Umorstvo s potpisom

Strana 4 od 4 Prethodni  1, 2, 3, 4

Ići dole

Umorstvo s potpisom

Počalji od Mustra taj Čet Apr 12, 2018 8:02 am

First topic message reminder :

Cliff Janeway istražuje

Cliff Janeway, bivši detektiv zadužen za ubojstva u denverskoj policiji, svoj je hobi prikupljanja prvih izdanja velikih američkih romana odavno pretvorio u stalan posao. No, svoje bivše zanimanje nikada nije do kraja napustio i kao trgovac rijetkim i vrijednim knjigama i povremeni istražitelj, Janeway je jedinstvena figura u suvremenom kriminalističkom romanu. U Umorstvu s potpisom našeg junaka njegova ljubavnica i partnerica, odvjetnica Erin DAngelo šalje u jedan planinski grad kako bi istražio smrt misterioznog Roberta Marshalla, čovjeka s impresivnom zbirkom potpisanih prvih izdanja knjiga. No, stvari se kompliciraju kada se otkrije kako je žrtva bila Erinina prva prava ljubav, te kako je njegova žena, Laura (pronađena na sceni zločina pokrivena krvlju!) Erinina bivša najbolja prijateljica...
Nakon Knjižareve smrti, Knjižarevog traga, Knjižarevog obećanja, Umorstvo s potpisom četvrta je knjiga u seriji o Cliffu Janewayu nagrađivanog Johna Dunninga, američkog spisatelja neobično talentiranog i jedinstvenog kao i rijetke knjige koje tako iskreno voli i prodaje probranim kupcima u svojoj knjižari i antikvarijatu Old Algonquin u Denveru.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66499
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole


Re: Umorstvo s potpisom

Počalji od Mustra taj Čet Apr 12, 2018 9:10 am






44

„Znam da ste u kuhinji”, rekla je.
Prešla je preko sobe i nestala na drugoj strani, ali za tih sam nekoliko sekundi mogao vidjeti njen obris i pratiti joj kretanje. Mogao sam je tada pogoditi, ali naravno da to nisam mogao, i naravno da je i ona znala.
Imala je prednost. Skinula je cipele; bešumno je hodala, a onda je nestala u tmini i kuća se umirila u jezivoj tišini, prekidanoj samo udarima vjetra. Poludjet će uskoro, pomislio sam, ja mogu izdržati dulje. Ali vrijeme je prolazilo i ništa se nije događalo.
Je li otišla dublje u kuću ili je još negdje blizu u nekoj rupi za koju samo ona zna? Stisnuo sam Erininu ruku.
Samo tiho sada... ne smijemo ni disati, dati joj najmanju naznaku da smo zajedno, i gdje bismo mogli biti...
Predočio sam si velike ledene ploče kako se kreću zemljom, udaljene tisućama godina. Vidio sam asteroide kako padaju na Zemlju, stvarajući plimne valove koji su se kretali prema nama.
Razmišljao sam o onome što znam i pokušavao izmozgati odgovore.
Nije normalna. To je najlakši odgovor.
Prelagan. Prejednostavan, nedovoljan.
Ako je čudovište, nije kao ono Steinbeckovo. Ne, i nije od onih čudovišta iz stvarnog života, poput Bundyja22 i Dahmera23, također; malo je takvih žena, nije vrijedno trošiti vrijeme tražeći ih. Serijski su ubojice, baš kao i krivolovci, gotovo uvijek i samo muškarci. Ako ona nije nekakva luda koja je zakopala tko zna koliko tijela po ovom brdu, sličnija je ženama ubojicama nego tim čudovištima. Za ono što radi postoje jaki osobni razlozi, kladio bih se na to u moje četiri najbolje knjige: dva predraga Raymonda Chandiera, moje ljubljene Plodove gnjeva i potpisanog Richarda Burtona. Ako je ubila jedanput, drugi su možda uslijedili, ali i oni s razlogom, ništa nasumično. U njoj nema urođene krvoločnosti: da je nitko opet ne povrijedi, možda više nikada ne bismo čuli za nju. Bobby je bio osobna stvar, zbroj dugogodišnjih odbojnosti; možda to čak i nije učinila s predumišljajem. Lennie je također bio osobna stvar, iako još ne znamo kako. Nešto je možda rekao, u onom trenutku ljutnje koji je Jerry vidio kroz vrata i nacrtao. I Erin bi bila osobna stvar, možda nešto što joj zamjera toliko dugo da više ni sama ne razumije zašto. Nisam je želio ubiti, ali imao sam loš osjećaj u pogledu krajnjeg ishoda.
Erinin glas je rekao iz neposredne blizine: „Porazgovarajmo s njom.”
„Nema šanse.”
„Ne može nauditi.”
Sigurno se šališ! Valjda si još pod utjecajem te droge koju ti je dala kad možeš nešto takvo reći. „Ni riječi”, prošaptao sam. „Ni zvuka.”
Neka se kuha.
Iznenada, negdje tamo u, praznini, kihnula je i bezrazložno se nasmijala. „Ovo je smiješno”, rekla je, jedva glasnije od šapta. „Što to vas dvoje izvodite?”
Opet je kihnula. Kiše se obično dva puta, ali ovaj put nije uslijedio smijeh, a glas joj je bio jači: „U čemu je stvar? Ponašate se kao da sam gubava.”
Uslijedila je duga tišina.
„Što nije u redu? Što se ovdje događa? Zar ne možemo barem razgovarati?”
Počinje popuštati.
„Pričajte sa mnom.”
„Pričajte sa mnom”, rekla je opet nešto kasnije. Ali samo je ona govorila.
„Ništa se od svega ovoga ne bi dogodilo da onaj zamjenik nije bio toliko glup. Vjeruj mi, Erin, i ti bi još davno ubila Bobbyja, da si morala živjeti s njim, pucala bi u njega, otrovala ga, prerezala mu grlo na spavanju. Mislila sam na to stotinama puta sve ove godine. U početku sam se zaprepastila što uopće mogu misliti o tome. Ali jednog sam jutra sve sagledala dok sam jela zobene pahuljice s bananama. Sjećam se kako sam pomislila: A što ako ga ubije Jerry? Što ako Jerry to napravi? Njemu neće ništa učiniti i oboje ćemo proći nekažnjeno. Kada se to konačno dogodilo, bilo je gotovo tako brzo da nisam mogla vjerovati. Pucala sam usred svađe koja je počela tako naglo da nas je zatekla nespremne, bilo je samo, o, Isuse, sve ono što se skupljalo godinama izišlo je van. Na stolcu je bio njegov pištolj; uzela sam ga i bum! Bobby Marshall se stvarno iznenadio kao nikad do tada.”
Nasmijala se, glupavi kikot srednjoškolke. „Neka sve ide dovraga, učinila sam to, bio je mrtav. Ali taj je zamjenik bio toliki idiot, onda je došao McNamara, i nakon nekog vremena sve je postalo nestvarno, gotovo mi se činilo da i nisam ništa napravila.”
„Jerry je to učinio.”
Čuo sam je kako diše, duboki isprekidani zvuk s druge strane sobe. Njen je glas klizio kroz tamu kao baršun.
„Jerry je to učinio.”
Šmrcnula je. „Ja sam žrtva, a ne Bobby.”
Uzdahnula je. „Ti si mi uvijek bila idol, Erin. Još uvijek si. Kladim se da to nisi znala. Trebaš znati kako sam se potiho divila tvom životu i karijeri. Kad god bi dobila neki veliki proces, čuvala bih isječke iz novina, izrezivala ih i spremala. Želiš li ih vidjeti? Mogu ih izvaditi i upaliti svjetlo. Samo reci jednu riječ. Znam kako bi te se to dojmilo, isto kao i mene; kako i ne bi? Znam da sama nikada ne bi spremila te isječke, nikada se nisi voljela praviti važna. Uvijek si bila iznad toga, za razliku od mene, meni to nije ispod časti. Obožavala sam pratiti kako sjajno rješavaš stvari. Znam ja nju, govorila bih u sebi, to je moja dobra prijateljica. Kladim se da o tebi znam stvari koje ni sama ne znaš ili si ih zaboravila. Kladim se da ne znaš da sam te gledala u sudnicama. Znam se ja prerušiti u staricu, pa sam to i radila; možda sam milijun puta vozila do Denvera i sjedila u stražnjem redu neke sudnice, gledajući kako radiš. Vozila sam sve do Rocky Springsa zbog onog slučaja s vodom na kojem si radila. I uvijek sam mislila: Prokletstvo, tako je dobra, tako joj sve ide glatko i brzo, i tako sam ponosna što sam ti prijateljica. Uvijek sam se ponosila tobom, Erin, i godinama čekala da ti to kažem.”
Zakašljala se. „Jednog dana u Rocky Springsu pogledala si ravno u mene. Oči su nam se srele i pomislila sam: Ona me vidi, ona zna, sada će doći ovamo i pitati odakle se mi to poznajemo, a ja ću odgovoriti da se znamo odavno i sve će biti kao nekad. Ali to se nikad neće dogoditi, zar ne? Znači li ti išta to što sam rekla? Je li te uopće briga? Sigurno nije, inače bi nešto rekla. Znam da si budna, čula sam ti glas tamo straga. Nisam ti previše zasladila kavu, tek koliko je trebalo, kada si počela shvaćati što se ovdje stvarno dogodilo, kada sam ti to vidjela na licu. Samo sam ti nešto pokušavala objasniti, ali vidjela sam da ti... Vidjela sam... vidjela sam ti na licu.”
Pomaknula se i nešto je lupnulo. „Ne bih ti naudila, Erin. Ne smiješ povjerovati da bih ti naudila. Sve što sam htjela je pronaći nešto što sam zauvijek izgubila.”
Čuo sam kako se premješta. Opet sam joj vidio sjenu na prozoru; opet se sagnula i nestala u mraku.
„Isuse, kad bi barem htjela razgovarati sa mnom. Nemoj me tako odbacivati. Radila si to tako dugo, koliko ću još morati plaćati za glupost koju sam napravila prije toliko godina? Kad bi barem htjela o tome razgovarati. Znam da bih ti mogla sve objasniti, samo kad bi...
Pričaj sa mnom...
Pričaj sa mnom.
Molim te.”
Osjetio sam kako drhti u mraku. Disala je isprekidano i glasno.
Sada joj se u glasu pojavio tračak gnjeva. „Nisam samo ja kriva, znaš. Nisam ja namjestila Bobbyju klopku samo da bih tebe povrijedila. Znaš da nikada ne bih učinila nešto takvo. I on mora snositi svoj dio odgovornosti za ono što se dogodilo. Za ples treba dvoje, ali ti, ti nikada nisi mogla nikome oprostiti. Samo jedna tvoja riječ sasvim bi mi promijenila život. Samo nešto obično kao Hej, razumijem ja sve ili Sve je u redu. Tražim li previše? Možeš to i sada reći. Ne bi bilo teško reći kako sve razumiješ. Onda ćemo opet biti kao nekad. Kao u stara vremena. Kao u stara vremena, Erin. Samo...”
Stisnuo sam Erininu ruku. Ni riječi... ni zvuka.
„Volim te, Erin. Uvijek sam te voljela.” Šmrcnula je.
„Bila si tako dobra prema meni kad smo bile mlade. Sjećaš li se dana kada smo se upoznale, kada su me oni mangupi zadirkivali? Kako si im se suprotstavila i potjerala ih? Nije te bilo briga hoće li te odbaciti, nisu ti trebali ti bijednici. Uvijek sam se tome divila. Još uvijek se divim. I sve ove godine čekam da ti to kažem.
Godine...
Cijeli život.
Ionako ti je bolje išlo bez Bobbyja. Zapravo sam ti napravila uslugu, samo to i ne znaš. Nemaš pojma kako on zna izludjeti čovjeka, kao neka usrana starica, stalno je prigovarao i gunđao zbog svega. Nisam znala kuhati, voditi ljubav, uvijek si ti bila tu; uvijek si bila između nas; stalno me potajno uspoređivao s tobom, neki put i gotovo otvoreno. Nekome poput mene takve je stvari teško podnositi. Bilo je tako lako zamrziti te...”
Uzdahnula je. „Samo da te nisam toliko voljela.”
Glas joj je pukao. „O, Erin, oduvijek sam te voljela. Zašto mi ne vjeruješ?”
Duga tišina.
„Muškarci”, rekla je s gnušanjem. „Oni sve pokvare. Misliš da je taj tvoj sadašnji strašan frajer, ali nemoj se kladiti na to. Poljubio me, znaš. Tamo, usred McNamarine blagovaonice me poljubio snažno u usta. Reći ću ti nešto, Erin. Kada pogledaš samu bit, nije tvoj dragocjeni Janeway ništa bolji od Bobbyja. Svi oni misle kurcem.”
Stisnuo sam Erininu ruku. Čuo sam kako Laura šmrče i vidio kako opet prolazi mimo prozora. Iznenada je vrisnula: „Prokleta bila, RECI nešto! Reci nešto! Nemoj samo čučati u mraku i osuđivati me tom nadmoćnom šutnjom! Za koga ti sebe smatraš?”
Osjetio sam kako Erin drhti uz mene. Čvrsto sam je zagrlio.
„Žao mi je. O, Bože, kako mi je žao, nisam tako mislila. Nikad se ne mogu dugo ljutiti na tebe. Ali sada moraš razgovarati sa mnom, zato sam te i dovela ovamo gore. Samo nekoliko riječi, da vidim da si shvatila i sve će biti u redu. Ispričat ću ti sve o Bobbyju i meni i zahvalit ćeš svojoj sretnoj zvijezdi što sam ti ga maknula s puta.
Tako je, ispričat ću ti o Bobbyju. Iznenadit ćeš se. Ti možda misliš kako je on znao sa ženama...”
Nasmijala se usiljeno, suho i kratko. „Živjeti s njim bila je noćna mora. Sve o čemu se brinuo bile su te proklete... KNJIGE!
Od trenutka kada je shvatio što Jerry može, samo je na to mislio. U početku nam je bilo smiješno da klinac može potpisati koga poželi a da to ispadne tako dobro.”
Opet se nasmijala. „Bilo je zadivljujuće gledati ga. Samo bi jedanput trebao vidjeti potpis i mogao ga je ponavljati u beskraj. Trebala si vidjeti što može s Beethovenom i Mozartom. Ali Bobby nije bio glup, nije se htio s tim igrati. Bobby je rekao: Držat ćemo se novijih stvari, njih nitko ne provjerava. Da bi potpisao neku filmsku zvijezdu, ne moraš ništa znati o vrsti papira i tinte. Jerry je to radio običnom kemijskom olovkom, pa smo se smijali, Bože, kako smo se smijali. Ali onda je Bobby počeo prodavati te knjige i više nije bilo smiješno. Poznavao je onog knjižara iz Arkanzasa, pa se udružio s njim. Tip bi donio neke knjige, dao nam brdo love i odnio one potpisane, bez ikakvih pitanja. Mogli smo vječno ovdje živjeti od njegova novca. Ali svađali smo se. Stalno smo se svađali. Kažem ti, izludio bi on i tebe. Bio je tako prokleto proračunat. Ili će biti po njegovom ili nikako. Tražio je rastavu. Zašto ne? Ali onda je rekao da će on uzeti Jerryja i sve se zamrsilo.
Ja ću uzeti Jerryja. Kako se samo usudio? Gdje je bio dok je taj klinac bio nesnosan i trebao toliko pažnje?
Gdje je onda bio?
Jerry je za njega bio samo stroj za proizvodnju novca. Pa smo se svađali. Bilo je sve gore i gore... išlo je tako sve do onog dana kada sam ga u bijesu morala ubiti. On će meni govoriti kako će uzeti Jerryja!”
Tiše, trenutak kasnije: „Dobio je što je tražio.”
Glas joj se primirio u tiho brujanje. „Pa sam ga ubila. Ja sam ubila Bobbyja.”
Čuo sam kako se miče. Pod je zaškripao.
„Ubila sam ga, a uz mene se stvorio Jerry, spreman pomoći mi, kao dar s neba. Jerry se uvijek tako trudio pomoći mi. Uvijek želi da mi se svidi ono što radi. To moraš razumjeti. Jerry mi je htio pomoći. Činilo se kao da mi govori. Reci da sam ja to učinio, govorio mi je. Nitko neće znati.
Hej, prestani samo šutke sjediti i osuđivati me. Rekla sam da Jerry meni govori, zar vam nisam rekla? Pa što ako se to ne čuje? Znam što hoće; znam što pokušava reći.
Reci im da sam ja to učinio. To je Jerry htio reći.
Ali onda sam pomislila, nitko neće povjerovati. Bolje da umjesto toga ja priznam, i prepustim svojem odvjetniku da sam otkrije što je Jerry učinio. Pa se svi sretni vratimo kući.
Je li to bilo mudro? Samo je onaj zamjenik znao što se zaista dogodilo. Još jedan koji je dobio što je zaslužio. Htio je da mu platim da ode iz grada – deset tisuća dolara, da može pobjeći i ne... ne...
... ne praviti mi neprilike.”
Uzdahnula je. „Onda mi ne bi pravio neprilike pred vama.
Zapravo je bio jeftin s tih deset somova. Još imam Bobbyjev novac od knjiga, sve što je dobio od onog propovjednika, sve je to skriveno na mjestu koje samo ja znam. Znaš da ja ne bih nikada ubila zbog novca, čak ni toga glupog zamjenika. Kada ti objasnim, sve ćeš shvatiti. Samo reci da. Erin? Samo reci da želiš čuti i razumjeti. To je sve što mi je sada važno, da ti shvatiš što se dogodilo.”
Vrijeme je prolazilo. Iznenada je rekla: „Želim ti sve ispričati. Samo to želim, onda ćeš shvatiti. Znam da bi i ti učinila potpuno isto, nas se dvije nikada nismo bitno razlikovale. Shvatit ćeš sve.”
To je dakle bila Laurina priča o Lenniejevu tužnom kraju. Kada se vratio u kuću onog dana da pokupi djecu, našao je Jerryja u spavaćoj sobi uz blizance, kako se trese i drži crtaći blok. Lennieju nikad nije palo na pamet da pogleda što je Jerry nacrtao. Našao je crtež mnogo kasnije, ispod stražnjeg sjedala u svojem policijskom autu. Jerry je nacrtao dvije slike: Bobbyjev posljednji trenutak života, u kojem mu se na licu pojavio iznenadni užas kada je shvatio što slijedi... i samo ubojstvo.
„Nacrtao je mene kako pucam u Bobbyja”, rekla je.
Ali Lennieju njegovih deset tisuća nije bilo dovoljno. „Uzeo mi je novac i onda rekao: ‘Hej, zaboravio sam ti napomenuti, to je samo predujam.' Da bih dobila ono što je imao na prodaju, trebala sam izbrojiti mnogo više. I jebi ga, ubila sam ga, pa uzela svoj novac natrag. Trebala si mu vidjeti lice kad je shvatio što će se dogoditi. Kakvo iznenađenje. Molio je i cvilio za svoj bijedni život, rekao mi da su crteži u njegovu kamionetu. Pa smo otišli tamo i, gle čuda, nema crteža. Ubila sam ga kao i Bobbyja, u trenutku bijesa.”
Zakašljala se. „On će meni reći da će uzeti Jerryja.”
Čuo sam je kako se opet kreće. Približila nam se, pa opet odmaknula. Mogao sam je vidjeti kako nestaje u crnini među namještajem.
„Erin?... Pričaj sa mnom... kamo si nestala? Gdje si? Prokletstvo, sada mi trebaš više nego ikad. Reci nešto.”
Ono što je uslijedilo bilo je gotovo nepodnošljivo. Soba je utonula u ništavilo i deset tisuća godina nije se čulo ništa osim vjetra. Osjećao sam kako Erin drhti ispod mog kaputa i privukao je uz sebe koliko sam god mogao. Laura se više nije micala, sve je utihlo do posljednje minute, kada je sasvim pukla.
„Erin?
Reci nešto. Reci nešto. Pričaj sa mnom. Erin...
Pričaj sa mnom. Pričaj sa mnom!
Erin?... Erin! Prokleta bila, Erin, pričaj sa mnom, jebemti, PRIČAJ SA MNOM!
Bolje bi ti bilo da pričaš sa mnom. Za tvoje dobro...
Po čemu si ti tako uzvišena? Po čemu si toliko bolja od mene? Uvijek si mislila da si bolja od mene.
Reci nešto!
RECI NEŠTO!
DA SI ODMAH PROGOVORILA!”
Iznenada su se upalila svjetla: bila je uza zid, a soba je bljesnula žutobijelim svjetlom kao da joj je nešto eksplodiralo u ruci. Stajala je oko metar i pol od nas. Skoro tri sekunde gledao sam u pištolj. Rekla je: „Uvijek sam te voljela, Erin” i „Zbogom”, a sjećam se da sam u tom trenutku pomislio kako će se ubiti. Ali kada je podigla pištolj, to nije bilo prema sebi. Čuo sam pucanj i osjetio užasan udarac kada me udarilo zrno.
Zalijepilo me za zid i presjeklo mi dah. Odmah sam znao da me gadno pogodila, probilo me gotovo cijelog i stiglo do kralježnice, osjetio sam kako gubim osjećaj u rukama i nogama, a u istoj sekundi opet je pucala i Erin se bolno trgnula unatrag; prostenjala je tri riječi: Bože moj, Cliff i prevrnula mi se na rukama. Laura je napravila tri golema koraka i nagnula se nad nas; čuo sam kako se zateže okidač njezina pištolja i napokon sam pucao u nju, oborivši je unatrag preko sobe, pa je naletjela na staklena vrata i razmrskala ih prema van u snježnu mećavu.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66499
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Umorstvo s potpisom

Počalji od Mustra taj Čet Apr 12, 2018 9:11 am





45

Vidio sam crveno. Otvorio sam oči i bljeskajuće crveno svjetlo pokazivalo mi je da se vozim nizbrdo u kolima Hitne pomoći.
Kada sam ih opet otvorio, bio sam u bijeloj sobi, a doktor je stajao nada mnom ozbiljna lica. Čuo sam kako govori da sam izgubio svu krv, sve je isteklo u snijeg, do zadnje kapi. Ali to sam valjda sanjao, jer nitko ne može biti živ ako nema barem malo krvi u sebi.
Mlada medicinska sestra navirila se iznad mojeg kreveta i pozdravila me.
„Gdje sam?”
„Na Odjelu intenzivne njege Medicinskog centra u Denveru.”
Nisam pitao kako sam tamo stigao. Pomaknuo sam prste... pa one na nogama, pa glavu.
„Sve je na mjestu”, rekla je sestra. „Malo ukočeno, ali ispravno.”
„Gdje je Erin?”
„Samo mirno lezite”, rekla je sestra.
„Što je sa ženom koja je bila sa mnom?”
„I ona je ovdje.”
Opet sam izgovorio Erinino ime i sestra je otišla po liječnika, koji je stigao za nekoliko minuta. „Sretan ste vi čovjek. Djelić centimetra lijevo i bili biste paralizirani.”
„Kako je Erin?”
„Vašoj je prijateljici onoliko dobro koliko se to može očekivati.”
„Nemojte mi srati, doktore...”
U jednom sam trenutku pomislio na najgore. Ne odgovara na moje pitanje jer ne želi da saznam istinu, pomislio sam. Stegnuo sam krajeve kreveta i pokušao se pridići.
„Uznemirio se”, rekla je sestra. „Možda bismo trebali...”
„Trebali što?” pitao sam. „Sve što trebate je biti otvoreni sa mnom.”
Liječnik se nagnuo nad moj krevet. „Lezite i slušajte me. Prijateljica vam je u teškom stanju. Prošle noći umalo smo je izgubili dva puta. Vrlo je ozbiljno.” Metak ju je pogodio iznad lijeve dojke. Promašio je srce za dlaku, gotovo jednako tanku kao ona koja mi je spasila kralježnicu. Dvije transfuzije privremeno su joj popravile izgled, ali još je bila kritično. „Činimo sve što možemo za nju”, rekao je liječnik.
Pitao sam mogu li je vidjeti. „Možda uskoro”, rekao je liječnik. „Morali bismo vaš krevet odgurati niz hodnik, ali sada je u nesvijesti; ionako ne bi znala da ste tamo.”
Nisam mogao ne misliti na Hemingwaya i Zbogom, oružje. Ovo će biti isto tako. Ona umire, a ja ne mogu ništa učiniti. Potrošio sam svu sreću koju sam imao onaj put s Trish i sada za Erin nije više ostalo ništa.
Pogledao sam kroz prozor, a vani je kišilo, kao i u onoj sceni iz knjige. Kiša, znamen svih loših stvari.
„Idem je ja vidjeti”, rekao sam.
„Još niste u stanju.”
„Idem. Ili mi pomozite, ili mi se mičite s puta.”
Liječnik je pozvao dežurnog i odlučili su se ne zaustavljati me. Odgurali su mi krevet niz hodnik do njezine sobe.
Meni je izgledala kao mrtva. Lice joj je bilo blijedo i svuda su bile zabodene cjevčice. Oči su joj bile čvrsto zatvorene, a disanje...
„Ne diše”, rekao sam. „Učinite nešto, za ime Boga, ona ne diše.”
„Jako je slaba”, rekao je liječnik.
„Ne diše.”
„Zato nisam htio da još dođete. Činjenica je da ne znamo što će biti s njom. Činimo sve što možemo.”
„Možete li je spasiti?”
„Ne znam. Volio bih da vam mogu reći, ali ne znam.” Moraju je spasiti, pomislio sam. Moraju. Spasit će je oni.
Ali Hemingwayeva scena nije odlazila. I dalje sam gledao kako kiša udara po prozoru i nisam mogao ne primijetiti da sam potrošio svu svoju sreću na Trish one noći prije mnogo godina.
„Trebali biste se sada vratiti u svoju sobu.”
„Ne, želim biti ovdje.”
Čvrsto sam se uhvatio za podnožje Erinina kreveta. Nisu me mogli natjerati da ga pustim, pa su me ostavili tamo da je gledam dok ne umre.
Trgnuo sam se iz sna. Njezine su oči trepnule... samo prorezi... dovoljno da zna da sam tu, i tko sam.
Mahnuo sam prstom u znak pozdrava, a ona je to vidjela, i ona je znala.
Sljedeće lice koja sam vidio bilo je Parleyjevo. Sjeo je, pa smo malo porazgovarali.
Pronašli su Bobbyjeve knjige s autogramima – stotine kataloga sa živopisnim kopijama – ali nitko nikad nije našao novac za koji je Laura rekla da ga je sakrila.
„Bio je to slučaj zajebaniji nego što je itko mogao pomisliti”, rekao je. „Osjećao sam se kriv, kao i svi drugi. Mene je najgore navukla.”
„I mene.”
„Ali ja sam je doveo do vas. A onda se griješilo i griješilo na svakom koraku. Mislim da sve skupa nikada ne bismo riješili u sudnici.”
Erin ga je one noći nazvala iz kuće... Erin nas je spasila. Sve što sam ja mogao bilo je leći i praviti se mrtav, ali ona je potegnula iz petnih žila, iz neke dubine izvukla snagu i uspjela otpuzati do telefona. „Mislio sam da ste oboje gotovi kada sam stigao tamo s doktorima”, rekao je Parley.
Ali ja sam od čvrstog materijala, a čini se da je i s njom isti slučaj.
Spustila se večer, a ona je i dalje bila na životu. Pojeo sam svoju pileću juhicu u njezinoj sobi, a Parley je sjedio uz mene i još pričao. Osjećao sam kako sam svakim satom sve snažniji.
Šerif je pronašao Lauru u snježnom nanosu iza kuće. Otpuzala je do stražnjih stepenica i tamo izdahnula, a ruka joj je groteskno izvirivala iz snijega, još stežući pištolj.
Laura je moj grijeh i nosit ću ga sam.
Sljedećeg ljeta na Sajmu knjiških antikviteta Stjenjaka, knjižar iz Kanzasa pojavio se s romanom Laura, tako rijetkim da se s pravom može nazvati dragocjenošću. Knjiga je bila u stanju dalekom od savršenog, ali za dvanaest stotica više se nego isplatilo kupiti je. Znao sam da je mogu frknuti iz knjižare za nekoliko sati.
Gledao sam omot i na licu glavne junakinje vidio sam nešto što mi je promaklo u Burbanku. Izgledala je kao prava Laura, pomislio sam: kosa je drukčija, usta, oči... sve je drukčije. Sve je bilo drukčije, ali ipak me nešto na tom jeftinom omotu podsjetilo na stvari koje bih radije zaboravio.
Laura je u knjizi junakinja; znao sam da je jedan telefonski poziv dovoljan da zaradim dvostruko. Ali nisam je želio u knjižari, čak ni na kratko.
Osjetio sam ruku na ramenu. Erin je pitala: „To je neka dobra knjiga?”
„Ne.”
„Mora biti barem pristojna, za taj novac.”
Nije više ništa rekla o njoj, ali dodirnula je papir na mjestu gdje je bio ispisan naslov, i po njezinim sam prstima primijetio da je nešto osjetila. Previše ljudi koje je voljela ju je izdalo a sve što sam ja mogao bilo je uvjeriti je kako im se nikada neću pridružiti.
Prodavač je vidio da gledamo knjigu, prišao nam i pitao želimo li je. „Mogao bih malo spustiti”, rekao je, ali ja sam mu se zahvalio i produžili smo dalje.
Vidio sam potpisanog Cormaca McCarthyja, cijena je bila poštena, a takvih je malo. Povučeni McCarthy rijetko je potpisivao i njegovi su rani radovi rijetkost, ali i njega sam propustio. Sada se drukčije ponašam prema potpisanim knjigama, prestao sam trgovati njima osim ako dobro ne poznajem knjižara ili svojim očima vidim kako je potpisana.
Tog poslijepodneva lagano sam otrčao gotovo dva kilometra i zakleo se kako ću zapaliti svijeću kada to ponovim, ali dvostruko duže i brže.
Te smo večeri Erin i ja otišli na davno dogovorenu večeru u Brokeru.
Dani i tjedni su prolazili.
Vrijeme je naš smrtni neprijatelj, ali i najbolji lijek. Nikad nismo razgovarali o Lauri, nikad nismo izgovarali njezino ime, ali pratili smo što se događalo s djecom. Sada su u dobrim obiteljima, a blizanci su posvojeni.
Jerry je ostao zagonetka, čak i stručnjacima. Imao je sposobnosti koje nikada nisu vidjeli objedinjene u jednoj osobi, a kasnije te godine, uz marljivo ohrabrivanje i usmjeravanje mladog učitelja, počeo je govoriti. Ima lijep, bogat glas, ali gotovo istovremeno kada je izgovorio prve riječi, počeo je polako gubiti sposobnosti savanta. To se katkad događa nijemim savantima koji progovore. Pročitao sam to negdje. Tako kažu.
Ne pitajte zašto. Možete isto tako pitati zašto su uopće takvi. Jedna se vrata otvore; druga se zauvijek zatvore.
Danas Jerry govori, ali ne može povući ravnu crtu ili napisati svoje ime.
Tajne ljudskog uma daleko nadmašuju moje sposobnosti shvaćanja.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66499
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Umorstvo s potpisom

Počalji od Mustra taj Čet Apr 12, 2018 9:11 am

Notes

[1] Tanki komad ispečenog tijesta savijen ili omotan oko punjenja od mesa, graha ili sira.
[2] Cornell George Hopley-Woolrich (1903. – 1968.), američki prozni pisac. Koristio se pseudonimom William Irish.
[3] Burton, sir Richard Francis (1821. – 1890.), britanski prevoditelj, putopisac i istraživač. Između ostalog otkrio jezero Tanganjika u srednjoj Africi.
[4] Walter Brennan (1894. – 1974.), američki glumac starije generacije, trostruki dobitnik Oscara.
[5] Lewis, Sinclaire (1885. – 1951.), pisac i socijalni kritičar, prvi Amerikanac koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost (1930.).
[6] 1 jutro, mjera za površinu zemlje, oko 0,4 hektara.
[7] Mantle, Mickey (1931.), slavni američki igrač bejzbola.
[8] Djelo Roya Chanslora po kojem je 1965. godine snimljen poznati film s Jane Fonda u naslovnoj ulozi.
[9] Stevenson, Adlai (1900. – 1965.), američki političar, aktivan pri osnivanju Ujedinjenih naroda.
[10] Hayes, George Francis “Gabby” (1885. – 1969.), američki glumac.
[11] Zamjenik šerifa Barney Fife, lik iz šoua Andyja Griffitha, američke televizijske serije emitirane 1960. – 1980. godine.
[12] Vještice iz Salema (The Crucible), drama Arthura Millera iz 1953. godine o vješticama iz Salema. Zbog aluzija na progone komunista u SAD-u u pedesetim godinama, i sam autor je bio pozvan pred Komitet za protuameričke djelatnosti.
[13] McCarthy, Joseph (1908. – 1957.), američki senator, protagonist antikomunističkih progona u pedesetim godinama.
[14] Keystone Kops, naziv za nespretne, loše odjevene i nesposobne policajce koji su se redovito pojavljivali u nijemim filmovima između 1914. i 1920. godine.
[15] Hoyle, Edmond (1671. – 1769.), engleski pisac, prvi koji je pisao o kartaškim igrama. Kada je nešto “po Hoyleu”, znači da je potpuno u skladu s općepriznatim znanjima i zakonima.
[16] Planned Parenthood Federation of America, organizacija osnovana 1942. godine s ciljem da educira na polju planiranja obitelji, osobnih sloboda i spolnih bolesti.
[17] Bookscout, u doslovnom prijevodu izviđač za knjige, označava samostalne male knjižare bez svojeg prostora, koji među jeftinim knjigama traže one vrednije, koje će poslije preprodati u nekoj knjižari.
[18] Iz Evanđelja po Mateju (7:12) – u svemu čini drugima ono što bi želio da oni tebi čine.
[19] Privatno konzervativno antikomunističko udruženje osnovano 1958. godine, nazvano po američkom baptistu i misionaru ubijenom u Kini 1945. godine.
[20] Paradise, ime gradića je istovremeno i riječ koja znači raj.
[21] Mentalno zaostala osoba s iznimnim sposobnostima na nekom usko određenom području.
[22] Bundy, Ted (1946. – 1989.), ubojica i silovatelj, jedan od najzloglasnijih američkih kriminalaca.
[23] Dahmer, Jeffrey (1960. – 1994.), američki serijski ubojica uhvaćen 1991. godine.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66499
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Umorstvo s potpisom

Počalji od Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Strana 4 od 4 Prethodni  1, 2, 3, 4

Nazad na vrh


 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu