje je raslo i iz koje se hranilo.
Iščupah ga iz prošlosti i oduzeh mu sjećanje na tisuću proljeća i tisuću jeseni.
Zatim posadih stablo svoje duše na drugo mjesto.
Zasadih ga u polje daleko od staza vremena. I bdio sam nad njim govoreći:
“Bdijenje nas približava zvijezdama.” Zalijevao sam ga krvlju i suzama
govoreći: “U krvi ima mirisa i u suzama slasti.”
A kada dođe proljeće, moja duša ponovo procvjeta i u ljeto plodove dade.
Ujesen sakupih zrele plodove u zlatne posude i stavih ih na raskršće. Ljudi su
prolazili, sami ili u grupama, ali nitko ne pruži ruku da uzme iz mojih posuda.
Uzeh i pojedoh jedan plod te osjetih da je sladak poput meda, ukusan kao
rajski izvor, ugodan kao babilonsko vino, mirisan kao dah jasmina. Tada
kliknuh: “Ljudi ne žele kušati blagoslov, niti istinu, jer blagoslov je plod suza, a
istina je plod krvi!”
Zatim sjedoh u sjenu stabla svoje osamljene duše; u polju daleko od staza
vremena.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 34560
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Halil Džubran

Počalji od Mustra taj Ned Dec 13, 2015 3:11 am



[You must be registered and logged in to see this link.]



Šuti, srce moje, do jutra.
Šuti, jer se zrak zasitio odvratnim mirisima i tvoj dah neće kušati.
Oslušni, srce moje, i poslušaj što govorim:
Misao mi bijaše lađa što posrće na morskim valovima i što je vjetrovi nose
od obale do obale.
Moja misao-lađa bijaše prazna, na njoj samo sedam praznih raznobojnih
čaša, jarkih kao dugine boje.
Kada me zamori plovidba pučinom, odlučih da se vratim s praznom mišlju-
lađom u zavičajnu luku.
Tada počeh bojiti lađine bokove bojama žutim kao sunce na zalasku,
zelenim kao što je proljeće u jeku, plavim kao srce neba i crvenim kao večernje
obzorje; na jedrima i pramcu naslikah neobične crteže što oko privlače i srce
plijene. Kada sam okončao posao i kada je misao-lađa izgledala kao proročka
vizija što se kreće između dva beskraja - između mora i neba - uplovih u
zavičajnu luku. Ljudi u susret pohrliše, s poštovanjem i kličući, i u grad me
uvedoše udarajući u bubnjeve i pušući u svirale.
Tako postupiše, jer je vanjski izgled moje lađe bio blistav, ali nitko ne uđe u
utrobu misli-lađe.
Nitko ne upita što sam njome dovezao iza mora.
Nitko nije ni znao da sam je praznu vratio u luku.
Tada rekoh sebi:
“Zaveo sam ljude, obmanuo im oči i srca sa sedam obojenih čaša.”
Godinu dana kasnije, popeh se na misao-lađu i otplovih ponovo.
Oplovio sam otočje na Istoku, s njih pokupio kantarion, tamjanovo drvo,
aloju i sandalovinu i utovario ih na lađu.
Oplovio sam otočje na Zapadu, s njih ponio zlato, slonovu kost, rubine i
smaragde i drugo dragocjeno kamenje.
Oplovio sam sjeverna otočja, s njih uzeo svilu, šarena platna i purpur.
Oplovio sam južna otočja, s njih ponio neprobojne oklope, najbolje sablje,
čelična koplja i druge vrste oružja.
Napunio sam lađu svim zemaljskim dragocjenostima i vratio se u zavičajnu
luku govoreći:
“Sada će moj narod slaviti moje zasluge. Uvest će me u grad uz pjesmu i
glazbu, ali sada s razlogom.”
Kada uplovih u luku, nitko mi u susret ne izađe, na ulicama zavičaja nitko se
za mnom ne osvrnu.
Stajao sam na trgovima kazujući ljudima kakva sam im zemaljska blaga i
dragocjenosti donio. Gledali su me podsmješljivo i rugajući se, a zatim su se od
mene okretali.
Vratio sam se u luku tužan i začuđen. Ali, čim sam stupio na lađu, sjetio sam
se nečeg što mi je promaklo dok sam bio zauzet razmišljanjem o cilju putova-
nja. Tada kliknuh:
“Morski valovi su isprali boje s bokova moje lađe te sada na kostur sliči;
vjetrovi, bure i vruće sunce izbrisali su crteže s jedara koja sada sliče na
iznošene, posivjele krpe.
Sakupio sam dragocjenosti i rijetkosti u nešto nalik na mrtvački kovčeg što
pluta po vodi i vratio se svom narodu koji me odbaci, jer njihove oči samo
vanjštinu primjećuju.”
Tada napustih misao-lađu, zaputih se u groblje i sjedoh među svježe grobove
razmišljajući o njihovim tajnama.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 34560
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Halil Džubran

Počalji od Mustra taj Ned Dec 13, 2015 3:14 am

[You must be registered and logged in to see this link.]

Šuti, srce moje, do jutra. Šuti, jer silna oluja se podsmijeva šapatu tvojih
dubina, pećine u dolinama ne odjekuju zvucima s tvojih struna.
Šuti, srce moje, do jutra. Jer, onoga tko jutro postojano sačekuje, jutro ga
željno sebi na grudi privija.
Evo, jutro sviće, srce moje, i sada govori ako si u stanju govoriti.
Evo, jutro nas pohodi, srce moje. Da li je noćni mir u tvojim dubinama još
uvijek kao pjesma koja jutru u susret hita?
Evo, jata golubova i drozdova lete po dolinama. Da li je strahota noći
ostavila moć tvojim krilima da i ti poletiš s njima?
Evo, pastiri idu ispred svojih stada puštenih iz obora. Da li su ti noćne siluete
ostavile snage da pođeš za njima u zelene lugove?
Evo, mladići i djevojke lagano idu u vinograde. Hoćeš li se prenuti i s njima
poći?
Ustani, srce moje. Ustani i sa zorom pođi, jer je noć već minula. Strahote
noći su nestale sa svojim crnim snovima.
Ustani, srce moje, i glasno zapjevaj. Jer, oni koji s jutrom ne pjevaju, tami
pripadaju.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 34560
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Halil Džubran

Počalji od Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Strana 1 od 4 1, 2, 3, 4  Sledeći

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh


 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu