Halil Džubran

Strana 2 od 4 Prethodni  1, 2, 3, 4  Sledeći

Ići dole

Halil Džubran - Page 2 Empty Halil Džubran

Počalji od Mustra taj Ned Dec 13, 2015 2:58 am

First topic message reminder :

MIRISNI PLODOVI DUŠE

[You must be registered and logged in to see this image.]





Robovanje


Ljudi robuju životu, i zbog toga robovanja dani su im prepuni poniženja i
stradanja, a noći su im sve u krvi i suzama.
Evo, minu sedam tisuća godina od moga prvoga rođenja i do sada ne vidjeh
ništa osim potčinjenih, pozatvaranih i okovanih robova.
Obiđoh Zemlju od istoka do zapada, spoznah i tamu i svjetlost života, gledah
procesije naroda kako iz pećine hrle u palače, ali do sada ne vidjeh ništa drugo
do šije povijene pod bremenom, ruke u lance vezane i koljena savinuta pred
idolima.
Pratio sam čovjeka od Babilona do Pariza, od Ninive do New Yorka i vidjeh
samo tragove njegovih okova na pijesku uz otiske stopala, čuh samo kako
doline i šume odjekuju vapajima generacija i stoljeća.
Ulazio sam u dvorove, u hramove i bogomolje, stajao uz prijestolja,
žrtvenike i govornice, ali vidjeh samo kako trudbenik robuje trgovcu, trgovac
robuje vojniku, vojnik robuje guverneru, guverner robuje kralju, kralj robuje
vjerskom poglavaru, vjerski poglavar robuje idolu, a idol je samo zemlja od
koje su ga sotone sazdale te ga postavile na brdo lubanja. Ulazio sam u kuće
moćnih bogataša, u straćare nemoćnih jadnika, u sobe ukrašene slonovom kosti
i komadima zlata, u skloništa ogrezla u očaj i zadah smrti, i vidjeh djecu kako se
uz mlijeko zadajaju robovanjem, vidjeh mladiće kako uz alfabet usvajaju pokor-
nost, djevojke kako se odijevaju u poslušnost i potčinjenost, i žene kako liježu
na postelje pokornosti i podatnosti.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 66765
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole


Halil Džubran - Page 2 Empty Re: Halil Džubran

Počalji od Mustra taj Ned Dec 13, 2015 3:14 am

[You must be registered and logged in to see this link.]


Vizija


Kada padne noć i kada plaštem sna ogrnu zemlju, napustih svoju postelju i
zaputih se k moru govoreći: “More ne spava. Budnost mora pruža utjehu duhu
koji ne spava.”
Stigoh na obalu, a magla se spustila s planinskih vrhova i sve prekrila, kao
što sivi veo prekriva lice mlade ljepotice. Stadoh gledajući vojsku valova, sluša-
jući njihove poklike, razmišljajući o vječnoj, a nevidljivoj sili što za njima stoji,
o sili koja juri za olujama, bjesni s vulkanima, osmjehuje se usnama cvijeća i
pjeva s potocima.
Malo zatim, osvrnuh se i vidjeh tri siluete kako sjede na litici, u magli koja ih
i pokriva i ne pokriva. Lagano se zaputih k njima, kao da su snaga koja me
mimo volje privlači.
Na nekoliko koraka od njih, zaustavih se zureći, kao da su čarolija koja mi
odlučnost oduzima, a budi maštu moga duha.
Tada jedna silueta ustade i progovori glasom za koji mi se učini da dolazi iz
morskih dubina:
- Život bez ljubavi je kao stablo bez cvijeta i plodova. Ljubav bez ljepote je
kao cvijeće bez mirisa, a tek plodovi bez sjemenki... Život, ljubav i ljepota jesu
Sveto trojstvo u jednome slobodnom, nezavisnom biću; ono se ne može
mijenjati, niti odvajati.
Tako kaza i sjede.
Zatim se uspravi druga silueta i reče glasom nalik na žubor tekuće vode:
- Život bez pobune je kao godina bez proljeća. Pobuna bez istine je kao
proljeće u suhoj, neplodnoj pustinji, Život, pobuna i istina jesu Sveto trojstvo
koje se ne može odvajati ni mijenjati.
Zatim se uspravi treća silueta i reče glasom poput groma:
- Život bez slobode je kao tijelo bez duha. Sloboda bez misli je poput
nakazna duha. Život, sloboda i misao jesu vječno Sveto trojstvo koje ne prolazi,
niti iščezava.
Onda sve tri siluete ustadoše i strašnim glasom rekoše:
- Ljubav sa svime što ona rađa, pobuna sa svime što donosi i sloboda sa
svime što podiže jesu jedno očitovanje Boga. Bog je razložni um ovoga svijeta.
Potom zavlada mir, prepun lepeta nevidljivih krila i treperenja eteričnih
tijela. Zatvorih oči osluškujući jeku riječi koje čuh. Kada otvorih oči, vidjeh
samo more opasano velom magle. Priđoh litici gdje su tri siluete sjedile i vidjeh
samo stup tamjanovog dima kako se uspinje k nebesima.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 66765
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Halil Džubran - Page 2 Empty Re: Halil Džubran

Počalji od Mustra taj Ned Dec 13, 2015 3:14 am

[You must be registered and logged in to see this link.]





U tami noći


Pisano u doba stradanja


U tami noći jedni druge dozivamo.
U tami noći vičemo i pomoć tražimo, dok sjena smrti među nama stoji.
Njena crna krila nas pokrivaju. Njena crna ruka duše nam u bezdan odnosi.
Njene crne oči su zagledane u daleko sumračno obzorje.
U tami noći smrt hodi i mi za njom prestrašeni, rasplakani; nitko od nas ne
može stati i nitko se ne nada da ćemo stati.
U tami noći smrt hodi, a mi je slijedimo. Kada god se smrt osvrne, tisuću nas
pored puta padne. Tko god padne, usne i ne budi se, a tko ne padne nastavlja da
ide mimo svoje volje, znajući da će pasti i usnuti kao i oni koji su već usnuli.
Ali, smrt i dalje ide zagledana u daleko sumračno obzorje.
U tami noći brat doziva brata, otac sinove i majka djecu, a svi smo gladni,
premoreni, u bolu zgrčeni. Ali smrt nije ni gladna ni žedna, jer se hrani našim
dušama i tijelima, žeđ toli našom krvlju i suzama, ali nikad da se zasiti i da žeđ
utoli.
U prvome dijelu noći dijete doziva majku: “Gladno sam, majko!” A majka
mu odgovara: “Strpi se malo, dijete moje.”
U drugome dijelu noći dijete opet majku doziva: “Gladno sam, majko, daj mi
kruha!” A majka mu odgovara: “Nemam kruha, dijete moje.”
U trećem dijelu noći smrt prolazi pored majke i djeteta, svojim krilima ih po
licu udara te oni u san padaju pored puta, a smrt nastavlja da ide zagledana u
daleko sumračno obzorje.
Ujutro, čovjek ide u polje da traži hrane, ali tamo nalazi samo zemlju i
kamenje.
U podne, vraća se ženi i djeci iznemogao i praznih ruku.
Kada večer padne, smrt prođe pored čovjeka, njegove žene i djece, zatiče ih
uspavane, nasmijane, zatim nastavlja da ide zagledana u daleko sumračno ob-
zorje.
Ujutro, seljak napušta izbu, odlazi u grad noseći u džepu dragocjenosti svoje
majke i dviju sestara ne bi li za njih kupio brašna. Poslije podne, vraća se u selo
bez hrane i bez dragocjenosti.
Zatiče majku i dvije sestre usnule, pogleda uperenih u prazno. Seljak diže
ruke prema nebu, a zatim i sam pada u bezdan, kao pogođena ptica. Uvečer,
smrt prolazi pored seljaka, njegove majke i dviju sestara, zatiče ih usnule,
osmjehuje se i nastavlja da ide zagledana u daleko sumračno obzorje.
U tami noći - a noćnoj tami nigdje kraja - dozivamo vas, o putnici po danjoj
svjetlosti, i čujete li naše vapaje?
Poslasmo vam duše svojih pokojnika kao poslanike - jeste li shvatili što su
vam kazali poslanici?
Natovarismo na istočni vjetar svoje dahtanje - je li vjetar dosegao vaše
daleke obale i predao vam svoje teško breme? Shvatiste li što se s nama zbiva i
da li hitate da nas izbavite, ili govorite, zadovoljni svojim mirom i spokojem:
“Što mogu učiniti oni što sjede na svjetlosti za one koji su u tami? Pustimo
da mrtvaci pokopaju svoje pokojnike i neka Božja volja bude.”
Da, neka Božja volja bude.
Ali, zar se ne možete izdići iznad samih sebe tako da budete i po Božjoj volji
i nama od pomoći?
U tami noći jedni druge dozivamo.
U tami noći brat doziva brata, majka sina, žena supruga, dragi svoju dragu.
Kada nam se glasovi izmiješaju, kada u srce svemira dospiju, smrt za trenutak
staje nama se smijući i rugajući, a zatim nastavlja da ide zagledana u daleko
sumračno obzorje.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 66765
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Halil Džubran - Page 2 Empty Re: Halil Džubran

Počalji od Mustra taj Ned Dec 13, 2015 3:15 am


[You must be registered and logged in to see this link.]





Moj narod je umro


Pisano u doba stradanja


Moj narod je umro, a ja, još uvijek živeći, oplakujem ga u samoći i
povučenosti.
Umrli su moji dragi te mi je život poslije njih postao samo stradanje.
Moj narod je umro, suze i krv su potopili visoravni u mojoj zemlji, a ja ovdje
živim isto kao što sam živio dok su moj narod i moji dragi bili živi i dok su se
visoravni u mojoj zemlji kupale u suncu.
Moj narod je umro u gladi, tko nije od gladi umro je od noža, dok se ja u
ovoj dalekoj zemlji krećem među radosnim i blaženim ljudima što jedu ukusna
jela i piju ugodna pića, spavaju u udobnim posteljama, smiju se danima a dani
se smiju njima.
Moj narod je umro u poniženju, dok ja ovdje živim u udobnosti i miru. To je
nesreća koja mi dušu opsjeda.
Da sam bio gladan uz svoj gladni narod i proganjan sa svojim progonjenim
narodom, lakši bi mi bili dani i noći bi mi bile manje crne, jer tko sa svojim
narodom dijeli nesreću i bijedu osjeća nebesku utjehu u žrtvovanju i ponosi se
sobom jer umire nedužan s nedužnima.
Ali, ja nisam sa svojim gladnim i progonjenim narodom što ide u procesiji
smrti ka slavi žrtvovanja, već ovdje, iza sedam mora, živim u sigurnosti i
apatičnome miru. Ja sam ovdje, daleko od nesreće i nesretnika i ne mogu se
ničim ponositi, čak ni vlastitim suzama.
Što može učiniti izgnanik za svoj gladni narod?
Da mi je znati čemu koristi pjesnikov plač i ridanje!
Da mi je biti barem klas žita što raste na tlu moje zemlje, gladno bi me dijete
ubralo i mojim bi zrnevljem ruku smrti od sebe odagnalo!
Da sam barem zreo plod, gladna bi me žena ubrala i glad utolila!
Da sam barem ptica u svojoj zemlji, gladni bi me čovjek ulovio i sjenu smrti
bi od svoga tijela odagnao!
Ali, Bože! Nisam ni klas žita u sirijskim poljima, niti zreo plod u
libanonskim dolinama, i u tome je moja nesreća. To je moja nijema nesreća koja
me pred samim sobom i pred vremenom ponižava.
To je moja gorka nevolja što mi moć govora oduzima, ruke mi vezuje te me
lišava ponosa, svake volje i djelanja.
Govore mi: “Nesreća tvoje zemlje samo je dio nesreće svijeta, suze i krv u
tvojoj zemlji samo su kapi u rijeci suza i krvi što danju i noću teče ravnicama i
dolinama.”
Da, ali je nesreća moje zemlja bezglasna, njome su nasilno zagospodarile
odurne zmije, nesreća moje zemlje je tragedija bez humki i bez spomenika.
Kada bi se moj narod digao protiv tirana i kada bi svi stradali u pobuni,
rekao bih da je smrt za slobodu dostojnija od života u pokornosti. Tko vječnost
prigrli sa sabljom u ruci, besmrtan je kao što je besmrtna istina.
Kada bi moj narod pristupio borbi drugih naroda i kada bi svi izginuli na
bojnome polju, rekao bih da je to silna oluja koja lomi i zeleno i suho granje te
da je smrt u oluji časnija od staračke smrti.
Kada bi se zemlja silno potresla, moju domovinu naopako okrenula i kada bi
moj narod i moje drage potrpala, rekao bih da je to Nevidljivi Zakon što sve po-
kreće voljom svoje moći većom od čovjekove te da je besmisleno pokušavati
njegove tajne shvatiti.
Ali, moj narod nije umro u pobuni, nije stradao u ratu, niti mu je zemlja
domovinu potresla da bi umrli višoj volji pokorni.
Moj narod je umro na raspelu.
Umro je ruku ispruženih i istoku i zapadu, a pogleda uprtih u crnu prazninu.
Umro je šutke i čovječanstvo nije čulo njegove vapaje.
Umro je jer nije volio svoje neprijatelje, kao što to čine bojažljivi, i jer nije
mrzio one koji ga vole, kao što to čine prevrtljivi.
Umro je jer nisu bili nasilnici.
Umro je jer prema ugnjetačima nisu bili okrutni.
Umro je zato što su bili mirni.
Umro je u zemlji u kojoj teče med i mlijeko.
Umro je jer su paklene zmije sve požderale po poljima i po ambarima.
Umro je jer su i zmijske zmije zatrovale zrak koji bijaše pun cedrove
svježine, mirisa ruža i jasmina.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 66765
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Halil Džubran - Page 2 Empty Re: Halil Džubran

Počalji od Mustra taj Ned Dec 13, 2015 3:16 am

[You must be registered and logged in to see this link.]
Umro je i moj i vaš narod, Sirijci, i što možemo učiniti za one koji nisu
umrli?
Naše naricanje ne može im spriječiti izdisaje, naše suze ne mogu im žeđ
utoliti, i što onda da učinimo kako bismo ih izbavili od gladi i stradanja?
Zar ćemo ostati sumnjičavi, neodlučni, učmali, opsjednuti ništavnostima
života umjesto velikim dramama?
Osjećaji koji te obuzimaju, brate iz Sirije, ipak nude nešto onima što život
gube, makar i osjećaj slobode po danjoj svjetlosti i u tišini noći.
Novčić koji stavljaš u praznu ispruženu ruku zlatna je karika koja veže tvoju
humanost s nečim što je iznad humanosti.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 66765
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Halil Džubran - Page 2 Empty Re: Halil Džubran

Počalji od Mustra taj Ned Dec 13, 2015 3:16 am

[You must be registered and logged in to see this link.]

Jogunasta ljubica


U jednom osamljenom vrtu bijaše prekrasna, mirisna ljubica, zadovoljna
među svojim srodnicama, radosno zanjihana među tananim travama.
Jednog jutra, rosom namočena, podigla je glavu, oko sebe pogledala i spazila
ružu visoko izraslu, tananoga struka i gordo uzdignute glave, kao da je zraka
svjetlosti što blista sa smaragda.
Ljubica otvori plave usne i uzdišući reče:
- Koliko sam nesretna među mirisnim biljem i koliko sam niska među
cvjetovima! Priroda me stvori malom, ništavnom; živim priljubljena uz zemlju i
ne mogu se izdignuti k plavetnilu neba, niti lice okrenuti ka suncu kao što to
čine ruže.
Čula ruža što govori njena susjeda ljubica, nasmijala se i rekla:
- Baš si ti nerazumno cvijeće! Živiš u blagodati čiju vrijednost ne znaš ni
cijeniti! Priroda ti je darovala mir, tananost i ljepotu kakve nema mnogo mirisno
bilje. Okani se naopakih želja i zločestih prohtjeva! Budi zadovoljna svojom
sudbinom i znaj da više postižu oni što miruju, da onaj tko više traži ima nevo-
lja.
Ljubica odgovori:
-Ti me tješiš, ružo, jer si sama dobila ono što si željela, i prezireš moju
malenkost jer si sama velika. Teško pada predika sretnika na srce nesretnika, i
surov je moćnik kada drži govor nejakima!


Čula priroda razgovor ruže i ljubice te je začuđena, povišenim tonom rekla:
- Što je s tobom, ljubico, kćeri moja? Mislila sam da si skromna, zadovoljna
svojim malim rastom i ponosna svojim položajem. Nisu li te ružne želje poni-
jele, nije li ti razum pomutila prazna veličina?
Glasom punim molbe i umilnosti, ljubica kaza:
- Moja majko velika i moćna, moja majko svemilosna, svim srcem te molim
i svom dušom svojom da uslišaš moju molbu i učiniš me ružom makar samo za
jedan dan.
Priroda joj reče:
- Nisi ni svjesna što tražiš, ti ne znaš kakva se nepojmljiva stradanja kriju iza
prividne veličine. Ali, ako te povećam i tvoj lik u ružu pretvorim, zažalit ćeš bez
ikakva razloga.
Onda ljubica reče:
- Pretvori ovo tijelo ljubice u tankovitu ružu uzdignute glave. Što god da se
zatim dogodi bit će posljedica mojih želja i ciljeva.
Priroda joj reče:
- Uslišat ću tvoju molbu, nerazumna, buntovna ljubico, ali bit ćeš sama kriva
ako te jadi i nevolje obhrvaju.
I priroda pruži svoje tajne, čarobne prste, dotače korijenje ljubice te se ona u
trenu pretvori u prekrasnu ružu što nadvisuje drugo cvijeće i sve mirisno ra-
slinje.
Ali popodne istoga dana nebo se prekri crnim oblacima bremenitim
vihorima, pomamiše se prirodne sile, počne grmiti i sijevati te vrtovi stupiše u
boj s jurišnim pljuskovima i vjetrovima. Polomi se granje, posrnu mlado drveće,
počupa se gordo cvijeće i samo ostade nisko mirisno raslinje, priljubljeno uz
zemlju ili skriveno među liticama.
U osamljenom vrtu oluja je bjesnila više nego u drugim vrtovima. Oluja nije
prestajala, niti su se oblaci razilazili sve dok nije cvijeće u njoj sasvim
pokidano. U tome silnome boju spasilo se samo nekoliko ljubica sakrivenih uz
vrtne zidove.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 66765
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Halil Džubran - Page 2 Empty Re: Halil Džubran

Počalji od Mustra taj Ned Dec 13, 2015 3:17 am

[You must be registered and logged in to see this link.]

Jedna mlada ljubica podigla je glavu, vidjela šta se dogodilo s vrtnim
cvijećem i drvećem, radosno se osmjehnula i svoje prijateljice dozvala:
- Pogledajte što je oluja učinila s gordim i samoljubivim cvijećem.
Druga ljubica reče:
- Mi smo uz zemlju priljubljene te smo se zato spasile oluje i vjetrova.
Treća ljubica reče:
- Iako smo krhkog tijela, oluja nas ne može savladati.
Tada kraljica ljubica ugleda u blizini ružu koja je još jučer bila ljubica, a
sada ju je oluja iščupala, vjetrovi joj listove rasuli i bacili je na mokru travu te je
sličila na žrtvu koju je neprijatelj strijelom pogodio. Kraljica ljubica podiže
njeno tijelo, pokupi joj listove i reče svojim drugama:
- Pogledajte, kćeri moje! Pogledajte ljubicu koju su velike želje zanijele te se
u ružu pretvorila da bi se zakratko uznosila, a zatim je stradala. Neka vam ovaj
prizor bude pouka!
Tada ruža na samrti zadrhta, sakupi posljednju snagu i isprekidanim glasom
kaza:
- Poslušajte, vi koje ne shvaćate i koje se datim zadovoljavate, vi koje se
oluja i vjetrova plašite! Jučer sam, kao vi, sjedila u svome zelenom lišću,
zadovoljna sudbinom. Ali je to zadovoljstvo bilo velika prepreka koja me je
dijelila od oluja i vjetrova života, ono je moj život svodilo u granice spokoja,
mira i sigurnosti. Mogla sam živjeti kao i vi, uz zemlju priljubljena, sve dok me
zimski snjegovi ne prekriju i dok ne odem, kao i moje prethodnice, u pokoj
smrti i ništavila, a da ne spoznam tajne svijeta, kao što ih nisu spoznale ni druge
ljubice otkako postoje. Mogla sam odustati od svojih želja i uzdržati se od ono-
ga što po sebi nadilazi moju prirodu. Ali sam u tišini noći osluškivala i čula
kako se veliki svijet obraća ovome svijetu: “Svrha svega što postoji jest da
stremi iza onog što postoji.« Moja duša se tada pobunila protiv svoga stanja,
moje biće je žudilo da dosegne ono što ga nadmašuje; stalno sam se protiv sebe
bunila i žudila za onim što mi ne pripada, sve dok nije moja pobuna postala
silna i dok nije moja čežnja djelotvornom voljom prestala. Tada sam od prirode
tražila - a priroda je samo očitovanje naših potajnih snova - da me pretvori u
ružu, što je ona i učinila. Priroda često preobražava svoja lica i obličja prstima
čežnje i nadanja.
Ruža naglo ušuti, zatim dodade puna ponosa i gordosti:
- Živjela sam kratko, ali kao prava kraljica. Gledala sam svemir očima ruže,
slušala šaptanje etera ušima ruže i svjetlost sam doticala ružinim listovima.
Može li neka od vas moje dostojanstvo dosegnuti?
Potom ruža savi vrat i, glasom na umoru, još kaza:
- Ja sada umirem. Umirem, ali s nečim u duši što ni jedna ljubica prije mene
nije imala. Umirem, ali sam saznala što ima izvan ograničenog prostora u kome
sam rođena. To je prava vrijednost svakog bića koje traje u vremenu.
Ruža sklopi svoje listove, malo zadrhta i preminu s nebeskim osmijehom na
licu, s osmijehom nekoga kome je život ispunio nadanja, s osmijehom pobjede i
trijumfa, s osmijehom boga.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 66765
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Halil Džubran - Page 2 Empty Re: Halil Džubran

Počalji od Mustra taj Ned Dec 13, 2015 3:17 am



[You must be registered and logged in to see this link.]

Pjesnik


Ja sam stranac u ovome svijetu.
Ja sam stranac; tuđina je surova samotinja i bolna čama koja me tjera da stalno
mislim o neznanoj čarobnoj domovini, ona mi snove ispunjava slikama daleke
zemlje koju moje oči nisu vidjele.
Ja sam stranac svome narodu i znancima - kada nekog od njih sretnem,
pomislim: tko je ovo, kako sam ga upoznao, koja me sila s njim sjedini, zašto
sam pored njega i s njim se družim?
Ja sam stranac samome sebi, i kada sebe čujem da govorim, vlastitom se glasu
čudim. Ponekad vidim svoje biće nasmijano i rasplakano, hrabro i preplašeno, te
se čudim samome sebi, od samoga sebe tražim objašnjenja, a ipak ostajem
nepoznat, tajanstven, maglom i mukom obavijen.
Strano mi je vlastito tijelo -- kad god stanem pred ogledalo, na licu vidim ono
što u duši ne osjećam, u očima vidim ono što se ne krije u mojim dubinama.
Dok idem gradskim ulicama, mladići me prate dovikujući: "Evo slijepca -
dajmo mu štap da se na njega oslanja", te ja od njih brzo odmičem. Onda
nailazim na grupu djevojaka koje mi se podsmijevaju govoreći: "On je gluh kao
stijena - ispunimo mu uši pjesmama mladosti i ljubavi." Ja ih ostavljam bježeći.
Susrećem grupu zrelih ljudi koji oko mene stanu govoreći: "On je nijem poput
groba - hajdemo mu jezik odvezati." Ja ih u strahu napuštam. Susrećem grupu
staraca koji na mene drhtavim prstima pokazuju govoreći: "On je luđak koji je
razum izgubio u svijetu demona."

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 66765
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Halil Džubran - Page 2 Empty Re: Halil Džubran

Počalji od Mustra taj Ned Dec 13, 2015 3:18 am

[You must be registered and logged in to see this link.]
Ja sam stranac u ovome svijetu.
Ja sam stranac koji je Zemlju obišao od istoka do zapada, ali zavičaj nisam
našao, nisam sreo nekoga tko me zna i tko bi me slušao.
Ujutro se budim i vidim da sam zatvoren u mračnu pećinu sa čijeg stropa se
zmije spuštaju, a po kutovima gmižu insekti. Onda na svjetlo izlazim, ali me ta-
mo vlastita sjena prati, dok sjene moje duše ispred mene idu neznano kuda,
tragajući za neshvatljivim stvarima, uzimajući i ono što mi nije potrebno. Kada
večer padne, vraćam se i liježem na postelju od nojeva perja i traganta te me
opsjedaju neobične misli, salijeću me želje nemirne i radosne, bolne i slatke.
Usred noći, kroz pukotine pećine, pohode me spodobe minulih vremena i
duhovi zaboravljenih naroda te se netremice gledamo; ja im se obraćam
pitanjima, a oni mi odgovaraju osmijesima; zatim ih pokušavam uhvatiti, ali oni
iščezavaju poput dima.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 66765
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Halil Džubran - Page 2 Empty Re: Halil Džubran

Počalji od Mustra taj Ned Dec 13, 2015 3:19 am

[You must be registered and logged in to see this link.]



Ja sam stranac u ovome svijetu.
Ja sam stranac i nema nikoga na svijetu tko može razumjeti makar riječ moga
jezika.
Putujem pustim stepama i gledam potoke što se hitro uspinju iz dubokih dolina
na vrhove planina; gledam golo drveće kako se odijeva, cvjeta, plodove daje i
lišće rasipa - sve to u jednom trenu - zatim mu granje pada u provaliju i pretvara
se u pjegave, drhtave zmije. Gledam ptice kako uvis lete i spuštaju se, pjevaju i
plaču, zatim se zaustavljaju i krila otvaraju te se pretvaraju u nage žene,
raspuštene kose i dugih vratova. U mene gledaju očima ukrašenim ljubavlju i
osmjehuju mi se ružičastim usnama natopljenim medom, prema meni ispružaju
ruke bijele, namirisane kantarionom i tamjanom, zatim se dižu, iz vidnog polja
mi izmiču i iščezavaju poput magle ostavljajući u zraku odjek svoga podsmijeha
i omalovažavanja.
Ja sam stranac u ovome svijetu.
Ja sam pjesnik koji u stihove pretače ono što život u prozi kazuje, koji u prozi
kazuje ono što život u stihovima niže. Zato sam stranac i stranac ću ostati sve
dok me smrt ne uzme i dok me u moju postojbinu ne odnese.
Ljušture i suštine

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 66765
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Halil Džubran - Page 2 Empty Re: Halil Džubran

Počalji od Mustra taj Ned Dec 13, 2015 3:19 am

[You must be registered and logged in to see this link.]



Kad god sam popio gorku čašu, imala je talog meda.
Kad god sam savladao neku šumovitu prepreku, dospio sam u zelenu ravnicu.
Kad god sam izgubio prijatelja u nebeskoj izmaglici, našao sam ga u osvitu
jutra.
Koliko puta sam svoju bol i jad pokrivao trpeljivošću, nadajući se da za to
slijedi nagrada! Ali, kada bih ih otkrio, vidio bih da se bol u radost preobrazila i
da je jad bodrost postao.
Koliko puta sam s prijateljem prolazio pojavnim svijetom misleći da je glup i
nerazuman, ali sam uvijek u tajnome svijetu sebe smatrao tiraninom i
nasilnikom, a njega mudrim i pronicljivim.
Koliko puta sam, opijen nektarom vlastite duše, sebe i svoga sugovornika
smatrao jagnjetom i vukom, a kada bih došao k sebi vidio bih da smo obojica
ljudi.
I ja i vi, ljudi, očarani smo onim što se iz nas javno ispoljava, a zanemarujemo
suštinu u nama skrivenu. Ako netko od nas posrne, kažemo da pada; ako polako
ide, kažemo da je slabić koji propada; ako zamuca, kažemo da je nijem; ako
uzdahne, kažemo da je u samrtnom hropcu i da umire.
I ja i vi strasni smo poklonici ljuštura koje zovemo »ja« i površnosti zvanih »vi«
- zato ne vidimo tajne duha u svome »ja«, niti tajne duha u »vi«.
Što možemo učiniti kada smo, zbog vlastite uobraženosti, nemarni prema istini
u nama?
Kažem vam, a možda su moje riječi veo koji prekriva lice istine u meni, kažem i
vama i sebi: Ono što vidimo očima samo je oblak koji nam zaklanja ono što
trebamo vidjeti dušama; ono što čujemo ušima samo je buka koja zaglušuje ono
što trebamo usvojiti srcima. Ako vidimo policajca kako hapsi čovjeka, ne
trebamo mi suditi tko je od njih prijestupnik. Ako vidimo čovjeka oblivena
krvlju, a drugoga okrvavljenih ruku, razumno je da ne presuđujemo tko je
ubojica, a tko žrtva. Ako čujemo čovjeka kako pjeva, a drugoga kako plače,
strpimo se dok ne utvrdimo koji od njih je veseo.
Ne, brate, ne sudi o istini u čovjeku prema onome što on ispoljava, niti uzimaj
njegove riječi ili neko djelo kao simbol njegove nutrine. Jer, ima mnogo onih
koje omalovažavaš zbog njihovog teškog jezika i oskudna govora, iako su
prepuni umnosti i osjećaja. Također je mnogo onih koje omalovažavaš zbog
ružna izgleda i nedolična života, a oni su jedan od nebeskih darova, jer u
ljudima ima Božanskog daha.
Katkada u jednome danu posjetiš i dvorac i straćaru. Iz prvoga izlaziš zadivljen,
iz drugoga tužan, ali kada bi mogao zanemariti pojavnosti koje čulima opažaš,
tvoje divljenje ne bi bilo tako veliko, već bi se u tugu pretvorilo, a na drugoj
strani bi se tvoja tuga do divljenja vinula.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 66765
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Halil Džubran - Page 2 Empty Re: Halil Džubran

Počalji od Mustra taj Ned Dec 13, 2015 3:19 am



[You must be registered and logged in to see this link.]

Tijekom dana možeš sresti dva čovjeka. Jedan ti se obraća glasom što sliči na
bijes oluje i pokretima kao u vojnika dostojna strahopoštovanja, a drugi ti
govori bojažljivo i stidljivo, drhtavim glasom i isprekidanim rečenicama. Ali,
kada bi ih mogao vidjeti na iskušenjima, ili u činu žrtvovanja u ime principa,
znao bi da napadna plahovitost nije hrabrost i da nemušta stidljivost nije isto što
i bojažljivost.
Katkada pogledaš kroz prozor i među prolaznicima ugledaš monahinju kako ide
na jednu stranu i prostitutku koja ide na drugu stranu te odmah pomisliš:
»Koliko li je dostojanstvena jedna, a koliko li je ružna druga.« Ali, kada bi
zatvorio oči i za trenutak osluhnuo, čuo bi šaputanje u zraku: »Jedna se za me
moli, a druga mi bol želi; u duši svake od njih je sjena Duha.«
Katkada ideš svijetom tragajući za onim što se zove civilizacija i razvijenost te
uđeš u grad s prelijepim palačama, divnim hramovima i širokim ulicama. Narod
u njemu hita na sve strane: neki kao da bi kroz zemlju prodrijeli, neki kao da bi
poletjeli, neki kao da bi munju uhvatili, neki kao da bi sami vjetar dohvatili, a
svi su u prelijepoj odjeći, sa sjajnom dugmadi - kao da im je praznik ili festival.
Poslije nekog vremena, put te dovede u drugi grad s bijednim kućama i tijesnim
ulicama koji se, kada kiša padne, pretvore u glinene otoke u moru blata. Kada ih
sunce ogrije, pretvore se u oblake prašne. Mještani su prosti i jednostavni, kao
tetiva na luku: idu lagano, rade polako, gledaju te kao da kroz tebe gledaju
negdje daleko, te napuštaš njihovu zemlju osjećajući odvratnost i ogavnost,
govoreći: »Razlika između onog što vidjeh u jednom i u drugom gradu je kao
razlika između života i smrti. U prvom gradu je snaga na vrhuncu, a u drugom
krajnja nemoć; u prvom je proljetna i ljetnja mladost, a u drugom jesenja i
zimska apatija; u prvom je upornost mladosti razigrane u vrtovima, a u drugom
je staračka nemoć što iščezava u pepelu.«
Ali, kada bi oba grada mogao pogledati Božjim očima, vidio bi da su oni kao
dva srodna stabla u jednom vrtu. Kada bi tako mogao duže pronicati u njihovu
suštinu, vidio bi da ono što ti se činilo naprednim u jednome samo su
kratkotrajni, sjajni mjehurići, a da ono što si smatrao apatijom u drugome je
nevidljiva, postojana vrijednost.
Ne, život se ne sastoji od svojih pojavnosti, već od onoga što se ne vidi; sav
vidljivi svijet nije sadržan u svojim ljušturama, već u suštinama; o ljudima ne
treba suditi po licima, već po srcima.
Ni vjera nije sadržana u izgledu bogomolja, u onome što grade svećenici i
tradicija, već u onome što se krije u dušama i što postoji u namjerama.
Ni umjetnost nije u onome što čuješ ušima, bilo da je to tiho zvučanje pjesama,
zvonjava riječi u kasidama, ili linije i boje koje na slici opažaš očima.
Umjetnost je u onim nemuštim, treperavim distancama između tonova u
pjesmama; u onome što do tebe dospijeva posredstvom kaside, a što je u duši
pjesnika ostalo neizgovoreno, mirno, samotno; u onome čime te slika na-
dahnjuje te, gledajući je, vidiš nešto dalje i ljepše od nje.
kasida - arapska pjesma
Ne, brate, ni dani ni noći nisu sadržani u svojim pojavnostima; ni ja, koji sam
samo putnik u vremenu, nisam sadržan u ovim riječima koje ti izgovaram, osim
tek toliko koliko su riječi u stanju da ti prenesu moju mirnu nutrinu. Zato me ne
smatraj neznalicom prije nego što dokučiš moje tajno biće, a ne smatraj me ni
genijem prije nego što oslobodiš moje biće onoga što sam od drugih preuzeo.
Ne reci: »On je škrtica tijesne ruke«, prije nego što moje srce sagledaš, ili da
sam plemenit i blagodaran prije nego što saznaš što me podstiče na plemenitost
i blagodarnost. Ne smatraj me ni zaljubljenikom dok ti se moja ljubav ne objavi
u svoj svojoj svjetlosti i žaru, niti me smatraj praznim dok ne dotakneš moje
krvave rane.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 66765
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Halil Džubran - Page 2 Empty Re: Halil Džubran

Počalji od Mustra taj Ned Dec 13, 2015 3:21 am

[You must be registered and logged in to see this link.]
Duša mi je bremenita plodovima


Duša mi je bremenita plodovima - ima li netko gladan tko bi ih ubirao i glad
utolio?
Ima li među ljudima neki milosrdni postač koji bi večerao mojih plodova i tako
mi olakšao breme izobiIja?
Duša mi je malaksala pod teretom zlata i srebra - ima li među ljudima netko tko
bi svoje džepove napunio i teret mi olakšao?
Duša mi je prepuna nektara vremena - ima li netko žedan tko bi čašu nalio, ispio
je i žeđ utolio?
Evo, jedan čovjek stoji na raskršću, ispružio ruku prema prolaznicima, prepunu
dragulja, i doziva ih riječima: »Smilujte mi se i uzmite od mene! Sažalite se na
me i uzmite što vam nudim!« Ali, ljudi prolaze i ne osvrćući se.
Kamo sreće da je taj čovjek ubogi prosjak što prema prolaznicima ispruža
drhtavu ruku, vraća je i drhtavu i praznu! Kamo sreće da je posađeni slijepac
pored kojega ljudi prolaze ne obraćajući na njega pažnju.
Ali on je štedri bogataš koji je svoj šator razapeo između zagonetne pustinje i
podnožja planine, svake noći pali oganj i odašilje svoje sluge da zaposjednu
putove ne bi li mu doveli gosta kojega bi ugostio i počast mu ukazao. Ali su
putovi škrti te mu ne dovode nikog kome je potrebno obilje, niti mu dovode
nekog kome treba njegovo darivanje.
Kamo sreće da je taj čovjek izgnana skitnica!
Kamo sreće da je naga skitnica što obilazi zemlje sa štapom u ruci i limenkom o
laktu, a kada padne večer sastaje se na kutovima trgova sa svojim nagim pri-
jateljima skitnicama te sjeda uz njih i dijeli im kruh koji je isprosio!
Ali njegova duša, to čedo najmoćnijega kralja, iz sna se prenula, iz postelje
ustala, u purpur se odjenula, srebrom i draguljima se okitila, mošusom kosu
polila, ambrom prste obojila, zatim u vrt izašla i prohodala, dok su joj kapi rose
skute močile.
U tišini noći, čedo najmoćnijega kralja izlazi u vrt tražeći svoga voljenoga. Ali
u očevom kraljevstvu ne bješe nikoga tko bi je volio.
Kamo sreće da je ona kći seljaka koja očevo stado napasa po dolinama, a uvečer
se vraća u očevu izbu prašnjavih nogu i s mirisom vinograda u odjeći! Kada noć
zavlada i kada svi zaspu, tiho se prikrada do mjesta gdje je dragi čeka!
Kamo sreće da je ona monahinja koja u samostanu tamjan svoga srca pali te
zrak miris toga srca raznosi! Kamo sreće da je monahinja koja svijeću svoje
duše pali te zrak nosi svjetlost njene duše; koja moleći se kleči, pa nevidljive
prilike njene molitve odnose u riznice vremena gdje se čuvaju molitve krije-
posnika zajedno sa žarom ljubavnika i nemirom samotnika!
Kamo sreće da je oronula starica što sjedi na suncu, grijući se onim što joj je
mladost darovala! To bi bilo bolje nego što je čedo najmoćnijega kralja, jer u
očevom kraljevstvu nema nikoga tko bi se hranio njenim srcem umjesto kruhom
i tko bi pio njenu krv umjesto vina.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 66765
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Halil Džubran - Page 2 Empty Re: Halil Džubran

Počalji od Mustra taj Ned Dec 13, 2015 3:21 am

[You must be registered and logged in to see this link.]



Duša mi je bremenita plodovima - ima li netko gladan tko bi ih ubirao, jeo i
glad utolio?
Duša mi je prepuna nektara - ima li netko žedan tko bi čašu nalio, ispio je i žeđ
utolio?
Kamo sreće da sam stablo što ne cvjeta, što plodove ne daje, jer je bol plodnosti
gorči od bola neplodnosti; bol bogata čovjeka od kojega nitko ne uzima strašniji
je od očajanja siromaha kojemu se ne da ni kruha!
Kamo sreće da sam prazan bunar u koji ljudi bacaju kamenje, jer i to je bolje
nego da sam izvor bistre vode pored koje žedni ljudi prolaze, a ne piju!
Kamo sreće da sam polomljena trska koju su noge izgazile, jer i to je bolje nego
da sam gitara srebrnih struna u domu gospodara bez prstiju čija je obitelj gluha!

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 66765
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Halil Džubran - Page 2 Empty Re: Halil Džubran

Počalji od Mustra taj Ned Dec 13, 2015 3:22 am

[You must be registered and logged in to see this link.]





Pregršt pijeska sa žala


Tuga ljubavi pjeva; tuga spoznaje govori; tuga želja šapuće; tuga siromaštva
nariče. Postoji jedna tuga dublja od ljubavi, dragocjenija od spoznaje, jača od
želja, gorča od siromaštva, ali je nijema, bezglasna, iako joj oči blistaju poput
zvijezda.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 66765
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Halil Džubran - Page 2 Empty Re: Halil Džubran

Počalji od Mustra taj Ned Dec 13, 2015 3:23 am

[You must be registered and logged in to see this link.]

Moja me duša poučavala


Moja me duša poučavala te me naučila da ljubim ono što drugi mrze, naučila
me iskrenosti koju drugi nemaju te mi je objasnila da ljubav nije odlika onoga
tko voli, već voljenoga. Prije nego što me duša tome naučila, ljubav za mene
bješe tanana nit razapeta između dva bliska kolčića, a sada je ona za mene
aureola bez početka i kraja, koja obuhvaća sve što postoji i koja se lagano širi da
bi obuhvatila sve što će biti.


Moja me duša poučavala te me naučila da vidim ljepotu zapretanu u formu, boju
i ljušturu; naučila me da s razumijevanjem gledam ono što ljudi smatraju
ružnim, tako da mi se ono lijepim ukazuje. Prije nego što me duša tome naučila,
na ljepotu gledah kao na zrake što trepere među stupovima dima i zatim iščeza-
vaju. Sada vidim samo ono što zrake prosipa.


Moja me duša poučavala te me naučila da osluškujem glasove koji ne dolaze s
jezika, niti u vidu krika iz grla. Prije nego što me duša tome naučila, osjetila mi
bijahu zakržljala i čuo sam samo buku i galamu. Sada se tišinom naslađujem,
čujem kako njena dubina pjeva himne vremenu, hvalospijeve svemiru i kako
objavljuje tajne onostranog.


Moja me duša poučavala te me naučila da pijem ono što se ne cijedi, niti u čaše
toči, što se rukama ne podiže, niti usnama dotiče. Prije nego što me duša tome
naučila, moja žeđ bijaše poput slabe iskre na vrhu brijega od pepela; gasio sam
je vodom iz rječice, ili gutljajima soka. Sada mi je čežnja postala čaša, silna že-
lja piće, osamljenost pijanstvo. Još nisam i nikada neću svoju žeđ ugasiti. U toj
neugasivoj žeđi ipak ima vječite radosti.


Moja me duša poučavala te me naučila da dotičem ono što nije ni tjelesno ni
kristalno, i objasnila mi da je ono što se osjetilima opaža samo polovina
pojamnoga, da je ono što imamo samo dio onoga što želimo. Prije nego što me
duša tome naučila, tražio sam toplinu kada mi je bilo hladno, hladnoću kada mi
je bilo toplo; i oboje kada sam bio klonuo. Sada su se moji skriveni pipci
pretvorili u tananu maglu koja obuhvaća sve vidljivo na svijetu da bi se
izmiješala s onim što se ne vidi.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 66765
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Halil Džubran - Page 2 Empty Re: Halil Džubran

Počalji od Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Strana 2 od 4 Prethodni  1, 2, 3, 4  Sledeći

Nazad na vrh


 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu