Knjižarev trag

Strana 5 od 5 Prethodni  1, 2, 3, 4, 5

Ići dole

Knjižarev trag

Počalji od Mustra taj Sre Apr 11, 2018 1:34 pm

First topic message reminder :



Clydell Slater bio je posljednja osoba koju bi Cliff Janeway očekivao u svojoj trgovini rijetkim i rabljenim knjigama. Čak i nekoć, dok su zajedno radili kao policajci u Denveru, nisu se slagali. No ponude poput Slaterove ne stižu svaki dan. Janeway mora samo dovesti natrag u Novi Meksiko odbjeglu djevojku pod jamčevinom optuženu za tešku provalu, pokupiti prvih pet tisuća dolara i zatim ih udvostručiti bude li imao dovoljno sreće da pronađe rijetku knjigu koju je djevojka ukrala.No nije samo novac mamac koji je privukao Janewaya. Djevojka koju traži doista se zove Eleanor Rigby, antikvarijati Seattlea pravi su hramovi izgubljene umjetnosti malog izdavaštva, a knjiga je Gavran Edgara Allana Poea nakladnika Grayson Pressa iz 1969. godine, izdanje koje službeno ne postoji. No Janewayevi stari detektivski instinkti vratit će ga do davno zaboravljenog poglavlja u povijesti zločina: niza neriješenih i – čini se – međusobno nepovezanih ubojstava. Uskoro će uvidjeti da je ustvari bio unajmljen pronaći Gavrana. Ako ta knjiga postoji, mogla bi vrijediti bogatstvo. No ljudi koji su je možda posjedovali imaju neugodnu sklonost k nasilnoj smrti…Zamišljen i ispričan u najboljoj Poeovoj tradiciji, Knjižarev trag je uzbudljiv kriminalistički roman o knjiškim i drugim zločinima, intrigantnog zapleta u koji su znalački utkani detalji knjižarskog zanata i doista raritetna knjiga.Prvi roman Johna Dunninga s likom Cliffa Janewaya, Knjižareva smrt, objavljen kao dvanaesta knjiga u NAJbiblioteci, osvojio je prestižnu nagradu Nero Wolfe, a njegovi romani U potrazi za Ginger North i Krajnji rok bili su nominirani za nagradu Edgar. Kao stručnjak za rijetke i vrijedne knjige, Dunning je vlasnik knjižare i antikvarijata Old Algonquin u Denveru gdje trguje rijetkim i prvim izdanjima za probrane kupce.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66499
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole


Re: Knjižarev trag

Počalji od Mustra taj Sre Apr 11, 2018 3:24 pm





58
Odnio sam je do auta i položio na sjedalo.
Nemoj umrijeti, mislio sam. Molim te, nemoj umrijeti. Skinuo sam joj odjeću... Nježno.
Sve je bilo natopljeno krvlju. Rana na trbuhu bila je ona koja me plašila. Nož je ušao do balčaka, točno iznad pubične kosti. Pupak joj je bio lokvica krvi, kao dvjesto pedeset grama pasirane rajčice u limenci. Rana je bila otvorena i ružna. Pritisnuo sam je i pokušao potisnuti krv, ali ona je opet izvirala kao što se lonac prelijeva. Prekrio sam je rukom. Zadnja stvar o kojoj sam se sada brinuo bila je infekcija.
Krv je probijala između mojih prstiju i navirala dalje. Umrijet će, baš ovdje na ovom sjedalu, a ja nisam mogao učiniti baš ništa da je spasim.
Nije bilo pomoći. Čak i da mogu zatvoriti ranu, krvarit će unutra. Gledao sam je kako umire.
Nasmiješila se. Lice joj je imalo smiren, sanjiv izgled. "Tam-poni", rekla je. "Skoro će... ono vrijeme u mjesecu." Tamponi. Isuse Kriste, tamponi.
Izvukao sam ih iz njezine torbe. Paketić mi se činio mali u ruci. Što je, tu je.
Strgnuo sam ljepljivu traku s upravljača. Nije ostalo dovoljno da bih je omotao. No imao sam svoj remen, košulju...
Strgnuo sam košulju i omotao je najbolje što sam mogao.
Probušio sam rupu u remenu kako bi joj čvrsto pristajao, provukao joj košulju između nogu i svezao je za remen sprijeda i straga.
Bit će to poput nedorađenog pojasa nevinosti i djelovat će gotovo jednako uspješno kao i ta starinska naprava.
Ugurao sam tampone i bio je potreban cijeli paketić da zaustavi krvarenje sprijeda. Rana na boku prošla je kroz meso, no cijeli je sloj još visio ondje. Pritisnuo sam ga natrag i čvršće pritegnuo košulju da bi držala. Umjetničko djelo.
Gubitak vremena i oboje smo to znali.
Tada sam pokušao s radijem. Zvao sam dva sata bez prestanka, a nisam imao pojma da li me čuju.
Primio sam je za ruku i rekao joj da bude hrabra. Bile su to tek riječi. Tko sam ja da njoj govorim o hrabrosti? Zapala je u dubok san.
Gubio sam je.
Zora je svitala kad se helikopter pojavio iznad drveća. Prepustio sam je bolničarima. Morao sam se maknuti odande: želudac mi se okretao.
Uspeo sam se na brdo. Koliba se iznenada pojavila, a svjetla su još sjajila. Jedna je žena stajala u sjeni pokraj prozora.
Eleanor.
Cipele su mi udarale uza stube, ušao sam. Jedan pogled na moje lice i znala je. Plakala je, a ja sam je držao i gledao obronak s njegovom aurom smrti i blještanjem crvenih svjetala.
Uskoro je jedan od bolničara došao uzbrdo. "Upravo je odvoze", rekao je. "Budna je i želi vas vidjeti."
Zamolio sam ga da sjedi uz Eleanor, a ja sam se spustio niz strminu. Netko je Rigbyja prekrio dekom, a ja sam ga zaobišao na putu do helikoptera. Ušao sam i sjeo na pod pokraj nosila na kojima

je ležala Trish, blijeda kao smrt.
Ništa nije rekla, samo me trenutak držala za ruku.
"Moramo krenuti", rekao je bolničar. Oči su nam se susrele i znao sam što misli. Stanje je bilo kritično.
"Vozite je nježno", rekao sam. "Ona je hrabrija od svih nas zajedno."
Sreo sam drugog bolničara koji se spuštao niz brdo. Stajao sam na strmini i gledao kako se helikopter polako uzdiže iznad šume. U daljini sam vidio policijske aute koji dolaze.
Ušao sam u kolibu da potražim Eleanor, ali nije je bilo.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66499
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Knjižarev trag

Počalji od Mustra taj Sre Apr 11, 2018 3:25 pm


59
Sjedio sam u postaji s one strane stola s koje sjede počinitelji kad sam napokon upoznao Quintanu. Ušao je u prostoriju sa šalicom koja se pušila u ruci, sjeo nasuprot meni i spustio na mene zloban pogled.
"Ti glupi drkadžijo", rekao je nakon nekog vremena. Kava je bila za mene. Pio sam je bez ičega, kao i on.
Ispitivali su me dva sata. Njegov partner, Stan Mallory, donio je slatko pecivo pa smo nastavili do podneva. Dvaput tijekom ispitivanja Quintana mi je dopustio da nazovem bolnicu gdje nije bilo promjena.
U dvanaest i petnaest je rekao: "Idemo odavde."
Činilo se da govori meni pa sam ga slijedio do parkirališta gdje me ugurao na suvozačevo sjedište najnovijeg modela Forda. "Ovo bi mi trebao biti slobodan dan", rekao je vozeći mokrim ulicama.
Jedan sam trenutak čekao i kada nije nastavio misao, rekao sam: "Nema slobodnih dana, Quintana. Zar to još ne znaš?"
Znao je. Bio je otprilike mojih godina i prolazio je kroz isti onaj zamor koji je moju zadnju godinu na poslu učinio tako nemirnom. "Čujem da si bio dobar policajac", rekao je.
"Bio sam OK."
"Prokleto dobar policajac. To svi kažu. Malo sam telefonirao." "Smjestio sam nekoliko gadova iza rešetaka."
"Mrzim kad policajac nastrada. Osobito dobar policajac."
Sada je bio na autocesti i vozio na sjever. No sišao je kod odvojka za ulicu John. Prošli smo pokraj zgrade Timesa na kojoj je sat okrenut ulici Fairview pokazivao petnaest do tri.
"Moramo razgovarati s Eleanor", rekao je.
"Nikad je nećeš naći. Sada bi već mogla biti bilo gdje." "Sjećaš se gdje si ostavio njezin auto?"
"Mislim da da." "Pokaži mi."
Krenuli smo prema sjeveru i nakon nekoliko pogrešnih skretanja i vraćanja, našao sam ga.
Otvorio je vrata, pogledao pod sjedalo i izvukao Gavrana kojeg je ostavila ondje. "Što misliš, možda je uzela ovoga da ga usporedi s onim drugim?" upitao je. "Mislim da je dijelom tako. A dijelom i zbog onog što je rekla.
Jednostavno ih je voljela imati."
Dodirnuo je knjigu vršcima prstiju. "Nije li to prokleto lijepa stvar?"
"Rigby je bio pedantan. Kažu da je Grayson bio dobar, ali ovo je besprijekorno."
Odvezli smo se natrag u centar. Kroz radio se začuo glas i rekao nam da je operacija gospođice

Aandahl završila. Stanje joj je pod nadzorom.
"Imam čovjeka u bolnici koji prati situaciju", reče Quintana.
"Čim nešto sazna, saznat ćemo i mi. Da sam na tvom mjestu, naspavao bih se. Gdje ti je brlog?" Pogledao sam ga ozbiljna lica. "U Hiltonu."
"Kujin sine", reče suho se nasmijavši.
Iznenađujuće, ali spavao sam. Šest čvrstih sati nakon dobrog tuširanja. Probudilo me lupanje na vratima. Bio je to Quintana.
"Nisam rekao da umreš, Janeway, rekao sam da spavaš. Diži guzicu i oblači se." Pitao sam ga što je čuo iz bolnice.
"Stanje joj je poboljšano do teškog. Nema posjeta još barem tri dana, a nakon toga se neko vrijeme neće penjati na Rainier. No izgleda da će poživjeti."
Poveo me na večeru u restoran s morskim plodovima na doku. Bilo je izvrsno. Platio je karticom.
Nismo razgovarali o slučaju. Razgovarali smo o njemu i meni, dvojici prilično dobrih murjaka. Bio je i te kako umoran i frustriran, vidjelo se na njemu. S trideset osam je ozbiljno premišljao o odlukama koje je donio s dvadesetak godina. Bio je boksač, pekar pereca, varilac, tjelesni čuvar, barmen i, na koncu, s dvadeset i tri, policajac.
Bio je predani rimokatolik, vjernik, ali na nesreću grešnik. U mladosti se obrazovao za svećenika, ali je opetovano padao na kušnji celibata. Čovjek može izludjeti pokušavajući obavljati takav posao. Sada, nakon što je proveo nekoliko sati sa mnom, bio je očaran nečim što mu nikad prije nije padalo na pamet. Svijet je u Quintani dobivao novog prvoklasnog lovca na knjige.
"Ovo je tako prokleto fascinantno", rekao je.
"Moj svijet i dobro došao u njega." Nisam znao je li uočio književnu vezu pa sam mu pomogao. "To je rečenica iz jednog Thurberova djela."
"Znam odakle je. Misliš da sam neki tupavi Meksikanac koji je tek dopuzao preko granice?
Walter Mitty je iz te knjige." "Dobar si."
Već je imao prednost u toj igri. Upitao sam ga kako mu je ime. "Shane", rekao je, izazivajući me da mi se ne svidi.
No nisam mogao ostati ozbiljan. "Shane Quintana!"
"Vidim da si odrastao u bjelačkom dijelu grada gdje se sva smeđa djeca moraju zvati Jose." "Shane Quintana."
"Dali su mi ime po Alanu Laddu. Klinci danas i ne znaju tko je bio Alan Ladd." Pojačao je ehicano naglasak u glasu i rekao: "Ej, čovječe, Shane je bio strašan hombre, ha? Nabio je Jacku Palanceu muda u blato i naprašio ga po gringo guzici."
"Mislim da je bilo obrnuto. A Shane je također bio gringo."
"Ne zajebavaj se sa Shaneom, Janeway. Još te mogu strpati u zatvor."
"To je tvoj veliki izazov u svijetu knjiga, Quintana. Shane. Nađi taj biser i zaradit ćeš gotovo dvije tisuće."
Otišli smo na jedno mjesto koje je znao i igrali bilijar. Nijedan od nas ne bi nikad izmamio grašku znoja Minnesota Fatsu10, ali dobro smo izmučili jedan drugog. Imao je biper za pojasom, no nitko ga nije zvao. Mogao sam pretpostavljati da je Trish živa i drži se.
Kasno te noći opet smo završili u postaji u središtu. Mallory je još bio tamo, tipkajući s dva prsta papirologiju na starom pisaćem stroju. Sjedili smo i razgovarali. Na koncu je Mallory postavio presudno pitanje.

"Što ćeš poduzeti?" Mislio je u vezi sa mnom.
Quintana je slegnuo ramenima. "Razgovarat ću sa šefom. Ne znam, Stan, ne vidim da imamo previše dokaza da pokrenemo slučaj protiv ovog čovjeka."
Mallory mu je uputio sigurno-se-šališ pogled.
"Vidjet ćemo što će šef reći sutra", rekao je Quintana.
Uskoro je Mallory otišao. Quintana reče: "Bit će čudo ako te izvučem iz ovog sranja. Ni čarobnjak Merlin ne bi uspio."
Slijedio sam ga u susjednu prostoriju. Sjeo je za stol s video opremom. "Danas sam razgovarao s gđom Rigby. Zanima te?"
"Naravno."
Ubacio je kasetu u napravu i Crystalino izmučeno lice pojavilo se na ekranu. "Većina ovoga je rutinska. Stvari koje već znaš. Pravo iznenađenje nalazi se na kraju."
Pritisnuo je gumb za brzo premotavanje i potražio u svojoj bilježnici broj na brojaču gdje je želio stati. "Njezin je problem što nikad nisu imali novca", rekao je. "Posjedovali su imanje na kojem su živjeli, kupili su ga davno prije no što su cijene skočile nebu pod oblake.
A ona je imala i komad zemlje u Georgiji koji je naslijedila. Pretpostavljam da toga više nema.
Dala ga je Eleanor i založili su ga kao jamčevinu." Naprava je zujala.
"Rigbyja nije zanimalo ništa što bi donosilo svakodnevni prihod. Uvijek je radio tog svog Gavrana. No ona ga je voljela. I tako je on sjedio u onoj radionici i izrađivao knjige, a one su bivale sve bolje i bolje. Nakon nekog vremena mislila je da su bolje od Graysonovih. Jednog je dana Rigby otišao u Tacomu pogledati neku opremu u jednoj tiskari u stečaju i Crystal je dovela Moona da vidi knjige. Moon nije mogao vjerovati očima. Mislio je da je Grayson oživio, bolji nego ikad.
Iskušenje da jednu proda, nakon toga ju je stalno pratilo. Počela je slušati koliko ljudi plaćaju – toliki novac kolao je od ruke do ruke, a oni ga nisu imali. Kad bi barem mogla prodati jednu za dovoljno love. Mogla bi sakriti novac i malo po malo ga stavljati na njihov račun pa ne bi cijelo vrijeme bili u prokletoj besparici. Činilo se da Rigby ne primjećuje takve stvari. Dokle god su imali hranu na stolu i krov nad glavom, nije se mnogo brinuo. Ni do knjiga mu baš nije bilo stalo. Završio bi jednu, bacio je u onu sobu i više je nikad ne bi pogledao. Katkad je govorio da će ih uništiti, ali nikad to nije učinio, zato što ih je Eleanor voljela, a on ne bi mogao podnijeti da je povrijedi. No svi su oni znali – Crystal, Moon, Eleanor – svi su znali da će, napravi li ikad jednu kojom će biti zadovoljan, uništiti sve ostale.
Kušnja ju je ubijala. No plašila se, nasmrt se bojala. Da Rigby ikad otkrije... Nikad joj ne bi oprostio, zar ne?"
"Ako bi imala sreće."
"Da, samo što ona nije razmišljala na taj način. U njegovim bi očima izdala Graysona i to ju je užasavalo. Vrhunac je bio prije otprilike sedam godina. Odjednom su imali cijeli niz novčanih problema pa je počela nazivati. Na koncu je doprla do Murdocka koji je tada bio vodeći trgovac Graysonom u zemlji. Ostatak uglavnom ide onako kako vam je Scofield ispričao. Njegov napad kašlja ju je uplašio. Sinulo joj je s kako starim čovjekom ima posla. Da Scofield umre i knjiga izađe na vidjelo... Bila bi to velika vijest, zar ne?"
"U knjižarskom svijetu bi."
"A postojala je i mogućnost da Rigby čuje za to, ode pogledati i vidi da nema knjige u stražnjoj sobi."

"Čak mu je i Eleanor mogla reći. Mogla je pročitati u AB-u, "pronađena nova Graysonova knjiga", istrgnuti to i pokazati mu."
Zaustavio je vrpcu, malo je vratio natrag do mjesta koje je želio i zatim se naslonio na stolici. "Tada je Pruitt ušao u priču. Kad je izgubio posao kod Scofielda, sve mu je krenulo nizbrdo. Ako nade tu ženu u crvenom, mislio je, moći će učiniti dvije stvari – osvetiti se Scofieldu i sebi pribaviti novac. No imao je krivo. Mislio je da je to sigurno jedna od Graysonovih nekadašnjih djevojaka i veći dio godine slijedio je taj trag, pokušavajući ih sve naći."
"Kakav posao."
"To je i on otkrio. Ta Nola Jean – mjesecima je radio na njoj i završio u slijepoj ulici kao i svi drugi. Jednom je otišao razgovarati s Rigbyjima, čak je išao u Taos, našao njezinu sestru i pokušao razgovarati s njom. Ništa od toga nije urodilo plodom. Na koncu mu je ponestalo tragova i morao je odustati. No nikad nije prestao razmišljati o tome.
U zadnjih pet godina, Pruitt se doista spustio na svoju prirodnu razinu u ljudskoj vrsti. Bio je sitna propalica koja sanja o slavi. Tada su Eleanor uhitili u New Mexicu. To je bio katalizator, ono što je pokrenulo ovaj novi val događaja. U jednim od novina u Seattleu pojavio se člančić, ništa veliko, tek dnevni izvještaj o radu policije. U priči nije bilo navedeno ime autora, bio je to samo dugačak odlomak, žena iz Seattlea uhićena u Taosu zbog pokušaja pljačke i ubojstva, no mislim da ga je napisala vaša prijateljica Aandahl. Pruitt ga je vidio i nešto mu je sinulo. Žena u crvenom bila je Crystal. Tada je uvukao Slatera u to; njih su dvojica otišli u New Mexico i bacili se na Eleanor. Proganjanje. Maltretiranje. Prijeteći pozivi noću. Zatim je počeo pjevušiti onu pjesmu... Sve samo da je izludi i uzme joj knjigu."
"To je bilo kad je izašla uz jamčevinu."
"Da, bio je period od oko tjedan dana kad su je Pruitt i Slater mučili.
Tada nije imala knjigu, ali znala je gdje je. Charlie Jeffords joj je rekao, bila je to Nolina knjiga.
Zato se vratila, uzela je i pobjegla.
Smiješno je što možda ništa od toga ne bi učinila da je samo Jeffordsova htjela razgovarati s njom."
"Ona je samo željela pronaći svoju majku."
"Vraćaju se ovamo i Pruitt počinje maltretirati Crystal. Proganja je, naziva. Prijeti joj smrću. Zvao bi je noću i puštao onu pjesmu, tek jedan dio, no taman dovoljno, taman dovoljno. Ali glasno, prijeteći.
Zatim se okomio i na Rigbyja i to mu je bila velika pogreška.
Namjerio se na krivog tipa. Rigby je završio u Pruittovoj kući i znaš što se nakon toga dogodilo? Pretresao je kuću i pronašao fotokopije Graysonova Gavrana – to je ono što si našao spaljeno u kanti za smeće. Pretpostavljam da je Pruitt napravio tu kopiju kad je ukrao Scofieldovu knjigu, prije mnogo godina."
"U toj čak nije bilo krivo napisane riječi." "Kladim se da nije ni pogledao."

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66499
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Knjižarev trag

Počalji od Mustra taj Sre Apr 11, 2018 3:25 pm


Pokrenuo je kasetu. Crystalin glas ispunio je sobu. "Stajali smo okolo u šoku", glas joj je drhtao. Quintana se nagnuo natrag na stolici. "Govori o jutru nakon požara."
"Bili smo u Archiejevoj radionici u Snoqualmieju", rekla je. "Bili smo kao tri mrtvaca. Gaston i Archie su bili izvan sebe. Gaston je bio neutješan. Bio nam je to najgori dan u životu... sve do ovog. Mislim da cijelo vrijeme nismo progovorili ni riječi. Što smo mogli reći? Tada smo čuli da se vrata otvaraju... Netko je ušao u radionicu. Sjećam se da je Archie povikao da je zatvoreno... odlazite, jednostavno... odlazite. No koraci su se približavali i onda je stigla. Nola. Čekala sam da nešto

kaže... možda zaplače. No ona je pogledala Gastona preko prostorije... pogledala je ravno u njega i rekla, zla kao pakao:
Tlačite ako hoćete, naivčine. Meni je drago što je kujin sin mrtav'." Crystal je zašmrcala i obrisala oči. "Znala sam da ne misli tako, bio je to samo prkos. Dan prije se žestoko posvađala s Darrylom... a Gastona je oduvijek mrzila zato što njime nikad nije mogla vladati onako kao drugim muškarcima. Kada je to rekla, pozlilo mi je. Okrenula sam se od nje, nisam je mogla gledati... i tada... tada se začuo taj tupi udarac ili neka vrsta... zvuka nečeg smrskanog... i kad sam se ponovno okrenula, ležala je ondje, a mozak joj je... Gaston je stajao nad njom sa okrvavljenim čekićem, a Archie... Archie se nekako povukao uza zid i svi smo samo... samo..."
Lice joj je bilo blijedo. Doimala se slabom.
Quintanin glas se ubacio. "Ne žurite se, gospođo Rigby. Želite li vode?" "Ne."
No primila je čašu koju joj je dodao i žedno ispila. "Što se tada dogodilo?"
"Archie je rekao... nešto kao... dobro je da si to učinio, inače bih ja. No to su bile samo riječi, Gaston je bio taj koji je to učinio. Sjeo je i nije bilo nikakve zabrinutosti ili... bilo čega... na njegovu licu... i netko je spomenuo policiju. Ja sam rekla ne... ne možemo ih pozvati, zatvorit će ga i Sto ću onda bez njega? On je bio moj život, kako bih živjela? I tako smo je umotali u sag pa smo je te noći Archie i ja odvezli u kamionu i pokopali."
Iza kamere Quinatana je rekao: "Što je s drugim ljudima koje je ubio?" "Ne znam." Opet je počela plakati. "Da vjerujemo u to, gospođo Rigby?" "Nije me briga u što vjerujete. Moj život je gotov."
Quintana je zaustavio napravu i premotao vrpcu. Nijedan od nas nije progovorio dok nije škljocnula.
"Je li znala da je Rigby odveo Eleanor?"
"Mislim da nije. Ona kaže ne. Ja joj vjerujem." Spremio je kasetu i odmaknuo se od stola. "Otkrio sam još neke stvari dok si se ti igrao Usamljenog jahača. Rigby je bio taj koji je nazvao u četiri ujutro.
Pozvao je policiju na vlastito dijete. Mislim da se bojao samog sebe, onog što bi mogao učiniti ako se ispostavi da Eleanor doista ima tu knjigu s pogreškom. K vragu, imao je pravo što se bojao, bio je ubio sve ostale koji su ikad imali jednu. Pokušao je prikriti glas, ali imam vrpcu i to je bio on. Bio je na vezi dovoljno dugo da otkrijemo broj pa tako znamo da je poziv stigao s tog telefona. Mislim da je iz istog razloga upalio gramofon u Pruittovoj kući. Jedan dio njega je htio da ga ulovimo."
Razmišljao sam o Crystal i Archieju i pitao što misli da će im se sada dogoditi.
"Što god bilo, neće biti ništa u usporedbi s onim kroz što su već prošli. Vidjet ćemo hoće li činjenice poduprijeti njezinu priču.
Sumnjam da će odležati u zatvoru; jedina optužba bila bi pomaganje pri zločinu, a za to je vjerojatno već nastupila zastara. Čini se da ih sada nije briga. Odrekli su se prava na odvjetnika, svojevoljno su dali izjave koje se poklapaju i ja im vjerujem."
Okrenuo je dlanove. "Možda ti bude i plaćeno ako uspijem to srediti. Ima samo jedna stvar.
Moraš me podučiti tom traženju knjiga. Recimo da je to usluga koju mi duguješ." "Dat ću ti dvodnevni ubrzani tečaj, naučit ću te svemu što znam."
"Ja brzo učim. Jedan dan će biti dovoljan."
Ujutro je došao po mene. Trish je provela besanu noć, ali stanje joj se poboljšalo na dobro.

Pitala je za mene, ali liječnici su joj rekli još ne, možda sutra.
Quintana i ja smo zajedno doručkovali, a zatim obišli nekoliko knjižara. Bez komentara sam ga gledao kako kupuje, a poslije smo sjedili u kafiću i ja sam mu govorio gdje je pogriješio.
Nikad ne kupuj loš primjerak dobre knjige. Što je bolja knjiga, tim više joj se mane uvećavaju. Uvjet, uvjet, uvjet...
Odvezli smo se do zatvora i pokupili Moona. Izgledao je star u zatvorskoj odjeći i čudno malen dok je sjedio između dva šerifova zamjenika na stražnjem sjedalu.
Stigli smo do Rigbyjeva imanja po blistavoj sunčevoj svjetlosti.
Moon je hodao između nas dok smo prelazili livadu. Išli smo stazom kojom sam se ja bio udaljio od kuće, zašli među drveće i stali nakon stotinjak metara u šumi.
Jedan sat poslije, šerifovi su zamjenici iskopali sag u kojem su bile kosti Nole Jean Ryder.
Na proljeće su doletjeli u Denver zbog Quintanine dugo odgađane Odiseje s knjigama. Trish je izgledala dobro, a ja sam bio ushićen kad sam je ugledao. Te smo večeri jeli u meksičkom restoranu na brdu blizu stadiona Mile High, a ujutro smo krenuli za Nebrasku, Iowu i neka mjesta na istoku. Nevolja je s Denverom u tome što je svjetlosnu godinu daleko od bilo kojeg mjesta, udaljen je dobar dan vožnje od bilo kojeg drugog grada s knjižarama. Krajolik je turoban iako ima onih koji vole smeđe zaravni, suhe krajeve i ceste što se protežu u beskraj. Taj smo dan ispunili razgovorom o poslu, o knjigama i zločinima i ljudima koji ih čine. Smijali smo se cijelim putem kroz Nebrasku, vučeni rijekom Platte i povezani prijateljstvom koje lov na knjige čini tako posebnim i bogatim. Pretraživali smo gradiće gdje ljudi u dućanima rabljenom robom nisu iskvareni pohlepnom paranojom trgovina u velikim gradovima. Na takvom je mjestu Quintana učinio prvi dobar pogodak na putovanju, krasan primjerak Tragača Alana Le Maya. Nije bio Shane, ali predstavljao je solidnih sto dolara, što nije loše za trideset pet centa.
Pretražili smo Lincoln i pronašli neke bisere u Bluestemu, oazi knjiga odmah izvan središta grada; zatim smo krenuli u Omahu gdje nikad ničega nema. Vrijeme je cijelim putem bilo prekrasno pa smo se tome smijali, a Trish se zaklela da u Seattleu nije pala ni kap kiše otkad sam bio ondje prošlog listopada. Quintana je zakolutao očima, ali morao se složiti da je zima bila neuobičajeno suha. Skrenuli smo sjeverno u Minneapolis i proveli dan smucajući se okolo s Larryjem Dingmanom iz Dinkytown Booksa. Još sam imao Eleanorinu sliku koju mi je davno dao Slater i pri svakom zaustavljanju pokazivao sam je knjižarima u nadi da ju je netko vidio.
U Chicagu sam vidio tipa kako besramno krivotvori knjigu Stephena Kinga, baš kao što je Richard Grayson učinio s Gavranom. Sjedio je za pultom i ubacivao naslovnu stranicu iz prvog izdanja – izrezanu iz vrlo oštećene i bezvrijedne knjige – u drugo izdanje. Knjiga je bila Isijavanje, laka prijevara zato što druga izdanja toliko nalikuju prvima po uvezu, omotima i količini. Jedina primjetna razlika nalazi se na naličju naslovne stranice, čarobne riječi prvo izdanje pri dnu one prave, a kojih nema na ostalima. Cijeli je postupak trajao manje od pet minuta, a kad je bio gotov, čak bi i stručnjak za Kinga teško uočio razliku. Tip je stavio cijenu od 200 dolara. Quintana se nagnuo preko pulta, nazvao ga lopovom i još nekim imenima prije nego što ga je Trish uspjela odvući pa smo krenuli prema Indianapolisu.
Te sam noći sanjao prvog Graysonova Gavrana. U snu je Richard i toga sredio: promijenio je dva tiskarska slova nakon što je Grayson završio s poslom i otišao provesti ostatak večeri u pubu. Tada bi to bilo lako, 1949., kad su dvojica braće radili sami i kad je pogrešku bilo lako previdjeti. Bez ljepila, bez umetaka koji bi posvjedočili godinama poslije: samo se zamijene slova i ljudi će uvijek pretpostavljati, čak i Grayson, da su bila složena na taj način. Ujutro sam za doručkom ispričao Trish i Quintani i nitko se od nas nije smijao. Još se dugo nismo mogli otresti dojma da je

cijela Graysonova tragedija bila ni zbog čega.
Bili smo na putu deset dana, po svemu sjajno putovanje. Ostali su kod mene još tri dana u Denveru i kuća se doimala praznom kad sam ih smjestio na avion i gledao kako odlijeću.
Godina je došla i prošla. U Denveru je zima, kasna snježna subotnja noć dok sjedim za pultom i ispisujem mali dnevnik koji sam počeo voditi o svojem životu među knjigama. Daleko gore uz ulicu zakrabuljen lik izranja iz snijega, boreći se s opakim vjetrom što zavija s istoka, a ja mislim na Eleanor Rigby. Još gajim iluziju da će jedan od ovih dana ušetati u moju knjižaru i pomoći mi da napišem prikladan kraj slučaja Grayson. Grayson mi je bio prekretnica kao knjižaru. Vratio sam se kući s dovoljno Scofieldova novca da, za sada, mogu kupiti gotovo bilo koju zbirku knjiga koja mi dođe na vrata. Još imam Graysonovu bilježnicu: Amy mi ju je darovala. Kenney zove jednom na mjesec i pita jesam li spreman da je prodam.
Vjerojatno bih trebao to učiniti: novac kojim se razbacuju jednostavno je prevelik da bih ga i dalje odbijao. No Kenney razumije kad se nasmijem i kažem mu kako bi život tog starca bio osiromašen kad bi odjednom imao tu kartu do svega.
Među pronalascima iz Graysonovih papira bila su i pisma koja pokazuju pravi identitet oca Amy Harper. Ime Paul Ricketts bilo je jedan od pseudonima kojima se koristio Richard Grayson u svojim ranim radovima, a pisma su razotkrila dugogodišnju vezu Richarda i Selene Harper. "Dakle, sestrične smo", pisala je Amy za sebe i Eleanor. "Zamisli to." Vijesti sa sjeverozapada postupno su presahnule. Morao sam vratiti knjige Ayn Rand u Murdockovu ostavštinu, budući da se njegova posljednja dva rođaka nikad ni oko čega nisu mogla dogovoriti. Moja najbolja pretpostavka, ona koja mi se čini najvjerojatnijom, jest da su to bile zadnje Murdockove doista dobre knjige, koje je sakupio za veleprodaju kako bi namaknuo novac i ponudio ga Amy. Policija je pronašla velik broj pravih Graysona – sve oslovčane primjerke svega osim Gavrana iz 1969. – među krovnim gredama iznad Rigbyjeve radionice. Nije mogao odoljeti, a da ih ne uzme, svete knjige stvorene Božjom rukom, na svom putu kroz St. Louis, Phoenix, Baltimore, Boise i New Orleans. Što se tiče njegovih vlastitih, sada ih nazivaju Rigbyjevim Gavranima i ljudi koji su ih vidjeli naširoko im se dive. Scofield ih želi, ali čini se da njegovoj ženi u crvenom više nije toliko stalo do novca. Knjige će pripasti Eleanor, gdje god se nalazila.
Slučaj iz New Mexica još je otvoren. Charlie Jeffords je nedavno umro i preostaje vidjeti tko je pucao iz pištolja, ako i kada policajci pronađu Eleanor. Gotovo sam odlučio da je prelako da ljudi nestanu u toj uličnoj knjižarskoj subkulturi. I dalje pokazujem njezinu sliku kad putujem. Čeka je mnogo novca, a Scofield ne postaje mlađi.
Deset je sati – vrijeme je da se maknem odavde i krenem kući. Lik na ulici stigao je do mojih vrata i u tom trenutku, u manje od sekunde, pomislim hej!... možda... možda. Na rubu kapuljače vidim obrise lica mlade žene. Okreće glavu, oči nam se susreću kroz staklo izloga i ona se slabašno nasmiješi. To je najnovija kurva u susjedstvu, ide prema samoposluživanju Safeway nakon naporna dana. Prijateljski joj mahnem i brzo pogasim svjetla. U dvorištu iza dućana gledam crno nebo i pitam se kakve će mi knjige donijeti sutrašnji dan.



_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66499
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Knjižarev trag

Počalji od Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Strana 5 od 5 Prethodni  1, 2, 3, 4, 5

Nazad na vrh


 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu