Gianni Rodari

Napiši novu temu   Odgovori na poruku

Strana 1 od 5 1, 2, 3, 4, 5  Sledeći

Ići dole

Gianni Rodari

Počalji od Mustra taj Pet Feb 09, 2018 3:59 pm



Gianni Rodari rodio se 1920. godine u mjestu Omenga. Ovaj talijanski pisac sasvim je slučajno počeo pisati priče za djecu.
Radio je kao novinar u listu "unita" te je pisao za tjednu stranicu za obitelj. Tada je napisao prve priče i pjesme za djecu koje je pričao svojim učenicima kada je radio kao učitelj u školi. Tako je u spomenutim novinama nastala rubrika za najmlađe koja mu je donijela veliku popularnost.
Nakon 1950. godine posvetio se pisanju knjiga za djecu, a one su prevedene na brojne jezike. Njegova najpoznatija djela su: "Telefonske priče", "Čipolino", "Putovanje Plave strijele", Gelsomino u zemlji lažljivaca".
1970. godine primio je najveću nagradu za dječju književnost - Andersenovu nagradu. 10 godina kasnije, 1980. godine, umro je u Rimu.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 39216
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Gianni Rodari

Počalji od Mustra taj Pet Feb 09, 2018 4:02 pm

Paoleti Rodari
i njenim prijateljima svih boja


[You must be registered and logged in to see this link.]


Gianni Rodari TELEFONSKE PRIČE



Bio jedanput...
...u Vareseu računovoña Bianchi. Bio je trgovački predstavnik i šest dana u tjednu putovao je čitavom Italijom, na istok, zapad, na jug, na sjever, a i sredinom Italije, prodajući lijekove. U nedjelju bi se vratio kući da u ponedjeljak ujutro opet otputuje. No prije negoli bi otputovao, njegova bi mu kćerkica rekla: – Ne zaboravi, tata: svaku večer jednu priču.
Jer ta djevojčica nije mogla zaspati bez priče, a mama joj je već ispričala sve koje je znala i po tri puta. I tako je svake večeri, ma gdje se nalazio, računovoña Bianchi točno u devet nazivao Varese da bi ispričao priču svojoj djevojčici. A ova knjiga sadrži upravo te priče računovoñe Bianchija. Vidjet ćete da su prilično kratke: nije čudo, računovoña Bianchi plaćao je telefon iz svoga džepa, pa nije mogao voditi duge razgovore. Samo koji put, kad bi zaključio kakav dobar posao, dopustio bi sebi koju "jedinicu" više. Ispričali su mi da su telefonistice iz centrale prekidale sve razgovore, kad je računovoña Bianchi zvao Varese, kako bi mogle slušati njegove priče. Nije čudo: neke su zaista lijepe.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 39216
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Gianni Rodari

Počalji od Mustra taj Pet Feb 09, 2018 4:03 pm

[You must be registered and logged in to see this link.]



LOVAC BEZ SREĆE


Uzmi pušku, Josipe, uzmi pušku i idi u lov – rekla je jednog jutra svome sinu neka žena. – Sutra se tvoja sestra udaje i htjela bi se najesti kaše i zečevine.
Josip je uzeo pušku i otišao u lov. Odmah je ugledao zeca koji je iskočio iz neke živice i otrčao u polje. Podigao je pušku, nanišanio i pritisnuo oroz. No puška je rekla: – Pum! – pravim ljudskim glasom i, umjesto da izbaci zrno, polako ga je ispustila na zemlju. Josip ga je podigao i stao ga začuñeno gledati. Zatim je pažljivo pregledao pušku i činilo mu se da je ista kao uvijek, pa ipak, umjesto da opali, rekla je "pum" veselim i svježim glasićem. Josip je pogledao i u cijev, ali kako je moguće da se netko sakrije u nju? I zaista, u cijevi nije bilo nikoga i ničega.
A mama hoće zeca. A moja sestra hoće zečetine s kašom...
U tom je času onaj zec od maloprije ponovo prošao ispred Josipa. Bila je to zečica, imala je bijeli veo na glavi, na velu narandžino cvijeće, a hodala je sitnim koračićima.
Hm – rekao je Josip – zečica se udaje. Što mogu, pucat ću u kakvog fazana.
I zaista, malo podalje u šumi, ugledao je fazana kako šeće stazom, nimalo prestrašen, kao da je prvi dan lova, kad fazani još ne znaju što je puška.
Josip je nanišanio, pritisnuo oroz, a puška je rekla: – Pam! – Zatim: – Bam! Bam! – dva puta kao što bi reklo dijete igrajući se svojom puškom. Metak je pao na zemlju i prestrašio neke crvene mrave koji su pobjegli i sklonili se pod obližnji bor.
Sve ljepše i ljepše – rekao je Josip već pomalo ljutito. – Mama neće biti
baš oduševljena ako se vratim prazne torbe.
Fazan, koji je, čuvši onaj "bam, bam" pobjegao u gustiš, pojavio se opet na stazi, no sada ga je slijedila njegova mladunčad, u redu jedan po jedan, a svi bi se bili najradije nasmijali. Posljednja je hodala majka, ponosna i zadovoljna kao da je dobila prvu nagradu.
Ah, ti si zadovoljna, je li? – promrmljao je Josip. – Ti si se već odavno udala. A koga da sad ulovim?
Opet je napunio pušku i pažljivo se ogledao. Na jednoj grani stajao je kos i zvuždukao kao da bi da kaže: pucaj u mene, pucaj.
Ali puška je rekla: – Bang! – poput djece kad čitaju stripove. I začuo se još nekakav zvuk iz puške koji je ličio smijehu. Kos je zvižduknuo još veselije nego prije, kao da kaže: "Pucao si, čuo sam te, a sad nosi se odatle."
To sam i očekivao – rekao je Josip. – Čini se da danas puške štrajkuju.
Jesi li imao sreće u lovu, Josipe? – upitala ga je majka kad se vratio.
Da, mama. Uhvatio sam tri dobra, debela bijesa. Kako li će biti dobri s kašom!

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 39216
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Gianni Rodari

Počalji od Mustra taj Pet Feb 09, 2018 4:04 pm

[You must be registered and logged in to see this link.]






PALAČA OD SLADOLEDA


Jedanput su u Bolonji sagradili čitavu palaču od sladoleda baš na glavnom trgu, i djeca su dolazila iz daleka da je liznu.
Krov je bio od tučena vrhnja, dim što se vijao iz dimnjaka od šećera, dimnjaci od ušećerena voća. Sve ostalo bilo je od sladoleda: vrata od sladoleda, zidovi od sladoleda, namještaj od sladoleda.
Jedno malecno dijete prihvatilo se nekog stola i polizalo mu noge, jednu
za drugom, dok mu se sto nije srušio na glavu sa svim tanjurima, no i tanjuri su bili od sladoleda s čokoladom, onog najboljeg.
Općinski je stražar primijetio da se jedan prozor topi. Stakla su bila od sladoleda s jagodama, pa su se cijedili ružičasti potočići.
Brzo! – uzviknuo je stražar. – Još brže! I za tren oka svi su navalili i stali lizati kako se ne bi izgubila nijedna kap remek-djela.
Naslonjaču! – molila je neka staričica koja se nije mogla probiti kroz gužvu. – Naslonjaču za sirotu staricu. Tko će mi je donijeti? S naslonima za ruke, ako je moguće.
Jedan plemeniti vatrogasac požurio je da joj donese naslonjaču od sladoleda s vanilijom i kikirikijem, a sirota starica počela ju je blaženo lizati počevši upravo od naslona za ruke.
Bio je to veliki dan i, po liječničkoj naredbi, nikoga nije zabolio trbuh. Još i sada, kad djeca traže još jedan sladoled, roditelji uzdišu:
Eh, da, za tebe bi trebala palača od sladoleda kao ona iz Bolonje.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 39216
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Gianni Rodari

Počalji od Mustra taj Pet Feb 09, 2018 4:04 pm


[You must be registered and logged in to see this link.]






ŠETNJA RASTRESENOG IVICE


Mama, idem malo u šetnju.
Idi samo, Ivice, ali pazi kad prelaziš preko ceste.
Dobro je, mama. Zdravo, mama.
Uvijek si tako rastresen.
Da, mama. Zdravo, mama.
Ivica je veselo izišao i u početku je bio veoma pažljiv. Svaki bi se čas zaustavio i opipao se.
Jesam li čitav? Da – i nasmijao bi se.
Bio je tako sretan zbog svoje pažljivosti, da je stao skakutati kao vrabac, zastajati kao ukopan pred izlozima, gledati automobile, oblake i, naravno, počele su nevolje,
Jedan ga je čovjek veoma ljubazno prekorio:
Kako si ti rastresen. Vidiš li? Već si izgubio ruku.
Uf, istina. Kako sam nepažljiv.
Počeo je tražiti ruku, a našao je neku praznu limenku. A je li baš prazna? Da vidimo. A šta je bilo u njoj prije negoli se ispraznila? Valjda nije bila prazna od prvog dana...
Ivica je zaboravio da traži ruku, onda je zaboravio i na limenku, jer je ugledao nekog šepavoga psa, i, eto, da bi stigao šepavoga psa prije negoli zakrene za ugao, izgubio je čitavu ruku do ramena; no nije niti primijetio i nastavio je trčati.
Jedna ga je dobra žena pozvala: – Ivice, Ivice, tvoja ruka! Ali nije je uopće čuo.
Šta možemo – rekla je dobra žena. – Odnijet ću je njegovoj majci. I otišla je kući Ivičine majke.
Gospoño, donijela sam ruku vašeg sina.
Oh, taj rastresenjak. Ne znam više što ću s njim, što da mu kažem.
Eh, da, sva su djeca takva. Poslije nekog vremena došla je još jedna dobra žena.
Gospoño, našla sam jedno stopalo. Ne pripada li možda vašem Ivici?
Pa jasno, njegovo je, prepoznajem ga po poderanoj cipeli. Oh, kako je moj sin rastresen! Ne znam više što ću s njime.
Eh, da, zna se, sva su djeca takva.
Poslije nekog vremena došla je jedna starica, zatim pekarov naučnik, onda neki tramvajac, pa čak i jedna učiteljica u penziji i svi su donijeli po koji komad Ivice: nogu, uho, nos.
Postoji li koji dječak rastreseniji od mojega?
Eh, gospoño, sva su djeca takva.
Konačno je stigao i Ivica skakućući na jednoj nozi, bez ušiju i ruku, ali veseo kao uvijek, veseo kao vrabac, a njegova je mama odmahnula glavom, sastavila ga i poljubila.
Ne manjka ništa, mama? Jesam li bio dobar, mama?
Da, Ivice, bio si zaista dobar.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 39216
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Gianni Rodari

Počalji od Mustra taj Pet Feb 09, 2018 4:04 pm

[You must be registered and logged in to see this link.]





PALAČA ZA RAZBIJANJE


Jednom su ljudi u Bustu Arsiziju bili zabrinuti, jer su djeca sve razbijala. Da ne govorimo o potplatima, hlačama i školskim torbama: razbijala su stakla igrajući se loptom, razbijala su tanjure za stolom, čaše u resto- ranima, a zidove nisu razbijala samo zato što nisu imala čekiće na raspolaganju.
Roditelji više nisu znali što će i kako će, pa su se obratili gradskom načelniku.
Da uvedemo globu? – predložio je načelnik.
Baš vam hvala – uzviknuli su roditelji – a platit ćemo je krhotinama, je li?
Na sreću, u tom kraju živi mnogo računovoña: Na svaku treću osobu dolazi po jedan, a svi odlično računaju. Bolje od svih ostalih računao je računovoña Gamberoni, star čovjek s mnogo unučadi i, prema tome, što se tiče krhotina, imao je bogato iskustvo. Uzeo je papir i olovku i izračunao štetu koju su djeca iz Busta Arsizija počinila razbijajući sve one lijepe i dobre stvari. Ispala je strašna svota: hiljadu hiljada četrnaest i
trideset i tri.
Polovicom te svote – dokazivao je računovoña Gamberoni – možemo sagraditi palaču za razbijanje i prisiliti djecu da je unište: ako ne ozdrave na taj način, neće više nikada ozdraviti.
Prijedlog bi prihvaćen, palača sagrañena za tili čas. Imala je sedam katova, devedest i devet soba, svaka je soba bila puna namještaja, a svaki komad namještaja prepun tanjura, zdjela, ukrasnih predmeta, a da se i ne spominju zrcala i pipe za vodu. Na dan otvorenja svako je dijete dobilo čekić i, kad je načelnik dao znak, vrata palače za razbijanje širom su se otvorila.
Šteta što televizija nije stigla na vrijeme da prenese taj prizor. Oni koji su ga vidjeli svojim očima i čuli vlastitim ušima tvrde da je bilo kao – ne bilo ga – početak trećeg svjetskog rata. Djeca su prelazila iz sobe u sobu poput Atilinih hordi i razbijala čekićima sve što bi im se ispriječilo na putu. Udarci su se čuli u čitavoj Lombardiji i u pola Švicarske. Djeca pedalj visoka navalila su na ormare velike poput krstarica i tako su ih temeljito raskomadala, da su ostale samo hrpe iverja. Mališani iz dječjeg vrtića, lijepi i dražesni u ružičastim i plavim pregačicama, marljivo su gazili po servisima za kavu, dok ih nisu pretvorili u finu prašinu kojom su zatim prašili lice. Na kraju prvog dana nije preostala niti jedna čitava čaša. Na kraju drugog dana počeo se osjećati nedostatak stolica. Trećeg su dana djeca navalila na zidove počevši od posljednjeg kata, no kad su stigla do četvrtog, mrtva umorna i pokrivena prašinom kao Napoleonovi vojnici u pustinji, ostavila su sve i vratila se teturajući svojim kućama, te otišla u krevet bez večere. Zaista su se iskalila i prošla ih je želja za razbijanjem; najednom su postala osjetljiva i nježna poput leptirića, te biste im mogli dopustiti da igraju nogomet na igralištu punom kristalnih čaša, a da ne otkrhnu niti jednu.
Računovoña Gamberoni je izračunao i dokazao da je grad Busto Arsizio uštedio dva nadmilijuna i sedam centimetara.
Ono što je preostalo od palače za razbijanje općina je ostavila na raspolaganju grañanima. I tada ste mogli vidjeti uglednu gospodu s kožnatim torbama za spise i očalima – suce, advokate, savjetnike – kako dohvataju čekiće i trče da sruše jedan zid ili da raskomadaju neko stepenište, a s takvim su užitkom udarali da bi kod svakog udarca osjetili kako se podmlañuju.
Umjesto da se svañam sa ženom – veselo bi govorili – bolje nego da razbijam pepeljare i tanjure sobnog servisa, dara tete Mirice...
I udri čekićima.
Računovoñi Gamberoniju je grad Busto Arsizio u znak zahvalnosti dodijelio orden s rupom od srebra.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 39216
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Gianni Rodari

Počalji od Mustra taj Pet Feb 09, 2018 4:06 pm


[You must be registered and logged in to see this link.]





ŽENA KOJA JE BROJILA KIHANJE


U Gavirati je jednom živjela neka žena koja je provodila dane brojeći koliko puta tko kihne, a zatim bi ispričala prijateljicama rezultate svog računanja, pa bi sve skupa nadugo i naširoko o tome naklapale.
Apotekar je kihnuo sedam puta – pričala je žena.
Ta je li moguće!
Kunem se, nek mi otpadne nos ako ne kažem istinu, uhvatilo ga je kihanje pet minuta prije podneva.
Brbljale su, brbljale i na kraju zaključile da apotekar dodaje vode u ricinusovo ulje.
Župnik je kihnuo četrnaest puta – pričala je žena, crvena od uzbuñenja.
Da se možda nisi zabunila?
Nek mi otpadne nos, ako je i jedanput manje.
Pa što će biti s nama!
Brbljale su, brbljale i na kraju zaključile da župnik meće previše ulja u salatu.
Jednog dana ta žena i njene prijateljice, a bilo ih je više od sedam, skupile su se pod prozorom gospodina Delija da osluškuju. No gospodin Delio nije uopće kihao, jer nije šmrkao duhan i nije bio prehlañen.
Nije ni jedanput kihnuo – rekla je ona žena. – Tu je nešto sumnjivo.
Upravo tako – rekle su njene prijateljice.
Gospodin Delio ih je čuo, pa je stavio pregršt papra u štrcaljku za ubijanje muha i, pazeći da ga ne primijete, posuo ga po onim alapačama što su se sakrile pod prozorom.
Ap-ćiha! – kihnula je ona žena. – Ap-ćiha! Ap-ćiha! – nastavile su njene prijateljice. I udri kihati jedna za drugom.
Ja sam kihnula više puta od vas – rekla je ona žena.
Mi smo više – rekle su njene prijateljice. Počupale su se za kosu, stale se tući uzduž i poprijeko, poderale jedna drugoj odjeću i svaka je izgubila po jedan zub.
Poslije tog dogañaja ona žena nije više razgovarala sa svojim prijateljicama, već je kupila bilježnicu i olovku, stala lunjati sama i, kad god bi čula da je netko kihnuo, zabilježila bi to križićem.
Kad je umrla, ljudi su našli onu bilježnicu punu križića, pa su rekli: – Pogledajte, sigurno je bilježila svoja dobra djela. Koliko li ih je učinila! Ako ona ne ode u raj, neće nitko!

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 39216
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Gianni Rodari

Počalji od Mustra taj Pet Feb 09, 2018 4:06 pm


[You must be registered and logged in to see this link.]

ZEMLJA BEZ OŠTRICE


Ivica Zgubidan bio je veliki putnik. Putovao je i putovao i jednoga dana dospio u neku zemlju gdje su uglovi kuća bili obli, a krovovi kuća nisu bili šiljati, već su imali oblik blage grbe. Uz cestu rasla je živica od ruža i Ivici se prohtjelo da jednu zatakne u zapučak. Berući ružu dobro je pazio da se ne ubode na trnje, no odmah je primijetio da trnje ne bode, nije bilo zašiljeno, već tupo i mekano kao od gume, te je škakljalo ruku.
Pazi ovo – rekao je Ivica naglas.
Iza živice nadvirio se općinski stražar smiješeći se.
Zar niste znali da je zabranjeno kidati ruže?
Žao mi je, nisam se dosjetio.
Onda ćete platiti samo pola globe – rekao je stražar koji se tako široko nasmiješio da je potpuno ličio onom čovječuljku koji je odveo Pinokija u Zemlju igračaka. Ivica je primijetio da stražar zapisuje globu olovkom bez šiljka, pa mu je pobjeglo:
Hoćete li biti tako dobri da mi pokažete vašu sablju?
Vrlo rado – rekao je stražar. I, naravno, niti sablja nije imala oštrice.
Pa kakva je to zemlja?
To je Zemlja bez oštrice – odgovorio je stražar tako ljubazno, da bi sve njegove riječi trebalo napisati velikim slovima.
A šta je sa čavlima?
Ukinuli smo ih već odavno, sve radimo pomoću ljepila. A sada, molim vas, dajte mi dvije pljuske.
Ivica je razjapio usta kao da treba progutati čitavu tortu.
Ali molim vas, neću da svršim u zatvoru zbog uvrede službene osobe. One dvije pljuske možda bih trebao dobiti, ali nikako dati ih.
Tu je takav običaj – prijazno je objasnio stražar. – Čitava globa je četiri
pljuske, a pola samo dvije.
Stražaru?
Stražaru.
Pa to je nepravedno, strašno je.
Jasno da je nepravedno, jasno da je strašno – rekao je stražar. – To je tako mrsko da ljudi, kako ne bi bili prisiljeni pljuskati ni krive ni dužne stražare, i te kako paze da ne učine nešto što se kosi sa zakonom. Hajde, dajte mi te dvije pljuske, a drugi put malo bolje pazite.
Ali ja neću niti da vam zvrcnem obraz: pomilovat ću vas umjesto pljuske.
Kad je tako – zaključio je stražar – morat ću vas otpratiti do granice.
I Ivica je, posramljen, morao napustiti Zemlju bez oštrice. No još uvijek sanja kako bi se vratio da ondje živi što mirnije i nježnije u kakvoj lijepoj kućici s krovom bez šiljka.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 39216
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Gianni Rodari

Počalji od Mustra taj Pet Feb 09, 2018 4:07 pm

[You must be registered and logged in to see this link.]





ZEMLJA SA S


Ivica Zgubidan bio je veliki putnik. Putovao je i putovao dok nije stigao u Zemlju sa S.
A kakva je to zemlja? – zapitao je nekog grañanina koji se odmarao u sjeni jednog stabla.
Grañanin je umjesto odgovora izvadio iz džepa nožić i pokazao ga, otvorena, na dlanu.
Vidite li ovo?
To je nožić.
E, nije. To je "snožić", to jeste nožić sa S. Služi za rast olovaka kad se
potroše i jako je koristan u školi.
Divno – rekao je Ivica – a onda?
Onda imamo "svješalicu".
Valjda mislite vješalicu?
Vješalica malo čemu služi, ako nemate kaput koji biste na nju objesili. Naša "svješalica" posve je drukčija. Na nju ne treba ništa objesiti, sve već visi. Ako vam treba ogrtač, idete onamo i uzmete ga. Ako nekome treba kaputić, ne treba ga kupiti: ide do "svješalice" i uzme ga. Postoje zimske i ljetne "svješalice", te muške i ženske. Tako se uštedi mnogo novaca.
Zaista divno. A onda?
Onda imamo "sfotografski aparat" koji, umjesto da fotografira, izrañuje karikature, pa se barem nasmijemo. Onda imamo "stop".
Brrr, strah me hvata.
Baš naprotiv; "stop" je sušta suprotnost topu, a služi za razbijanje rata.
A kako radi?
–To je barem lako, i dijete može rukovati "stopom". Ako bukne rat, zatrubimo u "strubu", opalimo iz "stopa" i rat je odmah gotov.
Čudesna li je ta Zemlja sa S.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 39216
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Gianni Rodari

Počalji od Mustra taj Pet Feb 09, 2018 4:07 pm

[You must be registered and logged in to see this link.]






LJUDI OD MASLACA


Ivica Zgubidan, veliki putnik i slavni istraživač, dospio je jednog dana u Zemlju ljudi od maslaca. Kad bi se našli na suncu, odmah bi se rastopili, pa su morali uvijek živjeti na svježim mjestima i zato su stanovali u gradu, gdje su hladnjaci zamjenjivali kuće. Ivica je prolazio ulicama i viñao ih na prozorima njihovih frižidera, a na glavama su držali termofore
s ledom. Na vratima svakog frižidera nalazio se telefon za razgovor s ukućanima.
Halo.
Halo.
Tko govori?
Ja sam kralj ljudi od maslaca. Čisto vrhnje prvorazredne kvalitete. Mlijeko švicarskih krava. Jeste li dobro pogledali moj frižider?
Ta molim vas, od suha je zlata! Ali, zar nikada ne izlazite?
Zimi, ako je dosta hladno, u automobilu od leda.
A ako slučajno sunce naglo izviri iza oblaka dok je Vaše veličanstvo u šetnji?
Ne može, nije dozvoljeno. Moji bi ga vojnici strpali u zatvor.
Bum! – rekao je Ivica. I otišao u neku drugu zemlju.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 39216
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Gianni Rodari

Počalji od Mustra taj Pet Feb 09, 2018 4:08 pm


[You must be registered and logged in to see this link.]






ALISA PADALICA


Ovo je priča o Alisi Padalici koja je padala uvijek i posvuda. Djed ju je tražio da je odvede u park:
Alisa, gdje si, Alisa?
Ovdje sam, djede.
Gdje, ovdje?
U budilniku.
Da, otvorila je poklopac budilnika da vidi što je u njemu, pa je svršila meñu kotačićima i perima i sada je neprestano morala skakati da je ne bi ukliještila ona mašinerija što se pokretala uz tiktakanje.
Jednom ju je djed tražio da joj dade doručak:
Alisa! Gdje si, Alisa?
Ovdje sam, djede.
Gdje, ovdje?
Pa upravo ovdje, u boci. Bila sam žedna i pala sam u bocu. Teškom je mukom plivala da bi se održala na površini. Sreća što je prijašnjeg ljeta u Sperlongi naučila plivati.
Čekaj! Sad ću te upecati.
Djed je spustio uzicu u bocu, Alisa se uhvatila za nju i spretno se uspentrala. Bila je dobra gimnastičarka.
Još je jednom Alisa nestala. Tražio ju je djed, tražila ju je baka, tražila ju je susjeda koja je uvijek dolazila pročitati djedove novine da uštedi četrdeset dinara.
Jao si ga nama, ako je ne nañemo prije negoli se vrate s posla njeni roditelji! – prestrašeno je mrmljala baka.
Alisa! Alisa! Gdje si, Alisa!
Ovog puta Alisa se nije javila. Nije se mogla javiti. Radoznalo njuškajući po kuhinji pala je u ladicu s ubrusima i stolnjacima, gdje je i zaspala.
Netko je zatvorio ladicu ne primijetivši je. Kad se probudila, Alisa se našla u mraku, ali se nije prestrašila. Jedanput je dospjela u pipu za vodu, a ondje je bilo mnogo mračnije.
"Morat će pripremiti stol za večeru" – razmišljala je Alisa. "Tada će otvoriti ladicu."
No nitko nije niti pomišljao na večeru upravo zato što nisu mogli naći Alisu. Roditelji su joj se vratili s posla i vikali su na djeda i na baku: – Evo, kako je vi čuvate!
Naša djeca nisu padala u pipe za vodu – prosvjedovali su djed i baka. – U naše su vrijeme padali samo s kreveta i nabijali koju čvorugu na glavi. Konačno je Alisi dozlogrdilo čekanje. Stala je kopati meñu stolnjacima,
doprla do dna ladice, te počela udarati nogom. – Bum, bum, bum.
Tišina – rekao je otac. – Čujem nekakvu lupu.
Bum, bum, bum – zvala je Alisa.
Kakvih li zagrljaja i poljubaca kad su je našli. A Alisa je odmah iskoristila priliku da padne u džepić tatina kaputa i, prije negoli su je izvukli, stigla je zamazati lice igrajući se kemijskom olovkom.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 39216
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Gianni Rodari

Počalji od Mustra taj Pet Feb 09, 2018 4:08 pm

[You must be registered and logged in to see this link.]





CESTA OD ČOKOLADE


Jednom su tri brata iz Barlette, hodajući kroz polja, našla potpuno glatku i smeñu cestu.
Što je to? – reče prvi.
Drvo nije – reče drugi.
Nije ni ugljen – reče treći.
Da bi doznali nešto pobliže, sva su trojica kleknula i liznula.
Bila je to čokolada, cesta od čokolade. Pojeli su komadićak, zatim još jedan, spustila se večer, a tri su brata još uvijek jela cestu od čokolade, sve dok nisu smazala i posljednji kvadratić. Nije više bilo ni ceste ni čokolade.
Gdje smo? – upitao je prvi.
U Bariju nismo – rekao je drugi.
Nismo ni u Molfetti – rekao je treći. Nisu znali što će. Na sreću, stigao je s polja neki seljak sa svojim taljigama.
Ja ću vas odvesti kući – rekao je seljak. I odvezao ih je u Barlettu, do kućnog praga. Silazeći s taljiga, primijetili su da su ove od kolača. Bez ijedne riječi stali su jesti taljige i nisu ostavili ni kotače ni glavine.
U Barletti nisu nikada prije živjela tri tako sretna brata, a tko zna kad će opet živjeti.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 39216
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Gianni Rodari

Počalji od Mustra taj Pet Feb 09, 2018 4:08 pm

[You must be registered and logged in to see this link.]





IZMIŠLJANJE BROJEVA


Da izmišljamo brojeve?
Izmišljajmo ih, ja ću početi. Jedva jedan, jedva dva, jedva tri, jedva četiri, jedva pet, jedva šest.
To je premalo. Slušaj ovo: premilijun, bilijardina, osmetina, hiljadetina, milijardetina i milijardun.
A ja ću izmisliti tablicu množenja: triput jedan budi spreman
triput dva ne boj se psa triput tri igrajmo svi triput četiri bocu začepili triput pet išô je na slet triput šest hajd' na ples
triput sedam konja sedlam triput osam obrô je bostan triput devet strah i trepet triput deset bježi u krevet.
Koliko stoji ovaj kolač?
Dvije čvoruge na glavi.
Koliko ima odavde do Milana?
Tisuću novih kilometara, jedan polovni kilometar i sedam čokoladnih bombona.
Koliko je teška suza?
Kako koja: suza razmažena djeteta lakša je od vjetra, a suza gladna djeteta teža je od čitave zemlje.
Koliko je duga ova priča?
Previše.
Onda brzo izmislimo još neke brojeve, pa da završimo. Reći ću ih onako kako se govore kod nas, u Modeni: jenči, dvanči, trinči, četiri, četirinči, ekspres filimbus, iz lavora voda pljus.
A ja ću brojati kako ja znam: jen, dva, tri, tu smo svi, kruška, jabuka, šljiva, pif, puf, paf i deset.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 39216
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Gianni Rodari

Počalji od Mustra taj Sub Feb 10, 2018 10:04 am

[You must be registered and logged in to see this link.]






BRIF, BRUF, BRAF


U nekom tihom dvorištu dva su se dječaka igrala tako da su izmišljala nov jezik kako bi mogla razgovarati, a da ih ostali ne razumiju.
Brif, braf – rekao je prvi.
Braf, brof – odgovorio je drugi. I udarili su u smijeh.
Na balkonu prvoga kata jedan je dobri stari gospodin čitao novine, a na prozoru kuće nasuprot bila je neka stara gospođa, niti dobra, a niti zla.
Kako su glupa ova djeca – rekla je gospođa. No, dobri gospodin nije se složio:
Meni se ne čini.
Nećete valjda tvrditi da ste razumjeli što su rekli.
Bogme jesam, sve sam razumio. Prvi dječak je rekao: kako krasan dan. Drugi je odgovorio: sutra će biti još ljepši.
Gospođa je uzdigla nos, no nije ništa rekla, jer su dječaci opet stali govoriti svojim jezikom.
Maraski, barabaski, pirimoški – rekao je prvi dječak.
Bruf – odgovorio je drugi.
I opet su obojica prasnula u smijeh.
Nećete valjda tvrditi da ste i sada razumjeli – uvrijeđeno je uzviknula stara gospođa.
E, jesam, sve sam razumio – nasmiješio se stari gospodin. – Prvi je dječak rekao: kako smo sretni što smo na svijetu. A drugi je odgovorio: svijet je krasan.
No, je li doista lijep? – upitala je stara gospođa.
Brif, bruf, braf – odgovorio joj je stari gospodin.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 39216
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Gianni Rodari

Počalji od Mustra taj Sub Feb 10, 2018 10:05 am

[You must be registered and logged in to see this link.]






KUPOVANJE ŠTOKHOLMA


Na sajam u Gaviratu dolaze nekakvi ljudi koji prodaju sve i svašta, a boljih trgovaca od njih nećete nigdje naći.
Jednog petka došao je neki čovječuljak koji je prodavao čudne stvari: planinu Mont Blanc, Indijski ocean, Mjesečeva mora, a tako je divno hvalio svoju robu da mu je poslije jednog sata ostao samo grad Štokholm. Kupio ga je neki brijač plativši za njega jedno šišanje s masažom.
Brijač je pribio između dva zrcala potvrdu u kojoj je stajalo: Vlasnik grada Štokholma. Ponosno ju je pokazivao mušterijama i odgovarao na sva njihova pitanja.
To je grad u Švedskoj, štaviše, glavni grad.
Ima gotovo milijun stanovnika i, naravno, svi su moji.
Tu je i more, jasno, no ne znam tko mu je vlasnik.
Brijač je malo-pomalo uštedio novaca i prošle je godine otišao u Švedsku da obiđe svoj grad. Štokholm mu se učinio čudesnim, a Šveđani jako prijazni. Oni nisu razumjeli niti jedne riječi od svega što im je govorio brijač, a on nije razumio niti slova od njihovih odgovora.
Ja sam gospodar grada, znate li vi to? Jesu li vas obavijestili? Šveđani su se smiješili i kimali glavama, jer nisu razumjeli, ali bili su ljubazni, a brijač je sav sretan trljao dlanove:
Ovakav grad za jedno šišanje s masažom! Zaista sam ga jeftino platio. A nije imao pravo. Platio ga je i preplatio. Jer svako dijete, došavši na svijet, gospodar je čitavoga svijeta i ne treba za njega platiti niti pare, već samo zasukati rukave, ispružiti ruke i uzeti ga.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 39216
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Gianni Rodari

Počalji od Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Strana 1 od 5 1, 2, 3, 4, 5  Sledeći

Nazad na vrh


 
Dozvole ovog foruma:
Možte odgovarati na teme u ovom forumu