Knjižarevo obećanje

Strana 4 od 4 Prethodni  1, 2, 3, 4

Ići dole

Knjižarevo obećanje

Počalji od Mustra taj Sre Apr 11, 2018 12:25 pm

First topic message reminder :



Nakon što je na dražbi cijenjene i renomirane bostonske kuće kupio potpisano prvo izdanje djela Hodočašće u Meku i Medinu majstora pera i pustolovine, jezikoslovca Richarda Francisa Burtona, Cliff Janeway nemalo će se iznenaditi kada se u njegovoj knjižari rijetkim knjigama pojavi devedesetogodišnja Josephine Gallant i izjavi da je prava vlasnica njegova blaga – ona.Njezin djed, vjerni Burtonov pratitelj, bio je u posjedu cjelovite Burtonove zbirke, no ubrzo nakon njegove smrti zbirka je misteriozno nestala. Pronašavši u Janewayu saveznika, gospođa Gallant zamolit će ga da joj vrati nestalo obiteljsko blago, no kratko nakon toga i njoj se gubi svaki trag. Janewaya će potraga odvesti do otrcane male baltimorske knjižare, pisca mutne prošlosti i bande razbojnika koji su očito u potrazi za istim književnim draguljem, ali kada tijekom istrage strada i njegov prijatelj, postat će očito da je netko spreman na sve kako bi tajne prošlosti ostale zauvijek skrivene.Knjižarevo obećanje treća je knjiga u seriji o Cliffu Janewayu nagrađivanog Johna Dunninga, američkog spisatelja neobično talentiranog i jedinstvenog kao i knjige koje tako iskreno voli i prodaje u svojoj knjižari i antikvarijatu Old Algonquin u Denveru.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66499
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole


Re: Knjižarevo obećanje

Počalji od Mustra taj Sre Apr 11, 2018 1:19 pm




DENVER
40
Zrakoplov je bio prepun pa smo bili sretni kada smo se s liste čekanja uspjeli ubaciti unutra. Nismo sjedili zajedno, ja sam bio tri reda iza Erin, zbijen uz prozor pokraj neke loše raspoložene debele žene koja se raširila na sva tri sjedala, a Koko je bila negdje naprijed, izvan vidokruga. Kada smo uzletjeli, Erin je zauzela avionski telefon na deset minuta, opet razgovarajući s Leejem, kako sam poslije saznao. "Volio bi nas sve vidjeti večeras, ako se slažete", rekla je dok smo se probijali kroz gužvu denverskog terminala. "Ništa hitno, nemojte to shvatiti kao zapovijed. Samo vam želi zahvaliti i ponuditi piće. A možda vas nagovori da on ipak plati put."
"Piće je u redu", rekao sam.
Neugodni trosatni let doveo nas je u zračnu luku Stapleton pola sata prije ponoći po lokalnom vremenu. Uhvatili smo taksi i stigli u Park Hill odmah nakon ponoći. Gledao sam kako promiču poznate kuće u sjenovitim poznatim ulicama, ali nekako je sve izgledalo drukčije. Spustio sam staklo

i udahnuo suhi zrak. Doma sam, činilo se kako me tu dugo nije bilo.
Usprkos Erininu protivljenju, platio sam taksi i krenuli smo uzbrdo puteljkom prema sučevim ulaznim vratima. Vidio sam njegov obris. Otvorio je vrata dok su se palila kućna svjetla, osvjetljavajući prednje dvorište, i dočekao nas na vrhu stepenica trijema.
"Bože, ljudi, kako mi je drago vidjeti vas." Zagrlio je Erin i čvrsto zgrabio moju ruku. Upoznao sam ga s Koko, pa smo svi ušli u knjižnicu, smještajući se u udobne fotelje u društvu velikih knjiga. Otišao je do bara i upitao što želimo. Erin je uzela nešto slatko, Koko zamolila za malo vode, a ja sam se odlučio za burbon s ledom. "Mirandi je žao što vas neće vidjeti", rekao je Lee. "Bili su nam neki stari prijatelji sinoć i mrtva je umorna. Nismo se dobro organizirali, ali za to smo se dogovorili tjednima prije. Ja ne stajem ovih dana, još sam uvučen u suđenje koje iskušava moje, strpljenje i mislim – nadam se – da će joj biti drago kada to završi i dobije me natrag. Onda se možemo opet svi naći."
Erin je izvadila Burtonov dnevnik i dala mu ga.
"Pa, uspjela si", rekao je. "Pojma nemam kako si ga nagovorila." "Nismo mi zaslužni", rekao sam. "Dante ga je gadno istukao.
Zar ti Erin nije rekla?"
"Naravno da jest. Pa ipak mi je teško povjerovati."
Tako smo se malo družili. Lee i ja razgovarali smo o knjigama, dok je Erin pokazivala knjižnicu Koko.
"Dobar si ti detektiv, Cliff. Uvijek sam to znao."
"Bio sam prilično dobar", rekao sam po običaju skromno. "Imao sam smisla, znao sam posao.
Možda je još tako. Možda nisam sve izgubio među policama s knjigama." "Nisam baš siguran što to znači, ali ako ti nešto treba..."
"Znači da je važno imati predosjećaj. Ideš kamo te vodi čak i kada se činjenice ne uklapaju. Čak i kada ti se ne sviđa ono što otkrivaš."
Malo je nedostajalo da se na tome zaustavim. Želio sam se zaustaviti, ali Lee je postavio još jedno pitanje i nezamislivo se stvorilo između nas.
"Kada se to dogodi, što onda napraviš?" pitao je. "Kako ideš kamo te vodi čak i kada se činjenice ne uklapaju?"
"Uvijek se uklopi, Lee. Kad se čini da nije tako, to je samo zato što nešto nedostaje. Pa samo nastaviš postavljati pitanja, postaješ trn u svačijem oku. Uglavnom samo na to misliš, dan i noć. Postavljaš pitanja dok ne iziđu na nos."
"Zvuči kao da to i dalje radiš."
"Tako je. Ne mogu se zaustaviti. Htio bih prestati. Htio bih da je gotovo. Bilo bi tako lako prestati, ali ne mogu."
Pogledao je u stranu. "Lee?"
"Oprosti. Malo sam odlutao. To suđenje, baš me ubija." "Mogu li te nešto upitati?"
"Misliš sada? Večeras?"
"Neće dugo trajati. Inače, vidiš, neću moći spavati, a ako je itko u Denveru umoran poput tebe, onda sam to ja."
Iznenada je u sobi zavladao neki novi ugođaj, sukob je visio u zraku. Lee je rekao: "Ako je tako, samo naprijed", ali nekako se ukočio i stisnuo usta. Vidio sam to mnogo puta prije, kada netko nešto kaže, a misli sasvim suprotno.
"Archer tvrdi da je knjiga cijelo vrijeme bila njegova", rekao sam.

"Prilično je dobro u to uvjerio knjižara iz Baltimorea kojeg smo usput sreli. Ali način na koji je Erin pregovarala, zvučao je kao da zna da ju je on ukrao."
"Je li to Erin rekla?"
"Erin mi je rekla najmanje što je mogla." "Što je točno rekla?"
Osjetio sam kako gubi strpljenje. Bilo je kasno. Bio sam umoran, nije mi se baš nadmudrivalo. "Jeste li ti i Archer u nekom rodu?" Razrogačio je oči. "Kojeg vraga bi to moglo..."
"Samo nešto što mi je palo na pamet u posljednja dvadeset četiri sata. Archerova se baka zvala Betsy Ross. Jednom si spomenuo svoju baku Betts. Bilo bi to prilično neobično, dvije bake s tako sličnim imenima."
"Mi smo rođaci. Nije to neka velika mračna tajna."
"Ali nije ni nešto što se bilo koji od vas dvojice trudio govoriti." "A i zašto bi? Kakve bi to imalo veze?"
"Možda ne bi." Ali nastavio sam. "Betsy Ross udala se za starog Archera, ali to je bio njen drugi brak, zar ne? Prvi muž joj je bio tvoj djed."
Nije ni potvrdio ni opovrgnuo, samo me gledao.
"A kada su Archeri umrli mladi, baka Betts postala je vlasnica imanja. Uključujući knjige." Erin je shvatila smisao razgovora i približila nam se. "Na što ciljaš?"
Nasmiješio sam joj se. "Odvjetnice, opet govoriš pravničkim jezikom. Samo se smiri. Lee i ja samo pokušavamo razriješti neke stvari."
"Meni je zvučalo kao nešto gore."
"Samo zato što jedno pitanje još nema odgovor." "A to bi bilo?"
"Tko je ubio Denise, i zašto."
Lee se okrenuo i otišao do bara. "Pa, Cliff, rekao je ponovo puneći čašu. "Ne znam što bih ti još mogao reći. Ne znam čak ni što tražiš."
"Tražim ubojicu, Lee."
"Ovo je čudno mjesto za tu potragu", rekla je Erin.
Nisam se obazirao na nju i pogledao sam Leeja. "Jutros sam se probudio misleći na Archera i njegovu baku Betts. Onda sam se sjetio kako je Betts bila i tvoja baka. Trebalo mi je neko vrijeme, ali napokon sam se sjetio – one prve noći kada sam ga upoznao, Archer nam je rekao kako si naslijedio knjige od bake Betts. Kako je ljubazna bila ta stara dama. Ali način na koji je on to rekao bio je sve samo ne ljubazan. Bio je ogorčen, kao da ju nije mogao ni smisliti."
"Hal je ogorčen na sve. Nije to ništa novo."
"Onda sam u Južnoj Karolini saznao da je Betsy Ross bila njegova baka, dok sam mu provjeravao podatke. To je bilo nešto novo."
"Oni su dakle rođaci", rekla je Erin. "Što želiš time dokazati?" "Jesi li ti znala da su rođaci?"
Nije ništa rekla, ali osjetio sam da je odgovor niječan. "To bi moglo baciti novo svjetlo na one knjige."
"Ne vidim kako."
"Pitam se, Lee: kakva je žena bila Betsy Ross?"
"Bila je..." Malo se nasmijao. "O Bože, bila je prava gazdarica. Nitko njoj nije govorio što će činiti, ni Archer ni bilo tko drugi. A stvarno je voljela svoju kćer."
"Iz prvog braka. A mislim da je voljela i njenog sina."

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66499
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Knjižarevo obećanje

Počalji od Mustra taj Sre Apr 11, 2018 1:19 pm






"Da, naravno." Nasmiješio se. "Svi su govorili da sam joj ja miljenik." "A tvoja majka?"
"Najbolja žena na svijetu. Nije bilo čovjeka koji ju nije volio. Samo joj je nedostajala snaga poput Betsyne."
"Što je baka mislila o svojem unuku s druge strane?"
"Hal se nikada nije uklopio među njih – najmanje se slagao s njom. Nije da ga Betts nije voljela na svoj način, samo to nije pokazivala. Za nju, on je uvijek donosio pogrešne odluke. Bio je nemiran, lijen. Nije imala pojma da on uporno radi na onome što želi biti."
"Cliff, nešto imaš na umu cijelo vrijeme", rekla je Erin. "Možemo li se, molim te, vratiti u sadašnjost?"
"Aha, napravimo tako. Samo je nas petero znalo da je knjiga kod Denise. Ti kažeš da si sljedeći dan otišla u planine i nisi nikome rekla. Ali nije tako, zar ne?"
"Nakratko je o tome razgovarala sa mnom", rekao je Lee.
"Ali kakve to ima veze?" rekla je Erin. "Rekla sam mu u povjerenju – na što time ciljaš?" "Da, kako glasi tvoje pitanje?" pitao je Lee.
"Je li stari Archer unajmio Treadwellove da pokupe one knjige od Josephinine majke? Što se dogodilo sa svim onim pismima i dokumentima?"
"Kako bih to ja mogao znati?"
"To je jako ružno pitanje", rekla je Erin. "Tako je. Nije mi lako izgovoriti ga."
Na Leejevu se licu pokazalo nestrpljenje. "Ovo počinje zvučati kao da me za nešto optužuješ."
Svi smo utihnuli, čak je i Koko prišla da bi čula, i jedini zvuk koji se sljedeće pola minute čuo u sobi bilo je kucanje sata.
"Mili Bože", rekao je Lee. "Misliš li da sam ja ubio tu ženu?" Nisam ništa rekao.
"Cliff!" zavikao je. "Bože moj, Cliff, čuješ li ti sebe?!" Napetost je rasla. Očajnički sam želio čuti nešto što će riješiti ono pitanje. Pogledi su nam se sreli, ali on je okrenuo glavu na drugu stranu.
"Lee", tiho sam rekao. Prisilio se da me pogleda.
"Kada je umrla baka Betts, knjige je ostavila tebi. Samo tebi.
Archerovi su roditelji bili mrtvi, sve ih je nadživjela, bila je jedina gazdarica imanja. Mladi Archer bio je otpadnik pa je sve ostavila tebi: novac, knjige, popločen put prema sjajnoj pravnoj karijeri. Ali ti si uvijek bio dobar čovjek, Lee, i to stvarno mislim. Pa si podijelio knjige s Archerom, dao mu dvije najbolje, sve ispod stola da nitko u obitelji ne zna. Problem je što ste obojica oduvijek znali odakle su stigle. Bila je to velika mračna obiteljska tajna koju ste svi znali, ali se o njoj nikada nije pričalo. Svi ste znali kako je stari Archer prvi saznao za te knjige i unajmio Treadwellove da ih kupe za sitan novac. Znao si da postoji barem jedan Warrenov nasljednik i kada su ti se javili, imao si priliku ispraviti nepravdu. Ali nisi to učinio i zadržao si knjige. Tako je sve počelo."
Pogledao sam Erin, očekujući neku primjedbu.
"Archer i ti držali ste se zavjere šutnje. Ti si imao sve te divne knjige, ali nisi mogao ništa s njima – ne dok je živ netko tko ima makar malo prava na njih. Poteškoće su počele kada je Archer presušio – i njegov bankovni račun, i sposobnost pisanja, oboje odjednom.
Tako je on poslao jednog Burtona na dražbu, nadajući se kako će tajna ostati i nakon prodaje." Iznenada je u sobi bilo vruće. "A sada te moram nešto pitati", rekao sam. "Htio bih biti obziran,
ali ne mogu. Ne postoji pristojan način na koji se to može obaviti."
Osjećao sam kako mi Erinin pogled pali lice, ali gledao sam Leeja. On je odvratio pogled, tobože da dolije piće, ali znao sam što to znači, viđao sam taj pogled prečesto kod previše njih. Pomogao mi je da odem do kraja, da napokon pretvorim u riječi nezamislivo i prekinem sve to

sranje.
"Ti reci meni, Lee. Jesi li ubio Denise?"
Čuo sam kako je Erin negodujući uzviknula, ali oči mi nisu napustile Leejevo lice, a on me nije mogao pogledati u oči i odjednom odgovor više nije ni bio potreban.
"Oh, Lee", rekao sam, a glas mi se slomio.
Pokušao se pribrati. "Nisam ja nikog ubio, Cliff. Kako si mogao to uopće pomisliti?" "To sam pitanje morao postaviti. Iako bih radije da sam progutao jezik."
Lee me s velikim naporom pogledao u oči. "Za ime Boga, reci mi kako ti je to onda uopće palo na pamet?"
"U jednom sam trenu povjerovao Archerovoj priči. Jednostavnije ne može biti. Njegova priča i tvoja priča, ne mogu biti obje istinite. Ne uklapaju se."
"Kakva njegova priča? Pomozi mi da to shvatim."
"Ništa zamršeno. On kaže da je Burtonov dnevnik njegov. Rekao je to knjižaru kojeg poznaje gotovo četrdeset godina. Svojem možda jedinom prijatelju."
"Pokaži mi lopova koji ne vjeruje da je ono što je ukrao njegovo. Mora tu biti još nečega." "Sada ima. Sada si ti tu. To kako izgledaš i ne možeš me pogledati u oči i reći da to nisi učinio."
Napokon me pogledao. Nije bilo lako, ali uspio me pogledati u oči i reći: "Ne moram se ja tebi opravdavati. Prokletstvo, znaš li ti s kim uopće pričaš?"
Pogledao je u Erin i rekao: "Za ime Bože, ne vjeruješ valjda u to?"
"Naravno da ne." U glasu joj nije bilo uvjerenosti koju bi čovjek očekivao. Bila je potresena, prvi put izgubila je ono mirno, profesionalno držanje.
"Samo mu reci što želi znati", rekla je. "Reci mu, pa da svi odemo u krevet i završimo s ovim." Hladno me pogledala pogledom koji je govorio a ja ću završiti s tobom.
Umjesto toga Lee je rekao: "Nešto ću te pitati, Cliff, a onda ću te zamoliti da napustiš moju kuću. Zar stvarno misliš da bih mogao nekog ubiti zbog knjige? Misliš li da sam tako glup, da tako očajnički želim neku knjigu, kada ionako mogu kupiti prokletu stvar? Ili je novac ono zbog čega sam poludio? Reci mi, pa ćemo obojica znati."
"Reći ću ti što mislim. Nekad davno Archer i ti trebali ste naslijediti tu prekrasnu knjižnicu Burtonovih stvari. Ti si dobio sve, ali si potajno ipak nešto dao Archeru. Sklopili ste taj nepošteni dogovor, dat ćeš mu nekoliko knjiga uključujući Richardov dnevnik, za koji si i tada znao da vrijedi više nego gotovo sve drugo zajedno. Dogovorili ste se kako se ništa ne smije prodavati dok živi itko od pravih vlasnika, jer ste obojica znali odakle je sve stiglo, i za prijevaru koju je vaša obitelj izvela da za mali novac to otme Warrenovima.
Najlakše i najpravednije bilo je potražiti gospođu Gallant i platiti joj. Pristojna veleprodajna cijena njoj bi promijenila život. Ali nisi to učinio; bilo te strah priznati da imaš te knjige, jer bi ih time izložio riziku. Jednom u životu odlučio si se protiv vlastite savjesti i osjećaja za pravdu. Archer i ti odlučili ste nikome ništa ne govoriti. Pravno gledano, knjige su bile tvoje, nisi morao platiti staroj dami ni bilo kome drugome. Ali da si to učinio, da si bio pošten prema starici kao prema Archeru, možda se ništa od ovog ne bi ni dogodilo. Umjesto toga, ti si šutio, nisi htio ništa riskirati. Samo šutiš i ona će nestati, izgubiti se u vječnosti, umrijeti ili nešto slično.
Trebao si platiti starici, Lee. Znam da si to htio učiniti, platiti i oprati tu mrlju sa sebe. Ali vrijeme je prolazilo i prilika je nestala. Postao si sudac, zatim uvaženi sudac. Mjesto s kojeg više nije bilo povratka bio je razgovor s Reaganom. Od tada bio bi sretan da se bilo kako riješiš tih knjiga, makar ih poklonio nekome. Bile su ti poput kamena oko vrata kada te predsjednik Reagan uzeo u obzir za Vrhovni sud. To je tvoj motiv, Lee. Učinio bi sve da ne propustiš to imenovanje, a čak i

najmanji skandal, čak i nešto ovakvo gdje si pravno sasvim čist bilo bi dovoljno da ta mogućnost padne u vodu."
Dovršio sam svoje piće.
"Lee?" Bila je to Erin, a njen ga je glas molio da sve opovrgne. "Reci mu da je poludio." "Ne može", rekao sam.
"Nisam je ubio", rekao je Lee. "Nisam je ubio." Onda je rekao: "Jednostavno je... umrla." "Bože moj." Erin je potonula u fotelju. "Bože moj."
"Erin, Cliff, slušajte me", rekao je Lee. "Nisam ja nikoga ubio. Otišao sam do nje. Nisam trebao, znao sam to. Ali bio sam tako siguran da ću dobiti knjigu od nje. Znao sam da su siromašni, rekla si mi to, a kada se dovoljno plati, sve je na prodaju. Mislio sam kako joj mogu dati dovoljno da ti kaže kako ju je izgubila. Bože moj, ne znam ni sam što mi je bilo. Bio sam tamo samo nekoliko minuta. Ali nešto je pošlo krivo... preplašila se zbog nečeg što sam rekao...
Isuse, nije to bilo ništa, samo prikrivena prijetnja, što bi joj se moglo dogoditi ako ikome kaže da sam bio tamo. Nisam imao nikakvu namjeru naškoditi ni njoj ni njenom mužu, ali ona se preplašila. Pokušao sam je ušutkati – Molim te, rekao sam, MOLIM TE! Počela je vrištati i onda se sve brzo dogodilo. Podigao sam jastuk – ne da bih je ugušio, tako mi Boga, samo da je ušutkam dok je ne urazumim.
Samo Bog zna da nisam imao nikakvog razloga da je ubijem. Sve što sam tada htio je bilo je utišati je pa da mogu otići. Morate mi vjerovati!"
"Vjerujem ti, Lee", rekao sam. "Samo bih volio da nije tako ispalo."
"Pokušao sam je urazumiti. Rekao sam joj neka samo zaboravi da sam bio tamo – može zadržati knjigu, zadržati i knjigu i novac, sav novac, više me nije bilo briga. Pokušao sam joj ugurati novac..."
"I neke su novčanice ostale zgužvane medu plahtama. Policija ih je našla, Lee!"
"Htio sam postupiti ispravno. To je sve što sam oduvijek htio. S Halom sam se od početka svađao. Trebali smo pronaći tu staricu i platiti nešto, platiti joj mnogo, izbrisati tu mrlju iz naših života. Pitaj Hala, reći će ti da sam to pokušao."
Spustio sam svoju praznu čašu i otišao do vrata. Negdje iza leđa čuo sam kako Lee govori: "Nije to bio zločin, Cliff. Bio je to nesretan slučaj. Nesretan slučaj, kunem se. Nije bilo zlih namjera. Znaš da ja to ne bih mogao. Nikada ne bih mogao ubiti."
Uhvatio sam kvaku.
"Cliff, molim te... dat ću mnogo novca njenom mužu." Okrenuo sam se i rekao: "Oduzeo si mu sve što je ikada želio."
"Popravit ću to, kunem se." "Ne možeš."
"Mogu! Nitko ne mora znati za ovo."
"Da, mora. Žao mi je, Lee. Nikada nećeš znati koliko mi je žao." "Erin. Ti ga nagovori. Nagovori ga! Ovo ne mora ići dalje."
Pogledao sam Erin koja je tupo sjedila dok su joj niz obraze tekle suze. "Zbogom, Lee", rekao sam.
Izišao sam. Trenutak kasnije čuo sam kako Koko trči puteljkom iza mene.
"U ovim okolnostima radije bih prespavala kod tebe. Ako imaš mjesta za mene." Zagrlio sam je preko ramena. "Uvijek ću imati mjesta za tebe, Koko."
Pred zoru tog istog dana Lee Huxley se zaključao u garažu i sjedio s upaljenim motorom dok nije umro. Tako je završilo.
Dva dana je bio vijest na naslovnicama novina i glavna tema na radiopostajama. Svaka je

budala imala nešto reći, a nagađalo se svašta. Denver je dobio uobičajenu dozu bezosjećajnih gluposti koju su isporučivali kreteni s previše slobodnog vremena. Daj nekoj ludi mikrofon i dobio si istu tu ludu, samo joj se glas dalje čuje. Izrečene su i neke lijepe riječi. Za svoje je kolege Lee bio najbolji i najpametniji, čovjek koji je vagao svaku presudu i uvijek se potrudio da donese onu pravu. Sutkinja Arlene Weston o njemu je govorila samo najbolje. Bio je tako dobar čovjek, profinjen i omiljen. Nitko nije mogao ni zamisliti da će podignuti ruku na sebe. To je samo dokazivalo kako čak i veliki pjesnik poput Johna Donnea može biti u krivu. Svaki je čovjek uistinu otok, a duboke osobne dvojbe mogu postojati uza sve ono što život čini sretnim.
Proširile su se glasine kako je predsjednik imao Leeja u vidu za budućeg suca Vrhovnog suda i klepetala su pomislila na razočaranje kao mogući motiv. Bijela kuća nije imala komentara. Glasnogovornica Marlin Fitzwater potvrdila je kako se Lee dva puta susreo s gospodinom Reaganom, ali ništa nije rečeno o sadržaju tih razgovora, ni o tome koliko se ozbiljno Reagan zanimao za suca.
Na pogrebu je bila gužva. Došli su svi koji imaju bilo kakve veze sa sudstvom. Crkva je bila pretrpana, ljudi su stajali na ulici i poslije preplavili groblje, a povorka je od jednog do drugog mjesta zaustavila promet u dužini od dvadeset blokova.
Gledao sam na televiziji s Koko. Lee je pokopan na groblju Crown Hill i uskoro zaboravljen. Kako se brzo zaboravljaju čak i poznati ljudi.
U subotu nakon pogreba, automobil se zaustavio ispred moje knjižare. Lecnuo sam se kada je iz njega izišla Miranda. U knjižari je bilo dvadesetak ljudi, ali ona je vidjela samo mene. Otvorila je vrata vrišteći:
"KOPILE jedno! Ti jebeno kopile, mrzim te, voljela bih da te nikad nisam ni vidjela i nadam se da ćeš umrijeti!" Zaletjela se do pulta i udarala me šakama dok nije posustala.
Očito joj je Lee ostavio poruku. Mogu samo misliti što je u njoj pisalo.
Tjedan poslije dobio sam zlobno pismo u kojem je izjavila kako bi me rado ubila kad bi mogla. Na kraju je napisala: "Nikada više nećeš vidjeti onu knjigu, spalila sam je."
Tko zna je li to stvarno učinila? Mirandu je oduvijek iznimno privlačio novac, a morala je imati barem nekakvu predodžbu o vrijednosti knjige, ali imam mračan, loš predosjećaj s tim u vezi. Mislim na te knjige i sva ona rukom pisana pisma, pa se ponekad pitam gdje je Lee čuvao potpisane primjerke i je li Miranda bila dovoljno ljuta da i njih uništi. Ironija mogućnosti da je ona spalila Richardov dnevnik sto godina nakon što je Isabel spalila njegove bilješke, izaziva mi glavobolju. Istina još nije izišla na vidjelo. Možda se u svojem očaju Lee tomu i nadao, da ću mu barem ostaviti neokaljano ime. Koliko ja znam, Whiteside nije nikamo stigao s istragom o Deniseinoj smrti. Ona mu se spuštala na listi prioriteta kako su stizala nova ubojstva. Znao sam da je Lee sigurno ostavio materijalne dokaze svoje prisutnosti u toj sobi – napokon, što je on znao o prikrivanju zločina, pogotovo onako izbezumljen, ali policajac neće tek tako kupiti okolo svačije dlake ili otiske, pogotovo ne od priznatog suca koji nema nikakve veze s pokojnicom. Da je Whiteside imao ime ili razlog za sumnju, slučaj bi bio gotov za nekoliko sati. Da je Denise bila neka od onih takozvanih uglednih stanovnica Denvera, možda bi ga tjerali dok ne zamisli nezamislivo, ali sada je malo vjerojatno da će do toga doći. Ostat će to jedan od onih slučajeva bez očitog počinitelja, a Ralston će biti jedini osumnjičeni.
Tko zna gdje je sve počelo? Netko bi mogao reći da je tragedija Leeja Huxleyja pokrenuta prije nego što se rodio, kada je Richard Burton došao u Ameriku i upoznao Charlieja Warrena. Ja ne bih išao tako daleko, moje misli ne lutaju prostranstvima svemira. Za mene je počelo kada su Lee i Archer sklopili nečasnu pogodbu. Sve se iz toga razvilo.

Ma gdje počelo, završilo je u Leejevoj garaži. j Završnu riječ dao je Reagan, imenovanjem Anthonyja M. Kennedyja iz Devetog okružnog prizivnog suda, i on je postao član Vrhovnog suda u veljači 1988. godine.
U tjednima nakon Leejeve smrti većina se uz to povezanih stvari sama razriješila. Nazvao me Vinnie Marranzino. Nije me ni pozdravio, samo je rekao: "Hej, Cliff, sve je u redu. Samo mi se javi ako od tamo stigne bilo kakav problem."
Pokušao sam mu zahvaliti, ali nije se dao. "Ne zahvaljuje se starim prijateljima, Cliff. Trebali bi se vidjet koji put. Popit koje piće za stara dobra vremena."
Znao je da nećemo.
Radnici su počeli čistiti mjesto na kojem je bila Kokina kuća u Ellicottu. Kuća se počela misteriozno dizati iz pepela, a njena joj je prijateljica Janet svaki dan javljala kako gradnja napreduje. Novac od osiguranja mogla je zadržati ili ga baciti u rijeku, nisam znao kakvi su propisi što se toga tiče. Nitko nikome još nije ispostavio nikakav račun, a kladim se da i neće. "Možda nešto od toga dam knjižnici, ako budem smjela zadržati", rekla je Koko. "Mogu jednu sobu nazvati po Charlesu Warrenu, čak i bez njegovih knjiga, i ne znajući tko je bio."
Ostala je sa mnom mjesec dana. Nisam znao gdje je Erin. Odvezao sam se u Vegas i našao Ralstona kako karta u kasinu.
Platio sam Denisein pogreb i nisam imao više novca za njega, ali malo sam nategnuo stvari na njegovu stranu. "Deset somova je u banci, tvoji su kad god ih poželiš, ali moraš se vratiti u Denver po njih. Neću ti ih poslati, moraš mi dati riječ da ih nećeš spiskati u kockarnici ili na piće."
"Ne tražiš malo, zar ne?"
"Samo ono što bi i Denise tražila, Mike."
Rekao sam mu što se dogodilo, cijelu priču o sucu Leeju Huxleyju. Nije ju proširio, mlad je i ima vremena da o tome razmisli.
Život stvarno ide dalje. Vratio sam se poslu, tegleći knjige po istočnoj Aveniji Colfax.
Gotovo stalno mislio sam na Leeja tih toplih dana i noći. Mislio sam o obećanju na samrtnoj postelji koje sam dao Josephini Gallant i znao kako će mi zauvijek ostati praznina i neugodan osjećaj nedovršenog posla.
Jedne noći rane jeseni sjedio sam u knjižari gledajući kako se pale ulična svjetla. Ako je itko dobro prošao u cijeloj toj tužnoj priči, pomislio sam, to sam vjerojatno ja. Imao sam dvije iznimne Burtonove knjige u besprijekornom stanju, potpisana prva izdanja, knjige koje drugi knjižari mogu samo sanjati da će imati u rukama, ali nije me bilo previše briga. Nestala je radost koju njihov posjed donosi; možda ih na kraju i prodam. Dao bih ih bez razmišljanja kada bi to moglo poništiti sve što se dogodilo, a znam kako bi i Lee učinio isto u bilo kojem od mnogih mogućih trenutaka. Još sam vjerovao u njega: u duši je bio dobar čovjek, koji je stradao ne toliko zbog svojih koliko zbog djedovih grijeha. Jednom u životu nije poslušao srce i platio je strašnu cijenu. Pogledao sam ulicu. Bit će to duga noć, puna duhova.
Znao sam da moram doći k sebi. Tjednima nisam trčao, a počeo sam i previše piti. Izbjegavao sam ljude, slabo sam jeo i loše izgledao.
Vidio sam se u dalekoj budućnosti, stari luđak poput onog u Charlotteu, zakopan u svom luckastom svijetu, drzak prema ljudima, pohlepan na svaki novčić. Je li to bilo samo fantaziranje ili proročanstvo? Nisam znao, ali od toga je noć bila još crnja.
Van su izišli noćni ljudi i hodali ulicama. Vrijeme da se zaključi dan. Onda je zazvonio telefon i nešto u tom danu natjeralo me da dignem slušalicu.

"Hej."
Odmah sam joj prepoznao glas i rekao kako mi je žao zbog svega. "Znam da je tako", nježno je rekla. "I meni je žao."
"Dakle, što radiš ovih dana?"
"Pokušavam završiti knjigu. Nije baš dobra, ali valjda ću je ipak završiti." "Vjerojatno nisi najpozvanija da o tome sudiš."
"Ja sam tu jedini sudac."
Nakon spominjanja riječi sudac, nastala je duga tišina.
"Čak i ako je stvarno tako," napokon sam progovorio, "nisi je dovršila u baš idealnim uvjetima."
"Umorna sam od samozavaravanja. Neću je nikome ni nuditi." "Daj joj malo vremana, Erin. Samo malo vremena." "Naravno."
Onda je rekla: "Jednom mi je netko mudar rekao kako nisu svi rođeni za pisce." "Čak ni mudri ljudi ne mogu znati sve."
"Dobri stari Janeway. Uvijek ima spreman odgovor." "Evo još jednog. Možda ti je suđeno da postaneš knjižar." "Mislila sam o tome."
"A kada se muze vrate, možeš opet pisati." "Ako se vrate."
To je zvučalo kao tužan kraj razgovora. Ali nakon malo tišine u slušalici, rekla je: "Znaš li slučajno koji je danas dan?" Naravno da sam znao, zato sam i digao slušalicu. Mislio sam o tome cijeli dan. Bio je to četrdeseti dan.
Nakratko sam slušao šumove na vezi. Onda je rekla: "Ne miči se. Dolazim."

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66499
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Knjižarevo obećanje

Počalji od Mustra taj Sre Apr 11, 2018 1:20 pm

Čitatelji koji žele nešto više saznati o Richardu Burtonu mogu pročitati tri njegova odlična životopisa. Vražji nagoni Fawn Brodie (Norton, 1967.); prvi veći prokušaj odvajanja Burtonova djela od lošeg glasa koji ga je pratio. Knjiga je postala stvarno dobro štivo. Kapetan sira Richard Francis Burton Edwarda Ricea (Scribner, 1990.) na zadivljujući način uspijeva prikazati pojedinosti i tajne Burtonova života. Bijesan život (London, Little Brown, 1998.) Mary S. Lovell je opsežna, dobro utemeljena dvojna biografija Richarda i Isabel.
Prema biografskom romanu Williama Harrisona Burton i Speke 1990. godine snimljen je film
Mjesečeve planine, koji vrijedi pogledati.
Bibliografija sir Richarda Francisa Burtona s bilješkama Normana Penzera (London, 1923.) još je uvijek najbolji izvor podataka o velikom Burtonovu književnome opusu.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66499
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Knjižarevo obećanje

Počalji od Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Strana 4 od 4 Prethodni  1, 2, 3, 4

Nazad na vrh


 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu