Gianni Rodari

Strana 3 od 5 Prethodni  1, 2, 3, 4, 5  Sledeći

Ići dole

Gianni Rodari

Počalji od Mustra taj Pet Feb 09, 2018 3:59 pm

First topic message reminder :

Gianni Rodari rodio se 1920. godine u mjestu Omenga. Ovaj talijanski pisac sasvim je slučajno počeo pisati priče za djecu.
Radio je kao novinar u listu "unita" te je pisao za tjednu stranicu za obitelj. Tada je napisao prve priče i pjesme za djecu koje je pričao svojim učenicima kada je radio kao učitelj u školi. Tako je u spomenutim novinama nastala rubrika za najmlađe koja mu je donijela veliku popularnost.
Nakon 1950. godine posvetio se pisanju knjiga za djecu, a one su prevedene na brojne jezike. Njegova najpoznatija djela su: "Telefonske priče", "Čipolino", "Putovanje Plave strijele", Gelsomino u zemlji lažljivaca".
1970. godine primio je najveću nagradu za dječju književnost - Andersenovu nagradu. 10 godina kasnije, 1980. godine, umro je u Rimu.


Poslednji izmenio Mustra dana Pon Mar 12, 2018 6:45 pm, izmenjeno ukupno 1 puta

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56085
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole


Re: Gianni Rodari

Počalji od Mustra taj Sub Feb 10, 2018 10:22 am





STARE POSLOVICE


Noću su sve mačke crne – propovijedala je jedna Stara Poslovica.
A ja sam siva – rekla je jedna mačka što je prelazila preko ulice.
Nije moguće: Stare Poslovice imaju uvijek pravo.
Ali ja sam svejedno siva – ponovila je mačka.
Neka druga Stara Poslovica pošla je na nogometnu utakmicu, približila se jednom igraču i šapnula mu u uho: – Uzdaj se u se i u svoje kljuse!
Nogometaš je pokušao igrati nogomet sam, no bilo mu je užasno dosadno i nikada nije mogao pobijediti, pa se vratio u momčad. Stara Poslovica se razboljela od muke i morali su joj izvaditi krajnike.
Jedanput su se sastale tri Stare Poslovice i tek što su zaustile, već su se počele svađati:
Tko rano rani dvije sreće grabi – rekla je prva.
Bolje ikada, nego nikada – rekla je druga.
Govoriti je srebro, a šutjeti zlato – uzviknula je treća. Počupale su se za kosu i još uvijek se tuku.
Tu je još i pripovijest o onoj Staroj Poslovici kojoj se prohtjelo jesti kruške, pa je stala pod stablo razmišljajući: "Zrelo voće samo pada." No kruška je otpala tek kad je potpuno sagnjilila i zgnječila se na tikvi Stare Poslovice koja je od žalosti predala ostavku.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56085
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Gianni Rodari

Počalji od Mustra taj Sub Feb 10, 2018 10:23 am








APOLONIJA I NJENE MARMELADE


U Sant'Antoniju, na jezeru Maggiore, živjela je neka žena koja je znala kuhati jako dobre marmelade, ali tako dobre, da su njene usluge tražili ljudi iz Valcuvije, Valtravaglie, Val Dumentine i iz Val Sirotice. Ljudi su, kad je bilo vrijeme ukuhavanja, stizali iz svih krajeva. Sjeli bi na zidić i gledali jezero, ubrali bi koju malinu s grma, a zatim pozvali onu ženu:
Apolonijo!
Što je?
Hoćete li mi skuhati marmeladu od borovnica?
Evo me!
Hoćete li mi pomoći da skuham dobru marmeladu od šljiva?
Odmah.
A ta žena Apolonija imala je zaista zlatne ruke i ukuhavala je najbolje marmelade od Varesea do Kantona Ticina.
Jednom je k njoj došla neka žena iz Arcumeggije, a bila je tako siromašna da nije imala niti vrećice breskvinih koštica, pa je putem pokupila u pregaču bodljikavih kestenovih kora.
Apolonijo, hoćete li mi skuhati marmeladu?
Od kestenovih kora?
Ništa drugo nisam našla...
Pokušat ću.
I Apolonija se toliko potrudila da je od kestenovih kora ispala marmelada nad marmeladama.
Jednom ona žena iz Arcumeggije nije našla niti kestenovih kora, jer ih je pokrilo suho lišće; i tako je donijela pregaču punu kopriva.
Apolonijo, hoćete li mi skuhati marmeladu?
Od kopriva?
Ništa drugo nisam našla...
Pa dobro, vidjet ćemo.
I Apolonija je uzela koprive, pošećerila ih, pripremila ih kako je samo ona znala i skuhala marmeladu da oblizneš prste.
Jer je ta žena Apolonija imala zlatne i srebrne ruke i bila bi skuhala marmeladu i od kamenja.
Jednom je onuda prolazio car i htio je i on okusiti Apolonijinu
marmeladu; Apolonija mu je dala tanjurić marmelade, ali se caru nakon prve žličice zgadila, jer je u nju pala muha.
Gadi mi se – rekao je car.
Da nije bila dobra, muha ne bi u nju pala – rekla je Apolonija.
No car se naljutio i naredio svojim vojnicima da odrežu Apoloniji ruke. Tada su se ljudi pobunili i poručili caru da, ako on odreže Apoloniji ruke, oni će njemu odrezati krunu skupa s glavom, jer glava za careve ima na svakom uglu, a zlatne ruke kao Apolonijine mnogo su skupocjenije i rjeđe.
I car se morao povući.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56085
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Gianni Rodari

Počalji od Mustra taj Sub Feb 10, 2018 10:23 am







STARA TETKA ADA


Kad je stara tetka Ada jako ostarjela, otišla je u starački dom, u sobicu s tri kreveta, gdje su već stanovale dvije staričice, stare kao i ona. Stara tetka Ada odmah je zauzela stolicu pokraj prozora i razmrvila stari kolač na prozorskom naslonu.
Krasno, ovako će nam doći mravi – rekle su ljutito ostale dvije starice. A kad tamo, iz domskog vrta došla je ptičica, veselo pozobala kolač i odletjela.
Evo – prigovorile su starice – što sad imate od toga? Pojela je i odletjela. Baš kao i naša djeca koja su otišla u svijet, tko zna kamo, a nas, koje smo ih othranile, više se i ne sjećaju.
Stara tetka Ada nije ništa odgovorila no svakog je jutra mrvila kolač na prozoru, a ptičica bi dolazila da ga pojede uvijek u isto vrijeme, tačna kao da je pretplaćena, a ako kolač nije bio tu, trebali biste vidjeti kako se
ljutila.
Poslije nekog vremena ptičica je dovela i svoje mlade, jer je savila gnijezdo i izlegla su se četiri ptića, pa su sada i oni pohlepno jeli kolač stare tetke Ade; dolazili su svakog jutra, a ako ne bi ništa našli, stali bi glasno cvrkutati.
Tu su vaše ptice – rekle bi tada pomalo zavidno dvije starice staroj tetki Adi. A ona bi potrčala, ako se to može tako nazvati, sitnim koračićima do svoje komode, našla bi koji stari kolač između vrećice s kavom i vrećice s bombonima, a usput je govorila:
Strpite se, strpite se, evo me, dolazim!
Eh – mrmljale su ostale dvije starice – kad bi barem bilo dovoljno staviti malo kolača na prozor, pa da se vrate naša djeca. A vaša djeca, tetka Ado, gdje su vaša djeca?
Stara tetka Ada nije znala gdje su: možda u Austriji, možda u Australiji; no ne bi se zbunila, mrvila bi kolač za ptice i govorila im:
Jedite, hajde, jedite, jer inače nećete dovoljno ojačati za let. A kad bi pozobale mrvice:
Hajde, hajde, idite! Što još čekate? Krila su zato da se leti.
Starice su klimale glavama i mislile da je stara tetka Ada malo luda, jer je onako stara i siromašna još uvijek nešto darivala, a nije čak ni zahtijevala da joj se kaže hvala.
Onda je stara tetka Ada umrla, a njena su djeca doznala za njenu smrt tek mnogo kasnije i više se nije isplatilo putovati zbog pogreba. No ptičice su čitave zime svakog jutra dolazile na prozor i prosvjedovale, jer im stara tetka Ada nije pripremila kolač.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56085
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Gianni Rodari

Počalji od Mustra taj Sub Feb 10, 2018 10:24 am




SUNCE I OBLAK


Sunce je putovalo nebom, veselo i ponosno na svojim platnenim kolima, i bacalo na sve strane svoje zrake zbog čega je bjesnio i prigovarao neki oblak olujna raspoloženja:
Rasipnice, vrećo bez dna, bacaj, bacaj svoje zrake, vidjet ćeš koliko će ti ih ostati.
U vinogradima je svako zrno grožđa, koje je dozrijevalo na trsovima, ukralo po jednu zraku u minuti, a poneko čak i dvije; i nije bilo vlati trave, pauka, cvijeta ili kapi vode koji nisu uzeli svoj dio.
Pusti, pusti neka te svi okradu; vidjet ćeš kako će ti biti zahvalni kad više ne budu imali što da ti uzmu.
Sunce je veselo nastavilo svojim putem poklanjajući zrake na milijune, milijarde, ne brojeći ih.
Tek na zalazu prebrojilo je preostale zrake: i, gledaj čuda, nije mu manjkala niti jedna. Oblak se od zaprepaštenja pretvorio u tuču. Sunce se veselo bacilo u more.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56085
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Gianni Rodari

Počalji od Mustra taj Sub Feb 10, 2018 10:24 am








KRALJ KOJI JE MORAO UMRIJETI


Jedanput je neki kralj morao umrijeti. Bio je to jako moćan kralj, no bio je smrtno bolestan, pa je očajavao: – Je li moguće da tako moćan kralj mora umrijeti? Što rade moji vrači? Zašto me ne spasu?
No vračevi su pobjegli od straha da ne izgube glavu. Ostao je samo jedan, neki stari vrač koga nitko nije slušao jer je bio prilično budalast, a možda čak i malo lud. Već mnogo godina kralj ga nije pitao za savjet, no sada ga
je pozvao.
Možeš se spasiti – rekao je vrač – ali pod jednim uvjetom: moraš prepustiti na jedan dan prijestolje čovjeku koji ti najviše sliči. On će zatim umrijeti umjesto tebe.
Odmah je izdan proglas u čitavom kraljevstvu: – Oni koji su nalik na kralja neka se prijave u Dvoru u roku od dvadeset i četiri sata, u protivnom bit će smaknuti.
Javili su se mnogi: neki su imali bradu jednaku kraljevoj, ali im je nos bio nešto dulji ili kraći, i vrač bi ih odbacio; drugi su sličili kralju kao jaje jajetu u košari jaja, no vrač bi ih odbio, jer im je manjkao koji zub, ili su imali mladež na leđima.
Pa ti ih sve odbacuješ – prigovarao je kralj svome vraču. – Pusti me da pokušam s nekim od njih, za početak.
To ti ne bi pomoglo – odgovarao je vrač.
Jedne su večeri kralj i njegov vrač šetali gradskim zidinama, kad vrač najednom uzvikne: – Evo, evo čovjeka koji ti je najviše sličan.
I uz te riječi pokazivao je prosjaka, iskrivljena, grbava, poluslijepa, prljava i puna krasta.
Ta nije moguće – prosvjedovao je kralj. – Između nas dvojice je ponor.
Kralj koji mora umrijeti – nastavio je vrač – sliči samo najsiromašnijem, najbjednijem čovjeku u gradu. Brzo, zamijeni svoje odijelo s njegovim za jedan dan, postavi ga na prijestolje i bit ćeš spašen. No kralj nije htio priznati da sliči prosjaku. Uvrijeđen se vratio u palaču i umro s krunom na glavi i sa žezlom u ruci.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56085
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Gianni Rodari

Počalji od Mustra taj Sub Feb 10, 2018 10:25 am








ČAROBNJAK S REPATICAMA

Jedanput je jedan čarobnjak izmislio stroj za izradu repatica. Ličio je donekle stroju za rezanje rezanaca, no nije bio jednak. Služio je za izradu repatica u neograničenom broju, velikih i malih, jednostruka ili dvostruka repa, žutih ili crvenih, i tako dalje.
Čarobnjak je obilazio sela i gradove, nije propuštao niti jedan sajam, dolazio je i na Milanski velesajam i na sajam konja u Veroni, i posvuda je pokazivao svoj stroj i tumačio kako je jednostavan za rukovanje. Repatice su izlazile male, pričvršćene koncem, a onda bi malo-pomalo, penjući se, narasle do željene veličine, a i onim najvećima bilo je lakše upravljati, negoli zmajevima. Ljudi su se skupljali oko mađioničara, kao što se uvijek okupiljaju oko onih koji na sajmu pokazuju neki novi stroj za izradu tanjih rezanaca ili za guljenje krumpira, no nitko nije kupio niti najmanju repaticu.
Kad bi bio balon, onda da – rekla je neka žena. – Ali, ako svome djetetu kupim repaticu, tko zna što će sve s njome učiniti.
A čarobnjak: – Nemojte se bojati! Vaša će djeca ići na zvijezde, pa je bolje da se naviknu dok su još mala.
Ne, ne, hvala! Na zvijezde će ići netko drugi, ali moj sin sigurno ne.
Repatice! Repatice! Tko želi repatice! No nitko ih nije htio.
Ubogi se čarobnjak pretvorio u kost i kožu od puste gladi, jer nije zaradio niti jedne pare. Jedne večeri, kad je osjećao veću glad negoli inače, pretvorio je svoj stroj za izradu repatica u toskanski sir i pojeo ga.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56085
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Gianni Rodari

Počalji od Mustra taj Sub Feb 10, 2018 10:25 am








RIBAR IZ CEFALUA
Jednom je jedan ribar iz Cefalua, vukući mrežu osjetio da je jako teška, pa je pomislio da će u njoj naći tko zna što. A kad tamo, našao je ribicu ne veću od malog prsta; bijesno ju je zgrabio i zamahnuo da je baci u more, kad se začu tihi glasić:
Joj, nemoj me tako jako gnječiti.
Ribar se ogledao, no nije bilo nikoga ni blizu ni daleko, a glasić se ponovno javio:
Nemoj me baciti, nemoj me baciti!
Tada je ribar shvatio da glasić izlazi iz ribe, pa ju je rasporio i u njoj našao malecnog dječačića, ali lijepo građena; imao je ruke, noge, lice, sve na svom mjestu, samo što su mu na leđima bile dvije peraje kao u riba.
Tko si ti?
Ja sam morski dječak.
A što hoćeš od mene?
Ako me zadržiš, donijet ću ti sreću. Ribar je uzdahnuo:
Već moram hraniti toliko vlastite djece, baš je mene morala zadesiti ta sreća da nađem još jedno.
Vidjet ćeš – rekao je morski dječak.
Ribar ga je odnio kući, gdje su mu sašili košuljicu da sakrije peraje, a zatim su ga položili u kolijevku najmlađeg djeteta. Dječak nije zauzimao niti pola jastuka i kad bi se ispružio.
Ali koliko je jeo?! Da se zgroziš: više bi pojeo on sam, negoli svi ostali ribarevi sinovi, a bilo ih je sedam, ne zna se koji veća gladnica.
Zaista, divne li sreće! – uzdisao je ribar.
Idemo na ribe? – rekao je idućeg jutra morski dječak svojim tankim glasićem.
Pošli su, a morski je dječak rekao: – Veslaj ravno dok ti ne kažem da
staneš. Evo, stigli smo. Baci mrežu ovdje.
Ribar je poslušao, a kad je izvukao mrežu, vidio je da je puna kao što nikada ranije nije bila, i to samo prvorazredne ribe.
Morski dječak pljesnuo je rukama: – Jesam li ti rekao, ja znam gdje su ribe.
U kratko vrijeme ribar se obogatio, kupio još jedan čamac, zatim još jedan i onda još mnogo čamaca i svi su išli na more i za njega bacali mreže, a mreže su se punile finom ribom, i ribar je zarađivao toliko novaca da je jednoga od sinova poslao da izuči računovodstvo kako bi ih mogao izbrojiti.
Ali postavši bogat, ribar je zaboravio kako mu je bilo teško dok je bio siromašan. Zlostavljao je svoje mornare, loše ih plaćao, a ako su prosvjedovali, otpustio bi ih.
Kako ćemo prehraniti svoju djecu? – jadikovali su.
Dajte im kamenja, vidjet ćete da će ga probaviti – odgovarao je. Morski dječak je sve to vidio i čuo, pa mu je rekao jedne večeri:
Pazi, ono što je nastalo, može i nestati.
No ribar se nasmijao i nije ga poslušao. Štaviše, uhvatio je morskog dječaka, zatvorio ga u neku veliku školjku i bacio u more.
I tko zna koliko će vremena proći prije negoli se morski dječak opet oslobodi. Što biste vi učinili na njegovu mjestu?

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56085
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Gianni Rodari

Počalji od Mustra taj Sub Feb 10, 2018 10:26 am








KRALJ MIDA


Kralj Mida bio je veliki rasipnik, svake je večeri priređivao zabave i plesove, dok nije ostao bez prebijene pare. Pošao je čarobnjaku Apolonu,
ispričao mu svoje nevolje, i Apolon ga je začarao:
Sve što tvoje ruke dotaknu mora se pretvoriti u zlato.
Kralj Mida poskočio je od sreće i trkom se vratio do svog automobila, no tek što je dotaknuo kvaku vratnice, automobil se pretvorio u suho zlato: zlatni kotači, zlatna stakla, zlatni motor. Pretvorio se u zlato čak i benzin, pa auto nije mogao krenuti, i tako su morali pozvati kola s volovima da ga odvuku.
Stigavši kući, kralj Mida stao je juriti sobama i doticati što više stvari, stolove, ormare, stolice, i sve se pretvaralo u zlato.
No uhvatila ga je žeđ, naredio je sluzi da mu donese čašu vode, ali čaša je postala zlatna, voda se također pretvorila u zlato i, ako je htio piti, morao mu je sluga stavljati žlicom vodu u usta.
Došlo je vrijeme večeri. Dodirnuo bi viljušku, i ona bi postala zlatna, a svi bi uzvanici zapljeskali govoreći: – Veličanstvo, dodirnite mi dugmad na kaputu, dodirnite mi ovaj kišobran.
Kralj Mida udovoljavao je njihovim željama, no kad je uzeo kruh da ga pojede, i kruh se pretvorio u zlato, pa, ako je htio utažiti glad, morala ga je hraniti kraljica.
Uzvanici su se skrivali pod stol i smijali se, a kralj Mida se razljutio, uhvatio jednoga za nos i pretvorio mu ga u grumen zlata, pa ga uzvanik više nije mogao brisati.
Došlo je vrijeme spavanju, no kralj Mida nehotice je dotaknuo jastuk, dotaknuo plahte i strožak, i sve se pretvorilo u zlato i postalo pretvrdo za spavanje. Morao je provesti noć u naslonjači uzdignutih ruku da ne bi nešto dodirnuo, pa je drugog jutra bio mrtav umoran. Odmah je odjurio čarobnjaku Apolonu da mu skine čari, i Apolon je udovoljio njegovoj želji.
Dobro je – rekao mu je. – Ali dobro pazi, jer prije negoli nestane
čarolije, mora proći tačno sedam sati i sedam minuta, a sve što u međuvremenu takneš pretvorit će se u kravlju izmetinu.
Kralj Mida otišao je utješen i dobro je pazio na sat da ne bi nešto dotaknuo prije negoli prođe sedam sati i sedam minuta.
Nažalost, njegov je sat išao brže nego što bi trebalo, išao je naprijed jednu minutu na sat. Kad je izbrojio sedam sati i sedam minuta, kralj Mida otvorio je automobil i ušao u njega i odmah se našao sjedećke posred velike hrpe kravlje izmetine, jer je manjkalo još sedam minuta do prestanka čarolije.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56085
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Gianni Rodari

Počalji od Mustra taj Sub Feb 10, 2018 10:26 am








PLAVI SEMAFOR


Jedanput je semafor što stoji na glavnom trgu u Milanu učinio nešto čudno. Sva su svjetla najednom postala plava, i ljudi nisu znali što će.
Hoćemo li prijeći ili ne? Hoćemo li čekati ili ne?
Iz svih svojih očiju, u sve pravce, semafor je slao neobični plavi signal, tako jasne plave boje, kakvo nije niti milansko nebo.
Čekajući ne bi li što shvatili, automobilisti su bučili i trubili, motociklisti su grmjeli ispusima, a najdeblji su pješaci vikali: – Vi još ne znate tko sam ja!
Oni duhoviti zadirkivali su: – Zeleno svjetlo je vjerojatno pojeo direktor da izgradi vilu na ladanju.
Crvenim su obojili ribe u parku.
A znate li čemu im služi žuti? Kao dodatak maslinovom ulju. Konačno je stigao saobraćajac i stao nasred raskršća da sredi promet. Drugi saobraćajac potražio je komandni sandučić da popravi kvar, i
isključio je struju.
Prije negoli se ugasio, plavi je semafor još stigao pomisliti: "Siromasi! Ja sam im dao znak 'slobodno' u nebo. Da su me razumjeli, sada bi svi znali letjeti. No možda im je uzmanjkalo hrabrosti."

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56085
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Gianni Rodari

Počalji od Mustra taj Sub Feb 10, 2018 10:27 am








MIŠ KOJI JE JEO MAČKE


Jedan stari knjiški miš pošao je u posjetu svojim rođacima koji su živjeli na tavanu i veoma su malo znali o svijetu.
Vi slabo poznajete svijet – govorio je svojim bojažljivim rođacima. – Vjerojatno ne znate ni čitati.
Ah, ti znaš mnogo toga – uzdisali su oni.
Na primjer, jeste li ikada pojeli mačku?
Ah, kako si ti pametan. Ali kod nas mačke jedu miševe.
Jer ste neznalice. Ja sam ih već nekoliko pojeo i jamčim vam da nisu rekle ni: joj!
A kakva su okusa?
Okus papira i tinte, po mom mišljenju. No to nije ništa. Jeste li ikada pojeli psa?
Ni govora.
Ja sam baš jučer pojeo jednog psa. Vučjaka. Imao je takve zube da... Uglavnom, pojeo sam ga, a nije izustio ni: joj!
A kakva je bio okusa?
Papir, papir. A jeste li ikada pojeli nosoroga?
Ah, ti si mudar. Ali mi nismo nikada niti vidjeli nosoroga. Sliči li parmezanu ili gorgonzoli?
Sliči nosorogu, naravno. A jeste li ikada pojeli slona, fratra, princezu, novogodišnje drvce?
U tom je času mačka, koja ga je slušala skrivena iza nekog kovčega, skočila i prijeteći zamijaukala. Bila je to prava mačka, od kosti i mesa, s brkovima i pandžama. Svi su mišići pojurili da se sklone, osim knjiškog miša koji se skamenio od zaprepaštenja i ostao na mjestu poput kipa.
Mačka ga je uhvatila i stala se s njim igrati.
Onda, ti si taj miš koji jede mačke?
Ja, vaša Visosti... Morate me shvatiti... Kako sam uvijek u knjižnici...
Shvaćam, shvaćam. Jedeš ih naslikane, naštampane u knjigama.
Koji put, no samo zbog naučnog istraživanja.
Jasno. I ja cijenim književnost. No ne čini li ti se da bi ipak nešto trebao naučiti i iz zbilje? Naučio bi da ima mačaka koje nisu od papira i da miševi ne mogu oglodati baš sve nosoroge.
Na sreću bijednog zarobljenika mačak je načas obratio pažnju na nekog pauka što je hodao po podu. Knjiški se miš u dva skoka vratio među svoje knjige, a mačak se morao zadovoljiti paukom.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56085
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Gianni Rodari

Počalji od Mustra taj Sub Feb 10, 2018 10:27 am







DOLJE DEVET


Jedan je učenik dijelio:
Tri u trinaest ide četiri puta, ostaje jedan. Pišem četiri u rezultatu. Tri puta četiri dvanaest, do trinaest jedan. Dolje devet...
A, ne! – uzviknuo je tada devet.
Molim? – upitao je učenik.
Ti si protiv mene: zašto si viknuo "dolje devet"? Što sam ti učinio?
Jesam li možda narodni neprijatelj?
Ali ja...
Da, znam, već imaš spremnu izliku. Ali ja to neću otrpjeti. Viči "dolje juha u kockama","dolje šerif", ako baš hoćeš i "dolje prženi zrak", ali zašto upravo "dolje devet"?
Oprostite, ali zaista...
Ne prekidaj me, to je nepristojno. Ja sam jednocifreni broj i svaki dvocifreni bolji je od mene, ali i ja imam svoje dostojanstvo i hoću da me se poštuje. Prije svega da me poštuju balava djeca. Ukratko, spusti svoj nos, spusti i rolete ako hoćeš, ali mene ostavi na miru.
Dječak se zbunio i preplašio, pa nije spustio devet, pogriješio je dijeljenje i dobio lošu ocjenu. Eh, koji put čovjek zaista ne smije biti isuviše osjetljiv.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56085
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Gianni Rodari

Počalji od Mustra taj Sub Feb 10, 2018 10:28 am








NEVIDLJIVI TONČIĆ


Jedanput je neki dječak po imenu Tončić otišao u školu, a nije znao zadaću, pa se jako bojao da ga učitelj ne pita.
"Ah" – govorio je u sebi – "kad bih barem postao nevidljiv..."
Učitelj je prozivao đake i, kad je došao do Tončićeva imena, dječak je rekao "ovdje", no nitko ga nije čuo, a učitelj je rekao: – Šteta što Tončić nije došao, baš sam ga namjeravao ispitati. Ako je bolestan, nadajmo se da nije ništa ozbiljno.
I tako je Tončić shvatio da je postao nevidljiv kao što je želio. Od sreće iskočio je iz klupe i odletio u korpu za otpatke. Ustao je i stao obilaziti razred, vući za kosu saučenike i prevrtati im tintarnice. Učenici su krivili
jedan drugog za te pakosti, jer nisu mogli niti posumnjati na nevidljivog Tončića.
Kad se umorio od te igre, Tončić je izišao iz škole i popeo se na trolejbus, naravno, ne plativši kartu, jer ga kondukter nije mogao vidjeti. Našao je slobodno mjesto i sjeo. Na slijedećoj stanici ušla je neka gospođa što se vraćala s tržnice s punom torbom; htjela je sjesti upravo na ono sjedalo, jer joj se učinilo da je prazno. A kad tamo, sjela je Tončiću na koljena: – Kakva je ovo neslana šala? Zar se više ne može niti sjesti? Pogledajte, stavila sam torbu na sjedalo, a torba lebdi!
Torba je bila položena na Tončićevim koljenima. Nastala je velika prepirka i gotovo svi putnici stali su bučno grditi tramvajsko poduzeće. Tončić je sišao u centru grada, ušao u neku slastičarnicu i počeo jesti sve što mu se prohtjelo. Grabio je obim rukama kolače s kremom, čokoladom, uglavnom sve što bi mu došlo pod ruku. Prodavačica je vidjela kako kolači nestaju, pa je optužila nekog dostojanstvenog starog gospodina koji je kupovao bombone s rupom za svoju staru tetku.
Gospodin se uzbudio: – Ja, tat? Vi ne znate s kim govorite! Vi ne znate tko je bio moj otac! Vi ne znate tko je bio moj djed!
I neću da znam! – odgovorila je prodavačica.
Kako, vi se usuđujete vrijeđati mog djeda!
Rasplamsala se strašna svađa. Došli su stražari. Nevidljivi Tončić provukao se između poručnikovih nogu i uputio se prema školi da vidi svoje saučenike kako izlaze. I vidio ih je kako izlaze, dapače, kako kuljaju poput lavine školskim stepeništem, ali oni nisu vidjeli njega.
Tončić je uzaludno trčao sad za ovim sad za onim, vukao za kosu svog prijatelja Roberta, nudio bombone svom prijatelju Gviskardu. Nisu ga vidjeli, niti obraćali pažnju na njega, njihovi su pogledi prolazili kroz njega kao da je od stakla.
Tončić se vratio kući umoran i ponešto obeshrabren. Majka ga je čekala na balkonu. – Tu sam, mama! – uzviknuo je Tončić. No ona ga nije ni čula ni vidjela; i dalje je zabrinuto promatrala ulicu iza njegovih leđa.
Evo me, tata! – uzviknuo je Tončić kad se vratio kući i sjeo na svoje uobičajeno mjesto. No otac je zabrinuto mrmljao: – Tko zna zašto još nema Tončića. Da mu se nije dogodila kakva nesreća?
Pa ja sam ovdje, ovdje sam! Mama, tata! – vikao je Tončić. Ali oni nisu čuli njegov glas.
Tončić je stao plakati, ali čemu služe suze, kad ih nitko ne može vidjeti?
Neću više da budem nevidljiv – jadikovao je Tončić slomljena srca. – Hoću da me moj tata vidi, da mama viče na mene, da me učitelj pita!
Hoću da se igram sa svojim drugovima! Ružno je biti nevidljiv, ružno je biti sam!
Izišao je na stubište i polako sišao u dvorište.
Zašto plačeš? – upitao ga je neki starčić koji je sjedio na klupi i sunčao se.
Zar me vi vidite? – upitao je Tončić sa strepnjom.
Jasno da te vidim. Vidim te svaki dan kad ideš u školu i kad se vraćaš.
Ali ja vas nisam nikada vidio.
Eh, znam. Mene nitko ne primjećuje. Zašto bi dječaci trebali vidjeti starog, osamljenog penzionera? Ja sam za vas kao nevidljivi čovjek.
Tončiću! – uzviknula je u taj čas mama s balkona.
Mama, zar me vidiš?
Ah, bolje bi bilo da te ne vidim. Dođi, dođi gore, pa ćeš čuti oca!
Evo me odmah, mama – veselo je uzviknuo Tončić.
Zar se ne bojiš batina? – nasmijao se starac. Tončić mu se obisnuo oko vrata i poljubio ga.
Vi ste me spasili! – rekao mu je.
Eh, ne pretjeruj – odgovorio je starčić.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56085
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Gianni Rodari

Počalji od Mustra taj Sub Feb 10, 2018 10:29 am





MNOGO PITANJA


Bio je jedanput neki dječak koji je uvijek postavljao pitanja što, naravno, nije loše, već, štaviše, dobro. Ali na pitanja onoga dječaka bilo je veoma teško odgovoriti.
Tako je, na primjer, pitao:
Zašto ladice imaju stolove? Ljudi bi ga pogledali i odgovorili:
Ladice služe za to da se u njih spremi pribor za jelo.
Znam ja čemu služe ladice, ali ne znam zašto ladice imaju stolove. Ljudi bi odmahnuli glavom i otišli. Drugi put bi dječak pitao:
Zašto repovi imaju ribe? Ili:
Zašto brkovi imaju mačke?
Ljudi bi odmahivali glavom i otišli za svojim poslom.
Dječak je rastao, ali nije prestao postavljati pitanja. I kad je potpuno odrastao, pitao je ljude i ovo i ono. Kako mu nitko nije odgovarao, povukao se u kućicu na vrh planine i neprestano izmišljao pitanja i zapisivao ih u bilježnicu, a zatim razmišljao da im nađe odgovore, no ne bi ih našao.
Zapisivao je na primjer: "Zašto sjena ima bor?"
"Zašto oblaci ne pišu pisma?" "Zašto marke ne piju pivo?"
Od pisanja tolikih pitanja zaboljela bi ga glava, no on se nije na to obazirao. Narasla mu je i brada, ali je nije obrijao. Štaviše, pitao se: "Zašto brada ima lice?"
Jednom riječju, bio je čudan. Kad je umro, jedan se učenjak bacio na proučavanje njegova života i otkrio je da se taj čovjek još kao dijete navikao navlačiti čarape naopako i niti jedanput mu nije uspjelo da ih navuče na pravu stranu, pa tako nije nikada mogao naučiti kako se postavljaju prava pitanja.
Mnogim se ljudima događa kao i njemu.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56085
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Gianni Rodari

Počalji od Mustra taj Sub Feb 10, 2018 10:29 am








DOBRI GILBERT


Dobri je Gilbert bio žedan znanja i zato je uvijek pozorno slušao sve što su govorili stariji.
Jedanput je čuo neku ženu kako govori: – Pogledajte Filomenu kako voli svoju mamu: donijela bi joj vode u uhu.
Dobri Gilbert je pomislio: "Divne riječi, baš ih moram naučiti napamet." Poslije nekog vremena majka mu je rekla: – Gilberte, idi i donesi mi kablić vode sa česme.
Odmah, mama – rekao je Gilbert i pomislio: "Hoću da pokažem mami koliko je volim. Umjesto u kabliću, donijet ću joj vode u ušima."
Pošao je na česmu, prignuo glavu i napunio uho vodom. Bilo je vode koliko bi stalo u naprstak, a da bi je donio kući, dobri je Gilbert morao potpuno iskriviti glavu.
Stiže li ta voda? – prigovorila je mama, jer joj je voda trebala za pranje rublja.
Odmah, mama – odgovorio je Gilbert bez daha. No, da bi odgovorio, ispravio je glavu, voda mu je istekla iz uha i slila se niz vrat. Potrčao je do česme i napunio drugo uho: bilo je vode taman koliko i u prvom uhu, i dobri je Gilbert morao iskriviti glavu na drugu stranu, ali prije negoli je stigao kući, sva se voda prosula.
Stiže li ta voda? – ljutite je upitala mama.
"Možda imam premale uši", žalosno je pomislio dobri Gilbert. No, u međuvremenu je njegova majka izgubila strpljenje, jer je mislila da se Gilbert igra oko česme, pa mu je opalila dvije zaušnice, jednu po svakom uhu.
Ubogi, dobri Gilbert.
Mirno je otrpio one dvije zaušnice i odlučio da drugi put donese vode u kabliću.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56085
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Gianni Rodari

Počalji od Mustra taj Sub Feb 10, 2018 10:29 am









RIJEČ PLAKATI


Ova se priča još nije dogodila, no sigurno će se dogoditi sutra. Evo što nam pripovijeda:
Sutra je jedna dobra, stara učiteljica odvela svoje đake u redu po dvoje da posjete Muzej Prošlog Vremena, gdje su izloženi predmeti koji više ničemu ne služe kao, na primjer, kraljevska kruna, kraljičin plašt, tramvaj iz Monze, i tako dalje. U jednom, ponešto prašnjavom ormariću, nalazila se riječ "Plakati".
Učenici sutrašnjice pročitali su natpis, no nisu ništa shvatili.
Gospođo, što je to?
Je li to starinski nakit?
Je li možda pripadao Etrušćanima?
Učiteljica je rastumačila da se nekada ta riječ mnogo upotrebljavala i da je boljela. Pokazala im je staklenku u kojoj su se čuvale suze: tko zna, možda ih je prolio neki rob kog je gospodar tukao, možda neko dijete bez doma.
Čini se voda – rekao je jedan učenik.
Ali suze su pekle i palile – rekla je učiteljica.
Možda su ih zagrijavali do ključanja prije upotrebe.
ðaci nisu ništa shvaćali, čak su se počeli i dosađivati: Tada ih je dobra učiteljica povela da razgledaju ostale muzejske odjele, gdje su bili izloženi jednostavniji predmeti, kao: rešetka nekog zatvora, pas čuvar, tramvaj iz Monze, i tako dalje, sve predmeti koji u sretnoj zemlji Sutrašnjice nisu više postojali.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56085
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Gianni Rodari

Počalji od Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Strana 3 od 5 Prethodni  1, 2, 3, 4, 5  Sledeći

Nazad na vrh


 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu