Alex Haley

Strana 1 od 6 1, 2, 3, 4, 5, 6  Sledeći

Ići dole

Alex Haley

Počalji od Mustra taj Sub Feb 10, 2018 2:56 pm

Nastavak knjige je umjetnički prikaz života Kunta Kinte, uz priče koje se vežu za buduće generacije, sve do Aleksa Hejlija. Ova knjiga je rezultat 12-godišnjeg istraživanja Hejlijevih predaka. Iako knjiga ima 700 stranica, većina čitatelja tvrdi kako od početne priče knjigu iz ruku nisu ispuštali sve do zadnje stranice. Knjiga ''Korijeni'' je izdata 1976. godine i za manje od sedam mjeseci prodata je u više od milion i pol primjeraka, osvojivši mnoge nagrade. Do sada je prevedena na 37 svjetskih jezika. Uz to, 1977. i 1979. godine su na osnovu ove knjige napravljene dvije popularne serije, koje su emitovane na TV kanalu ABC.

Knjiga ''Korijeni'' za razliku od mnogih drugih romana, nije fikcija ili mašta pisca nego bolna prošlost. Ovaj dokument govori o divljaštvu robovlasnika i potlačenosti robova, i najbolji je dokaz okrutnosti zapadnih bjelaca. Porodica Aleksa Hejlija je imala sreću da nakon američkog Građanskog rata od 1861. do 1865. godine osjeti malo olakšanja. Ali većina američkih crnaca nije bila te sreće. Između 1880. i 1890. godine, 100 crnaca je godišne „linčovano“ . Žive bi ih spaljivali, rezali u komade ili vješali. Ovo nisu priče o prahistoriji! Nevjerovatno, ali ovo su događaji od prije 100 godina!

Alireza Farahman, perzijski prevodilac knjige ''Korijeni'', u uvodu piše: “Korijen je uvijek najvažniji, misteriozni dio drveta... Ja mislim kako su korijen iz ugla Aleksa Hejlija svi crni robovi koji su istjerani iz srca afričke zemlje u druga podneblja. Crni korijeni su stvorili neovisnost i ekonomsku veličinu današnje Amerike. Ali problem je u tome da što su oni dublje tonuli u zemlju, bjelci su se sve više dizali i širili svoje grane.''


Poslednji izmenio Mustra dana Sub Maj 12, 2018 12:03 pm, izmenjeno ukupno 1 puta

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56085
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Alex Haley

Počalji od Mustra taj Sub Feb 10, 2018 2:58 pm





Korijeni

knjiga druga

69. POGLAVLJE



‘’Ona je prava pravcata crna lutkica!’’ cičala je missy Anne, oduševljeno poskakujući gore dolje i plješćući rukama od dragosti kad je tri dana poslije u Bellinoj kuhinji po prvi put vidjela Kizzy.

‘’ Ne bi i mogla biti moja? ‘’

Od zadovoljstva se Bell široko osmjehne: ‘’Daklem, ona pripadaj mene i svoj tata, srce, al čim budni ona dovoljno veliko, vi može s njim igra kolko vas volja! ‘’

I tako je bilo. Kad god bi Kunta došao u kuhinju da utvrdi hoće li biti potrebna kočija, ili pak samo zato da posjeti Bell, vrlo bi često zaticao massinu malu nećakinju svijetloplave kose ,tada su joj bile četiri godine,nagnutu preko ruba Kizzyne košare kako joj guguće: ‘’Lijepa si kao slika! Sjajno ćemo se zabavljati čim malo porasteš, čuješ li me? Samo požuri pa narasti! ‘’

Kunta nikada nije ništa o tom govorio, ali ga je jedila pomisao da se to tuobabovsko dijete ponaša kao da je Kizzy došla na svijet zato da njoj služi kao igračka, poput neke žve lutke.Bell nije ni toliko cijenila njegovu nježnost i očinstvo da bi ga zapitala kako se osjeća kad mu se kćerka igra s kćerkom čovjeka koji ga je kupio, pomisli on s gorčinom.Ponekad mu se činilo da se Bell manje brine za njegove osjećaje nego za massine. Ni broja nije znao večerima koje je provela pričajući kakva je sreća što je došla ta mala missy Anne da zamijeni pravu kćerku masse Wallera koja je umrla u porodu zajedno sa svojom majkom.

‘’O, gospode, mene mrsko jopet misli na to ,’’rekla mu je jedne noći šmrcajući. ‘’Jadno malecko lijepo gospoja Priscilla, nije bilo veća od tičica. Svaki dan vrzmalo ovdi i pjevušio. I smješkalo mi se. I tapšalo po drob ,očekujuć doba za dijete.A ondak onog jutro vrisnulo i najposlje umrlo, ona i njezino ćerkica! Odondak je opće ne vidi jadno massa smješka, sve do ova mala missy Anne. ‘’

Kunta nije osjećao nikakvu samilost prema massinoj usamljenosti, ali mu se činilo da bi massa, kad bi se ponovo oženio, bio i odviše zauzet da bi toliko ludovao za nećakinjom. A na taj način zacijelo bi se prorijedili posjeti missy Anne plantaži, a prema tome i igre s Kizzy.

‘’A odondak ja stalno gledaj, massa digni na krilo to djevojčica, grli i s njom razgovaraj. On pjevaj da nju uspavaj, a ondak on sjedni i drž to mala rađe nego metni nju na krevet. Ko da ne oće ispusti nju iz oko svo vrijeme dok ona ovdi. Ja zna, to zato jerbo on u srce njezin otac.’’

Okolnost što je missy Anne sklopila prijateljstvo koje će je dovoditi u massinu kuću još češće nego prije, može samo povećati massinu naklonost prema njima, a da i ne govorimo prema Kizzy, govorila mu je Bell. Niti može škoditi massi Johnu i njegovoj bolešljivoj ženi,lukavo je rasuđivala, što njihova kćerka postaje osobito bliska stricu, »jer mislu, tako oni postat bliže massini novci«. Ma koliko se massin brat pravio važan, ona reče kako zna zasigurno da je on kadikad uzajmljivao od masse, a Kunta joj je spremno vjerovao, iako ga zapravo nije bila briga koji je tuobab bogatiji jer za njega svi oni bijahu jednaki.

Sada, poslije Kizzyna rođenja, kad bi vozikao massu bolesnicima i prijateljima, Kunta bi često zaticao sebe kako dijeli želju koju je Bell često izražavala,da se massa ponovo oženi ,iako Kuntini razlozi bijahu posve drukčiji od Bellinih.

‘’Tako meni milo što on samo samcato u ono kućerina. Zbiljam, ja misli, on baš zato vazda vuče tebe

u kočija po putovi. Naprosto, on više voli kreta nego sjedi ovdi samo samcato. Gospode, to vidi i malo missy Anne. Kad prošli put bilo ovdi, ja im posluži ručak, a ono odjednom bubni: »Striče Williame, kako to da ti nemaš ženu kao svi ostali?« A on, jadni, nije znao što bi rekni.’’

Iako to nije nikad govorio Bell, jer je znao koliko ona voli gurati nos u tuobabovska posla, Kunta je poznavao nekoliko žena koje su gotovo na prstima trčale u susret massinoj kočiji svaki put kad bi Kunta skrenuo na njihov prilazni odvojak.

Debela crna kuharica jedne od massinih teže izlječivih bolesnica prezirno je rekla Kunti: ‘’Svi bolest ta gadno žemska odma njoj prođi ako ona uvataj tvoj massa. Ono tolko podlo i zločesto, već jedno muž otjera u grob. Sad ono samo pravi bolesno zbog radi tog tvoj massa stalno dođi amo. O, da, nju pogledaj čim vi otiđi kako ona viči i ljuti na nas nigeri ko da mi mazge ili nešto tako. I nikad ne takni ljekarija koje on daj! ‘’

Bijaše još i druga bolesnica koja bi uvijek izlazila s massom na trijem kad je odlazio, grčevito ga držala za ruku kao da će pasti i dizala pogled prema njegovu licu dok se malaksalo hladila lepezom. No, prema objema ženama massa se uvijek držao vrlo ukočeno i službeno, a činilo se da su posjeti kod njih kraći nego kod ostalih bolesnika.

I tako su prolazili mjeseci.Missy Anne su dovozili u posjet massi Walleru otprilike dvaput tjedno, a svaki put kad bi došla, satima bi se igrala s Kizzy. Kako u tom pogledu nije mogao ništa učiniti, Kunta se trsio da ih barem ne gleda dok su zajedno, ali činilo se da su one svugdje kamo god bi se okrenuo, pa je silom prilika morao gledati kako massina nećakinja tapše, ljubi ili tetoši njegovu kćerkicu.

To ga je ispunjavalo odvratnošću i podsjećalo na afričku uzrečicu što je bila tako stara da se predajom prenijela od praotaca: »Na kraju mačka uvijek poždere miša kojim se igrala«.

Sve je to Kunta trpio zbog dana i noći između njezinih posjeta.

Bijaše već ljeto kad je Kizzy počela puzati, te su Bell i Kunta provodili večeri u kolibi i razdragano je gledali kako brza po podu s isprćenom guzičicom umotanom u pelenice. Ali tada bi se ponovo pojavila missy Anne, pa bi se one udaljile, a veća djevojčica skakutala bi oko nje u krugovima i vrištala: ‘’Hajde, Kizzy! Hajde!’’a Kizzy bi cupkala za njom što su je noge nosile i gugutala, zadovoljna igrom i pažnjom.

Bell je sjala od milja ali je znala da se Kunta pa makar bi danju bio odsutan i vozio massu,čim bi navečer dočuo da je bila missy Anne, vraćao u kolibu mrka lica i stisnutih usana i cijelu bi noć bio potpuno zakopčan, što je Bell jako ogorčavalo.A kad bi pomislila što bi se moglo dogoditi ako Kunta ikada, pa makar i nejasno, izrazi svoje mišljenje na bilo koji način koji bi mogao doprijeti do masse, malko bi se i preplašila kad bi se on tako ponašao.

Stoga Bell pokuša uvjeriti Kuntu da ta veza ne može donijeti nikakvo zlo, samo neka on sebe prisili da se s time pomiri.Reče mu da bijele djevojčice često znaju biti doživotno iskreno privržene,čak duboko odane svojim crnim prijateljicama iz djetinjstva.

‘’Prije nego ti vozi taljiga,’’ispriča mu ona,’’umrlo u porod jedno bijelo missis, baš ko naše missis, ali ćerkica ostalo živo. Nju doji jedno žena niger koji sam nedavno rodilo ćerka. Curice raslo jedno uz drugo, ko sestri, kad taj massa opet oženi. No, to novo missis tolko bilo proti taka družba curica, najposlje nagovori taj massa, proda crno djevojčica i njezino mater.Ali, od trenutka kad su otišle, nastavi ona, bijelu djevojčicu uhvate tako učestali živčani napadaji da su svaki čas zvali massu Wallera, dok on naposljetku ne reče ocu da bi daljnja slabost i tuga mogle ubiti njegovu kćerku ako joj ne vrati crnu djevojčicu.

To massa umalo ne bičuj ono svoj novo žena.Odjaše on na konj i potroši mnogo novac dok nađi ono

trgovac niger koji odvedi curica i njezino mater. On otkupe njih od novo gospodar kojemu ih prodaj ono trgovac nigeri. Doveli on crno curca nazad i nađi odvjetnik i prenesi ženu niger u vlasništvo svoja kćerka.’’

Bell ispriča da se toj bijeloj djevojčici ni sada, nakon tolikih godina, iako je odrasla žena, nije sasvim povratilo zdravlje.

‘’A ono žena niger jošte žive s njom i brini za nju, a nijedno se ne udalo.’’

Što se ticalo Kunte, da je Bell svoju priču namijenila za dokaz protiv prijateljstva crnaca s bijelcima,a ne tome u prilog, teško da bi našla rječitiji slučaj.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56085
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Alex Haley

Počalji od Mustra taj Sub Feb 10, 2018 3:04 pm





70. POGLAVLJE



Nekako od vremena kad se Kizzy rodila Kunta i guslač gdjekad bi se vratili na plantažu s vijestima o nekom otoku preko velike vode zvanom Haiti, na kojem je otprilike pola milijuna crnaca,što su ih iz Afrike dovezli brodovima da robuju na plantažama šećerne trske,kave,indiga,i kakaoa, brojčano nadmašivalo kojih trideset i šest tisuća bijelaca, pretežno Francuza.

Bell reče da je čula kako massa Waller priča za večerom svojim gostima da se govorka kako haićanski bogati bijelci žive kao kraljevi, a preziru mnogobrojne siromašnije bijelce koji nemaju sredstava za vlastite robove.

‘’Zamis ti to! Tko ikad čuo za nešto tako? ‘’zajedljivo će guslač.

‘’Pst!’’ huknu Bell nasmiješivši se, pa nastavi pričati kako je massa zatim kazao svojim užasnutim gostima da je u ovo nekoliko naraštaja na Haitiju bilo toliko parenja između bijelaca i ropkinja da sad tamo ima gotovo dvadeset i osam tisuća mulata i onih svijetlih kao bijela kava.

Općenito ih zovu »obojeni«, a francuski gospodari i očevi mahom su svima njima dali slobodu. A po navođenju jednog od gostiju, reče Bell, ti »obojeni« redovito su tražili još svjetloputnije bračne drugove s ciljem da im djeca budu posve bijele vanjštine, a oni koji su bili očigledni mulati, podmićivali su službenike da im izdaju isprave u kojima bi stajalo da su im preci bili Indijanci ili Španjolci, sve samo ne Afrikanci.Iako mu to bijaše nevjerojatno, i premda je to duboko osuđivao, massa Waller je izjavio kako je darovnicama i posljednjim voljama mnogobrojnih bijelaca znatan broj tih »obojenih« dobio u vlasništvo barem jednu petinu sve zemlje i njezinih robova, na Haitiju, da su praznike provodili u Francuskoj i tamo školovali svoju djecu, upravo kao bogati bijelci, štaviše, oni prezirahu siromašne bijelce.

Čuvši to, Bellino slušateljstvo toliko se razveseli ,koliko se massino sablaznilo.

‘’Nasmij se vi na drugo strana usta,’’upadne guslač ,’’kad vi čuj što ja čuj od neko bijelo massa na ples za otmjeno društvo gdje ja nedavno sviraj! ‘’

Reče da su masse zadovoljno kimali glavom raspravljajući o tome kako su siromašni bijelci na Haitiju toliko zamrzili mulate i one svijetle kao bijela kava, da su potpisivali peticije sve dok Francuska naposljetku nije donijela zakone kojima se »obojenima« zabranjuje da noću izlaze, da u crkvama sjede uz bijelce, pa čak da nose odjeću od iste tkanine.U međuvremenu, govoraše guslač, i bijelci i »obojeni« iskaljivahu svoju uzajamnu gorčinu na pola milijuna haićanskih crnih robova.

Kunta ispriča kako je u gradu slušao razgovor između bijelaca što su se smijali, i načuo tako da su muke haićanskih robova veće nego ovdje. Reče kako je čuo da su tamo uobičajene kazne da se crnce pretuče nasmrt ili da ih žive pokopaju, a da često trudne crnkinje tjeraju na rad sve dok ne pobace. Nije im kazao da je čuo za još nečovječnija zvjerstva, jer jesmatrao da to ne bi služilo drugoj svrsi osim što bi ih zastrašilo, tako su na primjer jednom crncu čavlima prikucali ruke o zid dok ga nisu prisilili da pojede svoje uši što su mu ih odrezali, tuobabovska je žena dala odrezati jezik svim svojim robovima, dok je druga zapušila usta crnom dječaku sve dok nije umro od gladi.

U smislu tako stravičnih priča u proteklih devet,deset mjeseci Kunta se nije iznenadio kad je na jednoj

vožnji u grad, ljeti godine 1791. doznao da je haićansko crno roblje diglo divlju, krvavu bunu. Tisuće njih je nadiralo, klalo i tuklo bijelce, odrubljivalo im glave, vadilo djeci utrobu, silovalo žene i palilo zgrade na plantažama sve dotle dok sjeverni Haiti nisu prekrile zadimljene ruševine.

Prestravljeno bijelo stanovništvo, koje je uspjelo pobjeći, poče se boriti za život i vraćati udarce mučeći i ubijajući sve crnce koje bi uhvatili i, štaviše, derući s njih kožu. No, ta šačica preživjelih neprekidno je jenjavala pred crnom bunom što se divlje širila, tako da koncem kolovoza ono nekoliko preostalih tisuća bijelaca bijaše u skloništima ili pak pokušavaše pobjeći s otoka.

Kunta reče da nikad nije vidio tuobabe kotara Spotsylvania tako bijesne i prestrašene.

‘’Reko bi, oni se još više uplaši,nego kad zadnji put bila buna ovdi u Virginia ,’’ izjavi guslač.

‘’Bilo to jedno dvije,tri godine poslije tvoj dolazak, ali još uvijek ti s nikim ne razgovara pa ja misli, ti to ne zna.Bilo to u New Wales, kotar Hanover, za vrijeme jedno Božić. Nazornik baci na zemlja mlado niger, a to niger skoč na noga pa sa sjekira na nj navale. Ali promaši, a ostalo niger navali na nazornik i tako počni njega mlati da prvo niger umiješa i spasi njemu ţivot. Nazornik sav u krv trk po pomoć, kad uto ljuti nigeri uvati jošte dva bijelac pa ih veži.Tuklo oni nji kad dojuri velko gomila bijelac s puške. Nigeri se skloni u štagalj, a bijelci ih sa slatke riječi pokuša izmami.Ali nigeri navali s dužici od bačava i štapovi i završi to tako, dva niger bilo pogođen nasmrt, a ozlijeđen mnogo niger i bijelac. Oni postavi naoružani patroli i donesi neka novo zakoni i slično dok to ne umiri. Ta stvar na Haiti nauči bijelac pameti, jerbo oni zna isto tako dobro ko ja, cijela gomila nigeri pred njiov nos treba samo prava iskra da se ovaj čas pobune, a kad se to počni širi, da, gospodne, ovdi u Virginia budi isto ko na Haiti.’’

Bijaše jasno da je guslaču mila ta zamisao.

Kunta uskoro opazi koliko bijelci strahuju za sebe, kad god bi vozio u gradove, ili u blizinu trgovina na raskršćima, gostionica, zgrada za crkvene zborove ili na bilo koje drugo mjesto na kojem bi se oni okupljali u male uznemirene skupine, lica bi im pocrvenjela i namrgodila se kad god bi blizu njih prošao on ili kakav drugi crnac.Štaviše, i massa koji je rijetko razgovarao s Kuntom osim da mu kaže kamo želi da vozi, izgovarao je i tih nekoliko riječi zamjetno hladnije i odsječnije.

Za tjedan dana straža kotara Spotsylvania patrolirala je putovima i sve crnce koji su prolazili pitala za odredište, pregledavala im putne dozvole, tukla i zatvarala svakog za koga bi smatrala da se ponaša ,ili čak da djeluje sumnjivo. Masse iz tog područja otkazahu na svom sastanku veliku godišnju žetvenu zabavu robova, koja se uskoro bližila, kao i sve ostale crnačke skupove izvan njihove pripadne plantaže. Štaviše, i plesovima i molitvama robovskog sokaka na plantaži morao je prisustvovati nadzornik ili neki drugi bijelac.

‘’Kad mene massa to rekni, kaži ja njemu, ja, tetka Sukey i seka Mandy kleči i zajedno moli Isus svako nedjelja i kad nam je prilika, al on ništa ne kaži on nas nadziri pa se mi i dalje molile!’’rekla je Bell ostalim pripadnicima robovskog sokaka.

U toku nekoliko slijedećih noći, kad bi ostala sama kod kuće s Kuntom i Kizzy, Bell je u potrazi za najnovijim vijestima, s mukom slovkala po mnogobrojnim novinama koje je massa,kako je on smatrao,rashodovao.

Utrošila je gotovo čitav sat na jedan veliki članak prije nego što mu je uzmogla reći da je »nekakav nacrt zakona o pravima rati...« Bell oklijevaše i duboko udahne: Da! Ratificiran, ili tako nešto. No, bilo je mnogo više izvještaja o nedavnim zbivanjima na Haitiju, a za većinu su već znali iz govorkanja robova. Srž svega, reče ona, sastoji se u tome da bi buna haićanskih robova lako mogla proširiti smione zamisli medu crne nezadovoljnike u ovoj zemlji te da robovima valja nametnuti velika ograničenja i stroge kazne.


Dok je presavijala i odlagala novine, Bell reče:

‘’Rekla bi, oni ne može proti nas ništa više učini nego nas sve bace u okovi.’’

Međutim, tokom slijedeća dva mjeseca polako su jenjavale vijesti o daljnjem razvitku događaja na Haitiju, a s tim je postupno došlo do popuštanja napetosti i do ublaživanja ograničenja prema crncima na cijelom Jugu.

Počela je žetva, a bijelci su jedan drugom čestitali na obilnom urodu pamuka i na rekordnim cijenama koje su postizali.Guslača su slali da svira na toliko plesova i zabava u otmjenim kućama da danju, kad bi bio kod kuće, nije ništa radio nego samo spavao.

‘’Reko bi masse zaradi na pamuku tolko,da oće pleši dok ne padne mrtvo,’’ rekao je Kunti.

No, nije prošlo, mnogo vremena, a bijelci su opet imali razloga da budu nezadovoljni. Kad je s massom posjećivao kotarsko sjedište, Kunta počne slušati bijesne razgovore, sve većem broju,»proturobovlasničkih društava«,što ih organiziraju »izdajice bijele rase« ne samo na Sjeveru već i na Jugu. Krajnje sumnjičavo reče on Bell što je čuo, a ona odvrati da je isto pročitala u massinim novinama koje su skorašnji i brzi razvitak tih udruženja pripisivale buni crnaca na Haitiju.

‘’A ja tebe stalno oće rekni ima dobro bijeli ljudi!’’klikne ona.

‘’Znaš, čula ja čitavo gomila njih protiv kad prvi brodovi amo dovozi vas afričko niger! ‘’

Kunta se zapita što li Bell misli otkuda su došli njezini djed i baka, ali ona je bila toliko uzbuđena pa on odluči da ništa ne kaže.

‘’Naravski, svaki put kad vako nešto piši u novine,’’nastavi ona,’’masse se srdi, bjesni i viče,neprijatelji naroda i slično. Ali, važno ovo, što više bijeli ljudi proti ropstvo kaži što oni misli, to više masse samo sebi pita, je l' to pravedno.‘’ Zagledala se u Kuntu.

‘’ Osobito ono massa koji sebi naziva kršćanin.’’

Ponovo ga odmjeri, a oči joj zaiskre od lukavštine: ‘’Što ti misli, što razgovara ja, tetka Sukey i seka Mandy u nedjelja kad massa misli mi samo pjevaj i moli? Ja pažljivo gledaj bijeli ljude. Eno, uzmi kvekeri! Oni bilo proti ropstvo i prije to revolucja ovdi u Virginia.’’produži ona.

‘’A mnogo njih bilo massa koji imalo cijelo gomila nigeri. Ali onda propovjednici počni govore, nigeri ljucko biće, ima pravo na sloboda ko svi ostali. Zbiljam, neko massa kvekeri počne oslobađa svoji nigeri, dapače, pomaži njima idi na Sjever. Sad to dođi tako daleko, kvekeri psuje ono kveker koji jošte drži nigeri. Ja čuje, njiova crkva odrekni se njih ako oni ne oće slobodi nigeri. Tako danas stoji stvari!’’ klikne Bell.

‘’A iza kvekeri po dobrota metodisti. Ja se sjeća, prije deset,jedanajs godina, čita ja, metodisti sazove veliko zbor u Baltimore i na kraju rekni, ropstvo proti božji zakoni i nitko tko sebi nazovi kršćanin ne smije to činiti. Zbog radi to metodisti i kvekeri prisiljava crkva traži zakone za oslobodi niger. Bijeli baptisti i prezbiterjanci,a to ti budni massa i svi Wallerovi,daklem, ja rekni, oni mlakonje. Samo vodi briga o svoja sloboda da moli kako njih volja, a ondak kako da zadrži mirna savjes i kako oni zadrži svoji nigeri.’’

Uza sva Bellina govorkanja o bijelcima koji bijahu protiv ropstva,iako je nešto od toga pročitala upravo u massinim novinama,sva tuobabovska mišljenja koja je Kunta čuo izražavala su nešto posve suprotno. A tokom tog proljeća i ljeta godine 1792, massa je dijelio svoja jednoprežna kola s nekim najuglednijim i najbogatijim plantažerima, političarima, odvjetnicima i trgovcima u državi. Ukoliko nešto drugo nije bilo hitnije, njihova vječno spremna tema za razgovor bijahu problemi koje su im stvarali

crnci.

Tko god želi uspješno vladati robovima, uvijek bi netko kazao, mora najprije shvatiti da im je njihova afrička prošlost, život u prašumi sa životinjama, ostavila u prirodan amanet tupoglavost, lijenost i neurednost i da je kršćanska dužnost onih koje je Bog nadario nadmoćnošću, naučiti ta stvorenja nekakvom smislu za disciplinu, ćudoređe i poštovanje prema radu,naravno, primjerom ali i zakonima i kaznom ako zatreba,a one koji se pokažu zaslužnima svakako valja ohrabriti i nagrađivati.

Bilo kakva popustljivost sa strane bijelaca, uvijek bi tako nastavljali razgovor, mogla bi samo izazvati onu vrstu nepoštenja, prijevare i prepredenosti što je urođena nižim sojevima,a blebetanja proturobovlasničkih društava i ostalih njima sličnih mogu potjecati,osobito na Sjeveru,samo od onih koji nikada nisu posjedovali crnce niti s njima pokušavali voditi plantažu, od takvih se ljudi ne može očekivati da shvate kako kušnje i tereti vezani uz posjedovanje robova mogu čovjekovu strpljivost, srce, um, štaviše i dušu, toliko napeti,da pukne.

Kunta je tako dugo slušao takve neizrecive besmislice da mu postadoše nalik na litaniju pa više na njih nije ni obraćao pažnju. Ali ponekad dok bi vozio, nije mogao a da se ne zapita zbog čega njegovi zemljaci nisu jednostavno ubili svakog tuobaba koji je stupio nogom na afričko tle. Nikad nije mogao sebi dati odgovor koji bi mogao prihvatiti.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56085
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Alex Haley

Počalji od Mustra taj Sub Feb 10, 2018 3:05 pm





71. POGLAVLJE



Bijaše negdje oko podneva jednog sparnog dana koncem kolovoza kad se tetka Sukey što je brže mogla dogegala do guslača koji je bio među svojim sadnicama rajčica, te mu sva uspaljena reče da se smrtno brine za starog vrtlara. Kad nije došao u njezinu kolibu za doručak, nije pomislila ništa zla,reče ona gubeći dah ali kad se nije pojavio ni za ručak, uznemirila se, pošla na vrata njegove kolibe, pokucala, zazvala ga što ju je grlo nosilo, ali nije dobila odgovor. Obuzela ju je panika pa je zaključila da će biti najbolje utvrditi je li ga guslač negdje vidio. Nije ga vidio.

‘’Znao ja to još prije nego ja nutri uđi.’’rekao je te noći guslač Kunti. A Kunta odvrati da nikako nije mogao objasniti onaj čudan osjećaj koji ga je obuzeo dok je tog poslijepodneva vozio massu kući.

‘’Leži on na krevet sasma mirno,’’ izjavi guslač.

‘’Sa slab smiješak na lice. Reklo bi, spava, ali tetka Sukey rekni on se probudi u raj.’’

Ispriča da je otišao javiti tužnu vijest težacima u polju, a glavar poljskih radnika Cato vratio se s njim da mu pomogne oprati tijelo i položiti ga na dasku. Nato s vanjske strane vrata objesiše slamnati šešir starog vrtlara, potamnio od znoja, drevni znak korote, prije nego što su se težaci vratili iz polja i skupili pred kolibu da mu iskažu posljednju počast. Zatim Cato s još jednim težakom pođe da iskopaju grob.Kunta se vratio u svoju kolibu dvostruko ožalošćen,ne samo stoga što je vrtlar umro već i zato što ga otkako se Kizzy rodila nije posjećivao onoliko koliko je mogao. Jednostavno mu se činilo da više nema dovoljno vremena, a sada bijaše prekasno.

Došavši, nađe Bell u suzama, što je očekivao, ali ga osupnu razlog koji je navela za plač.

‘’Uvijek se mene čini, on tata kojega ja nikada ne vidila,’’jecala je.

‘’Ne zna ja zašto mu to ja nikad ne rekni, ali sad kad njega nema, ovdi mi nikada više ne budni isto.

Ona i Kunta šutke pojedoše večeru prije nego što su poveli sa sobom Kizzy zamotanu za svježu jesenju noć,da se pridruže ostalima na »sijelu uz mrtvaca« do kasno u noć.

Za vrijeme prvog sata molitava i tihog pjevanja Kunta sjedaše malo postrance od ostalih, držeći u krilu nemirnu Kizzy. Onda seka Mandy zapodjene prigušen razgovor, zapitavši pamti li tko od prisutnih da je starac ikad spominjao kakvu rodbinu koja bi bila još na životu. Guslač reče: ‘’Sjeća se ja, on jednom davno kaži on nikad ne vidilo svoja mater. To sve što ja od njega čujem o njegova obitelj.’’

Pošto je guslač od svih njih bio starcu najbliskiji pa bi, ako itko, on to znao, zaključe da vjerojatno ne postoji nitko komu bi morali poslati obavijest.

Izmole još jednu molitvu, otpjevaju još jednu pjesmu, a tada tetka Sukey izjavi: ‘’Ja misli, on uvijek pripada neko od Wallerovi.Čula ja, on priča, kada massa budi dijete, on jaši na njegova ramena. Ja misli, massa zato kasnije dovedi njega amok kad on stekni vlastito velko kuća.’’

‘’I massa zbiljam tužno,’’izjavi Bell.

‘’On mene rekni, ja vami poruči, sutra polak dana mi ne radi.’’

‘’Daklem, on ga bar pokopa kako treba,’’javi se težakinja Ada, mati malog Noaha koji je ravnodušno


sjedio kraj nje.

‘’Mnogo massa dalo svoji ljudi prekini rad tek tolko da vidi mrtvo niger prije nego njega još toplo spusti u zemlja.’’

‘’O, svi ovi Wallerovi dobro bijelac i nitko od nami ovdi ne mora za to brini.’’ primijeti Bell.

Tad ostali počnu pričati kako katkad bogati plantažeri znaju do u tančine razraditi pogrebe, obično za dugogodišnje kuharice u velikoj kući ili za stare dadilje koje su othranile i pomogle odgajati dva ili čak tri naraštaja djece u obitelji.

‘’Šta više, naučni su ih pokapa na groblja za bijeli ljudi, a plosnate stijene označi mjesto gdje oni leži.’’

Kakva srce utješna, iako nešto zakašnjela, nagrada za doživotno rintanje, s gorčinom pomisli Kunta.Sjeti se da mu je vrtlar ispričao kako je došao u massinu veliku kuću kao snažan mladi konjušarski pomoćnik, a takav je još bio mnogo godina sve dok ga nije nemilo ritnuo konj. Ostao je na tom poslu, ali postupno je sve više slabio, pa mu je naposljetku massa Waller rekao da preostale godine radi ono što osjeća da može raditi.S Kuntom kao pomoćnikom obrađivao je povrtnjak, dok i za to nije postao preslab, a otada je vrijeme provodio uglavnom pletući šešire od kukuruzne komušine ili ispreplećući od slame sjedišta za stolce,te lepeze, dok mu poodmakli artritis nije ukočio i prste. Kunta se prisjeti jednog drugog starca kojega je povremeno viđao u bogatoj kući s druge strane kotara. Iako su mu već odavno dopustili da se povuče, svakog jutra je zahtijevao da ga mladi crnci iznesu u vrt, gdje bi legao na bok pa kvrgavim rukama plijevio korov među cvjetnim gredicama svoje isto tako stare i sakate voljene doživotne missis.

Njih dvojica bijahu sretni, Kunta je znao. Mnoge bi starce počeli tući kad više nisu mogli obavljati sav svoj prijašnji posao, a na kraju bi ih prodali za kakvih dvadeset ili trideset dolara nekoj »bijeloj fukari« od farmera koji bi ih ,u težnji da se uzdigne u klasu plantažera ,radom doslovce satjerao u smrt.

Kuntu iz tih misli trgnu ostali koji poustajahu sa stolca oko njega, izmole završnu molitvu i iscrpljeni krenu kućama da odspavaju nekoliko sati što su preostali do svanuća.

Odmah poslije doručka guslač odjene starca u iznošeno tamno odijelo što ga je starcu prije mnogo godina poklonio tata masse Wallera.Spale ono malo njegove druge odjeće, jer tko stavi na se mrtvačevo ruho, uskoro će i sam umrijeti, objasni Bell Kunti. Zatim Cato priveže tijelo na široku dasku koju je s oba kraja ušiljio sjekirom.

Malo kasnije iz velike kuće izađe massa Waller noseći svoju golemu crnu bibliju, pa se svrsta iza žitelja robovskog sokaka koji su hodali u osebujnim prekidima, vukući korake iza tijela što su ga nosila kola u koja bijaše upregnuta mazga.Tiho su pjevali pjesmu koju Kunta nikad prije nije čuo: ‘’Ujutro,kad stignem tamo,reć ću Isusu svom Zdravo!.. Ujutro, prije nego ustanem, reć ću Isusu svom, Zdravo! … Zdravo!...’’

Pjevali su cijelim putom do robovskog groblja, koje su, opažao je Kunta, svi izbjegavali iz velikog straha pred onim što nazivahu »duovima« i »avetma«. Smatrao je da to vjerojatno ima neke sličnosti s njegovim afričkim zlodusima. I njegov je narod izbjegavao ukopna mjesta, ali više iz obzira prema mrtvacima, kojima nisu željeli smetati, nego iz straha.

Kad massa Waller zastade na jednoj strani rake, a njegovi robovi na drugoj, tetka Sukey poče moliti. Tad mlada težakinja Pearl zapjeva žalopojku: ‘’Požuri kući, dušo moja umorna ... Danas sam čula s neba
... Žuri, dušo moja umorna …. grijesi moji su oprošteni, duša mi je slobodna…’’

Tada će massa Waller pognute glave: ‘’Josephus, bio si dobar i vjeran sluga. Bog neka krijepi i blagoslovi dušu tvoju. Amen.’’

Uza svu tugu Kunta se zaprepasti čuvši da se stari vrtlar zvao »Josephus«. Zapita se kakvo li je bilo pravo vrtlarevo ime,ime njegovih afričkih praotaca i kojemu su plemenu pripadali.Pitao se je li sam vrtlar to znao.Bijaše vjerojatnije da je umro onako kako je živio, da nikad nije doznao tko je zapravo bio. Zamagljenih očiju gledahu Kunta i ostali kako Cato i njegov pomoćnik spuštaju starca u zemlju koju je toliko godina obrađivao i davao joj život. Kad grude zemlje počeše tupo udarati po njegovu licu i grudima, Kunta se zagrcnu i suzdrža suze.Žene oko njega zaplaču, a muškarci se nakašljavahu i useknjivahu.

Dok su se šutke vukli s groblja, Kunta pomisli kako bi obitelj i bliski prijatelji osoba koje su umirale u Juffureu naricali i valjali se po pepelu i prašini u svojim kolibama dok bi vani plesali ostali mještani, jer je većina ljudi u Africi vjerovala da nema tuge bez sreće i da nema smrti bez života, u onom zatvorenom krugu što mu ga je otac razjasnio kad je umrla njegova voljena baka Yaisa. Sjeti se da mu je Omoro rekao: ‘’Sad prestani plakati, Kunta,’’te objasnio kako se baka samo pridružila jednom drugom od triju naroda u svakom selu,oni koji su pošli Alahu, oni koji još žive, i oni koji će se tek roditi.

Na trenutak Kunta pomisli da bi morao pokušati da to objasni Bell, ali je znao da ona to ne bi razumjela.Srce mu je klonulo,sve dok trenutak kasnije nije odlučio da će to postati još jedna od niza pojedinosti što će ih jednog dana ispričati Kizzy o domovini koju ona nikada neće vidjeti.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56085
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Alex Haley

Počalji od Mustra taj Sub Feb 10, 2018 3:05 pm





72. POGLAVLJE



Vrtlarova smrt i dalje je tako teško tištila Kuntu te Bell naposljetku reče nešto o tom jedne večeri nakon što je Kizzy pošla u krevet.

Čuj, Kunta, zna ja, ti mnogo voli to vrtlar,ali doba su, ti trgni i pridruži živi ljudi!

Netremice ju je bijesno gledao.

‘’Neka budi kako ti oće, ali Kizzyno drugo rođendan dojduća nedjelja ne budni nimalo veselo ako ti i dalje tako mrkovito.’’

‘’S menom sve budi u red,’’kruto će Kunta. Nadao se da Bell nije dokučila da je posve zaboravio na rođendan.

Imao je još pet dana da Kizzy izradi poklon. Do četvrtka po podne izrezbario je od borovine prekrasnu lutku mandingo, natrljao je lanenim uljem i čađom, a zatim je glačao sve dok nije zasjala poput rezbarija od ebanovine u njegovu zavičaju.A Bell koja joj je već odavno sašila haljinu, bijaše u kuhinji i bojila dvije sićušne ružičaste voštanice koje će staviti na čokoladni kolač, što će ga u nedjelju navečer pojesti uz pomoć tetke Sukey i seke Mandy, kadli u kočiji stiže Roosby, kočijaš masse Johna.

Bell se morala ugristi za jezik kad ju je massa sav ozaren pozvao i najavio joj da je missy Anne nagovorila roditelje da joj dopuste provesti sa stricem cijeli vikend, stići će sutradan navečer.

‘’Neka joj gostinska soba bude spremna,’’reče massa.

‘’I zašto ne bi za nedjelju ispekla tortu ili nešto slično? Nećakinja mi reče da tvoja kćerkica slavi rođendan pa bi htjela da to proslave,samo njih dvije ,gore u njezinoj sobi. Anne je također pitala bi li mala mogla s njom prespavati gore u kući, a ja rekoh da će to biti u redu, pa stoga svakako pripremi slamnjaču na podu podno kreveta.’’

Kad Bell saopći vijest Kunti,nadodavši da će tortu koju će pripremiti morati poslužiti u velikoj kući namjesto u njihovoj kolibi, a da će Kizzy biti toliko zaokupljena slavljem s missy Anne da oni neće moći prirediti svečanost kod sebe,Kunta se toliko razljuti da ne mogaše s njom razgovarati a niti je gledati. Izađe teškim koracima te se zaputi ravno prema konjušnici gdje je pod stog sijena sakrio lutku. Izvuče je.

Zavjetovao se Alahu da se ovako nešto nikada neće dogoditi njegovoj Kizzy, ali, što je on mogao učiniti? Obuzme ga tako odvratan osjećaj da je izigran te je gotovo počeo shvaćati zašto su crnci naposljetku povjerovali da je opiranje tuobabu isto onako uzaludno kao kad cvijet nastoji zadržati glavicu iznad snijega što pada. Ali zatim, zagledavši se u lutku, pomisli na onu crnu majku koja je,pričalo se,prosula mozak svog djeteta tresnuvši njime o dražbeno postolje i vrisnula: ‘’Njojzi vi ne učini što mene učini!’’

I on uzdigne lutku nad glavu da njome tresne o zid, onda je spusti. Ne, on joj to nikad ne bi mogao učiniti.A što je s bijegom?Sama Bell je to jedanput spomenula. Bi li ona uistinu pošla? A ako i bi,da li bi oni uopće mogli uspjeti u njihovim godinama, s obzirom na njegovo osakaćeno stopalo, s djetetom koje tek što je prohodalo? Tu zamisao već niz godina nije ozbiljno razmatrao, ali sada je već tako dobro upoznao taj predio kao i samu plantažu. Možda…


Odbacivši lutku, ustane pa se vrati u kolibu. Ali Bell proslovi prije nego što je on imao prilike da zucne.

‘’Kunta, ja osjeća što i ti, ali poslušaj! Draže mi ovo nego ona odraste u malo težakinja, ko ono dječak Noah. Samo dvije godne stariji od Kizzy, a već ga oni vodi u polje čupa korov i tegli voda. Nije me briga što ti misli drugačije, oš,neš, ti mora na to pristaješ!

Po svom običaju Kunta ništa ne reče, ali tokom svojih četvrt stoljeća robovanja dovoljno je vidio i iskusio da zna da je život težaka život tegleće marve, te bi radije umro nego snosio odgovornost što je svoju kćerku osudio na takvu sudbinu.

A onda, jedne večeri poslije nekoliko tjedana kad je došao kući, nađe Bell kako ga čeka na vratima sa šalicom hladna mlijeka, koje je uvijek priželjkivao nakon dugog vozikanja. Kad je sjeo u svoj stolac ljuljačku da pričeka večeru, ona stane iza njega i iako je nije ni upitao,protrlja mu leđa baš na onome mjestu na kojemu ga je, ona je to znala, uvijek boljelo poslije držanja vođica tokom cijelog dana. Kad je preda nj stavila tanjur njegova omiljenog afričkog gulaša, znao je da ga jamačno pokušava zbog nečeg smekšati, ali je bio dovoljno pametan da je ne upita zašto. Čavrljala je čitavo vrijeme za večerom, čak više nego inače, o sitnicama koje bijahu još manje važne nego inače. On se počne pitati hoće li ona ikada prijeći na stvar, kadli, otprilike jedan sat poslije večere, kad su se već spremali poći u krevet, ona umuknu i dugo pošuti, duboko udahnu i stavi ruku na njegovu mišicu. Znao je da će mu sada reći.

‘’Kunta, ja ne zna kako ti ovo kaže pa ja jednostavno izlani. Massa mi reko, on obećo missy Anne on njoj dovese Kizzy s njom provede dan, u kuća masse John, sutra kad on prođi onudak.’’

To bijaše previše. Bilo je već dovoljno mučno to što je morao sjediti i gledati kako se Kizzy polagano pretvara u lijepo odgojenu kujicu koju gospodari drže u krilu, a sad kad su je pripitomili, tražili su od njega da preda životinju njezinu novom vlasniku.

Kunta sklopi oči nastojeći suzbiti bijes, a onda poskoči iz stolca,surovo istrgne mišicu iz Belline ruke,te izjuri kroz vrata. Dok je ona te noći bez sna ležala u njihovu krevetu, dotle je on bez sna sjedio u konjušnici pod ormama. Oboje je plakalo.

Kad se slijedećeg jutra zaustaviše pred kućom masse Johna, missy Anne im potrči u susret još prije nego što je Kunta imao vremena spustiti Kizzy na tle. Nije rekla ni zbogom,pomislio je s gorčinom slušajući za sobom hihot djevojčica dok je skretao konje s prilaznog odvojka natrag na glavnu cestu.

Bijaše kasno po podne i već je nekoliko sati čekao massu pred velikom kućom udaljenom dvadesetak milja niz cestu, kad izađe rob te mu saopći da će massa Waller možda cijelu noć morati bdjeti uz njihovu bolesnu missis pa neka se Kunta sutradan vrati po njega.

Kunta mrzovoljno posluša, a stigavši Johnu, dozna da je missy Anne molila svoju bolešljivu majku neka dopusti da Kizzy prenoći. Neizmjerno razveseljen što je ona na to odgovorila da je dobila glavobolju od njihove galame, Kunta se uskoro ponovo truckao prema kući,a Kizzy se držala kraj njega na uskom kočijaškom sjedištu i odskakivala.

Dok su se vozili, Kunti sine da je sad po prvi put sasvim sam s njome od one noći kad joj je rekao kakvo joj je ime. Oćuti neobičnu, sve veću veselost, vozeći se kroz suton koji je padao. Ali također se osjeti poprilično nespretno.

Iako je mnogo razmišljao o svojim planovima za svoju prvorođenku i o svojoj odgovornosti prema njoj,nije bio siguran kako valja postupiti. Odjednom podigne Kizzy u krilo. Nespretno joj opipa ruke, noge, glavu, dok se ona previjala i znatiželjno buljila u nj. Digne je ponovo, ispitujući koliko je teška. A onda, vrlo ozbiljno, ugura vođice u njezine male tople dlanove i uskoro mu se Kizzyn sretan smijeh učini

najumilnijim zvukom što ga je ikad čuo.

‘’Ti lijepo moja mala,’’reče joj on naposljetku. Ona ga samo pogleda.

‘’Ti izgleda ko moj braco Madi.’’

Ona ga je I dalje šutke gledala.

‘’Fa!’’reče on uperivši prst u sebe.Ona pogleda njegov prst.

Tapšući se po prsima on ponovi: ‘’ Fa!’’

Ali ona je prebacila pažnju na konje. Strese vođicama i zaciči: ‘’Ija!’’oponašajući nešto drugo što je od njega čula.Ponosno mu se osmjehne, no on je djelovao toliko uvrijeđeno,da je smiješak brzo izblijedio te su se ostatak puta šutke vozili.

Nekoliko tjedana kasnije,kad su se vozili kući iz druge posjete missy Anne, Kizzy se nagne prema Kunti, zabije mu u prsa svoj mali punašni prst i reče, pogledavši ga obješenjački: ‘’Fa!’’ On bijaše ganut.

‘’Moje slatko Kizzy! ‘’ klikne on, uhvati njezin prst te ga uperi u nju.

‘’Tvoje ime Kizzy. ‘’ Ušuti.

‘’Kizzy! ‘’ Ona se zasmije prepoznavši svoje vlastito ime. On uperi prst u sebe: ‘’Kunta Kinte. ‘’No,

Kizzy se doimala zapanjeno. Uperi prst u njega: ‘’Fa! ‘’Ovaj put oboje se široko osmjehnu.

Sredinom ljeta Kunta bijaše očaran kako Kizzy brzo usvaja riječi koje ju je učio i kako silno uživa u njihovim zajedničkim vožnjama.Počne misliti da možda barem za nju ima nade.A onda ona,jednog dana ponovi riječ,dvije iz jezika mandingo kad je bila sama s Bellom, koja na to pošalje Kizzy na večeru kod tetke Sukey i sačeka Kuntu kad je te noći došao kući.

‘’Zar ti nema ni ovolko pamet, čovjek?’’prodere se ona.

‘’Zar ti ne zna bolje biti ako ti meni sluša? Ti bacaj to dijete i svi nas u gadno neprilika s ti gluposti! Utuvi u to svoje tvrdi glava, ona ne Afrikanka! ‘’

Kunta još nikada do sada nije bio u tolikoj napasti da pljusne Bell. Ne samo da mu je nanijela neoprostivu uvredu digavši glas na svog supruga,što je još gore, odrekla se njegove krvi i njegova sjemena. Zar čovjek ne smije prozboriti ni riječi o svom istinskom nasljeđu,a da se ne boji kazne od strane kakvog tuobaba? Nešto ga je ipak upozoravalo da ne iskali gnjev koji je osjećao, jer bi svaki izravan sudar s Bell mogao okončati njegove vožnje kočijom s Kizzy. Ali onda pomisli da ona to ne može učiniti,a da ne kaže massi zašto,a nikad se neće usuditi da to kaže. Nikako mu ne bješe jasno što li ga je spopalo da se oženio ženom rođenom u tuobabovskoj zemlji.

Kad je sutradan Kunta čekao da massa obavi kućni posjet na obližnjoj plantaži, neki vozač jednoprega mu ispriča najnoviju priču koju je čuo o Toussaintu, bivšem robu,koji je okupio na Haitiju veliku vojsku crnih buntovnika i uspješno ih vodio, ne samo protiv Francuza već i protiv Španjolaca i Engleza.

Kočijaš reče da je Toussaint naučio o ratovanju čitajući knjige o negda čuvenim borcima zvanim Aleksandar Veliki i Julije Cezar, a da mu je te knjige poklonio njegov prijašnji massa kojemu je on kasnije pomogao da s Haitija pobjegne u »Objedinjene države«. Tokom nekoliko proteklih mjeseci Toussaint je postao Kuntin junak, po veličini je dolazio na drugo mjesto, odmah iza legendarnog ratnika Mandinga Sundiate pa je Kunta jedva dočekao povratak kući da tu divnu priču prenese ostalima.Zaboravi im je ispričati.

Bell ga dočeka u konjušnici viješću da je Kizzy u groznici i da je dobila »bumps«. Massa je to zvao

»mumps« pa se Kunta zabrine, dok mu Bell ne reče da je to kod djece sasvim prirodno. Kasnije, kad je doznao da su missy Anne naredili da ne prilazi dok se Kizzy ne oporavi,barem dva tjedna,čak je bio pomalo sretan zbog toga.

No, Kizzy je bolovala svega nekoliko dana kad Roosby, kočijaš masse Johna, donese posve odjevenu tuobabovsku lutku,dar missy Anne. Kizzy se u nju zaljubi. Sjedila je u krevetu, privijala lutku uza se, ljuljuškala je i uzvikivala pritvorenih očiju: ‘’Što je lijepa! ‘’

Kunta se bez riječi udalji pa preko dvorišta odjuri u konjušnicu. Njegova lutka još bijaše na sjeniku, kamo ju je bacio i zaboravio prije toliko mjeseci. Obriše je o svoj rukav, odnese u kolibu i grubo gurne prema Kizzy. Nasmijala se od milja kad ju je vidjela, čak se i Bell zadivila. No Kunta za nekoliko trenutaka opazi da Kizzy više voli tuobabovsku lutku i po prvi put u životu rasrdi se na kćerku.

Nije se nimalo više razveselio kad je zamijetio kako su dvije djevojčice usrdno nadoknađivale one tjedne kad nisu bile zajedno.

Iako su katkad Kunti zapovijedali da odveze Kizzy na igru u kuću missy Anne, nije bila nikakva tajna da se missy Anne više voli s njom viđati kod strica, jer bi se njezina majka često tužila da od njihove galame dobiva glavobolju, a ako je vjerovati njihovoj kuharici Omegi, čak je pribjegavala napadima nesvjestice kao završnom oružju, ali Omega reče da je dosjetljiva kćerka posve dorasla missis. Jednog dana Roosby reče Bell da je njegova missis vrisnula na djevojčice : ‘’Ponašate se kao nigeri! ‘’ na što je missy Anne odbrusila: ‘’Nigeri se bolje zabavljaju nego mi,jer se oni nemaju za što brinuti!’’

Zato su kod masse Wallera djevojčice galamile do mile volje.

Kunta bi rijetko tjerao kola duž odvojka obrubljena cvijećem i natrag,a da ne čuje kako djevojčice negdje ciče praveći nestašluke u kući, u dvorištima, u vrtu pa čak usprkos Bellinim krajnjim naporima da to spriječi, u kokošinjcima, svinjcu, konjušnici, te u nezaključanim kolibama robovskog sokaka.

Jednog popodneva dok je Kunta bio na putu s massom, Kizzy dovede missy Anne u svoju kolibu da joj pokaže Kuntinu tikvu punu oblutaka koju je otkrila i koja ju je opčarala dok je kod kuće bolovala od mumpsa. Bell, koja slučajno uniđe upravo kad Kizzy gurne ruku u tikvin otvor, odmjeri je i uzvikne:

‘’Gubi se od tatini kamenčići! Po tome on zna kolko on star!’’

Slijedećeg dana stiže Roosby s pismom za massu od njegova brata, a pet minuta kasnije massa Waller zovne Bell u salon. Njegov opor ton prestraši je još prije nego što je otišla iz kuhinje.

‘’Missy Anne ispričala je roditeljima nešto što je vidjela u vašoj kolibi. Kakve su to afričke čari da on svakog mlađaka kamenje stavlja u tikvu? ‘’zapita on.

Dok su joj misli mahnito nadirale, Bell zamucketa: ‘’Kamenje? Kamenje, massa? ‘’

‘’Vrlo dobro znaš na što mislim!’’reče massa. Bell se smijuljila usiljeno i uzrujano.

‘’O, zna ja što vi govori. Ne, gospon, massa, to ne čari. Ono moja staro afričko crnac ne zna broji, to sve, massa. Tako on svako mlado mjesec baca u tikva kamenčić, a svo kamenji kazuj kolko on staro! ‘’

Massa Waller još bijaše namrgođen kada je Bell dao znak da se vrati u kuhinju. Deset minuta kasnije ujuri ona u kolibu, zgrabi Kizzy iz Kuntina krila te joj snažno ispraši zadnjicu. Gotovo je vriskala: ‘’Ja više ne oće ti nutra dovedi ono djevojčca! Ja tebe zakreni vrat, čuj me!’’

Potjeravši uplakanu Kizzy u krevet, Bell se uspjela toliko smiriti da objasni Kunti: ‘’Ja zna, ono tikva i kamenje nikako zlo,’’reče ona,’’ali to pokaže što ja tebe rekni, afričko stvari nosi nevolja! A massa nikad ništa ne zaboravi! ‘’

Kunta osjeti tako nemoćan bijes da ne mogaše pojesti večeru. Nakon što je već preko dvadeset kiša gotovo svaki dan vozio massu, Kunta se zapanji i naljuti da njemu još uvijek može biti sumnjivo to što on jednostavno bilježi svoje godine bacajući kamenje u tikvu.

Prođoše još dva tjedna prije nego što je napetost toliko popustila da se nastave posjeti missy Anne, ali tada bješe kao da te upadice nikad nije ni bilo. Kunta gotovo zažali.

Vrijeme bobica bijaše u jeku pa su djevojčice tumarale duž ograda obraslih penjačicama, pronalazile tamnozelene grmove divljih jagoda i vraćale se kući punih kantica, dok su im ruke i usta,bile grimizne boje. A drugih dana donosile su takvo blago kao što su puževe kućice, carićevo gnijezdo ili zarđala stara oštrica strijele, a sve bi radosno pokazivale Bell prije nego što bi to u najvećoj tajnosti negdje sakrile, a nakon toga mijesile kolače od blata.

Sredinom poslijepodneva nahrupile bi u kuhinju pokrivene »tijestom« od blatnog kolača sve do lakata,i kad bi ih Bell poslala smjesta da se operu na bunaru,razdragane i iznurene curice pojele bi zakusku koju im je pripremila Bell, a onda zajedno legle na slamaricu da odspavaju. Ako bi missy Anne noćila, poslije večere s massom, Kizzy im je pravila društvo sve dok nije bilo vrijeme da pođu u krevet.Tada bi je massa poslao van da kaže Bell kako je doba za njezinu priču. A Bell bi ponijela isto tako iscrpljenu Kizzy te bi im pričala nove dogodovštine malog Zeke koga je neprestano nadmudrivala teta Lija dok napokon sama ne bi dolijala.

Kuntu je ta sve veća bliskost medu djevojčicama još više srdila nego onda kad ju je u Kizzynoj kolijevci tek nazirao. Jedan dio njega, morao je priznati, bijaše zadovoljan što Kizzy toliko uživa djetinjstvo,te se morao složiti s Bell da je bolje biti i tuobabovo miljenče nego provoditi život u polju. Ali, katkad je čak i kod Bell naslućivao stanovitu tjeskobu kad je gledala kako djevojčice onako prisno divljaju i igraju se. Pomišljao je da je u takvim prigodama Bell barem kadšto razmatrala iste probleme kao on i da ih se bojala.

Poneke noći u kolibi, gledajući je kako u krilu uljuljkuje Kizzy i pjevuši pjesme »svom Isusu«, obuzeo bi ga osjećaj,dok je gledala sneno djetinje lice,da se ona plaši za nju i da želi upozoriti svoje čedo da ne smije previše zavoljeti tuobaba, pa ma kako se dubokom činila uzajamna naklonost. Kizzy bijaše premlada da to shvati, ali Bell je i predobro znala kakve patnje mogu nastati kad se vjeruje tuobabu,pa zar je nisu prodali i odvojili od njezine prve dvije kćerkice? Nije bilo načina ni da nagađa kakva sudba leži pred Kizzy, niti pred njim, niti pred Bellom, ali znao je jedno, Alah će se užasno osvetiti svakom tuobabu koji ikada učini njihovoj Kizzy nešto nažao.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56085
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Alex Haley

Počalji od Mustra taj Sub Feb 10, 2018 3:06 pm







73. POGLAVLJE



Dvije nedjelje svakog mjeseca Kunta je vozio massu u crkvu u Wallerov hram udaljen kojih pet milja od plantaže. Guslač mu reče da nisu Wallerovi jedini u kotaru sagradili vlastiti hram, već i druge ugledne bijele obitelji.

Kunta se iznenadi vidjevši da na službu božju dolaze i neke neugledne obitelji iz okruga,čak i »bijedna fukara« iz okolice.

Jednoprežna kola su ih često pretjecala jer su išli pješice,cipele bi prebacili preko ramena i držali ih za vezice. Ni massa ni nitko od drugih »vrlih ljudi«, kako ih je nazivala Bell, nikada se nisu zaustavljali pa »bijednoj fukari« nudili vožnju, a to je Kuntu veselilo.

Uvijek bi tamo čuo jednoličnu propovijed,isprekidanu nizom isto tako nezanimljivih pjevanja i molitava, a kad bi naposljetku završila, jedan po jedan svi bi izašli van, te se Kunta zabavljao promatrajući kako se i »bijedna fukara« i oni iz massina staleža smješkaju jedni drugima i dodiruju šešire praveći se kao da ih izjednačuje bijela boja njihove puti. Ali kad bi poslije sjeli da pričaju ispod stabala, dva bi se staleža uvijek našla na suprotnoj strani crkvenog dvorišta kao da su sasvim slučajno posjedali odvojeno.

Dok je jedne nedjelje tako čekao i s ostalim kočijašima promatrao, taj svečani obred, Roosby reče ispod glasa taman toliko razgovijetno da ga oni čuju:

‘’Reko bi, bijelo ljudi nimalo više ne uživaju u jelo neg u služba božja!’’

Kunta pomisli u sebi da se tokom svih godina koliko je poznavao Bell uvijek uspijevao izvući nekim hitnim poslom kad god bi došlo vrijeme nekog njezinog zbora »o Isusu« u robovskom sokaku, ali crnačka dreka i divljanje što ih je čuo čak u konjušnici bijahu dovoljni da ga uvjere da među rijetke tuobabovske običaje, koje je smatrao dostojnim divljenja, spada njihova sklonost tišem bogoslužju.

Samo dva tjedna kasnije Bell podsjeti Kuntu na »veliki vjernički zbor« koncem srpnja na koji je namjeravala poći. Bijaše to za crnce veliki događaj ljeta svake godine otkad je Kunta došao na plantažu, a budući da bi prethodnih godina uvijek nalazio nekakvu ispriku da ne pođe, zapanji se što ona ima još hrabrosti da ga pozove. O tim velikim zborovima znao je tek toliko da imaju nekakve veze s Bellinom poganskom vjerom, pa nije htio imati s tim posla. Ali Bell opet navali: ‘’Zna ja kolko silno ti uvijek želi ide!’’ reče mu glasom nabijenim zajedljivošću. ‘’Zato i reko, najavi ja to tebe dosta rano. Ti se može prema to ravna.’’

Kunta ne mogaše smisliti nikakav odgovor na to,a pošto ionako nije kanio zapodijevati svađu, jednostavno reče: ‘’Razmisli ja o to,’’iako nije imao nikakve namjere da pođe.

Dan uoči zbora,kad se poslije vožnje u kotarsko sjedište zaustavio pred glavnim vratima velike kuće, kazao mu je massa: ‘’Sutra mi kočija neće biti potrebna, Toby. No, dopustio sam Bell i ostalim ženama da podu na onaj vjernički zbor i pristao sam da ih ti onamo prebaciš kočijom.’’

Zapanjen od gnjeva, čvrsto uvjeren da je sve to Bellino maslo, Kunta priveže konje iza staje i, ne gubeći vrijeme da ih ispregne, krene ravno u kolibu. Bell ga odmjeri kad je stao na vrata te mu objasni:

‘’Ja ne mogni smisli drugo način tebe odvuče tamok na Kizzyno krštenje.’’

‘’Na što? ‘’

‘’Na krštenje. To znači, ona se priključi crkva.’’

‘’Koja crkva? Ono tvoje vjera »O, Gospodne«? ‘’

‘’Nemojmo to opet započinji! Ne ovo zbog radi meni. Missy Anne zamolilo roditelji njoj u nedjelja dopusti povede Kizzy u svoje hram, da ona sjedi straga, a oni moli sprijeda. Ali, ne može ude u nikoje crkva bijeli ljudi ako ono ne kršteno. ‘’

‘’Onda ona ne idi u nikakva crkva! ‘’

‘’Još ne svaćaš a, Afrikanac? Za nju čast ona pozvano u njiovo crkva. Ako ti odbij, ti i ja može odma beri pamuk u polje.’’

Kad su sutradan ujutro krenuli na put,Kunta je ukočeno sjedio na svom visokom kočijaškom sjedištu i buljio ravno preda se. Ne htjede se obazreti ni na svoju nasmijanu i uzbuđenu kćerku,koja je sjedila u majčinom krilu među ostalim ženama i njihovim košarama za piknik. Neko su vrijeme zajedno čavrljale, a onda zapjevaju: ‘’Ljestvama Jakovljevim se penjemo ... Ljestvama Jakovljevim se penjemo.... Ljestvama Jakovljevim se penjemo ... Vojnici križa!’’

To toliko ogorči Kuntu da vođicama ošinu mazge po sapima te se kola nagnu naprijed a putnice se prodrmaju, ali mu se činilo da to ne čini dovoljno oštro ni dovoljno često jer su one sve jedno galamile. Među ženskim glasovima čuo je i Kizzyn piskutav glasić. Tuobab se nije morao mučiti da ukrade njegovo čedo, pomisli on s gorčinom, kad je njegova vlastita žena bila voljna da im ga izruči.

I sa sporednih putova drugih plantaža nadolazila su podjednako natovarena kola, a veselo mahanje i pozdravi tokom vožnje sve su više razjarivali Kuntu. Kad dospješe do zborišta na uzbibanoj cvjetnoj livadi, bio je u takvu stanju da je jedva zamjećivao ono dvanaest i više jednoprega što su već tamo stajali i ostale sprege što su pristizale iz svih pravaca.

Kako bi se koja kola zaustavila,putnici bi se bučno iskrcavali,klicali,pozdravljali se, a uskoro bi se pridružili Bell i ostalima što su se u vrevi svjetine ljubili i grlili. Kunta postepeno spozna da još nikad nije vidio ovoliko crnaca okupljenih na jednome mjestu u tuobabovskoj zemlji te počne obraćati pažnju na ono što se zbivalo oko njega.

Dok su žene u šumarku odlagale košare s hranom, muškarci su koračali prema humku usred livade. Kunta veže mazge za stup što ga je zabio u zemlju, a onda sjede iza kola,ali na takav način da mogaše vidjeti sve što se zbivalo. Nakon stanovitog vremena svi muškarci posjedaju na tle jedan do drugog blizu vrha uzvisine,svi osim četvorice koji, sudeći po izgledu, bijahu najstariji među njima, oni ostadoše stajati.

A tada, kao na neki unaprijed dogovoren znak, čovjek koji se doimao najstariji od četvorice,bijaše vrlo crn, pogrbljen i mršav, sijede brade odjednom zabaci glavu unatrag i prodorno klikne prema mjestu gdje su se okupile žene: ‘’Daklem, djeco Isusova!’’

Kunta nije mogao vjerovati svojim očima ni ušima kad vidje kako se žene okrenu i poviču sve u jedan glas: ‘’Da, gospodne!’’

A onda pohrle i ustrče se,te posjedaju iza okupljenih muškaraca. Kunta se snebio,toliko ga to podsjećaše na ono kad je narod Juffurea zasjedao na zborovima vijeća staraca koji se održavahu jedanput svakog mlađaka.

Starac ponovo usklikne: ‘’Daklem, jeste l' vi svi djeca Isusova?’’ ‘’Da, gospodne!’’

Tada ona tri druga starca istupe ispred najstarijeg pa jedan za drugim uzviknu: ‘’Doći će vrijeme kad ćemo bit samo sluge božji!’’

‘’Da, gospodne! ‘’ poviču svi što su sjedili na zemlji.

‘’Pripremite se! Isus je vazda spreman! ‘’

‘’Da, gospodne! ‘’

‘’Znate što mi upravo reče Sveti otac? Reko je: »Nitko više neće stranac biti«! ‘’

Začu se gromoglasno klicanje koje je sasvim zatomilo ono što je počeo govoriti najstariji od te četvorice. Čak i Kunta oćuti u sebi neobičan zanos. Naposljetku svjetina utihne te je čuo što govori sjedobrada starina: ‘’Djeco božja, postoji zemlja obećana! Tamok će poć svi koji u Njega vjeruju! A oni koji vjeruju, živit će tamok u vijeke vjekova…’’

Uskoro se starac obilno preznojavao, lamatao rukama, cijelo tijelo mu se treslo od jačine uzvika kojima je poticao zajedničko pjevanje,a glas mu bijaše ohrapavio od uzbuđenja.

‘’Biblija nam kaže da će janje i lav zajedno ležat! ‘’Starac zabaci glavu unatrag te uzdigne ruke prema nebu.

‘’Više neće bit gospodara ni robova! Svi ćemo mi bit djeca božja!’’

I tada se neka žena iznenada osovi na noge pa vikne: ‘’O, Isuse! O, Isuse! O, Isuse! O, Isuse!’’

Za tim se povedu i druge oko nje, i za koji tren je tridesetak žena vrištalo i trzalo se. U Kuntinu mozgu bljesne da mu je jedanput guslač rekao da su robovi na nekim plantažama gdje su im masse zabranjivali da štuju Boga, sakrivali u obližnjim šumama veliki željezni lonac, pa bi oni koji bi osjetili da ih duh potiče uvukli glavu unutra i vikali. Posuda bi prigušila galamu te je ne bi čuo ni massa ni nadzornik.

Dok se bavio tim mislima, Kunta se neizmjerno zgrane i zbuni opazivši i Bell među onim ženama koje su teturale i vrištale. Tad jedna od njih drekne: ‘’Ja sam čedo božje!’’stropošta se na zemlju kao pokošena i ležaše tamo tresući se. Ostale joj se pridruže te se previjahu i jecahu na travi. Neka žena koja se silovito izvijala ukoči se kao kip uzvikujući: ‘’O, Gospodne! Samo ti, Isuse!’’

Kunta je jasno vidio da sve to,što su činile nijedna od njih nije unaprijed smislila.Naprosto su izražavale ono što su osjećale,kao što su ljudi u njegovu zavičaju plesali duhovima i iskazivali ono što su u sebi ćutjeli. Postupno, kako su jenjavali povici i trzaji, Kunti padne na pamet da su na taj način završavali i plesovi u Juffureu ,činilo se da su plesačice iscrpljene. Vidje da su se i ove crnkinje na neki način doimale i izmoreno i smireno.

Tad žene poustaju jedna za drugom sa zemlje pa počnu dovikivati: ‘’Leđa me tako grozno bolilo dok

ja ne razgovara s Gospodin svojim. On rekni: »Hajde, ustaj!« i otada meni više ne boli.’’

‘’Upoznala ja Gospodna svoga Isusa koji spasijo duša moja pa ga sada ljubim nadasve.’’

Bilo je i drugih uzvika. Na kraju jedan starac povede molitvu, a kad je prestala, svi povikaše: ‘’Amen! ‘te zapjevaju gromoglasno i s neizrecivom živošću: ‘’Ja cipele imam,ti cipele imaš, sva djeca božja cipele imaju!Kad u nebo stignem, obuć ću cipele svoje, šetat ću po nebu božjem! Nebo! Nebo! Svi koji o nebu govore, neće u nebo doć! Nebo! Nebo! Šetat ću po nebu božjem!’’

Dok su pjevali, jedan po jedan poustajahu s tla te se povorka vrlo polako zaputi niz brežuljak za

sijedim propovjednikom.Kad otpjevaše pjesmu,stigoše do obale jezerca na drugoj strani livade.Tad im se propovjednik okrene licem, okružen ostalim trima starcima, pa uzdigne ruke:

‘’A sad, braćo i sestre, došlo je vrijeme za vas grešnike koji niste očišćeni da isperte grijehe svoje u rijeci Jordan!’’

‘’Da isperte grijehe! ‘’poviče jedna žena na obali.

‘’Vrijeme je da ugaste vatre paklene u svetim vodama zemlje obećane!’’

‘’Da ugaste vatre! ‘’dopre nov povik.

‘’Svi oni koji su spremni zaronit za spas svoje duše i uskrsnut u Gospodnu, neka ostanu na nogama! A vi ostali koji ste već primili krštenje ili još niste spremni za Isusa, sjedite! ‘’

Osupnuti Kunta vidje kako posjedaše svi osim njih dvanaest ili petnaest. Dok se ostali nanizaše uz rub vode, propovjednik i najjači od četiri starca kroče u jezerce, a kad su bili u vodi do pojasa, zastanu pa se okrenu.Propovjednik se obrati djevojčici od kojih petnaestak godina koja stajaše prva u redu.

‘’Jesi l' spremna, dijete? ‘’Ona kimne glavom.

‘’Ondak pristupi!’’

Ona dva starca koji ostadoše na obali uhvate je za ruke te je posrćući odvedu do onih usred jezerca. Propovjednik položi desnu ruku djevojčici na čelo, dok je najviši starac objema rukama uhvati odostraga za ramena, a ona prva dvojica čvršće joj stegnu ruke.

‘’O, Gospode, nek se ovo dijete ispere od grijeha!’’reče propovjednik te je gurne nauznak, a čovjek koji stajaše iza nje povuče je za ramena unatrag dok se ona potpuno ne nađe pod vodom.

Na površinu se dizahu mjehurići, djevojčica je mlatarala rukama po vodi, a oni obrativši pogled prema nebu, snažno je držahu. Uskoro se ona stane divljački ritati, a tijelo joj se silovito napinjalo. Jedva su je uspijevali zadržati pod vodom. ‘’Još malo! ‘’poviče propovjednik u usključalu i zapjenjenu vodu pod svojim rukama.

‘’Sad! ‘’

Izvuku je iz vode. Hvatala je zrak, pljuvala vodu i bjesomučno se koprcala dok su je oni više nosili nego vodili natrag na obalu u naručje majke koja ju je čekala.Zatim prijeđu na slijedećeg u redu, mladića od kojih dvadesetak godina što je netremice zurio u njih i nije se mogao pomaknuti od straha. Moradoše ga odvući u vodu. Kuntina usta sve su se više širila od čuda dok je motrio kako svaku pojedinu osobu,najprije sredovječna čovjeka, pa još jednu djevojčicu od kojih dvanaest godina, a zatim ženu koja je jedva hodala od starosti, vode u jezero i podvrgavaju tom istom nevjerojatnom mučenju. Zašto su to činili? Koji li je okrutni »bog« zahtijevao tolike muke od onih koji su željeli u nj vjerovati? Kako se čovjeka moglo oprati od zla time što bi ga napola ugušili? Kuntin je mozak vrvio od pitanja,a ni na jedno nije mogao odgovoriti, dok napokon ne izvuku i posljednjeg s kojeg se cijedila voda.

Sad je zacijelo gotovo, pomisli on. No, propovjednik i dalje stajaše u jezercu, brišući lice nakvašenim rukavom i ponovo prozbori: ‘’A sad, ima l' medu vama takvih koji na ovaj sveti dan žele posvetit svoju djecu Isusu? ‘’ Ustanu četiri žene, a prva bijaše Bell držeći Kizzy za ruku.

Kunta skoči na noge kraj kola. Neće valjda! Ali u to ugleda kako ih Bell predvodi prema obali jezerca i korača,polako i isprva nesigurno, a onda sve brže i brže ka svjetini uz rub vode. Na propovjednikov znak Bell se nagne, digne Kizzy na ruke te odlučno zagazi u vodu. Prvi put u dvadeset i pet godina od dana kada su mu odsjekli taban Kunta potrči,ali kad je došao do jezerca, a stopalo mu

bridilo, Bell stajaše u sredini kraj propovjednika. Hvatajući zrak, sav usopljen, Kunta otvori usta da uzvikne, ali baš tad propovjednik progovori:

‘’Dragi vjernici, okupli smo se da primimo u stado još jedno janje! Kako je djetetu ime, sestro?’’

‘’Kizzy, velčasni... ‘’

‘’Gospodne ... ‘’izusti on stavivši lijevu ruku pod Kizzynu glavu i stisnuvši oči.

‘’Ne!’’prodere se Kunta promuklim glasom. Bell naglo trgne glavu i upilji u nj svoje usplamtjele oči.

Propovjednikov pogled lutao je od njega k njoj pa opet natrag. Kizzy počne cmizdriti.

‘’Pst, dijete!’’šapne Bell. Kunta osjeti da ga opkoljavaju neprijateljski pogledi. Nastupi grobna tišina.Tajac je prekinula Bell: ‘’U redu velčasni.Ovo samo moj muž Afrikanac.On ne svaća.Kasnije ja mu objasni. Vi samo nastavi.’’

Kunta, nijem od zaprepaštenja, vidje kako propovjednik sliježe ramenima, opet se okreće prema Kizzy, stišće oči i počinje iznova.

‘’Ovom svetom vodom blagoslovi ovo dijete, Gospodne…Kako joj ono bijaše ime, sestro?’’ ‘’Kizzy.’’

‘’Blagosovi malu Kizzy pa je pod okriljem svojim sprovedi u zemlju obećanu! ‘’ Tad propovjednik uroni desnu ruku u vodu, poprska s nekoliko kapljica Kizzy po licu pa vikne: ‘’Amen!’’

Bell se okrene, iznese Kizzy na obalu, kroči iz vode pa sva mokra stade pred Kuntu.Osjećajući se glupavo,posramljeno,on spusti pogled na njezine zablaćene noge, a zatim diže oči pa sretne njezine oči, vlažne,od suza? Položi mu Kizzy na ruke.

‘’Ništa, samo ona mokro.’’reče on pa hrapavom rukom pomiluje Kizzy po licu.

‘’Od tolko trčanje ti sigurno gladan, Ja jesam. Idem jes. Donijela ja pečeno pile, tvrdo kuhani jaja i ono kolač od slatko krumpir ti se nikada ne nasiti.’’

‘’To lijepo zvuči ,’’reče Kunta.

Bell ga uhvati za ruku pa se polako vratiše preko livade do oraha gdje je na travi u sjenci stajala njihova košara za piknik.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56085
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Alex Haley

Počalji od Mustra taj Sub Feb 10, 2018 3:07 pm






74. POGLAVLJE



Jedne noći u kolibi Bell reče Kizzy: ‘’Sad ti sedma godina!Težačka djeca već po cijeli dan radi u polje,kao onaj Noah zato ti počne pomaga mene u velko kuća! ‘’

Kizzy je tada već znala kako,na sve to gleda njezin otac pa se neodlučno zagledala u Kuntu.

‘’Slušaj što tebi kaţi mater,’’dobaci on bez uvjerenja.

Bell je već to s njime razmotrila pa je morao priznati da će biti razumnije da Kizzy obavlja neki posao koji će massi Walleru biti zamjetan nego da i unaprijed bude samo družbenica u igri missy Anne. Zamisao da će ona raditi nešto korisno sviđala mu se zbog još jednog razloga,naime, u Juffureu su majke počinjale kćerke njezine dobi učiti vještinama koje će kasnije njihovim očevima omogućiti da od budućeg supruga traže dobru cijenu za nevjestu. Ali, znao je da Bell ne očekuje da bi se on mogao oduševiti ičim što će Kizzy još više približiti tuobabu i time je još više udaljiti od njega,i od onog što joj je on sve jedno odlučno želio uliti,osjećaj dostojanstva i baštine.

Kad ga je poslije nekoliko jutara Bell izvijestila da Kizzy, uči glačati srebrninu, ribati pod, mazati drveninu voskom, šta više, pospremati massi krevet, Kunti bijaše teško podijeliti njezin ponos zbog takvih uspjeha. Ali kad vidje kćerku kako prazni, a zatim pere posudu od bijela emajla u kojoj je massa noću obavljao nuždu, Kunta uzdrhti od gnjeva, uvjeren da su se ostvarile njegove najgore strepnje.

Isto tako bi se vrijeđao kad bi Bell dijelila Kizzy savjete o tomu kako da postane uzorna sobarica: ‘’Slušaj meni dobro, ćerka! Svako niger nema prilika radi za vrijedno bijelo čovjek ko massa. To tebi diže cijena medu ostalo dječurlija. Ovo najvažnije, ti znaj što massa oći, a on to ne mora rekni. Ti rano ustaj ko ja i izlazi s menom dok massa još legni. To tebe daj prednost pred njim, barem ja to uvijek misli. Najprvo ja tebe pokaži kako četkaj prašina iz njegovi kaputi i hlače kad ti vješaj vani na konop za rublje da to prozrači. Ali, paz, ne slomi nijedna dugme, paz, ne ogrebni ... ‘’ i tako dalje, ponekad satima i satima.

Kunta pomisli da više ne može proći ni jedna večer bez daljnjih uputa, sve do najsmješnijih potankosti.

‘’Kad ja lašti njega cipela,’’povjeri Bell Kizzy jedne noći,’’ja miješaj u vrč malo uvarak od persimona, čađ, kuhinjsko ulja i šećer u kristal. Ja ostavi preko noć, a ondak jopet dobro promućkaj pa njegovi crni cipela blista ko ogledalo!’’ Dok mu sve to ne bi postalo tako neizdrživo da je morao poći u guslačevu kolibu da se smiri, Kunta bi se naslušao dragocjenih domaćinskih savjeta poput ovog: ‘’Ako žličicu papra izmiješaš na tanjuriću s mrkim šećerom i malko kravljeg vrhnja, muhe više neće dolijetati u sobu! A prljave zidne tapete najbolje se čiste ako ih se trlja izmrvljenom sredinom kruha stara dva dana.’’

Ako Kunta i nije obraćao pažnju na njezine pouke, činilo se da ih Kizzy pomno sluša jer jednog dana, nekoliko tjedana kasnije,Bell ga obavijesti da joj je massa napomenuo kako je zadovoljan,što blistaju prijekladi na kaminu otkako ih Kizzy lašti.

Ali, naravno, kad god bi missy Anne došla u posjetu, massa nije morao ni reći da je Kizzy oslobođena rada za vrijeme njezina boravka. Tada su djevojčice, kao i uvijek, divljale i skakutale unaokolo, preskakivale preko konopa, igrale se skrivača i drugih igara koje su same izmišljale. Jednog popodneva u

»igri crnaca« rasporiše zrelu lubenicu, namažu lice zagnjurivši glavu u vlažno sočno »meso« i zaprljaju prednjicu na haljini. Bell odalami Kizzy tako da je ciknula i obrecnu se čak i na missy Anne:

‘’A tako vas lijepo odgajalo! Ima vi deset godina, vi ide u škola i vrlo brzo posta missy iz visoko društvo! ‘’

Iako se Kunta više nije otvoreno tužio na posjete missy Anne,svaki put prilikom posjete bio je vrlo mrzovoljan prema Bell, a često i dan poslije toga. No, kad god je trebao odvesti Kizzy u kuću masse Johna,morao se naprezati da ne pokaže gorljivost da ponovo bude sam u kolima sa svojom kćerkom.

Kizzy je bila dovoljno odrasla da shvati kako su besjede izmijenjene između njih dvoje u toku vožnje stroga tajna. Stoga joj je on sad mogao više pričati o svojoj rodnoj zemlji bez straha da to dozna Bell.

Truckajući se po prašnjavim putovima kotara Spotsylvania govorio joj je kako se na jeziku mandingo nazivaju dijelovi okoliša kojim su prolazili. Uperivši prst u stablo rekao bi jiro, a onda, pokazav cestu, silo. Prolazeći pokraj krave što je pasla on reče: ‘’Ninsemuso, a kad su prolazili mostić: Salo.’’

Jednom, kad ih je nenadano uhvatio pljusak, Kunta viknu: ‘’Sanjio’’zamahnuvši u kišu,a kad je

ponovo izašlo sunce, pokaže ga pa kaza: ‘’Tilo.’’

Kizzy je pozorno gledala njegova usta dok je izgovarao svaku riječ, a onda bi to što je vidjela oponašala svojim usnama pa ponavljala toliko puta dok ne bi točno izgovorila. Uskoro ona poče pokazivati predmete pa ga zapitkivati za njihova imena na jeziku Mandinga. Jednog dana, tek što su zamakli izvan sjena velike kuće, kad ga Kizzy mune u rebra, kvrcne se prstićem iznad uha i šapne:

‘’Kako ti zoveš moja glava?’’

‘’Kungo,’’ šaptom odvrati Kunta.

Povukla se za kosu, a on reče kuntinyo. Uštinula se za nos, kazao joj je nungo, nategnula je uho; tulo, rekao joj je. Smijuljeći se, Kizzy trgne uvis stopalo pa pokaže veliki prst.

‘’Sinkumba! ‘’poviče Kunta. Uhvati je za kažiprst koji je u sve upirala, zavrti ga te reče:

‘’Bulokonding.’’Dirne joj usta pa izusti: ‘’ Da. ‘’

Onda Kizzy zgrabi Kuntin kažiprst pa ga uperi u nj.

‘’Fa! ‘’uzvikne ona.

Osjetio je kako ga preplavljuje ljubav prema njoj. Uperivši prstom u lijenu rječicu kraj koje su malo kasnije prolazili, Kunta reče: ‘’Ono bolongo. ‘’ I ispriča joj da je u svojoj rodnoj zemlji živio kraj rijeke po imenu Kamby bolongo. Kad su navečer na povratku kući opet prolazili uz tu rijeku, Kizzy je pokaže i viknu: ‘’Kamby bolongo!’’

Naravno, nije razumjela kad joj on pokuša objasniti da je to rijeka Mattaponi a ne Gambija. Kao da je to važno! Bio je očaran što je zapamtila to ime. Reče joj da je Kamby bolongo mnogo veća, brža i snažnija od ove sićušne rječice.Želio joj je objasniti da je njegov narod tu rijeku što je davala život štovao kao simbol plodnosti, ali nije mogao naći načina da joj to kaže, te joj pričaše o ribama kojima je rijeka obilovala,poglavito o snažnim i sočnim kujalo, koji bi kadšto skočio ravno u čamac i o golemom živom sagu ptica što je po njoj plovio, sve dok kakav dječačić poput njega ne bi zarežao i skočio iz šikare na obali da gleda kako se ptice uzdižu i ispunjavaju nebo kao neka pernata snježna oluja.

Kunta reče da ga to podsjeća na priču njegove bake Yaise o tom kako je Alah poslao na Gambiju pošast skakavaca. Bili su tako strašni da su zamračili sunce i požderali sve bilje, dok vjetar nije promijenio smjer te ih odnio prema moru, u koje su napokon upali te su ih pojele ribe.


‘’Ima ja baka? ‘’zapita Kizzy.

‘’Ti ima dvije, moja majka i majka tvoja majka.’’

‘’Zašto one ne s nami?’’

‘’One ne zna gdje mi.’’odvrati Kunta.

‘’Ti zna gdje mi? ‘’upita je trenutak poslije.

‘’Mi u kočija .’’reče Kizzy.

‘’Ne to! Ja misli, gdje mi živi? ‘’

‘’Kod massa Waller.’’

‘’A gdje to?’’

‘’Onud.’’odgovori ona i pokaže prstom put pred njima.Taj razgovor nije ju zanimao pa nastavi: ‘’Ti mene mora priča jošte o kukac i stvari tamok odaklem ti dođi.’’

‘’Daklem, tamo velko crveni mravi pređi rijeka na lišće. On vodi ratovi i stupaj ko vojska, a humak u koji oni živi, viši nego čovjek.’’

‘’Ja misli oni zločesto. Mi mora gazi njih?’’

‘’Ne, ako ti ne mora. Svako stvoro ima pravo budni ovdi ko ti. I trava živo, a ima duša ko čovjek.’’

‘’Ondak ja više ne hoda po trava. Ja ostam u kočija!’’ Kunta se nasmiješi: ‘’Tamok odaklem ja dođi nema kola. Kuda mi idi, mi pješaci. Jedan put ja i tatca četir dana, od Juffure do novo selo moji stričevi.’’

‘’Kaki to Džufare? ‘’

‘’Ja ne zna kolko puta to tebe rekni! Iz to mjesto ja dođi! ‘’

‘’A ja misli, ti dođi iz Afrika. To Gambija što ti mene govori budni u Afrika?’’ ‘’Gambija jedno zemlja u Afrika. Juffure, jedan selo u Gambija.’’ ‘’A gdi to, tatce?’’

‘’Preko velko voda.’’

‘’Kolko velko to velko voda?’’

‘’Tolko velko da treba oko četir mlado mjesec mi to pređi.’’ ‘’Četir čeg?’’

‘’Mlado mjesec. Ti bi reklo, mjesec. ‘’

‘’Zašto ti ne kaži, mjesec?’’

‘’Zato što ja veli »mlado mjesec«. ‘’

‘’A kako ti zove godina? ‘’

‘’Kiša.’’ Kizzy se načas zamisli.

‘’Kako ti pređi to velko voda? ‘’

‘’U velko brod.’’

‘’Veći nego čamac u koji mi vidilo ono četir čovjek lovi riba?’’

‘’Tako velko u to stani sto ljudi. ‘’

‘’Kako to brod ne potoni? ‘’

‘’Ja ondak oći brod potoni.’’

‘’Kako to ?’’

‘’Jerbok svi mi tako razbolilo, mi mislilo, ijonako svi umri.’’ ‘’Kako to vi razbolilo?’’

‘’Razbolilo jerbok mi ležalo u vlastito govno, jedno preko drugo.’’

‘’Zašto vi ne ide na zahod?’’

‘Tuobab nas okova!’’

‘’Tko to »tuobab«?’’

‘’Bijelo čovjek.’’

‘’Zašto te ono okova? Zar ti radi kako zlo? ‘’

‘’Ja pođi u šuma blizu mjesto ja živi,Juffure.Ja traži panj da izradi bubanj. Ondak oni meni zgrabi i odvedi.’’

‘’Kolko ti ondak star?’’

‘’Sedamnajs kiša.’’

‘’A pitalo oni tvoja mater i tvoj oče ti smije idi s njima?’’ Kunta je s nevjericom odmjeri: ‘’Oni oće i njih odvedi, ako oni mogni. Ni danas moji ne zna di ja.’’

‘’A ti ima braća i sestre?’’

‘’Ja imalo tri brata. Moždak sad i više. No, svi oni odraslo, sigurno ima djeca, ko ja tebi!’’

‘’A mi idi jedan dan njih posjeti?’’

‘’Mi nigdi ne može idi.’’

‘’Ali, sad mi negdi idi!’’

‘’Samo k massa John. Ako mi tamok ne stigni, kad izađi sunce oni potjeraj za nami psi.’’ ‘’Zato što oni briga za nas?’’

‘’Zbog radi tog što mi njiovo, ko ova konji koje nas vuču.’’ ‘’Ko što ja tvoje i mamcino?’’ ‘’Ti naše dijete. To nešto drugo!’’

‘’Missy Anne kaže, oće ja budni njezino. ‘’

‘’Ti ne lutka s koja ona igra.’’

‘’I ja igra s njom. Ona meni rekni, ona moje najbolje prijateljica.’’ ‘’Ti ne može budi prijateljica i ropkinja.’’ ‘’Zašto ne, tatce?’’

‘’Prijatelj ne može ima jedno drugo.’’

‘’Mamca i ti ima jedno drugo, a zar vi ne prijatelji? ‘’

‘’Nije to isto. Mi ima jedno drugo jerbok mi to želi, jerbok se mi voli.’’ ‘’Pa, i ja voli missy Anne, i ja oće budni njezino.’’ ‘’To nikako ne može dobro završi.’’

‘’Zašto ti to misli?’’

‘’Vi ne budni sretni kad budni velko!’’

‘’Mi budni sretne! A ja misli, ti ne budni sretno.’’ ‘’Ti to točno pogodi!’’

‘’O, tatce, ja nikada ne može napusti tebi i mamca.’’ ‘’Čedo moje, ni mi tebi nikada ne pusti ode od nami!’’

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56085
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Alex Haley

Počalji od Mustra taj Sub Feb 10, 2018 3:08 pm





75. POGLAVLJE



Jednom kasno po podne kočijaš roditelja massa Wallera,donese iz Enfielda poziv da naveče dođe na svečanu večeru u čast nekog značajnog poslovnog čovjeka iz Richmonda, koji se na putu za Fredericksburg zadržao kod njih na noćenju. Bijaše već sumrak kad Kunta s massom stiže pred veliku kuću u Enfieldu pred kojom se već nalazilo dvanaestak jednoprega.

Iako je,ovamo mnogo puta dolazio u ovih osam godina otkako se oženio Bellom,debela crna kuharica Hattie, koju je nekoć Kunta toliko opčarao, tek tokom proteklih nekoliko mjeseci odluči da s njim ponovo govori,onog dana kad je doveo Kizzy s missy Anne koja je posjetila djeda i baku.

Kad je večeras došao na kuhinjska vrata da pozdravi i da nešto pojede,Hattie ga pozove da sjedne unutra dok je ona s pomoćnicom i s četiri žene koje su posluţivale za stolom završavala pripreme za večeru. Kunta pomisli da još nikad nije vidio toliko mnogo hrane što se pušila u bezbrojnim loncima i tavama.

‘’Kako ono tvoje malo slatko krema od ćerka?’’ zapita Hattie, koja bi čas nešto srknula, a čas zatim nešto pomirisala.

‘’Dobro,’’reče Kunta.

‘’Bell sada uči kuhaj. Pred koja večer ona iznenadi me pita od jabuka, samo ispeklo.’’

‘’To mala vražičak! Uskoro ja jedi njezini kolači, a ne više ona moji. Kad Kizzy ovdi bilo prošli put, pojedi ona bar polak posuda pereci od đumbir.’’

Hattie posljednji put pogleda tri,četiri vrste kruha od kojih mu se stvarala pljuvačka u ustima, što su se zlatili u pećnici, okrene se najstarijoj poslužiteljici u uškrobljenoj žutoj haljini pa reče:

‘’Mi gotove. Javi to missis.’’ Kad je žena izašla kroz mimokretna vrata, obrati se preostalim trima: ‘’Premlati ja vas kutlača vi prolije kap juha na moje svečano stolnjak dok vi odlazi zdjele. A sad na poso, Pearl!’’reče ona svojoj trinaestogodišnjoj pomoćnici.

‘’Napuni u stakleno zdjele bijela repa, slatko kukuruz, tikvica i okra, a ja na daska rasjekni ovaj ovčji rbat. ‘’

Nekoliko minuta kasnije ponovo se pojavi jedna poslužiteljica. Nešto je poduže šaptala Hattie na uho, a onda opet pohrlila natrag. Hattie se okrene prema Kunti: ‘’Ti sjećaj prije nekolko mjeseca jedno trgovačko brod napadnut na velko voda blizu Francuska?’’ Kunta kimne glavom: ‘’Guslač rekni, on čuj predsnik Adams, tolko zbog to ljuto, pa pošalji sva mornarca Objedinjenih država njih pretući.

‘’To i učinio! Louvina mi sad na rekni, oni čovjek iz Richmond tamok pričaj, oni zauzelo osamdes brodovi od ta Francuska. Ona rekni, bijelo ljudi nutra samo ne pjevaj i pleši od radost jerbo mi ta Francuska očitalo dobro bukvica.’’

Dok je govorila, Kunta se uhvati ukoštac s golemim tanjurom hrane što ga je stavila preda nj, a on nije mogao skinuti pogled s pečene govedine, kuhane šunke, purice, pilića i patke što ih je ona marljivo slagala u velike zdjele koje će poslužiteljice servirati. Upravo je progutao obilan zalogaj slatkog krumpira na maslacu kad četiri poslužiteljice banu u kuhinju noseći prazne zdjele i žlice.


‘’Pojeli juha!’’objavi Hattie Kunti.Trenutak poslije poslužiteljice opet pretrpanih pladnjeva odbrzaju, a Hattie otare lice:

‘’Ja ima jošte dobrih četrdes minuta prije nego oni prijeđi na desert. Ti malo prije oće nešto rekni?’’

‘’Ja oće rekni, mene svejedno za ti osamdes brodovi,’’izjavi Kunta,’’sve dok bijelo ljudi draži jedno druge, a ne više draži nas. Ja misli, oni ne može budni sretno ako koga ne draži.

‘’A ja misli, važno to koga oni draži,’’reče Hattie.

‘’Prošle godine digni jedno mulat buna proti Toussaint. Moglo pobijedi da predsnik ne pošalji doli brodovi pomogni Toussaint.’’

‘’Od masse Waller ja čuj Toussaint ne budni tolko pametno da budni đeneral, a kamoli vodi svoja zemlja ,’’procijedi Kunta.

‘’Massa rekni: »Samo vi pričekaj pa vi vidi svi robovi slobodnjaci na Haiti budni mlogo gore nego kad bilo stara gospoda!« Naravski, bijelo ljudi se to nada. Ja misli, njima na Haiti mnogo bolje već samo zato jerbok sami vodi plantaže.’’

U razgovor upadne posluţiteljica koja se vratila u kuhinju i slušala ih: ‘’Baš to oni nutra razgovaraj, o nigeri slobodnjak. Kaži oni, njih previše, samo ovdi u Virginia trinajs tisuća. Sudac kaži, on potpuno slaže da čovjek oslobodi niger koji učinilo nešto izvanredno, ko oni koji za revolucja borilo zajedno sa svoj gospodar, ili ko niger koji oda bijelci buna koja niger oće vodi,kuj ko oni niger koji nađi ono ljekovito trava, i bijelci kaži, ona gotovo sve liječe. Sudac rekni, massa imaj pravo u oporuka daj sloboda stari odani niger. Ali on i svi nutra govori proti kvekeri i neki drugi bijelac koji za ništa oslobađaj nigeri. ‘’ Posluţiteljica krene prema vratima i nadoda: ‘’Sudac njima kaži, oni moraj dobro zapamti njegove riječi jerbo vrlo skoro dođi novo zakon koji sve njih dovedi u škripac.’’

‘’Što ti misli o ono massa Alexander Hamilton gore na Sjever?’’zapita Hattie Kuntu.

‘’On rekni,svo slobodni niger pošalji u Afrika,jerbo crnac i bijelac nikad ne složi, tolko oni različito!’’

‘’On imaj pravo, i ja tako misli.’’reče Kunta.

‘’Ali, bijelo ljudi to samo govori, a i dalje vozi niger iz Afrika!’’

‘’Isto tako dobro ko ja ti zna zašto ,’’izjavi Hattie.

‘’Iskrcaj oni niger u Geo'gia i u dvije Ca'line, jerbo im niger sve više treba za ljetina odondak kad prije nekolko godina bijelo čovjek nađi stroj koje odvaja pamučni vlakno od sjeme.Zbog radi tog mlogo massa odavdi proda svoji robovi na Jug čak dva,tri puta skuplje nego njih prija plati. ‘’

‘’Guslač kaže, masse doli na Jug ima brezobrazna»siromašno fukara« za nazornici. Ti siromašno bijelac natjerava nigeri ko mazge krči zemlja za nova polja pamuk.’’ reče Kunta.

‘’Da,zbog radi toga u zadnje vrijeme novine prepune objava o bjegunaca.’’ primijeti Hattie.

Baš tada se poslužiteljice stanu vraćati u kuhinju noseći prljave tanjure i poslužavnike. Hattie je bila ozarena ponosom: ‘’Reklo bi se, pojeli sve što u njih stalo. A sada massa toči šampanjac dok stol pospremaj za desert.’’reče ona Kunti.

‘’Da vidimo kako prija tebe ovi kolač od grožđica.’’Stavi mu komad na tanjurić pred njim. ‘’Da znaš, unutra breskve namočene u brendi, ali sad se ja sjeti, ti nikad ne pij ništa žestoko. ‘’ Naslađujući se kolačem,Kunta sama sebe zateče kako se sjeća potjernice za odbjeglom ropkinjom

koju mu je Bell nedavno pročitala iz »Gazette«.

»Visoka ženska, mulatkinja«, pisalo je u oglasu, »vrlo krupne dojke, na desnoj ima duboku brazgotinu.Podmukla lažljivica i kradljivica,možda predočuje krivotvorenu putnicu jer joj je prijašnji vlasnik dopustio da donekle nauči pisati a možda se izdaje za slobodnu crnkinju.«

Hattie teško sjedne, dohvati iz krčaga breskvu prožetu brendijem te je ubaci u usta. Zirnuvši na dva visoka kabla s druge strane kuhinje, puna čaša, zdjela, pribora za jelo i posuda koje je tek trebala oprati i pospremiti, glasno uzdahne i umorno reče: ‘’Jedno ja zna sigurno,sreća moja kad noćas vidi krevet! Gospodne, ja mrtvo umorno.’’

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56085
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Alex Haley

Počalji od Mustra taj Sub Feb 10, 2018 3:08 pm





76. POGLAVLJE



Već mnogo godina Kunta je svako jutro ustajao prije zore, ranije od svih u robovskom sokaku, tako rano te su mnogi vjerovali da »taj Afrikanac« vidi u mraku kao mačak. Što mislili da mislili, njemu bijaše posve svejedno, glavno da ga puštaju na miru da se uvlači u konjušnicu gdje bi dočekao prvi slabi dnevni tračak klanjajući se između dvije velike gomile sijena i uputio Alahu sabah namaz, svoju jutarnju molitvu. Poslije bi utrpao sijeno konjima u jasle. Znao je da bi se Bell i Kizzy dotle umile, odjenule i bile spremne za poslove u velikoj kući,a glavar težaka Cato izlazio je iz kolibe s Adinim sinom Noahom da zazvoni zvonom kojim će probuditi ostale robove.

Gotovo svakog jutra Noah bi mu kimnuo glavom i rekao »Jutro« tako svečano i suzdržljivo da to Kuntu podsjeti na pripadnike plemena Jalof u Africi za koje se govorkalo,ako te ujutro pozdrave, znaj da im je to posljednja ljubazna riječ za cijeli dan.No, iako nikad nisu međusobno razgovarali, Kunti se sviđao Noah, možda stoga što ga je podsjećao na njega u tim godinama,ozbiljno se držao, dosljedno izvršavao poslove i gledao samo svoje poslove, malo je govorio ali sve motrio.

Često je zamjećivao da Noah radi isto što i on, stao bi negdje sa strane i šutke pratio kako se Kizzy i missy Anne nestašno igraju po plantaži. Jednom ih je Kunta promatrao s vrata kako kotrljaju obruč po stražnjem dvorištu uz hihotanje i cikotanje i spremao se povući u konjušnicu kad spazi Noaha koji stajaše pokraj Catove kolibe i također promatraše. Pogledi im se sretnu i dugo su buljili jedan u drugoga prije nego što su se obojica okrenula. Kunta se zapita o čemu li razmišlja Noah, i obuze ga osjećaj da se Noah isto tako pita o čemu on misli. Kunti je nešto govorilo da ih obojicu muče iste misli.

Noahu je bilo deset godina, bijaše dvije godine stariji od Kizzy, ali ta razlika nije bila tolika da bi objasnila zbog čega se njih dvoje nikad nisu sprijateljili, a kamoli da bi se zajedno igrali, budući da su bili jedina robovska djeca na plantaži.

Kunta opazi da se grade kao da se ne vide svaki put kad prolaze jedno kraj drugoga, a nikako nije mogao dokučiti zašto, ako ne zato što su čak u toj dobi shvatili običaj da se kućni robovi nikad ne druže s poljskim robovima.

Bilo kako bilo, Noah je provodio dane radeći u polju, dok je Kizzy svakog dana mela, brisala prašinu, laštila mjedene brave i svakodnevno uređivala massinu spavaću sobu,a Bell bi poslije nadgledala s hikorijevim prutom u ruci.

Subotom, kad je missy Anne običavala doći u posjetu, Kizzy bi kao nekim čudom posvršavala svoje poslove dvaput brže nego drugih dana, pa bi se njih dvije ostatak dana igrale, osim u podne ako bi massa slučajno ručao kod kuće. Tada bi on i missy Anne jeli u blagovaonici, Kizzy je stajala iza njih, blago zamahivala velikom lepezom i tjerala muhe, a Bell je ulijetala,posluživala hranu i izlazila, oštro promatrajući djevojčice koje je unaprijed upozorila: ‘’Ako ja vidi vama na pamet padni hihot pred massa ja vam ustavi koža!’’

Kunta se već pomirio sa sudbinom da dijeli svoju Kizzy s massom Wallerom, Bell i missy Anne. Nastojao je da ne misli na ono što je ona za njih obavljala u velikoj kući, a kad bi došla missy Anne, zadržavao se u konjušnici što je duže mogao. A to bijaše sve što je mogao učiniti ,da sačeka nedjeljno popodne kad bi služba božja završila te bi se missy Anne vratila s roditeljima kući.

Kasnije tokom popodneva massa Waller običavao se odmarati ili bi s društvom bio u salonu, Bell bi s tetkom Sukey i sekom Mandy pošla na tjedne skupove gdje je bilo govora »o Isusu«, te je Kunta mogao slobodno provesti ta dva dragocjena sata sam sa svojom kćerkom.

Kad je vrijeme bilo lijepo, išli su na šetnje, mahom duž ograda obraslih penjačicama, kamo je prije gotovo devet godina pošao da smisli ime »Kizzy« za svoju kćerkicu. Tamo u zabiti gdje teško da ih je itko mogao vidjeti, Kunta bi obujmio svojom rukom Kizzynu nježnu ručicu dok su,ne osjećajući potrebu za razgovorom,tumarali prema potočiću.Sjeli bi jedno uz drugo pod sjenovito stablo pa pojeli sve ono što je Kizzy donijela iz kuhinje,uglavnom hladne kolačiće od maslaca nadjevene pekmezom od kupina koji je on osobito volio. Tada bi počeli razgovarati.

Uglavnom je govorio on, a ona ga je neprestano prekidala pitanjima koja su gotovo sva počinjala: »A kako to ... ?« No, jednog dana Kunta ne stiže ni zinuti, a ona već gorljivo zapiskuta: ‘’Ti želi čuje što jučer meni naučio missy Anne? ‘’

Nije ga bila briga da čuje išta u vezi s tim hihotavim bijelim čeljadetom, ali da ne nanese Kizzy bol, reče: ‘’Slušam!’’

‘’Pero, Pero, tikve ždero,’’izrecitira ona,’’al sam vrag mu ženu tjero, u tikvu je Pero gurne, da mu više van ne jurne …’’

‘’To je to?’’ zapita on. Ona kimne glavom: ‘’Sviđa ti se? ‘’

Pomisli da je od missy Anne upravo to i očekivao, posvemašnju budalaštinu.

‘’To ti zbiljam dobro kazala,’’ izmotavao se on.

‘’Kladim se, ti to ne izgovori tako dobro ko ja!’’dobaci ona,a oči joj se vragolasto zaiskre.

‘’Ja se ni ne trudim!’’

‘’Hajde, tatce, rec zbog radi mene, samo jenput! ‘’

‘’Dosta ta gluparija!’’

Gradio se ozlojeđenijim nego što je zapravo bio. Ali, bila je toliko uporna te on na kraju,osjećajući se pomalo glupo što ga njegova Kizzy može tako lako vrtjeti oko prsta,zamuca u nastojanju da ponovi smiješnu pjesmicu. Samo zato da bi ga ostavila na miru, pomisli on u sebi.

Prije nego što ga je stigla nagovoriti da se ponovo okuša s pjesmicom, Kunti sine pomisao da joj izrecitira nešto drugo,možda nekoliko stihova iz kurana, da ona uvidi kako lijepo mogu zvučati,ali tada shvati da njoj ti stihovi ne bi bili nimalo smisleniji nego njemu njezini »Pero, Pero…« Stoga joj odluči ispričati priču.

Već je čula pričicu o krokodilu i malom dječaku, pa otpočne pripovijetku o lijenoj kornjači koja je nagovorila glupog leoparda da je nosi navodeći da je odviše bolesna da hoda.

‘’Gdi ti čuje sve ta priča koje ti mene priča? ‘’zapita Kizzy kad je on završio.

‘’Čujem kad ja budni velki ko ti od mudra bakca Nyo Boto.’’Odjednom se Kunta nasmije od milja prisjećajući se: ‘’Bila ćelavo ko jaje! Nije imalo zubi, ali to nadoknađivalo s oštar jezik! Nas mališane volio ko rođeni djeca.’’

‘’Zar ona nema svoja djeca?’’

‘’Ima dvoje kad bilo vrlo mlado, davno prije nego došlo u Juffure. Poginuli u borba između njezino selo i jedno drugo pleme. Mislim, ono to nikada ne prebolila.’’

Kunta ušuti, zapanjen mišlju koja mu nikada ranije nije došla na um,isto se dogodilo i Belli kad je bila mlada.Poželi da ispriča Kizzy o njezinim dvjema polusestrama, ali je znao da bi je to samo smutilo ,a da i ne spominjemo Bell koja o tomu nije govorila sve otkako mu je one noći kad se Kizzy rodila pričala o svojim izgubljenim kćerkama. Ali, zar njega ,zar sve one koji s njim bjehu okovani na brodu robova,nisu otrgnuli od njihovih majki? Zar ne odvojiše sve one bezbrojne tisuće crnaca koji su došli prije i poslije njih?

‘’Amok nas oni dovezlo goli!’’začu sam sebe kako se izlanuo. Kizzy trže glavicu i upilji se u nj, ali on se ne mogaše zaustaviti.

‘’Oduzelo nam i imena. Oni koji rode ovdi, ko ti, ne zna tko su! Al, ti isto tolko Kinte kolko i ja! Nikada ne zaboravi! Naši preci bili trgovci, putnici, sveti ljudi stotne i stotne kiša unatrag u ona zemlja zvana Mali! Ti svaća što ja govori, dijete? ‘’

‘’Da, tatce.’’poslušno će ona, ali je znao da nije shvaćala. Sine mu zamisao. Diže štap, izravna komadić zemlje između sebe i nje te načrčka nekoliko arapskih znakova.

‘’Ovo moje ime, Kunta Kinte .’’reče on prelazeći polako prstom preko znakova.

Očarano ga pogleda.

‘’Tatce, sad ispiši moje ime! ‘’ Posluša je. Nasmijala se.

‘’Je l' to piše Kizzy? ‘’ On potvrdi glavom.

‘’Ti oće nauči mene piši ko ti? ‘’ zapita Kizzy.

‘’To ne budni pristojno ,’’smrknuto će Kunta.

‘’Zašto ne? ‘’uvrijeđeno odvrati Kizzy.

‘’U Afrika samo dječak uči čitaj i piši. Curca to ne treba. A ni ovdi!’’

‘’Kako to mamca zna čitaj i piši? ‘’ On strogo odgovori: ‘’Ti to ne smije govori! Čuje ti meni? To nikoga ne tiče! Bijelo ljudi ne oće mi znaj čitaj i piši.’’

‘’A zašto?’’

‘’Oni misli, što manje mi znaj, zadava im manje neprilike. ‘’

‘’Ja ne zadava nikake neprilika ,’’reče ona pokunjeno.

‘’Ako mi ne požuri nazad u koliba, tvoja mamca nam zada neprilika.’’

Kunta ustane i krene, a onda stane pa se osvrne jer je opazio da Kizzy ne ide za njim. Još je stajala uz obalu potoka i buljila u oblutak koji je ugledala.

‘’Dođi, vrijeme mi idi kuća!’’ Ona digne pogled prema njemu, a on joj priđe i pruži joj ruku.

‘’Ja tebe rekni nešto!’’dobaci on.

‘’Uzmi to oblutak, nosi i spremi na neki sigurni mjesto. Ako ti ovo sve drži za zube, slijedeće jutro kad budni mlado mjesec, ja tebe dopusti ti baca kamen u ono moja tikva.’’

‘’O, tatce! ‘’ Sva je blistala od sreće.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56085
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Alex Haley

Počalji od Mustra taj Sub Feb 10, 2018 3:09 pm






77. POGLAVLJE


U ljetu godine 1800, otprilike godinu dana kasnije,bijaše već gotovo vrijeme da Kizzy ubaci novi oblutak u Kuntinu tikvu,massa najavi Belli da ide za poslom u Fredericksburg na jedno tjedan dana i reče kako se dogovorio s bratom da se nastani na plantaži dok on bude odsutan te »da se brine za poslove«.

Začuvši tu vijest, Kunta se smrkne još više od ostalih u robovskom sokaku, jer, iako mu je bilo mrsko što će morati tako dugo biti odvojen od Bell i Kizzy, još mrže vlasniku na milost i nemilost. Naravno, Belli nije spominjao što ga muči, ali onog jutra kad su imali krenuti, zaprepasti se izlazeći iz kolibe da upregne konje, gotovo mu se učinilo da je Bell pročitala njegove misli. Rekla mu je:

‘’Massa John nije ko njegovo brat, ali zna ja postupa s takima. A to samo tjedan. Zato ti ne brine! Budni nam dobro.’’

‘’Ne brine .’’odvrati Kunta nadajući se da ona nije razabrala da joj laže. Klekne do Kizzy pa joj šapne na uho: ‘’Ti ne zaboravi oni oblutak na mlado mjesec! ‘’A ona mu zavjerenički namigne, dok se Bell pravila da ništa nije čula, iako je znala što to oni rade već gotovo devet mjeseci.

Prva dva dana poslije massina odlaska sve se nastavljalo kao obično, ali je Bell potajno ljutilo gotovo sve što je massa John govorio ili radio. Poglavito joj je bilo odvratno što on do kasno u noć sjedi u radnoj sobi, pije iz boce bratov najbolji viski, puši velike crne smrdljive cigare i trese pepeo po sagu. Pa ipak, massa John nije se previše upletao u Belline ustaljene poslove i uglavnom se držao po strani.Ali, trećeg dana sredinom jutra, kad je Bell mela trijem, dogalopira jedan bijelac na zapjenjenu konju. Sjaha i zatraži da ga massa primi.Deset minuta kasnije čovjek otiđe isto onako žurno kako je došao.

Massa John prodere se u trijem neka se Bell popne u radnu sobu. Djelovao je duboko potreseno, te Bell najprije pomisli da se Kunti i massi dogodilo nešto užasno. Postade sigurna u to kad joj on osorno naredi da sve robove okupi u stražnjem dvorištu. Svi su se skupili i stali u red, ukočeni od straha,kad on s trijeskom otvori stražnja vrata pa odšeta prema njima,a u pojas je upadno zatakao revolver. Proslovio je ,odmjeravajući hladno njihova lica: ‘’Upravo mi stiže vijest da su se neki nigeri u Richmondu urotili da otmu guvernera, masakriraju ričmondske bijelce i zapale grad.’’

Robovi se osupnuto zgledaju, a on nastavi:

‘’Zahvaljujući Bogu i nekolicini razumnih crnaca koji su to dočuli i na vrijeme kazali gospodarima,urota je ugušena, a većina nigera koji su je pokrenuli već je uhvaćeno. Naoružane patrole idu cestama i traže ostale, a ja ću se pobrinuti da ni jedan od njih i ne pomisli ovdje prenoćiti! Ako tko od vas misli na pobunu, znajte da ću patrolirati danju i noću.Da se nitko od vas nije maknuo s ove plantaže.Zabranjujem skupove bilo kakve vrste!Da nitko poslije mraka ne bude izvan svoje kolibe!’’

Pomiluje svoj revolver i nadoda: ‘’Ja nisam tako blag i strpljiv prema nigerima kao moj brat!Ako mi se samo učini kako pomišljate da mi prkosite, svi njegovi lijekovi neće vas moći spasiti kad dobijete metak među oči. A sad, tornjajte se!’’

Massa John kako reče, tako i uradi.Slijedeća dva dana razjarivao je Bell time što je uporno zahtijevao da Kizzy pred njegovim očima kuša hranu prije nego će je on pojesti.Danju je na konju

tumarao poljima,noću sjedio na trijemu s puškom na koljenima.

Njegova budnost bijaše tolika da se robovi iz sokaka nisu usuđivali niti raspravljali o buni, a kamoli da je sami snuju. Kad je primio i pročitao slijedeće izdanje »Gazette«, massa John je spali u kaminu, a kad ga je jednog popodneva posjetio neki massa iz okolice, naredi Bell da izađe iz kuće, te su oni povjerljivo raspravljali u radnoj sobi iza zatvorenih prozora.

Tako nitko nije mogao doznati ništa više o zavjeri, a pogotovu ne o njezinim posljedicama, što je silno zabrinjavalo Bell i ostale,ne zbog Kunte, jer on je uz massu bio siguran, već zbog guslača koji je otišao dan prije njih da svira na balu za otmjeni svijet u Richmondu. Robovi iz sokaka mogli su samo zamišljati što se događalo crnim strancima u Richmondu kad bi dopali šaka razjarenim i prestravljenim bijelcima.

Guslač se još nije vratio kad stigoše Kunta i massa, tri dana ranije jer su zbog bune skratili putovanje. Predvečer otide massa John,te malo popuste stroge mjere koje je on nametnuo, ali ne sasvim, a massa bijaše prema svima vrlo hladan. Tek kad ostade sam s Bellom u kolibi, Kunta joj ispriča što je načuo u Fredericksburgu,da bi uhvaćene crne buntovnike toliko mučili dok ne bi pomogli organima vlasti da pohvataju ostale sudionike.

Netko je odao da je bunu pripremio slobodnjak kovač po imenu Gabriel Prosser, koji je skupio oko dvije stotine probranih crnaca,majordome, vrtlare, kućepazitelje, poslužnike, željezare, užare, rudare iz ugljenokopa, lađare, čak i propovjednike, te ih uvježbavao više od godinu dana. Prosser još bijaše na slobodi te je milicija po krajini tražila sumnjivce, pričao je Kunta. Patrolni odredi, sastavljeni od siromašnih bijelaca, postadoše strah i trepet na cestama, a govorkalo se da su neki masse nasmrt tukli svoje robove kad bi se pojavila mala ili nikakva sumnja.

‘’Ja bi rekla, naša jedina nada to da im mi sve što ima,’’javi se Bell.

‘’Ako nas sve poubiju, oni ostaj bez robove.’’

‘’Ono guslač dođi ovdi? ‘’zapita Kunta posramljen da se toliko udubio pričajući što se dogodilo,pa sve do sad nije mislio na svog prijatelja.Bell odmahne glavom.

‘’Svi mi gadno zabrinuti.Ali, ono guslač lukavo niger. On dođi kuća živo i zdravo.

Kunta se nije u potpunosti s tim složio: ‘’Još on ne dođi kuća.’’

Kad se guslač ni sutradan ne vrati, massa napiše šerifu poruku, u kojoj ga o tome izvijesti, pa posla Kuntu da je odnese u kotarsko sjedište. Kunta posluša, gledaše kako šerif nijemo odmahuje glavom dok je čitao pismo. Na povratku kući Kunta je tri,četiri milje vozio polagano i potišteno gledao cestu ispred sebe.Pitao se hoće li ikada više vidjeti guslača i ljuto se kajao što mu zapravo nikada nije rekao da ga smatra dobrim prijateljem usprkos njegovu pijančovanju, psovanju i drugim manama. Najednom ga prene povik koji je slabo oponašao otegnuti govor bijelih »golaća«: ‘’Hej, nigeru!’’

Kunta pomisli da mu se to pričinja.

‘’Ti vraga, kamo ti ide? ‘’odjekne ponovo onaj glas.

Kunta zaustavi konje, obazre se unaokolo i pogleda duž obje strane ceste, ali nikog ne vidje. Kad odjednom začuje: ‘’Momče, ako ti nema putnica, požali što ti živ!’’

I tamo,uspevši se iz jarka, sav dronjav i poderan, izgreben i pun modrica, blatnjav, noseći pohabanu kutiju za violinu i smijući se od uha do uha ,stajaše guslač.

Kunta klikne, skoči sa svog sjedišta na tle i za koji hip on i guslač su se grlili i kroza smijeh vrtjeli

jedan drugoga oko sebe.

‘’Ti sliči ko jaje jajetu jedno moj znanac Afrikanac ,’’uzvikne guslač,’’ali to ne mogni budne on, jerbo on nikada ne pokazuj on sretno kada nekog vidi.’’

‘’Ja ne zna zašto ja sretno .’’zbunjeno će Kunta.

‘’Ti baš lijepo dočekuj prijatelj koji na ruke i noge dopuže,sve iz Richmond samo zato opet gleda to tvoje gadno njuška.’’

Kunta se uozbilji. Po tome se vidjelo koliko bijaše zabrinut.

‘’Tebe budni teško, guslač?’’

‘’Teško ni blizu ne budni pravo riječ za to.Ja već misli, prije nego ja stigni dovdi, ja svira u dujet s anđeli!’’

Kunta digne blatnjavu kutiju za violinu.Uspentraju se u kola,a guslač je neumorno pripovijedao: ‘’Bijelo ljudi u Richmond ludo od strah.Svugdi naoružani straže zaustavljaj niger, oni niger koji bez propusnica šalji ravno zatvor, s glavobolja. A to jošte sretno čovjek! Cijelo arpa siromašno bijelac lutaj ulica ko divlji pas, bacaj se na niger i tako premlaćuj da ga ni rođeno majka ne mogni prepozna!

Ples na koji ja svira prekine točno u sredina kad stigni prvo vijest o pobuna. Missis stani vrišti i trči u krug, a masse uperilo revolveri prema mi nigeri u orkestar. U to opće strka ušuljaj se ja u kujna i sakrij u kanta za smeće. Kad svi otiđi, izvuci ja kroz prozor, potrči prema sporedni ulice, kloni se svjetlo. Stigni ja na kraj grad. Najenput čuj ja iza meni povik, a ondak cijela arpa nogu stani trči u isti smjer ko ja. Nešto meni šapni: »Nis to nigeri!« Ali ja ne čekaj vidi što to budni. Zamakni ja za prvo kut, ali čuje ja, oni primiču meni. Ja već oći daj bogu duša kad ja vidi dosta nisko trijem i skotrljaj se ispod.

Ispod budni mene tijesno. Ja provlači sve više nutra. Baš ondak ono bijelo siromašno golaći protrči s baklja, viči: »Drž to niger!« Ja lupne o nešto velko i meko, nekaka ruka tres meni preko usti, crnačko glas šapni mene: »Drugi put kucaj!« On rekni mene, on noćno čuvar skladišta. On gleda kad rulja raskoli njegovo prijatelj. On oći izađi ispod to trijem tek na proljeće, ako tolko vremena treba to prođi.

Ja ubrzo poţeli njemu sreća i jopet idi na put i stigni u šuma. To budni prije pet dani.Ja mogni prije dođi amok,al na ceste mnogo stražari.Ja se moraj drži šuma, jedi bobica i spavaj u guštik sa zečevi. Dobro budni sve do jučer. Na otvoreno polje meni uvatni gomila baš zločesto siromašno bijelci, nekolko milja na istok odavdi.Oni jedva čekaj izbičuj niger, moždak čak njega objesi,imaj oni konop! Stani oni meni udara, pita tko mene massa i gdi ja idi, ali ne sluša što ja govori. Dok ja ne rekni: »Ja guslač!« Ondak oni stani, rekni ja laže i vikni: »Dobro, čujmo ondak kako sviraš!«

Ja tebe nešto rekni, Afrikanac. Ja otvori ovo kovčeg od violina. Nikad ne budni taki koncert ko taj ja sviraj njima usred cesta. Sviraj ja »Turkey In De Straw«, ti zna, to bijelo golaći voli. Jošte se ja dobro ne zagrije, a oni svi urla, plješci i udaraj noge o zemlja. Ja ne prestani sve dok se oni sve ne umorilo. Rekni oni, ja idi naprijed i ne čekaj da moje guzica vidi kuća. I zbiljam ja ne čekaj! Ja se baci u jarak kad vidi konja ili kola ili taljiga, sve do ovi jednopreg u koji ti vozi! I tako sve to! ‘’

Kad skrenu na uski prilaz što je vodio do velike kuće, uskoro začuju klicanje, a onda ugledaju robove iz sokaka kako trče prema kočiji.

‘’Ja misli,bez mene ovdi sve prazno njima!’’

Iako se guslač cerekao, Kunta nasluti da je silno ganut pa reče, smijuljeći se i sam: ‘’Ja misli, ti mora ispriča cijela stvar ispočetka.’’

‘’Ti misli, mene to smeta? ‘’zapita guslač ‘’Glavno mene ja ovdi pa može pričam!’’

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56085
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Alex Haley

Počalji od Mustra taj Sub Feb 10, 2018 3:09 pm





78. POGLAVLJE



Slijedećih mjeseci pohvataše zavjerenike jednog za drugim, sudiše im i smaknuše ih, a naposljetku i samog Gabriela Prossera. Na to postepeno jenjavahu vijesti o buni u Richmondu i o napetosti koju je ona izazvala, te politika ponovo postade glavna tema u razgovorima masse i njegovih prijatelja, pa prema tome i u robovskom sokaku.

Kunta, Bell i guslač pokušavali su sabirati ono što bi na razne načine načuli o izboru za novog predsjednika, massa Aaron Burr imao je podjednake izglede kao čuveni massa Thomas Jefferson, koji je na kraju dobio položaj, očito zato što mu je moćni massa Alexander Hamilton pružio podršku, a massa Burr, zakleti dušmanin masse Hamiltona, postade potpredsjednik.

Činilo se da nitko ne zna baš mnogo o massi Burru, ali od kočijaša koji se rodio u Virginiji nedaleko od plantaže masse Jeffersona u Monticellu, Kunta dozna da njegovi robovi nisu sebi mogli poželjeti boljeg gospodara.

‘’Ono kočijaš mene rekni,massa Jefferson ne dozvoli nazornik bičuj robovi.’’saopći Kunta ostalima iz sokaka.

‘’A svi oni dobro jedi. On dopušta žemske pređi i svima šij dobro odjeća i oće oni izuči različito zanati.Kad se jedanput massa Jefferson vratio kući s duga puta’’Kunta je to čuo,’’njegovi robovi su ga sačekali dvije milje pred plantažom, ispregnuli konje pa veselo dovukli kola sve do velike kuće u Monticellu. Tamo su ga na ramenima prenijeli na stepenište pred ulaznim vratima. Guslač frkne: ‘’Svi znaju mnogi od ti niger rođena djeca masse Jeffersona s ono njegovo žemsko boja bijela kava, Sally Hemings.’’

Spremao se nastaviti, kad Bell ubaci najzanimljiviju pojedinost koju je znala: ‘’Njegovo kuvarca rekni,’’izjavi ona ,’’massa Jefferson najviše vole jede zec koji cijela noć ostavi u ulje, majčina dušica, ružmarin i češnjak, pa sutra pirja u vino dok meso ne otpane s kosti.’’

‘’Ta što ti kaži! ‘’ zagrizijivo klikne guslač.

‘’Mi vidi kad ti dobije komad kolač od rabarbara ti me stalno moli ja ispeče!’’ odbrusi Bell.

‘’Mi vidi kad ja tebi pitaj!’’obrecne se on. Kunta se ne htjede u to miješati kao što se prije toliko puta upletao pokušavajući zavesti mir kad bi se zakvačili njegova žena i guslač, pa od njega zatražili da prosudi tko je u pravu,nego se gradio kao da ništa nije čuo i jednostavno nastavio tamo gdje je stao prije nego su ga oni prekinuli: Čuj ja massa Jefferson govori kako ropstvo isto tako loše za bijelci ko za naše. Slaže se s massa Hamilton, bijelci i nigeri i suviše različito da ikada živi jedno s drugma u sloga. Kažu massa Jefferson želi mi budi slobodno, ali ne mi ostani u zemlja i oduzimaj poso siromašni bijelci. On za to nas odvezi natrag u Afrika, malo,pomalo, bez strke i buke.’’

‘’Neka massa Jefferson to kaži trgovci roblje,’’reče guslač,’’jer ja bi reko oni drukčije svaća smjer koji brodovi treba vozi.’’

‘’U zadnje,vrijeme kad ja vozi massa na druge plantaže, čuj prodaju mlogo ljude’’ kaže Kunta. ‘’Neki masse prodaj na Jug cijeli obitelji koji čitav život ovdi živi.Jučer mi na put baš sretni jedno

trgovac roblje.Mahni on, nasmij se i dodirni šešir, ali massa gleda ko da ga ne vidi.’’

‘’Hm, ti trgovci roblje roje u gradovi ko muha,’’reče guslač.

‘’Kad ja zadnji put budni u Fredericksburg, onu zuji oko mene staro i sasušeno dok ja njima ne pokaži putnica. Vidi ja kako oni neko jadno sijedo niger proda za šesto dolora. Prije to budni cijena za mlado snažno momak. Ali to staro niger ne imalo dlaka na jezik! Gurni ga oni s postolje za dražba, a on vikni: »Vi, bijelci, pretvorli zemlja božja u pako za moj narod! Al ko što dođi sudnji dan, vaš pako padni na vas koji ga donesi! I nikake molbe ne zaustavi njega, on vas satari! Nikaki ljekovi koje vi pravi... ni bježanje

... ni puške ... ni molitve, ništa! Svi vi tamo dopadni!« Na to oni odvuklo njega.Ja misli, to staro niger nekaki propovjednik ili tako nešto, po tom kako on priča.’’

Kunta vidje kako se Bell odjednom uzbudila.

‘’Taj starac,’’ upita Bell,’’ pogureno, sijeda brada i velko brazgotna na vrat? Guslač se doimao zapanjeno.

‘’Da! Točno tako! Taki bilo! Baš to! Ti ga možda poznaj ?’’ Bell pogleda Kuntu kao da će sad na zaplakati.

‘’To propovjednik koji krstilo Kizzy .’’potišteno će ona.

Sutradan navečer, kad je Kunta bio u guslačevoj kolibi u posjeti, Cato pokuca na otvorena vrata.

‘’Što ti stoji? Naprijed! ‘’poviče guslač.

Cato uđe.I Kunta i guslač se razvesele što je došao. Nedavno su rekli da je šteta što im tihi i snažni težački glavešina Cato nije bliži, kao što im je bio stari vrtlar.

Cato je izgledao smeten.

‘’Samo vam ja želi kaži, dobro budni ,vi ne pričaj ono grozno stvari vi čuj kako tolko ljudi prodaj dolje na Jug.’’Cato oklijevaše.

‘’Evo zašto ja vam kaže istina,ljudi u polje tolko se boj oni njih prodaj,to ih tolko muči oni ništa ne radi.’’ Ponovo načas zastane.

‘’Misli ja, svi osim mene i ono malo Noah. Misli ja,ako me prodalo, nek me prodalo, ja tu ništa ne može. A ono Noah ,reko bi, on ničega ne boj.’’

Poslije nekoliko trenutaka razgovora,a Kunta je dotle već osjetio da je Cato toplo primio njihovu srdačnu dobrodošlicu,sva trojica se slože da će zacijelo biti najbolje da jedino oni međusobno dijele najstrašnije vijesti koje bi samo mogle nepotrebno zastrašiti ostale. Neće ih reći čak ni Bell.

Ali jedne noći u kolibi, poslije otprilike tjedan dana, Bell naglo digne oči s pletiva pa reče: ‘’Ko da netko ovdi ostane bez jezik, il pak bijelci prestani prodaje svoji niger. Ja, bome, nisam veslo sisalo!’’

Kunta zbunjeno zagunđa, zapanjen kako su ona,a jamačno i cijeli robovski sokak,nagonski naslutili da im on i guslač više ne pričaju sve što su znali.

Stoga,poče pričati kako robove prodaju, ispuštajući najužasnije pojedinosti. Ali je zato je isticao vijesti o onima koji su uspijevali pobjeći, opisujući tajna govorkanja koja je čuo o lukavim crncima, vještim na jeziku, koji bi utekli nadmudrivši »patroli«, one sitne glupave bijelce.Pa ispriča o majordomu vrlo svijene puti i o crnom konjušaru koji ukradoše jednopreg, konja, fino odijelo i šešir što ih je svjetloputni odjenuo i izigravao bijelog massu, te na sav glas psovao svog crnog kočijaša kad god bi se primakli bijeloj patroli prilikom žurne vožnje,jednopregom na Sjever, gdje će odmah steći slobodu. A

drugi put Kunta ispriča priču o ništa manje smionom robu koji se svojom mazgom uvijek gotovo zalijetao u »patroli« prije nego što bi stao pa im pod nos tutnuo veliku ispravu ispisanu sitnim slovima i rekao da u njoj piše kako ide po hitnom poslu za svog massu, neprestano, i točno, igrao je na kartu da će ga nepismeni siromašni bijelci radije propustiti nego priznati da ne znaju čitati.

Sad je Kunta često zasmijavao robove iz sokaka pričajući kako bi drugi robovi koji su uspjeli pobjeći naučili tako savršeno mucati te bi im »patroli« s gađenjem rekli neka samo nastave svoj put jer bi inače gubili sate i sate dok bi ih preslušali. Reče da su se neki bjegunci gradili prestrašenima i okolišali prije nego bi naposljetku u svoju obranu priznali da njihovi bogati moćni masse silno preziru siromašne bijelce i da vrlo strogo postupaju prema svima koji muče njihove sluge. Jedne noći robovski sokak tresao se od smijeha kad im Kunta prenese priču o kućnom robu za kojega se govorkalo da je sretno pobjegao na Sjever pred nosom svoga masse koji ga je ogorčeno progonio i brzo pozvao redara: ‘’Znaš da si moj niger!’’divlje se proderao massa na svog roba koji ga je bijelo pogledao i neprestano uzvikivao: ‘’Tako mi bog pomogo, ja nikad ne znaj ovo bijelo čovjek!’’tako da je uvjerio okupljenu svjetinu i redara koji srditom bijelcu naredi da umukne i da se udalji ili će ga morati uhapsiti zbog narušavanja reda.

Kunta se godinama uspijevao kloniti robovskih dražbi, još odonda kad ga je ona djevojka uzalud preklinjala da joj pomogne. Ali, nekoliko mjeseci poslije razgovora s Catom i guslačem, jednom u rano popodne Kunta doveze massu na trg u kotarskom sjedištu upravo kad je započinjalo javno nadmetanje pri prodaji robova.

‘’Čujte i počujte, gospodo Spotsylvanije, nudim vam najvrsnije nigere koje ste ikada u životu vidjeli!’’

Mišićavi mladi pomoćnik gurne na postolje staru ropkinju: ‘’Dobra kuharica!‘’započe on,ali ona zavrišti bjesomučno mašući rukama prema čovjeku u gomili: ‘’Massa Philip! Philip! Vi ne sjeća,ja radi za vas i za vaš brat i tata kad vi još bilo mali? Zna ja, sad ja staro i ne vrijedi mlogo, ali, molim vas, massa, mene zadrži! Ja mlogo budni radi, massa Philip. Molim vas, massa, nemoj dopusti mene dolje na Jug bičuj nasmrt! ‘’

‘’Zaustavi kola, Toby! ‘’naredi massa.

Kunti se sledi krv u žilama kad zategne uzde i zaustavi konje. Zašto je massa Waller želio gledati tu dražbu robova, on koji se sve ove godine nije za to zanimao? Je li namjeravao nekoga kupiti, ili što? Zbog tužnih ženinih jadikovki koje su parale srce? Svatko koga bi zazivala,odbrusio bi joj nešto smiješno, a rulja se još smijala kad ju je neki trgovac kupio za sedam stotina dolara.

‘’Pomoz mi,Bože, Isuse, Gospodne, pomoz mi!’’vikala je ona dok ju je trgovčev crni sluga grubo gurao prema okolu za robove.

‘’Dalje svoje crno ruka od mene, niger!’’vrisne ona, a gomila se zaceni od smijeha. Kunta se ugrize za usne, suzdržavajući suze.

‘’Najljepši primjerak, gospodo! ‘’

Slijedeći na postolju bijaše mlad crnac. Zurio je pogledom punim stravične mržnje,a široka pleća,i snažno mišićavo tijelo presijecale su mu gnojne crvenkaste pruge od nedavnog krvavog bičevanja.

‘’Trebalo ga je malo opametiti! Brzo će se oporaviti! Mazgu može povazdan goniti,svakog dana bere četiri stotine funti pamuka! Pogledajte ga!Pravi je ždrijebac,ako vaše ženske ne rađaju svake godine kao što je red!Koju god cijenu platili, jeftino ste ga dobili!’’

Okovanog mladića prodaše za tisuću i četiri stotine dolara.

Kuntine oči ponovo se zamagle od suza kad na postolje dovedu uplakanu mulatkinju s trbuhom do zuba: ‘’Dvoje za cijenu jednoga, ili jedno besplatno, zavisi od toga kako na to gledate!’’ uzvikne voditelj dražbe.

‘’Danas crnčići vrijede stotinu dolara čim se rode!’’ Prodaše je za tisuću dolara.

Kunti postane nesnosno kad ugleda slijedeću žensku koju su vukli na lancu. Zamalo je pao sa sjedišta, crna djevojčica od desetak i nešto godina koja se tresla od straha bijaše stasom i po puti, čak i po crtama lica, ista Kizzy, samo nešto starija! Kao maljem udaren Kunta je slušao govoranciju voditelja dražbe: ‘’Izvrsno izučena sobarica,ili odlična rasplodna kobila ako to tražite!’’nadoda on pa lukavo namigne.

Sokoleći ih da je izbliza pogledaju,naglo strže ogrlicu na djevojčicinoj haljini vreći koja joj padne oko nogu. Vriskala je, jecala, lamatala rukama nastojeći pokriti svoju golotinju od rulje koja ju je pohotno gledala. Neki nagrnu naprijed da je opipaju i pomiluju.

‘’Dosta! Idemo!’’zapovjedi massa, trenutak prije nego što je Kunta pomislio sam ošinuti konje.

Kunta je jedva vidio put pred sobom dok su vozili natrag na plantažu.U glavi mu se vrtjelo. A da je ona djevojčica bila njegova Kizzy? A da je kuharica bila njegova Bell? Što ako njih dvije prodaju i odvoje od njega? Ili njega od njih? To bijaše i previše užasno ,a da o tomu misli, ali ni na što drugo nije mogao misliti.

Još prije nego je jednopreg stigao do velike kuće, Kunta nagonski oćuti da nešto nije u redu,možda zato što je bilo toplo ljetno veče, ali nijednog roba iz sokaka nije vidio da lunja okolo ni da vani sjedi. Kunta iskrca massu pa žurno ispregne konje i utjera ih u staju, a zatim se zaputi ravno u kuhinju, jer je znao da tamo Bell sada priprema massi večeru. Nije ga čula sve dok kroz vrata s mrežom nije zapitao:

‘’Jesi dobro?’’

‘’Oh, Kunta!’’ Okrenula se, očiju razrogačenih od užasa i,ne misleći, glasno izustila: ‘’Ovdje bilo trgovac roblje! A onda spusti glas: ‘’Ja čuje Cato iz polje zviždi ko kozodoj. Ja trk na prednji prozor. Vidi ja ono bijelac, gracko čeljade, silazi s konj. Ja njuši što on može budni. Gospode, smiluj se! Ja otvori vrata kad se on popni uza stepenica.On traži njega primi moj massa ili missis.Ja rekni, moja missis u grob, a moj massa liječnik, posjeti bolesnike i ja ne zna u koje on doba noći dođi kuća. Ondak mi ono čovjek oholo pogledaj i pruži malo papir sa mlogo slova i rekni, ja daj to massa i rekni, on se jopet vrati. Ja boj se massa dam to papir, na kraj ja ga samo metni na njegov stol.’’

‘’Bell!’’ začu se povik iz dnevnog boravka. Umalo joj je žlica ispala iz ruke. Šapnula mu je: ‘’Ti čeka! Ja odma amok dođi!’’

Kunta je čekao,jedva se usuđivao disati, u očekivanju najgoreg,dok Bell ne dođe i dok na njezinu licu ne ugleda izraz neizreciva olakšanja.

‘’Kaže želi rano večeraj! Papirić više nije na stol gdje ga ja stavi, ali on ga nije spominjo pa nis ni ja!

‘’

Poslije večere Bell priopći težacima što se zbivalo poslije Catova upozorenja u vidu zvižduka. Tetka Sukev zaplače: ‘’Gospodne, misli vi massa kog od nas prodaje? ‘’

‘’Nitko me viš neće tuć! ‘’izjavi Beulah, Catova debela supruga.

Nastupi duga teška šutnja. Kunti ne pada na pamet ništa što bi im mogao reći; ali je znao da im neće pričati o dražbi: ‘’Daklem ,’’naposljetku izusti guslač,’’ massa nema cijeli gomila višak nigeri. Ali, ima zbiljam mlogo novac. On ne treba prodaj nigeri da plati dugovi ko cijelo arpa drugi bijelci.’’

Kunta se nadao da će guslačevo nastojanje da ih utješi ostalima zvučati uvjerljivije nego njemu.

Činilo se da je Bell stekla nešto pouzdanja.

‘’Ja zna massa, ovaj, ja misli, ja njega zna. Kolko mi ovdi, nikada on nikoga ne proda, samo ono kočijaš Luther, i to samo jerbok Luther crta ono karta pomogni djevojka koja pokušaj bjegni.’’

Bell je oklijevala prije nego što će produžiti.

‘’Ne! ‘’reče ona.

‘’Massa ne proda nijedan od nas ako nema razlog. Vi misli, on proda?’’ Ali nitko ne odgovori.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56085
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Alex Haley

Počalji od Mustra taj Sub Feb 10, 2018 3:10 pm





79. POGLAVLJE



Kunta je naćulio uši da mu ne promakne ni slovce iz massina razgovora s njegovim najmilijim bratićem, kojega je vozio k sebi na večeru, dok su sjedili straga u kolima koja su se truckala.

‘’Neki dan na dražbi u kotarskom središtu,’’govorio je massa ,’’zapanjio sam se što se najobičniji težaci prodaju po dva do tri puta većim cijenama nego prije svega nekoliko godina. A oglasi koje čitam u »Gazetti« pokazuju da tesari, zidari, kovači,to jest robovi vješti bilo kojem zanatu, kožari, jedrari, glazbenici, bilo koji ,postignu i cijenu od dvije i pol tisuće dolara po osobi.

‘’Svugdje je isto otkako su izumili onaj stroj što odvaja pamučne niti od sjemena! ‘’uzvikne massin bratić.

‘’Rekoše mi da u zemlji već ima preko milijun robova, a brodovi nikako do dovezu dovoljno novih za plantaže na ravničarskom dalekom Jugu koje nastoje zadovoljiti potrebe predionica na Sjeveru.’’

‘’Zabrinjava me što previše naših plantažera, koji su inače razumni ljudi, u gorljivosti za brzom dobiti mogu našu državu Virginiju dovesti dotle da izgubi svoje najvrsnije robove pa čak i one muškarce i žene koji bi dali najbolje potomstvo ,’’reče massa Waller ,’’a to je prava ludost! ‘’

‘’Ludost? Pa zar Virginia nema više robova nego što joj je potrebno? Skuplje je njihovo uzdržavanje nego ono što oni privrede. ‘’

‘’Danas je možda tako,’’odvrati massa,’’ali odakle da danas znamo kakve će biti naše potrebe za pet, deset godina? Tko je prije deset godina mogao predvidjeti ovakav procvat plantaža pamuka?A ja se nikad nisam slagao s toliko rasprostranjenim pričama da je uzdržavanje robova tako skupo. Ja mislim ovako, zar na svakoj iole organiziranoj plantaži oni ne sade,goje i žanju sve ono što pojedu? A obično rađaju brojno potomstvo, a svaki nigerčić ima svoju cijenu čim se rodi. Mnogi su posve sposobni da izuče zanate koji će još više povećati njihovu vrijednost. Uvjeren sam da su danas najbolje investicije robovi i zemlja, u tom redoslijedu. I stoga ne bih prodao nijednog svog roba oni su kičma našeg sistema. ‘’

‘’Moţda se sistem već mijenja, a mnogi to još ne shvaćaju,’’dobaci massin bratić. ‘’Gle samo onu donedavnu fukaru, skorojeviće koji se kočopere kao da su već dospjeli u klasu plantažera, samo zato što su kupili jednoga ili dva premorena roba koje će poslati u smrt pretjeranim radom za onaj svoj kukavni urod pamuka i duhana. Nisu vrijedni ni da ih čovjek prezire, ali čini se da se ta fukara razmnožava još brže nego nigeri. Svojom pukom brojčanom nadmoćnošću oni bi doskora mogli prisvojiti našu zemlju i naš trud.’’

‘’Mislim da se ne moramo toliko brinuti zbog toga,’’zasmije se massa jer ga je ta pomisao očito zabavljala,’’sve dotle dok se siromašni bijelci nadmeću sa slobodnim nigerima da kupe škartirane robove. ‘’Nasmije se i njegov bratić.

‘’Da, zar to nije nevjerojatno? Čujem da polovina slobodnih nigera u gradovima radi danju i noću kako bi uštedjeli novaca da kupe svoju rodbinu pa da je oslobode.’’

‘’To je zato što na Jugu imamo slobodnih nigera .’’reče massa.

‘’Mislim da smo dopustili da se previše njih namnoži u Virginiji,’’izjavi njegov bratić.

‘’Ne radi se samo o tom da podrivaju našu snagu time što otkupljuju svoju rodbinu pa stvaraju nove slobodne nigere. Oni su također korijeni većine pobuna. Ne zaboravimo onog kovača u Richmondu!’’

‘’Tako je! ‘’reče massa Waller.

‘’Ali svejedno mislim da bi većina njih,uz dobre zakone koji bi ih držali na mjestu te uz propisno kažnjavanje izgrednika,mogla služiti korisnim svrhama, u gradovima. Rekoše mi da u ovom času oni prevladavaju u većini zanata.’’

‘’Na putovanjima sam vlastitim očima vidio koliko se to proširilo,’’kaza njegov rođak.

‘’Oni su skladišni i lučki radnici, trgovci, poduzetnici, vrtlari. Oni su najbolji kuhari, a i glazbenici! A čuo sam da u cijelom gradu Lynchburgu nema nijednog bijelog brijača. Morao bih tamo pustiti bradu! Nikad ni jednom od njih ne bih dopustio da se s britvom primakne mom vratu! ‘’Obojica se nasmiju. Ali tada se massa uozbilji.

‘’Mislim da nam se u gradovima kuju ozbiljniji društveni problemi nego slobodni nigeri. Mislim na one prevarantske trgovce robljem koji su premazani svim mastima. Čujem da su to većinom nekadašnji krčmari, špekulanti, nadriučitelji, odvjetnici, propovjednici i tomu slično. Trojica,četvorica su mi prišla u sjedištu kotara i ponudila mi nečuvene cijene za moje robove, a jedan se čak toliko osmjelio da je ovdje u mojoj kući ostavio posjetnicu! Što se mene tiče, oni su najobičniji lešinari, bez ikakvih obzira. ‘’

Stigoše do kuće masse Wallera te Kunta,praveći se kao da nije čuo ni riječi iz njihova razgovora,skoči da im pomogne sići. Dok su oni ulazili u kuću, sprali sa sebe putnu prašinu, smjestili se u salon i pozvali Bell da im donese piće, ona i svi na plantaži već su od Kunte doznali važnu vijest,massa ih ne namjerava prodati. A malo poslije večere Kunta ponovi cijeli razgovor svojim ushićenim slušaocima iz robovskog sokaka, kako je najbolje umio.Na trenutak zavlada tajac. Onda seka Mandy proslovi: ‘’Massa i njegov rođo govori,svi nigeri slobodnjak štedi jerbo oće iskupi sloboda svoja rodbina. Ja oće znaj kako niger slobodnjak oslobodilo sebe?’’

‘’Daklem,’’reče guslač,’’cijeli gomila robovlasnik u gradovi pošalji robovi izučava zanat, a ondak ih iznajmi za plaća i daj im štogod novac ko massa meni. I tako, u deset,petnajs godina štednje, ako ima sreću, crno najamnik skupi novac i daj massa i iskupi svoja sloboda.’’

‘’Je l’ ti zato tako neumorno svira? ‘’upita Cato.

‘’Ne zato jerbok ja voli gledam bijelci pleši .’’odvrati guslač.

‘’Ti skupi dosta da iskupi svoja sloboda?’’

‘’Da ja skupi dosta, ne budni ja ovdi da ti mene tako što pitaj.’’Svi prasnu u smijeh.

‘’Ti barem dođi blizu toga? ‘’uporno će Cato.

‘’Jošte ti ne odustaj? ‘’ozlojeđeno će guslač.

‘’Ja bliže nego prošli tjedan, ali ne tako blizu ko što ja budni dojdući tjedan.’’

‘’Dobro, ali kad ti to skupi, što ti učini ?’’

‘’Magla, braco! Pa na Sjever! Ja čuje, na Sjever neko niger slobodnjak ţivi bolje nego mlogi bijelac, a meni to čini lijepo. Ja stanuj blizu otmjeno mulati, ja počni fino govori i svilu oblači ko oni. I ja stani svira na arfa i idi na sastanci đe oni razgovaraj o knjige, cvijeće i tomu slično. ‘’

Kad zamre smijeh, tetka Sukey zapita: ‘’Što vi misli o onom bijelci uvijek govori,mulati i »oni boje bijela kava« dobro uspijevaj jerbo zbog ona gomila bijela krv u njima budni lukaviji nego mi? ‘’

‘’Pa, bijeli čovjek zbiljam dosta miješaj svoja krv! ‘’suzdrţljivo će Bell.

‘’Paz kako ti govori o nazornik moja mamca!’’poviče guslač nastojeći da ne djeluje uvrijeđeno.

Cato se toliko smijao da je zamalo pao sa stolca sve dok ga Beulah nije odalamila po glavi.

‘’Budimo ozbiljni!’’ nastavi guslač.

‘’Tetka Sukey postavljaj jedno pitanje, a ja njoj mora odgovori. Ako vi sudi po taki ko što ja, ondak

vi mora znaj, svi svjetloputno nigeri mora budni lukavo! Ili vi uzmi ono garavo mulat Benjamin Banneker,bijelci njega zovi genij za brojevi. Proučavaj on zvijezde i mjesec. A i cijelo gomila drugih lukavi niger isto tako crna ko vi!’’

‘’Ja jenput čuj massa pripovijedaj o James Derham, crno liječnik u New Orleans.’’ reče Bell. ‘’Bijeli liječnik, njegovo učitelj, veli taj znaj više nego on. A i James vrlo crn.’’ ‘’Ja vami ispričaj jošte jedno slučaj,’’javi se guslač.

‘’Onaj Prince Hali osnovalo red crno slobodni zidari! Ja gledaj slike neko velki svećenici koji otvaraj nigerska crkva, a svi tako crni ti ih ne mogni vidi ako im oči zatvorene! A ona Phyllis Wheatley piše puezija, a bijeli ljudi to tolko cijeni! Što je s ono Gustavus Vassa koji knjiga piše? ‘’Guslač letimično pogleda Kuntu: ‘’A oboje dolazi ravno od afrički niger, nema ni kap bijela krv, a ja misli, oni ne tako glupo!’’Guslač uza smijeh nastavi: ‘’Naravski, uvijek ima i glupo tamnoputno niger, na primjer, ovaj Cato …’’Skoči na noge pa potrči, a Cato je jurio svega nekoliko koraka iza njega.

‘’Ako ja tebe uvati, ja tebe glava glupni!’’ vikao je Cato.

Kad se prestadoše ceniti od smijeha, Kunta prozbori: ‘’Vi se mogni smij kolko oće. Za bijelo čovjek svi niger jednako. Jedna kap crno krv znači, čovjek niger, čak i kad taj bjelji od njih, a takih ja mlogo vidijo. ‘’


Oko mjesec dana kasnije guslač se vrati s jednog od svojih putovanja s viješću koja je svugdje gdje god je bio oduševljavala bijelce ,a robovski sokak zavila u crno,francuski vojskovođa po imenu Napoleon poslao je preko velike vode golemu vojsku,koja je poslije mnogih borbi i krvoprolića preotela Haiti crncima i njihovu osloboditelju generalu Toussaintu. Kad ga je general pobjedonosne francuske vojske pozvao na večeru,Toussaint je učinio pogrešku pa se odazvao. Za vrijeme jela konobari su ga pograbili, svezali i strpali u brod za Francusku. Tamo ga u lancima sprovedoše pred Napoleona, koji je skovao cijelu tu prijevaru.

Kuntu je ta vijest teže pogodila nego ostale jer on bijaše najveći obožavatelj crnog generala Toussainta na plantaži.Još je pokunjeno sjedio u guslačevoj kolibi kad je posljednji posjetilac šutke otklipsao.

‘’Znam kako tebe teško za ono Toussaint,’’reče guslač,’’i ne misli ja to lako prima. Ali ja ima vijest i više ni tren ne može nju zadržiš.’’

Kunta turobno zirne prema guslaču. Još ga više uvrijedi to što je guslač izgledao kao da će procvasti od sreće. Koja li je vijest tako divna da može potisnuti tugu zbog poniženja najvećeg crnog vođe svih vremena?

‘’Ja gotov! ‘’Guslač je bio silno uzbuđen.

‘’Ja ništa ne rekni ono prije mjesec dana kada Cato meni pitaj kolko ja ušteduj, ali mene ondak

manjka jošte nekolko dolori, a sadak, na posljednje putovanje, ja i to skupi! Ja mora sviraj preko devetsto puti za bijeli svijet pleši. Ja ne znaj ja ikad uspije pa o tom ja s nikim ne razgovaram,čak ni s tobom,sve dok ja ne skupi novce! Afrikanac, ja ima ono sedamsto doloro meni massa davno reko ja mora zaradi da iskupi svoja sloboda!’’

Kunta bijaše kao gromom pogođen. Nije mogao izustiti ni riječi.

‘’Gle amok!’’ klikne guslač, raspori dušek i izbaci na pod sve što je bilo u njemu, oko nogu im se uskovitla na stotine novčanica od jednog dolara.

‘’Gledaj sad amok!’’poviče on izvukavši ispod postelje jutenu vreću. Uz zveket istrese na novčanice stotine komada kovana novca raznih vrijednosti.

‘’Daklem, Afrikanac, ti oće nešto rekni? Ti samo ovdi stoji i zjake prodaji?’’

‘’Ja ne zna što tebe rekni .’’priznade Kunta.

‘’Ti može rekni »Čestitam!« ‘’

‘’Ovo tako dobro da čovjek ne može povjeri.’’

‘’Živo istina! Ja sve to broj tisuću put. Mene ostalo dosta ja kupi kovčeg od ljepenka!’’

Kunta naprosto nije mogao u to povjerovati. Guslač će zaista postati slobodan! Nije to bio san. Kunta istodobno zaželi da se smije i da plače, koliko zbog sebe, toliko i zbog svoga prijatelja.Guslač klekne i stane skupljati novac.

‘’Ti o ovo gluh i nijem do sutra ujutro, ti svati? Ondak ja idi massa i kažu njemu, on bogatija za sedamsto dolora! Ti budni sretno ko massa što ja idi odavdi?’’

‘’Ja budni sretno radi tebe, ne radi mene .’’odvrati Kunta.

‘’Ako ti mene oće natjeraj ja žali tebe, ja iskupi i tvoja sloboda ali ti mora malo čeka! Ja mora gudi pune trijes godini da ja odgudi u sloboda!’’

Kunti počne guslač nedostajati već kad je došao u kolibu,a Bell pogrešno protumači njegovu tugu kao žalost za Toussaintom. Stoga nije morao skrivati ono što osjeća niti išta objašnjavati.

Kada je sutradan ujutro, nahranivši konje, prolazio kraj guslačeve kolibe, vidje da je prazna. Zapita Bell je li guslač kod masse.

‘’On iziđi prije sat vremeni. Lice mu bilo ko da on vidi avet. Što njemu i što on tijo od masse? ‘’

‘’Što on tebe rekni kad izađi?’’ zapita Kunta.

‘’On mene ništa ne rekni. Ja tebe rekla, on prođi kraj mene ko da me ne vidi.’’

Kunta bez ijedne riječi izađe kroz vrata s mrežom te krene u robovski sokak. Bell za njim vikne: ‘’Kamo sad ti ide?’’ A budući da joj ne odgovori: ‘’Tako valja! Ništa ti men'ne kaže! Ja samo tvoje žena!’’

Kunta je iščeznuo.Raspitivao se, kucao na vrata svake kolibe, štaviše, virnuo je u zahod i viknuo:’’Guslaču!’’ čak I u staji.Onda se Kunta zaputi duž ograde posjeda. Kad je prešao popriličan put, začuje žalosne, polagane zvukove pjesme koju je čuo jednom kad su je pjevali crnci na svom vjerskom zboru »O, Gospodne«, samo što se ovaj put izvodila na violini. Guslačeva je glazba uvijek bila obijesna i radosna,a sad se gotovo činilo da violina jeca dok se njezin plač orio duž ograde.

Kunta ubrza korak, ugleda hrast kojega se krošnja nadvijala nad potok blizu međe imanja masse

Wallera. Primakavši se bliže, spazi kako ispod stabla vire guslačeve cipele. I baš tada glazba utihne. Zastane i Kunta, jer se odjednom osjetio kao uljez. Stajao je šutke, čekajući da se guđenje nastavi, ali jedini zvuci što su narušavali tišinu bijahu zujanje pčela i žubor potoka. Na kraju, gotovo usplahireno, Kunta obiđe drvo i stane sučelice guslaču. Bio mu je potreban samo kratak pogled da shvati što se dogodilo,nestalo je vedrine iz lica njegova prijatelja, ugasla je ona draga iskra u njegovim očima.

‘’Treba ti štogod ti napuni madrac? ‘’guslača izda glas.

Kunta ništa ne reče. Niz guslačeve obraze počnu se kotrljati suze, otare ih bijesno kao da su suze kiselina, a iz usta mu navre bujica riječi: ‘’Ja kaži njega, ja skupi novac da otkupi moja sloboda, sve do posljednji cent. Trenutak on nakašljavaj i iskašljavaj,a ondak gledni on u strop.Ondak mi čestitaj što ja tolko uštedi. Ondak rekni mene, ako ja oče, ovih sedamsto budni predujam, jerbo on u svoja poso mora računaj, za robove skočilo cijena posije kako oni nađi stroj koji odvoji pamučni vlakno od sjeme. Rekni on mene, sadak on mogni pitaj najmanje tisuću i po za guslač koji tolko zarađuj ko ja. I kad on meni prodaj, on mogi dobij dvije i pol tisuće. On kaži, zbiljam njemu žao, ali ja mora njega svaća! Poso mora budni poso, njegove ivesticije mora njemu dobro nosi.’’

Tada guslač glasno zajeca.

‘’On kaže mene, sloboda ne nako ko što mi misli. A kad ja tolko zainati, on žele mene dobra sreća da ja budni ko drugi… Kaži on mene, i dalje ti budni valjan u poso ... a kad ti izađi, ti kaže Bell neka mene donese kava.’’

On ušuti. Kunta stajaše kao za zemlju prikovan.

‘’Taj kujin sin!’’odjednom zaurla guslač pa svom snagom zavitla violinu u potok.

Kunta zagazi u vodu da je izvadi, ali još prije nego ju je dohvatio vidje da se razbila.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56085
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Alex Haley

Počalji od Mustra taj Sub Feb 10, 2018 3:11 pm





80. POGLAVLJE



Kad se nekoliko mjeseci kasnije Kunta s massom vrati kući u sitne sate, Bell se više zabrine nego rasrdi, jer obojica bijahu toliko umorni da nisu mogli pojesti dobru večeru koju im je pripremila. Naime, kotarom se počela širiti neka čudna groznica pa su massa i Kunta svakog jutra sve ranije odlazili, a svake noći se to kasnije vraćali, jer se massa kao kotarski liječnik trsio da drži korak sa zarazom što se sve više širila.

Kunta se stropošta u svoj stolac ljuljačku i tupo zabulji u vatru, a bio je toliko iscrpljen da uopće nije primijetio kad mu Bell opipa čelo i skine cipele. Prošlo je pola sata dok on odjednom ne shvati da Kizzy nije u njegovu krilu kao inače kad bi mu pokazivala neku novu igračku koju je izradila ili bi čavrljala o tome što je tog dana radila.

‘’Gdje dijete? ‘’naposljetku je zapitao.

‘’Prije jedan sat ja Kizzy smjesti u krevet.’’ reče Bell.

‘’Nije valjda bolesno?’’ zapita on, uspravivši se na stolcu.

‘’Ne, samo izmoreno od igra. Danas došlo missy Anne.’’

Kunta je bio i odviše umoran čak i da oćuti svoje uobičajeno nezadovoljstvo, ali Bell ionako promijeni temu.

‘’Dok Roosby čekaj nju vozi kući, pričaj on mene,on čuj guslač svira prije nekoliko noć, kada on vozi massa John na ples u Fredericksburg. Kaži on mene, on ne prepozna svirka. Nije ko prije! Ja ne rekni, ni guslač više ne isti otkako on čuj ne slobodno. ‘’

‘’Ja misli, njemu više do ničega mari .’’odvrati Kunta.

‘’To svakako! Povuci se on u sebi, čak više ne kimaj nikome s glava, osim na Kizzy kad mu mala nosi večera i sjedni s njim dok on pojedi. Jedino s Kizzy on jošte oće razgovaraš. Više se on niti s tebom ne sastaji.’’

‘’Zbog ova groznica u zadnji vrijeme,’’klonulo će Kunta,’’ja nema vrijeme ni snaga sadak njemu posjećuje.’’

‘’Da, ja to vidi. Ti ovdi ne smije prosjedi polak noć. Ti ide ravno u krevet.’’ ‘’Dadi mene mir, žemska glava! Mene dobro!’’

‘’Ne, nije ti dobro!’’odlučno će Bell, uhvati ga za ruku, pomogne mu da ustane i odvede ga u spavaću sobu. On se više nije ni opirao.

Kunta sjede na rub kreveta dok mu je ona pomagala da se presvuče, onda on uzdišući legne.

‘’Okreni se na drob. Ja protrlja tebe leđa.’’ Posluša je. Teškim prstima počne mu trljati leda. On se trgne.

‘’Što ti je? Ja ne trlja tako snažno.’’

‘’Nije ništa.’’

‘’Boli li te i ovdi? ‘’zapita ona pritisnuvši mu križa.

‘’Joj! ‘’

‘’Ovo mi se ne dopada,’’ reče ona pa pritisak pretvori u milovanje.

‘’Samo ja umorno. Ja samo mora odspava noć.’’

‘’Vidit ćemo,’’izjavi ona, otpuhne svijeću pa se popne u krevet pokraj njega.

Ali, sutradan ujutro kad je massi donijela doručak, Bell mu morade reći da Kunta ne može ustati iz postelje.

‘’Vjerojatno groznica,’’reče massa nastojeći prikriti srdžbu.

’’Znaš kako ga treba njegovati. A u međuvremenu se epidemija proširuje pa mi je svakako potreban kočijaš.’’

‘’Što vi kaže na ono malo težak Noah? Tako brzo naraslo! On sad već velik čovjek. Vješto tjera mazge, sigurno zna goni i vaše konje, massa.’’

‘’Koliko mu je sad godina?’’

‘’Pa, massa, Noah dvije godine stariji od moja Kizzy, prema tomu ...’’zastala je pa počela brojiti na prste,’’mislim, njemu sad trinajs,četrnajs godna, massa.

‘’Premlad je,’’odvrati massa.

‘’Poruči onom guslaču da ga zamijeni. Ne umara se više mnogo u vrtu, a niti s violinom u zadnje vrijeme. Neka upregne konje i neka odmah s kočijom čeka pred kućom.’’

Dok je išla prema guslačevoj kolibi, Bell je nagađala da će ga ta vijest ostaviti posve ravnodušnim ili će ga pak ozlojediti. On izrazi oba osjećaja. Činilo se da mu je sasvim svejedno što mora voziti massu, ali kad je doznao da je Kunta bolestan, guslač se toliko zabrine te ga Bell morade odvratiti od namjere da svrati u njihovu kolibu prije nego što pode po massu.

Od toga dana guslač posta drugi čovjek. Naravno, ne bijaše sretniji nego tokom proteklih mjeseci, ali je odano, požrtvovno i neumorno vozio massu po cijelom kotaru, i danju i noću, a kad bi se vratio kući, pomagao je Bell njegovati Kuntu i ostale iz robovskog sokaka koji su dobili groznicu.

Za kratko vrijeme oboli toliko ljudi i na plantaži i izvan nje,da massa uposli Bell kao pomoćnicu. Dok je on obilazio bijelce, mali Noah ju je vozio,u kolima u koja upregnuše mazge ,da njeguje crnce.

‘’Massa ima svoje ljekarije, ja svoje ,’’povjerila se guslaču.

Podijelivši bolesnicima massine lijekove, davala im je svoj tajni uvarak od isušenih,istucanih trava pomiješanih s vodom u kojoj je kuhala koru persimone i klela se da će to djelovati bolje i brže nego svi lijekovi bijelih ljudi. Ali seki Mandy i tetki Sukey povjeri da ih je nadasve iscjeljivala time što bi uvijek klekla podno bolesničke postelje i molila za njih.

‘’Sve što On na čovjek baca, On može povučeš ako On želi,’’rekla je.

No, neki njezini bolesnici ipak su umrli ,kao i neki pacijenti masse Wallera.

Budući da se Kuntino stanje neprekidno pogoršavalo usprkos svemu što su poduzimali Bell i massa, njezine su molitve postajale sve usrdnije. Potpuno je oprostila Kunti njegovu ćudljivost, šutljivost i tvrdoglavost dok je,previše iscrpljena da zaspi svake noći bdjela uz njegov krevet. Ležao je preznojavajući se ispod nekoliko jorgana što ih je na njega nametala, prevrtao se, stenjao, govorio na

mahove u trenucima bunila. Držala bi njegovu vruću, suhu ruku u svojoj i očajnički se bojala da mu možda nikad neće moći reći ono što je tek sad, poslije toliko godina, u potpunosti shvatila, da je on čovjek vrijedan, hrabar i karakteran, da mu nikada nije upoznala premca i da ga duboko voli.

Već je tri dana ležao u komi kad missy Anne dođe massi u posjet pa u kolibi nade Kizzy s Bell, sekom Mandy i tetkom Sukey, kako jecaju i mole se. Suze obliju i missy Anne. Vrati se u veliku kuću i reče iznurenom massi Walleru da želi Kizzynom tati pročitati nešto iz biblije. Ali nadoda da sama ne zna koje bi mjesto bilo prikladno za čitanje pa bi li on bio ljubazan te je uputio? Massine oči upiju se u vlažne i ozbiljne oči voljene nećakinje,ustane s kauča, otključa sanduk s knjigama i izvuče svoju veliku bibliju. Trenutak bijaše zamišljen, a onda otvori jednu stranicu te joj kažiprstom označi točno mjesto odakle treba početi.

Kad se u robovskom sokaku pročulo da će missy Anne nešto pročitati, svi se žurno sjatiše pred Bellinu i Kuntinu kolibu, a ona počne čitati: ‘’Gospodin je pastir moj, ni u čemu ja ne oskudijevam. Na poljanama zelenim on mi odmor daje. Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju. Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega.’’

Missy Anne zastane, okrene stranicu a onda produži:

‘’Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.’’

Opet zašuti, ovaj put zato da duboko udahne zrak pa nesigurno diže pogled na lica koja su je motrila. Duboko potresena, seka Mandy nije mogla suspregnuti usklik: ‘’Gospode, slušaj ovo dijete! Narasla i tako dobro nauči čita!’’

U općem žagoru hvalospjeva Noahova mati Ada zadivljeno izusti: ‘’Čini mi se ko da još jučer trčkarlo okolo u pelene! Kolko joj sad godin?’’

‘’Nedavno završilo četrnajs,’’izjavi Bell ponosno kao da je to njezina rođena kćerka.

‘’Molim te, dušo, čitaj nami još malo!’’

Sva zajapurena od tolikih pohvala missy Anne pročita završni stih dvadeset i trećeg psalma.

Bilo zaslugom lijekova bilo molitvama, Kunta nekoliko dana poslije pokaže znakove oporavljanja. Bell je znala da će se on izvući kada ju je bijesno pogledao i strgnuo sasušenu zečju nožicu i vrećicu asafetide što mu ih je vezala oko vrata da odagna od njega nesreću i bolest. A Kizzy je to znala kad mu je šapnula na uho da je prošlog jutra kad je bio mlađak, ubacila lijep oblutak u njegovu tikvu, a njegovo iskrivljeno lice ozari širok smiješak. A Kunta spozna da će se i guslač oporaviti kad ga je jednog jutra iz sna trgnuo svirkom na violini pokraj njegove postelje.

‘’Moždak ja sanja ,’’izusti Kunta otvarajući oči.

‘’Ne, ti ne sanja,’’odvrati guslač.

‘’Nasmrt ja umorno što ja vozi tvoj massa do pakla i natrag! On tolko gleda u moje leđa, njegove oči ubodi rupe na moj kaput. Doba su, ili ti ustane ili mene ustup krevet, niger!’’

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56085
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Alex Haley

Počalji od Mustra taj Sub Feb 10, 2018 3:14 pm




81. POGLAVLJE


Sutradan je Kunta sjedio u krevetu kad začu kako u kolibu ulazi Kizzy, smijući se i čavrljajući s missy Anne koja je bila na školskim praznicima. Začu kako odmiču stolice pa sjedaju za stol u susjednoj prostoriji.

‘’Kizzy, jesi li naučila lekcije? ‘’strogo zapita missy Anne izigravajući učiteljicu.

‘’Jesam, gospojo,’’zahihoće Kizzy.

‘’Vrlo dobro! Onda, što je ovo?’’

Kunta naćuli uši, i poslije kratke šutnje ču kako Kizzy mucketa da se toga ne sjeća.

‘’Ovo je D,’’reče missy Anne.

‘’A koje je ovo slovo?’’

Kizzy gotovo istog časa pobjedonosno klikne: ‘’To onaj krug, O!’’

Obje djevojčice sretno su se smijale.

‘’Dobro! Nisi zaboravila. A sad, što je ovo?’’

‘’Hm ... uh ... ah ... ‘’Onda će Kizzy, likujući: ‘’To L!’’

‘’Tako je!’’

Poslije ponovne kratke šutnje missy Anne reče: ‘’A sad, vidiš li? D-O-L. Što je to?’’

Po Kizzynoj šutnji on shvati da nije znala ,a nije ni on.

‘’Dol!’’uzvikne missy Anne.

‘’Čuješ li me? Nemoj zaboraviti, D-O-L! Moraš dobro naučiti sva slova pa ćemo te onda naučiti kako se slažu riječi.’’

Kad su djevojčice izašle iz kolibe, Kunta legne te se duboko zamisli. I protiv svoje volje osjećao je nekakav ponos što Kizzy tako dobro uči. S druge strane nije mogao otrpjeti da joj glavu pune tuobabovskim stvarima. Možda je to objašnjavalo zašto je u zadnje vrijeme pokazivala manje zanimanja za njihove razgovore o Africi. Možda je prekasno, ali se pitao ne bi li promijenio svoju odluku da je ne nauči čitati arapski. Ali onda pomisli da bi to bilo isto tako ludo kao kad bi je poticao da nastavi one lekcije s missy Anne. Ako massa Waller otkrije da Kizzy zna čitati,na bilo kojem jeziku,bio bi to zgodan način da okonča »školnikovanje« bijele djevojčice, a što je još bolje, to bi moglo dokrajčiti i njihovo prijateljstvo. Ali, nevolja je bila u tomu što Kunta nije mogao biti siguran hoće li se massa zadržati samo na tomu. Tako se Kizzyna »škola« nastavljala barem dva,tri puta tjedno, sve dok se missy Anne nije morala vratiti u svoju svakodnevnu školu, nekako u isto vrijeme kad Kunta,koji se posve lijepo oporavio,smijeni presretnog guslača na kočijaškom sjedalu massinih taljiga.

Ali, i poslije odlaska missy Anne, Kizzy je iz noći u noć ,dok je Bell šila ili plela, a Kunta se ljuljao u svom stolcu pred kaminom,sjedila nagnuta nad stol tako da joj je olovka gotovo dodirivala obraz te

brižno prepisivala riječi iz knjige koju joj je dala missy Anne ili iz razderanog primjerka jednih massinih odbačenih novina. Kunta bi im sjedio okrenut leđima, a katkad bi čuo kako Kizzy poučava Bell, iako je znala da njezina majka zna pomalo čitati i pisati.

‘’Ne, ovo slovo A, mama ,’’objašnjavala bi Kizzy ,’’a ovo O. Obično kružić!’’ Tokom vremena poče prelaziti na riječi, baš kao što je missy Anne s njom postupala.

‘’Ovo »pas«, a ovo »mačka«... A ovo »Kizzy«. . . a ovdi tvoje ime, B-E-L-L. Kako ti se sviđa? Sad ti to napiši! ‘’

A Bell se pravila da joj je silno teško držati olovku dok je to črčkala i namjerno pravila pogreške da Kizzy dade priliku da je ispravi.

‘’Radi kako ti ja pokaži,mamca, pa ti piše tako dobro ko ja,’’reče Kizzy ponosna što ona jedanput može nešto učiti majku.

Jedne noći, nekoliko tjedana kasnije, kad je Kizzy zaspala nad stolom nakon što je sate i sate prepisivala posljednju pismenu lekciju missy Anne, Bell otpremi kćerku u krevet, a uskoro i ona legne kraj Kunte i tiho reče: ‘’To viš nije šala! Ono dijete već zna viš neg ja. Ja nada se to dobro završi. Gospodne, smiluj se!’’

Tokom slijedećih mjeseci Kizzy i missy Anne i dalje su se viđale, uglavnom krajem tjedna, ali ne svakog tjedna i nakon kratkog vremena Kunta nazre ili je ţudno ţelio to nazreti,ako ne baš hlađenje odnosa između njih dvije, a ono nekakvo polagano, suptilno jenjavanje njihove prisnosti, postupno udaljivanje jer je missy Anne, četiri godine starija od Kizzy, sazrijevala u mladu ženu.

Konačno stiže važan događaj,njezin dugo očekivani šesnaesti rođendan, ali tri dana prije zakazane zabave, svojeglava i raspaljiva missy Anne bijesno dogalopira pred kuću masse Wallera, bez sedla, na svom konju za jednopreg, pa mu u potoku suza reče da njezina bolešljiva majka hini jednu od svojih migrena,koje se otegnu tjednima da otkaže svečanost. Silno se prenemagala, treptala trepavicama i vukla ga za rukav, preklinjala ga da dopusti da priredi primanje u njegovoj kući. Nikada joj ništa nije mogao odbiti pa je naravno pristao, i dok je Roosby hrlio po cijelom kotaru i obavještavao desetke mladih uzvanika o promjeni adrese, Bell i Kizzy pomagale su missy Anne u svim mahnitim pripremama u posljednji tren. Završile su jedva na vrijeme da Kizzy pomogne miss Anne navući svečanu haljinu da siđe pozdraviti goste.

Ali, pričala je kasnije Bell Kunti, čim stigoše prve kočije, missy Anne odjednom stane izigravati kao da i ne poznaje Kizzy koja je u uškrobljenoj kecelji neprestano kružila među gostima,noseći poslužavnike s osvježavajućim napicima, »sve dok jadno dijete ne uletje u kujnu i ne zaplače ko ljuta godna«. Te noći u kolibi Kizzy je još uvijek plakala, a Bell ju je nastojala utješiti:

‘’Ono sad postalo odraslo mlado missy, dušo moja, pa sad mori ta briga. Ne znači ona manje tebi voli ili zbiljam misli nekako zlo. Uvijek dođe doba, za sve nas koji odraslo zbiljam blizu bijela djeca, kad mi jednostavno mora pođi svoj put, a oni svoj.’’

Kunta je sjedio, a u njemu su kipjeli oni isti osjećaji koji su ga prožimali kad je po prvi put vidio kako se missy Anne igra s malom Kizzy u košari. Otada je već dvanaest kiša mnogo puta molio Alaha da okonča prijateljstvo tuobabovske djevojčice prema njegovoj Kizzy i iako su naposljetku njegove molitve bile uslišene, ipak ga je i boljelo i srdilo što je ona tako duboko pogođena. Ali, to bijaše potrebno, a ona će zacijelo učiti na tom iskustvu i ono će joj se urezati u pamćenje. Štaviše, videći napetost na Bellinu licu dok je razgovarala s Kizzy, Kunta se ponada da se možda čak i Bell izliječila,barem djelomično ,od svoje bolesne velike sklonosti prema toj očigledno prevrtljivoj neiskrenoj »mladoj missy«.

Missy Anne i dalje je posjećivala massu Wallera, ali mnogo rjeđe nego prije jer su,kako je Roosby povjerio Bell,njezino vrijeme počeli ispunjavati mladi masse. Kad god bi došla, uvijek bi svratila do Kizzy, a obično bi donijela staru haljinu da je Bell produlji i proširi za Kizzy koja je bila krupnija od nje iako nekoliko godina mlađa. Ali sada, kao po nekom prešutnom dogovoru, djevojčice bi provele zajedno kojih pola sata, šetale i tiho razgovarale u stražnjem dvorištu blizu robovskog sokaka, a onda bi missy Anne otišla. Kizzy bi uvijek gledala za njom, a onda bi se vrlo brzo vratila u kolibu i zadubila u učenje.Često je čitala i pisala sve do večere. Kunti je još uvijek bilo mrsko što ona postaje sve umjesnija objema vještinama, ali se pomirio s time da se ona mora nečim zaokupljati kad je izgubila svoju životnu prijateljicu. Sad se i njegova Kizzy primiče djevojaštvu, pomisli on, koje će jamačno i njoj i njemu donijeti čitav niz novih briga.

Baš poslije Božića slijedeće,1803. Godine, vjetar je nagomilao snijeg u visoke paperjaste nanose te su ceste na nekim mjestima bile sakrivene i neprohodne za sva vozila osim za najveća kola. Kad bi massa izlazio,odazivao se samo za najhitnije slučajeve ,morao je jahati na konju, a Kunta je ostajao na plantaži i marno pomagao Catu, Noahu i guslaču u čišćenju prilaznog odvojka i u sječi drva da bi se svi kamini mogli neprestano ložiti.

Iako su bili odsječeni od svijeta,čak i od »Gazette« masse Wallera, koja je prestala stizati otprilike prije mjesec dana kad je pao prvi veliki snijeg,robovi iz sokaka još su razgovarali o posljednjim vijestima što su prodrle do njih, koliko su bijeli masse zadovoljni »vladavnom« predsjednika Jeffersona, premda su isprva bili suzdržani prema njegovu mišljenju u pogledu robova. Otkako je postao predsjednik, Jefferson je smanjio obujam vojske i mornarice, snizio javni dug, čak je ukinuo porez na pokretnine,a tim posljednjim potezom, reče guslač, pogotovu se svojom veličinom dojmio bijelaca iz klase gospodara.

Ali Kunta ispriča da mu se učinilo da bijelci,prilikom njegova posljednjeg putovanja u kotarsko središte, prije nego što ih je zameo snijeg ,još više hvale predsjednika Jeffersona zato što je kupio golemi »teritorij Louisiana« za pišljiva tri centa po jutru.

‘’Po ono što ja čuj,reče on,’’mene drago massa Napoleon mora tako jeftino prodaj, jerbo u Francuska svi diglo na njegova galamu on izgubni previše novac i jošte pedes tisuća Francuzi koji pogini ili umiri prije nego pobjedi ono Toussaint na Haiti.’’

Svi su se još grijali na žaru te pomisli,kad u kasno popodne usred snježne oluje stiže crni jahač i donese massi hitnu poruku od jednog bolesnika, i s još jednom pogubnom viješću za robovski sokak, u vlažnoj tamnici na dalekoj francuskoj planini kamo ga je Napoleon poslao, haićanski general Toussaint umro je od hladnoće i gladi.

Kunta je bio tužan i potišten i tri dana kasnije kad je jednog popodneva doklipsao u kolibu da popije šalicu vruće juhe.Strese snijeg s cipela pa onda uđe skidajući rukavice, a Kizzy nade opruženu na slamarici u prednjoj sobi, iskrivljena i zaplašena lica.

‘’Nešto ono pokvareno,’’objasni mu Bell pa procijedi u šalicu čaj od trave i naredi Kizzy da sjedne na slamaricu pa da ga popije. Kunta osjeti da ona još nešto od njega krije, a kad je proveo nekoliko minuta u prezagrijanoj, posve zatvorenoj kolibi oblijepljenoj blatom, nosnice mu donesu spoznaju da Kizzy doživljava svoje prvo krvarenje.

Već blizu trinaest kiša gledao je svoju Kizzy kako gotovo iz dana u dan izrasta i zrije,a odnedavna je dokučio da će njezino sazrijevanje u ženu biti samo pitanje vremena. Ipak se osjećao nekako sasvim nepripravljenim na to svjedočanstvo jetka vonja.Provela je u krevetu još jedan dan, a onda je snažna Kizzy ustala i išla po kolibi,zatim se uputila ka posao u velikoj kući i Kunta, kao preko noći, prvi put zamijeti kako je propupalo ono nekoć uvijek ravno tijelo njegove kćerke. S nekom vrstom smetena

strahopoštovanja vidje da ima dojke velike kao mango i da joj je stražnjica počela bujati i zaobljavati se.

Činilo se da čak i hoda na manje djetinji način.

Kad god bi sada prolazio ispod zavjese što je dijelila spavaonicu od prednje sobe u kojoj je spavala Kizzy, skretao bi pogled, a kad god Kizzy nije bila sasvim odjevena, naslućivao je da je i njoj neugodno.

Da su sada u Africi, pomisli on,Afrika mu se katkad činila kao tako daleka prošlost,Bell bi upućivala Kizzy kako da trlja kožu maslacem stabla si da bi joj postala sjajna te da istucanim garom s dna lonca pomodarski i lijepo zamazuje usta, dlanove i tabane. A Kizzy bi u svojoj sadašnjoj dobi već počela privlačiti muškarce koji traže lijepo odgojenu djevičansku mladu ženu, vještu svim poslovima. Kuntu je potresala i sama pomisao da će foto nekoga muškarca ući među Kizzyna bedra, ali bi se primirio uvjerivši sama sebe da će se to dogoditi tek poslije redovitog vjenčanja. Da je u ovo doba u svojoj rodnoj zemlji, on bi kao Kizzyn fa bio odgovoran za to da vrlo pažljivo procijeni osobne vrline i obiteljsko podrijetlo svakog muškarca koji bi pokazivao bračno zanimanje za Kizzy,da bi joj izabrao najidealnijega, a on bi odlučivao i o prikladnoj »cijeni za nevjestu« što bi je zatražili za njezinu ruku.

Ali, nakon kratkog vremena, dok je s guslačem, mladim Noahom i Catom ustrajno čistio snijeg, Kunta postupno postajaše samom sebi smiješan što uopće više pomišlja na te afričke običaje i tradicije, jer ne samo što ih se ovdje ne bi mogao pridržavati niti ih poštovati, nego bi ga svi ismijali kad bi ih samo spomenuo, čak i crnci. U svakom slučaju, nije se mogao dosjetiti nijednog mogućeg vrijednog udvarača za Kizzy koji bi bio u primjerenoj ženidbenoj dobi između trideset i trideset i pet kiša,a opet je na to mislio! Morat će sebe prisiljavati da razmišlja u skladu sa ženidbenim običajima ovdje, u tuobabovskoj zemlji gdje su se djevojke općenito udavale, to se nazivalo »sk.akanje preko metle« za nekog svog vršnjaka.

Kunta neposredno zatim pomisli na Noaha. Mladić mu se oduvijek sviđao. U petnaestoj godini, dvije godine stariji nego Kizzy, Noah je djelovao isto onako zrelo, ozbiljno i odgovorno koliko je bio visok i snažan. Što je o tom više razmišljao, Kunta je mogao Noahu naći samo jedan nedostatak, da zapravo nikada nije pokazivao ni najmanje zanimanje za Kizzy, a da i ne spominjemo da se Kizzy ponašala kao da Noah ne postoji. Kunta je razmatrao, zašto se oni nisu nimalo zanimali jedno za drugo ili barem bili prijatelji? Na koncu konca, Noah je bio podosta sličan na njega kad je bio mladić, pa je stoga bio posve dostojan Kizyne pažnje, ako ne divljenja. Zapita se bi li on mogao nešto poduzeti da se njihovi putevi sastanu? Ali tada Kunta osjeti da bi na taj način najvjerojatnije postigao samo to da se oni nikada ne spoje. Po svom običaju zaključi da će biti najpametnije da gleda svoja posla i, kako se izražavala Bell, kad se mladiću i djevojci koji su stanovali u istom robovskom sokaku »krv počne burkat«, on će sa svoje strane zamoliti Alaha neka prirodi pomogne da krene svojim tokom.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56085
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Alex Haley

Počalji od Mustra taj Sub Feb 10, 2018 3:15 pm







82. POGLAVLJE



Čuj me, djevojko, ja više ne oći čuj ti vrti repića oko onaj Noah! Odma ja hikorijev prut pa na tebe! ‘’

Kunta koji je išao kući zasta kao ukopan dva,tri koraka od vrata kolibe te slušaše Bell koja je nastavila: ‘’Zašto,pa još ti nema šesnajs godina!A što kaži tvoj tata kad čuj ti tako ponaša?’’

Mirno se okrene i zaputi stazom u spokoj konjušnice da razmisli o posljedicama onoga što je čuo. »Da vrti repićom« oko Noaha! Bell nije ništa osobno vidjela, ali netko joj je rekao. Bez sumnje tetka Sukey ili seka Mandy, a poznavajući te stare babe,ne bi ga iznenadilo da su,jedna ili obje, bile svjedokinje nečeg posve bezazlenog pa su to preuveličale tek tako da imaju o čemu naklapati. Ali, što su vidjele? Po onomu što je čuo od Bell, ona mu to neće reći osim ako se sve ne ponovi,pa ga ona zatreba da stane tome na kraj. Ni u snu mu ne bi palo na um da Bellu zapitkuje za takve stvari, jer je to odviše nalikovalo na bapsko naklapanje.

Ali što ako to nije bilo tako bezazleno? Je li se Kizzy zbilja šepirila pred Noahom? Ako jest, što je on učinio da je ohrabri na to? Djelovao je kao čestit mladić, čvrsta značaja ali nikad se ne zna.

Kunta više nije znao što da misli. U svakom slučaju, kao što reče Bell, njihovoj kćeri bijaše tek petnaest kiša, a po običajima u tuobabovskoj zemlji bila je to još prerana dob da djevojka misli na udaju. Shvati da ne zauzima nimalo afrički stav, ali nekako još nije bio pripravan na pomisao da Kizzy ide unaokolo s velikim trbuhom kao što je vidio tolike njezine vršnjakinje, pa i mlađe.

Međutim, ako se uda za Noaha, pomisli on, barem će njihovo dijete biti crno, a ne poput onih blijedih beba boje bijele kave što su ih rađale majke koje su silovali pokvareni masse ili nadzornici. Kunta je zahvaljivao Alahu što ni njegova Kizzy niti ijedna druga žena iz robovskog sokaka nikad nije prošla tu strašnu kušnju, bar ne otkako je on ,bio na plantaži, jer je bezbroj puta slušao kako massa Waller među prijateljima govori da najstrože osuđuje miješanje bijele i crne krvi.

Slijedećih nekoliko tjedana, kad bi se ukazala prigoda, Kunta je kriomice motrio Kizzynu stražnjicu ne bi li opazio kakav znak »miješanja«. Nikad je nije u tome zatekao,ali jedanput,dvaput i on i ona bi se osupnuli kad bi neočekivano ušao u kolibu i našao je kako se vrti i vrti, trza glavu i sanjarski pjevuši. Kunta je također budno držao oko na Noahu, primijetio je da sada,za razliku od prije Noah i Kizzy jedno drugom kimaju glavom i smješkaju se kad god bi se mimoilazili. Što je više o tome mozgao, to je jače sumnjao da oni vješto prikrivaju svoj žar.

Nakon kratkog vremena Kunta zaključi da neće biti nikakva zla u tome da Noah i Kizzy javno idu u šetnje i razgovaraju, da je on prati na vjerske zborove ili na plesne večeri koje su se održavale svakoga ljeta, gdje će joj Noah svakako biti poželjniji partner od kakva drskog stranca.Bijaše zapravo moguće i to da poslije još jedne ili dviju kiša Noah postane Kizzy dobar bračni drug.

Kunta odjednom shvati da je i Noah počeo promatrati njega isto onako podrobno kao on Noaha, a sad je Kunta uzrujano iščekivao da mladić skupi hrabrosti da zapita da li bi mogao oženiti Kizzy.

Bijaše nedjeljno popodne početkom travnja, massa Waller je poslije crkve doveo kući u goste jednu obitelj pa je Kunta pred konjušnicom laštio jednopreg gostiju ,kad mu nešto šapnu da digne pogled te


opazi garavog i vitkog Noaha kako odlučno ide stazom iz robovskog sokaka.

Kad je došao do Kunte, izgovori bez oklijevanja, kao da je unaprijed uvježbao riječi: ‘’Starac, jedino vami ja može vjeruj. Ja mora nekomu se povjeri. Ja vako više ne može živi. Ja mora bjegni!

Kunta se toliko zaprepasti da isprva ne mogaše smisliti što da kaže. naprosto je kao ukopan buljio u Noaha.

Naposljetku se Kunti vrati dar govora: ‘’Ti nigdi ne bjegne s Kizzy!’’ Nije to bilo pitanje već prijetnja.

‘’Ne, gospodne, ja njoj ne oće stvara neprilika.’’ Kunta se zbuni. Poslije kratke šutnje suzdržljivo izjavi: ‘’Svaki čovjek katkad misli, on bjegni!’’Noah ga pogleda ravno u oči: ‘’Kizzy mene reklo, gospođa Bell njoj pričalo, vi bjegni četir puta! ‘’

Kunta kimne glavom,na njegovu licu nije se moglo razabrati da sada misli na to kakav je sam bio u tim godinama. Tek bijaše stigao ovamo, a očajnički ga je opsjedala mora, pobjeći, pobjeći, pobjeći, pa mu svaki dan koji je pretjecao u iščekivanju i vrebanju slijedeće kakve takve prigode, bijaše nesnosno mučenje. Odjednom mu se u glavu usadi spoznaja da ako Kizzy za to ne zna, a Noahova rečenica mogla se protumačiti kao da ona ne zna,kad iznenada iščezne njezin voljeni, ona će zacijelo gorko plakati, tako brzo poslije ubitačne boli što joj je nanijela tuobabovska djevojka. Pomisli da se tu ništa ne da učiniti. I još pomisli da iz niza razloga mora pažljivo odmjeriti sve što bude rekao Noahu.

‘’Ja ne kaže tebe bjegni ili ne bjegni,’’ozbiljno će on.

‘’Ali, ti mora budni spremno pogini kad oni tebi uvati. Inače ti jošte ne spremno za bijeg.’’

‘’Ne misli ja oni meni uvati ,’’odvrati Noah.

‘’Čuj ja, glavno sijedi zvijezda Sjevernjača. Razno bijelo kvekeri i slobodno niger nami pomagaj krije po danu. Ja ondak slobodno čim ja dođe na rijeka Ohio!’’

Kako on malo zna, pomisli Kunta. Kako može i zamisliti da je bijeg bar tako jednostavan? Ali tad shvati da je Noah mlad,kao što je i on bio, i da kao većina robova Noah gotovo nikad nije prešao međe rodne plantaže. Stoga su bjegunce, a pogotovo težake, obično tako brzo hvatali, okrvavljene, izgrebane trnjem, izgladnjele, dok su tumarali po šumama i močvarama punim vodenih zmija i čegrtuša. U tren oka Kunta se prisjeti trčanja, pasa, pušaka, bičeva ,sjekire.

‘’Ti ne zna o čem govori, momak!’’istisne on kroza zube,ali požali za tim riječima gotovo istog časa kad ih je izgovorio.

‘’Ja oće rekne, ne budni to tako lako! A ti čuje za lovački pas krvosljednik koji nas vataj?’’

Noah gurnu desnu ruku u džep i izvuče nož. Rastvori ga,oštrica bijaše toliko izbrušena da je izgubila sjaj.

‘’Ja misli, crknuto pas ne pojedi nikoga!’’ Pravo je Cato rekao da se Noah ničega ne boji,sjeti se Kunta.

‘’Ja ne može dopusti mene išta zaustavi.’’reče Noah, sklopi nož i ponovo ga spusti u džep.

‘’Pa, ako ti želi bjegni, ti ondak pobjegne .’’izjavi Kunta.

‘’Ja ne zna točno kada ,’’kazao je Noah.

‘’Ja zna samo, ja mora idi. Kunta još jedanput nespretno naglasi: ‘’Paz, ti ne umješaš Kizzy! ‘’

Noah kao da se uopće nije uvrijedio. Pogledao je Kuntu ravno u oči: ‘’Ne, gospodne! ‘’ Oklijevao je.

‘’Ali, kad stigne ja na Sjever, ja radi da iskupi njezino sloboda.’’ Umukao je.

‘’Vi Kizzy ništa ne govori, je l' da? ‘’ Sad oklijevaše Kunta. Onda izusti: ‘’To između tebi i ona.’’

‘’Ja kaže njoj kad budni vrijeme.’’reče Noah. Kunta uzbuđeno obuhvati rukama mladićevu ruku:

‘’Nada se ja, ti pobjegne!’’

‘’Ondak, do viđenja! ‘’dobaci Noah pa se zaputi natrag u robovski sokak.

Kad je te noći sjedio u prednjoj prostoriji kolibe i buljio u niske plamičke klade hikorija što je gorjela u kaminu, Kunta je na licu imao onaj odsutan izražaj po kojemu su Bell i Kizzy iz prošlih iskustava znale da će im biti uzaludan svaki napor da s njim razgovaraju. Bell je šutke plela. Kizzy se po svom običaju zgurila nad stolom i vježbala pisanje. Kunta odluči da kad izađe sunce zamoli Alaha da Noahu dade dobru sreću. I opet pomisli da će Noahov bijeg još jedanput potpuno smlaviti Kizzyno povjerenje kojemu je već missy Anne nanijela onako težak udarac. On diže pogled pa promatraše lice svoje ljubljene Kizzy koja je tiho micala usnama i prstom prelazila preko stranice.Činilo se da je život svih crnih ljudi u tuobabovskoj zemlji pun patnji, ali on poželi da je poštedi bar jednog dijela muka.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56085
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Alex Haley

Počalji od Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Strana 1 od 6 1, 2, 3, 4, 5, 6  Sledeći

Nazad na vrh


 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu