Druga prilika

Strana 6 od 6 Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6

Ići dole

Druga prilika

Počalji od Mustra taj Čet Apr 12, 2018 12:09 pm

First topic message reminder :



Približila sam se i prišla tijelu. Tashina školska bluza bila je natopljena krvlju, pomiješana s kišom koja je padala. Niti metar od nje, u travi je ležao ruksak u duginim bojama. Rupe od metaka bile su posvuda, krhotine od stakla i drveta. Deseci djece krenuli su prema cesti… Toliko pucnjave, a samo jedna žrtva.Tragični svršetak slučaja umorstva na bračnom putovanju ostavio je Lindsay Boxer nesigurnom u to može li se ikada ponovno vratiti svojem poslu. Ali kada jedna djevojčica biva ustrijeljena pred crkvom u San Franciscu, ona zna da je došlo vrijeme za ponovno okupljanje Ženskog kluba za umorstva. Radeći s novinarkom Cindy Thomas, pomoćnicom okružnog tužitelja Jill Bernhardt, i medicinskom istražiteljicom Claire Washburn, Lindsay počinje ulaziti u trag misterioznom ubojici koji svoje progonitelje brzo pretvara u svoje žrtve.


_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 65572
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole


Re: Druga prilika

Počalji od Mustra taj Čet Apr 12, 2018 1:53 pm





120. poglavlje

Ovaj put novine su govorile istinu. Himera je mrtav. Slučaj višestrukog umorstva je zaključen.
Tri grimizne eksplozije prsnule su na Coombsovim širokim prsima. Silina ga je odgurnula i srušila unatrag.
A zatim ponovno zvona. Zvonjava koja para uši poput čekića udarala mi je udarala o lubanju.
Coombs se smirio u sjedećem položaju. Spustio je pogled, ugledao svoje potrgano meso. Trepnuo je staklenim, mutnim očima. Podigao je svoju pušku prema meni. "I ti ćeš umrijeti, kučko!"
Povukla sam okidač Berette. Zvona su zvonila kad mu je posljednji hitac potmulo udario u grlo. Glasno je zakrkljao, a oči su mu se izvrnule unatrag.
Shvatila sam da su mi ruke ponovno poklopile uši.
Glava me boljela. Otpuzala sam do Coombsa i nogom mu odgurnula pušku. Zvona su nastavila zvoniti, meni neprepoznatljivu melodiju, možda odgovor na moju molitvu.
Kad sam kleknula do Coombsa pogled mi se zaustavio na nečemu. "Tu je", prošaptala sam.
Povijeni rep reptila u crvenoj i plavoj boji, izvire iz tijela koze okrunjenog divljim i ponosnim glavama lava i koze. Himera... Jedan od mojih metaka probio je torzo zvijeri. I ona se jednako tako činila mrtvom.
Začula sam pucnjeve koji su dopirali iza mene, ali sam ostala klečati nad Coombsom. Osjećala sam da moram odgovoriti na ono što je rekao na kraju. Ti ne znaš kako je to... izgubiti oca.
"O, itekako znam", rekla sam njegovim nepomičnim očima.
U krajnjem ishodu nije bilo velike radosti, barem ne za mene. Odjel za umorstva nije proslavio i počistio ploču. Nije bilo zdravica sa curama.
Previše ljudi je poginulo. Ja sam imala sreću što nisam bila među njima. Kao i Claire i Cindy.
Uzela sam nekoliko dana dopusta, da pružim svojem boku i ruci malo vremena da zacijele, a timovima Unutarnje kontrole priliku da djeliće onoga što se dogodilo na poprištima sastave u cjelinu. Družila sam se s Marthom, odlazila na duge šetnje duž Marina Greena i Fort Mason Parka, dok se vrijeme postajalo sve vlažnije i hladnije.
Uglavnom sam u glavi prevrtala okolnosti tih užasnih slučajeva. Bilo je to drugi put da sam se morala boriti licem u lice s ubojicom. Zbog čega je bilo tako? Što je to značilo? Što je to govorilo o mojem životu i onome u što se pretvorio?
Za trenutak, jedan važan dio moje vlastite prošlosti bio mi je vraćen, otac kojega nisam poznavala. A onda mi je taj dar bio oduzet.
Otac mi je opet nestao u mračnoj rupi iz koje ispuzao. Znala sam da ga više nikad neću vidjeti.
Tih dana, da sam se mogla dosjetiti neke smislene ideje što učiniti sa svojim životom, mogla bih reći, hajdemo to učiniti. Da sam znala slikati, ili da sam imala neki tajni poriv za otvaranje butika, ili neutaživu želju da napišem knjigu... Bilo je tako teško pronaći i najmanju trunku afirmacije.
Ali krajem tjedna jednostavno sam se vratila na posao.
Kasnije tog prvog dana, Tracchio me pozvao u njegov ured. Kad sam ušla unutra, šef je ustao i stisnuo mi ruku. Rekao mi je koliko je ponosan, i umalo sam mu povjerovala.
"Hvala", klimnula sam, čak se i nasmiješila. "To ste mi htjeli reći?"
Tracchio je skinuo naočale. Pokajnički se nasmiješio. "Ne. Poručnice, molim vas, sjednite."

S ruba svog radnog stola od orahovine uzeo je jednu crvenu fasciklu. "Preliminarni nalazi o pucnjavi na Coombsa. Coombsa, starijeg."
Usredotočila sam se, ne znajući što da očekujem.
Nisam znala je li neki birokrat iz Unutarnje kontrole pronašao nešto sumnjivo.
"Nema razloga za zabrinutost", uvjeravao me Tracchio. "Sve je u redu. Savršeno čista situacija." Klimnula sam. Pa, o čemu se dakle ovdje radilo?
"Ali, ima jedna stvar koja odskače." Šef je ustao i oslonio se dlanovima o prednju stranu svojeg radnog stola. "Medicinski istražitelj izvukao je devet metaka iz Coombsova tijela. Tri pripadaju Jacobijevoj devetki. Dva su iz Cappvjevog. Dvije 20-ice iz pištolja Toma Pereza iz Robbervja. Jedan iz vašeg Glocka. To je osam."
Zurio je dolje u mene. "Deveti metak nije se podudarao."
"Nije se podudarao?" podigla sam oči. To nije imalo smisla. Komisija je imala sve pištolje svakog policajca koji je bio umiješan, uključujući i moj.
Tracchio je posegnuo u ladicu radnog stola.
Izvadio je plastičnu vrećicu koja je sadržavala spljošteno sivkasto zrno metka, gotovo iste boje kao i njegove oči. Dao mi ga je. "Pogledaj...
Kalibar četrdeset."
Neki elektricitet je prostrujao kroz mene. Kalibar četrdeset. ..
"Zanimljivo je...", duboko se zagledao u njega, "da se podudara s ovima..." Izvadio je neku drugu vrećicu koja je sadržavala još četiri zrna, izobličena, spljoštena.
"Ove smo uzeli iz garaže i drveća pred onom kućom u južnom San Franciscu do koje ste pratili Coombsa." Tracchio nije odvajao pogleda od mene. "Ima li to vama nekakvog smisla?"
Vilica mi se objesila poput teškog bremena. To nije imalo smisla osim... Vratila sam se u trenu na prizor sa stepeništa Palače.
Coombs juri prema meni, s ispruženom rukom; taj zamrznuti trenutak prije nego što sam pogled zaustavila na njegovom licu. Iza njega, nešto što sam dobro upamtila, ali nisam mogla smjestiti na svoje mjesto: neki glas, netko je povikao moje ime.
U tom kaosu začulo se bang, a Coombs se zatim zateturao.
Zrna se nisu podudarala. Coombs je bio pogođen iz pištolja kalibra 40. Pištolja mog oca...
Pomislila sam na Martvja, njegovo obećanje kad je posljednji put stajao u hodniku. Lindsag, više neću bježati. Moj otac pogodio je Fanka Coombsa na onim stepenicama. Bio je tamo za mene.
"Niste odgovorili, poručnice. Ima li vam to nekakvog smisla?" upitao je Tracchio je ponovno.
Srce mi je poskakivalo u grudima. Nisam znala što je Tracchio znao, ali ja sam bila njegova policajka heroina. Hvatanje Himere izbrisat će 'V.D.' ispred njegove titule. A, kao što je i sam rekao, sve je bilo čisto.
"Ne, šefe", odgovorila sam. "Ne vidim tu nikakvog smisla."
Tracchio se zagledao u mene, važući fascikl u ruci, a zatim je klimnuo, gurnuvši ga na dno teške gomile drugih izvještaja.
"Obavili ste sjajan posao, poručnice. Nitko to ne bi odradio bolje."

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 65572
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Druga prilika

Počalji od Mustra taj Čet Apr 12, 2018 1:54 pm




Epilog
Odletjet ću daleko


121. poglavlje

Četiri mjeseca kasnije...
Bilo je blistavo, sunčano ožujsko poslijepodne kad smo se svi vratili u crkvu u La Salle Heights.
Pet mjeseci nakon prvog krvavog napada, svaka pukotina u vanjskim zidovima bila je sanirana i prebojana svježom bijelom bojom. Otvor s lukom na mjestu gdje se caklio vitraž bio je prekriven bijelim zastorom podignutom za današnju manifestaciju.
Unutra, uglednici iz gradske uprave sjedili su rame uz rame s ponosnim župljanima i obiteljima okupljenima za današnju prigodu. Kamere vijesti snimale iz crkvenih krila, bilježeći događaje za večernje novosti.
Zbor odjeven u bijele halje izvodio je !I ll fly away' i izgledalo je kao da se kapelica ori i odjekuje trijumfalnom snagom zvonkih glasova.
Neki ljudi pljeskali su uz glazbu, neki su plačljivo brisali oči.
Ja sam stajala otraga s Claire, Jill i Cindy. Tijelo mi je drhtalo od ushita.
Kad je zbor završio, Aaron Winslow popeo se do oltara, ponosan i zgodan kao i uvijek, u crnom odijelu i službenoj košulji. On i Cindy ostali su skupa, i svima nam je bio drag, oni su nam zbilja bili dragi. Mnoštvo se primirilo. Osvrnuo se uokolo po prepunoj crkvi, pribrano se osmjehujući, i smirenim glasom započeo: "Svega nekoliko mjeseci ranije, igru naše djece uzdrmala je noćna mora jednog luđaka. Gledao sam kako meci obeščašćuju ovu našu četvrt. Ovaj zbor koji danas pjeva za vas bio je obuzet užasom. Svi smo se pitali: 'Zašto?' Kako je moguće da je pogođen samo najmlađi i najneviniji od nas?"
Povici "Amen" odjekivali su iz mase. Cindy mi je šapnula na uho: "Dobar je, zar ne? Stoje najbolje, on zaista tako i misli."
"A odgovor je", objavio je Winslow stišanoj prostoriji, "jedini odgovor koji može biti, da bi ona nama ostalima mogla popločati put kojim ćemo je slijediti." Pogledom je prešao po prostoriji. "Svi smo mi povezani. Svi mi ovdje, obitelji koje su pretrpjele gubitak, i oni koji su se jednostavno došli prisjetiti. Crni ili bijeli, svi smo bili povrijeđeni mržnjom. Ipak, nekako, zacjeljujemo. Idemo dalje. Doista idemo dalje."
U tom trenutku, dao je znak glavom djeci odjevenoj u nedjeljna odijela, koja su nategnula široki bijeli zastor. Jedna djevojčica u svečanoj haljini, s ne više od deset godina, povukla je uzicu i platno je uz glasno flop palo na pod.
Crkva je preplavila sjajna svjetlost. Glave su se okrenule, uz kolektivni uzdah. Tamo gdje su nekad krhotine slomljenog stakla ostavile nazupčanu rupu, ukazao se netaknuti vitraž.
Zazvonili su glasovi odobravanja, a onda su svi počeli pljeskati. Zbor je meko otpočeo himnu.
Bilo je tako prokleto lijepo.
Slušajući dirljive glasove, u meni se nešto uskomešalo. Pogledala sam u Cindy, Claire i Jil , razmišljajući, prolazeći ponovno kroz sve što se dogodilo otkad sam posljednji put stajala na ovome mjestu, otkad je ubijena Tasha Catchings.
Suze su mi navirale na oči i osjetila sam Claireine prste na sebi. Posegnula je za mojom rukom, stisnuvši me za vrške prstiju. A zatim me i Cindy uhvatila ispod druge ruke.

Iza sebe, osjetila sam kako me Jill stisnula za rame. "Bila sam u krivu", šapnula mi je na uho. "Ono što sam rekla kad su me nosili u operacijsku salu. Nitkovi ne pobjeđuju. Mi pobjeđujemo. Samo treba dočekati kraj utakmice."
Nas četiri gledale smo u prekrasni vitraž. Dobri i milostivi Isus u halji dozivao je svoje učenike, iznad glave mu je bila žuta aureola. Četvoro ili petoro sljedbenika penjali su se otraga. Jedna od njih, jedna žena, okrenula se čekajući ispružene ruke još nekoga...
Posegnula je prema ispruženoj ruci jedne male crne djevojčice. Djevojčica je izgledala poput Tashe Catchings.
Dva tjedna kasnije, u petak navečer, pozvala sam cure kod sebe na večeru. Jill je rekla da ima neke velike novosti koje želi podijeliti s nama.
Vraćala sam se iz dućana, s vrećicama namirnica u ruci. U predvorju svoje zgrade rukom sam provjerila ima li pošte. Uobičajeni katalozi i računi. Spremajući se nastaviti prema katu, primijetila sam jednu tanku bijelu omotnicu, standardnu Air Mail kombinaciju crvenih i plavih kosih crtica, onakvu kakve dobijete u poštanskom uredu.
Srce mi je poskočilo kad sam prepoznala rukopis. Poštanski žig udaren je u Cabo San Lucasu, Mexico.
Naslonila sam namirnice na zid, a zatim sjela na stepenice i otvorila omotnicu. Izvadila sam presavijeni komad papira s ispisanim redovima.
Unutra, jedna mala polaroid fotografija.
"Moja prekrasna kćeri", oštrim i neurednim rukopisom je počinjalo pismo, "dosad vjerojatno sve znaš. Prevalio sam dug put dovde, ali prestao sam bježati.
Ti bez sumnje znaš što se dogodilo onog dana kod Palače. Vi moderni policajci puni ste prijekora za stare rage kakav sam ja. Ono što želim da znaš jest da me nije bilo strah to istjerati na čisto. Motao sam se uokolo nekoliko , dana da vidim hoće li situacija puknuti. Jednom sam te čak nazvao u bolnicu. To sam bio ja... Znao sam da me ne želiš čuti, ali ja sam htio čuti da si u redu. I naravno - ti si sasvim dobro.
Ove riječi nisu dovoljne da ti kažem koliko mi je žao što sam te ponovno razočarao. Pogriješio sam u toliko stvari, i sada znam da ne možeš sve ostaviti iza sebe. Znao sam to onog trenutka kad sam te opet vidio. Zašto mi je bio potreban cijeli život da shvatim tako jednostavnu lekciju?
Ali bio sam u pravu u jednoj stvari. A to važnije od svega ostalog. Nitko nije toliko jak da mu ne zatreba pomoć tu i tamo... čak i od vlastitog oca."
Pismo je bilo potpisano s "Tvoj glupi otac", a ispod toga, "koji te iskreno voli."
Sjedila sam čitajući poruku po drugi put, potiskujući poplavu suza. Dakle Marty je napokon našao mjesto gdje ga ništa neće pratiti. Mjesto gdje ga nitko ne poznaje. Gušila sam se od tužne spoznaje da ga možda nikad više neću vidjeti.
Vrtjela sam po prstima zrnatu fotografiju.
Na njoj je bio Marty u smiješnoj havajskoj košulji, pozirajući pred nekakvim oronulim ribarskim čamcem podignutim na skelu, dugačkim možda tri i pol metra. Na dnu je bila mala poruka: "Nov početak, novi život. Kupio sam ovaj čamac. Sam sam ga obojio. Jednog dana, ulovit ću ti jedan san..."
Isprva sam se nasmijala. Kakav prdonja, pomislila sam u sebi, odmahujući glavom. Što, do vraga, on zna o brodovima? Ili ribarenju? Najbliže što s moj otac ikad približio oceanu bilo je kad je bio raspoređen na nadzor svjetine u Fisherman's Wharfu.
A onda mi je nešto privuklo pogled.
U pozadini fotografije, iza ponosne pojave mog oca, nasuprot jarbolima i brodovima plave luke i

prekrasnog neba...
Oštro sam se zagledala, pokušavajući razabrati slova na svježe oličenom trupu njegovog novog ribarskog čamca.
Tamo je običnim bijelim slovima, njegovim vlastitim jednostavnim rukopisom bila načrčkana jedna jedina riječ.
Ime čamca: Zlatica.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 65572
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Druga prilika

Počalji od Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Strana 6 od 6 Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6

Nazad na vrh


 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu