Tomas Bernhard-Imitator glasova

Strana 3 od 4 Prethodni  1, 2, 3, 4  Sledeći

Ići dole

Tomas Bernhard-Imitator glasova

Počalji od Mustra taj Pet Maj 18, 2018 10:17 am

First topic message reminder :



"Imitator glasova", koji se donekle izdvaja u književnom opusu Tomasa Bernharda, sadrži 104 priče o ludilu, zločinima, samoubistvima, tajanstvenim nestancima, sve u svemu apsurdima, koji su svakodnevno prisutni u ljudskim životima. Ove bizarne anegdote, neka vrsta crne hronike u Harmsovom stilu, predstavljaju izvanredan uvod u Bernhardova velika dela.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56852
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole


Re: Tomas Bernhard-Imitator glasova

Počalji od Mustra taj Pet Maj 18, 2018 10:27 am

Oštroumno i slaboumno


Svjetski poznati filozof koji je desetljećima slovio kao prvak svoga doba, vraćajući se iz Moskve, kamo ga je pozvala Akademija znanosti, stigao je u Beč ne bi li na bečkoj Akademiji znanosti održao isto predavanje koje je već održao u Moskvi. Nakon njegova predavanja bio sam gost kod dvojice profesora i članova bečke Akademije znanosti koji su, kao i ja, odslušali predavanje francuskog filozofa. Jedan od njih ocijenio je predavanje, a time i francuskog filozofa, oštroumnim, drugi ih je ocijenio slaboumnima, no obojica su bila u stanju da svoje tvrdnje temeljito obrazlože.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56852
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Tomas Bernhard-Imitator glasova

Počalji od Mustra taj Pet Maj 18, 2018 10:27 am

Karakter


Na večeru smo pozvali jednog od onih ljudi što ih u Beču nazivaju učenjacima, čovjeka koji nas je trebao upoznati sa suvremenim strujanjima u svijetu duha i umjetnosti, za što smo oduvijek pokazivali največe zanimanje. Ali umjesto da udovolji našoj želji za stjecanjem novih znanja s područja filozofije, književnosti i umjetnosti, učenjak, inače priznati profesor Bečkog sveučilišta, naš je poziv iskoristio tek kako bi nam otkrio po njegovu mišljenju loš karakter jednog svog kolege koji je nedavno objavio knjigu, i to baš o temi koja je zapravo predstavljala životnu preokupaciju našega gosta. Sljedećeg dana posjetio je jednog našeg prijatelja koji je ujedno bio prijatelj profesora kojeg je naš gost prethodnoga dana kod nas najgrublje ocrnio, uzdižući tamo svoga konkurenta iznad svih ostalih, ne samo u pogledu njegova karaktera, već i znanosti kojom se bavi.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56852
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Tomas Bernhard-Imitator glasova

Počalji od Mustra taj Pet Maj 18, 2018 10:28 am

Moospruggerova zabluda


Profesor Moosprugger ispričao mi je kako je na zapadnom kolodvoru dočekao jednog kolegu kojega je poznavao tek preko pisama, no ne i osobno. U stvari, očekivao je nekog posve drukčijeg od čovjeka koji je doista stigao na zapadni kolodvor. Kada sam Moospruggera upozorio da uvijek dolazi netko drukčiji od onoga kojeg smo očekivali, ustao je i otišao s jednom jedinom nakanom — da prekine sve kontakte koje je tijekom života sklopio.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56852
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Tomas Bernhard-Imitator glasova

Počalji od Mustra taj Pet Maj 18, 2018 10:28 am


Pošta


Godinama, nakon što je naša majka umrla, pošta je još uvijek dostavljala pisma adresirana na nju. Njenu smrt pošta nije primila na znanje.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56852
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Tomas Bernhard-Imitator glasova

Počalji od Mustra taj Pet Maj 18, 2018 10:28 am

Tvrdnja


Jednog čovjeka iz Augsburga zatvorili su u augsburšku ludnicu samo zato što je čitav život, u svakoj prilici tvrdio da su Goetheove zadnje riječi glasile mehr nicht!,1 a ne mehr licht!",2 što je ljudima koji su s njime dolazili u dodir s vremenom počelo do te mjere ići na živce da su se udružili, ne bi li postigli da se Augsburžanin koji je na tako nesretan način bio opsjednut svojom tvrdnjom zatvori u ludnicu. Šestorica liječnika odbili su nesretnika uputiti u ludnicu, dok je sedmi smjesta izdao uputnicu. Kako sam doznao iz lista Frankfurter Allgemeine Zeitung, taj je liječnik za svoje djelo odlikovan Goetheovom plaketom grada Frankfurta.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56852
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Tomas Bernhard-Imitator glasova

Počalji od Mustra taj Pet Maj 18, 2018 10:29 am

Komedija


Smatrajući tekstove koje su im dostavljali pisci komedija sve odvratnijima i dosadnijima, četvorici glumaca jednog kazališta sinula je zamisao da sami sebi napišu komediju. Istoga trenutka sjeli su za stol, počevši po prirodi stvari pisati svatko o sebi, iako im je namjera bila da svatko za sebe napiše jednu ulogu u komediji koju nakon temeljita, više tjedna studiranja nisu mogli nasloviti drukčije nego Autor, te su je dvanaest tjedana nakon što im je sinula zamisao da je napišu, izveli u svome kazalištu. Ali ni Autor, kako čujemo, nije polučio uspjeh.


Upozorenje


Jedan trgovac iz Koblenza prošle je godine ispunio životnu želju da posjeti piramide Gizeha. Nakon što ih je posjetio, morao je priznati da mu je taj posjet bio najveće razočaranje u životu, što razumijem, jer sam i sam prošle godine bio u Egiptu, a prije svega su me razočarale tamošnje piramide. No, dok sam ja svoje razočaranje vrlo brzo prevladao, trgovac iz Koblenza za svoje se svetio objavljujući mjesecima opsežne oglase u svim važnijim njemačkim, švicarskim i austrijskim novinama, u kojima je sve buduće posjetitelje Egipta upozoravao da se klone piramida, posebice pak znamenite Keopsove piramide koja ga je razočarala više no ikoja druga. Na svoje takozvane antiegipatske i antipiramidne plakate trgovac iz Koblenza ubrzo je potrošio sav svoj imetak, skončavši u totalnoj nesreći. Njegovi oglasi, naravno, nisu izvršili željeni utjecaj na putnike koji su krenuli u Egipat, naprotiv, broj ljudi koji su ove godine posjetili tu zemlju bio je dvostruko viši od onog prošle godine.


Iseljenik


Nakon što je prije dvanaest godina iselio u Australiju, a prije dvije godine se vratio u Štajersku, moj nekadašnji školski kolega prije pola godine ponovno je iselio u Australiju, iako zna da će se i opet vratiti u Štajersku, te toliko puta iseljavati u Australiju i vraćati se u Štajersku dok u Australiji ili u Štajerskoj ne pronađe mir. Već je njegov otac, pekarski pomoćnik iz Molltala koji je išao u školu s mojim ocem, u životu najmanje dvadeset puta iseljavao iz Koruške u Štajersku, vraćajući se svaki put iz Štajerske natrag u Korušku, sve dok napokon nije pronašao mir, u Arndorfu kod Sankt Veita na rijeci Glan, gdje se u staroj kovačnici, koja mu je bila posljednje prebivalište, iz čežnje za Štajerskom objesio o željezni klin, a da pritom, kao što su mu tada, ali i dugo nakon smrti predbacivali, nije mislio na ženu i djecu.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56852
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Tomas Bernhard-Imitator glasova

Počalji od Mustra taj Pet Maj 18, 2018 10:30 am


Nesnalažljiv


Jedan izučeni stolar iz Maria Saala (omiljenog svetišta u Koruškoj), koji je preko poznanstva s jednim izvorno nadarenim kompozitorom, kojega smo i mi sami godinama smatrali genijem kakvom na svijetu nema ravna, nabasao na književnost i koji je pisao pjesme i male komedije, koje su međutim, tvrde oni kojima su se njegove pjesme i male komedije našle u ruci, s jedne strane bile nečitljive, a s druge neizvedive i to iz jednostavnog razloga što ih nitko nije razumio, bacio se, očajavajući nad vlastitom neshvaćenošću, na svoj dvadeset i drugi rođendan u jezero Langsee i utopio. Novine koje su, nakon što je pronađen njegov leš, donijele kratku noticu o neshvaćenome, naglasile su prije svega drugoga da se nije snalazio u životu.


Izručena


Ne bi li spasio život svoje žene koja je, kako mu je rekao naš liječnik, bila teško oboljela na pluća, takozvani Ofner, općinski radnik i oglašivač umrlih, kupio je maleno zemljište na rubu šume, gdje je zrak svjež, a visina dovoljna da ne bude magle. Dugogodišnjim radom, a po prirodi stvari i uz potporu općine i neposrednog susjedstva, njih su dvoje na tom zemljištu sagradili malu kuću. Ali tek što je kuća bila gotova, Ofner se, iscrpljen poslovima izgradnje, razboli i ubrzo umre. Njegova udovica, kojoj je kuća na rubu šume naposljetku i bila namijenjena, a koja se doista, pa čak i nakon suprugove smrti, naočigled oporavljala ne samo od boljke na plućima, morala je sada nabaviti psa, jer se onako sama naravno bojala. Pas bi svojim lavežom otjerao svakoga tko bi se približio njenoj kući makar i na dvjesto koraka i s vremenom se više nitko nije usudio doći u blizinu kuće. Godinama, žena je sa svojim psom živjela sama, bez ikakvih ljudi, a onda, iznenada, ona to stanje više nije mogla izdržati, pa je izašla, posegnula za takozvanim sappelom 3 kojim šumski radnici vuku debla, umlatila njime psa koji joj je tolike godine vjerno služio i izručila se ljudima.


de Orio


Na Grasbergu kraj Gmundena pronađen je sedamdesetpetogodišnjak s talijanskom putovnicom koji je za sebe tvrdio da potječe iz mjesta Reindlmühle, smještenog odmah ispod Grasberga, što mu međutim žandari, koji su ga, jer je bio promrzao, prvo odveli u gostionicu Schachinger u Reindlmühleu da se ugrije, nisu htjeli povjerovati. Čovjek, koji se prema putovnici zvao de Orio, rekao je da se u stvari zove Pfusteri da je oko tisućudevetstosedme, kada mu, dakle, još nije bilo ni osam godina, s jednim putujućim cirkusom koji je gostovao u Reindlmühleu otišao prvo u Češku, a odatle preko Poljske i Rumunjske u Italiju, te je naposljetku odlučio ostati u cirkusu. Pred drugi svjetski rat, točno tisućudevetstotridesetsedme godine, on je — tada već u četrdesetima — sa svojim cirkusom ponovno došao u Gornju Austriju, u kraj oko jezera Traunsee, i doista, njegov je cirkus tada opet gostovao u Reindlmühleu. On se, međutim, nikome nije javljao, jer nije osjećao ni najmanju želju da ostane u Reindlmühleu, već je ponovno otišao s cirkusom, ovaj put u Mađarsku i Makedoniju. Tek sada, kada je, takoreći, stigao do kraja, dao se na tegobno putovanje i vratio u Reindlmühle. Žandari su ubrzo ustvrdili da su navodi čovjeka koji je doista bio iz Reindmühlea, iako je službeno bio Talijan, točni. Doznalo se i da se u Reindlmühleu dugo mislilo kako je mali Pfuster pao u rijeku Arach, te da ga je odnijela njena struja.


Svjetloslikar


U Ebenseeu se prije dosta godina nastanio fotograf za kojeg se od prvog dana govorilo da je, jer se ogriješio o jednog trinaestogodišnjeg dječaka iz Ischla, više godina odsjedio u zatvoru. Nitko živ nije se želio fotografirati kod fotografa koji je upravo u Ebenseeu, gdje se preko godine održe tolika vjenčanja, očekivao dobar posao i, naravno, dobru zaradu, pa je jadnik morao zatvoriti svoju radnju i odseliti. Glasina koju je prvi počeo širiti jedan fotograf iz Traunkirchena po imenu Strofiner, navodno uopće nije bila istinita. Strofiner je kasnije javio da je njegov kolega počinio samoubojstvo, iako ni dalje nije poznato na koji način.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56852
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Tomas Bernhard-Imitator glasova

Počalji od Mustra taj Pet Maj 18, 2018 10:30 am

Schluemberger


U Alzasu smo čuli da je u starački dom u Colmaru dopremljen jedan čovjek iz Seelestadta jer je njegova obitelj tvrdila da mu je osamdeset godina, što je proizlazilo i iz njegovih dokumenata. On sam neprestance je tvrdio da mu je tek šezdeset godina, što njegovi rođaci više nisu mogli slušati, pa su se potrudili da ga se prebaci u colmarski starački dom. Zagorčavajući svojoj obitelji život, koji je i inače s njime bio užasan, čovjek je doista danonoćno inzistirao na svojoj tvrdnji. Osim toga, godinama se nije prao, uvijek je hodao bos, a s vremena na vrijeme znao bi se nasred ulice pokazati gol, što bi dostajalo da ga daju zatvoriti u ludnicu, ali to mu nisu željeli učiniti. Tako su došli na ideju da ga pošalju u Colmar. Teškom mukom dopremljen u Colmar oteo se časnim sestrama koje su ga dovele u starački dom, te im je tek nekoliko sati kasnije uspjelo da ga uhvate. Ipak, časnim sestrama pošlo je za rukom nagovoriti ga da bez otpora uđe u starački dom. Te noći čovjek koji se vodio pod imenom Schluemberger zapalio je colmarski starački dom, pa je izgorjelo svih četiristotine osamdeset i sedam stanovnika. Među njima i on sam.


Otkriće


Jedan torinski industrijalac unajmio je jednog svjetski poznatog arhitekta da u podnožju Ortlera njegovom dvadesetdvogodišnjem sinu izgradi hotel koji je, kada je bio sagrađen, proglašen najsuvremenijim i najskupljim hotelom ne samo u Italiji. Imao je dvanaest katova, a njegova izgradnja trajala je godinu i pol. Prije početka radova, kroz do tada posve nepristupačan krajolik, netaknut kao rijetko koji u Alpama, koji je torinskom industrijalcu zapeo za oko tijekom jednog planinarskog izleta s prijateljima iz Engleske i odmah mu se učinio pogodnim za podizanje hotela, morala se prokrčiti cesta duga punih devetnaest kilometara. Oko tisuću radnika na tom je gradilištu našlo posao. Dan uoči otvaranja hotela sin ambicioznog Torinjanina smrtno je stradao na trkaćoj stazi u Monzi. Do svečanog otvaranja nakon toga više nije ni došlo. Nesretni otac odlučio je još na pogrebu svoga sina da nikada više u životu neće kročiti u netom otvoren hotel, te da će ga od toga dana puštati neka propada. Sve zaposlene, nužne za funkcioniranje hotela, isplatio je i otpustio, zatvorio cestu i zabranio pristup dolini na čijem je kraju stajao hotel. Planinareći Ortlerskim masivom, iz smjera Gomagoia iznenada smo naišli na hotel, koji je tada, tri godine po dovršenju, već ostavljao jeziv dojam. Nevremena proteklih godina odavno su uništila prozore i odnijela velike dijelove krova. Iz kuhinje, koja je još uvijek bila kompletno opremljena, izraslo je visoko drveće. Vjerojatno smreke.


Mimoze


Na putu prema Hercegnovom, odakle se na više tjedana željela povući u Crnu Goru, jedna prijateljica naše majke zaustavila se u Cavtatu, gdje je posjetila groblje, znamenito po svom jedinstvenom položaju nasuprot Dubrovnika i Meštrovićev mauzolej Njegošu. Na jednom mramornom nadgrobnom kamenu nasuprot mauzoleja odjednom je, kako nam je ispričala, otkrila ime omiljenog joj Tina Pattiere, koji je nekoć bio jedan od najslavljenijih pjevača Bečke opere, i tu joj sine da je njen omiljeni pjevač doista potjecao iz Cavtata, koji se nekoć zvao Ragusaveggia. Nije znala da je pjevač Pattiera već umro. Ožalošćena tom spoznajom, sišla je u Cavtat, koji je između ostaloga poznat i po svojim prekrasnim mimozama, te se sa stručkom mimoza vratila na groblje, ne bi li ga položila na Pattierin grob. Doživljaj u Cavtatu zasjenio je njeno i inače vrlo melankolično putovanje Crnom Gorom. Mora da je bila krajnje preneražena kada je, po povratku u Beč, pročitala najavu da će pjevač Pattiera za nekoliko dana pjevati u Tosci, njenoj najdražoj operi. Doista, Pattiera je, kao što je i bilo najavljeno, pjevao u toj izvedbi Tosce, a prijateljica naše majke mogla se u prepunoj Operi na vlastite uši uvjeriti u još uvijek sjajan glas pjevača. Nije mogla znati da si je pjevač Pattiera još za života kupio grob u rodnome Cavtatu, te da si je već dao uklesati ime na onaj bijeli mramorni kamen koji je prijateljicu naše majke, koja je čitavog života bila velika operna entuzijastkinja, doveo u zabludu.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56852
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Tomas Bernhard-Imitator glasova

Počalji od Mustra taj Pet Maj 18, 2018 10:31 am


Slavni plesač


U Maloji smo upoznali jednog nekoć slavnog plesača Pariške opere, kojega je jedan mladi Talijan iz Castasegne, koji mu se obvezao služiti nekoliko godina, u invalidskim kolicima dovezao u naš hotel. Kako smo doznali od plesača, kolabirao je usred premijere Handlova Rafaela koju je Bejrat koreografirao samo za njega i od tada je paraliziran. Iznenada je, rekao je, izgubio svijest, a vratila mu se tek dva dana kasnije. Moguće je, nastavio je plesač koji je bio umotan u skupo nutrijino krzno, da njegova nesreća počiva na činjenici da je prvi put u svojoj karijeri za vrijeme plesa pomislio koliko je komplicirana jedna kombinacija koraka, čega se bojao svih petnaest godina svoje karijere tijekom koje je obišao sve velike opere svijeta. Plesač, dodao je, za vrijeme plesa nikada ne smije misliti na ples, on smije samo plesati i ništa više.


Nečista savjest


Prije dvadeset godina upoznao sam u Varšavi, u Klubu glumaca, gdje se najbolje zabavljalo i najbolje jelo, suprugu jednog, u Poljskoj vrlo poznatog takozvanog nadrealističkog slikara, koja je između ostaloga Čarobni brijeg Thomasa Manna prevela na poljski i uopće je bila jedna od najobrazovanijih dama svoje zemlje. Tek pri kraju našeg prvog razgovora spomenula je kako joj je strašno teško jer joj suprug u jednoj varšavskoj klinici leži na samrti, a ona je te večeri prvi put nakon godinu dana izišla i bila u društvu. Nekoliko puta još me dopao užitak da je susretnem i razgovaram s njom o poljskoj i njemačkoj književnosti i umjetnosti. Razumije se, razgovarao sam s njom i o politici, izražavajući svaki put moje divljenje prema Poljacima. Kada sam se deset godina kasnije ponovno zatekao u Varšavi, naravno da sam je odmah posjetio. Ona me je, međutim, dočekala na vratima i priopćila mi da joj je suprug na samrti, na što sam pomislio da je poludjela. U stvari ona je, nakon što joj umro prvi muž, već gotovo deset godina bila ponovno u braku, a sada joj se i drugi muž našao u istoj onoj klinici i to zbog iste bolesti kao i prvi, što mi nije odmah rekla. Naravno da sam je odmah pozvao u Klub glumaca, gdje mi je opet rekla da već godinu dana nije bila u društvu, kamoli da bi bila posjetila Klub glumaca. Kada sam sada, daljnjih deset godina kasnije, ponovno bio u Varšavi, nisam je želio posjetiti, iako mi je tijekom čitava boravka nedostajala, a po prirodi stvari imao sam i nečistu savjest.


Zaborav


U varšavskom hotelu Saski, u kojemu sam više puta stanovao, uvijek su odsjedali najinteresantniji stranci. Iz tog razloga uvijek sam išao u hotel Saski, a ne uBristol ili Europejski, koji bi me uvijek razočarali. Jedne večeri, već se bližila ponoć, kada sam sam sjedio u donjem holu, za moj stol sjedne jedan gospodin i ispriča mi sljedeće: prije otprilike dva sata izašao je iz hotela ne bi li uhvatio autobus za Vilanov, gdje je, u blizini kraljevskoga dvora, imao dogovor s jednim poslovnim partnerom. Mrzi taksije i iz tog razloga, a ne zato jer je jeftinije, uvijek se vozi autobusom. Poljski autobusi, objasnio mi je tom prigodom, najbolji su na svijetu, a i zrak je u njima uvijek najbolji, svejedno koliko se ljudi uguralo u njih. Uopće, volio je Poljsku kao niti jednu drugu zemlju, što razumijem, jer ni meni u Europi nema draže zemlje. Rodom je bio iz Sleske, ali je imao kanadsku putovnicu i vjerojatno stoga naviku da se izražava naizmjence na njemačkom i engleskom. Takav način govora oduvijek sam doživljavao kao nešto privlačno i poticajno. Ali kada je stranac te večeri, kao što je već bio navikao, izašao iz hotela Saski i zaputio se prema autobusnoj postaji, odjednom više nije znao što traži na cesti, pa se vratio u hotel Saski. Potom se, međutim, jer se više uopće nije mogao sjetiti zašto je izašao iz hotela i krenuo prema postaji, u hotelu Saski više nije mogao smiriti, pa je ponovno izašao i dva sata šetao oko hotela Saski. Prije desetak minuta odjednom se sjetio da se namjeravao odvesti u Vilanov, ne bi li se tamo sreo sa spomenutim poslovnim partnerom. Kako je tada bilo prekasno za odlazak u Vilanov, odlučio se vratiti u hotel, sjesti u hol i popiti čašu viskija. Rekao je da je još vrlo uzbuđen zbog toga što mu se dogodilo i naručio dvije čaše viskija, jednu za sebe i jednu za mene.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56852
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Tomas Bernhard-Imitator glasova

Počalji od Mustra taj Pet Maj 18, 2018 10:31 am

Piccadilly Circus


Kolega mog bratića koji je nedavno bio u Londonu ispričao mu je kako mu je za vrijeme tamošnjeg boravka, između deset i jedanaest sati na Piccadilly Circusu došla ideja da sjedne u neku, svejedno koju podzemnu željeznicu i odveze se do posljednje stanice, kao što je to često znao činiti, jer ništa na svijetu, otkako zna za sebe, nije ga oduševljavalo više od londonske podzemne željeznice, koja se ne može usporediti ni sa čime na svijetu, a pogotovo ne s pariškim metroom, koji ga je, kada je prvi put sjeo u njega, toliko razočarao da je odlučio da nikada u životu više neće doći u grad Pariz. Tek što bi taj kolega došao u London, sjeo bi u bilo koju podzemnu željeznicu i vozio se njome što je duže moguće, i doista, sve linije londonske podzemne željeznice prošao je toliko puta da tome više nema broja. I spomenutog dana već se više puta vozio podzemnom željeznicom, ali mu niti nakon deset sati navečer nije bilo dosta. No, kada je stigla podzemna željeznica koju je čekao, ispričao je zaljubljenik u podzemne željeznice mome bratiću, i kada su se vrata automatski otvorila, putnici koji su bili nagurani na vrata ispali su iz vagona mrtvi i već posve ukrućeni, dočim su drugi, isto tako mrtvi i kruti, ostali sjediti ili stajati u vagonu. On, koji je jedini čekao na peronu, odjurio je sav prestravljen natrag na Piccadilly Circus. No, kada je službenicima podzemne željeznice ispričao što mu se dogodilo, ovi su samo odmahivali glavama. Tada je otišao u Knightsbridge, ne bi li se oporavio od šoka. Od toga dana on se više ne vozi podzemnom željeznicom.


Produženje


Na okružnom sudu u Welsu jedna žena, koja je prije toga kažnjavana četrdeset i osam puta i koju je predsjednik suda odmah po otvaranju njene, kako piše Welser Zeitung, do sada posljednje sudske rasprave nazvao sudu dobro poznatom kradljivom staricom, a koja je sada bila optužena zbog krađe jednog njoj posve neupotrebljivog lornjona što ga je otuđila jednoj nedavno preminuloj posjetiteljici opere, koja, međutim, već godinama ne može hodati i ne odlazi u operu, pa iz tog razloga lornjon i ne koristi, a ustvari ga je već i bila zaboravila, što se pokazalo tijekom rasprave, željela je svoju kaznu od tri mjeseca zatvora produžiti za daljnjih šest tako što je odmah po izricanju kazne predsjedniku suda opalila pljusku. Navela je kako se nadala da će biti osuđena najmanje na devet mjeseci zatvora, jer na slobodi više ne može izdržati.


U Gospinu jarku


U gostionici K livadi u Aurachtalu, gdje smo često sjedili s drvosječama kada smo željeli biti upućeni u njihove probleme, a i bolje zabavljeni no igdje drugdje, pred Božić tisućudevetstopedesettreće pojavio se neki čovjek koji nam je svojom šutljivošću odmah zapeo za oko. Iako ga nikada ranije nismo vidjeli, odmah nam je bilo jasno da mora biti seljačkog podrijetla, jer je, nakon što je sjeo u gostionicu, zadržao šešir na glavi. Nije nam bilo jasno što čovjek, moglo mu je biti tridesetak godina, ovdje traži. Bio je isuviše loše odjeven, a da bi mogao biti u posjeti kod rodbine; njegova odjeća bila je iznošena, a na mnogim mjestima već i poderana. Znatiželjni, pozvali smo ga da sjedne za naš stol i uključi se u naš razgovor. Sjeo je k nama i mi smo mu naručili čašu piva. U odmakao sat čovjek reče da je u potrazi za ženom i upita nas znamo li neku pogodnu za njega i gdje bi je mogao naći. Neobuzdani, kakvi smo bili, dozvolili smo si malu šalu, pa ga oko ponoći poslali u takozvani Gospin jarak, iz kojeg izbija malena rijeka koja s vremena na vrijeme ipak sve odnese sa sobom i gdje nikada ne sija sunce. U Gospinom jarku živjela je jedna pedesetogodišnjakinja, zakržljalih ruku i nogu i uopće svega, no istom i vrlo cijenjena zbog svoje apsolutne ljubavi prema životinjama i prijaznosti spram ljudi. Deset godina čovjek se nije vraćao iz Gospina jarka, a nakon deset godina tek kako bi kržljavu staricu u maloj crkvici u Reindlmühleu odveo pred oltar. Nakon vjenčanja, njih dvoje daljnjih deset godina nisu izašli iz Gospina jarka. Priča se da su sretni.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56852
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Tomas Bernhard-Imitator glasova

Počalji od Mustra taj Pet Maj 18, 2018 10:32 am

Pantere


Poljski krotitelji životinja poznati su po tome da ne rade pogreške. Sada se, međutim, pročulo za jedan slučaj u kojemu je jedan poljski krotitelj ipak napravio pogrešku. Krotitelj Lutoslawsky, koji je već nastupao u cirkusima Krone i Sarassani, pozvao je u svom rodnom Krakovu, nakon što je izveo poznatu točku s panterama, krakovskog gradonačelnika koji je sjedio u prvom redu da poput njega izvede tu točku, na čijem vrhuncu najokretnija pantera skače kroz zapaljen obruč. Lutoslawsky je bio naviknut da svatko koga je pozvao da izvede tu točku po prirodi stvari odbija, nakon čega bi točka s panterama uvijek bila gotova, pa bi mogla početi sljedeća, ona s magarcem koji govori. No, na opće iznenađenje i krotiteljevo užasavanje, gradonačelnik Krakova prihvatio je poziv, ušao u kavez s panterama, uzeo od Lutoslawskoga krotiteljsku palicu i — dok je Lutoslawsky, okrenut leđima prema rešetkama, promatrao tu scenu — izveo istu točku s panterama kao i on. Publika je smatrala da je točka, kada ju je izvodio gradonačelnik Krakova, ispala mnogo uzbudljivija i umjetničkija nego kada je izvodi Lutoslawsky, pa je svoga gradonačelnika, kako se kaže, obasula aplauzom, dočim je Lutoslawskoga izviždala. Iznenada, za vrijeme aplauza, pantere koje su do tada mirno sjedile na svojim stolcima bacile su se na Lutoslawskoga, te ga pred očima užasnute publike potpuno rastrgale. Zašto se nisu bacile i na gradonačelnika, koji se uspio spasiti, a da ga pantere nisu ni takle, pitaju poljske novine.


Krivo otpjevano


Kažu da je u belgijskom gradu Brüggeu prije dvjesto godina odrubljena glava jednom devetogodišnjem dječaku koji je pjevao u zboru, jer je u misi koja se izvodila u katedrali pred čitavom kraljevskom dvorom jedan ton otpjevao krivo. Zbog tona što ga je dječak krivo otpjevao, kraljica je, naime, pala u nesvijest iz koje se do smrti nije povratila. Kažu da se kralj zavjetovao da će, ne dođe li kraljica više k sebi, dati odrubiti glavu ne samo tom jednom dječaku iz Brüggea, već i svima ostalima iz zbora, a i sviraču orgulja, što je i učinio nakon što je kraljica umrla, a da se prethodno nije probudila iz nesvjestice. Stoljećima u Brüggeu se više nisu izvodile glazbene mise.


Odseljenik


Jednog takozvanog odseljenika, dakle nekadašnjeg seljaka koji je svoje gazdinstvo već predao sinu, a potom jedanaest godina živio u jednom bivšem podrumskom zdanju, u Breitenschützingu, gornjo-austrijskom mjestašcu poznatom po gustoj magli koja se tamo zadržava gotovo čitavu jesen i čitavu zimu, a od koje su mnogi stanovnici Breitenschützinga već poludjeli, poštar je pronašao mrtvog kada mu je htio donijeti mirovinu za tekući mjesec. Starac, invalid koji je u drugom svjetskom ratu na Kavkazu izgubio desnu nogu, a zbog hrabrog držanja pred neprijateljem bio odlikovan željeznim križem prvog reda, da se ne bi smrznuo, budući da mu sin i snaha koji su živjeli u svađi, ne pitajući mjesecima za svoga oca i tasta, više nisu davali drva, bacio je na kraju svoju drvenu nogu u peć, ali se, kako je žandarmerija ustvrdila, svejedno smrznuo kada se vatra definitivno ugasila. Protiv sina i snahe podnesena je prijava.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56852
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Tomas Bernhard-Imitator glasova

Počalji od Mustra taj Pet Maj 18, 2018 10:32 am


Sluškinja


Prošli tjedan smo doživjeli da se pet krava jedna za drugom zatrčalo u brzi vlak s kojim smo se morali vraćati u Beč, pri čemu su bile u potpunosti raskomadane. Nakon što su vlakopratnja i sam vlakovođa koji je dotrčao s malim pijukom očistili tračnice, vlak je nakon otprilike četrdeset minuta stajanja krenuo dalje. Gledajući kroz prozor, mogao sam vidjeti sluškinju koja je glasno vičući i zapomažući trčala prema jednom gospodarstvu nad kojim se spuštao sumrak.


Švelja


Proroka Grubera iz Welsa ubio je onaj prijevoznik kojemu je prorekao da će mu žena umrijeti još prije Nove godine. Pod izlikom da mu želi pokazati svoj novi stan, prijevoznik je Grubera namamio u svoju novogradnju u Lichtenau, usmrtio ga udarcem i vlastoručno zazidao u takozvanom mrtvom podrumskom hodniku. Pred sudom prijevoznik je priznao da je još u ožujku odlučio ubiti proroka Grubera ako mu žena preživi Božić. Između Stefanja i Silvestrova dogovorio je s Gruberom da dođe k njemu na sat vremena kako bi njih dvojica nazdravila Novoj godini i kako bi se osvjedočio koliko je njegove ideje uzeo u obzir pri izgradnji svoje kuće. Za Grubera je rečeno da je bezazlen, za prijevoznika da je prepreden. Iako je od toga prošlo osam tjedana, sudski medicinar Breitenegger iz Beča uspio je u minutu odrediti trenutak Gruberove smrti. Prijevoznik je već godinama imao ljubavnu vezu s jednom šveljom iz Leondinga.


Kaput od lodena


Jedan kaput od lodena 4 što ga je rijeka Traun kod Steiermühla izbacila na obalu i opet nije unio svjetlo u nesreću koja se zbila prije više od dvije i pol godine. Kaput je identitificiran kao kaput predradnika u cementari Irsieglera. Njegova obitelj do danas ga očajnički traži, jer je Irsiegler jedini koji zna gdje je njegov otac tisućudevetstočetrdesetpete, dakle, pri kraju rata, zakopao one zlatnike kojima se obitelj neprestano nadala, ali ih je Irsiegler želio iskopati tek na Novu godinu tisućudevetstosedamdesetčetvrte, jer je ocu na samrti obećao da blago, čije je stvarno porijeklo nepoznato, prije Nove godine sedamdesetčetvrte neće iskapati. Nešto niže od mjesta gdje mu je rijeka izbacila kaput od lodena, Irsiegler je pronađen mrtav. Mora da je više tjedana ležao u vodi. Gdje je proveo ostalo vrijeme i gdje je bio prije gotovo dvije i pol godine ostaje nepoznato. Tada je Irsiegler otišao u gostionicu Anschütz samo da popije pivo, ali se odatle više nije vratio.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56852
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Tomas Bernhard-Imitator glasova

Počalji od Mustra taj Pet Maj 18, 2018 10:33 am


Radnici u tvornici papira


Radnik Filzmoser ustrijelio je svoga susjeda, radnika Nostlingera koji je poput njega bio zaposlen u tvornici papira u Steirermuhlu, greškom, kako je izjavio pred sudom. Pucao je na fazana koji je iznenada poletio iz šipražja takozvane Peiskamske šume, ali pritom nije pogodio fazana već Nostlingera s kojim je preko dvadeset i pet godina odlazio u lov. Nostlinger je bio na mjestu mrtav. Njega, Filzmosera, s Nostlingerom je vezalo doživotno prijateljstvo. Svjedoci su pred sudom izjavili da njih dvojica nisu razgovarali od trenutka kada je Nostlinger pribavio kredit za dogradnju kuće i odmah započeo dograđivati. Filzmoseru je odbijen isti takav kredit, koji je zatražio na istome mjestu u Linzu. Poznato je da u predjelu oko rijeke Traun mnogi muškarci svoju lovačku dozvolu podižu samo da bi mogli ubijati.


Granični kamen


Četiri sata nakon što je bračni par pred večer čamcem krenuo iz Traunkirchena prema Rindbachu vratio se samo suprug, koji se u utorak navečer strahovito uzbuđen javio kod nadaleko poznatog ribara Mosera, ustvrdivši da je za vrijeme iznenadne oluje njegova žena ispala iz čamca — bila je to jedna od malobrojnih starih zilla koje su još postojale na Traunskom jezeru — i utopila se. Pokušao je sve da je spasi. Ali žena je iznenada potonula. Na posljetku se počeo bojati za vlastiti život, pa se okrenuo i teškom mukom uspio stići do obale. Potraga koja je organizirana sljedećeg dana nije dala rezultata. Izgubivši svaku nadu, suprug je tri dana kasnije dao da se u župnoj crkvi održi misa, nakon godinu dana je na zidu crkve okrenutom prema jezeru dao postaviti crnu mramornu ploču, u spomen na svoju ženu koja se utopila. Bilo je to tisućudevetstosedamdesetitreće. Dvije godine kasnije, ronioci su podno Traunsteina na dnu jezera pronašli i — jer su vremenske prilike bile povoljne — na kopno izvukli tijelo žene oko čijeg je vrata bilo svezano uže, a na užetu, s druge strane, granični kamen općine Altmünster. Bila je to tobožnja utopljenica.


Dva brata


Dva brata prošla su životni razvoj sukladan njihovim sklonostima, krenula različitim putovima i na kraju se potpuno razišla. Voljeli smo obojicu i godinama doista pažljivo promatrali razvoj njihovih sposobnosti, kako filozofskih, tako i trgovačkih. U određenim trenucima te su nas sposobnosti privlačile, u drugima bi nas odbijale, neki put smo više cijenili filozofičnost jednoga, drugi put trgovački dar drugoga. Kada smo svi prešli tridesetu, odjednom više nismo smjeli računati s mogućnošću da se prisnost naših odnosa obnovi, pa smo njih dvojicu posve izgubili iz vida. Na posljetku smo, međutim, doznali koliko su naši nekadašnji prijatelji postali značajni, ali i da su ih upravo njihova značajnost i njihova slava razdvojile i s vremenom izolirale svakoga za sebe. Prvi je na kraju egzistirao još samo za ljubav svojoj filozofiji, drugi za volju trgovačkog posla. Kada je jedan od njih umro, njegovi bližnji su rekli da se naradio do smrti. Godinu dana kasnije, kada je umro i drugi, govorilo se da se načitao do smrti. Iz odlučujuće točke njihova života krenuli su svaki na svoju stranu, koja je jedino mogla biti suprotstavljena onoj drugoj, konzekventno u smrt.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56852
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Tomas Bernhard-Imitator glasova

Počalji od Mustra taj Pet Maj 18, 2018 10:33 am

Prirodno


Na pogrebu jednog drvosječe iz Irresberga, s kojim smo tri dana ranije još sjedili zajedno u gostionici i koji nam je o našoj neposrednoj okolici i njenim ljudima otkrio više no itko drugi, bili smo, razumije se, zamišljeniji nego na drugim pogrebima. Kako li su samo iznenada od jednog tako jednostavnog čovjeka na svjetlo dana mogle doprijeti brojnije i prije svega kompliciranije misaone povezanosti negoli od drugih koje nismo smatrali jednostavnima, već kompliciranima. Drvosječa koji nam je bio dobro poznati, kao što je slučaj s gotovo svim drvosječama u okolici, prema nama uvijek prijateljski nastrojen, proteklih desetljeća jedva da je ikada bio toliko otvoren kao one, za njega zadnje večeri u gostionici. Njegove priče odjednom su nam pokazale posve drukčiju zemlju i posve drukčije ljude i danas predstavljaju jedinu autentičnost kojom raspolažemo. Nekoliko sati čovjek je objašnjavao svoj svijet i doista nam objasnio svijet. Nakon što je obrazložio svoje izlaganje dugo je šutio, čekajući, kako smo mislili, sebi primjereno vrijeme. Na povratku kući on je, međutim, pao u rijeku Aurach i utopio se. Direktor škole održao je kratak govor nad njegovim grobom i rekao da je on, njegov prijatelj drvosječa, bio prirodančovjek.


Div


Na groblju u Elixhausenu radnici, koji su imali zadatak napraviti grobnicu za jednog preminulog proizvođača sira, iskopali su na dubini od svega tričetvrt metra kostur čovjeka koji je morao biti dugačak dva metra sedamdesetčetiri i vjerojatno je pokopan prije stotinu i pedeset godina. U Elixhausenu, koliko ljude pamćenje služi, navodno su uvijek živjeli samo vrlo niski ljudi.


Prirodopis


Poremećena samosvijest ponukala je na djelovanje onog profesora prirodopisa iz Salzburga, koji je jednom učeniku, tako bar učenik tvrdi, bez razloga dao zaušnicu, od čega je učenik izgubio sluh, liječnici kažu — zauvijek. Učenikov otac, taracarski majstor koji je sina naumio poslati u Visoku tehničku školu u Beč, ne bi li od njega napravio slavnog arhitekta, dao je jednom poznatom, službeno potvrđenom procjenitelju da izračuna svotu koju bi njegov sin, da je doista krenuo putem koji mu je otac namijenio i uspješno došao do cilja, zaradio do svoje šezdeset i pete godine, te je profesora prirodopisa dao na sud, zahtijevajući od njega upravo tu svotu. Ta svota, procijenjena na dvjesto i trideset milijuna šilinga, predstavlja najmanju svotu koja se može pretpostaviti i stoga je treba utjerati, rekao je procjenitelj u službi oca čiji je sin oglušio od zaušnice koju mu je dao profesor prirodopisa, pa se prije tri dana srušio u poznato Liechtensteinsko ždrijelo. Sudski postupak je obustavljen. Profesor prirodopisa već je nekoliko mjeseci suspendiran s posla, jer je zlostavljanje učenika zabranjeno. Zaboravio je da je tjelesno kažnjavanje davno ukinuto, izjavio je pred arbitražnom komisijom kojoj je njegov slučaj bio povjeren.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56852
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Tomas Bernhard-Imitator glasova

Počalji od Mustra taj Pet Maj 18, 2018 10:33 am


Upit u zemaljskom parlamentu


Znakovito je da učenici koji u Salzburgu počine samoubojstvo potječu iz takozvanih građanskih krugova, izjavio je jedan zastupnik u salzburškom Zemaljskom parlamentu nakon što je pokrenuta rasprava o tome kako je broj učenika koji su se u Salzburgu protekle godine ubili, dakle bacili s jedne od gradskih planina ili pak se utopili u rijeci Salzach, dvostruko veći nego godinu dana ranije. Kao što je poznato, Salzburg ima najvišu stopu mladalačkih samoubojstava u čitavom svijetu. Što većom procijenili ljepotu nekog grada, ustvrdio je zastupnik u Zemaljskom parlamentu, to je viša stopa samoubojstava, a ne obrnuto, kako se do sada mislilo. Pitanje je kako bi problemu učeničkih samoubojstava u Salzburgu, koji je postao jednim od urgentnijih, a pročulo se za njega i u čitavom zapanjenom svijetu, trebalo pristupiti sa službene strane. Nakon što je proteklog tjedna četrnaestogodišnji sin jednog gradskog vrtlara skočio s takozvane Humboldt terase i razmrskan ostao ležati na tlu, on kao socijalistički zastupnik sada se pita nije li taj događaj zapravo dokaz da se radnička klasa sada već uzdigla do građanskog staleža i možebitno mu, iako to još nije službeno, već neko vrijeme pripada.


Dvije cedulje


U Sveučilišnoj knjižnici u Salzburgu knjižničar se objesio o veliki luster u velikoj čitaonici, jer, kako je napisao na jednoj cedulji koju je ostavio za sobom, odjednom više nije mogao izdržati da drži u redu i posuđuje knjige, napisane samo zato da učine nekakvo zlo, pri čemu se pozivao na sve knjige koje su ikada napisane. To me je podsjetilo na brata mog djeda, koji je bio okružni lovac u Altentannu kod Henndorfa i koji se ustrijelio na vrhu Zifanka jer više nije mogao izdržati ljudsku nesreću. I on je, naime, tu svoju spoznaju ostavio zapisanu na cedulji.


Nesretna ljubav


Profesor zemljopisa Pittioni, kojega su, dok je predavao na gimnaziji, njegovi učenici neprestance maltretirali, nije se vratio s godišnjeg odmora. Isprva doputovao u Hüttschlag samo da studira Humboldtove spise i da se odmori, objesio se u sobi u koju se bio povukao samo na nekoliko dana. Prema oporuci, sve što je posjedovao ostavio je svojim učenicima. Sada, kada se suočio s jedinom za njega mogućom posljedicom, napisao je u oporuci, ne bi želio da oni misle da ih je mrzio. Naprotiv. Ali njegovu ljubav prema njima, ma koliko se trudio, oni nisu prihvatili. Ma koji da im je bio razlog, on se nada da će mu oprostiti.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 56852
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Tomas Bernhard-Imitator glasova

Počalji od Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Strana 3 od 4 Prethodni  1, 2, 3, 4  Sledeći

Nazad na vrh


 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu