Druga prilika

Strana 1 od 6 1, 2, 3, 4, 5, 6  Sledeći

Ići dole

Druga prilika

Počalji od Mustra taj Čet Apr 12, 2018 12:09 pm



Približila sam se i prišla tijelu. Tashina školska bluza bila je natopljena krvlju, pomiješana s kišom koja je padala. Niti metar od nje, u travi je ležao ruksak u duginim bojama. Rupe od metaka bile su posvuda, krhotine od stakla i drveta. Deseci djece krenuli su prema cesti… Toliko pucnjave, a samo jedna žrtva.Tragični svršetak slučaja umorstva na bračnom putovanju ostavio je Lindsay Boxer nesigurnom u to može li se ikada ponovno vratiti svojem poslu. Ali kada jedna djevojčica biva ustrijeljena pred crkvom u San Franciscu, ona zna da je došlo vrijeme za ponovno okupljanje Ženskog kluba za umorstva. Radeći s novinarkom Cindy Thomas, pomoćnicom okružnog tužitelja Jill Bernhardt, i medicinskom istražiteljicom Claire Washburn, Lindsay počinje ulaziti u trag misterioznom ubojici koji svoje progonitelje brzo pretvara u svoje žrtve.


_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 65572
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Druga prilika

Počalji od Mustra taj Čet Apr 12, 2018 12:09 pm



DRUGA PRILIKA

Posebno zahvaljujem inspektorici/narednici Holly Pera iz Odjela za umorstva policijske uprave San Francisca. Njenom partneru inspektoru/naredniku Joeu Toomeyu. I Peteu Ogtenu, umirovljenom kapetanu policijske uprave San Francisca. Uz to, i doktoru Gregu Zormanu iz Ft. Lauderdala.
Ali ovo je, prije svega, za Lynn i Sue.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 65572
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Druga prilika

Počalji od Mustra taj Čet Apr 12, 2018 12:11 pm


Prolog Dječji zbor

1. poglavlje

Aaron Winslow nikada neće zaboraviti nekoliko sljedećih minuta. Prepoznao je užasne zvukove istog trenutka kada su se prolomili kroz noć.
Protrnuo je cijelim tijelom. Nije mogao vjerovati da netko u ovom susjedstvu puca moćnom puškom. Bum, bum, bum ... bum, bum, bum.
Njegov zbor upravo je izlazio iz crkve u ulici Harrow. Četrdeset i osmero mlade djece pojurilo je pokraj njega na pločnik. Upravo su završili svoju generalnu probu za natjecanje u San Franciscu, i bili su odlični.
A onda su se začuli pucnji iz puške. Mnogo njih.
Ne samo jedan pucanj. Čitav niz. Napad. Bum, bum, bum ... bum, bum, bum. "Na pod...", povikao je što je jače mogao. "Svi na pod! Pokrijte glave! Zaklonite se!" Gotovo da nije mogao vjerovati riječima koje su mu izlazile iz usta.
Isprva, izgledalo je kao da ga nitko ne čuje. Djeci su, u njihovim bijelim bluzama i košuljama, pucnji vjerojatno zvučali poput praskalice. A zatim je salva metaka zapljuštala po prekrasnom crkvenom vitražu. Slika Kristovog blagoslivljanja djeteta u Capernaumu se zatresla, staklo se rasulo posvuda, padalo je i po dječjim glavama.
"Netko puca!" povikao je Winslow. Možda i više njih. Tko bi to mogao biti? Trčao je među djecom kao lud, vičući, mašući rukama, gurajući što više njih dolje na travu. Kad su djeca konačno čučnula nisko ili polegla po tlu, Winslow je ugledao dvije djevojčice iz svoga zbora, Chantal i Tamaru, skamenjene na travnjaku dok su meci zujali pored njih. "Chantal, Tamara, legnite dolje!" povikao je, ali one se nisu niti pomakle, zagrljene, histerično jaučući. Njih dvije bile su najbolje prijateljice. Znao ih je otkad su bile sasvim male, dok su se igrale školice na asfaltu.
Nije razmišljao ni trenutka. Potrčao je prema dvjema djevojčicama, snažno ih zgrabio za ruke i povukao na tlo. Zatim je legao preko njih, čvrsto ih držeći.
Meci su zujali svega nekoliko centimetara iznad njegove glave. Bubnjići u ušima su ga boljeli.
Tijelo mu je drhtalo kao i djevojčice zaštićene pod njim. Bio je gotovo siguran da će svakog trenutka poginuti. "Sve je u redu, djeco", prošaptao je.
A zatim, jednako neočekivano kako je i počela, pucnjava je prestala. Oblak tišine visio je u zraku. Tako čudan i neobičan, kao da je cijeli svijet prestao slušati.
Dok se dizao s poda, pogled mu je zatekao nevjerojatan prizor. Polako, svuda, djeca su se osovljavala na noge. Bilo je i nešto plača, ali nigdje nije vidio krvi; činilo se da nitko nije ozlijeđen.
"Jesu li svi u redu?" povikao je Winslow. Probijao se kroz gužvu. "Je li netko ozlijeđen?"
"Ja sam dobro... Ja sam dobro", stizali su odgovori. U nevjerici se osvrnuo oko sebe. Ovo je bilo pravo čudo.
Tada je začuo jedno dijete kako plače.
Okrenuo se i zapazio Mariju Parker, koja je imala svega dvanaest godina. Maria je stajala na bijelo oličenim drvenim stepenicama ulaza u crkvu.
Djelovala je izgubljeno. Gušila se u jecajima koji su joj navirali iz širom otvorenih usta.
A onda mu je pogled pao na ono što je djevojčicu dovelo do histerije. Osjetio je kako mu se srce steže. Čak ni u ratu, čak ni odrastajući na ulicama Oaklanda, nikada nije osjetio ništa tako užasno, tako tužno i bezumno.
"O Bože. O, ne. Kako si mogao dozvoliti da se ovo dogodi?"
Tasha Catchings, bilo joj je tek jedanaest godina, ležala je zgrčeno u cvjetnom vrtu pokraj crkve. Bijela školska bluza bila joj je natopljena krvlju.
Naposljetku, velečasni Aaron Winslow je i sam zaplakao.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 65572
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Druga prilika

Počalji od Mustra taj Čet Apr 12, 2018 1:17 pm


Ženski klub za umorstva
– ponovno


1. poglavlje

U utorak navečer našla sam se na partiji pokera s tri stanara Kuće za tinejdžere u ulici Hope. Bilo mi je super.
Na istrošenom kauču nasuprot mene sjedio je Hector, mladić iz latinske četvrti, prije dva dana je izašao iz popravnog; Alysha, tiha i lijepa, ali s obiteljskom prošlošću kakvu ne biste željeli saznati; i Michelle, koja je sa svojih četrnaest godina jednu već provela prodajući se na ulicama San Francisca.
"Poker", izjavila sam, položivši karte na stol, upravo kada je Hektor mislio da je partija njegova. "Do vraga", kukao je, "Kako to da mi, svaki put kada mi se čini da ću pobijediti, zabiješ nož u
leđa?"
"Ludo, govorila sam ti da nikad ne vjeruješ drotovima", smijala se Michelle, dobacivši prema meni urotnički smiješak.
Zadnja četiri mjeseca u Kući u ulici Hope sam provodila noć ili dvije u tjednu. Vrlo dugo sam, nakon groznog slučaja mladenke i mladoženje, bila potpuno izgubljena. Uzela sam mjesec dana dopusta iz Odjela za umorstva; pobjegla do marine; i zurila u zaljev iz sigurnosti svoga stana na Potrero Hillu.
Ništa nije pomoglo. Niti savjetovanje, niti potpuna podrška mojih djevojčica - Claire, Cindy, Jill. Čak ni povratak na posao. Gledala sam, nemoćna pomoći, kako život istječe iz osobe koju sam voljela. Još uvijek sam se osjećala odgovornom za smrt svoga partnera na zadatku. Činilo se da ništa ne može popuniti prazninu.
Tako sam došla tu... u ulicu Hope.
A dobra je vijest, da je donekle funkcioniralo.
Krajem oka skrenula sam pogled sa svojih karata na Angelu, pridošlicu koja je sjedila u metalnoj stolici na drugoj strani sobe, mazeći svoju tromjesečnu bebu. Jadna djevojka, imala je možda šesnaest godina, cijelu večer nije rekla gotovo nijednu riječ. Pokušat ću razgovarati s Angelom prije nego večeras otiđem.
Vrata su se otvorila i ušla je Dee Collins, jedna od glavnih savjetnica u Kući. Za njom je ušla jedna crnkinja krutog držanja u konzervativnoj sivoj odori. S tri kilometra se moglo vidjeti da je iz Odjela za djecu i obitelj.
"Angela, došla je tvoja socijalna radnica." Dee je čučnula pokraj nje. "Nisam slijepa", rekla je tinejdžerka.
"Sada ćemo morati uzeti bebu", ubacila se socijalna radnica, kao da je dovršenje ovog zadatka jedina stvar koja ju sprječava u hvatanju autobusa kući.
"Ne!" Angela je privukla dijete još bliže k sebi.
"Možete me držati u ovoj rupi, možete me poslati natrag u Claymoore, ali nećete uzeti moju bebu."
"Molim te, dušo, samo na nekoliko dana", pokušavala ju je uvjeriti Dee Collins.
Tinejdžerka je zaštitnički omotala ruke oko svoje bebe koja je, osjetivši da nešto nije u redu, počela plakati.

"Nemoj raditi scenu, Angela", upozoravalaje socijalna radnica. "Znaš kako idu ove stvari." Dok se približavala djevojci, promatrao sam kako Angela skače iz stolice. Jednom rukom zgrabila je bebu, a u drugoj je držala čašu soka koji je pila.
Jednim hitrim pokretom razbila je čašu o stol. To je proizvelo oštru krhotinu.
"Angela", skočila sam od stola za kartanje, "skloni to. Nitko neće nigdje odnijeti tvoju bebu ukoliko ti to ne dozvoliš."
"Ova kuja mi pokušava uništiti život", sijevnula je.
"Prvo me pustila da sjedim u Clavmoru tri dana nakon mog termina, onda mi ne dopušta da otiđem kući, mami. Sad mi još pokušava uzeti moju djevojčicu."
Kimnula sam, pogledavši tinejdžerku ravno u oči.
"Prvo, moraš odložiti čašu", rekla sam. "Znaš to, Angela."
Djelatnica Odjela za djecu i obitelj zakoračila je, ali sam je zaustavila. Polako sam se približila Angeli. Primila sam rukom čašu, a potom nježno iznijela dijete iz njenog naručja.
"Onaje sve što imam", prošaptalaje djevojka, a onda je počela jecati.
"Znam", klimnula sam glavom. "Zato ćeš promijeniti neke stvari u svom životu i ponovno je dobiti natrag."
Dee Collins je zagrlila Angelu i rupčićem umotala njenu krvavu ruku. Socijalna radnica bezuspješno je pokušavala umiriti uplakano dijete.
Prišla sam joj i rekla: "To dijete mora biti smješteno negdje u blizini, sa svakodnevnim pravima na posjet. Uzgred, ovdje nisam vidjela ništa vrijedno zapisnika. A ti?" Socijalna radnica mi je bez riječi uputila prijekoran pogled i otišla.
Iznenada se oglasio moj biper, tri prodorna zvučna signala prekinula su napetu atmosferu. Izvadila sam ga i pogledala broj. Jacobi, moj bivši partner iz Umorstava. Što li hoće?
Ispričala sam se i otišla u ured za osoblje. Uspjela sam ga dobiti u njegovom automobilu. "Lindsay, nešto se ružno dogodilo", rekao je neveselo. "Mislio sam da bi te moglo zanimati."
Ukratko me upoznao s užasnom pucnjavom kod crkve u La Salle Heightsu. Ubijena je jedanaestogodišnja djevojčica.
"Isuse..." uzdahnula sam dok mi se srce stezalo.
"Mislio sam da možda želiš preuzeti slučaj", rekao je Jacobi.
Duboko sam udahnula. Prošlo je više od tri mjeseca otkako nisam bila na poprištu umorstva. Od dana kada je zaključen slučaj mladenke i mladoženje.
"Dakle? Nisam dobro čuo", bio je uporan Jacobi. "Želiš li taj slučaj, poručnice?" Bilo je to prvi put da me oslovio mojim novim činom.
Shvatila sam da je moj medeni mjesec završio. "Da", promrmljala sam. "Želim ga."

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 65572
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Druga prilika

Počalji od Mustra taj Čet Apr 12, 2018 1:18 pm








2. poglavlje

Hladna kiša počela je padati kad sam se zaustavila svoj Explorer kod crkve u La Salle Heightsu, u ulici Harrow, u pretežno crnačkoj četvrti Bay Viewa. Tu se okupilo gnjevno, uznemireno mnoštvo ljudi - kombinacija potištenih majki iz susjedstva, i uobičajenih mrzovoljnih momaka iz četvrti odjevenih u sjajne Tommy' jakne - svi oni natiskivali su se sa šačicom uniformiranih policajaca.
"Ovo nije prokleti Mississippi", povikao je netko dok sam se probijala kroz gužvu.
"Koliko još?" jaukala je neka starija žena. "Koliko još?" Pokazala sam značku dvojici nervoznih pozornika uz policijsku vrpcu. Ono što sam ugledala nakon toga ostavilo me bez daha.
Bijela fasada crkve bila je izranjavana grotesknim nizovima rupa od metaka i pukotinama boje olova. Ogromna rupa zjapila je u zidu gdje je mecima razbijen veliki vitraž. Nazubljene krhotine stakla stršile su poput obješenih komada leda.
Djeca su još uvijek bila raštrkana posvuda po travnjaku, očito u šoku. Nekima je pomagala ekipa hitne pomoći.
"O, Isuse", prošaptala sam sebi u bradu. Uočila sam medicinske tehničare u crnim vjetrovkama, okupljene pokraj tijela mlade djevojčice uz stepenice ulaza. U blizini su bila dvojica policajaca u civilu. Jedan od njih bio je moj bivši partner, Warren Jacobi.
Uhvatila sam se u oklijevanju. Ovo sam obavila stotinu puta. Samo nekoliko mjeseci prije riješila sam najveći slučaj umorstva u gradu od Harvey Milka, ali od tada se dogodilo puno toga. Čudno sam se osjećala, kao da sam u svemu ovome početnica. Stisnuvši šake, udahnula sam duboko i zaputila se prema Jacobiju.
"Dobro došla natrag u svijet, poručnice", rekao je Jacobi, zaplićući jezikom pri izgovaranju mog novog čina.
Od zvuka te riječi, tijelom mi još uvijek prostruji neki elektricitet. Biti na čelu Umorstava bio mi je cilj tijekom cijele karijere; prva žena detektiv Odjela za umorstva u San Franciscu; sada njegova prva poručnica. Nakon što se moj stari poručnik odlučio premjestiti na nešto ugodniji posao u Bodega Bayu, šef Mercer me pozvao.
Mogu učiniti jednu od dvije stvari, rekao mi je.
Mogu te držati na dugoročnom administrativnom dopustu, a ti vidi možeš li u sebi pronaći snage da ponovno radiš ovaj posao. Ili ti mogu dati ovo, Lindsay. Gurnuo je preko stola zlatnu značku s dvije pruge. Mislim da do tog trenutka nikad nisam vidjela Mercera da se smije.
"Poručnička značka ne pomaže puno, zar ne, Lindsay?" rekao je Jacobi, naglašavajući kako se naš trogodišnji partnerski odnos promijenio.
"Što imamo tu?"
"Izgleda da je bio samo jedan naoružani napadač, iz onog grmlja."
Pokazao je na gusto žbunje pokraj crkve, možda pedesetak metara dalje. "Kurvin sin je uhvatio djecu baš na izlazu. Otvorio je vatru iz svega što je imao."
Udahnula sam, zureći u uplakanu, pucnjavom šokiranu djecu raštrkanu svuda po travnjaku. "Je li netko vidio napadača? Netko ga je vidio, zar ne?"
Odmahnuo je glavom. "Svi su se bacili na pod."
Pokraj preminule djevojčice jedna je crnkinja, sva izvan sebe, jecala na utješnom prijateljičinom

ramenu. Jacobi je primijetio kako nepomično promatram mrtvu djevojčicu.
"Zvala se Tasha Catchings", promrmljao je. "Išla je u peti razred, tamo prijeko, u Sv. Anni. Bila je dobra curica. Najmlađa u zboru."
Približila sam se i prišla tijelu. Ma koliko puta to učinila, uvijek je to bio potresan prizor. Tashina školska bluza bila je natopljena krvlju, pomiješana s kišom koja padala. Niti metar od nje, u travi je ležala naprtnjača u duginim bojama.
"Samo ona?" pitala sam u nevjerici. Osvrnula sam se po poprištu. "Ona je jedina pogođena?" Rupa od metaka bilo je posvuda, krhotine od stakala i drva. Deseci djece krenuli su prema cesti...
Toliko pucnjave, a samo jedna žrtva.
"Naš sretan dan, ha?" frknuo je Jacobi.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 65572
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Druga prilika

Počalji od Mustra taj Čet Apr 12, 2018 1:18 pm







3. poglavlje

Paul Chi, član moje ekipe iz Odjela za umorstva, na crkvenim je stepenicama uzimao izjavu od visokog, naočitog crnca odjevenog u crnu dolčevitu i traperice. Već sam ga vidjela na vijestima. Čak sam znala i njegovo ime: Aaron Winslow.
I ovako obuzet šokom i očajem, Winslow je bio elegantan - glatko lice, tamna crna kosa zalizana na tjemenu, i građa - igrača ragbija. Svatko u San Franciscu znao je što on sve čini za ovu četvrt. Navodno je bio junak svakodnevnog života, i moram reći, upravo tako je i izgledao.
Odšetala sam do tamo.
"Ovo je velečasni Aaron Winslow", rekao je Chi, predstavljajući nas jedno drugom. "Lindsay Boxer", rekla sam, pruživši ruku.
"Poručnica Boxer", rekao je Chi. "Ona će nadgledati slučaj." "Upoznata sam s vašim radom", rekla sam.
"Podosta ste dali za ovu četvrt. Žao mi je zbog ovoga. Zbilja nemam riječi." Pogled mu je skrenuo na ubijenu djevojčicu.
Govorio je najnježnijim mogućim tonom.
"Poznavao sam je otkad je bila beba. Ovo su dobri, odgovorni ljudi. Njezina majka... sama je odgojila Tashu i njenog brata. Sve su ovo samo djeca. Proba crkvenog zbora, poručnice."
Nisam se željela nametati, ali morala sam. "Mogu li vas pitati nekoliko pitanja? Molim vas." Ravnodušno je kimnuo glavom. "Naravno."
"Vidjeli ste nekoga? Nekoga kako bježi? Neki obris, barem za trenutak?"
"Vidio sam odakle su stizali pucnji", rekao je Winslow i pokazao prema istom onom grmlju gdje je i Jacobi otišao. "Vidio sam uzastopne bljeskove pucnjave. Bio sam odveć zauzet pokušavajući svu djecu natjerati na tlo. To je bilo ludilo."
"Je li netko nedavno prijetio vama ili crkvi?" upitala sam.
"Prijetnje...?" Winslow je nakrivio lice. "Možda godinama prije, kada smo tek počeli financirati obnovu nekih od ovih kuća."
S male udaljenosti, mučni jauk dopro je od majke Tashe Catchings dok se djevojčičino tijelo podizalo na nosila. To je bilo tako tužno.
U gomili se osjećala sve veća napetost.
Provokacije i optužbe bile su sve glasnije. "Zašto svi samo stojite tu? Idite i pronađite ubojicu!" "Bolje da pođem tamo", rekao je Winslow, "prije negoli ovo krene u pogrešnom smjeru."
Zakoračio je, a onda se rezignirano okrenuo, stisnutih usana. "Mogao sam spasiti to jadno dijete. Čuo sam pucnjeve."
"Niste ih mogli sve spasiti", rekla sam. "Učinili ste što ste mogli."
Naposljetku je klimnuo. A tada je rekao nešto što me potpuno zateklo. "Bila je to M-16, poručnice.
Sa spremnikom od 36 metaka. Podlac je dvaput promijenio spremnik." "Kako vi to znate?" upitala sam iznenađeno.
"Pustinjska oluja", odgovorio je. "bio sam kapelan na bojištu. Nema šanse da ikad zaboravim taj užasan zvuk. To nitko ne zaboravlja."

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 65572
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Druga prilika

Počalji od Mustra taj Čet Apr 12, 2018 1:18 pm








4. poglavlje

Začula sam kako netko kroz buku mnoštva doziva moje ime. Bio je to Jacobi. Nalazio se u šumici iza crkve. "Hej, poručnice, dođite pogledati ovo."
Zaputivši se tamo, nisam znala kakva bi to osoba bila u stanju ovakvo što učiniti. Radila sam na stotini umorstava; obično su se vrtjela oko droge, novca, ili seksa. Ali ovo... ovome je namjera bila zaprepastiti.
"Pogledaj ovo", rekao je Jacobi, nagnuvši se nad jednim mjestom. Pronašao je spremnik za streljivo.
"Kladim se da je od M-16", odgovorila sam. Jacobi je klimnuo. "Mala dama je u slobodno vrijeme obnavljala svoje znanje? Čahura je Remington 223."
"Poručnica Mala dama za tebe", nasmiješila sam se. Zatim sam mu rekla kako sam znala.
Desetine praznih čahura ležale su razbacane svuda uokolo. Bili smo duboko među grmljem i drvećem, skriveni od crkve.
Spremnici su bili odbačeni na dvije zasebne gomile čahura udaljene oko pet metara. "Vidi se gdje je počeo pucati", rekao je Jacobi.
"Mislim da je ovdje. Morao se kretati okolo."
S mjesta gdje se nalazila prva gomila čahura pucao je pogled u pravcu bočne strane crkve.
Onaj vitraž je bio jasno vidljiv... Sva ta djeca, hrleći prema ulici... Bilo mi je jasno zašto ga nitko nije uspio vidjeti. Skrovište mu je bilo potpuno zaklonjeno.
"Kad je ponovno napunio pušku, morao se pomaknuti ovdje", pokazao je Jacobi.
Došla sam do tog mjesta i čučnula pokraj druge gomile čahura. Tu nešto nije bilo u redu. Crkvena fasada se i otud vidjela, i ulazne stepenice na kojima je stajala Tasha ležala. Ali jedva.
Zagledala sam se u zamišljenom pravcu, poravnavajući pogled s mjestom na kojem je bila Tasha u trenutku kad je pogođena. Jedva se moglo vidjeti. Nije moguće da je namjerno nišanio na nju. Pogođena je iz sasvim nevjerojatnog kuta.
"Slučajni pogodak", promrmljao je Jacobi. "Što ti misliš, je li to bio odbijeni metak?"
"Što se nalazi ovdje straga?" upitala sam. Osvrtala sam unaokolo probijajući se kroz gusto granje i udaljavajući se od crkve. Nitko nije vidio napadača kako bježi, pa očito nije umakao ulicom Harrow. Guštara je bila duboka nešto više od šest metara.
Na kraju se nalazila žičana ograda visoka oko metar i šezdeset centimetara, koja je dijelila crkveno područje od susjedstva. Ograda nije bila visoka. Odgurnula sam se nogama i preskočila preko.
Našla sam se pred ograđenim dvorištima i krhkim kućercima poredanima u redove. Nekoliko se ljudi okupilo promatrajući predstavu. S desne strane nalazila su se igrališta naselja Whitney Young.
Jacobi je konačno uhvatio korak sa mnom. "Polako", prozborio je zadihano. "Tu je publika. Zbog tebe ispadam kilav."
"Morao je ovuda pobjeći, Warrene." Proučili smo oba pravca. Prvi je vodio prema jednoj uličici; drugi prema redovima kućica.
Viknula sam prema skupini gledatelja okupljenih na stražnjem trijemu, "Je li netko nešto vidio?"

Nitko nije reagirao.
"Netko je pucao na crkvu", povikala sam. "Poginula je mala djevojčica. Pomognite nam. Potrebna nam je vaša pomoć."
Svi su naokolo stajali utonuli u nepovjerljivu šutnju specifičnu za ljude koji s policijom ne raspravljaju.
Tada je polako pristupila jedna žena od otprilike trideset godina. Pred sobom je gurkala mladog dječaka. "Bernard je nešto vidio", rekla je muklim glasom.
Činilo se da Bernard ima oko osam godina, opreznih okruglih očiju, odjeven u zlatnogrimiznu Kobe Bryant majicu. Pripijao se majci uz noge.
"To je bio kombi", neočekivano je progovorio.
"Onakav kakvoga ima ujak Reggie." Pokazao je prema prašnjavom puteljku koji vodi prema uličici. "Bio je parkiran tamo dolje."
Kleknula sam dolje i izbliza se nježno nasmiješila uplašenom dječaku. "Bernarde, koje je boje bio kombi?" Dječak je kimnuo: "Bijele."
"Moj brat ima bijeli kombi Dodge", rekla je Bernardova majka. "Bernarde, je li bio poput ujakovog kombija?" upitala sam. "Tako nekako. Ustvari, i nije baš."
"Jesi li vidio čovjeka koji ga je vozio?"
Odmahnuo je glavom. "Iznosio sam smeće. Vidio sam samo kako odlazi." "Misliš li da bi ga mogao prepoznati ako ga ponovno vidiš?" pitala sam ga. Bernard je klimnuo.
"Zbog toga što je izgledao kao ujakov?"
Oklijevao je. "Ne, nego zato što je straga imao sliku." "Sliku? Misliš kao neki znak? Ili nekakvu reklamu?"
"A-a", odmahnuo je glavom, a poput mjeseca okrugle oči su mu pretraživale uokolo. Zatim su bljesnule. "Mislim kao ono." Pokazao je prema otvorenom kamionetu na susjedovom kućnom prilazu. Na njegovu je stražnjem odbojniku bila naljepnica Cal Golden Beara.
"Misliš na prozirnu naljepnicu?" potvrdila sam. "Na vratima."
Nježno sam spustila ruke dječaku na ramena. "Bernarde, kako je izgledala ta naljepnica?"
"Kao Mufasa", rekao je dječak, "iz Kralja lavova."
"Lav?" Misli su mi punom parom prebirale sve moguće asocijacije. Sportski klubovi, oznake koledža, korporacija...
"Aha, kao Mufasa", ponovio je Bernard. "Samo što je imao dvije glave."


_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 65572
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Druga prilika

Počalji od Mustra taj Čet Apr 12, 2018 1:19 pm





5. poglavlje

Niti sat vremena kasnije probijala sam se kroz uskomešanu gomilu što se okupila pred Palačom Pravde. Osjećala sam se tako tužno i depresivno, ali znala sam da to ovdje ne smijem pokazati.
Granitno predvorje grobnici slične zgrade u kojoj sam radila bilo je prepuno izvjestitelja i televizijskih ekipa što su svakome tko je nosio značku pod nos gurale svoje mikrofone. Većina novinara crnih kronika me poznavala, ali sam im svima samo odmahivala rukom sve dok se nisam uspela gore.
Tad me jedan par ruku zgrabio za ramena, a poznati glas je zazvonio: "Linds, moramo razgovarati..."
Okrenula sam se i pred sobom ugledala lice Cindy Thomas, jedne od mojih najbližih prijateljica, ali koja je istodobno bila i glavna novinarka crne kronike Chroniclea. "Neću te sada smetati", rekla je u pola glasa. "Ali jako je važno. Nađimo se u kafiću, kod Susie's, u deset?"
Bila je to Cindy koja je poput svrdla kopala po Metropolitanskom uredu, ušuljala se u samo srce slučaja mladenke i mladoženje i pomogla da se o njemu počne na sva zvona govoriti. Cindy koja je, koliko i svatko od nas, bila zaslužna za zlato na znački koju danas nosim. Uspjela sam se osmjehnuti. "Vidimo se tamo." Gore, na četvrtom katu, ušla sam u skučenu, neonskim svjetlom obasjanu prostoriju koju su dvanaestorica vodećih inspektora Umorstava zvali domom.
Lorraine Stafford me čekala, moja prva pomoćnica što je iza sebe imala šest uspješnih godina u Odjelu za seksualne delikte. I Cappy McNeil, i on je došao.
Lorraine je upitala: "Što mogu učiniti?"
"Možeš sa Sacramentom provjeriti podatke o svim ukradenim bijelim kombijima. Bilo koji model.
Lokalnih tablica. I naglasi posebno obraćanje pažnje na naljepnicu s nekakvim lavom na stražnjim vratima." Kimnula je glavom i krenula na posao.
"Lorraine", zaustavila sam je. "Ispravi to u dvoglavi lav." Cappy mi se pridružio dok sam išla po šalicu čaja. U Umorstvima je proveo petnaest godina i znala sam da me podupirao kad se šef Mercer s njime savjetovao oko ponude za moj novi posao.
Izgledao je tužno, sasvim potišteno. "Poznajem Aarona Winslowa. Igrao sam s njime ragbi u Oaklandu. Život je posvetio toj djeci. Poručnice, on je zbilja jedan od dobrih momaka."
U naš je ured neočekivano glavom provirio Frank Barns iz Odjela za krađe automobila. "Glavu gore, poručnice. Masa je stigao."
Masa je u leksikonu Policijske uprave San Francisca značilo šef policije, Earl Mercer.


_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 65572
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Druga prilika

Počalji od Mustra taj Čet Apr 12, 2018 1:19 pm






6. poglavlje

Mercer je ušetao unutra, sa svih svojih stotinu i dvadeset kilograma, u pratnji Gabea Carra, podlog malog lisca, glasnogovornika Policijske uprave, i Freda Dixa, čovjeka iz gradske uprave zaduženog za odnose s javnošću.
Šef je bio odjeven u svoje karakteristično tamno-sivo odijelo i plavu košulju sa zlatnim manžetama.
Nebrojeno sam puta gledala kako se Mercer nosi s napetim situacijama - podmetnute bombe u javnom prijevozu, bockanja Unutarnje kontrole, serijski ubojice - ali nikad mu nisam lice vidjela tako zategnuto. Rukom mi je pokazao prema mojem uredu i gotovo bez ijedne riječi za sobom zatvorio vrata. Fred Dix i Gabe Carr su već bili unutra.
"Upravo sam se čuo telefonom s Winstonom Grayom i Vernonom Jonesom" - dvojicom najčestitijih gradskih čelnika. "Uvjerili su me da će apelirati na suzdržanost, dati nam malo vremena da otkrijemo što se to, do vraga, događa. Da budem sasvim jasan, pod suzdržanošću podrazumijevaju da izručimo osobu ili skupinu odgovornu za ovo, u protivnom će na trgu pred Gradskom vijećnicom imati dvije tisuće pobješnjelih građana."
Kad se zagledao u mene, jedva izraz lica jedva je postao malo blaži. "Stoga se nadam, poručnice, da imate nešto što želite podijeliti s nama...?"
Izvijestila sam ga o onome što sam doznala u crkvi, kao i o tome da je Bernard Smith primijetio bijeli kombi kako otud odlazi.
"Kombi ili ne", ubacio se gradonačelnikov čovjek Fred Dix, "znate gdje trebate s ovim započeti.
Gradonačelnik Fernandez neće imati milosti prema onima koji djeluju u pravcu širenja rasističkih poruka ili poruka protiv različitosti. S takvima se moramo oštro obračunati."
"Izgledate prilično uvjereni u svoju teoriju", rekla sam, nevino ga pogledavši. "Vaš poznati zločin iz mržnje zbog različitosti okućnica?"
"Pucnjava na crkvu, umorstvo jedanaestodišnjeg djeteta? U kojem pravcu biste vi počeli?"
"Lice te djevojčice bit će u izvješćima svih vijesti u zemlji", ubacio se Carr, čovjek iz Odnosa s javnošću. "Napori u četvrti Bay View ubrajaju se u neke od gradonačelnikovih postignuća kojima se ponajviše ponosi."
Klimnula sam. "Ima li gradonačelnik nešto protiv toga da najprije dovršim obavijesne razgovore s očevicima?"
"Ne opterećuj se s gradonačelnikom", ubacio se Mercer. "U ovom trenutku, ja sam ono što te treba brinuti. Odrastao sam na ovim ulicama. Starci mi još uvijek žive na Portal Heightsu. Ne trebam televiziju da bih u glavi stvorio sliku te djevojčice.
Obavi istragu, bez obzira u kojem pravcu vodila.
Samo je obavi brzo. I, Lindsay... ništa te ne smije omesti, razumiješ?"
Spremao se ustati. "I što je najvažnije, u svemu ovome želim potpunu diskreciju. Ne bih volio vidjeti kako se istraga provodi na novinskim naslovnicama."
Svi su kimnuli glavama i Mercer je, praćen Dixom i Carrom, ustao. Duboko je udahnuo i izdahnuo veliku količinu zraka. "Sada se još nekako moramo provući kroz jednu paklensku konferenciju za novinare."

Ostali su jedan za drugim napustili prostoriju, ali Mercer je ostao posljednji. Naslonio se svojim zdepastim rukama na rub mojeg radnog stola, nadvivši nada mnom svoje nezgrapno obličje.
"Lindsay, znam da je nakon posljednjeg slučaja mnogo toga ostalo visjeti u zraku. Ali to je sada iza nas. To je sada prošlost. Na ovom slučaju moraš dati sve od sebe.
Ono si se odrekla kad si prihvatila tu značku bila je sloboda dopuštanja da ti osobni bol utječe na posao."
"Ne morate se brinuti za mene." Odlučno sam ga pogledala u oči. Tijekom svih ovih godina nismo se u svemu slagali, ali sada sam bila spremna dati sve od sebe. Vidjela sam mrtvu djevojčicu.
Vidjela sam izrešetanu crkvu. Krv mi je kipjela. Nisam se ovako osjećala otkad sam otišla s posla.
Na licu šefa Mercera zaiskrio je smiješak razumijevanja. "Drago mi je što si opet s nama, poručnice."


_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 65572
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Druga prilika

Počalji od Mustra taj Čet Apr 12, 2018 1:19 pm







7. poglavlje

Nakon što se na stepenicama Palače održala krajnje naelektrizirana konferencija za novinare, po dogovoru sam se kod Susie's sastala s Cindy.
Mirna, opuštena atmosfera našeg omiljelog sastajališta bila je pravo olakšanje nakon mahnite scene pred Palačom. Cindy je već ulijevala pivo u čašu kad sam stigla.
Puno toga se ovdje dogodilo - upravo za ovim stolom. Cindy, pomoćnica državnog tužioca Jill Bernhardt, i Claire Washburn, voditeljica Odjela sudske medicine i moja najbliža prijateljica, počele su se sastajati prošlog ljeta, kada je izgledalo da nas je sudbina udružila vezama koje smo imale sa slučajem mladenke i mladoženje.
Usput smo postale najbliže prijateljice.
Signalizirala sam našoj konobarici, Loretti, da mi donese pivo, a zatim se smjestila nasuprot Cindy i umorno se nasmiješila. "Zdravo..."
"Zdravo i tebi", nasmijala se. "Drago mi je što te vidim." "I menije drago što me vidiš."
Iznad nas je treštao televizor, emitirala se konferencija za novinare šefa Mercera.
"Vjerujemo da se radi o samo jednom napadaču", izjavio je Mercer obasjan bljeskalicama fotoreportera.
"Misliš da to stoji?" upitala sam Cindy, otpivši gutljaj svojeg hladnog piva za dobrodošlicu. "Bila sam tamo", odgovorila je. "Burns i Hatcher su bili tamo, također. Oni su napisali izvještaj."
Pogledala sam je zapanjeno. Ed Burns i Dede Hutcher bili su joj glavna konkurencija u Crnoj kronici. "Popustila si u poslu? Prije šest mjeseci zatekla bih te na izlasku iz crkve čim bismo i mi stigli."
"Obrađujem to iz drugog kuta", rekla je sliježući ramenima.
Šačica ljudi okupila se oko šanka, pokušavajući čuti nešto od najnovijih vijesti. Otpila sam još jedan gutljaj piva. "Trebala si vidjeti tu jadnu djevojčicu, Cindy. Svega jedanaest godina.
Pjevala je u zboru. U blizini je na zemlji bio ruksak u duginim bojama sa svim njenim knjigama." "Lindsay, znaš kako idu te stvari." Ohrabrila me smiješkom. "Znaš kako je. Gadno."
"Da", kimnula sam glavom. "Ali barem jednom bi bilo lijepo nekoga od njih podići na noge... Znaš, otresti prašinu s njega, poslati ga kući. Samo jednom, voljela bih dodati nekome natrag njegovu torbu s knjigama."
Cindy me odano potapšala po ruci. A onda je sva zasjala. "Danas sam vidjela Jill. Ima nekih novosti za nas. Sva je uzbuđena. Bennet možda ode u mirovinu, pa će zasjesti u veliku fotelju.
Trebale bi se naći i vidjeti što je s njom."
"Naravno", klimnula sam. "Cindy, je li to ono što si mi htjela reći?"
Odmahnula je glavom. U pozadini, na ekranu televizora se odvijao pravi pakao od konferencije za novinare - Mercer je obećavao brz i učinkovit odgovor. "Imaš problem, Linds..."
Odmahnula sam glavom. "Ništa ti ne mogu dati, Cindy. Mercer svime rukovodi. Nikad ga nisam vidjela toliko nabrijanog. Žao mi je."
"Lindsay, nisam te ovdje pozvala da bih nešto iz tebe izvukla." "Cindy, ako nešto znaš, reci mi."

"Znam da bi tvoj šef trebao pripaziti što obećava." Pogledala sam u ekran. "Mercer...?"
U pozadini, čula sam njegov glas kako potvrđuje da je pucnjava bila izolirani incident, kako već posjedujemo opipljive dokaze, kako će svaki raspoloživi policajac raditi na slučaju dok ubojicu ne uhvatimo.
"On svijetu govori da ćeš tog tipa uhvatiti prije nego se to ponovi?" "Da...?"
Pogledi su nam se susreli. "Mislim da se već ponovilo."


_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 65572
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Druga prilika

Počalji od Mustra taj Čet Apr 12, 2018 1:19 pm





8. poglavlje

Ubojica je majstorski igrao ulogu Pustinjskog komandosa. Bum, bum, bum... bum, bum.
Ravnodušno je škiljio je kroz infracrveni optički ciljnik dok su mu u vidokrug jurili likovi pod kapuljačama. Poput produžetka njegovog prsta, mračni teroristički bunkeri u obliku labirinta nestajali su u eksplozijama narančastog plamena. Tamne sjene probijaju se kroz mračne hodnike, bum, bum, bum, bum.
On je u ovome bio apsolutni prvak. Sjajna koordinacija oka i ruke. Nitko mu ne može ništa.
Prst mu je potezao otponac. Demoni, pješčani paraziti, glave omotane ručnicima. Hajde, mali, samo dođi... Bum, bum... Naprijed prema mračnim koridorima... Razvalio je željezna vrata, naišao na čitavo gnijezdo njih kako puše lule, igraju karte. Oružje mu je rigalo nepokolebljivu, narančastu smrt. Blagoslovljeni bili mirotvorci, nacerio se.
Još jednom je provirio kroz optički ciljnik, ponovno u mislima odvrtjevši prizor iz crkve, zamišljajući njezino malo lice. Ta mala Jemima, upletene kose, naprtnjača u duginim bojama na njezinim leđima.
Bum, bum. Eksplodirala su prsa lika. Sljedeće umorstvo bit će za rekord. Uspio sam! Pogled mu je sijevnuo prema rezultatu na monitoru. Dvije stotine sedamdeset i šest ubijenih neprijatelja.
Ispio je pivo i opet se nacerio. Novi osobni rekord.
Ovaj rezultat vrijedilo je zadržati. Ukucao je svoje inicijale. F.C.
Stajao je nad uređajem u računalnoj igraonici u West Oaklandu, povlačeći otponac još dugo nakon što je igra završila. Bio je jedini bijelac u prostoriji. Jedini. Zapravo, zbog toga je i odlučio biti tu.
Iznenada su četiri velika televizijska ekrana počela treštati i prikazivati jedno te isto lice. Zbog toga se naježio i razbjesnio.
Bio je to Mercer, pompozna budala koja je upravljala policijom San Francisca. Ponašao se kao da mu je sve bilo jasno.
"Vjerujemo da se radi o samo jednom napadaču", govorio je. "Izolirani incident..." Kad bi samo znao, nasmijao se.
Strpi se do sutra... vidjet ćeš. Samo čekaj, šefe Idiote.
"Želim naglasiti", izjavio je šef policije, "da nipošto nećemo dopustiti teroriziranje ovog grada rasističkim napadima..."
Ovog grada, ispljunuo je. Što ti znaš o ovom gradu? Ti ovdje ne pripadaš.
Stisnuo je granatu C-1 u džepu jakne. Ako samo poželi, mogao bi i ovdje sve raznijeti. Ovog trenutka.
Ali morao je nešto obaviti. Sutra.
Ciljao je na još jedan osobni rekord.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 65572
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Druga prilika

Počalji od Mustra taj Čet Apr 12, 2018 1:19 pm









9. poglavlje

Sljedećeg smo se jutra Jacobi i ja vratili pretraživanju područja oko crkve u La Salle Heightsu. Cijelu sam se noć grizla oko onoga što mi je Cindy rekla o slučaju koji joj je prošao preko radnog stola. Umiješana je bila jedna vremešna crnkinja iz West Oaklanda koja je živjela sama u naselju Gustave White. Prije dva dana, oaklandska ju je policija pronašla kako visi o cijevi u podrumskoj sušionici, s električnim kabelom čvrsto stegnutim oko vrata.
Isprva je policija pretpostavila da se radi o samoubojstvu. Na tijelu joj nisu pronađene nikakve rane ili ozljede koje bi mogla zadobiti u pokušaju samoobrane. Ali jučer su joj tijekom autopsije pod noktima pronađeni su ostaci nečega. Pokazalo se da je to ljudska koža s mikroskopskim mrljama isušene krvi. Jadna se žena noktima očajnički pokušavala od nekoga obraniti.
Vrativši se na mjesto zločina kod crkve, osjetila sam nelagodu. Cindy je mogla biti u pravu. Ovo je moglo biti drugo u nizu rasnom netrpeljivošću potaknutih umorstava.
Jacobi je prišao. Držao je presavijeni Chronicle.
"Šefice, jeste li vidjeli ovo?"
Naslovna stranica tresla se od napadnog naslova: Policija prozvana umorstvom jedanaestogodišnje djevojčice u napadu na crkvu.
Članak su napisali Ed Burns i Dede Hatcher, čije su karijere gurnute u stranu Cindynim radom na slučaju mladenke i mladoženje. S novinama koje potpiruju vatru, i politikantima Grayom i Jonesom koji olajavaju u eteru, brzo će nas optužiti da sjedimo prekriženih ruku dok se terorist slobodno kreće.
"Tvoji pajdaši...", frknuo se Jacobi. "Uvijek se na nas okome."
"A-a, Warrene", odmahnula sam glavom. "Moji prijatelji ne zadaju niske udarce."
Iza nas, u šumici, ekipa za očevid Charlija Clappera pročešljavala je područje oko mjesta na kojem je stajao strijelac. Otkrili su nekoliko otisaka stopala, ali ništa dostatno za identifikaciju.
Potražit će otiske prstiju na spremnicima za streljivo, prekopat će zemlju, uzeti svaki komadić tkanine ili prašine tamo gdje je bilo parkirano navodno vozilo za bijeg.
"Imamo li još očevidaca bijelog kombija?" pitala sam Jacobija. Na neki način bilo je lijepo opet raditi s njime.
Gunđao je i odmahivao glavom. "Imamo dojavu o dvojici pijanaca koji noću vise iza onog ugla. Zasada, to je sve što imamo." Komentirao je skicu policijskog crtača na osnovi iskaza Bernarda
Smitha - dvoglavog lava, naljepnice sa stražnjih vrata na kombiju.
Jacobi je stisnuo obraze. "Poručnice, koga mi to tražimo, Pokémon ubojicu?"
Preko puta sam primijetila Aarona Winslowa na izlasku iz crkve. Kao da su vezani za njega, pratili su ga prosvjednici udaljeni od policijske blokade pedesetak metara. Kad me ugledao, lice mu se ukrutilo.
"Ljudi žele pomoći kako god mogu. Obojiti rupe od metaka, načiniti novu fasadu", rekao je. "Ne vole gledati ovo."
"Žao mi je", rekla sam. "Bojim se da je aktivna istraga još uvijek u tijeku." Uzdahnuo je. "U glavi mi se to stalno iznova vrti.
Tko god to učinio, imao je čist pogled. Poručnice, ja sam bio upravo tamo. Stajao sam na

brisanom prostoru uočljivije od Tashe. Ako je netko nekoga htio povrijediti, zašto nisu povrijedili mene?"
Winslow se sagnuo i s poda podigao ružičastu kopču za kosu. "Poručnice, negdje sam pročitao da "Hrabrosti ima u izobilju tamo gdje bijes i krivnja slobodno trče.'"
Winslowu je ovo teško palo. Bilo mi ga je žao; bio mi je drag.
Uspio se kruto nasmiješiti. "Trebat će nešto jače od tog nitkova da uništi naš rad. Nećemo pokleknuti. Održat ćemo posljednji ispraćaj za Tashu ovdje, baš u ovoj crkvi."
"Zaputili smo se izraziti našu sućut", rekla sam.
"Oni žive tamo preko. Kuća A." Pokazao je prema naselju. "Pretpostavljam da ćete imati toplu dobrodošlicu, obzirom da su tamo neki od vaših."
Pogledala sam ga upitno. "Oprostite, što ste rekli?"
"Zar niste znali, poručnice? Ujak Tashe Catchings je gradski policajac."


_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 65572
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Druga prilika

Počalji od Mustra taj Čet Apr 12, 2018 1:20 pm





10. poglavlje

Posjetila sam dom Catchingsovih, izrazila svoju sućut, a zatim se zaputila natrag u Palaču. Cijela ova situacija bila je neopisivo deprimirajuća.
"Mercer te traži", povikala je Brenda, naša dugogodišnja tajnica, kad sam ušla u ured. "Izgleda bijesan. Doduše, on uvijek izgleda bijesan."
Mogla sam zamisliti kako se bore na šefovim čeljustima zatežu i postaju još dublje zbog poslijepodnevnih naslova. Zapravo, cijela je Palača zujala novostima o rodbinskoj vezi žrtve umorstva u La Salle Heightsu s jednim od njihovih ljudi.
Na mojem radnom stolu čekalo me još puno drugih poruka. Na dnu gomile zapelo mi je za oko Claireino ime. Autopsija Tashe Catchings dosad je već trebala biti gotova. Odlučila sam držati se podalje od Mercera dok ne budem imala nešto konkretno u izvještaju, pa sam nazvala Claire.
Claire Washburn je bila najoštroumnija, najbistrija i najtemeljitija istražiteljica sudske medicine koju je grad ikad imao. To je znao svatko tko je imao ikakve veze s radom na provođenju zakona, a sada je besprijekorno upravljala Odjelom dok je šef patologije Rhigetti, gradonačelnikov uštogljeni namještenik, putovao državom po forenzičkim konferencijama, radeći na svojem političkom životopisu. Ako ste željeli da se u Odjelu sudske medicine nešto stručno obavi, nazvali biste Claire.
A kada mi je trebao netko tko će mi pomoći da se sredim, da se nasmijem, ili da samo bude tu i sasluša me, i radi toga sam znala otići do nje.
"Gdje si se ti skrivala, dušo?" upitala me Claire svojim uvijek vedrim glasom koji je zvonio poput ulaštene trublje.
"Uobičajena rutina", slegnula sam ramenima.
"Procjene osoblja, službeni izvještaji... raskoli u gradu, rasno motivirana umorstva."
"Upravo moje područje ekspertize", tiho se nasmijala. "Znala sam da ćeš mi se javiti. Moji su mi doušnici rekli da si dobila gadan slučaj."
"Radi li možda netko od tih doušnika u Chronicleu i vozi izudaranu ljubičastu VW bubu?"
"Ili u uredu javnog tužitelja, i vozi BMW 353. Što misliš, kako do vraga informacije uopće stižu ovdje dolje?"
"Pa, Claire, evo jedne. Izgleda da ujak poginule djevojčice nosi uniformu. Radi u sjevernom odjelu. A jadno dijete je skončalo kao lice s plakata razvojnog projekta naselja La Salle Height. Najbolja učenica, nikad nije zapala u nevolje. Kakva pravda, ha? Taj nitkov ostavio je stotinu metaka u crkvi, a onaj koji je pogodio, završio je baš u njoj."
"A-a, draga moja", prekinula me Claire, "unutra su bila dva metka."
"Dva? Pogođena je dvaput? Osoblje Hitne pomoći bilo je posvuda oko njenog tijela. Kako nam je to moglo promaknuti?"
"Razumijem što želiš reći, pretpostavljam da misliš da je ovaj hitac bio neka vrsta nesretnog slučaja", rekla je Claire.
"Što pokušavaš reći?"
"Dušo", razborito je rekla, "mislim da je bolje da svratiš dolje u posjet."


_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 65572
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Druga prilika

Počalji od Mustra taj Čet Apr 12, 2018 1:20 pm






11. poglavlje

Mrtvačnica se nalazila u prizemlju Palače, s ulazom na stražnjoj strani, i pristupačna s asfaltiranog puta koji je vodio iz predvorja. Nije mi trebalo više od tri minute da se sjurim niz tri reda stepenica.
Claire me u dugoj, bijeloj liječničkoj kuti dočekala na recepciji pred njezinim uredom. Na inače blistavom i vedrom licu nazirao se izraz profesionalne zabrinutosti, ali čim me ugledala, opušteno se nasmiješila i zagrlila me.
"Pa kako si, neznanko?" upitala je, kao da je slučaj miljama daleko.
Claire je mogla razbiti napetost čak i u najkritičnijim situacijama. Uvijek sam se divila načinu na koji je uspijevala samo smiješkom opustiti moju usredotočenost na samo jedan cilj.
"Dobro sam, Claire. Samo sam prezauzeta otkako sam se vratila na posao." "Sad te ne viđam tako često, otkad si Mercerov omiljeni posilni."
"Vrlo smiješno."
Smijala se tako čedno, slatko, širom otvorenih očiju i to je jednim dijelom značilo Hej, znam kako ti je, ali možda i puno više od toga, Djevojko, moraš naći vremena za one koji te vole. Ali, bez ijedne riječi uvjeravanja, povela me hodnikom po antiseptičkom linoleumu u uzorku cigle prema operacijskoj sali mrtvačnice, popularno zvanoj Grobnica.
Pogledala je na svoj sat. "Zvučala si kao si sigurna da je Tasha Catchings poginula od zalutalog metka."
"Tako sam mislila. Napadač je ispraznio dva spremnika na crkvu, a ona je jedina pogođena.
Čak sam otišla i istražila područje odakle su ispaljeni hici. Ona napadaču niti izbliza nije bila čista meta. Ali ti si rekla dva..."
"A-ha", klimnula je. Uletjele smo kroz hermetična vrata u suhi, hladni zrak Grobnice. Od jezovite hladnoće i mirisa kemikalija uvijek su me hvatali ježurci.
Ni sad nije bilo drugačije. Jedina zauzeta ladica virila je iz svojeg hladnjaka. Na njoj je ležalo malo tijelo pokriveno bijelim platnom. Jedva je zauzimalo pola dužine ladice.
"Drži se", upozorila je Claire. Šok od nagih, post-operativnih žrtava, krutih i beskrvnih, nikad nije bio ugodan prizor.
Maknula je platno, otkrivši dječje lice. Bože, kako je bila mlada...
Gledala sam njenu meku kožu, boje ebanovine, tako nevinu, nikako se nije uklapala u hladnu, kliničku okolinu. Dio mene jednostavno je htio pružiti ruku i staviti je na njene obraze. Imala je tako prekrasno lice.
Velika ustrijelna rana, svježe očišćena od krvi, rastrgala je meso oko desne strane dječjeg prsnog koša. "Dva metka", objasnila je Claire.
"Gotovo točno jedan na drugome, u brzom slijedu. Jasno mi je zbog čega je to promaklo osoblju hitne pomoći. Prodrli su gotovo kroz istu rupu."
Jedva sam suzdržavala svoju zaprepaštenost time što čujem. Napad mučnine obuzeo mi je utrobu. "Prvi joj je metak izašao točno kroz lopaticu", nastavila je Claire, okrenuvši sitno tijelo
postrance. "Drugi se odbio o četvrti kralježak i zario joj se u kralježnicu."
Claire je posegnula i dohvatila staklenu posudu koja se nalazila na obližnjoj polici. Uz pomoć

pincete je podigla .spljošteni olovni disk veličine kovanice od dvadeset i pet centi. "Dva hica, Linds. Prvi je prodro kroz desnu lopaticu, obavivši svoje. Vjerojatno je bila mrtva i prije negoli je ovaj drugi pogodio."
Dva hica... Dva od 'jedan u milijun' odbijenih zrna? Ponovno sam zamislila najvjerojatniji položaj Tashe dok je izlazila iz crkve i putanju metka u odnosu na položaj ubojice u šumici. Ujedan slučajni pogodak još se moglo i povjerovati, ali u dva?
"Je li ekipa Charlieja Clappera pronašla tragove metaka u crkvi na mjestu gdje je stajala djevojčica?" zanimalo je Claire.
"Ne znam." Kod svih umorstava, standardna je procedura bila studiozna usporedba svih metaka s njihovim tragovima. "Provjerit ću."
Od čega je zid crkve na mjestu gdje je pogođena? Od drva ili kamena?"
"Od drva", rekla sam, shvaćajući na što cilja. Drvo samo od sebe nije nipošto moglo promijeniti putanju zrna M-16.
Claire je podigla svoje zaštitne naočale visoko na čelo. Imala je vedro i srdačno lice, ali kad je bila sigurna, kao sad, zračila je samopouzdanjem koje ne dopušta nikakvu sumnju. "Lindsay, ulazni kut rane je kod oba hica frontalan i čist. Odbijeni metak bi vrlo vjerojatno ušao iz druge putanje."
"Claire, bila sam na svakom centimetru napadačevog mjesta. Po tome kako je pucao, morao je biti vraški dobar strijelac da bi postigao takav pogodak."
"Kažeš da su pucnji raspršeni nepravilno po čitavoj strani crkve."
"Po cijelom zidu, s lijeva na desno. I, Claire, nitko drugi nije pogođen. Od stotinu hitaca, ona je jedina pogođena."
"Dakle, pretpostavila si da je ovo bio tragični incident, zar ne?" Strgnula je s ruku svoje gumene medicinske rukavice i spretno ih bacila u kantu za otpatke. "Pa ova dva nisu nikakav nesretan slučaj. Ni od čega se nisu odbili. Putanja im je bila pravocrtna i savršeno su smješteni. Ubili su je na licu mjesta. Jesi li voljna uzeti u obzir mogućnost da je napadač pogodio točno ono u što je ciljao?"
Ponovno sam odvrtjela događaj u svojoj glavi.
"Claire, za takav bi hitac imao samo trenutak vremena za ciljanje. I svega četrdesetak ili pedesetak centimetara prostora slobodnog prostora."
"Onda, ili se Bog sinoć nije nasmiješio toj jadnoj djevojčici", rekla je Claire, zabrinuto uzdahnuvši,
"ili ti je bolje započeti potragu za jednim vraški dobrim strijelcem."


_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 65572
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Druga prilika

Počalji od Mustra taj Čet Apr 12, 2018 1:20 pm






12. poglavlje

Osupnjujuća mogućnost da Tasha Catchings možda nije bila slučajna žrtva pratila me cijelim putem do mojeg ureda. Gore sam natrčala na zid detektiva koji su me nestrpljivo čekali. Lorraine Stafford obavijestila me da je pretraga ukradenih automobila urodila plodom, da je prije tri dana dolje na poluotoku u Mountain Viewu prijavljena krađa Dodge karavana iz 94'. Rekla sam joj da provjeri odgovaraju li ostale pojedinosti.
Zgrabila sam Jacobija i rekla mu da spremi svoju krafnu i pođe sa mnom. "Kamo idemo?" zastenjao je Jacobi. "Preko puta Baya. U Oakland."
"Mercer te još uvijek traži", povikala je Brenda dok smo jurili hodnikom. "Što ću mu reći?" "Reci mu da istražujem umorstvo."
Dvadeset minuta kasnije prešli smo Bay Bridge, prohujali otužnim, ostarjelom četvrti visokih zgrada središta Oaklanda i zaustavili se pred Policijskom upravom na Broadwayu. Prostorije oaklandske policije bile su smještene u niskoj, sivoj građevini od ploča i stakla u bezličnom stilu ranih šezdesetih. Na drugom katu nalazio se Odjel za umorstva, skučen, tmuran ured ne veći od našeg.
Tijekom godina ovdje sam svratila nekoliko puta.
Poručnik Ron Vandervellen dočekao nas je da nas pozdravi na vratima svojeg ureda. "Hej, čujem da bih ti trebao čestitati, Boxerice.
Dobrodošla u svijet foteljaša." "Daje barem tako", odgovorila sam.
"Što te dovodi ovamo? Provjeravaš kako život funkcionira u zbilji?"
Godinama su odjeli za umorstva San Francisca i Oaklanda održavali neku vrstu prijateljskog rivalstva. Oni su bili uvjerenja da je sve s čime mi preko puta imamo posla povremeni pronalazak nekog nagog, mrtvog prodavača računalne opreme u hotelskoj sobi.
"Vidio sam vas sinoć na vijestima", kokodakao je Vandervellen. "Vrlo fotogenično. Mislim ona",
nacerio se Jacobiju. "Pa zbog čega ste ovdje?"
"Zbog jedne ptičice po imenu Chipman", odgovorila sam. Estelle Chipman bila je vremešna crnkinja za koju mi je Cindy rekla da je pronađena obješena u podrumu.
Slegnuo je ramenima. "Ako vi, dragi moji, nemate što činiti, imam ja još stotinu neriješenih umorstava."
Bila sam naviknuta na Vandervellenove upadice, ali ovaj put zvučao je osobito iritantno. "Bez presinga, Rone. Samo želim pogledati mjesto zločina, ako to nije problem."
"Naravno, ali mislim da to neće biti lako uklopiti u tvoju pucnjavu po crkvi." "A zbog čega?" upitala sam.
Oaklandski je poručnik ustao, otišao do susjednog ureda i vratio se s dosjeom tog slučaja. "Pretpostavljam da mi je teško zamisliti kako bi jedno očito rasizmom motivirano umorstvo poput
tog tvoga mogao počiniti pripadnik iste rase."
"Što pokušavaš reći?" upitala sam. "Ubojica Estelle Chipman bio je crnac?"
Stavio je naočale za čitanje i počeo prelistavati dosje dok nije došao do službenog dokumenta označenog s Izvještaj mrtvozornika okruga Alameda.
"Čitaj i plači", promrmljao je. "Da si nazvala., uštedio bih ti trud. Dermatološki uzorci pronađeni

ispod noktiju žrtve navode na hiper-pigmentacijski dermus karakterističan za ljude tamne puti. Dok ovdje razgovaramo, uzorci se dodatno istražuju. Još uvijek želiš pogledati mjesto zločina?" upitao je, kao da uživa u trenutku.
"Je li to problem? Kad smo već ovdje."
"U redu, naravno, samo izvoli. To je Krimpmanov slučaj, ali on je na terenu. Doduše, ja vas mogu povesti. U zadnje vrijeme ne zalazim više u naselje Gus White. Tko zna, družeći s vas dvoje supermurjaka, možda usput nešto i naučim."


_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 65572
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Druga prilika

Počalji od Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Strana 1 od 6 1, 2, 3, 4, 5, 6  Sledeći

Nazad na vrh


 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu