Knjižareva smrt

Strana 4 od 4 Prethodni  1, 2, 3, 4

Ići dole

Knjižareva smrt

Počalji od Mustra taj Sre Apr 11, 2018 11:25 am

First topic message reminder :



Cliff Janeway veliki je ljubitelj knjiga koji u slobodno vrijeme skuplja prva izdanja velikih američkih romana, a zanimanjem je detektiv zadužen za ubojstva u denverskoj policiji.Sanja o tome da napusti policiju i posveti se svom hobiju. Uskoro se nađe osobno upleten u slučaj ubojstva starog knjižara, siguran u to tko je glavni sumnjivac. Odlazi iz policije i otvara svoj antikvarijat, ali ubojstva povezana s knjigama se nastavljaju.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 65857
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole


Re: Knjižareva smrt

Počalji od Mustra taj Sre Apr 11, 2018 12:12 pm





51

CESTA JE VIJUGALA NALIJEVO, USKI ASFALTIRANI PUT SEDAM KILOMETARA južno od Longmonta. S obje strane bile su razbacane kuće. Automobil je poskočio kad smo došli do kraja dobrog puta, nestalo je i kuća, a mi smo nastavili truckati se neravnom prašnom cestom. Poneko stablo vidjelo se na rubovima prerije.
Našao sam izlokan pokrajnji put, točno na mjestu gdje ga je Ruby nacrtao: zatim i kuću, koja je izvirivala između stabala nečeg što je sličilo presušenom koritu. Okrenuo sam se i stao. Brojčanik pokazivao je kako smo prešli četrdeset kilometara od središta Denvera.
"Čini se da nema nikoga", rekla je Rita.
"To ćemo tek vidjeti."
Ostavio sam je tamo s upaljenim motorom i zaputio se prema stotinu metara udaljenoj kući. Bila je to stara seoska kuća, u stilu američke gotike. Prozori su bili mračni, kuća je djelovala napušteno pod jutarnjim suncem. Rasklimani trijem nazirao se kroz živicu koju je svijao vjetar. Vjetar je bio jak, oštar, noseći sve pred kućom. Neki od prozora bili su zakovani daskama: ograda trijema na mjestima se potpuno urušila, a stepenice su djelovale opasno i trošno. Na istočnom kraju bile su neke skele, očito se tamo nešto nedavno radilo. Nije bilo automobila u dvorištu. Gledao sam malo okolo, ali nije tamo bilo ničeg vrijednog spomena.
Prišao sam uglu kuće, pa ga obišao i dospio ispred nje. Bilo je tiho kao u grobu: čak se ni ptice nisu čule, samo neprekidno lupanje vjetra. Popeo sam se stepenicama na trijem, došao do vrata i naslonio se na njih, osluškujući.
Ništa.
Koliko sam puta to već činio, pomislio sam: koliko sam puta kao policajac prikupljao hrabrost i upadao u nevolje s istim ovim pištoljem ispred sebe? Jednako je zabavno kao i uvijek: mogućnost skore smrti, možda baš tvoje, a grlo se uvijek stegne dok adrenalin raste. Lagano sam gurnuo vrata. Otvorila su se škripeći, a ispred mene se ukazala slika pionirske Amerike. Trošno pokućstvo. Prastare slike. Ostaci života na farmi iz nekog davnog vremena. Na stolu je bila petrolejka, staklo je bilo potpuno crno. Neki stari jaram ležao je odbačen u kutu.
Zakoračio sam unutra. Pod je škripao, a u potpunoj tišini to je zazvučalo kao pucanj. Naslonio sam se na vrata i zadržao dah. Čekao sam i slušao. Čekao sam sve dok miš nije pretrčao preko sobe. Nije mnogo obećavalo. Prašina je bila dva prsta debela. Nitko ovuda nije prošao barem pola godine.
Ovo nije godina Janewayevih predosjećaja.
Ne ispadne li nešto od ovog, opet sam na početku. Sasvim na početku. U potrazi za čovjekom s licem kornjače i novim pretpostavkama. Iza mene ostajali su duboki crni tragovi u prašini. Prešao sam manje tragove koje je ostavio miš. Ništa ovdje neću naći, pomislio sam, još jedna slijepa ulica. Stigao sam do dugog mračnog hodnika i ništa se nije promijenilo. Debeli sloj prašine starije od postanka svijeta vodio je prema stražnjem dijelu kuće.
Spustio sam pištolj. Još sam bio na oprezu, ali crvenu je boju uzbune zamijenila žuta.
Sa svake strane hodnika bile su dvije sobe. Na kraju se nastavljao novi hodnik, prema istočnom dijelu kuće. Jedna vrata bila su zatvorena.
Kada sam ih gurnuo, otvorila su se bešumno.
Iza njih sve je bilo drugačije. Sve je bilo svježe obojeno, ostakljeno, sređeno. Svijet pun svjetla, svijet u kojem se živi i svira glazba.
Vratio sam se crvenoj uzbuni, gurnuvši pištolj ispred sebe.
U vratima je bio ključ. Radio se čuo tako tiho da je zvuk jedva dopirao do druge sobe. Pod je bio nov i sjajan. Slijeva sam vidio kuhinju: dobro osvijetljenu, obojenu u žuto, u kojoj su se sjajili novi uređaji. Bila je tamo napola dovršena radna soba i preko puta nje spavaća soba. Iz radija meki su zvuci plovili niz kuhinju: ambijentalna glazba postaje KOSI. Preko sobe padala je sjena one skele.
Zavirio sam u spavaću sobu.
Bio je na krevetu, potpuno odjeven, ležeći preko svijetloplavog prekrivača. Činilo se kao da spava, ali lice mu je bilo okrenuto zidu, pa nisam bio siguran. Imao sam osjećaj kako samo leži, širom otvorenih očiju, čekajući. Pažljivo sam ušao, a on se nije micao. Disanje mu je bilo duboko i ravnomjerno, kao da spava već dugo. Polako sam se privukao krevetu. Još mu nisam vidio lice. Jednu je ruku držao ispod sebe, nisam je vidio. To mi se nije sviđalo, ali bio sam spreman koliko se to može biti. Nagnuo sam se i lagano ga gurnuo.
"Ustaj, Neff", rekao sam, "i izvuci tu ruku sasvim polako."
Naglo se probudio: prebrzo, pomislio sam, ali čovjek s pištoljem uz krevet nekako ubrzava buđenje. Podigao se u sjedeći položaj. Tek tada pokušao je izgledati iznenađeno i znao sam da ga imam. Nije bio dovoljno dobar glumac.
"Polako ustani", rekao sam. "Baš tako. Dobro je. Sada idi do onog zida i nasloni ruke na njega, baš kao na televiziji."
Pretražio sam ga. Nije imao ništa.
"Sjedni tu dolje", rekao sam. "Ne tamo, ovdje u ovu drvenu stolicu. Sjedni i okreni se prema meni."
Sjeo je i gledao me kako radim ono što će dobar policajac uvijek učiniti: pretražiti najočitija mjesta gdje bi moglo biti oružje. Nisam ga našao.
Pomaknuo se.
"Ne miči se", rekao sam.
"Htio sam se počešati po nozi."
"Ne češi se nigdje. Čak me nemoj ni čudno gledati. Ovaj je moj pištolj jako nervozan."
"Ne bi ti pucao u mene."
"Bogami bih."
"Dakle, što se događa?"
Pokušao se praviti nevin, ali nije stigao daleko u tome. Znao je kako loše glumi, a znao sam i ja. Ruby mi je rekao da je bio mađioničar i to je moglo biti tako, ali sigurno ne zaslužuje Oscara za blefiranje. Znao sam već nekolicinu takvih, odlično lažu sve dok ne posumnjaš u njih. Pogledaj ih ravno u oči, optuži ih i nema ih nigdje.
Neff je pokušavao izbjeći moj pogled. Gledao je u strop, kroz prozor bilo gdje, samo ne u mene. "Sviđa li vam se ovo mjesto, gospodine Janeway? Ujak mi ga je ostavio; već godinu dana ga uređujem. Odvojio sam ovaj dio i polako ga dovodim u red. Jednog ću dana stići do kraja. Nije to baš za mene... bojenje... ali sviđa mi se kako napreduje. Tu i tamo nešto napravim. Ne volim baš raditi."
"Tako je i Ruby rekao."
Malo se nasmijao; suho, prisno, gotovo nježno.
"Ruby", rekao je. "Kakav sjajan tip. Sve će učiniti za bilo koga. Krasan čovjek."
"Možda biste mi mogli reći gdje ste stavili knjige?"
Slegnuo je ramenima. Trznuo glavom. Nekako mu je nestalo riječi.
Pogledao je kroz prozor. Imao je dobar pogled na cestu. "Vidio sam kako dolazite. Znao sam kuda ćete ući, oprezni kakvi ste... jednostavno sam znao. Mogao sam vas upucati."
"Zašto niste?"
"Pištolj je u staji. Vidjeli biste me da sam tamo krenuo. A nisam bio ni siguran koliko stvarno znate. Mislio sam kako bih možda... mogao nešto smuljati. Trebao sam znati. Kako ste otkrili? Gdje sam pogriješio?"
Kada si se rodio, pomislio sam.
"Recite mi", kazao je. "Moram znati."
"Možemo se nagoditi. Reći ću vam ako mi kažete gdje su knjige."
"Naravno... reći ću vam... nemam što izgubiti."
Razmišljao sam dvoumeći se. Dokazi nisu bili čvrsti, povezani, nisam bio siguran kako bi prošli na sudu. Jurio sam naprijed ne brinući se o njima i sada sam se čudno osjećao, nekako jezovito, hladno razgovarajući o tome s ubojicom. Neff se opet nasmiješio i jeza se pojačala. Ne trebam ga, pomislio sam: ionako ću pronaći knjige, prije ili kasnije.
Ali bio sam knjižar, a ne policajac i htio sam ih odmah vidjeti. Bio sam u vrućici, knjižarskoj groznici, morao sam vidjeti što je pretvorilo normalnog čovjeka u ubojicu.
Kako otkriti krivca? Tako što neprestano razmišljaš o slučaju. Kako kipar od komada drva napravi slona? Uzme veliki komad drva i skida sve što ne nalikuje slonu. I dok spavaš, radiš na tome. Dok se voziš kroz oluju, mrtvaci ti šapću. Čak i kada vodiš ljubav, misliš na to i zapravo, prvi nagovještaj stigao je tada, kao kroz maglu. Pisci i kipari tako rade, zašto ne bi i policajci? Mnoge su knjige napisane o stvaralačkom procesu: desetke tisuća riječi potrošili su akademici govoreći o autorskim vizijama. Smiješna stvar, kao policajac sam uvijek tako radio, ali nitko o tome nije napisao knjigu.
Stvoriš predodžbu - ne nužno kako je bilo, već kako je moglo biti.
Vodio sam ljubav s Ritom kada sam iznenada čuo Rubyjev glas. Ništa te tako ne može začarati, rekao je, i odjednom se srušio Neffov alibi. Pokušajte to objasniti u sudnici. Nema šanse, ali stvorio sam predodžbu. Napokon se uobličila u priču. Zatim sam nastavio kopati u tom smjeru. To je stvar eliminiranja, najviše od svega. Judith to nije učinila. Ballard također. Nije postojao nikakav čovjek s licem kornjače, Neff; to je samo priča koju si na licu mjesta smislio. Kada sam jednom složio mogući slijed događaja, počeo sam se prisjećati nekih stvari. I sve su ukazivale na tebe.
"Evo kako je to bilo. Zaustavi me ako griješim. Došao si minutu ili dvije prije pet. Bacio si pred Rubyja gomilu bisera, znajući da će odmah pasti u trans. Zatim si otišao u kenjaru, ali nisi tamo ostao. Otišao si u stražnje dvorište, oko zgrade pa uz ulicu. Sve je moralo biti u sekundu točno. Bilo kakva sitnica mogla je sve upropastiti: bilo kakvo zadržavanje na putu. Kupac koji nije izišao na vrijeme... netko tko bi te vidio kako ulaziš u knjižaru nakon pet... bilo koja od tuce stvari koje su se mogle dogoditi, ali nisu. Sigurno si bio očajan, Neff, pokušati nešto takvo i zamalo si uspio."
Zatresao je glavom. "Ne znaš ti što je očaj..."
"Ali uspjelo je. Već se smračilo; na ulici nije bilo nikoga; sreća te pratila cijelo vrijeme. Trebalo ti je... trideset sekundi da stigneš iz stražnjeg dvorišta do moje knjižare. Natjerao si gospođicu Pride da zaključa vrata, natjerao ih oboje u stražnju prostoriju i ubio ih. Bio si opet u svojoj knjižari za tren, sigurno za manje od pet minuta. Ušao si sa stražnje stane i negdje gurnuo pištolj - vjerojatno je još bio tamo, negdje iza polica, kada smo razgovarali sljedećeg dana - a kada si se vratio u prednju prostoriju, Ruby je bio gdje si ga i ostavio, misleći kako nije prošla ni minuta. Ne bi ga bolje obradio ni da si ga hipnotizirao. Na neki je način to bilo bolje od hipnoze. Gripa je također bila laž, opravdanje za ruke koju su se tresle nakon dvostrukog ubojstva. Jednom kada sam to shvatio, sa svih strana počeli su stizati potvrdni detalji. Sjetio sam se da mi je Ruby jednom pričao o tome kako voliš osamljenost. Sjetio sam se da mi je spominjao farmu koju si naslijedio. Longhorn je oko pedeset kilometara od Denvera: kamionet koji je Bobby iznajmio prevalio je nešto više od sto kilometara kada ga je vratio. Mislio sam kako je čudno što nikome nisi dao telefonski broj na farmi. Čak ga ni tvoj partner nije imao. Ruby se tome smijao jedne noći kada smo do kasna radili u mojoj knjižari - kako nisi htio da te se ikada tamo zove, bez obzira na sve. Nešto tu nije bilo u redu, Neff; smetalo mi je, a nisam znao zašto. Onda sam se sjetio. Kvragu, pa ja sam vidio taj broj; vidio sam ga zapisanog negdje. Onda sam se sjetio gdje. U malenom notesu Bobbyja Westfalla."
Tužno se nasmijao i zavrtio glavom. Izgledao je kao da nešto želi reći, ali nije.
"Tamo je u tom notesu", rekao sam. "Mogu ga pronaći među ostalim dokazima i pokazati ti. Čudi me što mi je toliko dugo trebalo da se toga prisjetim. A zašto bi taj broj dao knjigolovcu, Neff? Nema veće napasti na svijetu od gladnog knjigolovca, a ti mu daješ privatni broj koji ni partneru nisi dao. To nema smisla... osim ako ti i Bobby niste imali nešto zajedničko. Odjednom se tu pojavljuje sav smisao ovog svijeta. Tako je to bilo. Bobby i ti imali ste taj zajednički posao. Nešto što ti je bilo važnije od knjižare i tvog partnera i bilo čega drugog.
Zatim sam se sjetio vozačke dozvole. Bobby je nije imao, ali ti to nisi znao. Ruby je znao, ali ne i ti. Ti nisi znao ni nakon što si ga ubio. Nije ti bilo jasno kako se u sve umiješao Peter Bonnema, jer si od početka računao kako ste samo Bobby i ti upoznati s pričom. Jedina stvar koju nisam mogao objasniti je kako si uopće znao za starog Ballarda i njegove knjige."
"Znao sam za njih godinama. Znao za njih... mislio o njima..."
"Kako si saznao?"
"Imao sam malu knjižaru u Osmoj aveniji. Bilo je to davno, prije nego što smo se Ruby i ja uopće poznavali. U Osmoj, blizu Ogdena. Nije to daleko, znaš, od kuće gospodina Ballarda. Jednom je došao u knjižaru. Razgovarali smo. Rekao mi je kako ima mnogo knjiga. Jedna je stvar vodila drugoj, pa sam rekao kako bih ih rado pogledao. Bio je vrlo prijazan. Tako sam otišao k njemu... otišao k njemu. Taj je čovjek bio... jednostavno nevjerojatan. Imao je najbolje oko za knjige... nije mi jasno kako je uvijek iznova uspijevao izabrati najbolje i to sačuvati... ono najbolje čemu je cijena - ne znam to drugačije reći - odlazila u nebo. A radio je to četrdeset godina. Ponekad je imao dva ili tri primjerka nekog naslova, netaknute knjige skrivene iza onih naprijed na polici. Sve su to bila prva izdanja, baš sve... tako besprijekornu zbirku nikada nisam vidio, a ja sam, gospodine Janeway, vidio mnogo knjiga. A najluđe od svega... najneočekivanije od svega... nije ga bilo briga koliko vrijede. Kao da nije ni znao, niti mu je bilo stalo do njihove vrijednosti. Tako je tamo ležao najveći ulov o kojem svi sanjaju, a nije bilo načina na koji bi se do njega došlo. Nikada ne bih skupio dovoljno novca. Ali taj je starac... Bože, kako je bio naivan. Mislio sam, ako mu ponudim neku svotu - ne previše, ali dovoljno - mogao bih izvući ih od njega. Uz malo sreće on ne bi ništa provjeravao, i za nekoliko tisuća dolara mogao bih izvesti pljačku stoljeća. Sav sam se... tresao dok sam pokušavao odrediti cifru. Smislio bih iznos pa se predomislio. Nisam znao što bih. Nisam smio ići ni previsoko ni prenisko. Znaš kako to ide - ponudiš premalo, pa on kaže sam sebi, k vragu, bolje mi ih je onda zadržati; odeš previsoko, počne sumnjati koliko onda stvarno vrijede. Znaš kako je to - u ovom poslu moraš znati s ljudima jednako kao s knjigama. Osvrnuo sam se oko sebe. Nije živio u izobilju, nije se činio bogat. Pet tisuća dolara, pomislio sam, toliko bi mu novca stvarno moralo nešto značiti. Tako sam ponudio toliko, a on se nasmiješio kao pravi gospodin i rekao kako je to jako velikodušna ponuda, ali da ih trenutno ne želi prodavati. Možda jednog dana, rekao je. Bilo je to prije deset, dvanaest godina, i želim ti reći kako nije prošao dan a da nisam pomislio na te knjige. Sanjao sam o njima... deset i više puta dnevno dolazile bi mi pred oči, dovoljno bi bilo pogledati kroz prozor ili na one gluposti koje su mi dolazili nuditi... pa bih razmišljao o tome kako sam duboko zaglibio u svakodnevna sranja."
"A onda je on umro."
"Aha. Odmah sam pomislio, sada će svi saznati. Netko će ih pogledati, shvatiti o čemu se radi i rastrubiti okolo. Izići će članak u AB-u, toliko je to vrijedno. Zamisli kako sam se iznenadio kada se ništa od toga nije dogodilo. Nisam mogao vjerovati svojim očima kada sam vidio ono dvoje idiota kako pripremaju javnu dražbu. Čak sam jedne noći stajao vani na kiši i gledao ih kroz prozor. U meni se probudila divlja nada. Bože, poludio sam. Morao sam ih se dočepati, ali moralo se to izvesti tako da nitko ništa ne poveže sa mnom. Znao sam kako bih imao poteškoća kada bi se naknadno saznalo da sam ih ja kupio. Sudovi se tu ne dvoume mnogo. Vrijedne se stvari uvijek vraćaju prvom vlasniku, ako ih je kupio stručnjak po cijeni nižoj od stvarne. A mi smo tu, zaboga, nudili penije za dolar. Nismo nudili ništa!"
"Pa si unajmio Bobbyja za taj posao."
"Knjige su jednostavno morale nestati. Trebao ih je progutati netko sasvim nepoznat. Mislio sam kako će šutjeti... činio se savršen."
"Osim jedne stvari. Nije imao vozačku dozvolu."
"Dvije stvari", rekao je Neff. "Nisam računao kako će se početi ljutiti. Mislio sam da će ga nekoliko stotina dolara za posao od jedne noći zadovoljiti. Ali od samog početka smo se svađali, a nakon nekog vremena sve što bi mi rekao zvučalo je kao prijetnja. Jedne je noći otišao predaleko. Uzeo sam metalnu šipku i prije nego što sam shvatio što činim bio mi je pod nogama. Nisam mogao vjerovati što sam učinio. Zamotao sam ga u staru deku i ostavio u centru. Zatim sam deku spalio. I da, u pravu si, kurvin sin mi nikada nije rekao da nema vozačku dozvolu."
"Naravo da nije. Zašto bi sam sebe zajebao? Do tada je i on nanjušio veliki ulov. Otišao je prijatelju, Peteru, i zamolio ga da unajmi kamionet. Tada je Peter nanjušio veliki ulov. Pratio je Bobbyja do Ballardove kuće i čekao iza ugla dok je iznosio knjige. Ujutro ga je opet slijedio, a Bobby ga je doveo ravno ovamo. Tada je Bobby ubijen, a Peter je zbrojio dva i dva i počeo ti žicati knjige. Cuclao ti je krv na slamčicu, knjigu po knjigu, pa kutiju po kutiju."
"Trebalo mi je nekoliko mjeseci dok nisam shvatio tko je on. Bio je tako oprezan - tražio je da stavljam knjige u kutije i ostavljam ih u prirodi, pa bi ih on poslije došao pokupiti, kada je bio siguran da više ne gledam. Možda nikad ne bih ni saznao, ali počeo se praviti važan. Jednu je Ballardovu knjigu prodao tebi, vidio sam je u knjižari i znao odakle je stigla..."
"... i počeo ga pratiti."
"Bio sam na benzinskoj crpki preko puta DAV-a. Mislio sam kako me ne može vidjeti, ali kopile je imalo oči sokolove. Tada sam pomislio da je sve gotovo; mislio sam da ti je sve rekao
tamo na ulici."
"Previše se prepao - previše da bi mogao misliti."
"Da, ali nije moglo dugo tako ostati. Jednom kada razmisli, znao sam kako će ti se vratiti. Morao sam ga srediti prije toga."
"Zapravo, te iste me noći pokušao nazvati, ali sreća je i dalje bila na tvojoj strani. Javila mu se moja automatska sekretarica. Pokušao je i sljedećeg dana, ali ja sam bio u brdima, u kući McKinleyjeve. Morao se odlučiti: pritajiti se, otići iz grada ili doći k meni. Znao je kako sam uvijek u knjižari u vrijeme zatvaranja. Ako stigne točno u pet, siđe s autobusa i uđe ravno u knjižaru, sve će biti u redu. Računao je na moju zaštitu. Tako je nazvao Pinky i rekao da stiže. Nekoliko minuta kasnije ja sam nazvao Pinky i rekao joj kako me neće biti. Tada nisam znao što je želio, ni kako doći do njega: pretpostavio sam kako mu treba novac, pa sam rekao Pinky da mu ih da. Rekao sam joj i da razglasi po ulici kako će zatvarati sama, da malo pripazite na nju. Na kraju me ipak poslušala i zbog toga je morala umrijeti. Rekla ti je, zar ne? Zar ne, Neff?"
Buljio je u svoje ruke i nije ništa rekao.
"Rekla ti je kako se njezin ludi gazda brine zbog nje, ali kako neće biti poteškoća jer će ionako doći Peter. Peter će doći oko pet. Tada si shvatio što moraš učiniti; tada se cijela ta krvava priča začela. Peter je došao u pet i umjesto mene dočekao si ga ti. Bio si mu za petama. Ono što nisi znao je da Pinky upravo govori u automatsku sekretaricu McKinleyjeve. A ono što je rekla upućuje na tebe, tako jasno kao da ti je izgovorila ime. Rekla je "Hej, bok, ovdje je sve u redu." Razmišljao sam o tome dugo nakon što su dečki iz laboratorija uspjeli izdvojiti tu rečenicu. Zašto bi ona rekla nešto takvo? Nije imalo smisla. Bila je usred posljednje rečenice poruke u kojoj govori kako je netko upravo ušao i da će me zbog toga morati opet nazvati. Zašto bi iznenada rekla Hej, bok, sve je u redu usred te rečenice? Jedino logično objašnjenje je da se obratila onome tko je upravo ušao. A to ste mogli biti samo Harkness, Ruby ili ti. Pinky je mislila kako se obraća prijatelju, dragom čovjeku iz knjižare u susjedstvu koji je došao vidjeti je li sve u redu sa zatvaranjem. Sve je u redu, govorila je, Peter je ovdje, nisam sama. Ali Peter je već vrištao. Znao je što se zbiva. Minutu kasnije saznala je i ona."
Nije se tu imalo što više reći; ništa, osim za mene možda najvažnije stvari.
"Na kraju sam zapravo zamrzio te knjige", rekao je Neff.
"Neka te to ne brine, ja ću ti ih skinuti s vrata."
"Aha."
Prestao sam disati, isuviše preplašen da bih pitao, prestravljen od onog što će mi odgovor donijeti.
"Tko je bila žena, Neff?"
Pogledao me i nije odgovorio.
"Moram znati. Je li to bila Rita?"
Usne su mu se iskrivile u preziran smiješak. "Rita", rekao je. "Velika trgovkinja knjigama. Najveći lopov od svih."
"O čemu govoriš? Što bi to trebalo značiti?"
Nasmiješio se i posegnuo u džep košulje. Napeo sam pištolj, ali na to se opet nasmijao, onako slabo i tužno. Kada je otvorio šaku, na dlanu su mu bile dvije kapsule.
"Koji je to vrag?"
"Pogodi."
Gledali smo se, dugo se odmjeravali. Pala mi je na pamet Barbara Crowell, zajedno sa stotinu samoubojstava i pokušaja samoubojstava koja sam vidio svih tih godina.
"Ne čini to", rekao sam.
Ali on ih je uvalio u usta i progutao.
"Znao sam da ćeš me uhvatiti", rekao je. "Znao od prvog dana, kada su ti dodijelili Bobbyjev slučaj. Pa sam se spremio za to..."
Presavio se i pao sa stolice.
"Neff", tiho sam rekao.
Potražio sam pogledom telefon, ali s cijanidom se ne može mnogo učiniti. Gotovo je za minutu.
Počeo se tresti i stenjati, već u agoniji.
Srce mu je počinjalo kucati sporije i gotovo da sam mogao osjetiti kako mu srce popušta.
Spustio sam se pokraj njega i otvorio mu košulju.
Najveća greška koju sam ikad napravio.
Bio je brz kao zmija. Nisam ni znao što me pogodilo. Iznenada sam bio na podu, on iznad mene, a kroz maglu sam shvatio kako me udario u glavu. Pogodio me u sljepoočnicu vrhom cipele: najjače što je mogao. Okrenuo sam se, a on mi je bio na leđima. Imao je konopac: ne znam odakle se stvorio, ali bio je mađioničar i imao ga je, obavijenog oko mojeg vrata. Presjekao mi je dovod zraka i idućih dvadeset sekundi postale su očajnička borba u kojoj sam jedino mogao misliti na svoja jadna pluća. Znao sam da mi je pištolj ispao, otklizao je preko poda i zaustavio se uza zid. Podigao sam se na jedno koljeno, s njim na leđima, i nisam ga mogao otresti, iako mi je život ovisio o tome.
Pokušao sam ga udariti, ali nije išlo. Udarali smo u zidove. Držao se, prilijepio se uz mene kao da smo rođeni zajedno, groteskni sijamski blizanci koji pokušavaju ubiti jedan drugog. Zacrnilo mi se pred očima. Gubio sam svijest...
Čuo sam vrisak, pa pucanj, a konopac se olabavio.
Bože, opet sam mogao disati!
Ali još sam se morao boriti za dah i najmanje jednu minutu disao sam teško.
Kada mi se razbistrilo, vidio sam Ritu iznad Neffova tijela. Buljila je u nered koji je napravila, držeći moj pištolj objema rukama.


_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 65857
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Knjižareva smrt

Počalji od Mustra taj Sre Apr 11, 2018 12:13 pm




52

U NEFFOVU SAM DŽEPU PRONAŠAO KLJUČ ZA ODJELJAK U NEKOM skladištu. U cijelom je Longmontu bilo samo jedno mjesto koje je iznajmljivalo skladišni prostor na taj način.
Odvezli smo se šest kilometara od Neffove kuće šuteći cijelim putem.
Tek kada smo stigli do skladišta, primijetio sam da je radio stalno bio upaljen.
Benny Goodman. To bila si ti.
Otišao sam do odjeljka s brojem 254, otvorio vrata i ušao.
Kao da sam ušao u rudnike cara Salomona.
Postavio je police na zidove i neke su se knjige na njima lijepo vidjele. Da, bila je to prvorazredna roba.
Ali bilo mi je dosta pregledavanja knjiga. Kada nečeg ima previše, dođe vam preko glave.
Rita je oklijevala pa onda ušla. Ništa nije dodirnula, samo se prošetala uz police gledajući hrbate knjiga.
"Dakle, to je to. Zbog ovoga su se gubili životi."
Samo je stajala, ne gledajući ni u što. Na slabom je svjetlu izgledala starije.
U kutu je bio radni stol na kojem sam našao nešto dokumenata. Za oko mi je zapelo ime Rita McKinley i pogledao sam ih bolje.
"Čini se da je ovo kopija tvoje procjene", rekao sam. "Želiš li mi nešto reći o njoj?"
Odmahnula je glavom i rekla: "Nemam blage veze."
I tako je slučaj zaključen: u pat-poziciji, između nekog koga volim i svega u što vjerujem. Bili su tu jedan mrtvac s blagom, nedostatak povjerenja, krasna djevojka i veliko neodgovoreno pitanje.


53

ALI NE: slučaj je stvarno zaključen jednog dana šest tjedana poslije. Emery Neff ležao je u svom grobu, a Ballardovi nasljednici ušli su u bitku za knjige i bilo je sve izvjesnije kako će završiti na sudu. Ruby je radio sam. Ritu McKinley je državni tužitelj okruga Boulder oslobodio, presudivši da je pucala iz opravdanih razloga. Nestala je bez traga, nije se više mogla dobiti čak ni ona prokleta sekretarica s porukom kamo je otišla i kada se misli vratiti.
Viđao sam Barbaru Crowell svakih nekoliko tjedana. Mose je uspio pronaći način da postane i njezin odvjetnik, meni za ljubav. Bio sam njezin glavni svjedok i stvari za nju nisu izgledale loše, kada se uzmu u obzir sve olakšavajuće okolnosti.
Jackie je na kraju preživio. Nije mogao sam jesti ni dobro govoriti: više ni na tutu neće moći nego uz tuđu pomoć, ali bio je živ. Doktori su mu davali još trideset godina takvog života. Ne zvuči baš predobro, ali bolje je od one druge mogućnosti.
Što se mene tiče, proživljavao sam sve one stare poznate simptome potpune istrošenosti. Posao s knjigama, tako svjež i uzbudljiv prije samo tri mjeseca, sada je naglo ostario, a i ja s njim. Plašio sam se opet otvoriti knjižaru; odgađao sam to koliko sam mogao. Zatim sam se uhvatio posla, prebojio kupaonicu i krenuo s poslom. Nisam radio čitav mjesec; potrošio sam puno novca, trebalo je platiti najam i moralo se početi raditi.
Na kraju sam opet bio na istom kao i u policiji. Dugi dosadni dani; još gore noći. Nisam znao kamo idem, ali nikad nisam previše oklijevao. Znao sam da proživljavam velike osobne promjene, a jedino što sam dobro vidio bila je prošlost, jasna i ružna. Budućnost se nije ni nazirala.
Dovršio sam posao s Ballardovom kućom. Papirologija je sređena do početka prosinca i bio sam spreman za useljenje. Namjeravao sam ne raditi u knjižari tri dana dok se budem selio, a Ruby mi je obećao dovesti nekog pouzdanog da me zamijeni. Kada je ušao toga jutra, uz njega je bila žena koju sam odnekud poznavao. Trebalo mi je dosta dok je nisam prepoznao.
Pokazao sam prema njezinu licu i zapucketao prstima. "Millie Farmer, učiteljica-knjigolovac."
"Samo knjigolovac, stari. Ostavila sam se prosvjete zauvijek. Ako već ništa ne zaradim u životu, barem ću se pritom zabavljati."
"Na pravom ste mjestu", rekao sam.
Objasnio sam joj posao. Prošetali smo se knjižarom pa sam joj pokazivao gdje što stoji i kako to pronaći. Dao sam joj ključ od prednjih vrata koji je pripadao gospođici Pride i rekao kako ću dolaziti svakog dana u četiri da ne mora zatvarati sama. Nije se tu više imalo što govoriti, a svi smo bili nekako potišteni. Bolne i još žive uspomene stajale su između nas. Neka se nelagoda uvukla između mene i Rubyja, a sada se proširila i na nju. Nikada nismo razgovarali o Neffu. Rubyju tema nije bila ugodna, nekako se osjećao i sam djelomično krivim za sve što se dogodilo. Emery Neff utjecao je na sve nas na neki duboki, osobni način i nitko se nije mogao osloboditi njegove sjene.
Ni sada nije bilo lako početi.
"Pitam se što će biti s onim knjigama", rekao sam.
Ruby se promeškoljio i slegnuo ramenima, pa pogledao na ulicu.
"Nikada više nećemo naići na takvu zbirku."
"Vjerojatno ne."
Pogledao sam ih oboje. Šutjeli su.
"Hej, što kažeš na stalni posao?" upitao sam Millie.
"Odmah prihvaćam."
"Dobila si ga. Ne zarađuje se mnogo. Šest dolara na sat i dvadeset posto na tvoje knjige."
"Stari, upravo sam se ponovno rodila u raju", rekla je Rubyju.
Još jedanput sam pokušao malo rušiti zidove. "Ono što ne mogu skužiti je kako su se te knjige pretvorile u prva izdanja, kada su kupljene preko klubova knjige. Ako to uspijem shvatiti, umrijet ću kao sretan čovjek."
"Nikad nisu ni bile knjige iz klubova", rekao je Ruby.
"Nije tako jednostavno, Ruby. Da je riječ samo o procjeni McKinleyjeve, sve bi bilo jasno. Ali ja sam vidio račune, letke iz klubova. Na većini je pisalo što je naručio i kada. Sve te proklete knjige su tamo, sve te knjige koje je naručio, jedino što su prva izdanja, a ne kopije iz klubova. Nikada nisi vidio sređenijeg knjigovođu od njega. Kada bi stigle knjige iz kluba, zapisao bi datum. Nakon toga bi ih pročitao, pa zapisao što je mislio o njima. I sve je tamo, sve je to Ballardov rukopis. Jedino se u nekom trenutku između tih zbivanja u kuću uvukao duh, mahnuo čarobnim štapićem i pretvorio sve knjige u zlato."
Vidio sam kako bi Ruby najradije otišao, ali nije pronalazio način da to izvede.
"Što ti misliš?" pitao sam ga.
"Ne mislim ništa. Kvragu, doktore J, ne znam. Čak mi se to ne čini toliko zanimljivim. Kako je stari imao takvo oko za knjige - to je prava tajna. Kada bih ja to mogao, učas bih se obogatio. Kako netko poput starog Ballarda počne ni od čega i stigne do knjižnice koja ljude obara s nogu? To ja ne znam. Nekako se došaptava sa zvijezdama na neki čudan način. Zna što će vrijediti, ne danas, već za nekoliko godina."
"A o vrijednosti i ne razmišlja u smislu novca", rekao sam. "Ima potpuno drugačiji pristup. Samo, mislim kako je onda bilo mnogo lakše skupljati knjige, kada su koštale dva dolara."
"Sve je to relativno. Ti bi barem to morao znati. Za knjigu je uvijek trebalo platiti koliko i za večeru u dobrom restoranu. Onda, pa i sada. Muka mi je od priča kako su knjige skupe. Što ti je draže, dobra knjiga ili mekani odrezak? Ja znam što bi meni bilo na jelovniku cijeli tjedan."
Krenuo je prema vratima, bio je spreman za odlazak.
"Bio je to pametan potez, zaposliti ovu mladu damu", rekao je. "Znat će ona raditi svoj posao, kao što je znala i ona prije. Ima gadan jezik, ali ti znaš kako s takvima; Samo je zvizni dva-tri puta dnevno preko usta."
Millie je isplazila jezik.
"Moraš se opet pokrenuti, biti slobodan", rekao je Ruby. "Proživljavaš nešto, vidi ti se na licu. Mijenjaš se s poslom. Odjednom ti je dosta maloprodaje. Počinješ shvaćati gdje je prava ljepota posla s knjigama. Obično traje pet godina, tebi je trebalo tri mjeseca. Sav se predaš ovom poslu i znaš kada treba ići naprijed. Zen budisti imaju riječ za to. Satori. Znači naglo prosvjetljenje."
"Ne osjećam se naglo prosvijetljen. Osjećam se glupo kao i uvijek. Mislim kako se jednostavno neću moći opustiti dok ne dobijem odgovor na ona dva pitanja."
"Koja pitanja?" upitala je Millie.
"Kako su one knjige postale prva izdanja... i tko je bila žena?"
"Koja žena?"
"Onog dana kada su Peter i gospođica Pride ubijeni neka je žena nazvala i tražila Neffa. Ruby se javio."
Millie Farmer je zatreptala.
"Pakla mu", rekla je. "Mislim da sam to bila ja."

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 65857
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Knjižareva smrt

Počalji od Mustra taj Sre Apr 11, 2018 12:13 pm






54

ISELIO SAM SE IZ STANA ZA DVA SATA.
Iznenadilo me kako sam malo toga posjedovao. Iz starog mi je života trebalo samo nekoliko stvari. Namještaj mi je bio star i istrošen; nazvao sam Vojsku spasa, pa su ga rado pokupili, a novi su mi dopremili istog popodneva. Nije bilo sigurno hoće li stići i krevet, pa sam se spremio za spavanje u vreći na podu. Bio sam u Ulici Madison prije podneva. Bio je topao prosinački dan, ali tako vam je to u Denveru; kišit će, može pasti snijeg, ali i stići toplinski udar, sve u istom tjednu.
Greenwald je sjedio u stolici za ljuljanje čitajući knjigu kada sam se dovezao. Pozdravio me mahanjem. Počeo sam unositi stvari, odmah ih stavljajući na njihovo mjesto. Uživao sam u policama, koliko knjižara ima mjesta za deset tisuća knjiga kod kuće? Pogledao sam kroz prednji prozor i vidio kako je Greenwald zaspao s knjigom raširenom na grudima. Kada sam nakon nekoliko minuta opet pogledao, nije ga bilo. Ali vratio se, obukavši džemper, dok sam iznosio posljednje stvari iz prikolice.
"Noćas će snijeg", rekao je. "Upravo sam vidio na televiziji. A može ga se i osjetiti; zahladilo je."
Spremio nam je ručak. "Samo dođite kad poželite", rekao je. Otišao sam se oprati u kupaonicu. Na podu su bila dva uglačana mjesta, tamo gdje je Stanley Ballard stajao svakog jutra. Tko zna koliko se puta tu brijao, gledajući u ovo isto ogledalo. Strugao se starinskom ravnom britvom (kuka na kojoj je visjela još je tu, na zidu). Gledajući se ravno u oči i ne nalazeći tamo nikakve tajne. Znajući dobro sve. Satori, pomislio sam.
Možda postanem budist.
Neke su mi stvari postajale jasne. Mogao sam zamisliti kako Emery Neff sjedi u svojoj knjižari onog dana. Ruby je otišao na kavu. Pinky se baš javila i rekla da će zatvarati sama. Ali doći će Peter i sve će biti u redu.
Znao je što će učiniti. Podigao je slušalicu i okrenuo broj koji je nazivao često posljednjih mjeseci.
Htio bih te vidjeti... danas, poslije podne... trebaš mi.
A Millie, koja je mislila kako ga voli, nije mogla reći ne.
Samo, često me nema u knjižari u posljednje vrijeme. Ruby se već pomalo ljuti, misli da izbjegavam posao. Ovako ćemo to srediti. Nazvat ćeš ovamo za deset minuta. Pobrinut ću se da on digne slušalicu. Nemoj mu reći tko si, samo traži mene. Budi službena... hladna i poslovna. Traži gospodina Neffa. On će misliti da sam otišao nešto kupovati, a mi ćemo provesti popodne zajedno.
Ali nije bilo tako. Millie je sjedila pokraj telefona koji je zazvonio sat kasnije.
Oprosti, ali neću moći... ne osjećam se dobro... mislim da imam gripu. Idem kući u krevet... ne, nemoj dolaziti, samo bih te mogao zaraziti. Sve ću ti kasnije nadoknaditi.
Privid, kao neki od njegovih mađioničarskih trikova. Sad me vidiš, sad me ne vidiš.
Kao ona prividna smrt koju je izveo za mene: dvije kapsule hladno ubačene u usta i spreman si povjerovati sve što slijedi.
Jednostavno i lako, kada znaš kako je obavljeno.


Pokušao sam nazvati Ritu, ne nadajući se uspjehu. Već tjednima nitko se nije javljao pa je tako bilo i sada.
Onda sam se sjetio onog drugog broja. Bobby Westfall ga je zapisao i izgubio papirić s tim brojem kada je bio kod Harknessa. Trebalo mi je nekoliko minuta da ga pronađem i još nekoliko dok nisam shvatio.
Broj neke druge države.
Pokušao sam s predbrojem za Los Angeles i veza se prekinula.
San Francisco.
Ništa.
U New Yorku je zazvonilo. Javila se neka žena.
"Ured Greenpeacea."
"Je li to ured međunarodne organizacije Greenpeace?"
"Njima pripadamo."
"Ovaj... je li Rita McKinley tamo?"
"Bila je ovdje jučer."
Što se tu do vraga događalo? Zašto je Bobby imao taj broj Greenpeacea?
"Znate li hoće li se vratiti?"
"Ne, gospodine. Mislim da je otišla u Europu."
Pokušao se javiti Riti, neposredno prije nego što je ubijen. U vrijeme dok je ona spašavala kitove.
Bila je na televiziji NBC. Lako je moguće da je on vidio tu reportažu s njom.
Što onda znači... što?
A da se nije probudila Bobbyjeva kršćanska savjest? On i Neff upravo su počinili književnu pljačku stoljeća i možete se kladiti da je mnogo toga bilo probuđeno.
Žena je nešto govorila preko telefona.
"Imate li neku poruku, gospodine... ako nam se javi?"
"Samo joj recite da je zvao Janeway."
I da je molim, molim neka me nazove.


55

SJEDIM SA STARIM GREENWALDOM I ZNAM DA SE PRIČI BLIŽI KRAJ. MISLIM da ga čak naslućujem. Satori radi prekovremeno, a moja su prosvjetljenja iznenadna i zapanjujuća. Dolaze u valovima, kao plima nošena olujom.
"Dakle, kuća je konačno vaša - posao, kako to sada zovu, potpuno je zaključen."
"Potpuno zaključen, gospodine Greenwald."
"Natočite si još kave."
Tako je to u Greenwaldovu svijetu; lijepo ponašanje uvijek je na prvom mjestu, a posao će se već obaviti kada mu bude vrijeme.
Prosvijećen kakav odnedavno jesam, ne požurujem ga.
Napokon on počinje priču. "Neke me stvari muče još otkada je Stan umro. Samo sam htio biti pošten prema njemu, učiniti ono što bi on htio."
"Mislim da ste u tome uspjeli, gospodine."
Skromno se nasmiješio, zahvalno i s odobravanjem, ali i pomalo sumnjičavo. Ipak, četvero je ljudi ubijeno. Nije lako znati što treba učiniti ako vam pri ruci nije kristalna kugla.
"Oscar Wilde jednom je rekao kako je cinik onaj koji svemu zna cijenu, a ničemu vrijednost. Judith i Val postali su cinici točno po toj definiciji."
"S tim se slažem."
"Nisu postali dobri ljudi."
"Nitko se za to ne može kriviti osim njih samih."
"Stan se osjećao krivim. I sve ga je to užasavalo. Nešto je sanjao, neposredno prije nego što je umro. Svađali su se oko njegovih knjiga, trgajući ih. Ispričao mi je to sljedećeg jutra. Rekao je: Nije me briga za kuću, nije me briga za bilo što drugo... jedino ne bih htio da oni dobiju moje knjige. Pokloni ih, baci ih, nije me briga, ali neću se smiriti dok ne budem siguran da ih oni neće dobiti."
"Uopće nije bio svjestan njihove vrijednosti, zar ne?"
"Mislim da mu je pred kraj bilo jasno kako nešto vrijede. Na koncu konca, dovoljno da bi se zbog njih svađalo. Ali u pravu ste - nije bio ni približno svjestan istine. Zaledio bi se da je to saznao."
"Svima je mogao uštedjeti puno truda da ih je jednostavno ostavio vama."
"A gdje bih ja s njima? Imam svoje knjige, kuća mi je puna knjiga, većinom istih naslova kao i kod njega. Gdje bih ja s njima?"
"Pa je zaključio onako kako je zaključio - da će biti najbolje ako se sve raspača i razdijeli."
"Naravno, neka ih ljudi uzmu. Stan je inače naveliko poklanjao knjige. Knjige koje je kupovao preko klubova koristio je za prvo čitanje, pa bi ih poklonio. Davao ih je dječjim domovima, bolnicama, ljudima koje je jedva i poznavao. Naročito mu je bilo stalo do mladih i njihova upoznavanja sa svijetom knjiga. Tako ih je poklanjao, ali za sebe bi sačuvao ono što mu se sviđalo. Poklanjao bi primjerke iz klubova, a za sebe bi kupovao po knjižarama u gradu."
"A najlakši način da se cijela knjižnica razdijeli..."
"Jest ostaviti dokument koji dokazuje da knjige nemaju nikakvu vrijednost. Koji bi potpisao stručnjak u kojeg nitko neće posumnjati. Znali smo samo Stan i ja, i zamolio me da tu tajnu čuvam sve dok se cijelo njegovo imanje ne razdijeli. A kuća je bila posljednja."
Sada je sve bilo jasno. Ballard je ostavio procjenu među dokumentima, ali jednu je kopiju za svaki slučaj gurnuo među knjige. Emery Neff ju je pronašao, proučio i došao do logičnog zaključka kako je McKinleyjeva lopov koji namjerno procjenjuje na manje vrijednosti kako bi jeftino kupovala. Ali Bobby je našao vremena da dobro prouči procjenu. Samo je on shvatio istinu, da su McKinleyjevu prevarili. Zato ju je pokušao nazvati kada su se odnosi između njega i Neffa počeli zatezati. Možda bi se s njom moglo nešto bolje dogovoriti.
Greenwald mi je ponudio još kave, uz mali tužni smiješak.
"Stan je dobio procjenu kakvu je htio. Zamijenili smo kuće te noći kada je procjenjivačica došla. Pregledala je moje knjige."

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 65857
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Knjižareva smrt

Počalji od Mustra taj Sre Apr 11, 2018 12:13 pm

\'7b1\'7d Harry Truman, 1884. - 1972., američki predsjednik od 1945. do 1953. godine.
\'7b2\'7d Jedna od pukovnija u američkom građanskom ratu koju je predvodio Benjamin Franklin Terry.
\'7b3\'7d Andrew Wyeth, rođen 1917., izuzetno cijenjeni američki slikar realist; Helgine slike jc čitava serija slika, njih 83, nastalih u periodu od 15 godina, od 1971. do 1985., za koje mu je pozirala njegova susjeda Helga Testorf iz Chadds Forda u Pennsylvaniji, na kojoj je čitav taj period radio u potpunoj tajnosti te je nakon objavljivanja u javnosti izazvala veliko zanimanje jer su njegovi štovatelji mogli uživati u jedinstvenoj prilici da kroz seriju slika prate fizičko starenje modela kao i umjetničko sazrijevanje samog autora.
\'7b4\'7d Jefferson county, okrug Jefferson.
\'7b5\'7d Trka Odvažni Boulder (gradić usred planinskog lanca Stjenjaka sjeveroistočno od Denvera) održava se od 1979. godine. Na stazi od 10 km svakog 31. svibnja okupi se i do 50.000 ljudi.
\'7b6\'7d Amatersko boksačko natjecanje.
\'7b7\'7d Rocky Marciano, 1923. - 1969., višestruki prvak svijeta u teškoj kategoriji u prvoj polovici pedesetih godina prošlog stoljeća.
\'7b8\'7d Poznati nokauter Jack Dempsey bio je svjetski prvak početkom stoljeća. Borba s Willardom iz 1919. smatra se jednom od najsurovijih u povijesti boksa.
\'7b9\'7d Odluka Vrhovnog suda SAD-a kojom se policiji zabranjuje dobivanje priznanja od osumnjičenika ako ga se prije ne obavijesti da ima pravo na odvjetnika.
\'7b10\'7d Sin slavnog pilota Charlesa Lindberga ubijen je u nikad razjašnjenoj otmici.
\'7b11\'7d Poznati masovni ubojice iz američke novije povijesti.
\'7b12\'7d Antiquarion Bookseller, publikacija s cijenama, ponudom i potražnjom bibliofilskih izdanja.
\'7b13\'7d Prva zbirka E. A. Poea, izdana 1827. godine, u vlastitoj nakladi autora; centralni lik je Tamerlan (Timur Lenk); 1336.-1405., mongolski vladar i osvajač, zapamćen po barbarstvu osvajačkih pohoda; glavni grad njegova carstva bio je Samarkand. Sam Poe nije mnogo znao o Tamarlanu i pjesma je romantičarska alegorija protkana temama kao što su želja za vlašću, nesretna ljubav i sudbina. Ostarjeli Timur Lenk pri kraju pjesme priznaje jednom fratru kako mu je želja da postane moćan i slavan osujetila želju da iskusi pravu ljubav.
\'7b14\'7d Ambiciozan i temperamentan, sklon stresu i bolestima krvožilnog sustava.
\'7b15\'7d Mencken, Henry Louis (1880.-1956.), novinar i esejist, jedan od najznačajnijih književnih kritičara dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća; u svojoj autobiografiji ističe da je Fitzgeraldov S ove strane raja (1920.) "jedan od najboljih romana prvijenaca u povijesti američke književnosti".
\'7b16\'7d Aluzija na posljednje riječi Rhetta Butlera, lika kojeg je glumio Clark Gable, upućenih Scarlett O'Hari, "Frankly, my dear, I don't give a damn" (Iskreno, draga, nije me briga).
\'7b17\'7d Lik iz Steinbeckova romana Plodovi gnjeva.
\'7b18\'7d Lanac mini-marketa koji su otvoreni non-stop; ime je dobio po tome što su nekad bili otvoreni od 7 ujutro do 11 sati navečer.
\'7b19\'7d 1929. godine dogodio se potpuni slom američke burze, koja se oporavljala još godinama.
\'7b20\'7d Isak Dinesen, pseudonim pod kojim je pisala danska spisateljica Karen Blixen (1885.-1962.) rođena Karen Dinesen, Moja Afrika (1937.) njezina je autobiografija.
\'7b21\'7d Doktor Atkins, američki nutricionist, autor mnogih knjiga o mršavljenju.
\'7b22\'7d Dobar loš momak Hollywooda iz gangsterskih filmova četrdesetih godina prošlog stoljeća, poslije popularni pozitivac u vesternima.
\'7b23\'7d Clemens je pravo Twainovo prezime.
\'7b24\'7d Queensberry pravila; službena boksačka pravila donesena 1867. u Velikoj Britaniji, čije je sastavljanje nadgledao John Sholto Douglas, tadašnji markiz od Queensberryja.
\'7b25\'7d Lik odvjetnika iz popularne američke televizijske serije iz sredine prošlog stoljeća.
\'7b26\'7d Mjesto legendarnog poraza američke vojske u bitki s Indijancima, u lipnju 1876. kada je poginuo general Custer.
\'7b27\'7d Sve što može krenuti loše, postat će još gore, osnovna teza na temelju koje je američki pisac Murphy napisao nekoliko zabavnih knjiga.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 65857
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Knjižareva smrt

Počalji od Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Strana 4 od 4 Prethodni  1, 2, 3, 4

Nazad na vrh

- Similar topics

 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu