Korijeni 2

Napiši novu temu   Odgovori na poruku

Strana 3 od 6 Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6  Sledeći

Ići dole

Korijeni 2

Počalji od Mustra taj Sub Feb 10, 2018 2:56 pm

First topic message reminder :

Nastavak knjige je umjetnički prikaz života Kunta Kinte, uz priče koje se vežu za buduće generacije, sve do Aleksa Hejlija. Ova knjiga je rezultat 12-godišnjeg istraživanja Hejlijevih predaka. Iako knjiga ima 700 stranica, većina čitatelja tvrdi kako od početne priče knjigu iz ruku nisu ispuštali sve do zadnje stranice. Knjiga ''Korijeni'' je izdata 1976. godine i za manje od sedam mjeseci prodata je u više od milion i pol primjeraka, osvojivši mnoge nagrade. Do sada je prevedena na 37 svjetskih jezika. Uz to, 1977. i 1979. godine su na osnovu ove knjige napravljene dvije popularne serije, koje su emitovane na TV kanalu ABC.

Knjiga ''Korijeni'' za razliku od mnogih drugih romana, nije fikcija ili mašta pisca nego bolna prošlost. Ovaj dokument govori o divljaštvu robovlasnika i potlačenosti robova, i najbolji je dokaz okrutnosti zapadnih bjelaca. Porodica Aleksa Hejlija je imala sreću da nakon američkog Građanskog rata od 1861. do 1865. godine osjeti malo olakšanja. Ali većina američkih crnaca nije bila te sreće. Između 1880. i 1890. godine, 100 crnaca je godišne „linčovano“ . Žive bi ih spaljivali, rezali u komade ili vješali. Ovo nisu priče o prahistoriji! Nevjerovatno, ali ovo su događaji od prije 100 godina!

Alireza Farahman, perzijski prevodilac knjige ''Korijeni'', u uvodu piše: “Korijen je uvijek najvažniji, misteriozni dio drveta... Ja mislim kako su korijen iz ugla Aleksa Hejlija svi crni robovi koji su istjerani iz srca afričke zemlje u druga podneblja. Crni korijeni su stvorili neovisnost i ekonomsku veličinu današnje Amerike. Ali problem je u tome da što su oni dublje tonuli u zemlju, bjelci su se sve više dizali i širili svoje grane.''

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 39230
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole


Re: Korijeni 2

Počalji od Mustra taj Ned Feb 11, 2018 10:03 am

[You must be registered and logged in to see this link.]


‘’Idi i spiemi onu drugu ticu za tvoju dojduću borbu! ‘’ ‘’Nisam ja za to, striko Mingo. Ubiše mi massinu ticu! ‘’ Mingo ga s nevjericom pogleda.

‘’Svaki put kad se tice bore jedna izgubi! Zar nikada nis vidijo da je massa izgubijo? A sad se vrati onamo! ‘’

Ali ni njegove prijetnje niti zaklinjanja nisu mogli pokrenuti mladića, pa je naposljetku odustao.

‘’U redu! Neću s vratit da kažem massi da smo se poplašili i samog pokušaja da natrag dobijemo njegov novac! ‘’

Striko Mingo bijesno se okrene prema rulji oko borilišta. Poniženi George bijaše iznenađen i zahvalan što su ga jedva zamjećivali ostali borioci, koji su skrenuli pažnju prema novom takmičenju. Prošle su još dvije borbe prije nego što sudac ponovo izvikne: ‘’Niger Toma Lea! ‘’

U sve većem sramu začuje kako se Mingo kladi o deset dolara i da je opklada prihvaćena prije nego što je starac nastupio s drugom od massinih »odbačenih« ptica. Stručno je ubila svoju protivnicu u manje od dvije minute.

Dok su se vukli prema plantaži, sva nastojanja strike Minga da utješi Georgea nisu imala nikakvog uspjeha.

‘’Zaradili smo dva dolora, kako se to ondak držiš ko da š sad na umrijet?’’

‘’Tako me sram što sam izgubijo ... a mislim da massa više neće ćet da mu izgubim još tica.’’

Mingo se toliko ozlojedio što njegov dječak, kako se činilo, dopušta da ga dotuče poraz prije nego što je i započeo, da je budući da je George još tri dana bio kiseo i ponašao se kao da želi da se zemlja rastvori i da ga proguta o tomu porazgovorio s massom Lea.

‘’Bi li vi razgovarali s tim mladićem, massa? Reko bi da on misli da je sramota izgubit borbu!’’

Kada je massa slijedeći put posjetio prostor za borbene pjetliće, pristupi Georgeu: ‘’Što to čujem da ne znaš podnijeti poraz u borbi? ‘’

‘’Massa, grozno se osjećam što ubiše vašu ticu! ‘’

‘’Ja ih, dakle, imam još dvadeset i želim da s njima nastupiš! ‘’

‘’Svaćam! ‘’

Osjećao se malodušnim čak i poslije massina ohrabrenja. Ali kad su na slijedećem susretu obje Georgeove ptice pobijedile, kočio se i likovao kao kakav njegov kokot pobjednik! Striko Mingo ponosno pokupi dobivene opklade pa ga odvede u stranu i prišapne mu:

‘’Ako ti ovo udre u glavu, jopet ćeš izgubit! ‘’

‘’Dopustite da ja privatim sav taj novac, striko Mingo!’’ izvikne on ispruživši zaobljene dlanove.

Buljeći u gomilu zguţvanih novčanica od po jedan dolar i još toga u kovanicama, Mingo će u smijehu:

‘’Odnesi novac massi. Neka vam obojici bude sa srećom!’’

Na putu kući George je već,činilo se njemu, po tisućiti put pokušavao nagovoriti striku Minga da posjeti robovski sokak i da upozna njegovu majku, miss Malizy, seku Sarah i striku Pompeya.

‘’Massa nema nego nas šest nigera, striko Mingo, pa bi red bijo da se poznajemo! Njima će bit drago

da vas upoznaju. Cijelo vrijeme kad sam tamo pričam o vama, ali oni mislu da ih vi ne trpite ili tako nešto! ‘’

‘’I ti i oni znate da ne možem bit proti nekoga koga i ne poznam! ‘’ izjavi Mingo.

‘’Neka samo ostane ko što je bilo, ondak se oni neće morat brigat za mene, a niti ja za njih!’’

A kad su stigli do plantaže,Mingo, po tko zna koji put, krene stazom koja je daleko zaobilazila robovski sokak.

Kizzy razrogači oči kad na Georgeovu dlanu ugleda novčanice i kovanice.

‘’Gospodne, odaklem ti to, sinko? ‘’zapita ona zovnuvši seku Sarah da to vidi.

‘’A kolko ti je to? ‘’ zapita Sarah.

‘’Ne znam, miss, ali tamok odaklem to dolazi, ima jošte mnogo više. ‘’

Seka Sarah povuče Georgea za slobodnu ruku da bi striki Pompeyu pokazala neočekivano bogatstvo.

‘’Mislim da bi i ja moro nabavit kokota ,’’reče starac. ‘’ali, slušaj me, sinko, to je massin novac!’’

‘’On mi daje polak! ‘’ponosno objasni George,’’zbiljam, sadak moram poć da mu dadem njegov dijo.

George pode u kuhinju, pokaže novac miss Malizy, a onda zatraži da ga massa primi.

Massa Lea se nasmijao kada je strpao u džep svojih devet dolara dobitka: ‘’Ti vraga, mislim da ti Mingo daje moje najbolje ptice, a meni »otpisane« pjetliće! ‘’

George je bio izvan sebe od sreće.

U slijedećem susretu George je pobijedio s one dvije ptice s kojima je već odnio pobjedu, a Georgeove učestale pobjede izazvale su toliku radoznalost masse Lea da je naposljetku pogazio obećanje koje je sam sebi nametnuo da neće ići na sporedne borbe.

Massin neočekivani dolazak izazvao je žurna gurkanja laktom i došaptavanja među bijelim i crnim boriocima. Videći da su čak striko Mingo i George uzrujani i nesigurni, massu Lea obuzme zla slutnja zbog toga što je došao. Zatim, shvativši da prvi poticaj, pa ma kakav bio, mora poteći od njega, zasmijulji se jednom postarijem siromašnom bijelcu te mu mahne: ‘’Zdravo, Jime!’’ A drugome dobaci: ‘’Hej, ti, Peter! ‘’

Oni mu uzvrate smiješak, zapanjeni što se on uopće sjeća njihovih imena.

‘’Hej, Dave! ‘’proslijedi on.

’’Vidim da ti je žena izbila preostale zube ili možda onaj rdavi viski?

Činilo se kao da su u buri smijeha gotovo zaboravili na borbu, sjativši se oko čovjeka koji je započeo siromašan kao svi oni,a onda za njih postao legendom.Pucajući od ponosa, George uzme pticu pod mišicu i, zapanjivši striku Minga i massu Lea, odjednom se počne šepiriti oko rubova borilišta.

‘’Dobro! Dobro! ‘’gromoglasno je uzvikivao.

‘’Svako od vas ko ima štogod novca, neka ga ubaci u igru. Ne brinite o što ćete se kladit, ako ne možem pokrit ja, može moj massa ovolko bogat ko što on jes! ‘’

Videći da se massa smješka, George postade još glasniji: ‘’Ovdi ja nastupam samok s njegovim otpisanim ticama, a on će ovdi sve nadmašit! Ajte!’’

Jedan sat kasnije, kličući da je odnio pobjedu u novoj borbi, George je dobio dvadeset i dva dolara, a


massa Lea gotovo četrdeset, prihvaćajući sporedne opklade što su mu ih nudili. Zaista mu je bilo mrsko da prihvaća novac od ljudi za koje je znao da su goli kao miš, isto kao nekoć on, ali je znao i to da će oni ostatak godine hvalisavo lagati da su u okladama protiv Toma Lea izgubili deset puta više nego što su zapravo izgubili.

Svima je nedostajao razmetljivi i samouvjereni George,kad se nije pojavio na četiri slijedeća sporedna susreta u kotaru Caswell, zato što su striku Minga mučili novi napadaji žestokoga kašlja.George je gledao kako su ga spopadali najedanput, bez upozorenja, a zatim dugo trajali. Osjećao je da svoga starog učitelja ne smije ostaviti samoga s borbenim pticama, a niti je htio ići sam.No, čak kad se Mingo nešto i oporavio, rekao je da se još ne osjeća dovoljno čvrstim da otpješači na slijedeći susret, ali je zahtijevao da George unatoč tomu pođe.

‘’Nis ti dijete! Sigurno bi ovog trena pošo da su tamok kakve cure! ‘’

I tako George krene sam, noseći u objema rukama prepunu vreću u koju je stavio jednog bojnog pjetlića.Kad dođe nadomak uzgajača borbene peradi,kojima je u posljednje vrijeme nedostajao svojom slikovitom pojavom, jedan od njih glasno uzvikne: ‘’Čuvajte se! Eno onoga »Georgea Kokotića«!’’ Na to svi prasnu u smijeh, a on im se od srca pridruži.

A na putu kući ,s više dobitka u džepu nego ikada, što je više o tomu razmišljao, sve mu se više sviđalo to ime. Imalo je stanovit čar.

‘’Kladim se da niko od vas ne može pogodit kako su me nazvali na borbi pjetlića! ‘’reče on čim je stigao u robovski sokak.

‘’Ne! A kako? ‘’

‘’George Kokotić! ‘’

‘’Bože blagi! ‘’uzvikne seka Sarah. Kizzyne oči isijavale su ljubav i ponos.

‘’Daklem ,’’reče ona ‘’to je vrlo blizu onom što danas svi o tebi govoru!’’

Čak i massi Lea svidje se nadimak kad mu ga striko Mingo priopći, nadodavši kiselo: ‘’Čudim se kako to da ga nisu nazvali »Plačljivi George« jer još uvijek znade briznut u plač svaki put kada pogine tica s kojom on nastupa. Al s obzirom na to da danaske mnogo pobjeđuje, to je ijonako svejedno! Neka samo ubilačka ostruga zvizne njegova kokota, a on cmolji, rida i grli tu ticu ko da mu je rođeno dijete.Jeste l’ ikada čuli il vidili štogod sličnoga, massa? ‘’

Massa Lea se nasmije:

‘’Dakle, mnogo puta i meni je dolazilo da zaplačem kad bih se okladio o mnogo više nego što sam smio, a kad bi moju pticu ranila mamuza! Ali ne, mislim da je on jedini čovjek za koga sam čuo da kuka tako kako ti kažeš. Mislim da je on jednostavno previše privržen kokotima.’’

Nedugo zatim, na najvećem susretu godine, massa se vraćao prema kolima noseći svoju pticu, koja je upravo pobijedila u konačnom natjecanju, kad začuje kako netko viče: ‘’O, gospodine Lea! ‘’

Okrene se i zapanji videći da aristokrat među uzgajivačima bojnih pjetlića, George Jewett, krupnim koračajima ide prema njemu i osmjehuje se.

Massa Lea je uspio da mu glas zvuči nehajno: ‘’Oh, izvolite, gospodine Jewett! ‘’ Nato su se rukovali.

‘’Gospodine Lea, bit ću posve otvoren prema vama, kao prema džentlmenu i uzgajaču bojnih pjetlića.Nedavno sam izgubio svog uzgajača. Pred koju noć zaustavila ga je cestovna patrola, a nije imao

putnice. Na nesreću je pokušao pobjeći, pa je teško ranjen. Vjerojatno se neće izvući. ‘’

‘’Žao mi je što to čujem .. . Mislim zbog vas, a ne zbog nigera. ‘’

Massa Lea proklinjao je svoju smušenost, jer je nagađao što će sada doći. Aristokrat je htio Minga!

‘’Naravno’’odvrati Jewett.

‘’Stoga mi je barem privremeno potreban uzgajač, koji barem nešto zna o pticama .’’ Zastao je.

‘’Na našim borbama pijetlova zapazio sam da imate dvojicu. Ne pada mi ni na kraj pameti da tražim vašega iskusnog starijeg čovjeka, ali možda biste prihvatili dobru ponudu za drugog, za onoga mladića koji, kako mi kažu moji nigeri, udvara djevojci na mom imanju.’’

Zaprepaštenost masse Lea pomiješa se sa bijesom kad je čuo taj dokaz o izdaji Georgea Kokotića.

‘’Tako dakle! ‘’izusti on potmulim glasom. Massa Jewett ponovo se nasmiješi, znajući da ga je pogodio u živac.

‘’Dopustite da vam dokažem da se ne želim cjenkati. ‘’Opet je zastao.

‘’Hoće li tri tisuće biti u redu?’’

Massa Lea se osupnu, nije bio siguran da li je dobro čuo.

‘’Žalim, gospodine Jewett.’’ potišteno je procijedio. Sav protrne što odbija bogatog plemića.

‘’U redu. ‘’Jewettov je glas bio napregnut.

‘’Moja konačna ponuda, četiri! ‘’

‘’Ne prodajem svoje uzgajače, gospodine Jewett.’’ Lice bogatog uzgajača bojnih pjetlića se objesi, a oči mu se smrknu.

‘’Razumijem. Naravno! Do viđenja, gospodine!’’ ‘’Do viđenja i vama, gospodine.’’odvrati massa Lea.

Na to svaki pode u suprotnom smjeru.Što je brže mogao, vrati se massa prema kolima. Nije trčao, ali u njemu je rastao gnjev. Videći njegovo lice, striko Mingo i George Kokotić sjedili su upadljivo mirni.Došavši do kola,zamahne pesnicom na Georgea,a glas mu je podrhtavao od bijesa.

‘’Mozak ću ti smrskati! Koga vraga radiš tamo kod Jewetta? Pričaš li mu kako uvježbavamo kokote? ‘’ George Kokotić posivi.

‘’Ništa nisam rekao massi Jewettu, massa.’’ jedva je govorio.

‘’Nisam mu reko ni riječi, nikada, massa!’’ Njegova posvemašnja zaprepaštenost i strah napola uvjeriše massu Lea.

‘’Zar mi pokušavaš reći da pješačiš sav taj put do pakla i natrag samo zato da ljubakaš s Jewettovom curom? ‘’

Makar to bilo bezazleno, znao je da svaka posjeta izvrgava njegova naučnika uzgajača Jewettovoj prepredenosti koja može dovesti do koječega.

‘’Massa, gospodne, smiluj se! ‘’

Sad su se pokraj njih zaustavljala druga kola, a ljudi su dozivali massu i mahali mu. Uzvraćajući im mahanje, massa Lea razvuče usta u osmijeh pa se uzvere na najudaljeniji rub sjedišta na kolima,

obrecnuvši se krajičkom usana na prestravljenog striku Minga: ‘’Vozi, ti vraga! ‘’

Tokom povratka na plantažu,koji se činio beskrajnim,vladala je tolika napetost da ju je nož mogao razrezati. A tokom ostatka dana nije nimalo popuštala zategnutost između strike Minga i Georgea Kokotića. Te je noći George ležao bez sna, preznojavajući se i iščekujući kaznu,znao je da će uslijediti.

Ali ništa nije uslijedilo. A nekoliko dana kasnije massa reče striki Mingu kao da se ništa nije dogodilo: ‘’Za slijedeći tjedan dobio sam poziv da nastupim sa pticama tamo preko državne granice, u Virginiji. Znam da bi ta duga vožnja mogla samo škoditi tvom kašlju, stoga ću povesti samo momka. ‘’

‘’Svaćam, massa.’’

Striko Mingo odavno je znao da će doći ovaj dan, pa stoga je massa i uvježbavao mladića da bi ga zamijenio. Ali nije mogao ni sanjati da će doći tako skoro.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 39230
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Korijeni 2

Počalji od Mustra taj Ned Feb 11, 2018 10:04 am

[You must be registered and logged in to see this link.]



93. POGLAVLJE



‘’O čemu tako napregnuto razmišljaš, momče?’’

Poslije više od sata vremena koliko je s massom dijelio sjedalo kola,motrio runaste oblake toplog veljačkog jutra, prašnjavu cestu koja se pred njima prostirala ili jednoliko zibanje mišića na mazginim krstima, George se lecne na iznenadno pitanje masse Lea.

‘’Na ništa ,’’odvrati on. ,’’nisam mislijo na ništa, massa. ‘’

‘’Nešto nikad nisam razumio kod vas nigera! ‘’Glas masse Lea odavao je ogorčenost.

‘’Čovjek pokušava lijepo s vama razgovarati, a vi se odmah počnete glupo ponašati. To me paklenski ljuti, pogotovu kod nigera kao što si ti koji može pričati sve u šesnaest kad ga je volja. Zar ne misliš da bi vas bijeli ljudi više poštovali kad biste se ponašali kao da imate razuma? ‘’

Uspavani um Georgea Kokotića postade vrlo pažljiv.

‘’Neki bi mogli, a neki jopet ne bi, massa ,’’oprezno će on. ‘’sve zavisi. ‘’

‘’Evo, opet zaobilaziš kao mačak oko vruće kaše! Od čega zavisi? ‘’

George Kokotić još je vrdao dok bolje ne shvati što namjerava massa. Stoga mu odvrati: ‘’Daklem, massa, mislim da to zavisi s kakim bijelim ljudma govorite, massa, barem je taki moj dojam.’’

Massa Lea s gnušanjem pljune preko ograde kola.

‘’Nahrani i odjeni nigera, digni mu krov nad glavom, daj mu i sve drugo što mu je potrebno na ovom svijetu, a taj niger ti nikad neće biti iskren! ‘’

George Kokotić pomisli da je massa jednostavno tek tako odlučio da zapodjene s njime nekakav razgovor u nadi da oživi ovu vožnju kolima, koja je postala dosadna i beskrajna.

Kako bi prestao dražiti massu Lea, on oprezno ispita teren: ‘’Ako oćete živu istinu,massa,mislim da većina nigera misli da će bit pametno ako se recmo grade glupljima nego što zbiljam jesu, jerbo se mnogi nigeri boje bijelih ljudi.’’

‘’Boje! ‘’uzvikne massa Lea.

‘’Nigeri su ljigavi ko jegulje, tako da! Nigeri vjerojatno zato što nas se boje kuju urote da nas ubiju kad god se okrenemo! Truju hranu bijelih ljudi, ubijaju i djecu! Sve što se može samo zamisliti protiv bijelih ljudi nigeri rade cijelo vrijeme,a kad se bijeli ljudi žele zaštititi, nigeri urliču da se jako boje! ‘’

George Kokotić zaključi da bi bilo pametno da se prestane petljati s massinom ćudi osjetljivom na dodir kao drugi otponac puške.

‘’Mislim da niko na vašem imanju nikada nije učinijo tako nešto, massa ,’’mirno će on.

‘’Vi nigeri znate da bih vas ja ubio da to učinite!’’

Bojni pjetlić glasno zakriješti u pjetlarniku iza njih, a neki mu odgovoriše kljucanjem.

George ništa nije govorio. Prolazili su kraj velike plantaže i on zirne na skupinu robova koji su mlatili

suhe stabljike kukuruza pripremajući oranice za sjetvu.

Massa Lea ponovo prozbori: ‘’Muka me obuzima pri pomisli koliko nigeri mogu zagorčiti život čovjeku koji je cijeli život dirinčio i nastojao nešto stvoriti.’’

Neko vrijeme kola su vozila, a oni šutjeli, ali George Kokotić je naslućivao da massin gnjev raste.

Naposljetku massa uzvikne:

‘’Momče, da ti nešto kažem!Cijeloga života si na mom imanju i trbuh ti je pun.Nemaš pojma što to znači živjeti u neprestanoj borbi, poluizgladnio, a desetoro braće i sestara i otac i majka svi spavaju u dvije vruće vlažne prostorije! ‘’

Georgea Kokotića zapanji iskreno massino priznanje jer ovaj vatreno nastavi kao da mora iz sebe izbaciti te mučne uspomene.

‘’Momče, ne sjećam se kad majčin trbuh nije bio nabreknut od novog djeteta. A moj otac žvakao je duhan, vječno bio polupijan, vikao i psovao da nitko od nas ne radi onoliko koliko bi trebalo na deset jutara stjenovitog zemljišta za koje ja ne bih dao pedeset centi po jutru, a on je sebe nazivao farmerom! ‘’

Zirne u Georgea Kokotića, pa bijesno zapita: ‘’Želiš li znati što je promijenilo moj život? ‘’ ‘’Dabome ,’’odvrati George.

‘’Došao je onaj veliki iscjelitelj s vjerom u moć molitve.Svi su uzbuđeno trčkarali oko njegova velikog šatora koji su razapinjali. Već prve noći taj šator preplaviše svi koji su mogli hodati, pa čak i oni koje je trebalo nositi. Kasnije su ljudi pričali da u kotaru Caswell nikad nije bilo takvih propovijedi protiv vatre paklene i takvih čudotvornih ozdravljenja. Nikada neću zaboraviti one stotine bijelih ljudi kako skaču, vrište, kriče i svjedoče. Ljudi su padali jedan drugome u naručaj, jecali, grčevito se trzali i tresli. Gore nego na bilo kakvom crnačkom vjerskom zboru. Ali usred sve te halabuke i klicanja bilo je nešto što me se snažno dojmilo. ‘’

Massa Lea se zagleda u Georgea Kokotića.

‘’Znaš li išta o bibliji?’’

‘’Ne . . . daklem, ne, massa, ne znam. ‘’

‘’Kladim se da nisi ni mislio da i ja znam nešto o njoj! Bilo je to iz psalama. Označio sam to mjesto u svojoj bibliji. Kaže ovako: »Bio sam mlad, a sada sam star, ali nikad nisam vidio da je pravednik napušten, niti da sjeme njegovo kruh prosjači«. ‘’

‘’Dugo nakon što je taj propovjednik otišao, ta izreka motala mi se po glavi. Okretao sam je i izvrtao na sve strane, nastojeći shvatiti kakvo značenje ona ima za mene. Sve što sam vidio u svojoj obitelji svodilo se na prosjačenje kruha. Nismo imali ništa i ništa nećemo ni dobiti. Naposljetku sam shvatio da ta izreka znači, ako ja postanem pravednik ,drugim riječima, budem li marljivo radio i živio kako najbolje znam i umijem ,neću nikada morati prosjački kruh kad ostarim.’’

Massa izazovno pogleda Georgea Kokotića.

‘’Razumijem ,’’reče George Kokotić, ne znajući što bi drugo odgovorio.

‘’Tada sam otišao od kuće ,’’nastavi massa Lea.

‘’Bilo mi je jedanaest godina. Dao sam se na put, moleći sve i svakoga kakav posao, radio bilo što, i crnačke poslove. Bio sam u dronjcima, jeo splačine. Štedio sam svaki cent koji bih stekao, i to godinama dok naposljetku nisam kupio svojih prvih dvadeset i pet jutara šumovitog zemljišta, zajedno sa svojim

prvim nigerom po imenu George. Znaš, po njemu si i dobio ime …’’ Činilo se da massa očekuje odgovor.

‘’O njemu mi je pričao striko Pompey ,’’reče George Kokotić.

‘’Da. Pompey je došao kasnije, moj drugi niger. Momče, slušaj me dobro, radio sam rame uz rame kraj onog nigera Georgea, mučio se od nemila do nedraga, čupajući iz zemlje panjeve, grmlje i stijene da posijem prvu ljetinu.Samo me Gospodin naveo da za dvadeset i pet centi kupim onaj listić za tombolu i tim listićem dobio sam svog prvoga borbenog pjetlića. Momče, bila je to najbolja ptica koju sam ikada imao! Čak i kad su ga teško ranili, ja sam ga zakrpio pa je on i dalje pobjeđivao u toliko sporednih bitaka kao još nijedan kokot. ‘’Ušutio je.

‘’Ne znam kako to da evo tu sjedim i ovako razgovaram s nigerom. Ali mislim da čovjek naprosto mora kadšto s nekim razgovarati.’’ Opet je zastao.

‘’Sa ženom ne možeš mnogo razgovarati.Čini mi se,kad žena jednom ulovi muža da se brine za nju,onda ostatak života ili boluje, ili se odmara, ili se zbog nečega tuži, iako ih nigeri u svemu služe. Ili pak vječno pudraju lice dok ne izgledaju kao aveti…’’

George Kokotić nije mogao vjerovati svojim ušima.Ali massa kao da se nije mogao zaustaviti.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 39230
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Korijeni 2

Počalji od Mustra taj Ned Feb 11, 2018 10:05 am


[You must be registered and logged in to see this link.]



‘’Ili uzmi, na primjer, drugi soj ljudi kao što je moja obitelj. Mnogo puta sam se pitao zašto se nitko od mojih devetoro braće i sestara nije borio da pobjegne odande kao što sam se ja borio. Još uvijek se guše i gladuju isto kao onoga dana kad sam ja otišao,samo što sada svi oni imaju svoju obitelj. ‘’

George Kokotić odluči da će biti najbolje ako ne kaže niti »razumijem« na ono što massa bude govorio o svojoj obitelji. Neke od njih George je letimično vidio kako razgovaraju s massom u gradu ili kad su bili na borbama pjetlića. Braća masse Lea bili su oni bijedni siromašni bijelci koje nisu prezirali samo bogati plantažeri nego čak i njihovi robovi. Bezbroj je puta vidio da je massi neugodno kad sretne koga od njih. Načuo bi njihovo neprestano kukanje o teškim vremenima, molbe da im dade novca, a na licima im je čitao mržnju kada bi im massa dao pedeset centi ili dolar. Znao je da će ih oni zapiti u viskiju. George Kokotić se sjeti,koliko je puta miss Malizy pričala da bi onda kada je massa običavao pozvati na večeru članove svoje obitelji oni žderali i lokali kao da ih ima triput toliko, a čim ih on nije mogao čuti, zasipali su ga psovkama kao psa.

‘’Svaki od njih mogao je učiniti ono što sam ja učinio!’’uzvikne massa Lea sjedeći kraj njega na kočijaškom sjedištu.

‘’Ali nisu imali petlje, stoga neka ih vrag nosi! ‘’ Ušuti ponovo, ali ne zadugo.

‘’Bilo kako bilo, meni sada poslovi dobro idu ,imam pristojan krov pod kojim živim, kojih stotinjak borbenih pjetlića, te osamdeset pet jutara, od čega preko pola obrađujem, pa onda konja, mazge, krave i prasce. I imam vas nekolicinu lijenih nigera.’’

‘’Da, massa,’’reče George Kokotić, pomislivši da je sada zgodna prilika da na blag način izrazi svoje stanovište.

‘’Ali i mi nigeri marljivo radimo za vas, massa. Sve otkako poznajem svoju majku i miss Malizy i seku Sarah i striku Pompeya i striku Minga ,zar oni ne rade za vas najviše koliko mogu? ‘’

A prije nego massa stiže odgovoriti, nadodao je nešto što je spomenula seka Sarah prethodne nedjelje kad je došao posjetiti robovski sokak.

‘’Zbiljam, massa, osim moje majke svi oni imaju preko pedeset godina …’’

Zaustavi se kako ne bi nadovezao zaključak seke Sarah da je massa naprosto preškrt, da kupi kakva

mlađeg roba, očito je namjeravao nekolicinu koju je imao tjerati da rade dok ne padnu mrtvi.

‘’Mora da nisi pazio na sve što sam ti govorio, momče! Nema tog nigera koji radi ovako naporno kao ja! Prema tome, nemoj ti meni govoriti koliko naporno nigeri tegle! ‘’

‘’Da, massa.’’

‘’»Da, massa« što?’’

‘’Samo »Da, massa«. Dabome, i vi naporno radite, massa.’’

‘’I te kako! Misliš da je lako biti odgovoran za sve i sva na mojoj plantaži? Misliš da je lako uzgajati veliko jato pjetlića? ‘’

‘’Ne, massa. Naravski, znam da vam je to teško, massa.’’

George pomisli na striku Minga koji se već više od trideset godina svakoga dana brine za borbene pjetliće,a da ne spominjemo i ovih njegovih sedam godina.Onda smisli trik da istakne desetljeća Mingova službovanja, pa bezazleno priupita: ‘’Massa, imate li pojma kolko je godna striku Mingu ?’’

Massa Lea se zamisli i počeša po bradi.

‘’Ti vraga, stvarno ne znam.Da vidimo, jedanput sam izračunao da je od mene stariji petnaestak godina, što znači da bi sad on imao šezdesetak godina.A svakim danom sve je stariji.Čini se da je iz godine u godinu sve bolesniji. Što ti se čini od njega? Živiš dolje uza nj.’’

George Kokotić strelovitom se brzinom prisjeti nedavnog napada kašlja koji je spopao striku Minga, najgori napad koji je ikada imao, koliko je on znao. Sjetivši se da su miss Malizy i seka Sarah često govorile kako massa njihove pritužbe da su bolesne tumači kao lijenost, naposljetku reče: ‘’Daklem, massa, reko bi da s uglavnom dobro osjeća, ali mislim da zbiljam morate znat da ga kašto spopanu teški napadi kašlja, tako strašni da se preplašim jer mi je on ko otac. ‘’

Prekasno se zaustavio, odmah je osjetio neprijateljski protustav. Stresu se zbog udubljenja na cesti, borbeni pjetlići u pjetlarnicima ponovo zaključaju, a kola su se u tišini truckala nekoliko trenutaka. Tad massa Lea zapita: ‘’Što li je Mingo toliko za tebe učinio? Je li te on izvukao iz polja i poslao te onamo gdje imaš daščaru?’’

‘’Ne, massa! Vi ste sve to učinli, massa. ‘’Neko vrijeme vozili su se šutke dok massa ne odluči da ponovo prozbori: ‘’Nisam mnogo razmišljao o onomu što si maloprije kazao,ali sad kad si to spomenuo, zaista imam rulju starih nigera.Neki od njih bi me svaki čas mogao napustiti! Iako su danas nigeri skupi, morat ću kupiti jednoga ili dvojicu mladih težaka! ‘’

Okrene se kao da se obraća izravno Georgeu Kokotiću: ‘’Razumiješ li ti o čemu govorim, o kakvim stvarima cijelo vrijeme moram voditi brigu? ‘’

‘’Svaćam, massa.’’

‘’ »Svaćam, massa!« Tako nigeri odgovaraju na sve! ‘’

‘’Ne bi valjda vi ćeli da s koji niger ne slaže s vama, massa! ‘’

‘’Pa, zar ne možeš smisliti nešto drugo da kažeš osim »Svaćam, massa!«? ‘’

‘’Ne, massa…Mislim, daklem, massa, vi barem imate novac da kupite robove, massa. Ove sezone ste tako ljepo zaradli na borbama pjetlića.’’

George Kokotić se nadao da će razgovor skrenuti na sigurnije tle.


‘’Massa ,’’bezazleno je zapitao,’’ima li uzgajača borbenih kokota koji uopće nemaju farme? Mislim, koji ne obrađuju polja i nemaju ništa osim pjetlića? ‘’

‘’Pa ... Ne bih ti ja znao nijednog osim onih gradskih prevaranata, ali nikada nisam čuo da ijedan medu njima ima toliko ptica da bi se mogao nazvati ozbiljnim uzgajačem borbenih pjetlića.’’

Na trenutak se zamislio: ‘’Zapravo je obično ovako,što je više borbenih pjetlića, to je plantaža veća, kao ono imanje gospodina Jewetta na kojemu ti bančiš.’’

George Kokotić htjede sama sebe odalamiti što je massi dao takvu priliku.Ali joj brzo pokuša stati na kraj: ‘’Tamok više ne idem, massa.’’ Poslije stanke massa Lea izjavi: ‘’Negdje drugdje si našao drugu curu, a? ‘’ George Kokotić oklijevaše s odgovorom: ‘’Sad se držim kuće, massa.’’ Time je izbjegao izravnu laž. Massa Lea mu se naruga: ‘’Zar krupan i jedar dvadesetogodišnjak, kao što si ti? Momče, nemoj meni govoriti da se više noću ne iskradaš i da ne uživaš u onim lijepim vatrenim guzicama! Ti vraga, mogao bih te iznajmljivati za rasplod, kladim se da bi ti se to sviđalo! ‘’

Massino lice se skupilo, pakosno ga je gledao: ‘’Jedan moj dobar prijatelj veli da crne cure imaju vrlo lijepe vatrene guzice. Istinu mi reci, je li tako, momče? ‘’

George Kokotić pomisli na massu i svoju majku.U sebi se pjenio, a rekao je polagano, gotovo hladno:

‘’Može bit da je tako, massa …’’ Onda nastavi braneći se: ‘’Ne znam ih ja baš mnogo …’’

‘’Dobro, dakle ne želiš priznati da se noću iskradaš s mog imanja, ali ja znam da ti je sad vrijeme, i znam kamo ideš i koliko često ideš. Ne želim da te cestovna patrola ustrijeli kao što se dogodilo onom crnom uvježbavatelju gospodina Jewetta, pa ću ti stoga reći što ću učiniti, momče. Kada se vratimo, ispisat ću ti putnicu da možeš trčati za suknjama svake noći ako želiš! Nikad nisam mislio da bih to učinio kakvom nigeru! ‘’

Massa Lea doimao se gotovo zbunjeno, a onda to prikrije mrzovoljnošću: ‘’Ali, nešto ću ti reći. Prvi put kada uprskaš, ne vratiš se u zoru ili dođeš previše iscrpljen, pa ne budeš mogao raditi, ili ako otkrijem da si ponovo bio na onom Jewettovu imanju ili bilo što drugo što znaš da ne smiješ činiti, zauvijek ću ti razderati putnicu,a s njome i tebe. Je li jasno? ‘’

George Kokotić nije vjerovao svojim ušima.

‘’Massa, zbiljam vam fala! Zbiljam, massa!’’ Massa Lea pretjerano srdačno otkloni izljeve zahvalnosti : ‘’Dobro, vidiš da nisam ni upola tako zao kao što vi nigeri pričate. Možeš im reći da ja znam lijepo postupati prema nigeru ako želim.’’

Ponovo se pojavi ono pakosno cerekanje.

‘’Dobro, što je s onim vatrenim crnim curama, momče? Koliko ih možeš zajahati u jednoj noći?’’

George Kokotić meškoljio se na sjedištu.

‘’Massa, ko što sam reko, nisam upozno mnogo…’’

Ali činilo se da massa Lea ne čuje njegove riječi, jer je nastavio: ‘’Čujem da vrlo mnogo bijelih ljudi idu k crnim ženama po svoje zadovoljstvo. Znaš da se to događa, je li, momče? ‘’

‘’Čujo sam za to, massa ,’’reče on nastojeći ne misliti na činjenicu da razgovara sa svojim rođenim ocem.

Ali osim onoga što se zbivalo u kolibama na plantažama George je znao da u Burlingtonu, Greensborou i Durhamu postoje »posebne kuće«, o kojima se govorilo samo šapatom, a obično ih je vodila kakva oslobođena crnkinja.Čuo je da tamo bijeli ljudi plaćaju od pedeset centi pa do dolara da

bludniče sa ženom po svom izboru,koje su imale put od čađavocrne do boje bijele kave.

‘’Ti vraga,’’ustrajno će massa.

‘’Govorim s tobom ovdje, u ovim kolima, sjedimo posve sami. Po onomu što čujem one su, istina, crne žene, ali boga ti,žene su! Pogotovu ako su od one vrste koje muškarcu pokazuju da to žele isto koliko i on.Čujem da znaju biti vrele kao rakete praskavice,i ne tuže se uvijek da su bolesne i ne cmizdre zbog svega pod suncem.’’

Massa se ispitivački zagleda u Georgea Kokotića.

‘’Jedan moj znanac mi reče da vama crnim mladićima nikada nije dosta te vatrene crne guzice, je li to i tvoje iskustvo?’’

‘’Ne, massa…mislim, barem upravo sada nije, massa…’’

‘’Opet okolišaš oko vrele kaše!’’

‘’Ne okolišam ja oko nikake kaše, massa.’’ George Kokotić se svim silama trudio da djeluje ozbiljno.

‘’Pokušavam vam nešto reć što nikada nikomu nisam reko, massa! Znate l' onog massu MacGregora koji u borbama kokota nastupa sa žutim ticama? ‘’

‘’Naravno. On i ja mnogo razgovaramo. Kakve on ima veze s tim? ‘’

‘’Daklem,dali ste mi riječ da ćete mi dat putnicu pa zato ne trebam lagat. Daklem, da, massa, u zadnje vrijeme se iskradam, upravo ko što ste rekli, posjećujem djevojku na imanju masse MacGregora …’’ Lice mu je bilo oličenje ozbiljnosti.

‘’Ovo je nešto o čemu zbiljam moram porazgovorit s nekim s kim zbiljam mogu govorit, massa. Ja je jednostavno ne svaćam! Ime joj je Matilda, radi u polju, a i u velkoj kući kad im je potreba. Massa, ona je prva djevojka koja ne mari za ono što ja kažem il pokušavam, ne da mi da je taknem, ne, massa! Najviše što od nje možem izvuć jest to da kaže da joj se mnogo sviđam, ali ne trpi moje ponašanje,na to sam joj ja reko da ni meni ona ne treba. Reko sam joj da mogu imat sve đemske koje zaželim, a ona samo veli neka odem i neka ih uzmem, a nju da ostavim na miru.’’

Massa Lea slušao je Georgea Kokotića s istom onakvom nevjericom kao on malo prije massu.

‘’I još nešto,’’nadoveže on.’’svakoga puta kad se vratim, ona mi navodi stvari iz biblije! Kako to da je čitala bibliju? Odgajo ju je massa propovjednik sve dok zbog vjere nije prodo svoje nigere. Zbiljam, ja ću vam reć kolka je ona vjernica! Čula ona da skupina oslobođenih nigera daje negdi u šumi oko njih veliku noćnu zabavu s jelima, pićima i plesom. Daklem, ta cura, samo joj je sedamnajs godna, iskrala se s imanja masse MacGregora i upala na tu zabavu baš kad je bilo raspojasano i nakresano! Kažedu da je nakitla takvu govoranciju, zvala Gospodna da spasi njih grešnike prija nego tamok stigne vrag pa ih sve zapali, tako da su svi oni oslobođeni nigeri gotovo pregazili jedni druge kad su pobjegli odandi, a njiov je guslač klipso za njima! ‘’

Massa Lea se gromoglasno smijao:

‘’Reklo bi se da je cura vragometna! Ja to velim! ‘’

‘’Massa...’’George Kokotić je oklijevao.

‘’Prije nego sam nju srejo, imo sam mnogo žemska, ko što vi kažete, ali vrag me odnijo ako me nije prisilila da u njoj vidim nešto više nego obično žemsko. Čovjek počimlje mislit da preskoči preko metle s dobrom žemskom …’’

George Kokotić zapanji se samomu sebi.

‘’Oću reć, ako me bude ćela,’’reče on tihim glasom. A onda će još tiše: ‘’I ako vi nećete imat ništa proti ... ‘’

Vozili su se lijep komad puta uz škripanje kola i kljucanje borbenih pjetlića prije nego što massa Lea ponovo prozbori: ‘’Znade li gospodin MacGregor da ti udvaraš toj njegovoj curi?’’

‘’Daklem,buduć da je ona težakinja, sumljam da mu je ikad išta rekla izravno, ne, massa. Ali nigeri u velkoj kući znadu pa mislim da mu je ko od njih reko.’’

Poslije ponovne šutnje massa Lea upita: ‘’Koliko crnaca ima gospodin MacGregor?’’

‘’Ima povelko imanje, massa. Po veličini njegova robovskog sokaka, reko bi da ima dvajes ili više nigera.’’Pitanja su zbunila Georgea.

‘’Razmišljam ,’’reče massa nakon ponovne šutnje.

‘’Otkako si se rodio,nikada mi nisi zadavao nikakve neprilike,zapravo si mi mnogo pomagao po imanju pa ću nešto učiniti za tebe.Čuo si me kad sam maloprije rekao da su mi potrebni mladi nigeri, težaci. Dakle ako je ta djevojka tolika glupača da preskoči metlu s nekim tko toliko voli juriti za ženama,mislim da te to nikada neće proći,onda ću odjahati onamo i porazgovarati s gospodinom MacGregorom. Ako ima toliko nigera kao što ti kažeš, neće mu valjda toliko nedostajati jedna težakinja,ako se možemo pogoditi za poštenu cijenu. Onda ćeš ti moći dovesti tvoju djevojku ,kako joj je ime? ‘’

‘’Tilda …Matilda, massa .’’dahne George Kokotić. Nije bio siguran je li dobro čuo.

‘’Onda ćeš je moći odvesti na moje imanje pa sagraditi kolibu za vas ...’’

George je micao usnama, ali kroz njih nije izlazio nikakav zvuk. Naposljetku je promucao: ‘’To ne može učinit niko nego vrijedan massa! ‘’Massa Lea nešto progunđa. Mahne rukom.

‘’Ali da znaš, tvoje mjesto je u prvom redu dolje s Mingom!’’

‘’Jakako, massa! ‘’

Massa Lea se namrgodi pa oštro uperi kažiprst u svog vozača.

‘’Nakon što se vjenčate, oduzet ću ti putnicu! To će pomoći onoj, kako joj bješe ime, Matildi, da tvoju crnu guzicu drži kod kuće kamo pripada! ‘’

George Kokotić od sreće nije mogao doći do riječi.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 39230
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Korijeni 2

Počalji od Mustra taj Ned Feb 11, 2018 10:05 am


[You must be registered and logged in to see this link.]


94. POGLAVLJE



Onoga jutra u kolovozu godine 1827. kada se George Kokotić imao oženiti, mladoženja je u izlazak sunca bjesomučno zabijao željezne šarke na dovratnik od suhe hrastovine u svojoj još nedovršenoj dvosobnoj kolibi.

Obavivši to, skokne u staju pa odbrza natrag, noseći preko glave nova vrata koja je striko Pompey istesao i obojio sokom od smrvljenih crnih orahovih ljusaka.Stavio ih je na mjesto. Onda, bacivši zabrinut pogled na sunce koje se uspinjalo, zastane tek toliko da smaže kobasicu i preklopljen kolač, što je kasno prethodne večeri njegova majka doslovce bacila na njega, sva pobješnjela zbog njegova dugog odgađanja, isprika, upadica i izleta.Čekao je toliko dugo, a radio tako polagano da je ona naposljetku zapovjedila svima ostalima ne samo da mu prestanu pomagati već i da ga prestanu hrabriti na bilo kakav način.

George Kokotić zatim ugašenim vapnom i vodom napuni veliko bure, snažno promiješa pa što je brže mogao,uroni u smjesu veliku četku te zapljusne vapnenim mlijekom vanjsku stranu grubo ispiljenih dasaka.

Bijaše oko deset sati kada se naposljetku odmaknuo,bio je gotovo isto toliko obijeljen kao kolibalda pregleda završeni posao.Ima još mnogo vremena, pomisli on. Trebao se još samo okupati i odjenuti pa se onda dva sata vozikati kolima do plantaže MacGregor, gdje je u jedan sat poslije podne imalo početi vjenčanje.

Skakućući između kolibe i zdenca pljusne tri kabla vode u novu pocinčanu kadu u prednjoj prostoriji kolibe. Glasno je pjevušio dok se trljao, snažno se obrisao, a onda, omotavši se ručnikom od izblijedjelih vreća, otrči u spavaonicu. Upadne u duge pamučne gaće, navuče plavu košulju uškrobljena prsnika, crvene čarape, žute hlače i žuti kaput s remenom, a naposljetku obuje i nove novcate jarko narančaste cipele. Sve te predmete je, jedan po jedan,pokupovao od dobitaka na sporednim utakmicama kokota tokom posljednjih nekoliko mjeseci,kada je s massom Lea putovao u razne gradiće Sjeverne Caroline. Škripeći tvrdim cipelama do stola u blagovaonici, pa sjednuvši na svadbeni poklon strike Minga, izrezbareni stolac s pletenim sjedištem od traka hikorije, George Kokotić se sam sebi široko nasmiješi u zrcalu s dugačkom ručkom, koje će biti jedan od njegovih poklon iznenadenja Matildi.

Uz pomoć ogledala pomno namjesti oko vrata zeleni vuneni šal što mu ga je isplela Matilda. Dobro izgleda, morade priznati. Preostajao je još samo konac koji djelo krasi. Izvuče ispod kreveta okruglu kartonsku kutiju, uzdigne poklopac i s gotovo pobožnom nježnošću izvadi crni polucilindar, svadbeni poklon masse Lea.

Polako ga je okretao i okretao na ukočenim kažiprstima i gotovo čulno uživao u njegovu pomodnom obliku. Onda se vrati pred ogledalo pa gizdavo,baš onoliko koliko je trebalo naheri polucilindar preko jednog oka.

‘’Izađ napolje! Mi već cijeli sat sjedmo u ovim kolma! ‘’

Povik njegove majke Kizzy što se zaorio kroz prozor nije dopuštao nikakvu sumnju, njezin bijes nije splasnuo.

‘’Evo me, majko! ‘’uzvikne on.

Nakon što je posljednji put odmjerio svoj lik u zrcalu tutne u unutrašnji džep kaputa plosnatu bočicu domaćeg viskija i pomoli se iz nove kolibe kao da očekuje od njih pljesak. Kanio im je podariti svoj najširi osmijeh i lagano dodirnuti šešir, ali tad spazi ubitačne poglede svoje majke,miss Malizy, seke Sarah i strike Pompeya, koji su kao zaleđeni sjedili u kolima, u svom najboljem prazničkom ruhu. Skrene pogled i zviždučući što je bezbrižnije mogao, uzvere se na kočijaško sjedalo,pazeći da ne pokvari zaglačan rub na hlačama, ošine mazge po sapima pa krenu na put, ali sa satom zakašnjenja.

Usput je George Kokotić, da skupi hrabrost, krišom gucnuo nekoliko gutljaja iz boce, a malo poslije dva sata kola stignu na imanje MacGregor.

Kizzy, seka Sarah i miss Malizy siđu i počnu se zdušno ispričavati Matildi,odjevenoj u bijelu vjenčanicu, koja se očigledno brinula i uzrujavala. Striko Pompey istovari košare s hranom što su ih dovezli, a George Kokotić, cmoknuvši Matildu u obraz, poče se unaokolo kočoperiti, pljeskati goste po leđima i zapahivati ih u lice vonjem alkohola dok im se predstavljao.

Osim onih koje je već poznavao, a koji su stanovali u Matildinu robovskom sokaku, tu su uglavnom bili ljudi sa vjerskih sastajališta. Matilda ih je skupila među robovima s dviju susjednih plantaža i dobila dopuštenje da ih pozove.Željela je da upoznaju njezina budućeg, a to su željeli i oni. Premda je većina njih mnogo čula o njemu iz drugih izvora osim od nje, kad su prvi put vidjeli Georgea Kokotića od krvi i mesa,on je izazvao dojmove u rasponu od gunđanja pa do usta razjapljenih od čuda.

Dok se razmetao među svatovima, mudro se klonio Kizzy, seke Sarah i miss Malizy, a njihovi pogledi bi se poput bodeža sve više zaoštravali na svaku primjedbu koju bi neka od njih načula o sumnjivom poštenju Matildina »ulova«. Striko Pompey odluči da se jednostavno stopi s ostalim uzvanicima, kao da nema pojma tko je mladoženja.

Naposljetku iz velike kuće izađe unajmljeni bijeli propovjednik, a za njim massa i missis MacGregor i massa Lea. Zastanu u stražnjem dvorištu, propovjednik stezaše svoju bibliju kao štit,a gomila crnaca odjednom utihne,dostojanstveno se okupi na doličnoj udaljenosti. Kako je Matildina missis planirala, vjenčanje je trebalo ujedinjavati dijelove iz svadbenog obreda bijelih kršćana, a skakanje preko metle će uslijediti poslije. Vodeći za žuti rukav svoga mladoženju koji se brzo otrežnjavao, Matilda stane pred propovjednika koji pročisti grlo, a onda pročita nekoliko svečanih odlomaka iz biblije. Zatim zapita: ‘’Matilda i George, da li svečano prisežete da ćete uzeti jedno drugoga, u dobru i u zlu, do kraja života?’’

‘’Prisežem .’’ prošapće Matilda.

‘’Da, gospodne! ‘’ reče George Kokotić pretjerano glasno.

Propovjednik se lecne, oklijevajući, a tada reče: ‘’Proglašavam vas mužem i ženom! ‘’ Netko medu crnim gostima zajeca.

‘’Sada možeš poljubiti mladenku!’’

George Kokotić pograbi Matildu,stisne je u naručje pa joj utisne zvonki cmok.Na to uslijede uzdasi i coktanje jezikom,on pomisli da možda nije ostavio najbolji dojam te je, dok su se grlili i skakali preko metle, naprezao mozak da kaže nešto što bi toj prigodi dalo nekakvo dostojanstvo, nešto čime bi primirio svoju obitelj iz robovskog sokaka i pridobio ostatak vjerskih zanesenjaka. Sjetio se.

‘’Gospodin je pastir moj! ‘’svečano je izjavio.

‘’Dao mi je što sam želijo! ‘’

Vidjevši kako su se oni zgledali i zabuljili čuvši njegovu izjavu, odluči da digne ruke od njih te prvom

prilikom koja mu se ukazala izvuče iz džepa bocu pa je iskapi.

Ostatak slavlja,pir i primanje gostiju,prošao mu je kao u magli, a u sumrak je striko Pompey vozio kući kola plantaže Lea. Mrzovoljne i uvrijeđene mama Kizzy, miss Malizy i seka Sarah pakosno su pogledavale prizor iza sebe,mladoženja je na sav glas hrkao položivši glavu u krilo rasplakane mladenke,zeleni mu se rubac nakrivio, a veći dio njegova lica sakrivao je crni polucilindar.

George Kokotić ušmrkne se i probudi kad se kola prodrmaju i zaustave pored njihove nove kolibe. Sav omamljen, nasluti da bi sve njih morao moliti za oproštenje, pa počne, ali vrata sve tri kolibe zalupe se poput topovskih hitaca. Ali nije htio propustiti posljednji pristojan čin. Digne mladenku, jednom nogom gurne vrata i nekako uspije i sebe i nju utjerati unutra bez ozljede, samo zato da s njom posrne preko kade pune vode u kojoj se okupao, a što je još uvijek stajala nasred prostorije. Bilo je to krajnje poniženje, ali sve bi zaboravljeno i oprošteno kada Matilda, veselo kliknuvši, ugleda svoj poseban svadbeni poklon,divno lakirani sat s utegom u drvenom ormariću, koji je trebalo navijati svakih osam dana, visok kao ona.George ga je kupio od ostataka svoje uštede od sporednih borbi pjetlića i prevezao u stražnjem dijelu kola čak iz Greensboroa.

Dok je on krmeljivih očiju sjedio na podu, kamo je pao, a voda od kupanja močila njegove nove novcate narančaste cipele, Matilda mu priđe te pruži ruku da mu pomogne ustati: ‘’Sadak dođ s menom, George. Ja ću te stavit u krevet! ‘’

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 39230
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Korijeni 2

Počalji od Mustra taj Ned Feb 11, 2018 10:06 am


[You must be registered and logged in to see this link.]



95. POGLAVLJE



U osvit zore George Kokotić vrati se cestom svom jatu pjetlića. A onda, otprilike jedan sat poslije doručka, miss Malizy začu kako je netko doziva po imenu. Pođe prema kuhinjskim vratima i zapanji se vidjevši mladenku. Pozdravi je i pozove da uđe unutra.

‘’Ne, miss, fala vam,’’reče Matilda.

‘’Samo sam vas ćela upitat gdi je polje na kojemu oni danas radu,i gdi bi mogla nać motiku.’’

Nekoliko minuta kasnije Matilda se jednostavno pojavi i pridruži Kizzy, seki Sarah i striki Pompeyu u svakodnevnom težačenju.Toga dana u kasnu večer svi se okupe oko nje u robovskom sokaku, da joj prave društvo dok joj se muž ne vrati kući. U toku razgovora Matilda zapita održavaju li u robovskom sokaku ikakve redovite molitvene skupove, a kad joj odgovore da toga nema, predloži im da dio svakog nedjeljnog popodneva posvete molitvi.

‘’Pravo da ti kažem, sram me je reć da ne molim ni izdaleka tolko kolko bi trebala,’’reče Kizzy.

‘’Ni ja .’’prizna seka Sarah.

‘’Mislim da sve molitve na svijetu neće moć promijenit bijele ljude,’’izjavi striko Pompey.

‘’Biblija kaže da je Josip bijo prodan Egipćanima u roblje, ali Gospodin bijaše uz Josipa i Gospodin je zbog Josipa blagoslovijo kuću egipatsku.’’ reče Matilda posve prirodno.

Sve troje na brzinu izmijene poglede, u kojima se odražavalo njihovo sve veće poštovanje prema mladoj ženi.

‘’Onaj George nam je reko da je tvoj prvi massa bio propovjednik ,’’reče seka Sarah.

‘’A ja bi rekla da si i ti propovjednica!’’

‘’Ja sam službenica božja, to je sve! ‘’odvrati Matilda.

Nezini molitveni zborovi počeli su slijedeće nedjelje, dva dana nakon što su se George Kokotić i massa Lea odvezli s dvanaest borbenih pjetlića.

‘’Massa veli da konačno ima prave tice s kojim će se borit tamok gdi je velki novac,’’objasni on rekavši da će se ovaj put Leaove ptice natjecati na važnome susretu negdje blizu Goldsboroa.

Jednoga jutra kada su radili u polju, seka Sarah pomno podesi nježnu boju glasa da iskaže sućut četrdeset sedmogodišnje žene prema osamnaestogodišnjoj novopečenoj nevjesti.

‘’Gospodne,’’reče seka Sarah,’’mislim, dušo, da će tvoj bračni život bit podijeljen između tebe i kokotića. ‘’

Matilda je pogleda ravno u oči: ‘’Ja sam uvijek slušala i vjerovala da je svaki brak onaki kakvim ga muž i žena učine. A mislim da on znade kaki želi da bude naš brak.’’

Iznijevši svoj stav o braku, Matilda je spremno sudjelovala u svakom razgovoru o svome nepostojanom suprugu, bez obzira na to je li bio šaljive ili ozbiljne naravi.

‘’Ima svrab u tabanima još odondi kada je bijo malo dijete i tek počo puzat,’’reče joj jedne noći


Kizzy kada ju je posjetila u novoj kući.

‘’Da, gospo,’’odvrati Matilda.

‘’To sam i pomislila kad mi je došo udvarat. Nije govorijo o ničemu drugome osim o borbi s kokotićima i kako on i massa negdi putuju.’’

Oklijevala je, a onda otvoreno ,po svome običaju rekla: ‘’Al kada je otkrijo da nema toga čovjeka koji može bit s menom prije nego što preskočimo preko metle, gospode, što je pobjesnijo! Zbiljam, jemput sam mislila da ga nikad viš neću vidit. Ne znam što mu je bilo, ali meni je bilo lijepo one noći kad je dojurio i reko mi: »Čuj, ajmo se vjenčat!« ‘’

‘’Daklem, mnogo sam sretna što se opametijo! ‘’ izjavi Kizzy.

‘’Al sadak kad ste se uzeli,ćerce, otvoreno ću ti reć što mi je na pameti.Ja oću štogod unuka!’’

‘’Nema tu nikakoga zla, gospo Kizzy, jerbo i ja oću djecu ko što ih imaju druge žemske.’’

Kada je Matilda dva mjeseca poslije najavila da je podmladak na putu, Kizzy bijaše izvan sebe od sreće. Misleći na to kako će njezin sin postati ocem, mislila je na svoga oca, više nego svih tih godina,a jedne večeri, kad je George Kokotić ponovo bio odsutan, Kizzy zapita: ‘’Je li ti ikada išta spominjo o svomu djedu? ‘’

‘’Nije, gospjo.’’ Matilda je djelovala zbunjeno.

‘’Zar nije?’’

Videći da se starija žena razočarala, Matilda žurno nadoda: ‘’Mislim da on jednostavno još nije stigo do toga, mama Kizzy.’’

Odlučivši da će biti bolje ako to ona učini,jer se ionako više toga sjeća nego on, Kizzy počne pričati Matildi kako je šesnaest godina živjela kod masse Wallera dok je nisu prodali massi Lea, a većina onog što je imala kazati odnosilo se na njezina afričkog tatu i sve ono što joj je on pripovijedao.

‘’Tilda, kako to da ti sve ovo pričam?Jednostavno oću da svatiš kolko želim to dijete u tvojoj utrobi, i još njih, a ti moraš sve znat o njemu, jerbo je on njiov pradjed.’’

‘’Naravski da svaćam, mama Kizzy ,’’reče Matilda. Na to joj svekrva ispriča još neke svoje uspomene, a obje su osjećale kako njihova prisnost postaje sve veća što više odmiče večer.


Sin Georgea Kokotića i Matilde rodio se na proljeće godine 1828. Seka Sarah nastupila je kao babica, a pomagala joj je uzrujana Kizzy. Radost što je najzad dobila unuka ublažila joj je gnjev što je dječačićev otac opet otišao nekamo na tjedan dana s massom Lea. Slijedeće večeri, kada se novopečena majka osjetila dovoljno snažnom, svi se iz robovskog sokaka skupe u kolibi da proslave rođenje drugoga djeteta koje je došlo na svijet ovdje,na plantaži Lea.

‘’Sad ste konačno »bakca Kizzy«!’’reče Matilda poduprijevši se u krevetu o jastuke, privijajući dijete uza se i slabo se osmjehujući posjetiocima.

‘’Gospode, tako je! Je l' da to lijepo zvuči! ‘’uzviknu Kizzy, a cijelo lice razvedri joj široki osmijeh. ‘’A ja bi reko da je Kizzy ostarila, tako je to!’’reče striko Pompey, a oči mu pakosno sijevnu. ‘’Hu! Nema ovdi nijedne žemske koja je tolko stara ko neko koga mi poznamo! ‘’frknu seka Sarah. Naposljetku miss Malizy zapovjedi: ‘’Dobro, i doba su da svi mi izađemo odavdi i pustimo ih nek se

odmaraju! ‘’

I svi odoše osim Kizzy.

Neko vrijeme Matilda je šutjela i razmišljala, a onda rekla: ‘’Gospo, razmislila sam o onom što ste mi rekli o svomu ocu. A budući da ja nisam nikad ni vidila svoga, mislim da Georgeu neće bit krivo ako ovo dijete dobije ime moga oca. Zvajo se Virgil,kaže moja mati.’’

To ime je smjesta naišlo na srdačno odobravanje kod Georgea Kokotića kada se vratio, ispunjen tolikom radošću što mu se rodio sin da ju je jedva uspijevao suzdržavati. Crni polucilindar mu se naheri dok je svojim ručetinama bacakao djetence u zraku.

‘’Mamce, sjećaš li se što sam ti reko, da ću reć svojoj djeci ono što si ti rekla meni?’’

Ozarena lica, izvede pravi mali obred, sjede pred ognjište, uspravi Virgila na koljenima i govoraše mu svečanim glasom: ‘’Čuj me i počuj, sinko! Pričat ću ti o tvome pradjedu. Bijaše on Afrikanac, a reko je da mu je ime Kunta Kinte. Gitaru je zvao ko, a rijeku Kamby bolongo i mnoge druge stvari zvao je afričkim imenima. Reko je da je sjeko stablo da izradi bubanj kadli nabasaju četvorica i zgrabe ga s leđa. Ondak ga je velki brod prevezo preko velke vode do mjesta što ga zovu Naplis. I bježo je četir puta, a četvrti put je pokušo ubit one koji su ga uvatili pa su mu odsjekli pola stopala! ‘’

Podiže dijete pa okrene lice prema Kizzy.

‘’I on je skočijo preko metle s kuvaricom iz velke kuće po imenu miss Bell i dobili su malu ćerkicu, i evo je sadak, tvoja bakca koja ti se evo tute smije!’’

Odobravanje je zračilo iz Matilde isto kao i iz Kizzy, kojoj su se oči ovlažile od ljubavi i ponosa.

Budući da joj je muž toliko bio odsutan, Matilda je navečer sve više vremena provodila s bakicom Kizzy,a nakon kratkog vremena udruže svoja sljedovanja i počnu zajedno večeravati. Matilda bi uvijek izmolila molitvu zahvalnicu, dok bi Kizzy šutke sjedila sklopljenih ruku i oborene glave. Poslije toga bi Matilda dojila djetence, a Kizzy bi zatim sjedila s malim Virgilom, priljubljenim uza se, ljuljala ga tamo amo, mumljala ili bi mu tiho pjevala dok je veliki sat na utege tiktakao, a Matilda sjedećke čitala svoju otrcanu bibliju. Iako se to nije kosilo s massinim propisima, Kizzy je još bila protiv čitanja, ali to je bila biblija pa je stoga smatrala da se iz toga ne može izleći nikakvo zlo. Obično bi, netom što bi djetence utonulo u san, Kizzyna glava počela klimati, i često bi u drijemežu mrmljala sama za sebe. Kad bi se nagnula k njoj da joj uspavanog Virgila izvuče iz naručja, Matilda bi katkad začula odlomke onoga što je Kizzy mumljala. To je uvijek bilo jedno te isto: ‘’Mamce ... Tatce ... Ne dajte im da me odvedu ! ...Moja obitelj je izgubljena ... Nikada ih više neću vidit na ovom svijetu! ... ‘’

Duboko ganuta, Matilda bi prošaptala nešto poput: ‘’Sadak smo mi tvoja obitelj, bakce Kizzy,a kada bi Virgila smjestila u postelju, nježno bi probudila stariju ženu,koju je zavoljela kao svoju rođenu majku,a kada bi je otpratila u njezinu kolibu, Matilda bi na povratku kući često brisala oči.

Nedjeljom po podne su isprva na Matildine molitvene službe dolazile samo tri žene, dok seka Sarah nije svojim oštrim jezikom naposljetku postidila striku Pompeya, pa im se i on pridružio.

Nitko nikada nije ni pomislio da pozove Georgea Kokotića, jer čak i kad je bio kod kuće, nedjeljom bi se već u podne vratio u prostor borbenih pjetlića. Mala skupina od pet osoba svečano bi posjedala na stolice što su donijeli iz svojih koliba i razmjestili u polukrugu ispod stabla »chinquapina«,a Matilda bi čitala neke odlomke iz biblije što bi ih sama izabrala. Onda bi svojim ozbiljnim smeđim očima osmotrila svako lice, pa zapitala bi li itko od njih htio povesti molitvu. Videći da nitko od njih to ne želi, uvijek bi rekla: ‘’Dobro, oćete l' ondak kleknut pa se meni pridružit? ‘’


Kad bi svi oni kleknuli nasuprot nje, izmolila bi dirljivu, skromnu molitvu. A onda bi ih predvodila dok su pjevali neke duhovne pjesme, pridružio bi im se čak i striko Pompey svojim napuklim hrapavim baritonom,dok se cijeli robovski sokak orio od njihovih vatrenih duhovnih pjesama poput one: »Joshua fit de battle o'Jericho! Jericho! Jericho! .. An' de walls came a tumblin' down!« (»Vojevao Jošua bitku za Jerihon! . . . Al zidovi tresnuše!«) Zatim bi zbor prešao u skupno raspravljanje o općim vjerskim temama.

‘’Ovo je dan Gospodnji. Svi mi moramo spasit dušu i nebo zaslužit,’’kazala bi Matilda na svoj trijezan način.

‘’Moramo imat na pameti onoga tko nas je stvorijo,a stvorijo nas je Bog. I tko nas je iskupio, a to je bijo Isukrst. Isukrst nas je naučijo da ponizni budemo, i obzirni, da se u duhu jopet uzmognemo rodit.’’

‘’Gospodna Isusa volim ko svi,’’skrušeno će Kizzy,’’al znate, nisam znala mnogo o njemu sve dok nisam malo narasla, ijako mi mati reče da me krstla kad sam bila sitno dijete na jednomu velkom zboru vjernika. ‘’

‘’A men se čini da bi mi bolji bili da su nam dali Boga kad smo bili maleni,’’reče seka Sarah. Pokaže Virgila kojega je baka držala u krilu.

‘’Jerbo bi tako rano počeli vjeru upijat i poštivat. ‘’

Miss Malizy obrati se striki Pompeyu: ‘’Što znaš, da si ti rano počejo, mogo si postat propovjednik. Čak i vako izgledaš ko on.’’

‘’Propovjednik! ‘’ uskliknu on. ‘’kako bi propovjedo kad ni čitat ne znam! ‘’

‘’Ako Gospodin nekog pozove da propovijeda,’’javi se Matilda,’’on mu u usta stavlja riječi koje će reć. ‘’

‘’Onaj tvoj muž jemput je ovdi sebe pozvo da propovijeda!’’reče miss Malizy.

‘’Je l' ti ikad o tom pričo? ‘’Svi se nasmiju, a Kizzy reče: ‘’Naravski, mogo je postat dobar propovjednik! Kad se ovolko voli razmetat i pričat sve u šesnajs! ‘’

‘’Bijo bi jedan od onih spretnih propovjednika koji održavaju velike vatrene vjerske zborove! ‘’ izjavi seka Sarah.

Neko vrijeme su razgovarali o sposobnim propovjednicima. Svi su ih vidjeli ili su o njima slušali. Onda im striko Pompey ispripovjedi o svojoj vrlo pobožnoj majci, kako je se sjećao iz dječaštva s plantaže na kojoj se rodio.

‘’Bila je krupna i tusta, a mislim i najgrlatija povikuša za koju je ikad iko čujo.’’

‘’To me podsjeća na staru curu, seku Bessie, s plantaže na kojoj sam odrasla,’’ reče miss Malizy.

‘’I ona je bila taka grlata povikuša.Ostarila je bez muža,dok nije došo jedan taki velki vjerski zbor.Vikala, daklem, ona dok nije pala u trans. Povrativši se, reče da je upravo razgovarala s Gospodnom. Rekla je da joj je On reko da je njezina dužnost na zemlji da spasi muka paklenih staroga bracu Timmonsa ako on preskoči preko metle s tako pobožnom ženom ko što je ona! I utjerala mu je tolki strah u kosti da je preskočijo metlu!’’

Iako bi malo ljudi na koje je George Kokotić na svojim putovanjima nailazio po njegovu ponašanju moglo zaključiti da je preskočio preko metle ili da će je ikada preskočiti ,kod kuće je iznenađivao žene u robovskom sokaku time kako je toplo priglio brak i kako je lijepo postupao prema svojoj supruzi i obitelji. Nikada se ne bi vratio s takmičenja pjetlića sa šalom i polucilindrom koji su mu postali vječni odjevni predmeti, po kiši i suncu, ljeti ili zimi,bez ušteđena dobitka. Mahom mu ne bi mnogo ostajalo, kad

bi Matildi dao ono nekoliko dolara, jer bi uvijek kad bi došao, naravno, donio darove, ne samo Matildi i svojoj majci, već i miss Malizy, seki Sarah, striki Pompeyu i malome Virgilu. Isto tako bi im uvijek kad bi se vratio kući pripovijedao barem jedan sat novosti o onomu što je na svojim putovanjima vidio ili čuo.Kada bi se oko njega sakupila njegova obitelj iz robovskog sokaka, Kizzy bi gotovo uvijek pomislila na to kako je njezin afrički otac donosio većinu vijesti u onaj drugi robovski sokak, a sad ih je donosio njezin sin.

Jednom, vrativši se s duga putovanja koje ga je odvelo u Charleston, George Kokotić im opiše: ‘’Imade tolko mnogo velkih, velkih jedrenjaka da njiovi jarbuli izgledaju ko guštik! A nigeri ko mravi nosu i ukrcavadu mnogo, mnogo bačava pamuka i svakakih drugih, ostalih stvari koje ćedu vodom otpremit u Englesku i u još mnoga druga mjesta. Možem reć gdi god dan danas ja i massa putujemo, nigeri kopadu kanale i ureduju šljunak na cestama i gradu željeznicu! Nigeri gradu ovu zemlju svojim mišicama! ‘’

A drugi put je čuo:

‘’Bijeli ljudi prijetu Indjancima da će im u njiove rezervate uselit mnogo nigera. Mnogo Creeka i Seminola oženilo je crnkinje, ima čak nekih crnih indjanskih poglavica! Ali čujem da Chocktawi, Chikasawi i Cherokee mrzu nigere još više nego bijeli ljudi.’’

Postavljali su mu mnogo manje pitanja nego što su zapravo željeli, jer ih je mnogo toga zanimalo,a uskoro bi se Kizzy, miss Malizy, seka Sarah, i striko Pompey pristojno ispričali i nestali u svoje kolibe da ostave same njega i Matildu.

‘’Sama sam sebi obećala da od mene nikad neš čut mnogo kukanja, George ,’’reče mu ona jedne takve noći kad su ležali u krevetu,’’ al, naravski, mnogo puta osjećam ko da nemam muža.’’

‘’Znam što misliš, dušo, naravski da znam,’’nehajno će on.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 39230
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Korijeni 2

Počalji od Mustra taj Ned Feb 11, 2018 10:07 am

[You must be registered and logged in to see this link.]


‘’Dok sam na putovanju s massom i kadšto kada sa strikom Mingom cijelu noć bdijem uz neke bolesne pjetliće, ja mislim samo na tebe i na sina. ‘’

Matilda se ugrize za jezik odlučivši da ne iskaže svoje neizvjesnosti, dapače, sumnje, o nečemu o čemu je on pričao. Umjesto toga zapita: ‘’Misliš da će ikada bit bolje, George? ‘’

‘’Ako massa ikada steče dosta bogactva! Ondak će ćet stat kući. Ali, slušaj, lutkice, to nama ništa ne smeta! Gledaj kolko ćemo uštedit ako možem i dalje nosit dobitke ko dosadak.’’

‘’Novac mi neće dat tebe!’’potišteno će Matilda. A onda ublaži glas: ‘’A uštedili bi mnogo više ako prestaneš svakomu kupovat darove! Svi ih mi cjenimo, ti to znadeš! Ali, George, gdi ću ja ikad obuć nešto vako ko onu krasnu svilenu aljinu koja je, mislim, bolja nego što je imaju gospe! ‘’

‘’Lutko, možeš obuć tu aljinu ovdi i sadak, za mene, a ondak je svući! ‘’ ‘’Grozan si! ‘’

Bio je najuzbudljiviji muškarac, daleko iznad onoga što je mogla i sanjati, barem u tomu pogledu. I naravno, bio je vrijedan privrednik ali nije imala povjerenja u njega i sve jedno se vraćala na pitanja, voli li on nju i njihovo dijete toliko kao putovanja s massom? Piše li u Svetomu pismu išta o pilićima? Nejasno se prisjeti nečega, u Mateju, ako se ne vara, o tome kako »Kvočka skupi piliće svoje ispod krila svojih . . .«

Moram potražiti to mjesto, odluči ona.

Međutim, kada je imala muža kod kuće, Matilda bi potisnula svoje sumnje i razočaranje pa svim

silama nastojala biti najbolja žena.Ako je znala da on dolazi, čekao ga je svečan objed, a ako bi banuo neočekivano, odmah bi nešto pripremila, danju ili noću. Nakon stanovitog vremena odustala je od pokušaja da ga ponuka da blagoslovi objed. Jednostavno bi sama izmolila kratku zahvalnicu, a onda ga uživala gledati kako jede i drži u krilu Virgila koji je gugutao.

A kasnije, kad bi sina smjestila u krevet, ispitivala je Georgeovo lice pa mu istiskivala sujedice, ili bi zgrijala vodu, do polovice napunila limenu kadu, pa mu oprala kosu i leđa, a ako bi se po povratku potužio da ga bole noge,protrljala bi mu ih toplom smjesom prženog crvenog luka i domaćeg sapuna. Naposljetku, kad god bi ugasili voštanice i našli se opet medu svježim plahtama, George Kokotić bi svojski nadoknadio sve što je u odsutnosti propustio.

Nekako u doba kada je Virgil prohodao, Matilda je ponovo bila noseća, iznenadila se što se to već prije nije dogodilo.

Kada je drugo dijete bilo na putu, baka Kizzy zaključi da je došlo vrijeme da povuče sina u stranu i da mu kaže nešto što joj je već odavno bilo na umu. Jedne nedjelje ujutro, stigavši kući s putovanja, našao ju je kako čuva Virgila, dok je Matilda gore u velikoj kući pomagala miss Malizy da pripremi večeru za goste koji su uskoro trebali doći.

‘’Da si ovdi sjeo! ‘’reče ona ne gubeći vrijeme. On sjedne i skupi obrve.

‘’Baš me briga što si sada odrasto čovjek, ja sam te rodila pa ćeš me saslušat! Bog ti je darovo zbiljam dobru žemsku, a ti ne postupaš lijepo premak njoj!Sadak se ne šalim s tobom! Čuješ li me? Još te uvijek za tren možem šibom izlemat po guzici! Moraš provodit više vremena sa svojom ženom i sinom, a već vam je i slijedeće dijete na putu! ‘’

‘’Mamce, što ti misliš?‘’reče on onoliko bijesno koliko se pred njom usuđivao.

‘’Kad massa veli: »Idi!«, da kažem: »Neću!« ‘’ Kizzyne oči su usplamtjele.

‘’Ne govorim ja o tomu i ti to znadeš! Veliš onaj jadnoj žemskoj da noći bdiješ uz bolesne pjetliće i slično! Otkuda tebi sve te laži i pijančevanje i kartanje i lunjanje? Znaš da te ja nisam tako odgojla! I nemoj mislit da to samo ja govorim! Tilda nije glupa, samo ti neće dat na znanje da te i ona prozrela! ‘’

Bez i jedne daljnje riječi baka Kizzy bijesno izađe iz kolibe.

Budući da je massa Lea bio među natjecateljima na velikom takmičenju u borbi pjetlića u Charlestonu 1830. godine, nitko nije mogao prigovoriti Georgeu Kokotiću što je bio odsutan kad se rodilo dijete. Vratio se isto onako presretan čuvši da je dobio drugog sina kojemu je Matilda već dala ime Ashford, po svomu bratu ,kao što je blistao zbog svoje dobre sreće.

‘’Massa je zaradijo preko tisuću dolora, a ja sam zaradijo pedes u sporednim borbama! Morali ste čut kako su i bijeli ljudi i nigeri počeli vrištat: »Ja se kladim za onoga Georgea Kokotića!« ‘’

Rekao joj je da je massa Lea u Charlestonu doznao da je predsjednik Andrew Jackson čovjek njihova kova.

‘’Nema toga koji voli borbe s kokotićima viš nego on! Pozvo on velke članove kongresa i senatore na divnu zabavu, nastupio on s onim svojim ticama iz Tennesseeja čak tamok u onoj Bijeloj kući! Massa kaže da se onaj Jackson karta i pije sa svakim čovjekom. Kažedu kada ga njegovi rasni smeđi konji vuču u onoj lijepoj presničkoj kočji, on kraj sebe drži svoj kovčeg podstavljen baršunom pun žestokih pića! Massa kaže, što se tiče bijelih ljudi na Jugu, on može ostat presnik dokle se ne umori! ‘’

Na Matildu to nije ostavilo nikakav dojam.

Ali George Kokotić je u Charlestonu vidio nešto što je nju, a i ostale u robovskom sokaku, isto onako duboko potreslo kao njega: ’’Kunem se da sam vidijo niz nigera dug čitavu milju, a bili su u lancima!

’’Gospodne! Nigeri, a otkuda? ‘’zapita miss Malizy.

‘’Neki su prodani iz Sjeverne i Južne Caroline, al mahom su iz Virginije, po onomu što sam čujo! ‘’reče on.

‘’Razni nigeri u Charlestonu su mi rekli da na tisće nigera mjesečno vode na velke plantaže pamuka koje se neprestano raskrčavaju u šumama Alabame, Mississipija, Louisiane, Arkansasa i Texasa. Kažedu da nema više onjh starovinskih trgovaca nigerima na konjima, sad to radu velke kumpanije s uredima u velikim otelima! Kažedu da oni brodovi s velkim kotačom na lopatice prevozu u New Orleans samo okovane nigere iz Virginije! I još kažedu…’’

‘’Daj, umukni! ‘’ Kizzy skoči na noge.

" Umukni! ‘’Sva u suzama odjuri prema svojoj kolibi.

‘’Što ju je spopalo? ‘’zapita George Matildu kad ostali zbunjeno odoše.

‘’Zar ne znaš? ‘’odbrusi mu ona.

‘’Kolko ona zna, mamca i tatca su joj u Virginiji pa si je nasmrt preplašijo! ‘’

George Kokotić je otužno izgledao.Po licu mu je vidjela da nije na to mislio, ali Matilda ga nije tako lako ispuštala. Postupno se uvjeravala da on, iako je čovjek od svijeta, u previše prilika pokazuje silno pomanjkanje osjećajnosti.

‘’Znaš isto tako dobro ko i ja da su i mamcu Kizzy prodali! Isto ko i mene! ‘’reče mu ona.

‘’Svako ko je ikada bijo prodan neće to nikada zaboravit! I nikada više neće bit isti ko prije!’’ Značajno ga je pogledala: ‘’Ti nikad nis bijo prodan. Zbog radi toga ne svaćaš da nikad ne smiješ vjerovat nijednom massi ,pa ni tvomu! ‘’

‘’Što se ljutiš na mene? ‘’razdraženo zapita.

‘’Zapito si me što je uzrujalo mamcu Kizzy pa sam ti rekla. Nemam o tomu ništa viš reć!’’

Matilda se zaletjela. Nije htjela nikakve osornosti između sebe i supruga. Neko vrijeme je šutjela, a onda uspije razvući usne u slab osmijeh.

‘’George, znadem što bi moglo pomoć mamci Kizzy! Ajde dovedi je ovdi neka čuje kako ćeš ovom djetencetu pričat o njegovu afričkom pradjedu, ko što s Virgilu reko. ‘’

On to i učini.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 39230
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Korijeni 2

Počalji od Mustra taj Ned Feb 11, 2018 10:07 am


[You must be registered and logged in to see this link.]



96. POGLAVLJE



Bijaše blizu zora, a George Kokotić stajao je na pragu, lagano teturao i smješkao se Matildi, koja je cijelu noć probdjela očekujući ga. Crni polucilindar mu se naherio.

‘’Među pjetlići upala lisica,’’jezik mu se zapletao.

‘’Ja i striko Mingo vatali ih cijelo noć ... ‘’Matilda digne ruku i ušutka ga, a njezin ton bijaše hladan.

‘’Sigurno ti lisica dala jako piće i poprskala te s ta ruţina vodica koju osjećam .’’ George Kokotić otvori usta.

‘’Nee! George, ti ćeš mene slušat! Čuj me! Sve dok sam tvoja supruga i majka tvoja djeca, bit ja ovdi kad ti idi i ovdi kad se ti vrati, jerbo ne činiš tolko zlo nama kolko sebi. Biblija nas uči: »Kako posiješ tako ćeš žeti«. Sij jednostruko, požet ćeš dvojstruko! A Matej u sedmom poglavlju: »Kako budete mjerili, onako će se i vama mjeriti!«’’

Pokuša hiniti da je previše uvrijeđen da bi govorio, ali naprosto nije mogao smisliti što da kaže.

Okrene se, otetura kroz vrata i posrćući cestom ode spavati s pjetlićima.

Ali slijedećega dana se vratio s polucilindrom u ruci,i cijeli ostatak te jeseni i zime pokorno je proveo sa svojom obitelji sve noći osim nekoliko, i to samo zato što su on i massa otputovali nakratko. A kada su Matildini trudovi započeli, jednog ranoga jutra u siječnju godine 1831, iako je bio vrhunac sezone borbe pjetlića, nagovorio je massu da mu dopusti da ostane kod kuće i da toga dana na susret povede bolešljivog striku Minga.

Tjeskobno je koračao pred vratima kolibe, trzao se i mrštio slušajući Matildine bolne vapaje i vrisku. Onda, začuvši druge glasove, približi se oprezno, na vršcima prstiju i začu svoju mamcu Kizzy kako je potiče: ‘’Samo se opri o moje ruka,svom snagom, dušo! Udahni još jednom ,duboko! Tako valja ... Čekaj! …Čekaj! ‘’

Onda seka Sarah zapovjedi: ‘’Napregni se, čuješ l' me? …Sad izdrži! ... Izdrži! ‘’ A onda, uskoro:

‘’Evo ga ... Da, gospodne ... ‘’

Kad je čuo zvonke pljuske, a onda prodoran plač djeteta, George Kokotić udalji se nekoliko koraka, ošamućen onim što je sad čuo. Malo zatim pomoli se baka Kizzy, lica ozarenog osmijehom: ‘’Daklem, rekla bi, ti znaš radit samo sinove!’’

On stane skakati i plesati unaokolo i tako razdragano pocikivati da miss Malizy izjuri kroz stražnja vrata velike kuće. On joj potrči u susret, podigne je s tla, pa ju je vrtio i vrtio okolo vičući: ‘’Ovaj se zvati po meni!’’

Slijedeće večeri je već po treći put skupio sve oko sebe da slušaju kako on najnovijem članu svoje porodice priča o afričkom pradjedu koji se zvaše Kunta Kinte.

Koncem uobičajenog sastanka zemljoposjednika u kotaru Caswell koji se održao koncem kolovoza, kotarska sudnica razlijegala se od oproštajnih povika mjesnih plantažera koji su se počeli raštrkavati i vraćati se kućama.Massa Lea vozio je svoja kola, George Kokotić čučao je otraga i velikim džepnim noţem vadio utrobu grgeča,što ih je massa upravo kupio od ribara i strugao ljuske s tih riba veličine


dlana, kad kola iznenada stanu.

George razrogači oči uspravivši se i vidjevši da je massa Lea već skočio na tle i da zajedno s mnogim drugim bijelim massama juri prema bijelu čovjeku koji tek što je sjahao sa zadahtalog i zapjenjenog konja. Divljački je urlao gomili koja se brzo povećavala. Odlomci njegovih riječi dopirali su do Georgea Kokotića i do drugih crnaca koji su ga slušali zijevnuvši od čuda.

‘’Ne znam koliko je poginulo cijelih obitelji… žene, djeca…Spavali su u krevetima kad su upali crni ubojice ... sjekire, mačevi, štapovi…crni propovjednik po imenu Nat Turner...’’

Na licima ostalih crnaca zrcalila se ista zla slutnja kao i na njegovu,dok su bijeli ljudi psovali i mahali rukama, zažarenih i bijesnih lica.Strelovito se prisjeti onih mjeseci nabijenih užasom nakon što je ona pobuna u Charlestonu bila osujećena. A tad ni jednom bijelcu nije pala ni vlas s glave! Što li će se, zaboga, sada dogoditi? Massa se stisnutih očiju vrati u kola, a lice mu bijaše sleđeno od gnjeva. Ne osvrćući se unazad, krene kući tako ludim galopom da se George Kokotić morao objema rukama pridržavati za kola.

Kada su došli u veliku kuću, massa Lea iskoči iz kola ostavivši Georgea da pilji u očišćene ribe.

Nekoliko trenutaka kasnije miss Malizy istrči kroz kuhinjska vrata, sa šarenim svilenim rupcem na glavi, lamatajući rukama.Potrči preko stražnjeg dvorišta u robovski sokak. Onda se ponovo pojavi massa noseći pušku i prodere se na Georgea: ‘’Gubi se u svoju kolibu! ‘’

Massa Lea naredi svima iz robovskog sokaka da izađu iz svojih nastamba, te im ledeno saopći ono što je George Kokotić već čuo. Znajući da samo on možda može ublažiti massin gnjev, Georgeu se vrati dar govora.

‘’Molim vas, massa ... ‘’reče on dršćući. Puška se uperi ravno prema njemu.

‘’Ajte! Sve da ste izvadili iz koliba! Svi vi nigeri, mičite se! ‘’

Slijedeći sat su nosili, vukli i slagali napolju svoju bijednu imovinu, pod massinim ispitivačkim pogledom i uz njegove pogrdne prijetnje što će učiniti svakome kod kojega otkrije bilo kakvo skriveno oružje ili sumnjive predmete. Pretresali su svaku krpu, otvarali svaku posudu, rezali i porili svaki madrac napunjen kukuruznom komušinom, a sve jedno se činilo da njegovu gnjevu nema granica.

Udarcem noge smrska kutiju s prirodnim lijekovima seke Sarah, njezini sasušeni korijeni i trave odlete u zrak, a on se prodere na nju: ‘’Okani se tih prokletih vradţbina!

Pred drugim kolibama razbaca njihovu sakupljenu imovinu, a ostalo satre pesnicama ili nogom.Četiri žene su plakale, striko Pompey kao da se ukočio, a prestravljena djeca suznih očiju su se hvatala za Matildinu suknju. U Georgeu Kokotiću uzavre bijes kad Matilda gotovo bolno zaječi, jer je kundak puške razlupao prednju drvenu oplatu njezina dragocjenog sata na uteg.

‘’Neka ovdje nađem samo zašiljen čavao, neki niger će poginuti! ‘’

Ostavivši robovski sokak u rasulu, massa se odveze na dnu kola stežući pušku, dok je George vozio prema prostoru za uvježbavanje borbenih pjetlića.

Suočen s puškom i sa zapovijedi koju je massa prosiktao: ‘’Da ste ispraznili sve svoje

stvari!’’užasnuti stari striko Mingo promuca: ‘’Ja ništa ne učinijo, massa ... ‘’

‘’Sada su cijele obitelji mrtve zbog toga što su vjerovale nigerima! ‘’prodere se massa Lea.

Zaplijenivši sjekiru, sjekiricu, tanki klin, metalni okvir i oba njihova džepna noža,massa sve to ukrca u kola. George Kokotić i striko Mingo samo su gledali.

‘’U slučaju da vi nigeri pokušate provaliti u kuću, ja spavam s ovom puškom! ‘’dovikne im on, natjera konje u galop i nestane cestom u oblaku prašine.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 39230
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Korijeni 2

Počalji od Mustra taj Ned Feb 11, 2018 10:08 am

[You must be registered and logged in to see this link.]


97. POGLAVLJE



‘’Čujem da si dobio četiri sina zaredom! ‘’

Massa je silazio sa konja u prostoru za uvježbavanje borbenih pjetlića. Bila je potrebna puna godina dana da smjesa straha i gnjeva kod bijelaca na Jugu,uključujući tu i massu Lea posve splasne. Iako je mjesec,dva poslije pobune ponovo vodio Georgea Kokotića, sa sobom na borbe pijevaca, bio je potreban ostatak godine da se rastopi massina očigledna hladnoća. Ali iz razloga nepoznatog bilo komu od njih dvojice činilo se da postaju prisniji nego ikada prije. Nijedan to nije spominjao, ali obojica su se žarko nadali da više neće biti crnačkih pobuna.

‘’Da, gospodne! Velko debelo sin! Rođen prije zore, massa! ‘’reče George Kokotić koji je miješao tucet bjelanjaka od jaja borbenih kokica i pola litre piva sa zobenim brašnom, istucanim žitom i raznoraznim smrvljenim travama da ispeče svježu zalihu posebnog kruha za pijevce.Tek je toga jutra doznao »tajni« recept od kivnog i bolešljivog strike Minga, kojemu je massa naredio da ostane u kolibi dok ne popuste njegovi nepredvidivi i sve žešći napadaji kašlja.

U međuvremenu je George Kokotić sam zdušno uvježbavao dvadesetak prvorazrednih borbenih pjetlića koje je gotovo nemilosrdno probrao između sedamdeset i šest netom dozrelih ptica što ih je nedavno povukao iz borika.

Samo devet tjedana dijelilo ih je od dana kada će on i massa Lea otputovati u New Orleans. Dugogodišnje pobjede u kraju uz nemali broj pobjeda na natjecanjima širom države naposljetku osokoliše massu da sa svojih dvanaest vrhunskih ptica nastupi na Novu godinu na čuvenom susretu u tom gradu, kojim se otvarala cijela sezona. Ako Leaove ptice pobijede u samo polovici okršaja protiv onih vrsnih borbenih pjetlića koji su se tamo okupljali, massa ne samo da će zgrnuti bogatstvo, već će preko noći steći velik ugled među najčuvenijim uzgajačima borbenih pjetlića na cijelom Jugu.I sama ta mogućnost bijaše toliko uzbudljiva da George Kokotić nije mogao misliti gotovo ni na što drugo.

Massa Lea odvede konja prema plotu pa priveže za nj ular. Odšetavši polagano natrag do Georgea, massa vrškom cipele zastruţe po busenu trave te reče: ‘’Vrlo čudno! Četiri sina, a nijednoga nisi nazvao po meni! ‘’

George Kokotić se iznenadio, oduševio i zbunio. ‘’Naravski, imate pravo, massa!’’neuvjerljivo je uzviknuo. ‘’Baš tako mi nazovemo taj mali ,Tom! Da, massa, Tom! ‘’

Činilo se da je massa zadovoljan. Onda zirne prema kolibici ispod stabla, a lice mu se uozbilji:

‘’Kako je stari?’’

‘’Istina ja vam reći, massa, nekako usred prošlu noć uvatijo ga težak kašalj. Bilo to prije nego što su mi ovdi poslali strika Pompeya da me probudi, kad Tilda rađala sina. Al kada mu ja jutros skuho štogod pojede, sjeo on na krevet, sve slistijo i zakle se njemu dobro. Pobjesnijo je kada mu ja reko da mora ostat u krevet dok vi ne kažete on može ustat.’’

‘’Onda,neka stari škrtac ipak ostane tamo još jedan dan ‘’reče massa.

‘’’Možda bih morao ovamo pozvati liječnika da ga pregleda. Ovaj povremeni teški kašalj što se toliko otegao nije dobar znak! ‘’

‘’Ne, gospodne! Ali, on ne vjeruje u ljekare, massa ... ‘’

‘’Baš me briga u što on vjeruje! Ali vidjet ćemo kako će izgurati ostatak tjedna . ‘’

Slijedećih sat vremena massa Lea nadgledao je nastambe uz ogradu u kojim su bili kokotići i mladi mužjaci, te dođe do veličanstvenih ptica koje je George Kokotić uzgajao i uvježbavao.

Massa Lea bijaše zadovoljan onim što je vidio. Onda je neko vrijeme razgovarao o predstojećem putovanju. Bit će im potrebno barem šest tjedana da stignu u New Orleans, reče on, u novim teškim kolima koja je po svom nacrtu naručio u Greensborou. Imat će dugu platformu s dvanaest pokretnih pjetlarnika, posebno obloženu radnu klupu za svakodnevno uvježbavanje ptica u toku putovanja,zajedno s osobitim policama, odjeljcima i kutijama koje su po zamisli masse Lea trebale sadržavati sve potrebne predmete i zalihe za duga putovanja na koja će voditi borbene pijetle. Bit će gotova za deset dana.

Kada je massa otišao,George Kokotić se lati ostalih svakodnevnih dužnosti. Uvježbavao je borbene pjetliće do krajnjih granica.Massa mu je dao ovlaštenje da unaprijed po vlastitom nahođenju odstranjuje pijevce kod kojih bi zamijetio ma kakav i najmanji nedostatak, jer su samo u svakom pogledu najvrsnije ptice imale izgleda na takmičenju onakve razine kakvo ih je očekivalo u New Orleansu.

Dok je radio s pticama, neprestano je razmišljao o glazbi koju će, kako su mu pričali, čuti u New Orleansu, ubrojivši tu i velike družine limene glazbe koje su prolazile ulicama. Crni mornar kojega je upoznao u Charlestonu također mu je rekao da se svake nedjelje u rano poslijepodne na tisuće ljudi okuplja na velikom trgu po imenu »Trg Kongo« pa gledaju stotine robova koji izvode plesove afričkih krajeva i naroda iz kojih potječu. A mornar mu se kleo da pristanište u New Orleansu nadmašuje sve ono što je ikada vidio. A tek žene! Beskonačna ponuda ţžna, pričao mu je mornar, isto onoliko egzotičnih koliko podatljivih, svih vrsta i boja, poznatih kao »kreolke«, »oktoronke« i »kvarteronke«. George je izgarao od nestrpljivosti da tamo dođe.

U kasno popodne George naposljetku učini ono što je već više puta prije toga namjeravao učiniti, ali bi ga uvijek zadržao kakav posao,pokuca na vrata strike Minga te uđe u neurednu zagušljivu kolibu.

‘’Kako s osjećate? ‘’zapita George. ‘’moţem li vam štogod donijet? ‘’

Ali nije morao čekati na odgovor. Starac je bio strahovito blijed i slab, ali gnjevan kao i uvijek zbog svog prisilnog nerada.

‘’Id odavdi! Ajde pitat massu kako meni! On to zna bolje neg ja! ‘’

Budući da je striko Mingo očigledno želio da ostane sam, George Kokotić otiđe misleći kako Mingo postaje sve sličniji svojim žilavim starim kokotima mamcima s badrljicama. Ti stari veterani bijahu prekaljeni u mnogim bitkama, ali starost koja je nadolazila nemilice ih je razarala, pošteđujući samo njihove ratoborne nagone.

Malo poslije zalaska sunca, kada je s posljednjom pticom završio posebne vježbe za jačanje krila i kada ih je vratio u njihove nastambe, George Kokotić konačno se osjeti slobodnim da makar na kratko vrijeme svrati kući.

Došavši u svoju kolibu, očaran što je kod Matilde i Kizzy, ispriča im sa širokim osmijehom kako je jutros razgovarao s massom da će novorođenčetu dati ime Tom. Kad je završio, s velikim iznenađenjem zapazi da one ne dijele njegovu radost.

Prva se javi Matilda, riječi su joj bile turobne i bezlične: ‘’Daklem,rekla bi, na ovaj svijet ima mnogo

Tom.’’ Njegova je majka izgledala kao da je upravo prožvakala komad sapuna: ‘’Rekla bi, Tilda i ja mislimo jedno te isto, ali ona ne želi vrijeđat tvoje mišljenje o tvoj milo massu. Ništa ne zlo ime Tom. Samo, naravski, draže bi mi bilo da ova jadno dijete dobije ime po kako drugo Tom .’’ Oklijevala je, a onda žurno nadovezala: ‘’Naravski, to samo moje mišljenje ... Nije ovo moja dijete ni moj poso!’’

‘’Ovo je, daklem, božji poso! ‘’odbrusi Matilda pa pođe po svoju bibliju.

‘’Prija nego ja dijete rodla, mnogo sam tražila po Pismo da vidi što u njemu piše o imena.’’

Na brzinu propusti stranice ispod palca, nađe odlomak, stranicu i stih koji je tražila pa glasno pročita:

‘’Blagoslovljena uspomena na pravednike,ali prokleta imena opakih!’’

‘’Bože, smiluj nam se! ‘’uzvikne baka Kizzy. Raspaljeni George Kokotić ustade.

‘’Ondak dobro! Koja od vas reče massi da mi maloga ne nazovemo tako?’’

Stajao je i zurio u njih.Već su mu dosadila sva ta pusta draženja kada bi došao u svoju kuću! A do grla je bio sit Matildinih beskonačnih prokletstava iz biblije. Napregne mozak da se sjeti nečega što je davno čuo, i sjećanje navre.

‘’Ondak ga nazovte po Tomu Krstitelju!’’

To je poviknuo tako glasno da se na vratima spavaće sobe pomole glave njegovih triju sinova, a djetence kojemu je bio tek jedan dan zaplače kad George Kokotić izjuri napolje.

Baš u tome trenutku massa Lea sjedio je za pisaćim stolom u dnevnom boravku u velikoj kući, umočio pero u crnilo pa na prvoj praznoj stranici biblije pomno zapisao peti podatak o rođenju ispod četiri imena koja je već tu zabilježio ,Georgea Kokotica i njegova tri prva sina: »20. rujna 1833 ... Matilda je rodila sina . .. Ime, Tom Lea.«

Dok se ljutito vraćao cestom, George je bijesno razmišljao, nije da on ne mari za Matildu. Ona je bila najbolja i najodanija žena koju je ikada upoznao. Ali dobra žena ipak ne smije u ime pobožnosti kuditi muža svaki put kad se on ponaša kao ljudsko biće. Muškarac je imao pravo da tu i tamo uživa u društvu onih žena koje su željele samo da se smiju,pijanče, šale i da udovoljavaju tjelesnim prohtjevima. A iz zajedničkih putovanja tokom proteklih godina znao je da i massa Lea tako gleda. Nakon što bi sa svojim borbenim pjetlićima nastupili blizu kakva većega grada, uvijek bi se zadržali dan više. Ostavivši mazge u staji i plativši dobro kakvom mjesnom pomoćniku uzgajača borbenih pjetlića da se brine za pijevce, on i massa Lea pošli bi svaki svojim putem. Slijedećeg jutra bi se rano sastali u staji, pokupili svoje borbene pjetliće i odvezli se kući. Obojica su bili mamurni, a ni jedan ne bi ni pisnuo da zna da je drugi vodio ljubav.

Prošlo je pet dana dok gnjev Georgea Kokotica nije toliko splasnuo da je odlučio da se vrati kući.

Spreman da im oprosti, krupnim koračajima prijeđe cestu do robovskoga sokaka i otvori vrata kolibe.

‘’Gospodne! Jesi l' to ti, George? ‘’zapita Matilda.

‘’Djeca će s veselit što jopet vide svoja otac! A pogotovu ovaj ,oči još on nije otvorijo kad ti zadnji put bijo ovdi!’’

Smjesta se rasrdio i već namjeravao ponovo otići kadli mu pogled padne na tri starija sina kojima bijaše pet, tri i dvije godine,koji su se bojažljivo skupili jedan uz drugoga i gotovo sa strahom zurili u nj.Osjeti želju da ih zgrabi i čvrsto zagrli. Uskoro, kad otiđe u New Orleans, neće ih vidjeti tri mjeseca,mora im donijeti neke zaista lijepe poklone.

Preko volje sjedne za stol kad mu Matilda donese jelo i prisjedne da blagoslovi hranu. Onda se

ponovo diže i reče: ‘’Virgil,pođi zamoli bakcu da dođe ovdi.’’

George Kokotić prestane žvakati, naprosto proguta ono što je imao u ustima.Čime su ga njih dvije kanile ovaj put gnjaviti?

Kizzy pokuca i uđe zagrlivši Matildu. Ljubila je, mazila i dražila tri dječaka prije nego što je pogledala svoga sina.

‘’Kako si? Dugo te nisam vidila! ‘’

‘’Kako s ti, mamce?’’ Iako je bio bijesan, pokuša se malko našaliti.

Smjestivši se na stolac i prihvativši djetence od Matilde, njegova mati reče posve prirodno:

‘’George, tvoja dječca te oće nešto zapitat …’’ Okrenula se: ‘’Je l', Virgil?’’

George Kokotić vidje kako njegov prvenac oklijeva. Što su ga one nahuškale da mu kaže?

‘’Tatce ‘’naposljetku je izrekao svojim piskutavim glasićem,’’ti oće nama pričat o našem pradjedu? ‘’

Matilda uperi pogled u njega.

‘’Ti s dobar čovjek, George,’’ nježno će Kizzy.

‘’Nikad ne daj netko tebi kaže išta drugo! I nikada nemoj pomislit teb mi ne volimo. Mislim tebe se moždak pomješalo u glava ko si ti,a kašto i ko smo mi.Mi smo tvoja krv,ko i pradjed ove djece.’’

‘’To nas uči Sveto pismo ... ‘’započne Matilda. Opazivši Georgeov pogled pun strepnje, ona nadoveže: ‘’Nije sve u bibliji samo strogo. U pismu mnogo pišu i o ljubavi.’’

Razgaljen od uzbuđenja, George Kokotić primakne stolac ognjištu. Tri sina čučnu kraj njegovih nogu, oči su im svjetlucale od iščekivanja, a Kizzy mu pruži djetence. Sabere se, pročisti grlo pa počne pričati četvorici sinova bakičinu priču o njihovu pradjedu.

‘’Tatce, i ja znam pričat!’’ upadne Virgil. Pobjedonosno pogleda mlađu braću pa stane pričati. I ispriča im sve, uključivši čak afričke riječi.

‘’Triput ju on čujo od tebe,a bakca ne prelazi prag a da jopet ne ispriča! ‘’ reče Matilda nasmijavši

se.

George se zapita, koliko li je vremena prošlo kada je zadnji put čuo svoju ženu da se smije? Nastojeći da ponovo dospije u središte pažnje, Virgil je skakao gore,dolje. ‘’Bakca kaže, Afrikancu moramo zafalit što mi zna ko smo!’’ ‘’Tako je! ‘’ izusti baka Kizzy sva ozarena.

Po prvi put poslije dugoga vremena George Kokotić osjeti da je njegova koliba ponovo postala njegov dom.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 39230
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Korijeni 2

Počalji od Mustra taj Ned Feb 11, 2018 10:09 am

[You must be registered and logged in to see this link.]



98. POGLAVLJE



Četiri tjedna kasnije massina kola u Greensborou bijahu gotova i trebalo je poći po njih. Kako je massa imao pravo što ih je naručio, razmišljao je George Kokotić dok su se vozili onamo, jer se u New Orleans ne smiju truckati u ovoj staroj, škripavoj i otrcanoj podrtini, nego u najboljoj zaprezi koja se može kupiti, kao vrsni veliki uzgajač borbenih pjetlića i njegov uvježbavač. Iz istog razloga, prije nego što odu iz Greensboroa, mora od masse uzajmiti dolar i pol da kupi novi crni polucilindar koji će pristajati uz novi zeleni šal što mu Matilda tek što nije doplela. Isto će tako pripaziti da Matilda spakuje njegovo zeleno i žuto odijelo, njegove najbolje crvene široko tkane naramenice te mnogo košulja, gaća, čarapa i rupčića, jer je znao da poslije borbe s kokotima mora pristalo izgledati kad prođu gradom.

Nekoliko trenutaka nakon što su stigli u kolarovu radionicu, George, koji je čekao vani, iza zatvorenih vrata začu odlomke bučne razmirice. Već je dovoljno poznavao massu da tako nešto očekuje pa nije obraćao pažnju na to.Bijaše i suviše zaokupljen razmatranjem zadataka koje prije odlaska mora obaviti kod kuće. Znao je da će njegova najteža dužnost biti izdvajanje sedam ptica od onih veličanstvenih devetnaest primjeraka što ih je već izvježbao da budu nemilosrdni ubojice. U kolima je bilo mjesta samo za dvanaestoricu, a teret izbora neće pasti samo na nj i massu već i na striku Minga, koji je ponovo bio na nogama i išao okolo kiseo i zajedljiv kao uvijek.

Glas masse Lea u radionici pretvorio se u urlanje. Neoprostivo zakašnjenje u izradi kola za njega znači gubitak novca, pa se to mora odbiti od cijene. Kolar se na to prodere da je s poslom žurio koliko je god mogao, i da bi cijena zapravo morala biti još veća s obzirom na to da je sva građa poskupjela i da njegovi radnici,crnci slobodnjaci,traže vrtoglave nadnice. Sada George Kokotić osluhne i zaključi da se massa u biti manje ljuti nego što je izgledalo i da jednostavno iskušava kolara da vidi može li svađom skresati cijenu kola barem za koji dolar.

Nakon izvjesnog vremena vjerojatno su se nagodili, jer je rječkanje, činilo se, prestalo, doskora izađu massa Lea i kolar, još uvijek zajapureni u licu, ali su se sada prijateljski ponašali i razgovarali. Kolar vikne prema dvorištu iza radionice i nekoliko trenutaka kasnije na vidiku se pojave četiri crnca koja su se gotovo presavijala vukući teška nova kola sagrađena po uputama masse Lea. George razrogači oči ugledavši toliku zanatsku vještinu i ljepotu. Osjećao je snagu onog hrastovog okvira i cijelih kola. Na središnjem dijelu duge raskošne platforme ugleda dvanaest pomičnih pjetlarnika.Željezne osovine i glavčine kotača očigledno bijahu sjajno izbalansirane i podmazane,jer se usprkos pozamašnoj težini kola nije čulo nikakvo škripanje,ni najneznatnije trenje. A još nikada nije na licu masse Lea vidio takav osmijeh!

‘’Ovo su jedna od najboljih kola što smo ih ikada izradili!‘’poviče kolar.‘’gotovo su prelijepa da se čovjek u njima vozi! ‘’

Massa Lea pretjerano razdragano reče: ‘’Pa, odvest ću se u njima na daleki put! ‘’ Kolar zaklima glavom.

‘’New Orleans! Putovanje traje šest tjedana! Tko sve ide s vama? ‘’

Massa Lea se okrene pa upre prstom u Georgea Kokotića na kočijaškoj klupici starih kola: ‘’Onaj tamo moj niger i dvanaest pjetlića! ‘’


Preduhitrivši massinu naredbu, George Kokotić skoči na tle, odveže par unajmljenih mazgi koje su doveli te se s njima zaputi prema novim kolima. Jedan od četiri crnca pomogne mu da ih upregne, a onda se pridruži ostalima koji nisu obraćali nimalo veću pažnju na Georgea Kokotića nego on na njih. Na koncu konca, to su bili slobodni crnci, a massa Lea je često govorio da ih ne može podnijeti.

Nakon što je nekoliko puta obišao kola, vatrenih očiju, sa širokim osmijehom na licu, massa se rukovao s kolarom, zahvalio mu pa se ponosno uzve-rao na sjedište novih kola. Kolar mu poţeli sve najbolje i stajaše kimajući glavom, zadivljen svojim vlastitim djelom, dok je massa Lea tjerao kola iz tog prostora, a George Kokotić ga slijedio u starim kolima.

Tokom dugotrajne vožnje kući, odloživši na sjedište pokraj sebe novi polucilindar i par elegantnih sivih gamašna od pusta, što su ga stajale jedan dolar, George je u sebi preturio niz poslova koje mora obaviti prije nego što otputuju u New Orleans, a onda počne razmišljati što da poduzme da za vrijeme njihove odsutnosti osigura nesmetan tok poslova.

Znao je da će bez njega biti vrlo teško kod kuće,ali je bio čvrsto uvjeren da će Matilda i Kizzy sa svime izaći na kraj, pa iako stari Mingo ne skakuće više onako živahno kao prije, i premda je iz godine u godinu sve zaboravniji, George je bio čvrsto uvjeren da će se do njegova povratka starac savjesno brinuti za ptice. Ali, znao je da će mu prije ili kasnije trebati više pomoći nego što će mu striko Mingo moći pružiti.

Mora nekako smisliti kako da otvori oči svojoj ženi i majci jer, za razliku od njega, one nisu uviđale kakva se divna prilika ukazuje malome Virgilu,pogotovu stoga što bi dječak, kojemu će uskoro biti šest godina,ubrzo morao započeti raditi u polju. U toku njegove odsutnosti, palo mu je na pamet, Virgil bi mogao biti zadužen da pomaže striki Mingu oko borbenih pjetlića,a onda bi jednostavno mogao ostati na tom poslu i poslije njihova povratka. Ali tek što je iznio tu zamisao, Matilda je planula: ‘’Neka ondak massa kupi koga da mu pomaži! ‘’ A Kizzy razjareno ubaci: ‘’Pjetlići već dosti ukrali ovoj obitelji! ‘’

Budući da se nije htio s njima prepirati nije više ni navaljivao ali nikako nije želio da massa kupi kakva posvemašnjega stranca koji bi se uvukao u malo carstvo njega i strike Minga.

I ako massa odluči da ne dovede uljeza sa strane, George nije bio siguran hoće li Virgilovu pomoć prihvatiti striko Mingo koji je,kako se činilo, postajao sve zajedljiviji otkako je njegov prvi pomoćnik postao prisniji s massom nego on. Još nedavno, razjaren što mu nije dopušteno da otputuje s njima u New Orleans, Mingo je siknuo: ‘’Ti i massa mislite da možte povjerit meni preranu tica dok vi na putu?’’

George je želio da striko Mingo shvati da on nema nikakve veze s massinim odlukama. Istodobno se pitao kako to da se starac ne može jednostavno primiriti s činjenicom da sa svojih sedamdesetak godina naprosto nije u stanju putovati šest tjedana tamo i isto toliko nazad. Gotovo je sigurno da bi se negdje usput razbolio i tako bi se pred njim i massom našli još i ti problemi. George je silno želio smisliti neki način da striko Mingo ne primi taj put toliko kobno, ili barem da striko Mingo prestane njega za sve okrivljavati.

Naposljetku dvoja kola skrenu s glavne ceste i zapute se prilaznim odvojkom. Prešli su tek pola puta do velike kuće kada on na svoje zaprepaštenje ugleda missis Lea kako iz trijema trči niza stepenice. Trenutak kasnije kroz kuhinjska vrata izađe miss Malizy. Onda spazi kako iz koliba brzaju Matilda i njihovi sinovi, mamca Kizzy, seka Sarah i striko Pompey. Što li svi oni ovdje rade u četvrtak po podne, pitao se George, kad bi morali biti u polju? Zar s tolikim nestrpljenjem očekuju nova kola da su se usudili izazvati massin bijes? Onda vidje njihova lica, pa shvati da nikome od njih nije do novih kola.

Budući da je missis Lea i dalje išla u susret massinim kolima, George zaustavi pa se nagne sa svog visokog kočijaškog sjedala da bolje čuje što će ona reći massi. George opazi kako se massino tijelo naglo

trza i kako missis hrli natrag u kuću.George je ošamućeno gledao kako massa Lea silazi iz novih kola pa polako i teško ide natrag prema njemu. Vidje njegovo lice, blijedo od zaprepaštenja i odjednom shvati! Kao iz velike daljine dopru do njega massine riječi: ‘’Mingo je mrtav. ‘’

Skljokavši se uz kočijašku klupu, George zarida kao nikada dotad. Jedva je osjećao kako ga massa i striko Pompey silom vuku na zemlju. Onda ga Pompey s jedne strane a Matilda s druge odvedu prema robovskom sokaku,a oni oko njih ponovo zaplaču videći njegovu tugu. Matilda mu pomogne da uđe u kolibu. Za njima je išla Kizzy s novorodenčetom.

Kad se sabrao, ispričaše mu što se dogodilo.

‘’Vi otišli u ponedjeljak ujutro,’’reče Matilda,’’a tu noć nitko ovdi nije spavo. A utorak ujutro svi mi imali osjećaj da čuli mnogo vriska sova i lavež pasa. Ondak smo čuli vrisak …’’

‘’To je vrisnula Malizy! ‘’povikne Kizzy.

‘’Gospodne, što je urlala! A svi mi poletili onamok gdi ona pošla prascima dat splačine. A on bijo tamok. Jadnik stari, ležo na cesti i izgledo ko arpa prnja! ‘’

‘’Još je bijo živ,’’reče Matilda ,’’ali samo mu jedno strana usta micalo. Kleknula sam kraj njega i jedva čula što je šapto: »Mislim, udarla me kap«, reko je. »Pomozte mi s pjetlići... Ja ne možem ...« ‘’

‘’Bože, smiluj nam se, niko od nas nije znajo što da radi! ‘’reče Kizzy,‘’striko Pompey pokušo podić ukočeno teško tijelo. ‘’

Kad nije uspio, zajedničkim naporima naposljetku su uspjeli odvući striku Minga u robovski sokak i položiti na krevet strike Pompeya.

‘’George, on tako grozno smrdijo, onim bolesničkim smradom! ‘’ javi se Matilda. ‘’Počele smo mu ladit lice, a on stalno šapće: »Pjetlići. .. Moram ja se vratit …« ‘’

‘’Dotle miss Malizy otrčala k missis pa joj rekla ‘’kazala je Kizzy’’a ona došla, lomata rukama, vrište, sva van sebe! Al ne zbog brat Mingo! Nee! Prvo je viknula da netko odma pođe pjetlići jerbo inače massa bit ljut! Tako Matilda zazvala Virgila…’’

‘’Ja, naravski, nisam ćela,’’upadne Matilda.

‘’Znaš što ja o tomu mislim. Dosta što jedan naš dolje s kokotima. Osim toga, pričo s mi da zalutali psi i lisice, čak i divlje mačke oće pojes pjetliće! Blagosovljen dječaka srce! Njegove oči prestravljeni, ali on reko: »Mamce, idem, al ne znam što ja radi!« Striko Pompey donijo vreću kukuruza i reko: »Baci pregršt svakom pjetlić kojega vidiš, a ja ću doć dolje čim ću moć .« ‘’

Nije bilo nikakvog načina da to jave njemu i massi, seka Sarah rekla im je da se boji da njezini korijeni ne mogu izliječiti striku Minga, a čak ni missis nije znala kako da zovne liječnika.

‘’Nismo mogli učinit ništa drugo nego vas čekat…’’rekoše mu.

Matilda zaplače, a George ispruži ruku pa uhvati njezinu.

’’Plače zato jerbok kad se mi vratli u Pompeyeva kolibu posije razgovor s missis, Mingo već umro ‘’reče Kizzy.

‘’Gospode! Znala ja to čim ga vidila! ‘’I ona zajeca.

‘’Jadni starac! Umro potpuno sam! ‘’

‘’Kad to čula missis Lea,’’reče Matilda,’’počela vriskat da ne zna što radi s mrtvi ljudi. Samo je od

masse čula oni počinju trulit ako ih drži više od jedno dan. Rekla da on mora proć jedno dan prija nego vi vratite pa mi moramo iskopat grob …’’

‘’Gospode! ‘’uzvikne Kizzy.

‘’Ispod vrbika zemlja mekana. Uzeli mi lopatu, Pompey i mi žemske kopali, kopali, jedan za drugim, dok jama nije dovoljno velka da ga položimo. Vratli se mi, a ondak ga Pompey okupo.’’

‘’Natrljali ga s malko glicrina, miss Malizy dala to missis,’’ izjavi Matilda ,’’a ondak ga poprskali s onaj miris koji ti lani meni donijo. ‘’

‘’Nije bilo pristojno roba da njega obučemo,’’ nastavi Kizzy.

‘’Ono što je imo na sebe odvratno smrdilo, a ono što ima mali Pompey pretijesno, pa smo ga zamotale u dvije plahte.’’

Ispriča kako je zatim striko Pompey odsjekao dvije ravne debele grane, dok su žene našle stare daske pa su izradili nosila.

‘’Moram reć za missis da ona dobra, jerbo kada vidila da mi njega prenašamo do rake,’’ reče Matilda,’’dotrčala s biblijom. Kad ga tamok prenijeli, čitala je Sveto pismo i psalme, a onda sam ja molila i preklinjala Gospodna da dade pokoj duši gospodna Minga .’’

Onda su spustili tijelo u grob i zakopali ga.

‘’Učinli mi što najbolje znali! Baš me briga ako ti ljutit! ‘’provali iz Matilde koja je krivo protumačila tjeskobu na muževu licu. Uhvativši je i divljački zagrlivši, on promrsi: ‘’Niko ne ljuti. ..’’

Osjećaji su ga toliko gušili da riječima nije mogao izraziti koliko se ljuti na sebe i na massu što toga jutra nisu bili ovdje. Možda su oni mogli poduzeti nešto da ga spase.

Malo kasnije izašao je iz svoje kolibe razmišljajući koliko su brige, pažnje, čak i ljubavi, ukazali striki Mingu oni isti koji su uvijek tvrdili da im je on odvratan.Videći striku Pompeya, krene prema njemu kršeći ruke, kratko vrijeme su razgovarali. Pompey je bio gotovo star koliko i striko Mingo. Reče da je upravo došao od borbenih pjetlića i da je ostavio Virgila da čuva kokotiće.

‘’Dobar onaj tvoj sin, zbiljam dobar! ‘’ Onda nadoda: ‘’Kada ti pošo doli, pošto nije pala kiša, u prašini na cesti jošte moš vidit krivudavi trag ondi gdi se braco Mingo po noći dovlačijo sve dovdi.’’

George nije želio to vidjeti. Ostavi striku Pompeya pa polako odšeta dolje do vrbika. Prošlo je izvjesno vrijeme prije nego što je mogao izravno pogledati u svježe nametanu zemlju. Išao je okolo kao omamljen, kupio nekakvo kamenje te ga slagao oko groba. Osjećao se ništavno.Da izbjegne Mingov trag u prašini na cesti, presiječe put preko polja polomljenih kukuruznih stabljika pa ude u zabran borbenih pjetlića.

‘’Dobro s obavijo poso, sinko,a sadak ti ljepo vrati mamci,’’reče on nespretno tapšući Virgila po glavi i ganuvši dječaka svojom prvom pohvalom. Nakon njegova odlaska George sjedne te se zabulji u prazno. U mozgu su mu vrvjeli prizori iz proteklih petnaest godina, čuo je odjek glasa svoga učitelja, voga prijatelja koji je od svih muškaraca što ih je upoznao bio najbliži očinskom liku.

Gotovo mu se činilo da čuje onaj hrapav glas kako reži i zapovijeda, kako mnogo nježnije priča o uzgoju borbenih pjetlića i kako se gorko žali što je odbačen: ‘’Ti i massa mislite da možte povjerit meni preranu tica dok vi na putu? ‘’

George osjeti kako se utapa u grizodušju.

Nizala su se pitanja, gdje je bio striko Mingo prije nego što ga je kupio massa Lea? Kakvu je obitelj imao? Nikada nije ništa o njoj spominjao. Je li gdjegod imao ženu ili djecu? George bijaše striki Mingu najbliža osoba na svijetu, a ipak je tako malo znao o čovjeku koji ga je naučio svemu što je umio.

George Kokotić je koračao, bože mili, gdje li je onaj dragi gegavi drug s kojim je toliko puta prešao svaki centimetar ovog dragog mjesta?

Ostade tu sam cijeli sutrašnji dan i noć. U subotu ujutro pojavi se massa Lea. Natmurena i mrka lica poče razgovor izravno.

‘’Dobro sam promislio o svemu onomu.Za početak zapali Mingovu kolibu.Sada! To je najbolji način da se nje riješimo! ‘’

Nekoliko trenutaka kasnije promatrali su kako plamen proždire kolibicu koja je više od četrdeset godina bila dom striki Mingu. George Kokotić osjeti da massa ima na umu nešto drugo, ali ono što je čuo posve ga je zateklo.

‘’Razmišljam o New Orleansu,’’reče massa.

‘’Previše ćemo riskirati ako štogod pođe po zlu ... ‘’

Govorio je polagano, gotovo kao da razgovara sam sa sobom: ‘’Ne možemo otići,a da ovdje ne ostavimo nekoga tko bi čuvao ove pjetliće. Trebalo bi nam previše vremena da nađemo nekoga, a možda bismo ga trebali uvoditi u posao. Nema smisla da odem sam kad je putovanje tako dugo i kada moram paziti na dvanaest ptica. Ne isplati se ići na borbu pjetlića osim ako ne namjeravaš pobijediti. Sada bi bilo ludo poći na put .’’

Georgeu Kokotiću stisne se grlo.Svi oni mjeseci priprema ... svi massini troškovi... sve massine nade da će se pridružiti najotmjenijim krugovima južnjačkih uzgajača borbenih pjetlića ... ove ptice koje je tako veličanstveno uvježbao da sve ruše krilima . . .

Po drugi put mu se stisne grlo.

‘’Svaćam, massa .’’reče on.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 39230
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Korijeni 2

Počalji od Mustra taj Ned Feb 11, 2018 10:10 am


[You must be registered and logged in to see this link.]



99. POGLAVLJE



Dok je posve sam radio dolje s borbenim pjetlićima, George Kokotić osjećao se tako neobično i samotno da se pitao kako je striko Mingo uspijevao obavljati taj posao više od dvadeset i pet godina prije nego što mu se on pridružio.

‘’Kada mene massa kupijo,’’rekao mu je starac,’’ kako je jato raslo, on stalno govorio on kupijo mene kako pomoćnika, ali zapravo nije, a mislim, pjetlići moždak bolje društvo negoli ljudi..’’

Iako je George osjećao da i on voli ptice koliko ih čovjek može voljeti, one ipak kod njega nikada ne bi mogle zauzeti mjesto ljudi. Ali njemu je potreban netko tko bi mu pomagao, pomisli on, a ne netko tko bi mu pravio društvo.

Što se njega ticalo, još mu se činilo da bi najrazumniji izbor bio Virgil. Tako će posao ostati u obitelji, a on bi mogao izobraziti dječaka upravo kao što je striko Mingo njega izobrazio. Ali, budući da nije izgarao od želje da se uhvati ukoštac s Matildom i s Kizzy da bi dobio Virgila, George se pokušavao prisjetiti kakvoga znanca, uvježbavatelja borbenih pjetlića, kako bi mogao nagovoriti massu da ga otkupi od njegova sadašnjeg vlasnika. Ali je znao da bi svaki pravi massa, uzgajač borbenih pjetlića, morao biti u istinski očajničkom novčanom škripcu da i pomisli prodati svoga uvježbavatelja, a pogotovu takvomu takmacu kakav je massa Lea.

Stoga počne razmišljati o crnim boriocima sa sporednih susreta, ali više od polovine njih bijahu uvježbavatelji koji su kao i on nastupali s otpisanim pticama svojih massa. A većina ostalih, poput njihovih pijevaca, bili su trećerazredne ili pak nepoštene osobe koje su nastupale s vrlo dobrim pticama no na sumnjiv način stečenim. Postojao je i niz crnaca slobodnjaka koje je vidio kako se takmiče na tim susretima, bili su vrlo dobri i moglo ih se unajmiti na dan, tjedan, mjesec, ili čak na godinu dana, ali je znao da massa Lea nikako, ni najboljim uvježbavateljima,slobodnim crncima u Sjevernoj Carolini, nikada ne bi dopustio da nogom stupe na njegovo imanje.Stoga George nije imao izbora. Jedne večeri naposljetku skupi hrabrosti da to pitanje iznese kod kuće.

‘’Prija nego što ti jopet kažeš zašto to ne podnosiš, ženo, poslušaj mene. Dojduć put kad massa oće da ja gdigod s njime putujem, ondak naravski on reći: »Pođider po onaj svoj najstariji sin!« A kada jednoma to dogodi, Virgil će morat ostat s pjetlićima, osim ako massa kaže drukčije, a to može bit nikad, a ja ni ti ne smijemo niti pisnut. . . ‘’

Mahne rukom da prekine Matildu koja je kanila nešto reci: ‘’Čekaj! Neću da ti drsko mene odgovaraš! Pokušavam ja pomoć da ti svatiš da dječak mora sadak počet doli radit. Ako ga ja dovedem,ondak on može ostat tek tolko kolko bude potrebno ja nauči njega ranit tice kada ja budem moro otić,i da mi pomaže da ih uvježbavam za vrijeme sezone vježbanja.Ondak ostatak vremena, veći dijo godne, može bit s vama u polju.

Videći napet izraz na Matildinu licu, brižno slegne ramenima pa reče, hinjeno se mireći sa sudbinom:

‘’U redu, ondak ja to ostavim samo tebi i massi! ‘’

‘’Smeta kad ti govoriš ko da Virgil već velki ‘’reče Matilda.

‘’Zar ti ne svaćaš da je dijete tek šest godna? Upola mlađi od tebe kad te odvukli doli, jer tebe bilo

dvanajs godna. ‘’Zastala je.

‘’Ali znam, on mora radit sadak kad mu šes godna. Zato mislim, ne možem učinit ništa nego što kažeš. Ijako se ja naljutim svaki put kada pomislim kako su pjetlići ukrali tebe!’’

‘’Samo da ljudi čuju tebe i mamcu! Kukate ko da su me pjetlići ugrabili i odnesli negdi preko oceana!

‘’

‘’Ko da jesu, većinu vremena, kad tolko letiš!’’

‘’Letim?! A tko ovdi sjedi i razgovori s tebom? Tko bijo ovdi svaki dan u ovaj mjesec? ‘’

‘’Ovaj mjesec moždak, al gdi ćeš bit do malo vremena ? ‘’

‘’Ako ti govoriš o borilačka sezona, bit ja gdi god massa kaže da podim. Ako ti govoriš o sadak, čim pojedem, naravski, neću ovdi sjedit dok se tamo šuljaju nekake lisce i žderu mi pjetliće, jerbo ću ondak zbiljam letit! ‘’

‘’Oh! Konačno si priznao da bi i tebe prodo! ‘’

‘’Mislim, on bi prodo i missis ako bi bila krivo što mu kogod pojelo pjetliće!’’

‘’Čuj ,’’reče ona,’’ o Virgilu smo se nagodli bez velke svađe pa se nemojmo svadat ni oko drugog! ‘’

‘’Ko prvo, ne svađam se ja nego ti! ‘’

‘’Dobro, George, s ovim ja završla,’’reče Matilda stavljajući na stol zdjele iz kojih se dizala para.

‘’Samo ti pojedi večeru pa se vrati tamok, a ja ću ti sutra ujutro poslat ondik Virgila. Jedino ako ćeš ti sadak njega odvest sa tebom. Možem poć po njega tamok kod njegova bakca.’’

‘’Nee! Sutra mi ga pošalji.’’

Ali,za tjedan dana Georgeu Kokotiću postalo je jasno da njegovomu najstarijem sinu u potpunosti nedostaje ona opčaranost borbenim pticama koju je on u dječaštvu osjećao. Imao on šest godina ili ne, Georgeu se činilo neshvatljivim što se poslije obavljenoga zadatka Virgil igra sam, ili naprosto negdje sjeda pa ništa ne radi. Virgil bi skočio na noge kada bi mu otac bijesno doviknuo : ‘’Ustaj odavdi! Što ti misliš da je ovo? Nis ovo ovdi prasci nego borbeni pjetlići!’’

Tada bi Virgil dosta dobro obavio novi zadatak koji bi dobio, ali zatim bi George, koji ga je stalno motrio krajičkom oka, ponovo vidio kako mu sin opet sjeda ili pak odlazi u igru. Bjesnio je prisjećajući se kako je on kao dječak provodio ono malo slobodnog vremena što ga je imao poskakujući unaokolo i diveći se kokotima i kokicama, trgao travu i hvatao skakavce da ih hrani, a sve je to smatrao nevjerojatno uzbudljivim.

Način učenja strike Minga bio je hladan i poslovan, izdao bi naredbu,onda bi šutke promatrao, te izrekao novu zapovijed, pa George odluči da kod Virgila pokuša drukčije, u nadi da će ga to trgnuti. On će s njim porazgovoriti.

‘’Što ti to tamok radiš?’’

‘’Ništa, tatce! ‘’

‘’Daklem, da l' se ti i ostala djeca dobro slažete i slušate li mamcu i bakcu? ‘’

‘’Jes, gospodne! ‘’

‘’Reko bi da te rane vrlo dobro, a? ‘’

‘’Jes, gospodne. ‘’

‘’Što ti najviše voliš jes?’’

‘’Što god nam skuha mamca, gospodne. ‘’

Činilo se da dječak nema ni zrnca mašte. Pokušat će drugim putem.

_’’Ajde da čujem onu priču o tvoj pradjed što s već jemput ispričo.

Virgil je poslušno ispriča, poprilično drveno. Georgeu se srce stisne. Nakon što je neko vrijeme zamišljeno stajao kraj njega, dječak zapita: ‘’Tatce, vidijo ti mog pradjeda? ‘’

‘’Neee, nisam ,’’odgovori on pun nade.

‘’O njemu ja znam ko i ti, od tvoje bakce.’’

‘’Ona se s njime vozala u taljigama! ‘’

‘’Naravski! On bijo njezin tatca. Ko što ćeš jednoga dana ti pričat svojoj djeci da ti jednoma sjedijo ovdi medu kokotima sa svojim tatcom.’’

To kao da je zbunilo Virgila jer je ušutio.

Poslije još nekoliko takvih jalovih napora George oklijevajući odustane, u nadi da će s Ashfordom, Georgeom i Tomom biti bolje sreće. Ne priopćivši nikomu da se u Virgilu razočarao, s tugom odluči koristiti sina za jednostavne kratkotrajne poslove, kao što se i dogovorio s Matildom. Neće ga uzaludno pokušavati izobraziti u stalnog pomoćnika koji bi radio cijeli dan kao što je prvotno namjeravao.

I stoga, kada je George Kokotić smatrao da je Virgil naučio kako treba hraniti i napajati pjetliće u njihovim nastambama tri puta dnevno, poslao ga je natrag Matildi da počne s njima raditi u polju što je, reklo bi se, dječaku posve dobro odgovaralo. Iako to nikada ne bi izlanuo pred Matildom,Kizzy ili pred kim drugim, George Kokotić oduvijek je gajio dubok prezir prema težačkom poslu, u kojemu nije gledao ništa više nego beskonačno »crnčenje«,zamahivanje motikama pod vrućim suncem,dovlačenje vreća pamuka, uklanjanje beskrajnih ljiljaka s duhana i mlaćenje kukuruznih stabljika za krmivo, u neumoljivoj izmjeni godišnjih doba. Nakreveljio se, prisjetivši se izreke strike Minga: ‘’Da mi ko ponudi dobro polje kuku'ruza ili pamuka ili dobru ticu, svaki put bi uzejo ticu!’’

Bijaše vesela već i sama pomisao na to kako svagdje gdje god bi bila najavljena borba s pjetlićima, bilo to u šumi, na otvorenom pašnjaku za krave ili iza staje kakvoga masse, i sam zrak postaje nabijen dok su se tamo stjecali uzgajatelji borbenih pjetlića sa svojim pticama, koje su ratoborno rakolile od strasti da pobijede ili poginu.

U to ljetno doba izvan sezone, kada su se borbeni pjetlići mitarili, trebalo je obavljati samo uobičajene sitne poslove, pa se George Kokotić postupno priviknuo na to da oko sebe nema nikog s kim bi mogao razgovarati, osim pjetlića. Najviše je »pričao« s veteranom mamac pijevcom s badrljicama koji je bio mezimče strike Minga.

‘’Mogo s nam reć kolko on bolestan, ti stari škiljavi vrag! ‘’ rekao je jednog popodneva starom pijevcu, našto on na tren nadigne glavu kao da je svjestan toga da se to George njemu obraća, a onda nastavi izgladnjelo kljucati i grepsti po svom vječnom običaju.

‘’Čuješ ti mene, tebi ja govorim!’’ reče George prijateljski, otresito.

‘’Ti si sigurno znajo da njemu zbiljam slabo! ‘’Trenutak je očima lijeno pratio pticu koja je sabirala hranu.

‘’Daklem,reko b da ti znaš da on sadak mrtav. Pitam se da l' tebi starac nedostaje ko meni.’’

Ali stari pijevac mamac je i dalje kljucao ,grebao,kao da mu nitko ne nedostaje. Naposljetku se George Kokotić nabaci na njega oblutkom, a on tada zakriješti i pobježe.

Za još godinu,dvije, razmišljao je George,stara će se ptica vjerojatno pridružiti striki Mingu na onomu mjestu, ma gdje to bilo, tamo kamo poslije smrti idu stari uzgajatelji borbenih pjetlića i njihove ptice. Pitao se što li se dogodilo s massinom prvom pticom, onim pjetlićem kojeg je dobio na tomboli za dvadeset i pet centa i s kojim je prije više od četrdeset godina započeo. Je li ga naposljetku pogodila kobna ostruga? Ili je umro časnom smrću pijevca mamca, od starosti? Zašto nikada to nije pitao striku Minga? Mora jedanput zapitati massu.

Bilo je to prije više od četrdeset godina! Massa mu je rekao da mu je bilo samo sedamnaest godina kada je dobio tu pticu. Znači da bi mu sada moglo biti oko pedeset i šest ili pedeset i sedam godina ,tridesetak godina je stariji od Georgea Kokotića.

Dok je razmišljao o massi i o tome kako on posjeduje ljude, isto kao i pijevce, čitava njihova života, sam sebi postavi pitanje kako bi bilo kada nikome ne bi pripadao. Kako bi se osjećao da je »slobodan«? To zacijelo nije baš dobro, inače massa Lea, kao većina bijelaca, ne bi toliko mrzio oslobođene crnce. Ali onda se sjeti što mu je jednom rekla oslobođena crnkinja koja mu je u Greensborou prodala viski: ‘’Svako od nas slobodnih daje vama nigerima na plantažama lijepo dokaz da to što ti niger ne znači ti moraš bit rob. Tvoj massa neće da ti nikada ništa o tom misliš.’’

U toku svog dugog samovanja u zabranu borbenih pjetlića George Kokotić poče natenane o tomu razmišljati. Odluči da zapodijene razgovor s nekim crnim slobodnjakom, njih je uvijek viđao kada bi s massom pošao u grad, ali se uvijek pravio da ih ne vidi.

Dok je hodao duž plota, hranio i napajao kokote i kokotiće, George Kokotić uživao je kao i uvijek što ga nezreli mužjaci bijesno kljucaju kao da uvježbavaju svoju predstojeću divljinu u borilištima za pjetliće. Otkrije da mnogo razmišlja o tome kako je on vlasništvo.

Jednog poslijepodneva kada je pošao u jedno od svojih prigodnih nadgledanja ptica koje su sazrijevale u boriku, odluči da se zabavi okušavši svoje gotovo savršeno oponašanje kukurijekanja kokota izazivača. Prije bi se nato gotovo uvijek u trenu pomolio razbješnjeli branilac, srdito mu odvratio kriještanjem i trzao glavom tamo,amo u potrazi za uljezom, suparnikom kojega je u to bijaše uvjeren maloprije čuo.

Ni danas nije bila iznimka. Ali, veličanstveni borbeni kokot koji je nahrupio iz grmlja, odazivajući se njegovu glasanju, najprije je razjareno udarao krilima o tijelo gotovo pola minute, a tek onda je njegov krik ,reklo bi se ,uzdrmao jesenje popodne. Jarko sunčevo svjetlo ljeskalo se na njegovu perju, što se prelijevalo u svim duginim bojama. Držanje mu bijaše moćno i divljačko,od usplamtjelih očiju pa do zatubastih žutih nogu sa smrtonosnim ostrugama.Svaki gram, svaki centimetar njegova tijela tako je dramatično simbolizirao njegovu smionost, odvažnost i slobodu da George Kokotić ode zarekavši se kako ovu pticu nikada ne smije uhvatiti, uvježbavati ni potkresati. Mora ostati ondje, sa svojim kokicama, među borovima ,netaknuta i slobodna!

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 39230
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Korijeni 2

Počalji od Mustra taj Ned Feb 11, 2018 10:11 am

[You must be registered and logged in to see this link.]


100. POGLAVLJE



Brzo se približavala nova sezona borbi pijetlova,ali massa Lea nije spominjao New Orleans. Zapravo,George Kokotić nije ni očekivao da će massa to iznijeti,nešto mu je govorilo da do tog putovanja nikad neće doći. Ali on i massa ostavili su vrlo snažan dojam na okolnim »susretima« kad bi se pojavljivali u svojim blistavim kolima s dvanaest pjetlarnika,građenim po mjeri.A pratila ih dobra sreća. U prosjeku je massa Lea pobjeđivao u četiri od ukupno pet borbi, a George je, s najboljim »odbačenim« pijevcima, otprilike isto tako dobro prolazio na sporednim susretima u kotaru Caswell. Bijaše to sezona puna rada, a i unosna, ali George se opet našao kod kuće kada mu se krajem te godine rodio peti sin. Matilda je rekla da mu želi dati ime James.

‘’James, Jakov,’’kazala je ona ,’’nekako mi je uvjek bio najdraži od svih učenika.’’

George Kokotić pristane, ali učini grimasu.

Kamo god su sada putovali on i massa Lea, slušao je o sve većoj ogorčenosti protiv bijelih ljudi.

Na najnovijem putovanju jedan oslobođeni crnac pričao je Georgeu o Osceoli, poglavici Indijanaca Seminole u državi zvanoj Florida.Kada su bijeli ljudi uhvatili Osceolinu crnu ženu,odbjeglu ropkinju, on je sakupio ratni pohod od dvije tisuće Seminola i odbjeglih crnih robova da slijede odred vojske Sjedinjenih Država i da mu postave zasjedu. Priča je govorila da su pobili preko stotinu vojnika, a mnogo veća vojna jedinica tragala je bijesno za Osceolinim ljudima,koji su bježali,skrivali se i napadali sa staza i skrovišta u močvarama Floride.

Nedugo poslije završetka sezone borbenih pjetlića godine 1836, George Kokotić je čuo da je u nekom mjestu zvanom »Alamo« banda Meksikanaca izmasakrirala garnizon bijelih Teksašana, zajedno s traperom po imenu Davey Crockett, koji je bio čuveni prijatelj i branitelj Indijanaca.

Kasnije je te iste godine čuo da su bijelci pretrpjeli još veće gubitke od Meksikanaca, koje je vodio general Santa Ana, a taj se navodno hvalio da je najveći uzgajatelj borbenih pjetlića na svijetu. Ako je to istina, pomisli George, kako to da dosada nikada nije čuo za njega?

S proljeća slijedeće godine George na povratku s putovanja ispriča u robovskom sokaku još jednu zapanjujuću vijest: ‘’Čujo ja od crnog sudskog podvornika u sjedište kotara da novi presnik Van Buren naredijo vojski da sve Indjance otjera zapadno od rijeka Mis'sippi!’’

‘’Sadak bi mogla reć da će to postat za Indjance rijeka Jordan! ‘’reče Matilda.

‘’Evo što su Indjanci dobli što pustli bijele ljude u ovu zemlju,’’reče striko Pompey.

‘’Cijela arpa ljudi, uključiv i mene dok nisam odrasto, nije znala da prvo u ovoj zemlji bili samo Indjanci,vatali ribe, lovili i borili se jedno proti drugih, i gledali svoj poso. Ondak ovdi došo onaj malo brod pun bijelih ljudi. Oni mahali i smješkali se. »Hej, vi crveni ljudi! Kako bilo mi nešto pregrizli s vama i malo drijemnuli i mi budemo prijatelji?« Ha! Kladim se da s danas Indjanci kaju što taj brod nisu gađali strelicama da izgleda ko dikobraz! ‘’

Nakon massina sudjelovanja na slijedećem skupu zemljoposjednika kotara Caswell, George Kokotić donio je još više vijesti o Indijancima.

‘’Čujo sam da njih dženeral Winfield Scott upozorijo da su bijeli ljudi kršćani, pa neće prolivat više krv Indjanaca, pa nek oni koji imaju imalo pameti požure i nestanu.Čujem, ako bi samo izgledalo da s Indjanac želi oprijet, vojnici ga ubili na licu mjesta! A ondak vojska počela na tisće Indjanaca tjerat tamok prema neko mjesta koje s zove Oklahoma. Kažu da ne može ni reć kolko ih ubili na putu ili ih umrlo od bolesti. ‘’

‘’To grozno, grozno! ‘’poviče Matilda.

Ali bilo je i nekih ugodnih vijesti,ali ovaj put vijest je čekala njega kad se vratio kući s jednoga putovanja godine 1837. Rodio mu se zaredom šesti sin. Matilda mu je dala ime Lewis, ali kad je čuo odakle je smogla ime za Jamesa, George Kokotić odluči da se neće ni raspitivati zašto. Manje razdragana nego što je bila prilikom rođenja svoje prethodne unučadi, Kizzy izjavi: ‘’Ja bi rekla vi nikad nećete imat ništa osim sinova! ‘’

‘’Mamce Kizzy, ja ovdi ležim bolesna, a vi ko razočarana! ‘’poviče Matilda iz kreveta.

‘’Nisam! Ja volim svoja unučad i vi to znate, al vi bi ipak mogli imat jednu ćerkicu! ‘’

George Kokotić se nasmije: ‘’Onda ćemo na poso da ti uradimo curcu, mamce! ‘’

‘’Gubi se napolje! ‘’vikne Matilda.

Ali prošlo je samo nekoliko mjeseci i Matildin lik je pokazivao da je George čovjek od riječi.

‘’Hu! Ja sigurno možem reć kada taj čovjek redovito spava kod kuće! ‘’izrekla je svoje mišljenje seka Sarah.

‘’Rekla bi on gori od kokota! ‘’ Miss Malizy se s time složi.

Kad su ponovo počeli trudovi, George, koji je čekao i koračao začu bolno stenjanje i vriskanje svoje žene, a onda majčino klicanje: ‘’Fala ti, Isuse! Fala ti, Isuse! ‘’

Nije mu bila potrebna nikakva daljnja najava da spozna,da je konačno postao ocem djevojčice.

Još prije nego su djevojčicu očistili, Matilda reče svekrvi da su se ona i George pred niz godina dogovorili da će svojoj prvoj curici dati ime Kizzy.

‘’Nisam živila uzalud!’’ povremeno bi vikala baka tokom cijelog dana. Ništa je nije moglo prekinuti sve do slijedećega popodneva,kada je George Kokotić došao iz prostora borbenih pjetlića pa ponovo pričao o svom afričkom pradjedu Kunti Kinte šestorici svojih sinova i sićušnoj Kizzy koju je držao na koljenima.

Jedne noći otprilike dva mjeseca kasnije, kada su sva djeca pozaspala, George zapita: ‘’Tilda, kolko mi novaca uštedili? Iznenađeno ga je pogledala. ‘’

‘’Malo više od sto dolora. ‘’

‘’Samo tolko? ‘’

‘’Samo tolko? Čudo da i tolko! Zar ti ja svi ovi godne ne govorim da ti tolko trošiš da nema smisla govorit o štednji! ‘’

‘’U redu, u redu ,’’pokunjeno će on. Ali Matilda tjeraše mak na konac.

‘’Neću brojit ono što s ti zaradijo i potrošijo, a što ja nikad nis vidila, jer to bilo tvoj poso, al pogodi kolko s mi dajo da ja štedim otkako smo se vjenčali, a ondak jopet to u mene uzajmio? ‘’

‘’Dobro, kolko? ‘’ Matilda zastane da proizvede snažniji učinak.


‘’Oko tri,četir tisće dolora.’’

‘’Oho! ‘’zvizne on.

‘’Zbiljam? ‘’

Gledajući kako se mijenja njegov izražaj, osjeti da ga u svih dvanaest godina, koliko su zajedno, nikada nije vidjela ozbiljnijeg.

‘’Tamok sam tolko mnogo sam ,’’naposljetku je progovorio,’’da mislim na cijelu arpu stvari.’’ Umuknuo je. Pomislila je da on djeluje gotovo smeten zbog onoga što kani reći: ‘’Mislijo sam na jednu stvar, ako mi uštedimo dovoljno ovi dojdući godna,moždak mi mogli iskupit naša sloboda.’’

Od preneraženosti Matilda izgubi dar govora. On nestrpljivo mahne rukom. ‘’Oću da uzmeš olovka pa računaš, a prestan buljit u mene ko da nemaš razum! ‘’ Matilda, još uvijek osupnuta, uzme olovku i komadić papira pa opet sjedne za stol.

‘’Prva nevolja ,’’reče on ‘’možemo samo nagađat kolko bi massa tražijo za nas sve. Za me, za te i za čopor dječce. Počni od tebe. Znam, u kotarskom sjedištu težaci dotjeraju do tisća dolora čovjek. Žemske vrijede manje. Recmo, ti vrijedi oko osamsto …’’

Ustane i nagne se pa pogleda Matildinu olovku koja je letjela, a onda ponovo sjedne.

‘’Ondak recmo, nek massa za naša dječca, za svih osmero, traži oko trista po glava …’’

‘’Imamo ih samo sedam! ‘’primijeti Matilda.

‘’Ono novo koje ti kažeš već nosiš u utrobi, s njim osam! ‘’

‘’Oh! ‘’reče ona smiješeći se. Dugo je računala.

‘’To iznosi dvije tisće četrista ... ‘’

‘’Samo za djecu? ‘’

U njegovu tonu miješala se sumnja s nezadovoljstvom. Matilda ponovo izračuna.

‘’Osm puta tri dvajes četri. Jošte osamsto za mene, točno tri tisće dvjesta . . . znači, tri tisće i dvje stotne.’’

‘’Oho! ‘’

‘’Ne vesel se jošte. A ti!’’ Pogledala ga je. ‘’Kolko ti računaš za sebe?’’

Ma koliko bio ozbiljan, nije mogao odoljeti a da ne zapita: ‘’Kolko ti misliš ja vrijedim? ‘’

‘’Da znam, ja pokušam tebe sama otkupit od masse.’’ Oboje se nasmiju.

‘’George, ne znam što mi vako razgovaramo. Vrlo dobro znaš da massa nikada tebe ne proda! ‘’

Nije odmah odgovorio, ali onda reče:

‘’Tilda, ja ovo nikada ne spominjem, mislim zato što ne voliš čut massino ime. Ali, velju ti, on mi reko bar dvajes i pet puta,kad skupim dosti da izgradim lijepa kuća kaku oće, sa šes stupova sprijeda, on i missis živit će od plodova zemlja! On misli sebe povuć iz borba s pjetlovima, kaže on prestar izlazit na kraj s tolkim brigama. ‘’

‘’Moram to vidit da u to povjerujem, George.Ti i on nikad se nećete prestat petljat s pijetlima! ‘’ ‘’Velju ti što on kaže! Saslušaj me! Čuj, striko Pompey veli massi sad jedno šezdes tri godne. Daj mu

još pet,šest godna ,starcima nije lako trčkarat ovdi i ondi i nastupat s tica! Nisam na njega obraćo neko osobito pažnju,ali mislim, da, moždak će nam zbilja dozvolit da se otkupimo, a pogotovu ako platimo tolko da sagradi ono velko kuća koju on oće. ‘’

‘’Hmm …’’promrmlja Matilda neuvjereno. ‘’U redu, porazgovaraj o tomu. Što misliš da bi on za tebe tražijo?’’

‘’Daklem …’’ Njegovo lice kao da je s jedne strane bilo ponosno, a s druge tužno zbog onoga što će izreći.

‘’Daklem…crni taljigaš kod onog bogatog masse Jewetta jemput mi se majkom zaklo kako čujo njegov massa nekomu priča kako massi Lea nudijo za mene četri tisće …’’

‘’Ohoho! ‘’Matilda je bila zapanjena.

‘’Vidiš, nikad nis znala s kakim vrijednim nigerom spavaš! ‘’Ali ubrzo se ponovo uozbiljio. ‘’Zapravo ne vjerujem tomu nigeru. Mislim, on jednostavno izmislijo tu laž da vidi oću l' bit tolko glup da povjerujem. Ipak, računat ću što se danas plaća za nigere koji imadu najbolji zanate, ko što su tesari i kovači. Oni se prodaju za dvije,tri tisće, to znadem sigurno …’’

Umuknuo je i zagledao se u njezinu olovku koja je čekala.

‘’Napiš tri tisće ... ‘’Opet je zastao. ‘’Kolko je to!’’

Matilda je izračunala. Zatim reče da bi sveukupna procijenjena svota za otkup njihove obitelji iznosila šest tisuća i dvjesta dolara.

‘’A što je s mamcom Kizzy?’’

‘’Doći će red i na mamcu! ‘’nestrpljivo će on. Razmišljao je.

‘’Mama već poprilično stara, pa će zato manje stajat .’’

‘’Ove godne navršit će pedes ,’’reče Matilda.

‘’Zapiš šesto dolora.’’ Gledao je kako se olovka pomiče.

‘’Kolko sadak? ‘’ Matildino je lice bilo napeto od usredotočenosti.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 39230
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Korijeni 2

Počalji od Mustra taj Ned Feb 11, 2018 10:11 am


[You must be registered and logged in to see this link.]



‘’Sadak, šest tisća i osamsto dolora.’’

‘’Ahaha! Sad ćeš valjda svatit da su nigeri bjelcima novac. ‘’George je govorio vrlo polako.

‘’Al velju ja, mislim da možem tolko zaradit u sporednim borbama pjevaca.Naravski, morat ćemo čekat i štedit dugo vremena…’’

Opazi da Matilda zbunjeno djeluje.

‘’Točno znam što ti je na pameti ,’’reče on. ‘’Miss Malizy, seka Sarah i striko Pompey. ‘’

Matilda ga zahvalno pogleda što je to spomenuo. On reče: ‘’Oni bili moja obitelj prije nego postali tvoja …’’

‘’Gospodne, George ,’’uzvikne ona ,’’ne znam kako može jedno čovjek sve njih kupit, al ja ne bi mogla otić i ostavit ih! ‘’

‘’Imamo mnogo vremena, Tilda. Jednostavno ćemo preć to most kad do njega stignemo.’’ ‘’Istina, imaš pravo.’’ Pogleda dolje u brojke što ih je ispisala:

‘’George, ne možem povjerovat da smo ovo mi... ‘’

Osjećala je kako se počinje usuđivati da povjeruje u to da njih dvoje po prvi put zapravo vode značajnu obiteljsku raspravu. Osjećala je neodoljiv poriv da skokne s druge strane stola i da ga zagrli najjače što može. Ali nekoliko trenutaka bila je isuviše tronuta da se pomakne, čak i da govori. Onda zapita:

‘’George, kako s počejo na to mislit? ‘’ On je neko vrijeme šutio.

‘’Došo sam na to sam, a reko bi da ću još o tomu mislit, ko što ti velju…’’

‘’Daklem,nježno će ona,’’ to je, naravski, ljepo.’’

‘’Mi nigdi nećemo stić! ‘’uzvikne on.

‘’Radimo sve da massa nešto postigne! ‘’Matilda poželi kliknuti: »Sjajno!« ali se ugrize za jezik.

‘’Razgovarao sam s oslobođenim nigerima kad sam s massom išo u grad,’’nastavi George. ‘’Kažedu, najbolje živu oslobođeni nigeri gore na Sjeveru. Kažedu da živu jedan s drugim u vlastite kuće i da imadu dobar poso. Daklem, znadem da možem dobit poso! Gore na Sjeveru ima mnogo borba s pjetlićima!Čujo sam da u onaj New York City živu i čuveni nigeri vlasnici pjetlića, čiča Billy Roger, pa čiča Pete, koji ima velko jato tica i posjeduje vrlo velku kladijonicu,pa još jedan koji se zove »Niger Jackson«,navodno niko ne može pobjedit njegove tice! ‘’

Tada još silnije zapanji Matildu.

‘’I još nešto! Oću da naša dječca nauče čitati i pisat ko ti.’’

‘’Gospodne, bolje nego ja, nadam se!’’ poviče Matilda, a oči joj zablistaju.

‘’I oću da izuće zanate.’’

Najedanput se nakrevelji i zastane da izazove snažniji dojam.

‘’Što misliš kako ti izgleda da sjediš u svoja vlastita kuća i imaš vlastito tapecirano pokućtvo i svi oni ukrasni stvarce? Što veliš na to da missis Tilda ujutro poziva ostale oslobođene žene na čaj i da vi sjedite i razgovarate kako ćete poslagati cvjeće, i tomu slično?

Matilda prasne u gotovo drečav smijeh: ‘’Gospodne …Čovječe, ti jednostavno lud!’’ Kad se prestala smijati, osjeti prema njemu više ljubavi nego ikada prije.

‘’Mislim, Gospodin noćas meni daje što mi potrebno. ‘’

Suznih očiju stavi ruku na njegovu.

‘’Da l’ zbiljam misliš da mi to možemo učinit, George ?’’

‘’Zašto bi ja inače ovdi sjedijo i to pričo, žemska glavo?’’

‘’ Sjećaš li se što sam ti rekla one noći kad smo se dogovorli da ćemo se vjenčat?

Na licu mu se vidjelo da se ne sjeća.

‘’Rekla sam ti nešto iz prvog poglavlja o Ruti. Rekla sam ti: »Kamo ti pođeš i ja ću poć, i gdi se ti nastaniš, ja ću stanovat, tvoj narod bit će moj narod . . .« Ne sjećaš se da sam to rekla?’’

‘’Da, čini mi se. ‘’

‘’Daklem, nikada se nisam tako osjećala više nego sadak.’’

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 39230
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Korijeni 2

Počalji od Mustra taj Ned Feb 11, 2018 10:12 am


[You must be registered and logged in to see this link.]



101. POGLAVLJE



Skinuvši jednom rukom polucilindar, George Kokotić je drugom rukom pružao massi Lea vrčić za vodu, koji je izgledao kao da je gusto ispleten od debelih žicanih niti.

‘’Moj sin Tom, oni kojega smo nazvali po vama, massa, ovo izradijo za svoju bakcu, al ja oću da vi to vidite.’’

Massa Lea sumnjičavo osmotri vrčić pa ga uhvati za izrezbarenu ručku od kravljeg roga i letimično pogleda.

‘’Aha ‘’neodređeno je progunđao. George shvati da mora biti uporniji.

‘’Da, gospodne, ovo izradijo od najobičnija stara bodljikava žica za otpad, massa. Zapalijo velku vatru od drvenog uljena, savijo i rastapo jednu žicu o drugu dok ono nema ovaki oblik, a onda to sve skupa spojio. Oni Tom uvjek bijo zbiljam spretan, massa …’’

Ponovo zastane, očekujući nekakav odgovor, ali nije dočekao.

Videći da će morati otkriti svoju pravu namjeru, ne stekavši prethodno taktičku prednost kakve povoljne reakcije na Tomovu vještinu, George poče izravno: ‘’Gospodne, ovi dječak tolko je ponosan što nosi vaše ime za cijeli život, massa, da mi svi zbiljam vjerujemo, kad bi samo imo mogućnosti, on bi vam bijo dobar kovač …’’

Na licu masse Lea istog časa se pojavi izražaj nezadovoljstva, kao neka nehotična kretnja, ali to samo potkrijepi Georgeovu odluku da ne pogazi obećanje što ga je zadao Matildi i Kizzy da će pomoći Tomu. Spozna da će se morati poslužiti onim što će,dobro je to znao najsnažnije djelovati na massu Lea, iznijet će mu financijske prednosti.

‘’Massa, mogli bi uštedit sav oni novac koji svake godne potrošite za kovače! Niko od nas vam to nije reko,al Tom vam već štedi nešto novac. Oštri šiljke motika i srpovi i razni drugi alata, a isto tako popravlja mnoge stvari koje se ovdi slomu. Razlog što vam ovo govorim je ovi,kada ste me poslali tamok onom crnomu kovaču Isaiahu,da na kola stavi nove naplatke kotača, on mi je reko da mu massa Askew već godnama obećava pomoćnika, koji mu je mnogo potreban, jer ima mnogo posla kojim zarađuje novce svome massi. Reko mi je da će mu bit zbiljam drago da kojega dobroga momka koga dobije nauči zanat, pa sam ja zato odma pomislijo na Toma. Ako on to nauči, massa, ne samo da će moć radit sve što nam je ovdi potrebno, nego bi mogo radit i drugima, pa vam zaradivat mnogo novaca baš ko što oni crni Isaiah zarađuje za massu Askewa.’’

George osjeti da je pogodio u živac,ali nije mogao u to biti siguran,jer je massa brižno pazio da išta ne pokaže.

‘’Ja bi reko da ovaj tvoj sin provodi više vremena praveći ovakve stvari namjesto da radi’’ odgovori massa Lea uguravši metalni vrčić natrag u Georgeove ruke.

‘’Otkako je počo radit na vaša polja, Tom nije izosto ni jedan jedino dan, massa! On vaka stvari radi samo nedjelja kad slobodan! Još od malena se vidi da mu u krvi popravljat i radit stvari! Svake nedjelje on tamok u onoj maloj dogradnji koju je podigo iza staja, grije i lupa. Zbiljam, mi smo se bojali on smeta vama i missis.’’

‘’Dakle, razmislit ću o tom,’’reče massa Lea, naglo se okrene i udalji, ostavivši Georgea Kokotića zbunjena i pokunjena ,znao je da je massa namjerno tako postupio,držeći u ruci kovnati vrčić.

Miss Malizy sjedila je u kuhinji i gulila repu kad je ušao massa. Samo se okrene, nije više skakala na noge kao što je činila pređašnjih godina, ali je mislila da joj on neće zamjeriti, jer je dosegla onu točku starosti i službovanja kada je sebi mogla dopustiti neke sitnije prekršaje.

Massa Lea prešao je ravno na stvar.

‘’Što je s onim momkom po imenu Tom? ‘’

‘’Tom? Mislite Tildina Toma, massa? ‘’

‘’A zar je ovdje još koji Tom? Znaš na kojega mislim,dakle, što je njim? ‘’

Miss Malizy točno je znala zašto je on to pita.Baš prije nekoliko minuta baka Kizzy joj je rekla da George Kokotić nije posve siguran kako će massa Lea postupiti u vezi s njegovim prijedlogom. Dakle, sada je znala.Ali njezino mišljenje o Tomu bijaše toliko pohvalno i to ne samo zato što joj je izradio nove ručice za kotao u obliku slova S ,da je odlučila da s odgovorom počeka nekoliko sekundi kako bi djelovala nepristrano.

‘’Daklem,’’naposljetku je izustila,’’ne valjalo njega izabrat za razgovor, jerbo mladić nikada nije bio jak na jeziku, massa. Ali možem vam kazat, on zbiljam ovdi najbistriji mladić, a povrh toga i najbolji od svi odrasli momaka! ‘’ Miss Malizy značajno zastane.

‘’A mislim on u mnogo čemu bit više muško nego njegov otac.’’ ‘’O čemu govoriš? U kojem pogledu?’’

‘’U pogledu muškosti, massa. Postojaniji, pouzdaniji, ne radi nikake gluposti i take stvari. On je ona vrst muškarca koja će kakoj ženi bit mnogo dobar muž.’’

‘’Daklem, nadam se da mu parenje nije na umu,’’ reče massa Lea ispipavajući je,’’jer sam to već dopustio onomu najstarijemu, kako mu je ime?’’

‘’Virgil, massa. ‘’

‘’Tako je. I krajem svakoga tjedna bježi na plantažu Curry da tamo spava umjesto da ovdje radi! ‘’

‘’Ne, gospodne, Tom nije taki. Još premlad za take stvari, a mislim, neće biti previše žestok na to ni kad naraste, sve dotle dok ne nađe onu pravu.’’

‘’Prestara si da se razumiješ u današnje mlade jarce ,’’reče massa Lea.

‘’Ne bih se iznenadio da mi u polju ostave plug i mazgu pa počnu juriti za kakvom djevojkom.’’

‘’Slažem se s vama ako govorite o Ashfordu, massa, jer on je žemskar, ko njegov otac. Ali Tom nije taki, eto tolko.’’

‘’Dakle, dobro. Sudeći po onome što si rekla, reklo bi se da bi od mladića moglo biti nešto.’’ ‘’Sudeći po onomu što svi o njemu govormo, massa.’’ Miss Malizy sakrivala je likovanje. ‘’Ne znam zbog čega me to pitate o Tomu, ali on svakako najbolji u svi mlađi massa.’’ Pet dana kasnije massa Lea saopći vijest Goergeu Kokotiću.

’’Sklopio sam pogodbu da tvoga Toma dam na plantažu Askew,’’svečano je najavio,’’na tri godine naukovanja kod onoga crnog kovača Isaiaha.’’

George je bio toliko oduševljen da je zamalo digao massu uvis i zavrtio ga u krug. Namjesto toga samo se nakrevelji od uha do uha i stane mucajući zahvaljivati.

‘’Nadam se da se nisi prevario u onome mladiću, George. Na osnovi tvoga uvjeravanja vrlo sam ga toplo preporučio massi Askewu. Ako nije onako dobar kao što kažeš, vratit ću ga ovamo tako brzo da će ti se zavrtjeti u glavi, a ako načini kakav izgred, ako na bilo kakav način iznevjeri moje povjerenje, oderat ću kožu i tebi i njemu. Razumiješ li? ‘’

‘’On vas neće iznevjerit, massa. Ja vam to možem obećat. Jabuka ne pada daleko od stablo.’’ ‘’Toga se ja i bojim. Neka se spakuje i spremi da ujutro ode.’’ ‘’Svaćam! I hvala vam, massa. Nikada se nećete pokajat.’’

Čim je massa otišao, George Kokotić odjuri u robovski sokak. Umalo se nije raspukao od ponosa zbog svoga podviga kada im je ispričao divnu vijes,nije primijetio zajedljive podsmijehe koje su izmjenjivale Matilda i Kizzy. One su ga zapravo ponukale da razgovara s massom. Uskoro stane na prag pa se prodere: ‘’Tome! Tome! Ti, Tome!’’

‘’Daaa, tatca! ‘’ Odgovor je dopirao iz staje.

‘’Sinko, dođ ded amok! ‘’

Trenutak kasnije Tom je široko rastvorio i usta i oči. Nevjerojatna vijest potpuno ga je iznenadila, jer oni nisu htjeli da ga razočaraju ako se njihovi napori izjalove. Ma kako bio izvan sebe od radosti, Toma toliko zbune čestitke kojima su ga obasuli da se iskrao van što je brže mogao, djelomice zato da sebi dade mogućnost shvatiti kako se njegov san stvarno obistinio.Nije opazio da su,dok je on bio u kolibi, njegove sestrice Kizzy i Mary odjurile van i, zasoptavši se, proširile vijest među braćom.

Štrkljasti Virgil upravo je završavao poslove u staji prije nego što će krenuti na plantažu svoje novopečene nevjeste, samo je promrmljao nešto neodređeno u pola glasa i projurio pokraj Toma, koji se osmjehne jer je Virgil bio kao ošamućen otkako je preskočio preko metle.

Ali se Tom ukoči kad vidje da mu se primiče zdepasti snažni osamnaestogodišnji Ashford, a za njim njihova dva mlada brata James i Lewis. Budući da je između njega i Ashforda čitav život trajalo neobjašnjivo neprijateljstvo, Toma nije iznenadilo njegovo režanje i zajedljivost.

‘’Ti s uvjek bijo njiov ljubimac! Svima se ulizavaš, tako dobijaš milosti! A sadak odlaziš i smiješ se nama koji ostajmo u polju! ‘’

Zamahne rukom kao da će udariti Toma, a James i Lewis suzdrže dah.

‘’Al već ću ja tebi pokazat, pazi se!’’

I Ashford se udalji, dok je Tom spokojno buljio za njim, uvjeren da će jednoga dana on i Ashford morati obračunati.

Tom je od Maloga Georgea doživio drugu vrstu ogorčenosti: ‘’Naravski, tijo bi i ja ko ti otić odavdi, jerbo me tatca ovdi doli tjera i ubija s radom! Samok zato jerbo nosim njegovo ime misli da moram bit lud za pjetlićima ko on. Mrzim to smrdljiva stvora! ‘’

A desetogodišnja Kizzy i osmogodišnja Mary,koje su proširile vijest, sada su ostatak popodneva išle u stopu za Tomom, a njihovi sramežljivi pogledi su govorili da je on njihov obožavani i najmiliji veliki brat.

Slijedećega jutra, isprativši Toma koji se s Virgilom odvezao na mazginoj zaprezi, Kizzy, seka Sarah i

Matilda upravo su započele svakodnevno kopanje u polju kada baka Kizzy primijeti: ‘’Svako ko bi nas vidijo kako cmizdrimo, plačimo i kukajmo pomislijo bi nikada više mi ne vidimo to djete.’’

‘’Hmm! Nij on više djete, dušo!’’usklikne seka Sarah,’’onaj Tom je slijedeći muškarac kojega ćemo ovdi imat!

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 39230
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Korijeni 2

Počalji od Mustra taj Ned Feb 11, 2018 10:12 am


[You must be registered and logged in to see this link.]


102. POGLAVLJE



Noseći posebnu putnicu koju mu je dao massa Lea, Virgil je, objesivši svijeću na mazginu zapregu, vozio u noći uoči Dana zahvalnosti, da poslije devetomjesečne odsutnosti doveze Toma s plantaže Askew na svečani objed.

Dok su se kola truckala prema Leaovom prilaznom odvojku po hladnom popodnevu u mjesecu studenom, dok je Virgil potjerao mazge u brzi kas, Tom je morao suzdržavati suze kad mu se pred očima pomolio dobro poznati robovski sokak i kad je sve one koji su mu toliko nedostajali ugledao kako stoje i čekaju ga. Onda počnu mahati i klicati, a nekoliko trenutaka kasnije, zgrabivši torbu s poklonima koje je svojim rukama izradio za svakoga od njih, on skoči na tle, a žene ga stanu ljubiti i grliti.

‘’Za boga miloga! ‘’

‘’Tako dobro izgleda! ’’

‘’Zbiljam dobro! Pogle kako su mu s popunla ramena i mišice! ‘’

‘’Bakce, daj da ja poljubim Toma! ‘’

‘’Ne grli ga cijeli dan, daj da ga i ja dovatim, ćerce! ‘’

Preko njihovih ramena Tom ugleda svoja dva mlađa brata,Jamesa i Lewisa, koji su ga motrili puni strahopoštovanja, znao je da je Mali George dolje s ocem medu borbenim pjetlićima,a Virgil mu je rekao da je Ashford dobio od masse dopuštenje da posjeti djevojku na susjednoj plantaži.

Tada ugleda striku Pompeya, obično prikovana uz krevet, kako sjedi pred svojom kolibom u naslonjaču od trske, obavijen debelim jorganom.Čim se uspio izmigoljiti, Tom pohrli da stisne starčevu natečenu, uzdrhtalu ruku, i nagne se bliže k njemu da čuje njegov napukli glas, gotovo šapat: ‘’Jednostavno se oću uvjerit ti s zbiljam vratijo da nas vidiš, sinko…’’

‘’Jesam! Striko Pompey, mnogo sam sretan što sam se vratijo!’’

‘’Dobro, ondak ćemo se kašnje vidit! ‘’drhtavo prošapće starac.

Tom je bio na mukama sa svojim osjećajima. U ovih svojih šesnaest godina ne samo da još nikada nisu prema njemu ovoliko postupali kao prema muškarcu, nego isto tako još nikada nije doživio ovoliko izljeva ljubavi i poštovanja svoje porodice iz robovskog sokaka.

Njegove dvije sestrice još su ga natezale i nadvikivale se oko njega kadli začuju kako se u daljini razliježe poznati glas.

‘’Gospode, eno gospodin Kokotić!’’ poviče Matilda,pa žene pobrzaju da postave na stol ručak za Dan zahvalnosti.

Kada je George Kokotić krupnim koracima ušao u robovski sokak, sav se ozari ugledavši Toma.

‘’Daklem, gledaj ko se odriješijo i došo kući! ‘’Teško pljesne Toma po ramenima.

‘’Da l’ već zarađuješ išta novaca? ‘’

‘’Nisam, još ne, tatce.’’

‘’Kaki si mi ti kovač kad ne zarađuješ novaca? ‘’ zapita George hineći zaprepaštenje.

Tom se sjeti kako se uvijek osjećao kao zatečen u orkanu kad god bi bio izravno izložen očevu bombastičnom načinu izraţavanja.

‘’Daleko sam ja još od kovača, tatce, jednostavno i se trudim izučit ,’’reče on. ‘’Daklem, rec onom crnome Isaiahu da ja velju nek požuri i neka te štogod nauči! ‘’

‘’Oću,’’ne misleći odgovori Tom,a u mozgu i mu sine da vjerojatno nikada neće moći usvojiti ni polovicu onoga čemu ga je učio gospodin Isaiah, koji se strpljivo trudio da mu pomogne.

‘’A zar Mali George neće doć ovdi na objed? ‘’zapita on.

‘’Može doć amo na vrijeme, a može ne doć,’’reče George Kokotić. ‘’Bio je prelijen da zgotovi ono što sam mu jutros naredijo da učini pa sam mu reko da ne želim ovdi gori vidit njegvo lice doklem to ne obavi!

George Kokotić korakne prema striki Pompeyu.

‘’Drago mi je da vas vidim pred kolibom, striko Pompeyu. Kako ste? ‘’

’’Slabo, sinko, mnogo slabo. Stari nij više za ništa, eto, tolko. ‘’

‘’Ne govorte mi take stvari, molim vas!’’zagrmi George Kokotić a onda se nasmije i okrene prema Tomu: ‘’Tvoj stari striko Pompey jedan je od oni stari gušterski nigeri što će živit sto godini,svaki put kada su ženskinje već šmrkale i bile spremne da ga pokopaju, opet bi se oporavijo! ‘’

Sva trojica se nasmijaše kad bakca Kizzy drekne: ‘’A sadak preneste Pompeya ovdi za stol! ‘’

Iako bijaše prohladan dan,žene su postavile dugi stol podno stabla »chinquapina«, tako da svi mogu uživati u zajedničkom ručku na Dan zahvalnosti.

James i Lewis pograbe naslonjač strike Pompeya, a seka Sarah revno je trčkarala za njima.

‘’Nemojte da on vama padni! On još nije tako star da vam ne bi mogo isprašit zadnjicu!’’ uzvikne George Kokotić.

Kada svi posjedaše, iako je George Kokotić bio na čelu stola, Matilda se upadljivo obrati Tomu:

‘’Sinko, blagoslovi nam obrok.’’

Zapanjeni Tom požali što ovo nije predvidio,pa da unaprijed promisli o kakvoj molitvi koja bi izražavala s kolikim uzbuđenjem on proživljava toplinu i snagu obitelji. Ali budući da su svi već ponikli glavama, sada je mogao smisliti samo: ‘’O, Gospodne, blagoslovi ovu ranu koju ćemo pojes, to te molimo u ime Oca, i Sina, i Dua svetoga. Amen.’’

‘’Amen! …Amen! ‘’odvratiše ostali diljem stola.

Tad Matilda, bakca Kizzy i seka Sarah stanu trčkarati tamo,amo, stavljajući po stolu krcate zdjele i tanjure iz kojih se pušilo, i nutkahu sve njih da se posluže, dok i same naposljetku nisu sjele. Nekoliko minuta nitko nije zucnuo ni riječi, svi su jeli kao izgladnjeli, odajući pohvalu ručku coktanjem i mljackanjem. Onda, nakon kratkog vremena, dok su Matilda ili Kizzy dolijevale u Tomovu čašu svježu mlaćenicu ili mu pak trpale u tanjur još vrućega mesa, povrća i kruha kukuružnjaka, njih dvije ga stanu obasipati pitanjima.

‘’Jadni mali, rane li te tamok kako dobro? Rec, tko ti kuha? ‘’zapita Matilda.

Tom proguta zalogaj toliko da je mogao odgovoriti: ‘’Žena gospodna Isaiaha, miss Emma.’’

‘’Koje ona boje? ‘’zapita Kizzy. ‘’Kako izgleda? ‘’

‘’Crna, debela.’’

‘’To nema nikakve veze s njeznim kuvanjem!’’ grohotom se nasmije George Kokotić.

‘’Vrijedi li išta njezina kuhnja, sinko?’’

‘’Dosta dobra, tatce, zbiljam .’’potvrdno kimne Tom.

‘’Daklem, nikako ne mož bit ko kuhnja tvoje mamce! ‘’otresito će seka Sarah.

‘’Ne, miss,’’složi se Tom misleći koliko bi se ogorčila miss Emma da ih čuje i koliko bi se one razljutile kada bi doznale da ona bolje kuha.

‘’Jesu l' ona i oni njezin kovač dobri kršćani?’’

‘’Jesu ,’’odvrati on. ‘’pogotovu miss Emma, ona mnogo čitaj biblija.’’

Tom je upravo ispraznio treći tanjur kada majka i baka navale na njega da uzme još, bez obzira na njegovo odlučno odmahivanje glavom. Uspio je prigušeno prosvjedovati: ‘’Sačuvajte štogod za Malog George kada dođe!’’

Ima za njega mnogo, a ti to znadeš! ‘’reče Matilda.

‘’Uzmi još komad ovog pečenog zeca ... još malo ovoga kelja ... i ovo pirjane buće. A Malizy nam poslala vrlo velko kolač od slatki krumpir od večera,koju poslužila u velka kuća. Znate kolko je to dobro ... ‘’

Tom zabode vilicu u kolač,kad striko Pompey pročisti grlo da bi nešto rekao,a svi umuknu da ga čuju.

‘’Sinko, potkivaš li već mazge i konje? ‘’

‘’Dopuštaju da skinem stare potkovice, ali još ih ne stavljam,’’reče Tom prisjetivši se kako su jučer morali sputati prednje noge prkosnoj mazgi prije nego što su je mogli potkovati.

George Kokotić glasno i podrugljivo ubaci: ‘’Mislim, mazge ga još nis dovoljno izritale da bi ga potpuno satrle! Mnogo je lako pokvarit konju kopito ako čovjek ne znade što radi! Čujo sam da je jedan crni kovač stavijo potkove naopačke pa taj konj nije ćeo ić drukčije nego natraške!’’

Kada se prestade smijati svojoj vlastitoj šali, George Kokotić zapita: ‘’Kolko vi dobivate za potkivanje konja i mazgi?’’

‘’Mislim, ljudi plaćaju massi Askew četrnajs centi potkovica ,’’odgovori Tom.

‘’Naravski, nije to unosno ko borba s pjetlići! ‘’uzvikne George Kokotić.

‘’Daklem, naravski, kovački posao mnogo korisniji nego pjetlići!’’obrecne se baka Kizzy, a glas joj bijaše toliko odsječan da Tom poželi skočiti na noge pa je zagrliti. Tada ona nastavi, a glas joj se odjednom raznježi: ‘’Sinko, što oni čovjek kaže da ti radiš kad učiš da budeš kovač? ‘’

Tom se razveseli što ga je to zapitala,jer je svojoj obitelji želio priopćiti nešto o onom što on radi.

‘’Daklem, bakce, svakoga jutra moram rano zapalit velku vatru u ognjištu kovačnice prije nego tamok stigne gospodin Isaiah. Ondak vadim alat, za koji znadem da će mu trebat za poslove koje će radit. Jerbok, kada oblikuje usijano željezo, ne može ga pustit da se oladi, dok traži pravi čekić kojim će tuć po njemu ... ‘’

‘’Gospode, pa dijete je već posto kovač! ‘’uzvikne seka Sarah.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 39230
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Korijeni 2

Počalji od Mustra taj Ned Feb 11, 2018 10:13 am


[You must be registered and logged in to see this link.]



‘’Nisam,’’odvrati Tom.

‘’Ja sam štono se kaže »udarač«. Kada gospodin Isaiah radi nešto teško, ko što je osovina koja spaja dva kotača na kolima ili lemeš, ondak ja udaram maljem gdi on tucne čekićem. A kadšto me pušta da dovršim jednostavne posliće dok on počinje štogod drugo. ‘’

‘’Kad će ti dopustit da počneš potkivati konje? ‘’ zapita George Kokotić. Još uvijek je tjerao svoje, gotovo bi se reklo da je želio zbuniti svoga sina koji je učio za kovača, ali Tom se nasmiješi.

‘’Ne znam, tatce, ali mislim čim svati da ja to možem radit bez njegove pomoći. Baš ko što si reko,naravski da su me mnogo puta ritnuli, neke podmuklice propinju se na stražnje noge, ne samo da te oće gurnut, već bi ti odgrizli iz usta i duvan za žvakanje ako ne paziš.’’

‘’Dolaze l' bjeli ljudi u tu kovačnicu, sinko? ‘’zapita seka Sarah.

‘’Da, miss, cijela arpa njih. Ne prođe ni jedan dan,a da ne vidim barem tuce il više. Stoje okolo i pripovjedaju dok čekaju da im gospodin Isaiah zgotovi posao koji su mu donesli.’’

‘’Daklem, ondak, o kakim si vijestima njih čujo da pričaju, što mi moždak nismo čuli jerbo smo ovako u zabiti? ‘’

Tom se na trenutak zamisli, nastojeći se prisjetiti koje su po mišljenju gospodina Isaiaha i miss Emme bile najznačajnije vijesti što su ih nedavno čuli od bijelih ljudi.

‘’Daklem,ima jedna nova stvar, nešto što oni zovedu »telegraf«.Nekaki massa Morse u Washingtonu, D.C. razgovara je s nekim čak u Baltimoreu. Kažedu da je reko: »Što l' Bog učini?« Al nikad nisam svatijo što li to znači.’’

Sve glave za stolom okrenu se prema Matildi kao prema njihovu stručnjaku za bibliju, ali ona je djelovala zbunjeno.

‘’Ja, daklem, ne možem bit sigurna,’’promuca ona ,’’al mislim da nikad ništa o tomu nis čitala u bibliji.

‘’Kako bilo da bilo,’’ reče Tom,’’ ja bi reko da to nema veze s biblijom. To je jednostavno nešto čim se na duge razmake govori kroz zdrak!

Zatim ih upita da li itko od njih znade da je prije nekoliko mjeseci predsjednik Polk umro od srdobolje u Nashvilleu, država Tennessee, a da ga je naslijedio predsjednik Zachary Taylor.

‘’To svako znade! ‘’uzvikne George Kokotić.

‘’Daklem, tolko mnogo znaš a nisam te čula da o tom govoriš ,’’okosito će seka Sarah.

‘’Bjeli ljudi,’’reče Tom ,’’pogotovu mladi, putuju i pjevaju pjesme koje bi morale zvučat ko naše, al ih je napiso massa Stephen Foster.’’

Tom otpjeva ono malo koliko se mogao sjetiti iz pjesama »OP Black Joe«, »My OP Kentucky Home« te »Massa's in de Col', Col' Ground«.

‘’Naravski, podsjećaju malko na crnačke! ‘’uzvikne baka Kizzy.

‘’Gospodin Isaiah veli da je massa Foster odrasto i mnogo vremena slušo nigere kako pjevaju u crkvama i oko parobrodova po pristaništima ,’’reče Tom.

‘’Sad mi je jasno! ‘’izjavi Matilda. ‘’Al zar nis čujo za ništa što je učinijo koji od naših?’’ ‘’Daklem, jesam i to ,’’odvrati Tom.

Ispriča im, kako oslobođeni nigeri koji su donosili posao gospodinu Isaiahu mnogo propovijedaju o čuvenim sjevernjačkim crncima koji se bore protiv ropstva, putuju po zemlji,drže govore velikom mješovitom slušateljstvu te izmamljuju suze i klicanja pričajući kako su živjeli kao robovi prije nego što su pobjegli u slobodu.

‘’Na primjer oni Frederick Douglass ,’’kazao je Tom.

‘’Kažedu da je rasto ko ropsko dijete u Marylandu,da je naučijo čitat i pisat i na kraju radijo i uštedijo dovoljno da iskupi svoju slobodu od svoga masse.’’

Matilda značajno pogleda Georgea Kokotića, a Tom nastavi: ‘’Kažedu da se ljudi okupljaju na stotine svukud gdi on govori, a on je knjigu napiso, čak je osnovo i novine. Ima i slavnih žemskih, majko. ‘’

Tom pogleda Matildu, baku Kizzy i seku Sarah, pa im ispriča o bivšoj ropkinji po imenu Sojourner Truth, koja je navodno visoka preko šest stopa. I ona drži govore velikim gomilama bijelih i crnih ljudi, iako ne zna čitati ni pisati. Baka Kizzy skoči na noge sa svog stolca pa počne divljački mahati rukama.

‘’Rekla bi da baš sadak ja moram gore na Sjever pa da govorim. ‘’

Pravila se kao da se nalazi pred velikim slušateljstvom : ‘’Oj, vi bijeli ljudi, čujte i počujte Kizzy! Nećemo više trpit ovu glupos! Mi nigeri siti smo i presiti robovanja!’’

‘’Mamce, momak veli da je ta žemska visoka šest stopa! Ti nis dovoljno visoka!’’reče George Kokotić ceneći se od smijeha, a ostali oko stola pogledaše ga hineći zgražanje.Baka Kizzy ražalošćeno ponovo sjedne.Tom im ispriča o još jednoj čuvenoj odbjegloj ropkinji.

‘’Zove se Harriet Tubman.Niko ne bi mogao reć kolko se puta ona vraćala na Jug pa vodla cjele arpe ljudi, ko što smo mi gore na Sjever u slobodu,na nečemu što oni zovedu »podzemna željeznica«. Znate, ona je to tolko puta učinla da sad velidu da su bjeli ljudi raspisali ucjene od četrdes tisća dolora za nju, živu il mrtvu. ‘’

‘’Gospode, smiluj se! ‘’zavapi seka Sarah.

‘’Nikad ne bi ni pomislila da bjeli ljudi tolko plaćaju da uvate nigera! ‘’

Ispriča im Tom,da su u dalekoj državi zvanoj California dva bijelca navodno gradila pilanu kada su u tlu otkrili nevjerojatno blago zlata, a govorka se da tisuće ljudi jure u kolima, na mazgama, čak i pješke, na ono mjesto gdje se tobože zlato može kopati na lopate.

Naposljetku reče da se na Sjeveru vode velike rasprave o ropstvu između dva bijela čovjeka koji se zovu Stephen Douglas i Abraham Lincoln.

‘’Tko je od njih za nigere? ‘’zapita baka Kizzy.

‘’Daklem, reklo bi s massa Lincoln, barem kolko ja znam ,’’odgovori Tom.

‘’Daklem, falite Gospodna neka mu snagu dade! ‘’reče Kizzy.

Ližući prste, George Kokotić ustade tapšući se po povelikom trbuhu. Okrene se prema Tomu:

‘’Čujder, sinko, zašto ti i ja ne bi protegli noge i malo prošetali posije ovog ručka? ‘’

‘’Oću, tatce ,’’gotovo promuca Tom. Jedva je sakrio zaprepaštenost i nastojao je djelovati neusiljeno.Žene koje se nisu nimalo manje zapanjile izmijene upitne, značajne poglede kad se George Kokotić i Tom zajedno udalje cestom.

‘’Gospode! Vidite li vi da je taj mladić izrasto gotovo nako velki ko njegov otac!’’ tiho uzvikne seka Sarah.


James i Lewis buljili su za svojim ocem i za starijim bratom gotovo bolesni od zavisti, ali im se nisu priključili. Ali dvije mlađe sestre, Mala Kizzy i Mary, nisu mogle odoljeti a da ne poskoče i da radosno ne odskakuću osam do deset koraka iza njih. Ni ne obazrevši se na njih Goerge Kokotić im zapovjedi: ‘’Vratite se ondi i pomognite mamci prat suđe! ‘’

‘’Joj, tatce! ‘’jednoglasno su zacviljele.

‘’Ajte, reko sam vam! ‘’

Tom se napola okrene i očima pomiluje svoje sestrice.

‘’Zar ne čujete tatcu? ‘’nježno ih ukori. ‘’Kasnije ćemo se vidit! ‘’

Djelić puta išli su šutke, slušajući iza sebe jadikovke djevojčica, a onda George Kokotić reče gotovo otresito: ‘’Čujde ti, mislim da znadeš kako nisam mislijo ništa zla kad sam te malo zadirkivo na ručku.’’

‘’Kako da ne! ‘’odvrati Tom, u sebi se zapanji jer je to kod njegova oca bilo ravno isprici. ‘’Znao sam da me samo zadirkuješ. ‘’

‘’Kako bi bilo da pođemo dolje pa da obidemo pjetliće? ‘’promrsi George Kokotić.

‘’Da vidimo zašto se ona ništarija Mali George dolje tolko zadržo. Kolko ga znam, mogo je dosad već skuhat i pojes kaku ticu za svoj Dan zafalnosti. ‘’

Tom se nasmije.

‘’Mali George nije loš, tata, samo je malo spor. Reko mi je da on jednostavno ne voli tice ko ti.’’

Tom zastane, a onda odluči da, kud puklo da puklo, izreče ono što mu je palo na pamet: ‘’Misim da niko na svjetu ne voli tice tolko ko ti. ‘’

Ali George Kokotić se poprilično spremno s time složi.

‘’Barem niko u ovoj obitelji. Sve sam ih kušo, osim tebe. Reklo bi se da svi ostali moji sinovi žele provest život crnčeći s jednoga kraja polja do drugoga i gledajući mazginu guzicu! ‘’

Trenutak je razmišljao.

‘’To tvoje kovačenje, ni to ne bi nazvo finim muški poso.’’

Tom se zapita da li je njegov otac ikada ozbiljno išta poštovao osim borbenih pijevaca. Osjećao je duboku zahvalnost što je uspio pobjeći u siguran i postojan kovački zanat. Ali svoje misli je izrazio na zavijen način: ‘’Ne vidim nikaka zla u zemljoradnji, tatce. Da neki ljudi ne obrađuju zemlju, ondak niko ne bi mogo jes. Mene jednostavno vuče kovački zanat isto ko tebe borbe s pijevcima, ja to volim, i Gospod mi je dao dara za to. Ne voli svako istu stvar.’’

‘’Daklem, ti i ja barem imamo pameti da zarađujemo novac u poslu koji volimo.’’reče George Kokotić.

‘’Ti u svakom slučaju ,’’odvrati Tom.

‘’Ja još dvije godine neću zarađivat nikaki novac,dok ne završim naukovanje i počnem radit za massu, to jes, ako mi on dade štogod novaca ko što tebi dade od onoga što dobiješ na sporednim bitkama pijevaca!’’

‘’Naravski da oće!’’izjavi George Kokotić. ‘’Massa nije zao,ko što tvoja majka i bakca i drugi vele.A da je nagao,to svakako! Jednostavno moraš naučit da dođeš do massine dobre strane, ko što ja znam,držim ga u uvjerenju, da ga smatram jednim od onih mnogo finih massa koji pomažu svojim nigerima.’’ George


Kokotić zastane.

‘’Oni massa Askew na čijem imanju tamo radiš,imaš li pojma kolko novaca on daje onom nigeru Isaiahu za njegov kovački poso? ‘’

‘’Mislim dolor na tjedan,’’reče Tom,’’čujo sam kako žena gospodna Isaiaha veli da joj to on daje svakoga tjedna da štedi, i ona štedi, svaki cent.’’

‘’Za manje od minute zaradijo bi više nastupajući s pijevcima! — uzvikne George Kokotić, a onda se suzdrži.

‘’Daklem,znaš, prepustit ćeš novčane brige meni kad se ovdi vratiš da budeš kovač za massu. Ja ću mu reć kolko je škrt oni massa Askew prema svomu nigeru.’’

‘’Dobro. ‘’

Georgea obuzme neobican osjećaj da on zapravo sebi želi osigurati savezništvo,dapače, odobravanje, upravo ovog od svojih šest sinova. Nije da bi ostaloj petorici nešto nedostajalo, usprkos tomu što je baš za ovoga bilo najmanje vjerojatno da bi se ikada okitio nečim kao što je zelen šal i crni polucilindar s dugim perom, nego naprosto zato što je ovaj Tom očigledno posjedovao osjećaj za odgovornost, koji se ne susreće svakoga dana, kao i neuobičajenu ustrajnost i snagu.

Neko vrijeme šutke su išli naprijed, kadli George Kokotić iznebuha reče: ‘’Misliš li se ikad kovačenjem za svoj račun bavit, sinko?’’

‘’Kako misliš? Kako bi, zaboga, ja to mogo radit, tatce?’’

‘’Misliš li ikad da štediš novac koji ćeš zaradit pa da kupiš svoju slobodu? ‘’

Videći da je Tom previše zabezeknut da odgovori, George Kokotić nastavi:

‘’Prije više godina, ondak kad se rodila Mala Kizzy, jedne noći smo ja i tvoja majka sjeli i računali kolko bi stajalo da kupimo slobodu cijele naše obitelji, prema ondašnjim cijenama za nigere. Izračunali smo: šes tisća i osamsto dolora.’’

‘’Oho! ‘’Tom je kimao glavom.

‘’Čuj me dobro!’’reče George. ‘’naravski, to je mnogo! Ali otad ja neumorno nastupam na sporednim takmičenjima, a tvoja majka štedi moj dijo dobitka. Nisam dobijo tolko kolko sam mislijo kad sam počo, ali… Ovo ne zna niko osim tvoje mame i mene, a sad i tebe, ona je preko tisću dolora zakopala u vrčevima po stražnjem dvorištu! ‘’

George Kokotić pogleda Toma.

‘’Sinko, baš sam razmišljo…’’

‘’I ja, tatce! ‘’Tomove oči bijesnu.

‘’Čuj me dobro, sinko! ‘’Ton Georgea Kokotića postajao je sve gorljiviji.

‘’Ako ću i dalje dobivat kolko u zadnjih nekolko sezona, mogo bi uštedit još tri,četir stotne dok ti ne počneš radit za massu ko kovač. ‘’

Tom revno kimne glavom.

‘’A, tatce, kad nas obojca počnemo zaradivat, mamca bi moždak mogla ranit petsto,šesto godišnje! ‘’uzbuđeno će on.

‘’Da! ‘’usklikne George Kokotić.

‘’A tom brzinom, osim ako cijena nigera ne skoči mnogo više, morali bi imati dovoljno da iskupimo slobodu cijele naše obitelji za ... da izračunam…’’

Obojica su računala i to na prste. Poslije kratkoga vremena Tom usklikne: ‘’Jedno petnajs godna! ‘’ ‘’Gdi s naučijo tako brzo računat? Što misliš o mojoj zamisli, sinko?’’ ‘’Tatce, radit ću ko lud u kovačnici! Žao mi je što mi nešto prija nis reko.’’ ‘’Nas dvojica možemo to učinit, znadem!’’reče George sav ozaren.

‘’Mi ćemo iz ove obitelji stvoriti nešto! Svi mi poć ćemo gori na Sjever i odgajat djecu i unuke u slobodi, ko što i spada! Što kažeš, sinko? ‘’

Duboko potreseni, Tom i George Kokotić vatreno obuhvate jedan drugoga oko ramena. Upravo tada se okrenu i ugledaju nabitu, zdepastu priliku Maloga Georgea kako im se primiče teškim, nespretnim kasom i vrišti: ‘’Tome! Tome!’’

Na usnama mu je lebdio osmijeh koji je, činilo se, bio gotovo tako širok kao i on sam. Sav zasoptao stigne do njih, grudi su mu se nadimale, pograbi i snažno strese Tomove ruke, pljesne ga po leđima i stajaše tako dahćući i kreveljeći se, a bucmasti obrazi sjali su mu se od znoja.

‘’Drago ... mi... je ... da ... te ... vidim . . . Tome! ‘’naposljetku je zadahtano izustio.

‘’Deder lakše malo, sinko! ‘’reče George Kokotić. ‘’neš imat snage poć na ručak. ‘’

‘’Nikad . . . nisam . . . previše . . . umoran . . . za . . to ... tatce!’’

‘’Ondak ajde ondi pa jedi,’’reče Tom ,’’a mi ćemo ti s kasnje pridružit. Tatca i ja moramo o nekim stvarima razgovarat. ‘’

‘’Dobro… Ondak ... do... viđenja!’’reče Mali George kojega nije trebalo više poticati. Okrenuo se i zaputio u robovski sokak.

‘’Daj požuri! ‘’vikne George Kokotić za njim. ‘’ne znam kolko će tvoja majka moć suzdržavat tvoju braću da ne proždru ono što je ostalo! ‘’

Gledajući Maloga Georgea koji se dao u gegav trk, Tom i njegov otac držali su se za trbuh od smijeha.,sve dok nije nestao iza kosine, sve povećavajući brzinu.

‘’Moramo uzet da će proć šesnajs godna dok se oslobodimo ,’’uzdahne George Kokotić.

‘’Kako to? ‘’zapita Tom koji se odjednom zabrinuo.

‘’Po tomu kako oni momak jede, potrošit ćemo cijelu jednogodišnju zaradu da ga dotle hranimo! ‘’

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
avatar
Mustra

Broj poruka : 39230
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Korijeni 2

Počalji od Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Strana 3 od 6 Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6  Sledeći

Nazad na vrh


 
Dozvole ovog foruma:
Možte odgovarati na teme u ovom forumu