Močvara -Arnaldur Indriđason

Strana 1 od 4 1, 2, 3, 4  Sledeći

Ići dole

Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Ned Jun 10, 2018 5:18 pm



Kada policija dođe na uviđaj u stan jednog ubijenog sedamdesetogodišnjaka, jedini tragovi koje nalazi jesu misteriozna poruka ubice i fotografija groba u kome je sahranjena četvorogodišnja devojčica.

Slučaj preuzima inspektor Erlendur, razvedeni pedesetogodišnjak narušenog zdravlja, čija je ćerka zavisnica od heroina a sin alkoholičar. Mada antiheroj u svakom pogledu, on je izuzetno posvećen poslu i ima neverovatan dar da nađe i sledi pravi trag.

Inspektor Erlendur otkriva da je ubijeni muškarac pre mnogo godina bio optužen za silovanje, ali i oslobođen zbog nedostatka dokaza. Da li se starčeva prošlost vratila da mu se osveti? U toj potrazi Erlendur se vraća decenijama u prošlost prateći tragove kroz mračne porodične tajne i neobične forenzičke dokaze sve dok ne otkrije stvari jezivije i šokantnije od ubistva jednog usamljenog starca.

Roman Močvara je proglašen najboljim skandinavskim kriminalističkim romanom, preveden je na preko dvadeset svetskih jezika i prodat je u preko milion primeraka.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 63479
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:25 am




1.
Riječi su bile olovkom napisane na papir položen na leš. Tri riječi, Erlenduru nerazumljive.
Mrtvac je bio čovjek star kojih sedamdeset godina. Ležao je na podu prevrnut na desnu stranu, sasvim uz kauč u maloj dnevnoj sobi, na sebi je imao plavu košulju i svijetlo smeđe
samtaste hlače. Na nogama je imao šlape. Rijetka, skoro sasvim sijeda kosa bila mu je natopljena krvlju iz velike rane na glavi. Na podu u blizini leša bila je velika staklena pepeljara oštrih uglova i rubova. I ona je bila krvava. Stolić je bio prevrnut.
To se dogodilo u podrumskom stanu betonske dvokatnice u Nordurmyri. Kuća je stajala u malom vrtu koji je s tri strane bio ograđen betonskim zidom. Lišće je popadalo s drveća i gusto prekrilo zemlju pa se nigdje nije ni nazirala, a čvornate su se grane drveća pružale prema crnilu neba. Prilaz garaži bio je pošljunčan. Službenici istražnog odjela policije u Reykjaviku još su pristizali. Kretali su se smireno, kao duhovi po staroj kući.
Očekivali su i liječnika koji je trebao izdati potvrdu o smrti. Za leš im je bilo javljeno prije petnaestak minuta. Erlendur je stigao medu prvima. Sigurdur Oli trebao je stići svakog trena. Sumrak listopada prekrio je grad i kiša je mlatarala uz jesensku vjetrušinu. Netko je bio upalio lampu koja je sa stola u dnevnoj sobi širila tmurno svjetlo. Ništa drugo nije bilo taknuto.
Forenzičari su postavljali jaka fluorescentna svjetla na tronošcima. Njima će osvijetliti stan. Erlenduru je pogled klizio po sobi; polica s knjigama i izlizani kauč, veliki stol, stari pisaći stol u kutu, na podu tepih, na tepihu krv. Iz dnevne sobe ulazilo se u kuhinju, druga vrata vodila su u predsoblje i mali hodnik do dvije sobe i zahoda.
Policiju je obavijestio susjed s drugog kata. Tog se poslijepodneva vratio kući sa svoja dva sina koja je doveo iz škole i začudio se što su podrumska vrata bila širom otvorena. S praga je zazvao susjeda da vidi je li doma. Nitko mu se nije javio. Privirio je u stan i zazvao još jednom, ali opet ništa. Već nekoliko godina živi na drugom katu, ali sa starijim čovjekom u podrumu nisu se bili dobro upoznali. Stariji sin, devetogodišnjak, nije oklijevao kao njegov otac i u trenu se našao u susjedovoj dnevnoj sobi. Ubrzo se vratio i sasvim ravnodušno rekao da je u stanu mrtav čovjek.
- Nagledao si se ti meni previše filmova, rekao je otac, korak po korak ulazeći u stan, dok nije ugledao susjeda kako leži na
podu obliven krvlju.
Erlendur je znao kako se pokojni zvao. Pisalo je kraj zvonca. Ali, za svaki slučaj, da se ne osramoti, navukao je tanke gumene rukavice i iz jakne koja je visjela u predsoblju iščepr- kao čovjekovu lisnicu i u njoj našao kreditnu karticu sa slikom. Zvao se Holberg, star šezdeset devet godina. Umro je u vlastitom stanu. Vjerojatno ubijen.
Erlendur je šetao po stanu i razmišljao o najjednostavnijim stvarima. To je i bio njegov posao. Da istražuje očigledne stvari. Tajnama su se bavili forenzičari. Znakove provale nije zapazio ni na vratima, niti na prozorima. Na prvi pogled činilo se da je ubijeni svojevoljno svoga napadača pustio unutra. Susjedi su zamazali predvorje i tepih u dnevnoj sobi jer su ušli izvana s kiše, kao, valjda, i napadač. Osim ako je možda pred vratima skinuo cipele. Erlendur pomisli da bi za skidanje cipela morao biti preuzrujan. Forenzičari su donijeli usisače da prikupe i najmanja zrnca i prah koji bi mogli navesti na trag. Tražili su otiske prstiju i blato s cipela koje nisu stanovale u kući. Tražili su nešto strano. Nešto što je za sobom ostavilo propast.
Erlendur nije imao dojam da je ubijeni gosta primio na gostoljubiv način. Nije skuhao kavu. Aparat za kavu nije bio uključivan zadnjih nekoliko sati. Nije izgledalo ni da su pili čaj, sve su šalice bile u ormaru. Sve čaše na svom mjestu. Žrtva je bila uredan čovjek. Kod njega je sve bilo tip-top. Možda ubojicu nije dobro poznavao. Možda ga je gost napao u trenutku kad je prešao prag. U cipelama. Može li se ubojstvo izvršiti u čarapama? Erlendur se osvrnuo uokolo i shvatio da svoje misli mora bolje organizirati.
Na svaki način, gostu se žurilo. Nije se potrudio za sobom zatvoriti vrata. Sam napad izvršen je naglo, kao grom iz vedra neba, bez upozorenja. U stanu nije bilo znakova borbe. Izgleda da se žrtva srušila i udarila o stolić pa ga prevrnula. Sve je drugo bilo naizgled netaknuto. Erlendur u stanu nije primijetio znakove pljačke. Svi su ormari bili pomno zatvoreni, isto tako i ladice, skoro novo računalo i hi-fi bili su na svome mjestu,
čovjekova lisnica u jakni obješenoj u predvorju, jedna novčanica od dvije tisuće kruna i dvije kartice, jedna debitna, druga kreditna.
Činilo se daje napadač zgrabio što mu je bilo najbliže i lupio čovjeka po glavi. Pepeljara je bila od debelog zelenkastog stakla i nije težila manje od kile i pol, po Erlendurovoj procjeni. Po potrebi i ubojito oružje. Teško da ju je napadač donio sa sobom i ostavio krvavu u dnevnoj sobi na podu.
To su bili očiti znakovi: Čovjek je otvorio vrata i gostu ponudio da ude u dnevnu sobu, uglavnom, tamo su zajedno otišli.
Napadnut je pepeljarom, jedan žestoki udar i napadač Juri van i ostavlja vrata od stana otvorena. Jasno ko dan.
Osim poruke.
Bila je napisana na papir s crtama veličine A4, naizgled istrgnut iz bilježnice, i jedini je znak da je ubojstvo izvršeno s predumišljajem; ukazivala je na to da je gost ušao u kuću samo zato da tog čovjeka ubije. Nije iznenada u sobi poludio i ubio.
Ušao je u kuću s namjerom da izvrši ubojstvo. Napisao Je poruku. Tri riječi koje su Erlenduru bile misterija. Nije li možda te riječi napisao na papir još prije dolaska? Još jedno očito pitanje na koje se mora odgovoriti. Erlendur je prišao pisaćem stolu u kutu dnevne sobe. Na stolu je bila hrpa dokumenata, računa, omotnica, papira. A na hrpi i bilježnica. Potražio je i olovku, ali na stolu je nije bilo. Ništa nije dirao. Gledao je i razmišljao.
Zar ovo nije tipično islandsko ubojstvo? Rekao je Sigurdur Oli koji se neopaženo stvorio u podrumu i stajao kraj mrtvoga.
Ha? Rekao je Erlendur zadubljen u misli.
Prljavo, bespotrebno. Sve ostavljeno na svjetlu dana, nikakav trud nije uložen da se išta promijeni ili sakrije.
Tako je, reče Erlendur. Jadno, islandsko ubojstvo.
Osim ako nije slučajno pao na stol i glavom tresnuo o pepeljaru, rekao je SigurSur Oli. S njim je bila i Elinborg. Hodajući pognut po kući, sa šeširom na glavi, Erlendur se nastojao riješiti policajaca, forenzičara i bolničara koji su se
posvuda motali.
I u padu napisao misterioznu poruku? rekao je Erlendur.
Možda ju je držao u rukama.
Da li ti ta poruka što govori?
Možda znači Bog. Možda ubojica, ne znam. Da mi je znati što mu je to "ON", ta zadnja riječ napisana velikim slovima.
Meni se ne čini da je to pisano na brzinu. Zadnja je riječ pisana tiskanim slovima, a prve dvije pisanim. Gost je sebi dao dosta vremena za pisanje. A vrata nije zatvorio. Što to znači? Napada tog čovjeka i bježi van, a po papiru piše nerazumljive blezgarije i još si daje truda da istakne zadnju riječ.
To se sigurno odnosi na njega, rekao je Sigurdur Oli. Mislim, na mrtvaca. Ne može se odnositi ni na koga drugoga.
Ne znam, rekao je Erlendur. Zašto bi itko napisao takvu poruku i ostavio je na lešu? Kome tako nešto pada na pamet? Što hoće time reći? Da li to nama što znači? Razgovara li ubojica sam sa sobom? S mrtvacem?
Nisu mu svi doma, rekla je Elinborg saginjući se da uzme poruku. Erlendur ju je u tome spriječio.
Možda ih je bilo više, rekao je Sigurdur Oli. Onih koji su ga napali.
Daj se sjeti rukavica, draga Elinborg, rekao je Erlendur, kao da govori djetetu. Nemoj uništiti dokaze. Poruka je napisana tamo na stolu, dodao je i pokazao prema kutu sobe. Papir je istrgnut iz žrtvine bilježnice.
Možda ih je bilo više, ponovio je Sigurdur Oli. Mislio je daje otkrio nešto važno.
Da, da, rekao je Erlendur. Možda.
Hladnokrvno, rekao je Sigurdur Oli. Prvo ubiješ starca, a onda pišeš. Pa za to treba imati konjske živce. Ne čini vam se da samo najpodmuklija beštija može napraviti tako nešto?
Ili netko kome pukne film, rekla je Elinborg.
Ili ima Mesijin kompleks, rekao je Erlendur. Uzeo je poruku i u sebi je pročitao.
Težak Mesijin kompleks, rekao je samome sebi.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 63479
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:26 am




2.
Erlendur se oko deset vratio doma u zgradu i tutnuo gotovo jelo u mikrovalnu. Stajao je pred pećnicom i gledao kako se jelo unutra okreće i mislio da je na televiziji gledao i gorih stvari.
Vani je zavijao jesenski vjetar pun kiše i mraka.
Razmišljao je o ljudima koji ostave poruku i onda nestanu. Što bi on sam napisao na cedulju? I kome bi napisao poruku? Pala mu je na pamet njegova kći, Eva Lind. Drogirala se i nju bi zanimalo ima li on novaca. S tim u vezi bila je sve nasrtljivija. Njegov se sin, Sindri Snaer, već tri puta liječio od alkoholizma. Poruka za njega bila bi jednostavna: Nikad više Hirošima.
Erlenduru se lice razvuklo u suhi smiješak u trenutku kad je mikrovalna tri put zazujala.
Nije da je Erlenduru ikada palo na pamet da nestane ili tome slično.
On i Sigurdur Oli porazgovarali su sa susjedom koji je otkrio leš. Sad je tu bila i njegova žena i rekla da će dječake maknuti iz kuće, odvesti svojoj majci. Susjedovo ime bilo je Olafur i rekao im je da on s obitelji, ženom i dva sina, kreće u školu i na posao svako jutro u osam, i da se nitko od njih ne vraća prije četiri; on ide po dečke u školu. Pri izlasku ovoga jutra nisu primijetili ništa neobično. Vrata od stana tog čovjeka bila su zatvorena. Te su noći tvrdo spavali. Ništa nisu čuli. Nisu sa susjedom imali puno kontakta. Može se reći da su ga jedva i poznavali, iako su se doselili prije nekoliko godina.
Patolog je morao odrediti točno vrijeme smrti, a po Erlendurovom mišljenju ubojstvo je počinjeno u rano popodne. Tako reći usred bijela dana. Tko za takvo što dan danas ima vremena? Razmišljao je. Medijima je javljeno daje čovjek od kojih sedamdeset godina pronađen mrtav u svom stanu u Norcurmyri i da je najvjerojatnije umro nasilnom smrću. Ako je netko možda primijetio da se oko Holbergove zgrade, ili po samoj zgradi, motaju kakvi sumnjivci, moli se da to prijavi policiji u Reykjaviku.
Erlenduru je bilo kojih pedeset godina, rastavljen je bio već odavno, otac dvoje djece. Spretno je skrivao da ne može smisliti imena svoje djece. Njegovoj su se ženi, s kojom je u zadnjih dvadeset godina jedva progovorio koju riječ, svojedobno baš sviđala. Rastava je bila mučna i Erlendur je sa. svojom djecom skoro sasvim izgubio vezu dok su još bila mala. Kad su odrasla, tražila su njegovu pomoć i on ih je objeručke prihvatio žalosno gledajući na što su spala. Eva Lind bila je žalostan slučaj. Sindri Snaer bio je u boljem stanju. Za dlaku boljem.
Izvadio je jelo iz pećnice i sjeo za kuhinjski stol. Živio je u dvosobnom stanu pretrpanom knjigama. Na zidovima su visjele fotografije obitelji s istoka zemlje, odakle je Erlendur ro- dom. Nije imao nijednu sliku sebe ili svoje djece. Uz jedan zid bio je derutan Normende televizor, a ispred njega još jadnija fotelja. Minimalno se trudeći, Erlenduru je uspijevalo stan održavati sasvim pristojnim.
Što sad jede nije mu bilo baš jasno. Na dekorativnoj ambalaži pisalo je nešto o blagodatima s Istoka, ali je jelo, zarolano u nekakvu palačinku, imalo okus po kiseloj juhi od kruha.
Erlendur gurne jelo od sebe. Razmišljao je je li mu ostalo raženog kruha koji je kupio prije par dana. I ovčje paštete. U tom trenutku netko je pozvonio na vrata. Eva Lind odlučila je navratiti.
Još ga guraš? rekla je i odmah se uvalila u kauč u dnevnoj sobi.
Daj, rekao je Erlendur i zatvorio vrata. Dosta s glupostima.
Mislila sam da voliš kad se lijepo izražavam, rekla je Eva Lind koja se bila naslušala očevih predavanja o izražavanju.
Onda reci nešto suvislo.
Ovaj put bilo je teško ustanoviti koga to ona sada izigrava. Eva Lind bila je najbolja glumica koju je ikad vidio, što možda ne govori puno jer nikad nije išao u kazalište ili kino, a televizor je palio samo kad je bio kakav obrazovni program. Predstava koju bi Eva Lind izvodila bila je većinom obiteljska drama od jednog do tri čina, a radilo se o tome kako od Erlendura izvući
što više love. To se nije dešavalo baš često Jer je Eva Lind imala svoj sustav dolaženja do novca, a o tome Je Erlendur htio što manje znati. Ali dešavalo se da nije mala "ni prebijene pare" pa bi došla njega moliti.
Koji put bi se pretvorila u njegovu malu curicu, mazila se i prela kao maca. Koji put je bila na rubu ludila, srljala bezumno po stanu, maltretirala ga i prigovarala mu što je nju i Sindrija Snaera ostavio tako male. Tada je znala biti prosta i otrovna i zla. Koji put mu se činila sasvim u redu, skoro normalna, ako normalno postoji, i Erlenduru se činilo da s njom može porazgovarati kao s razumnom osobom.
Na sebi je imala izlizane traperice i crnu kožnu jaknu do struka, kratku kosu, crnu kao gavran, u desnoj su obrvi bila dva prstenčića, a s jednog uha visio joj je srebrni križ. Nekad su joj zubi bili lijepi i bijeli, a sad su bili zapušteni; u gornjoj čeljusti dva su joj i nedostajala. To se vidjelo kad bi se nasmijala. Bila je mršava, lica tamna, s crnim podočnjacima. Erlenduru se koji put činilo da u tom licu vidi svoju majku. Proklinjao je sudbinu Eve Lind i sve to pripisivao svome nemaru.
Danas sam razgovarala s mamom, ili je ona razgovarala sa mnom, a htjela je znati mogu li ja porazgovarati s tobom. Baš je super biti dijete rastavljenih roditelja.
Tvoja mama nešto hoće od mene? pitao je Erlendur u čudu. Mrzila gaje i nakon svih tih dvadeset godina. Sve ovo vrijeme samo ju je jednom slučajno sreo i mržnja na njenom licu bila je očita. Jednom su preko telefona razgovarali o Sindriju Snaeru i taj je razgovor nastojao zaboraviti.
Kakav je ta baba snob.
Nemoj tako govoriti o svojoj mami.
Neki naši poznati iz Gardabaera, bezobrazno bogati, svojoj su kćeri ovog vikenda priredili vjenčanje, a ona je nestala. Kakvo sranje. To je bilo u subotu i još se za nju ne zna. Mama je bila na tom vjenčanju i čudom se čudi. Hoće da te zamolim da porazgovaraš s tim ljudima. Oni ne žele da se to objavljuje u novinama, vražji snobovi, a znaju da si ti u istražnom odjelu pa
misle da se sve to može potiho. Ja tebe molim da s njima razgovaraš, ne mama. Je li ti to jasno? Ni u kom slučaju!
Poznaješ ti te ljude?
Mene ipak nisu pozvali na to vjenčanje koje je ta slatka mala tako lijepo zajebala.
A poznaješ nju?
Jedva.
I kamo je nestala?
Nemam pojma. Erlendur slegne ramenima.
Baš sam malo prije mislio na tebe, rekao je.
Super, rekla je Eva Lind. Baš mi je palo na pamet da bi....
Slabo stojim s lovom, rekao je Erlendur i sjeo nasuprot nje u fotelju. Jesi li gladna?
Eva Lind se nakostriješila.
Zašto sa mnom nikad ne možeš razgovarati, a da ne spominješ novac? rekla je, a Erlenduru se činilo da mu krade riječi iz usta.
A zašto ja s tobom ne mogu razgovarati ni ovako, ni onako?
Samo odjebi.
Zašto tako govoriš? Koje su ti to fore? Odjebi! Još ga guraš? Kakav ti je to rječnik?
Kriste Bože, prostenjala je Eva Lind.
Koga sad izigravaš? S kirnja sad to razgovaram? Gdje si ti uopće usred sveg tog sranja s drogom?
Nemoj mi opet početi s tim glupostima. Koga sad izigravaš? oponašala gaje. Gdje si ti uopće? Tu sam. Sjedim ti pred nosom. Ja sam ja!
Eva.
Deset tisuća! rekla je. Što je to tebi? Ne možeš mi srediti deset tisuća? Imaš love ko blata.
Erlendur je gledao svoju kćer. Odmah pri ulasku zapazio Je da nešto s njom nije u redu. Ponestajalo joj je daha, čelo joj se rosilo znojem i vrpoljila se kao da je bolesna.
Jesi li bolesna? pitao je.
Pliz.
Erlendur je i dalje gledao svoju kćer.
Skidaš se s droge? rekao je.
Pliz, deset tisuća. To je skoro ništa. Ništa za tebe. Neću više nikad doći i žicati te lovu.
Mogu si misliti. Kad si se zadnji put... Erlendur nije točno znao kako da to kaže... drogirala?
Nije bitno. Prestala sam s tim. Prestala sam s prestaja-njem, prestala, prestala, prestala! Eva Lind je ustala. Daj mi deset tisuća. Pliz. Pet. Daj mi pet tisuća. Imaš ih u džepu? Pet! To ti je drek na šibici!
Zašto sad prestaješ? Eva Lind pogleda oca.
Bez glupih pitanja. Ja ništa ne prestajem. S čim da prestanem? Da prestanem s čim? Ti prestani s glupostima.
Što se sad dešava? Zašto si sad poludjela? Jesi li bolesna?
Jesam, bolesna sam na smrt. Možeš mi posuditi deset tisuća? Daj mi na zajam, platit ću ti, ha? Škrtica.
Škrtica je dobra riječ, rekao je Erlendur. Jesi li bolesna, Eva?
Zašto me to stalno pitaš? rekla je još unezvjerenije.
Imaš li temperaturu?
Daj mi te novce. Dvije tisuće! To stvarno nije ništa! Tebi baš ništa nije jasno. Budala!
I on je sad stajao, a ona mu se približila kao da će ga napasti. Zatekao ga je taj njezin iznenadni bijes. Odmjerio ju je pogledom.
Što buljiš? izderala se. Bi malo, ha! Tatici se prohtjelo! Erlendur je pljusne, ali ne prejako.
Sviđa ti se to? rekla je.
Pljusne je još jednom, ovaj put jače.
Diže ti se? rekla je, a Erlendur odskoči od nje. Nikad prije nije na ovaj način s njim razgovarala. U sekundu se pretvorila u zvijer. Takvu je do sad nikad nije vidio. Nije znao što bi i ljutnja se polako pretvarala u sažaljenje.
Zašto se sad pokušavaš skidati? ponovio je.
Ništa se ja ne pokušavam skidati! vikala je. Koji ti je vrag? Baš ti ništa nije jasno? Tko govori o skidanju?
Što je to s tobom, Eva?
Začepi s tim, što je to s tobom, Eva! Možeš mi dati pet tisuća? Daj, reci mi! Kao da se malo smirila. Možda joj je postalo jasno da je prekardašila. Ovako ona ne razgovara sa svojim ocem.
Zašto baš sad? pita Erlendur još jednom.
Dat ćeš mi deset tisuća ako ti kažem?
Što se desilo?
Pet tisuća.
Erlendur je zurio u kćer.
Jesi li trudna? pitao je.
Eva Lind pogleda oca i poraženo se nasmiješi.
Bingo! rekla je.
Ali kako? proštenje Erlendur.
Što misliš, kako? Da ti opišem?
Dosta s tim! Valjda nešto upotrebljavaš? Kondome? Tablete?
Ne znam ja što se desilo. Samo se desilo.
I sad se hoćeš skinuti s droge?
Više ne. Ne mogu ja to. Sad sam ti sve rekla. Sve! Duguješ mi deset tisuća.
Da drogiraš svoje dijete.
To nije nikakvo dijete, glupane jedan! To nije ništa. Zrnce pijeska. Ne mogu sad prestati. Prestat ću sutra. Obećajem. Samo ne sad. Dvije tisuće. Skoro ništa.
Erlendur joj opet priđe.
Ali pokušala si. Imala si namjeru prestati. Ja ću ti pomoći.
Ne mogu! povikala je Eva Lind. Znoj joj se cijedio s lica 1 trudila se suzbiti drhtanje.
Zato si došla k meni, rekao je Erlendur. Mogla si otići negdje drugdje i dobiti novac. To si dosad radila. A sad si došla k meni zato što hoćeš...
Dosta gluposti. Došla sam jer me mama zamolila i zato što si ti pun love. Ni zbog čega drugoga. Ako mi ne daš ti,
snaći ću se ja na drugi način. Nije mi frka. Dosta ima takvih kao ti koji su spremni platiti.
Erlendur se nije dao smotati.
Jesi li kad prije zatrudnjela? rekao je.
Ne, odgovorila je Eva Lind i skrenula pogled. -Tko je tata? Eva Lind je zinula i zabezeknuto pogledala oca.
Ej! povikala je. Izgleda ti da dolazim iz jebenog hotela "Saga"?! Iz sobe za mladence?
I prije nego što se Erlendur snašao, gurnula gaje od sebe i izjurila iz stana niz stepenice, na cestu gdje je nestala pod hladnom jesenskom kišom.
Polako je za njom zatvorio vrata i razmišljao je li pravilno postupio. Izgledalo je da nikada ne mogu razgovarati bez svađe i urlanja i toga mu je bilo dosta.
Jelo mu je bilo prisjelo pa je sjeo natrag u fotelju, zamišljeno je gledao pred sebe i brinuo se o tome u što će se Eva Lind sad uvaliti. Nakon nekog je vremena uzeo knjigu koju je čitao, a koja je ležala na stolu kraj njega. Knjiga je bila iz jednog njemu omiljenog niza i opisivala je nevolje i pogibiju ljudi u planinama.
Nastavio je tamo gdje je bio stao, priča se zvala"Pogibija na Mosfellskoj visoravni", i za tili čas našao se usred nemilosrdne mećave u kojoj su se mladi ljudi živi smrznuli.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 63479
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:26 am




3.
Lijevalo je kao iz kabla kad su Erlendur i Sigurdur Oli požurili iz auta, otrčali uz stepenice zgrade u Stigahlid i pozvonili na vrata. Pomišljali su da ostanu sjediti u autu dok pljusak ne prestane, ali Erlenduru se nije dalo čekati pa je skočio van.
Sigurdur Oli nije htio ostati sam. Začas su bili mokri do kože. Kiša se Sigurduru Oliju cijedila iz mokre kose niz leđa pa je nadureno gledao Erlendura dok su čekali da se otvore vrata. Istražna je policija jutros na svom sastanku razmatrala razne mogućnosti. Jedna je od teorija bila daje Holberg ubijen sasvim bez veze i da se napadač već neko vrijeme, možda i danima, motao tim kvartom. Lopov u potrazi za pljačkom. Lupao je Holbergu na vrata da vidi ima li koga kod kuće, a obuzela ga je panika kad je domaćin otvorio vrata. Poruka koju je ostavio
možda je trebala samo zbuniti policiju. Nije ništa morala značiti.
Istoga dana kad je Holberg pronađen mrtav, netko je prijavio momka u zelenoj vojničkoj jakni koji je bio napao dvije žene u godinama, blizanke. Našao se na stepeništu, pokucao na njihova vrata, one su otvorile, a on se ugurao u stan, zalupio vratima i od njih tražio novac. Kad ga nisu poslušale, Jednu je udario šakom u lice, a drugu gurnuo na pod i šutnuo prije nego što je istrčao van.
Na interfonu se začuo glas i Sigurdur Oli se predstavio. Vrata su zazujala i pustila ih na stepenište. Bio je polumrak i smrdjelo je po smeću. Kad su se popeli na prvi kat, jedna od žena čekala ih je na vratima.
Jeste li ga ulovili? pitala je.
Nažalost, rekao je Sigurdur Oli i odmahnuo glavom, ali mi smo vas htjeli pitati o...
Jesu ga ulovili? čulo se iz stana i na vratima se pojavio Još jedan primjerak iste te žene. Stare oko sedamdeset godina, deblje, obje obučene u crne suknje i crvene pulovere, sijede natapirane kose, okruglaste, očito u iščekivanju.
Ne, rekao je Erlendur. Nismo još.
To je bio nekakav jadnik, siromah, rekla je gospođa broj Jedan. Zvala se Fjola. Ponudila im je da udu.
Nemoj ga ti ništa žaliti, rekla je gospoda broj dva koja se zvala Birna i za njima zatvorila vrata. Odvratni razbojnik koji te lupio po glavi. Da jadnik, baš.
Sjeli su s gospođama u dnevnu sobu, malo gledali u njih, a malo jedan drugoga. Stan je bio malen. Sigurdur Oli primijetio je dvije spavaće sobe, jednu do druge. Iz dnevne sobe mogao je vidjeti i malu kuhinju.
Pročitali smo vaš izvještaj, rekao je Sigurdur Oli koji je papire prelistao u autu na putu ovamo. Pitanje je možete li nam dati još koji podatak o čovjeku koji vas je napao.
Čovjek, rekla je Fjola. Prije bi se reklo dečko.
Dovoljno star da nas napadne, rekla je Birna. Za to je bio
sasvim dovoljno star. Srušio me na pod i šutnuo.
Mi nemamo novaca, rekla je Fjola.
Tu novce ne čuvamo, rekla je Birna. Lijepo smo mu rekle.
A on nam nije vjerovao.
I napao nas je.
Bio je sav nervozan.
I prost. Što nam je sve izgovorio.
U toj groznoj zelenoj jakni, kao vojnik.
I u takvim čizmama, bikastima i crnima, onakvim s vezicama do koljena.
Ali, ipak, ništa nije uništio.
Ne, samo je zbrisao.
Nije ništa uzeo? pitao je Erlendur.
Kao da nije bio pri sebi, rekla je Fjola koja je svome napadaču silom htjela naći nešto što bi mu išlo u prilog. Nije ništa uništio ni uzeo. Samo nas je napao kad mu je postalo jasno da od nas neće dobiti nikakve novce. Siromah.
Narkoman, ispali Birna. Siromah?! Okrenula se prema sestri. Koji put nemaš veze s mozgom. Bio je drogiran. Po očima mu se vidjelo. Tvrdim i sjajnim očima. I znojio se.
Znojio? rekao je Erlendur.
Sav mu se cijedio niz lice. Taj znoj.
To je bila kiša, rekla je Fjola.
Nije. I sav se tresao.
Kiša, ponovila je Fjola, a Birna ju je prostrijelila pogledom.
Maznuo te po glavi, draga Fjola. To nije ni u kom slučaju dobro.
Boli li te još tamo gdje te šutnuo? pitala je Fjola, a Erlenduru se pričinilo da joj oči plešu od veselja.
Kad su Erlendur i Sigurdur Oli stigli u Nordurmyri, bilo je Još rano jutro. Čekali su ih Holbergovi susjedi s prvog i drugog kata. Policija je već bila ispitala bračni par s dvoje djece S prvog kata, ali Erlendur je htio s njima bolje porazgovarati. Na drugom je katu živio pilot koji je rekao da je onoga dana kad je Holberg ubijen bio stigao iz Bostona i da je tog poslijepodneva
zaspao i nije se probudio sve dok mu policija nije pokucala na vrata.
Počeli su s pilotom. Imao je oko četrdeset godina, živio je sam i stan mu je bio kao kontejner za smeće, roba razbacana na sve strane, dvije putne torbe na skoro novom kožnom kauču, na podu plastične vrećice iz djutifrija, po stolovima boce vina i po cijelom stanu masa otvorenih konzerva piva. Pilot lm je otvorio vrata neobrijan, u majici bez rukava i kratkim hlačama. Zurio je u njih dvojicu, a onda se bez riječi vratio natrag u stan i srušio u stolac. Oni su stajali pred njim. Nisu imali gdje sjesti. Erlendur se osvrnuo oko sebe i pomislio da s tim čovjekom ne bi ušao ni u simulator leta.
Iz nekog je razloga pilot počeo govoriti o svojoj rastavi razmišljajući bi li ona mogla postati policijskim slučajem. Krava ga je počela varati. A on leti. Jednog se dana vratio iz Osla, tog groznog grada, dodao je, a oni nisu razumjeli što mu je to groznije - da ga žena vara ili to što je morao noćiti u Oslu; bio je sa svojim starim školskim kolegom...
Tu smo zbog ubojstva počinjenog u podrumu, rekao je Erlendur i prekinuo pilotovo trabunjanje.
Jeste li vi kad bili u Oslu? pitao je pilot.
Ne, rekao je Erlendur. Nismo došli razgovarati o Oslu. Pilot je prvo pogledao njega, a onda SigurSura Olija i kao da mu je postalo jasno.
Nisam tog čovjeka uopće poznavao, rekao je. Ovu sam rupu kupio prije četiri mjeseca i u njoj, koliko razumijem, nitko već dulje vrijeme nije stanovao. Sreo sam ga par puta tu, pred stanom. Činilo mi se da je u redu.
U redu? rekao je Erlendur.
Da je u redu s njim popričati, hoću reći.
O čemu ste razgovarali?
Letu. Najčešće. Zanimao ga je let.
Što ga je to zanimalo u vezi leta?
Avioni, rekao je pilot i otvorio limenku piva koju je iščeprkao iz plastične vrećice. Mjesta, rekao je i potegnuo. Stjuardese,
rekao je i podrignuo se. Puno se raspitivao o stjuardesama. Znate već.
Ne, rekao je Erlendur.
Kad se čekalo. U inozemstvu.
A tako.
Kako je sve to išlo, da li su bile seksi. U tom stilu. Da je čuo da je veselo. Na letovima za inozemstvo.
Kad ste ga zadnji put vidjeli?
Pilot se zamislio. Nije se mogao sjetiti.
Prije par dana, rekao je na kraju.
Jeste li primijetili da mu je netko došao u goste? pitao je Erlendur.
Ne, često me nema.
Jeste li primijetili da se netko mota po kvartu kao da nešto razgledava ili samo besciljno luta od kuće do kuće?
Ne.
U zelenoj vojničkoj jakni?
Ne.
Mlad čovjek u vojničkim čizmama?
Ne. Je li to taj? Znate li tko je to učinio?
Ne, rekao je Erlendur i pri izlasku prevrnuo napola praznu limenku s pivom.
Žena je odlučila odvesti dječake na par dana svojoj majci i bila je spremna za put. Nije htjela da nakon tog događaja ostanu ovdje. Muž je kimnuo glavom. To je za njih najbolje. Očito su bili potreseni. Stan u Nordurmyri kupili su prije četiri godine. Tu je dobro živjeti. I djeci je tu dobro. Dječaci su stajali uz svoju majku.
Užasno je bilo naći ga takvog, rekao je čovjek a glas mu je prešao u šapat. Gledao je dječake. Njima smo rekli da on samo spava, dodao je. Ali...
Znamo da je bio mrtav, rekao je stariji dečko.
Mrtav, rekao je mladi.
Par se nasmiješio u nedoumici.
Dobro su to podnijeli, rekla je žena i starijeg dječaka pogladila
po licu.
Holberg mi nije bio mrzak, rekao je čovjek. Koji put smo tu vani popričali. On je tu već dugo živio i pričali smo o vrtu i održavanju i tako, o čemu već susjedi razgovaraju.
Ali ipak, nismo mi s njim bili u bliskim odnosima. Tako Je meni po volji. Mislim, nema smisla biti previše blizak. Treba se malo ograditi.
Nisu primijetili da bi se itko sumnjiv ovuda šuljao i nisu vidjeli da kvartom luta itko u zelenoj vojničkoj jakni. Žena je bila na iglama i htjela je s dječacima otići što prije.
Jesu li Holberga često posjećivali? pitao je Sigurdur Oli.
Ja nisam kod njega nikad nikoga vidjela, odgovorila je žena.
Imao sam dojam da je osamljen, rekao je njezin muž.
Kod njega je unutra smrdjelo, rekao je stariji sin.
Smrdjelo, ponovio je brat.
U podrumu je vlaga, rekao je čovjek ispričavajući se.
Osjeti se koji put i tu gore, rekla je žena. Vlaga.
To smo i njemu spomenuli, rekao je čovjek.
A on je rekao da će nešto poduzeti, rekla je ona.
Još prije dvije godine, rekao je on.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 63479
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:26 am




4.
Bračni par u Gardabaeru gledao je Erlendura s jadom u očima. Njihova je kćerkica nestala. Ne javlja se već tri dana. Od vjenčanja. Rekli su da je pobjegla s vjenčanja. Kćerkica.
Erlendur je zamišljao curicu sa svijetlim uvojcima dok nije saznao da su joj bile 23 godine i da je bila studentica psihologije na Islandskom sveučilištu.
S vjenčanja? rekao je Erlendur i odmjerio prostranu i otmjenu dnevnu sobu; bila je velika kao cijeli kat u njegovoj zgradi.
Sa svog vlastitog vjenčanja! rekao je čovjek kao da mu ni sad nije jasno što se dogodilo. Djevojka je pobjegla sa svog vlastitog vjenčanja!
Žena je sebi pod nos stavila vlažan rupčić.
Bilo je podne. Erlenduru je trebalo pola sata da dođe do Gardabaera zbog radova na cesti za Reykjavik, i tek nakon ne- kog vremena uspio je naći tu veliku vilu. S ulice skoro da se nije ni vidjela okružena velikim vrtom u kojem su rasla svakakva stabla i do šest metara u visinu. Par ga je dočekao očito duboko potresen.
Erlendur je znao da je ovo gubitak vremena i da ima važnijeg posla, ali bivša ga je žena molila za uslugu i on joj je htio udovoljiti, iako su jedva progovorili i jedne riječi već dvadeset godina.
Ona je bila u blijedo zelenom kostimu, a on u crnom odijelu i rekao je da sve više strahuje nad svojom kćeri. Znao je da će se ona vratiti i da je živa i zdrava, nije drugo mogao vjerovati, ali htio se posayjetovati s policijom, iako nije mislio da je potrebno započeti potragu i obavijestiti spasilačku službu ili dati obavijest na radio, u novine i na televiziju.
Samo je nestala, rekla je supruga. Bili su Erlendurovih godina, pedesetogodišnjaci, oboje trgovci, uvozili su dječje potrepštine i to im je omogućavalo lagodan život. Novopečeni bogatuni.
Godine su prema njima bile dobronamjerne.
Erlendur je ispred njihove dvostruke garaže uočio dva nova auta. Ulaštena do visokog sjaja.
Ona se ohrabrila i počela mu pričati tu lijepu bajku. Bilo Je to u subotu, sad je utorak, bože moj dragi, kako to brzo prolazi, a danje bio tako lijep. Vjenčali su se kod onog svećenika, jako je popularan.
Bio je jeziv, rekao je suprug. Došao je u žurbi, nešto prožvakao i odmah nestao s tom svojom aktovkom. Nije mi Jasno zašto je tako popularan.
Supruga se nije dala smesti u veličanju vjenčanja.
Veličanstven dan! Sunce i prekrasno jesensko vrijeme, stvarno. Sigurno je sto ljudi došlo samo u crkvu. Ona ima toliko prijatelja. Popularna cura. Gozba je bila tu, u Gardabaeru. Kako se ono zove restoran? Uvijek zaboravim.
GarSaholt, rekao je suprug.
Jako simpatično mjesto, nastavila je. Dupkom puno. Ta dvorana, hoću reći. Tako puno darova. A kad.... a kad....
Prvi ples je bio njihov, čovjek je nastavio kad je žena bri-znula u plač, to tele od dečka se pripremilo i mi smo pozvali Disu Ros, ali nje niotkud. Počeli smo je tražiti, ali kao daje propala u zemlju.
Disa Ros? rekao je Erlendur.
Ustanovilo se da se odvezla u autu za vjenčanje....
Autu za vjenčanje?
Ah, u limuzini s cvijećem i vrpcama koja ih je dovezla iz crkve, autu za vjenčanje, kako se već zove, tako je zbrisala s vjenčanja, rekao je otac. Samo tako! Bez ikakvog objašnjenja!
Sa svog vlastitog vjenčanja! zajecala je žena.
I vi ne znate zašto se to desilo?
Očito se predomislila, rekla je žena. Pokajala se zbog svega toga.
Ali zašto? rekao je Erlendur.
Možete li je pronaći? otac je pitao. Ne javlja se i, kao što vidite, jako se brinemo. Slavlje je bilo prava grozota. Vjenčanje upropašteno. Sasvim smo izbezumljeni. A naše curice nema.
Ehm... auto za vjenčanje. Je li pronađen?
U Garđastraeti, rekao je čovjek.
Zašto baš tamo?
Ne znam. Ona tamo nikog ne zna. Njezina je roba bila u tome autu. Prava roba.
Erlendur je oklijevao.
U autu je bila prava roba? rekao je konačno i pitao samoga sebe na što li je ovaj razgovor spao i je li možda on tome kriv.
Skinula je vjenčanicu i obukla robu koja je, izgleda, bila u autu, rekla je žena.
Mislite da je možda možete naći? pitao je suprug. Mi smo kontaktirali sve njene poznanike, ali nitko ništa ne zna.
Jednostavno, ne znamo što da radimo. Tu imam njezinu sliku. Pružio je Erlenduru maturalnu sliku mlade svjetlokose ljepotice koja se negdje sakrila. Smiješila mu se sa slike.
Nemate nikakve predodžbe o tome gdje bi mogla biti?
Baš nikakve, rekla je majka.
Nikakve, rekao je otac.
I ovo su darovi? Erlendur je iz kilometarske daljine gledao divovski stol pretrpan šarenim paketima, lijepim ukrasima, celofanom i cvijećem. Krenuo je prema njemu, a bračni ga je par slijedio. Nikad u životu nije vidio toliko darova i razmišljao je što bi sve moglo biti u tim paketima. Servisi na servisima, pomislio je.
To ti je život.
Tu je i nekakvo raslinje, rekao je i pokazao na šiblje utaknuto u veliku vazu koja je stajala na drugoj strani stola. Sa šiblja su visjela srca od papira.
To je stablo poruka.
A što je to? pitao je Erlendur. Samo je jednom prisustvovao vjenčanju, a to je bilo davno. Tamo nije bilo nikakvog stabla poruka.
Gosti dobiju papirić i na njega mogu napisati želje bračnome paru i to se onda objesi na drvo. Već je bilo puno srca povješano kad je Disa Ros nestala, rekla je žena i opet šmrknula u rupčić.
Iz džepa Erlendurove jakne oglasio se mobilni telefon i on je posegnuo za njim, ali, na nesreću, telefon je bio zapeo i umjesto da se posluži spretnosti i razumom, što bi bilo jednostavnije, Erlendur je naglo povukao dok džep nije popustio. Ruka s telefonom udarila je u stablo poruka. Ono se prevr-nulo i palo na pod. Pokajnički gledajući bračni par, Erlendur se javi na telefon.
Hoćeš li s nama u Nordurmyri? pitao je SigurSur Oli bez uvoda. Da bolje pogledamo stan.
Jesi li tamo dolje? pitao je Erlendur. Bio se pomaknuo malo dalje.
Pričekat ću te, rekao je Sigurdur Oli. Gdje si, dovraga? Erlendur ugasi telefon.
Pogledat ću što se tu može učiniti, rekao je supružnicima. Ne
bih rekao daje u opasnosti. Djevojku je izdala snaga i sad se oporavlja kod nekog prijatelja. Ne biste se trebali previše brinuti. Skoro će ona nazvati.
Supružnici su bili pognuti nad papirićima koji su sa stabla poruka pali na pod. Primijetio je da im je promaklo nekoliko poruka koje su ležale pod stolicom i sagnuo se da ih podigne. Bile su napravljene od crvenog kartona. Erlendur je pročitao što je na njima pisalo i pregledao par njih.
Jeste li vidjeli ovo? pitao ih je i pružio im jedan od papirića. Čovjek je pročitao poruku i lice mu je poprimilo začuđen Izraz. Papirić je dodao ženi. Čitala je i čitala, ali ništa joj nije bilo jasno. Erlendur pruži ruku da dohvati papirić i pročita što je na njemu pisalo. Nije bilo potpisa.
Je li to rukopis vaše kćeri? pitao je.
Mislim da jest, odgovorila je žena. Erlendur je prstima vrtio papirić i opet pročitao: on je užasan što sam to učinila

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 63479
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:27 am




5.
Gdje si ti? pitao je Sigurdur Oli kad se Erlendur vratio na posao, a ovaj mu nije odgovorio.
Je li me tražila Eva Lind? pitao je.
Sigurdur Oli rekao je da misli da nije. Znao je kako s Erlendurovom kćeri stoje stvari, ali to nisu nikad spominjali. Privatni bi život rijetko zalutao u njihov razgovor.
Ima li o Holbergu kakvih novosti? pitao je Erlendur i otišao ravno u svoj ured. Sigurdur Oli ušao je za njim i zatvorio vrata. U Reykjaviku su ubojstva bila rijetka i, kad počinjena, budila su veliko zanimanje. Istražna policija držala se pravila da bez posebne nužde medije ne obavještava o istražnim postupcima, ali to nije vrijedilo za ovaj slučaj.
Znamo o njemu malo više, rekao je Sigurdur Oli i otvorio fascikl koji je držao u ruci. Rođen je u Saudarkrokuru, imao je šezdeset devet godina. Zadnjih je godina radio kao vozač za Islandski prijevoz. Još je i sad tamo ponekad radio.
Sigurdur Oli je zašutio.
Ne bismo li trebali porazgovarati s njegovim prijateljima s posla? rekao je i popravio kravatu. Na sebi je imao novo odijelo, bio je visok i zgodan, s američkim papirima iz krimi- nalistike. Bio je obdaren svim što je Erlenduru nedostajalo, moderan i sređen.
Ne bismo li morali napraviti profil tog čovjeka? nastavio je. S njim se malo upoznati?
Profil? rekao je Erlendur. Što je to? Slika? Hoćeš tog čovjeka naslikati?
Skupiti o njemu informacije, što je to sad!
Što tu ljudi općenito misle? pitao je Erlendur prtljajući s gumbom na puloveru dok mu konačno nije pao u ruku.
Bio je širok i jak s riđim busenom kose na glavi, jedan od najiskusnijih detektiva u službi. Najčešće je sve bilo po njegovoj volji. Njegovi pretpostavljeni, a i drugi službenici već su se odavno prestali obazirati na njega. S vremenom su se stvari tako razvile. Erlendur nije imao ništa protiv toga.
Vjerojatno nekakav blesan, rekao je Sigurdur Oli. U potrazi su za zelenom vojničkom jaknom. Za dečkom koji je htio oteti Holbergu novac, a uhvatila ga je panika.
A što je s Holbergovom obitelji? Je li imao obitelj?
Nikakvu obitelj. Ali nemamo još sve informacije. Još to sve pribavljamo, obitelj, prijatelje, kolege s posla. Znaš, pozadinu. Profil
Činilo mi se po stanu da je samac i da je to već dugo bio.
U to se ti sigurno razumiješ, izlanuo se Sigurdur Oli, a Erlendur se pravio da ništa nije čuo.
Ima li vijesti sa sudske medicine? Forenzičkog odjela?
Stiglo je privremeno izvješće. U njemu nema ništa što mi već ne znamo. Udarac je bio jak, a presudan je bio i oblik pepeljare, uglovi. Lubanja je pukla i on je ostao na mjestu mrtav. Izgleda da je pao na ugao stola. Na čelu je imao ranu koja se tome može pripisati. Na pepeljari su Holbergovi otisci prstiju, a i otisci nekih drugih dviju osoba od kojih su jedni i na olovci.
Znači, otisci ubojice.
To je vjerojatno ubojica.
Baš tipično, islandsko, muljavo ubojstvo. Tako je to.
Tipično. A tako se vodi i postupak.
Još je kišilo. Ciklone koje su u ovo doba godine dolazile s dalekog juga Atlantskog oceana prelazile su zemlju jugom pa istokom, šireći vjetar, kišu i depresivan mrak. Istražni se odjel još bavio kućom u NorSurmyri. Žuta policijska vrpca potegnuta oko kuće Erlendura je podsjećala na Elektru; rupa na cesti, nad njom blatnjavi šator, u šatoru treperavo svjetlo, sve uredno zavezano žutom vrpcom. Isto je tako policija zapakirala ubojstvo urednom, žutom vrpcom sa službenom oznakom.
Erlendur i Sigurdur Oli sreli su Elinborg i druge policajce istražnog odjela koji su cijele te jesenske noći, do samog jutra, češljali kuću i sad pomalo završavali s poslom.
Preslušani su bili susjedi iz obližnjih kuća, ali nitko od njih nije primijetio da se itko sumnjiv motao oko mjesta ubojstva od ponedjeljka ujutro pa sve dok leš nije bio pronađen.
Uskoro su u kući ostali samo Erlendur i Sigurdur Oli. Lokva krvi na tepihu pocrnjela je. Pepeljara je spremljena kao dokaz. Isto tako i olovka i blok. Sve drugo je izgledalo kao da se ništa nije desilo. Sigurdur Oli otišao je u predvorje pa onda u hodnik koji je vodio do soba, a Erlendur je šetao po dnevnoj sobi.
Obukli su bijele gumene rukavice. Na zidovima su visjele reprodukcije koje su izgledale kao da su kupljene na cesti. Na polici s knjigama bili su prevedeni trileri, knjige s mekim koricama iz kluba, neke čitane, a neke netaknute. Nije bilo nikakvih značajnijih uvoznih izdanja. Erlendur se sagnuo skoro do poda da pročita naslove s najdonje police i poznat mu je bio samo jedan. Lolita od Nabokova. Džepno izdanje. Uzeo je knjigu s police. Bila je na engleskom i netko ju je bio pročitao.
Vratio je knjigu na mjesto i polako krenuo prema pisaćem stolu. Stol je bio u obliku slova "L" i ispunjavao je jedan od kutova sobe. Do stola je bio naizgled nov i udoban kožni uredski stolac, a ispod njega tvrda plastika koja je štitila tepih. Stol je
izgledao puno starije od stolca. Na objema stranama dulje ploče od stola bile su ladice, u sredini jedna velika, a sve skupa njih devet. Na kraćoj ploči bio je monitor računala od 17 inča, a ispod je bila dodana poličica za tipkovnicu.
Sve su ladice bile zaključane.
Sigurdur Oli pretražio je ormar s odjećom u spavaćoj sobi. Ormar je bio pristojno organiziran, u jednoj ladici čarape, u drugoj donje rublje, hlače, majice. Na vješalicama su visjele košulje i tri odijela, najstarije odijelo iz disko-razdoblja, činilo se Sigurduru Oliju, smeđe s prugama. Na dnu ormara nekoliko pari cipela. Na najgornjoj polici posteljina. Čovjek je pospremio krevet prije nego što je primio gosta. Poplun i jastuk bili su prekriveni bijelim pokrivačem. Krevet je bio za jednu osobu.
Na ormariću kraj kreveta bila je budilica i dvije knjige, jedna od njih s intervjuima poznatih političkih vođa, a druga je bila knjiga s fotografijama švedskih Scania Vabiš kamiona. U ormariću su bili lijekovi, metilni alkohol, tablete za spavanje, Panodil tablete protiv bolova, mala staklenka s vazeli-nom, sva ljepljiva.
Vidiš li gdje ključeve? pitao je Erlendur koji se pojavio na vratima.
Nema nikakvih ključeva. Misliš, ključeve od kuće?
Ne, od stola.
Ne, nema ni njih.
Erlendur je prešao u predvorje, a od tamo u kuhinju. Otvarao je ladice i ormare, ali nije vidio ništa osim jedaćeg pribora i čaša, kuhača i tanjura. Nikakvih ključeva. Otišao je u hodnik gdje su visjeli kaputi, opipao odjeću i našao malu crnu vrećicu za novac i u njoj svežanj ključeva i sitniš. Erlendur je nagađao da je tu ključ od stubišta, ključ od stana i ključevi od soba, a uz njih su visjela i dva mala ključića s kojima je pokušao otključati stol.
Isti ključ otvarao je sve ladice.
Prvo je otvorio veliku ladicu na sredini stola. Ona je bila puna uglavnom računa za telefon, struju i grijanje, računa za kreditne kartice, pretplatu na jutarnje novine. Dvije donje
ladice s lijeve strane bile su prazne, a u drugoj odozgo bila su porezna izvješća i platni listići. U najgornjoj bio je album sa slikama. Erlendur ga je prelistao. Sve samo stare crno-bijele slike ljudi iz raznih doba, koji put otmjeno odjevenih, Erlenduru se činilo da sjede u dnevnoj sobi u NorSurmyri, a koji put u prirodi; šumarak, Gullfoss i Geysir. Našao je dvije slike na kojima je mogao biti ubijeni u mladim danima, ali nije ga bilo na novijim slikama.
Otvorio je ladice na desnoj strani. Dvije gornje bile su prazne. U trećoj je našao špilove karata, pribor za šah, staru tintarnicu.
Sliku je našao pod najdonjom ladicom.
Erlendur ju je gurao natrag kad je iz nje začuo nekakvo šuškanje. Ponovo je izvukao ladicu pa je opet gurnuo natrag i šuškanje se ponovilo. Ulazeći, ladica je nešto dodirivala.
Stenjući je kleknuo, gledao u ladicu, ali ništa nije vidio. Izvukao ju je van i ništa nije čuo, gurno je unutra i zvuk se pojavio.
Napola ležeći, izvukao je ladicu sasvim van, opazio nešto u ormaru i posegao za tim.
To je bila mala crno-bijela fotografija snimljena po zimi na groblju. Nije na brzinu prepoznao to groblje. Dalo se pročitati najveća slova na nadgrobnom kamenu. Na njemu je bilo iskle- sano žensko ime. Au5ur. Nije bilo obiteljskog imena. Erlendur nije uspio razabrati godine. Posegnuo je za naočalama u džepu od jakne, stavio ih na nos i približio sliku. 1964-1968. Nazirao se nadgrobni natpis, ali slova su bila sitna i nije ih mogao razabrati. Oprezno je otpuhnuo prašinu sa slike.
Curica je imala samo četiri godine kad je umrla.
Na jak nalet vjetra Erlendur pridigne glavu. To se događalo usred dana, ali nebo je bilo crno jer se bližila zima, a vani je bjesnjela jesenska kiša.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 63479
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:28 am




6.
Veliki se kamion ljuljao na vjetrušini kao pretpovijesna beštija dok je po njemu tutnjila kiša. Policiji je trebalo dosta vremena
da ga nade jer nije bio parkiran blizu Holbergove kuće u Norcurmyri, nego na parkiralištu zapadno od Snorrabraut, kod Zdravstvenog centra Domus Medica, nekoliko minuta hoda od njegove kuće. Završilo je tako da su nestanak kamiona morali oglasiti na radiju. Policajci u ophodnji našli su kamion otprilike u isto vrijeme kad su Erlendur i SigurSur Oli izašli s fotografijom iz Holbergove kuće. Pozvana je grupa forenzičara da detaljno pretraži vozilo u potrazi za tragovima koji bi mogli pomoći pri istraživanju umorstva. Bio je to M.A.N. crvene kabine. Jedino što su našli pregledavajući ga na brzinu bila je hrpa tvrdih porno časopisa. Odlučeno je da se kamion otpremi istražnoj policiji na daljnji pregled.
Forenzičari su istodobno obrađivali fotografiju. Ustanovili su da je razvijena na fotografskom papiru Ilford koji se uvelike upotrebljavao u šezdesetima, a sad se više ne proizvodi.
Najvjerojatnije je sliku razvio onaj tko ju je i slikao ili neki amater; bila je izblijedjela je kao da u nju nije bilo uloženo puno truda. Na poleđini nije ništa pisalo i teško je bilo reći o kojem je groblju riječ. Moglo je biti bilo gdje u zemlji.
Fotograf je od nadgrobnog kamena bio udaljen koja tri metra. Slikano je točno ispred kamena; izgleda da se fotograf morao malo sagnuti, osim ako nije bio sasvim malen. Unatoč ovakvoj udaljenosti, vidokrug je bio vrlo uzak. Nije se vidjelo nikakvo raslinje. Sve je bilo prekriveno tankim snježnim pokrivačem.
Nije se vidio ni jedan drugi grob. Iza nadgrobnog kamena bila je samo bjelkasta magla.
Forenzičari su se usredotočili na nadgrobni natpis koji je bio vrlo nejasan zbog fotografove udaljenosti od groba.
Napravljeno je više kopija slike i natpis je uvećan dok svako njegovo slovo nije doseglo veličinu papira A-5, papire su nu- merirali i složili onim redom kojim su se slova pojavljivala na natpisu. Slike su bile krupnozrnate, crne i bijele točke tvorile su nijanse svjetla i sjene, ali skenirane u računalo mogle su se obrađivati. Neka slova bila su jasnija od drugih i pomagala su forenzičarima da pogode preostala. Lako je bilo razabrati M i T
i O. S ostalim slovima bilo je teže.
Erlendur je u vrijeme večere nazvao kućni broj šefa odjela Zavoda za statistiku i pridobio ga, s tim da je ovaj psovao na pasja kola, da se nadu kod zgrade Zavoda u Skuggahverfi.
Erlendur je znao da su tamo pohranjene sve potvrde o smrti izdane od godine 1916. U blizini nije bilo ni žive duše, službe- nici su već prije nekog vremena prestali s radom. Nakon kojih pola sata, šef odjela se s autom pojavio pred Zavodom i na br- zinu Erlenduru stisnuo ruku. Unio je brojeve šifre alarmnog uređaja i posebnom ih karticom uveo u zgradu. Erlendur mu je objasnio o čemu se radi, ali rekao je samo ono najneop-hodnije. Pregledali su sve potvrde o smrti izdane 1968. Našli su dvije AuSur. Jedna od njih bila je u četvrtoj godini. Umrla je u veljači. Liječnik je bio izdao tu potvrdu i njega su našli u matičnom uredu. Živio je u Reykjaviku. U potvrdi je spomenuto ime djevojčičine majke. Nju su našli bez problema. Zadnje boravište bilo je prijavljeno u Keflaviku početkom sedamdesetih godina. Zvala se Kolbrun. Pronašli su je pregledavajući potvrde o smrti. Umrla je 1971. godine, tri godine nakon smrti svoje kćeri.
Djevojčica je umrla od tumora na mozgu. Majka je počinila samoubojstvo.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 63479
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:28 am




7.
Mladoženja je Erlendura primio u svom uredu. Bio je predstavnik za marketing i kvalitetu veletrgovine koja je uvo- zila američke žitne pahuljice i Erlendur, koji nikada u životu nije okusio američke žitne pahuljice, sjedeći u uredu pitao se što to u veletrgovini radi predstavnik za marketing i kvalitetu. Nije mu se dalo pitati. Mladoženja je na sebi imao bijelu izglačanu košulju i široke naramenice, rukave je zavrnuo kao da posao s kvalitetom iziskuje svu njegovu snagu. Prosječne visine, dosta čvrst, s brkovima i bradicom oko punih usnica.
Zvao se Viggo.
Disa mi se ne javlja, rekao je Viggo brzo i sjeo nasuprot Erlenduru.
Jeste li joj možda nešto rekli što bi...
To svi misle, rekao je mladoženja. Svi misle da sam ja tome kriv. To je najgore. To je u svemu tome najgore. Ne mogu to podnijeti.
Jeste li primijetili išta neobično u njezinom ponašanju prije nego što je istrčala van? Nešto što ju je moglo uznemiriti?
Svi su se samo zabavljali. Znate, vjenčanje, znate što mislim.
Ne znam.
Jeste li vi ikada bili na vjenčanju?
Jednom. Vrlo davno.
Na nama je bilo da plešemo prvi ples. Zdravice su bile gotove i njezine prijateljice su bile izvele svoje zabavne točke, stigao je harmonikaš i mi smo trebali zaplesati. Ja sam sjedio za našim stolom i svi su počeli tražiti Disu, ali nje više nije bilo.
Gdje ste je zadnji put vidjeli?
Sjedila je kraj mene i rekla mi da mora na zahod.
I vi ste joj nešto rekli pa se naljutila?
Ni u kom slučaju! Poljubio sam je i rekao da požuri.
Koliko je vremena prošlo od kad je ona otišla pa do onda kada ste je počeli tražiti?
Uh, bome ne znam. Sjeo sam do svojih prijatelja pa sam otišao van pušiti, svi su pušili vani, razgovarao sam s ljudima tamo vani i u prolazu i onda sam opet sjeo, a do mene je sjeo i harmonikaš i počeo pričati o plesu i svirci. Još sam s nekima razgovarao, prošlo je možda pola sata, ne znam točno.
I za to je vrijeme niste vidjeli?
Ne. To je bio totalni dizaster. Svi su buljili u mene kao da sam ja za to bio kriv.
Što mislite da se s njom desilo?
Svugdje sam je tražio. Razgovarao sam sa svim njezinim prijateljicama i prijateljima i rodbinom, ali nitko ništa ne zna ili bar tako kažu.
Mislite li da netko od njih laže?
Ona mora negdje biti.
Jeste li znali da je ostavila poruku?
Ne. Kakvu poruku? Što to govorite?
Objesila ju je na nekakvo stablo poruka. On je grozan, što sam to učinila? pisalo je na listiću. Znate li što je ona time htjela reći?
On je grozan, ponovio je Viggo. O kome ona to govori?
Ja sam se nadao da govori o vama.
O meni, rekao je Viggo uzbuđeno. Ja njoj nisam ništa napravio, baš ništa. Nikada. To nije o meni. To ne može biti o meni.
Auto kojim se odvezla nađen je u Garđastraeti. Da li vam to što govori...?
Ona tamo nikoga ne poznaje. Hoćete li prijaviti njezin nestanak?
Izgleda da joj njezini žele dati vremena da se sama vrati.
A što ako se ne vrati?
Vidjet ćemo. Erlendur je oklijevao. Meni bi bilo normalno da se javi vama, rekao je napokon. Da kaže da je s njom sve u redu.
To i ja mislim, rekao je predstavnik za marketing i kvalitetu. Mi smo bračni par, ako već ništa drugo.
Zašutio je.
Čekajte, vi, znači, hoćete reći da je to moja krivnja i da ona sa mnom ne razgovara zato što sam joj ja nešto napravio? Pa, k vragu, to je jezivo! Znate li kako je bilo pojaviti se u ponedjeljak tu na poslu? Svi su moji kolege bili na vjenčanju! Moj šef je bio na vjenčanju! K vragu sve! Mislite da sam ja kriv? Svi misle da sam ja kriv.
Žene, rekao je Erlendur i ustao. Teško je s njihovom kvalitetom.
Erlendur je tek bio ušao u ured kad je zazvonio telefon. Glas je odmah prepoznao, iako ga već dugo nije čuo. Još uvijek je bio jasan i glasan i odlučan unatoč poodmaklim godinama.
Erlendur je poznavao Marion Briem skoro trideset godina i medu njima nije uvijek sve išlo kao po loju.
Vratila sam se iz vikendice, rekao je glas, i nisam dobila nikakvih vijesti sve dok se nisam malo prije vratila u grad.
Govoriš li o Holbergu? rekao je Erlendur.
Jeste li proučili izvješća o njemu?
Znam da ga je Sigurdur Oli tražio u računalima, ali nisam se čuo s njim. Kakva izvješća?
Pitanje je jesu li u računalima. Možda su ih bacili. Postoji li kakav zakon o otpisivanju izvješća? Unište li ih?
O čemu govoriš?
Holberg nije bio uzoran građanin, rekla je Marion Briem.
Kako to?
On je po svemu sudeći bio silovatelj.
Po svemu sudeći?
Optužen je za silovanje, ali nije mu suđeno. To je bilo 1963. Bolje vam je da pregledate svoja izvješća.
Tko ga je prijavio?
Žena po imenu Kolbrun. Živjela je u...
Keflaviku?
Da, znaš nešto o njoj?
U Holbergovom pisaćem stolu našli smo fotografiju. Kao da je bila sakrivena. Na slici je nadgrobni spomenik djevojčice koja se zvala Aučur, na groblju za koje još ne znamo u kojem je dijelu zemlje. Probudio sam neman iz Zavoda za statistiku i on je na jednoj potvrdi o smrti našao Kolbrunino ime. Ona je bila majka djevojčice s nadgrobnog kamena. Aučurina majka. Nije više živa.
Marion je šutjela.
Marion? rekao je Erlendur.
I što ti to govori? rekao je glas s druge strane. Erlendur malo razmisli.
Mogu pretpostaviti daje Holberg, ako je silovao majku, bio otac tog djeteta i zato je slika bila u njegovom pisaćem stolu. Djevojčica je bila u četvrtoj godini kad je umrla, rođena 1964.
Holberga nikada nisu osudili, rekla je Marion Briem. Slučaj je odbačen zbog nedostatka dokaza.
Jesu li to bile njezine izmišljotine?
Onda mi se to nije činilo vjerojatnim, ali ništa se nije moglo
dokazati. Nikad ženama nije lako prijaviti tu vrst nasilja. Možeš misliti što je sve ta žena prošla, prije skoro četrdeset godina. I danas je teško to prijaviti i podići tužbu, a u ono je vrijeme to bilo sto puta teže. Nije valjda to napravila sebi za zabavu.
Fotografija je možda nekakva potvrda o očinstvu. Zašto ju je Holberg čuvao u svome stolu? Vrijeme se poklapa. Silovanje je počinjeno 1963. Ti kažeš da je Kolbrun rodila AuSur godinu nakon toga. Četiri godine nakon toga ona umire. Kolbrun pokapa svoje dijete. Holberg je u to nekako uple-ten. Možda je i sam to slikao. Ne znam u koju svrhu. Možda to nije ni važno.
On sigurno nije bio na sprovodu, ali mogao je otići do groba i slikati ga. Misliš na tako nešto?
Postoji i druga mogućnost.
Da?
Možda je ona sama to fotografirala i poslala mu sliku. Erlendur se zamisli.
Ali zašto? Ako ju je on silovao, zašto bi mu slala sliku?
Dobro pitanje.
Da li je na potvrdi o smrti pisalo od čega je Aučur umrla? pitala je Marion Briem. Kako je umrla? Nesretnim slučajem?
Piše da je imala tumor na mozgu. Misliš da u tome nešto ima?
Je li bila na obdukciji?
Sigurno. Na uvjerenju je ime liječnika.
A majka?
Iznenada je umrla u svom domu.
Samoubojstvo?
Da.
Više nikad ne navratiš, rekla je Marion Briem nakon kraće stanke.
Dužnosti, rekao je Erlendur. Proklete, vražje dužnosti.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 63479
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:28 am




8.
Toga je jutra kišilo na cesti za Keflavik i voda se skupljala u dubokim tragovima kotača koje su auti nastojali izbjeći.
Pljuštalo je pa se iz auta ovijenih kišnom maglom skoro ništa
nije vidjelo, a divlja ih je jugoistočna oluja bacala sad na jednu, sad na drugu stranu. Brisači su bezuspješno mahali i Erlenduru su zglobovi pobijelili koliko je čvrsto držao volan. Crvena svjetla auta pred njim jedva su se nazirala, a on ih je nastojao slijediti.
Bio je sam. Mislio je da je tako najbolje nakon telefonskog razgovora s Kolbruninom sestrom. Na potvrdi o smrti ona je navedena kao najbliži rod. Sestra nije htjela pomoći. Nije se htjela s njim naći. Nije dolazilo u obzir. U novinama je objav- ljena slika ubijenog i njegovo ime. Erlendur ju je pitao je li to vidjela i htio ju je još pitati sjeća li ga se, ali ona je poklopila slušalicu usred rečenice. Odlučio se nacrtati pred njenim vratima da vidi kako će na to reagirati. Nije mu bila draga po- misao da mora po nju s policijskim nalogom.
Erlendur je te noći slabo spavao. Brinuo se za Evu Lind i strahovao je da bi mogla počiniti kakvu glupost. Imala je mobilni telefon, ali svaki put kad je zvao, javio bi se mehanički glas koji je rekao da je pretplatnik trenutno nedostupan.
Erlendur se rijetko sjećao svojih snova, ali hvatala ga je tjeskoba kad bi mu kroz misli, nakon buđenja, prolijetale krhotine sna dok ne bi sasvim nestale.
O Kolbrun su malo znali. Rođena je 1934. i Holberga tužila za silovanje 23. studenog 1963. Sigurdur Oli Erlenduru je, prije nego što je ovaj krenuo u Keflavik, prenio sadržaj tužbe o silovanju u kojoj je bio opis slučaja iz policijskog izvješća koje je SigurSur Oli našao u arhivama, na savjet Marion Briem.
Kolbrun je bilo trideset godina kad je dobila kćer AuSur. Silovanje je počinjeno devet mjeseci prije toga. Prema Kolbruninom svjedočenju stvari su se odvijale tako da je srela Holberga u plesnom klubu Kross koji je tada bio između Keflavika i Njardvika. Bila je subota navečer. Nije ga poznavala i nikad ga prije nije vidjela. S njom su bile njezine dvije prijateljice, a s njima su tamo na plesu bili Holberg i dva nje- gova prijatelja. Kad je ples bio gotov, nastavili su se zabavljati kod jedne od prijateljica. Kasnije te noći Kolbrun je nakanila
krenuti kući. Holberg se ponudio da je otprati da bude sigurnija. Nije se usprotivila. Ni on ni ona nisu puno popili. Kolbrun je rekla da je na plesu popila dvije čašice votke koje je bila pomiješala s gaziranim pićem, a nakon toga ništa više.
Holberg te večeri nije pio. Rekao je, kako je Kolbrun čula, da je na penicilinu zbog upale uha. Prijavi je bilo priloženo liječničko uvjerenje kao potvrda tome.
Holberg je pitao smije li pozvati taxi Rekao je da ide u Reykjavik. Ona se na trenutak kolebala, a onda mu je pokazala gdje je telefon. On se zaputio u dnevnu sobu dok je ona svlačila kaput u hodniku i zatim krenula u kuhinju da popije čašu vode. Nije čula daje razgovor prestao, ako je razgovora uopće i bilo. Osjetila je da stoji iza nje, tamo kraj sudopera.
Prestrašila se toliko da joj je čaša iz ruke pala u sudoper i voda se prolila po kuhinjskom stolu. Zavikalaje kad joj je obuhvatio grudi i odskočila od njega dalje u kuhinju.
Što to radiš? pitala je.
A da se malo skupa igramo? rekao je i mirno stajao pred njom, mišićave grade, jakih ruku, širokih prstiju.
Hoću da odeš odavde, rekla je odlučno. Istog trena! Izvoli van.
A da se malo skupa igramo? ponovio je. Zakoračio je prema njoj, a ona je u obrani pružila ruke.
Miči se od mene! povikala je. Pozvat ću policiju ! Najednom je shvatila da se nikako ne može obraniti od tog nepoznatog čovjeka kojeg je pustila u svoj dom, a sad se tu privio uz nju, ruke joj savio iza leda i počeo je ljubiti.
Borila se, ali bez uspjeha. Pokušala je razgovarati s njim. Odgovoriti ga, ali bila je bespomoćna.
Erlendur se trgnuo kad mu je divovski kamion zatrubio I pretekao ga uz veliku grmljavinu, zalivši mu auto vodom. Plesao je neko vrijeme po vodi grčevito držeći volan. Stražnji se dio auta zanio u stranu i Erlendur je na trenutak pomislio da će sasvim izgubiti nad njim kontrolu i odletjeti u polje lave. Naglo je usporio i na taj način uspio ostati na cesti proklinjući vozača kamiona koji je nestao u oblaku kiše.
Nakon nekih dvadesetak minuta zaustavio se u najstarijem dijelu Keflavika, pred malom kućom pokrivenom valovitim limom. Bila je bijela i mala, oko kuće bijela ograda i pažljivo uređen vrt. Sestra se zvala Elin i bila je nekoliko godina starija od Kolbrun, sad u mirovini. Stajala je u predsoblju obučena u kaput, baš je izlazila kad je Erlendur pozvonio. Gledala ga je s čuđenjem. Mala i mršava, strogog izraza na licu, oštrog pogleda, visokih jagodica s borama oko ustiju.
Mislim da sam vam preko telefona rekla da ni s vama ni s policijom ne želim imati nikakvog posla, rekla je Ijutito kad se Erlendur predstavio.
Znam, rekao je Erlendur, ali...
Ja ću vas lijepo moliti da me pustite na miru rekla je. Niste trebali putovati sve do ovamo.
Zakoračila je na terasu i za sobom zatvorila vrata, koraknula niz tri stepenice koje su vodile do kuće, otvorila mala vrata od ograde i ostavila ih otvorenima, dajući time Erlenduru do znanja da mora otići. Nije ga ni pogledala. Erlendur je stajao na stepenicama i gledao za njom.
Znate da Holberg nije više živ, povikao je. Ona nije odgovorila.
Ubijen je u svom stanu. To znate.
Erlendur je sišao niz stepenice i krenuo za njom držeći razmak. Imala je crni kišobran koji je otvorila i po kojem je tutnjila kiša. Njega je od kiše štitio samo šešir koji je imao na. glavi. Ubrzala je korak. Morao je potrčati da bije slijedio. Nije znao što da kaže, a da ga ona posluša. Nije mu bilo jasno zašto ona reagira na taj način.
Htio bih vas pitati o Audur, rekao je.
Žena je naglo stala, okrenula se i prišla mu s bijesnim izrazom na licu.
Ti, jedan gad od policajca, siktala je kroz zube. Da je se nisi usudio spominjati. Kako se samo usuđuješ? Nakon sve-ga što ste joj napravili. Nestani! Nestani odavde istog trena! Svinja policijska!
Gledali su se u oči, a njezin je pogled bio pun mržnje.
- Nakon svega što smo joj napravili? rekao je. Kojoj njoj?
Marš odavde, povikala je, okrenula se i požurila dalje. On je odustao od daljnje potjere i samo je gledao kako odmiče u kišu, blago pogrbljena, u zelenom kaputu i crnim čizmama koje su sezale malo iznad gležnjeva. Krenuo je natrag prema njezinoj kući i autu. Sjeo je u auto i upalio cigaretu, spustio malo prozor i okrenuo ključ. Vozeći unatrag, izmilio je iz parkirališta, stavio u prvu i prošao kraj kućice.
Povukao je dim i u prsima osjetio blagu bol. To nije bilo ništa novo. Zabrinjavalo je to Erlendura već skoro godinu dana.
Blaga se bol javljala za dobro jutro i nestajala je malo nakon što bi ustao. Madrac na kojemu je spavao nije bio dobar. Ponekad je od duljeg ležanja bio kao isprebijan. Udisao je dim u pluća.
Nadao se da je to od madraca.
Kad je gasio čik, zazvonio mu je telefon u džepu od kaputa. Bio je to šef forenzičkog odjela koji mu je javljao da su uspjeli pročitati natpis na kamenu i pronaći ga među riječima božjim.
Natpis je iz 64. Davidovog psalma, rekao je šef.
Da, rekao je Erlendur.
Od strašna dušmanina život mi čuvaj.
Ha?
Na kamenu piše: Od strašna dušmanina život mi čuvaj. To je iz Davidovih psalama.
Od strašna dušmanina život mi čuvaj.
Pomaže li to?
Nemam pojma.
Na slici su dva različita otiska prstiju.
Da, to sam već čuo od Sigurdura Olija.
Jedni su od umrloga, a druge nemamo u arhivi. Prilično su nejasni. Vrlo stari otisci.
Vidi li se kakvim aparatom je slikano? pitao je Erlendur.
Teško je reći. Ipak, čini mi se da nije bio ništa posebno.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 63479
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:28 am





9.
Sigurdur Oli parkirao je auto na parkiralištu Islandskog prijevoza u nadi da će tamo najmanje smetati. Na parkiralištu bili su poredani teretni kamioni. Neke su tovarili, druge odvozili, a neke vozili do skladišta. Smrad benzina i ulja is- punjavao je zrak i sve je nadglasavala prodorna buka motora. Po parkiralištu i skladištu motali su se službenici i mušterije. Meteorološki je zavod i dalje prognozirao kišno vrijeme.
SigurSur Oli nastojao se kaputom zaštititi od kiše, stavio ga je preko glave i potrčao prema skladištu. Uputili su ga šefu koji je sjedio u malom staklenom kavezu i vrlo zaposleno pregledavao papire.
Podebeli je šef, u plavoj vindjakni zakopčanoj jednim gumbom preko trbušine, s polupopušenom cigarom medu prstima, bio čuo za Holbergovu smrt i rekao je da ga je prilično dobro poznavao. Po njegovom je opisu ovaj bio točan, marljiv vozač koji je desetljećima vozio cijelom zemljom i poznavao i najmanje stazice cestovne mreže. Rekao je da je bio pomalo misteriozan, da nikada nije pričao o svom privatnom životu, na poslu nije imao prijatelja, nije znao čime se prije bavio, mislio je da je oduvijek bio vozač kamiona. Tako je pričao. Samac bez djece, koliko zna. Nikada nije pričao o svojim bližnjima.
Tome je tako, rekao je šef kao da završava razgovor, iz džepa jakne izvadio je upaljač i upalio onaj čik od cigare. Sranje, puf, puf, kad se ovo desi, puf.
S kim se tu najviše družio? pitao je SigurSur Oli nastojeći izbjeći smrdljivi dim cigare.
Možete razgovarati s Hilmarom i Gaujijem, oni su ga, valjda, najbolje znali. Hilmar je tu vani. On je iz Reydarfjordura i znao je noćiti kod Holberga u Nordurmyri kad se htio odmoriti u gradu. Vozači kamiona moraju se držati pravila o odmaranju i zato im treba smještaj u gradu.
Znate li možda je li kod njega spavao ovog vikenda?
Ne, radio je na istoku. Ali možda je kod njega bio prošlog vikenda.
Možete li zamisliti da bi tko Holbergu imao razloga nanijeti
zlo? Nekakve svađe tu na poslu, ili.....
Ne, ne, ništa, puf, takvo, puf, puf. Čovjeka je zafrkavao žar cigarete. Popričajte, puf, gospon, s Hilmarom. On vam možda pomogne.
Slijedeći šefove upute, SigurSur Oli našao je Hilmara. Stajao je kraj jednih vrata od skladišta i pratio istovar kamiona. Hilmar je bio prava ljudeskara, velik dva metra, jak, riđ, bradat, dlakavih ruku u kratkim rukavima. Bilo mu je oko pedeset godina. Otrcane traperice na njemu su držale starinske, plave naramenice. Pri istovaru služili su se malim viličarom. Drugi kamion pristajao je uz vrata do njih uz popratnu grmljavinu, u isto su vrijeme dva vozača trubila jedan drugome i psovala.
Sigurdur Oli prišao je Hilmaru i lagano ga potapšao po ra- menu, ali vozač ga nije registrirao. Lupnuo je jače i Hilmar se konačno okrenuo. Vidio je da mu SigurSur Oli nešto govori, ali ništa nije čuo i tupim je pogledom gledao dolje prema njemu.
SigurSur Oli povisio je glas, ali bez uspjeha. Zaderao se Još i jače i činilo se da se Hilmaru oči malo bistre, ali to je bila varka. Hilmar je samo odmahnuo glavom i pokazao na uši.
Sigurduru Oliju konačno je prekipjelo, zabacio je glavu, dignuo se na prste i zaderao iz sve snage, a u tom trenutku sve je utihnulo pa su njegove riječi odjekivale medu zidovima skladišta i vani na parkiralištu u svem svojem veličanstvu:
JESI LI SPAVAO S HOLBERGOM!

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 63479
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:29 am




10.
Skupljao je grabljama lišće u vrtu kad se Erlendur pojavio. Nije dizao pogled dulje vrijeme dok je Erlendur tamo stajao i gledao kako ovaj radi, polako, starački. Obrisao je kap s nosa. Nije mu, izgleda, smetalo što je lišće slijepljeno i što je nespretno s njim rukovati. Nije se žurio, nabadao je lišće na grablje i trudio se da od njega napravi hrpice. Još je živio u Kefiaviku. Tu je bio rođen i tu je odrastao.
Erlendur je zamolio Elinborg da o njemu prikupi podatke i ona je iščeprkala što je već bilo važnije o starcu u vrtu, posao u
policiji, primjedbe na njegovo ponašanje i postupke, a tih je za dugog radnog vijeka bilo koliko hoćeš, Kolbrunina parnica i to da je dobio opomenu baš zbog tog slučaja. Nazvala je, pri- kupivši te informacije, baš kad je Erlendur ručao u Kefiaviku. Razmišljao je da odgodi posjetu do sutra, ali nije mu se ipak dalo voziti sto puta tamo i natrag po tom jezivom vremenu.
Čovjek je bio obučen u zelenu zimsku jaknu, a na glavi je imao kapu za baseball. Bijele, koštunjave ruke držale su grablje. Bio je visok i u svoje vrijeme sigurno stasit i ponosan, a sad star i suh sa šmrkavim nosom. Erlendur ga je, staroga, gledao kako se šulja po vrtu iza kuće. Ovaj nije dizao pogled s lišća i nije se na njega obazirao. Tako je prošlo neko vrijeme i Erlendur je onda odlučio nešto poduzeti.
Zašto njezina sestra ne želi sa mnom razgovarati? rekao je, a stari se na to trgnuo.
Ha? Što je to sada? Čovjek je dignuo pogled s posla. Tko ste vi? pitao je.
Kako ste primili Kolbrun kad je došla podnijeti tužbu? pitao je Erlendur.
Starac je gledao tog nepoznatog čovjeka koji je došao u njegov vrt i zapešćem je obrisao nos. Odmjerio je Erlendura.
Poznajem li ja vas? rekao je. O čemu govorite? Tko ste vi?
Zovem se Erlendur. Istražujem ubojstvo čovjeka po imenu Holberg, u Reykjaviku. Bio je optužen za silovanje prije skoro četrdeset godina. Vi ste vodili istragu tog slučaja. Silovana se zvala Kolbrun. Sad je mrtva. Njezina sestra ne razgovara s policijom, a ja hoću znati zašto je to tako. Rekla mi je: Nakon toga što ste joj napravili. Hoću da mi kažete što smo joj to mi napravili.
Čovjek je bez riječi gledao u Erlendura. Gledao mu u oči i šutio.
Što smo to mi njoj napravili? ponovio je Erlendur.
Ne sjećam se.... Što vi sebi dozvoljavate? Kakav je to be- zobrazluk? Glas mu je podrhtavao. Da ste nestali iz mog vrta ili ću pozvati policiju.
Ali gledajte, Runar, ja jesam policija. I nemam vremena slušati raznorazne gluposti.
Čovjek je razmislio.
Jesu li to nove metode? Napadati ljude podmetanjem i bezobraštinama?
Dobro da ste spomenuli metode i bezobraštine, rekao je Erlendur. U svoje vrijeme optuženi ste osam puta za nemar na poslu, k tome i za okrutnost. Ne znam kome ste se to uli-zivali da zadržite posao, ali potkraj ste očito podbacili i karijeru završili sramotno. Dobili ste otkaz....
Zaveži gubicu, rekao je čiča osvrnuvši se oko sebe. Kako se usuđuješ...
....zbog okorjelog i grubog seksualnog zlostavljanja.
Bijele, koštunjave ruke još su čvršće držale grablje pa se koža razvukla ogoljujući zglobove. Liceje odrvenilo, usta se u mržnji zgrčila, oči se napola sklopile. Erlendur se na putu do tog čovjeka pitao, a pri tom su mu informacije koje je skupila Elinborg kao električni udari strujale glavom, je li moguće njega kriviti za nešto što je počinio u drugom životu, kad je bio drugi čovjek, u drugo vrijeme. Erlendur je u policiji bio godinama i sjećao se priča o njemu i svih nevolja koje je izazvao. Sjećao se Runara. Prije mnogo godina dva, tri puta-sreo je Runara, a ovaj je sad bio tako star i nemoćan da je Erlenduru trebalo vremena da ga prepozna u vrtu. O Runaru se u policiji i danas pričalo.
Erlendur je negdje bio pročitao da je prošlost neka druga zemlja i bilo mu je jasno. Bilo mu je jasno da se vremena mijenjaju i s njima i ljudi. Ali prošlost nije bio spreman izbrisati.
Stajali su u vrtu, jedan nasuprot drugom.
Što je bilo s Kolbrun? rekao je Erlendur.
Gubi se!
Prvo mi pričajte o Kolbrun.
Bila je obična drolja! rekao je čovjek kroz zube. Eto ti i sad se nosi! Sve što je o meni rekla čista je laž. Nikakvo vražje silovanje. Cijelo je vrijeme lagala!
Erlenduru se ukazala slika Kolbrun koja sjedi pred tim
čovjekom prije svih tih godina kad je prijavila silovanje. Zamišljao je kako skuplja hrabrost i napokon odlučuje otići na policiju ispričati svoju nevolju i sav užas koji je proživjela, a najradije bi sve zaboravila, kao da se to nikada nije ni desilo, kao da je to bila samo noćna mora i ona će se probuditi sretna, kao da ništa nije bilo. Bila je osramoćena. Napadnuta i oskvrnjena....
Došla je tri dana nakon događaja i optužila nekog čovjeka za silovanje, rekao je stari Erlenduru. Nije bilo baš uvjerljivo.
I vi ste je se riješili, rekao je Erlendur.
To je slagala.
I ismijavali ste je i rekli joj da sve zaboravi. Ali nije zaboravila, zar ne?
Starac uputi Erlenduru pogled pun mržnje.
Otišla je u Reykjavik, nije li? rekao je Erlendur.
Holberga nisu nikad osudili.
I što mislite, kome to treba zahvaliti?
Erlendur je zamišljao kako se Kolbrun pravda pred Runarom u uredu. Pred njim! Pred takvim čovjekom! Opravdava se zbog toga što je sve proživjela. Nastoji ga uvjeriti da govori istinu kao da je on najviši sud tom slučaju.
Prikupila je sve snage da mu ispriča doživljene protekle noći i nastojala je pričati lijepo, po redu, ali bilo je prestrašno. Nije to mogla opisati Nye mogla pričati o nečemu stoje bilo nezamislivo, odvratno, izopačeno. Nekako je ipak uspjela završiti tu isprekidanu priču. Je li to bio podsmijeh? Nye joj bilo jasno zašto se policajac podsmjehivao.
Činilo joj se daje to podsmijeh, ali to je bilo nemoguće. Onda ju je počeo pitati o detaljima.
Recite mi kako je sve točno išlo.
Gledala ga je. Neodlučno je opet počela s pričom Ne, to sam već čuo. Recite mi što se točno desilo.
Na sebi ste imali gaćice. Kako vam je skinuo gaćice? Kako vam gaje metnuo?
Misli li to on ozbiljno? Konačno je pitala ima li u policijskoj službi i koja žena.
Ne... Ako hoćete tužiti tog čovjeka za silovanje morate ići u detalje, razumijete. Jeste li ga na neki način zavodili pa je zato mislio da ste spremni za igru?
Spremni za igru?
Rekla mu je vrlo tiho, jedva se čulo, da ona nije ništa skrivila. Morate glasnije govoriti. Kako vam je skinuo gaćice? Bila je sigurna da je to podsmijeh. Ispitivao ju je na grub način, osporavao njezine odgovore, bio je drzak, neka su pitanja bila naprosto bezobrazna, pornografska, trudio se da izgleda daje ona potpomogla zlodjelu, daje htjela s tim čovjekom imati seksualan odnos, možda se predomislila, ali bilo je prekasno, razumijete, prekasno tako nešto prekinuti. Nema smisla ići u Kross i očijukati s muškarcima, a onda odustajati usred igre. Nema to smisla, rekao je.
Tiho je plakala kad je konačno iz torbice izvadila plastičnu vrećicu i pružila mu. Otvorio je vrećicu i iz nje izvadio njezine poderane gaćice...
Runar je odložio grablje u namjeri da prođe kraj Erlendura, ali Erlendur mu se prepriječio i prikliještio ga uz kućni zid. Gledali su se u oči.
Dala vam je dokaz, rekao je Erlendur. Jedini dokaz koji je imala. Bila je sigurna da je Holberg nešto za sobom ostavio.
Nije mi nikad ništa dala, siktao je Runar. Pusti me na miru.
Dala vam je gaćice.
To je slagala.
Već su vas onda trebali najuriti, rekao Je Erlendur. Jadna, gadna gnjido.
S gađenjem na licu polako se odmaknuo od Runara koji se tamo klatio kraj zida, stara olupina.
Samo sam joj htio pokazati što će se desiti ako nastavi s tužbom, rekao je kreštavim glasom. Radio sam joj uslugu. Sud se takvim slučajevima samo smije.
Erlendur se okrenuo i hodajući razmišljao kako to da Bogu, ako postoji, može biti po volji da pusti ovakvome čovjeku kakav je Runar da doživi duboku starost, a uzme život četverogodišnjoj djevojčici.
Nakanio je opet posjetiti Kolbruninu sestru, ali prije toga svratio je u knjižnicu u Kefiaviku. Šetao je medu policama i pogled mu je letio po hrptovima knjiga dok nije našao Bibliju. Erlendur je dobro poznavao Božju riječ. Otvorio je knjigu tamo gdje su Davidovi psalmi i našao psalam broj 64. Našao je stih s grobnog kamena. Od strašna dušmanina život mi čuvaj!
Dobro se sjećao. Natpis je bio nastavak prvog stiha tog psalma. Erlendur ga je nekoliko puta pročitao, zamišljeno prstima pogladio stranice s psalmom i tamo kraj polica u pola glasa ponovio rečenicu.
Prvi stih psalma bio je zazivanje boga i Erlenduru se činilo kao da čuje tihi zov te žene kroz dugi niz godina.
Poslušaj, Bože, moje žalbe glas.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 63479
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:30 am




11.
Erlendur je zaustavio auto kraj bijele kućice s valovitim limom i ugasio motor. Sjedio je u autu dok nije popušio cigaretu.
Nastojao je prestati pušiti i, kad mu je dobro išlo, popušio bi samo pet na dan. Ovo je bila cigareta broj osam, a još nisu bila ni tri sata.
Izašao je iz auta, popeo se uz stepenice i pozvonio. Čekao je neko vrijeme, ali nitko se nije javljao. Opet je pozvonio i opet ništa. Provirio je kroz prozor i ugledao zeleni kaput i kišobran i gumene čizme. Treći put je pozvonio i tamo se, pred vratima, nastojao zaštititi od kiše. Najednom su se vrata otvorila a njega je presjekao Elinin pogled.
Pustite me na miru, čujete li? Odite! Proč s vama. Htjela je zalupiti vratima, ali Erlendur je podmetnuo nogu.
Nismo svi mi kao Runar, rekao je. Znam da se s vašom sestrom nije postupilo kako treba. Razgovarao sam s Runarom. To što je on učinio ne da se opravdati, ali sad se to ne može promijeniti. On je danas olupina od čovjeka i nikada mu neće postati jasno da nije ispravno postupio.
Hoćete li me pustiti na miru?
Moram s vama razovarati. Ako ne bude išlo ovako, morat ću
vas pozvati na saslušanje. Htio bih to izbjeći. Iz džepa na jakni izvadio je fotografiju s groblja i gurnuo je kroz procijep na vratima. Našao sam ovu fotografiju kod Holberga, rekao je.
Elin mu nije odgovorila. Prošlo je dulje vrijeme. Erlendur je držao sliku u vratnicama, ali nije mogao vidjeti Elin koja je još gurala vrata. Pomalo je pritisak na nogu popustio i Elin je uzela sliku. Vrata su se otvorila. Žena je sa slikom u ruci krenula u stan. Erlendur je ušao unutra i pažljivo zatvorio vrata.
Elin je nestala u malu dnevnu sobu, a Erlendur se na trenutak kolebao da li da skine mokre cipele ili ne. Dobro je obrisao noge na otiraču i krenuo za Elin do sobe prolazeći kraj male, uredne kuhinjice i radne sobe. Na zidovima dnevne sobe visjele su slike, vez u zlatnom okviru i u jednom su kutu bile male električne orgulje.
Prepoznajete li ovu sliku? pitao je Erlendur pažljivo.
Nisam je nikada prije vidjela, rekla je.
Je li vaša sestra bila u kakvoj vezi s Holbergom nakon onog... događaja?
Nikada, koliko ja znam. Nikada. Možete zamisliti.
Nisu li radili analizu krvi da doznaju je li on otac?
Zbog čega?
To bi poduprlo izjavu vaše sestre. Da se radilo o silovanju. Dignula je pogled sa slike, gledala ga neko vrijeme i onda rekla:
Svi ste vi isti, policajci. Ne da vam se raditi vaš posao.
Molim?
Jeste li se upoznali sa slučajem?
Da, ugrubo. Barem mislim da jesam.
Holberg nije poricao da su imali seksualni odnos. Prepametan je on bio. Poricao je da je to bilo silovanje. Rekao je da se njemu moja sestra dobrovoljno podala. Rekao je da ga je zavodila i pozvala ga k sebi. To je bila njegova jaka obrana. Da je Kolbrun s njim imala odnos svojevoljno. Pravio se daje nevin. Pravio se da je nevin, životinja jedna.
Ali...
Jedino što je moja sestra imala bile su poderane gaćice,
nastavila je Elin. Na njoj se skoro ništa nije vidjelo. Nije bila jaka, nije se imala snage braniti i rekla mi je da se sva skamenila kad ju je ono počeo pipati u kuhinji. Prisilio ju je da s njim ode u spavaću sobu i tamo silovao. Dvaput. Prikliještio ju je ispod sebe i drpao i pipao dok nije bio spreman za još jednom. Tri dana joj je trebalo da skupi snagu za odlazak na policiju i nije pomoglo kad je poslije otišla na liječnički pregled. Nije joj nikako bilo jasno zašto ju je napao. Samu Je sebe optuživala da ga je ona na to potaknula. Mislila Je da ga je možda na neki način ohrabrila na to na onoj zabavi na kojoj su bili nakon zatvaranja plesnjaka. Da je nešto rekla ili napravila što ga je uzbudilo. Sebi je predbacivala. To je, valjda, česta reakcija.
Elin je neko vrijeme šutjela.
Kad se konačno ohrabrila, dočekao ju je Runar. Bila bih ja išla s njom, ali ona se toga toliko sramila da dugo nikome to nije ispričala. Holberg joj je prijetio. Rekao joj je da će opet doći i mučiti je ako bude što poduzimala. Kad se obratila policiji, mislila je da je da će dobiti zaštitu. Da je sigurna. Da će je čuvati. Tek kad ju je Runar poslao kući, nakon što se s njom poigravao i uzeo gaćice i rekao joj da cijelu stvar zaboravi, ona se povjerila meni.
Gaćice nikad nisu pronađene, rekao je Erlendur. Runar je poricao....
Kolbrun je rekla da ih je dala njemu, a moja sestra nikad nije lagala. Ne znam što je tom čovjeku bilo. Koji put ga vidim tu u gradu, u mesnici ili ribarnici. Jednom sam se izderala na njega. Nisam se mogla suzdržati. Činilo mi se da u tome uživa.
Nacerio se. Kolbrun je jednom spomenula taj njegov podsmijeh. Rekao je da u rukama nikada nije imao nikakvih gaća i da je Kolbrunina izjava bila tako nejasna da je imao dojam da je bila pijana. Zato ju je poslao kući.
Na kraju je dobio opomenu, rekao je Erlendur, ali to nije imalo nikakvog utjecaja. Runar je stalno dobivao opomene. U policiji bio je poznati krvnik, ali od nekoga je dobivao protekciju dok je mogao, a na kraju je dobio otkaz.
Nije bilo osnove za pokretanje postupka, kako je bilo rečeno. Točno je bilo što je Runar rekao, da Kolbrun to mora zaboraviti. Naravno, predugo je oklijevala, predugo, i da je bila bistrija ne bi cijeli stan temeljito očistila, oprala posteljinu i maknula sve dokaze. Spremila je gaćice. Ipak je taj dokaz nastojala sačuvati. Kao da je mislila da je to dovoljno. Kao da je bilo dovoljno samo reći istinu. Htjela je taj događaj izribati iz svog života.
Nije s tim htjela živjeti. I, već sam rekla, nije se na njoj puno vidjelo. Imala je raspuknutu usnicu jer joj je držao ruku na ustima i jedno joj je oko bilo malo krvavo.
Je li se oporavila?
Nikada. Moja je sestra bila jako osjetljiva žena. Dobra duša i laki plijen onima koji su joj htjeli nanijeti zlo. Kao Holberg. Kao Runar. Ijedan i drugi su to osjetili. Napali su je svaki na svoj način. Rastrgali su žrtvu.
Gledala je u pod.
Zvijeri, rekla je.
Erlendur je pričekao trenutak, prije nego što je nastavio.
Kako je reagirala kad je saznala da je trudna? pitao je.
Ponijela se vrlo razumno, po mome. Odmah je odlučila veseliti se djetetu, unatoč okolnostima, i AuSur je voljela svim srcem. Medu njima je bila velika ljubav i moja se sestra jako dobro brinula za svoju kćer. Sve bi za nju napravila. Za tu jadnu dragu curicu.
Znači, Holberg je znao da je dijete njegovo?
Naravno da je znao, ali nije priznavao. Sasvim je to poricao. Za moju je sestru tvrdio da je raspuštenica.
Nisu bili ni u kakvom kontaktu, radi kćeri ili ?
Kontaktu? Nikada. Kako vam to pada na pamet? To bi bilo nezamislivo.
Onda je nemoguće da mu je Kolbrun poslala sliku.
Ne. To sebi ne mogu zamisliti. Ne dolazi u obzir.
Mora da je on sam to slikao. Ili je slikao netko upućen u stvar i poslao mu. Možda je u novinama vidio oglas o smrti. Jesu li objavljeni nekrolozi o AuSur?
Oglas o njezinoj smrti objavljenje u novinama i ja sam bila stavila kratki napis o njoj u Jutarnji list.
Je li Audur pokopana tu u Kefiaviku?
Ne. Mi, sestre, smo iz Sandgerdija i tamo blizu je malo groblje. Kolbrun je htjela da tamo bude pokopana. To je bilo u sred zime. Jedva da su mogli iskopati grob.
U smrtovnici piše da je umrla od tumora na mozgu.
Mojoj su sestri tako rekli. Umrla je samo tako. Umrla nam je, zlato naše, i ništa nismo mogle. U četvrto) godini.
Elinin pogled prešao je sa slike na Erlendura.
Samo tako.
U kući je bio mrak i riječi su šaptale kroz tamu, upitne i tužne. Elin je polako ustala i na putu do kuhinje upalila slabo svjetlo na stojećoj lampi. Erlendur je čuo kako pušta vodu, natače u posudu, istače, otvara limenku, zamirisala Je kava. Dignuo se i pogledao slike na zidovima. Bilo je crteža i slika. Dječji crtež rađen pastelama u tankom crnom okviru. Konačno je pronašao što je bio i tražio. Dvije fotografije u razmaku od otprilike dvije godine. Slike AuSur.
Starija slika slikana je kod fotografa. Bila je crno-bijela. Djevojčici nije bilo više od godine dana i sjedila je na velikom jastuku, prekrasna u haljinici, s vrpcom u kosi i zvečkicom u ruci. Na pola okrenuta prema fotografu smiješila se tako da su joj se vidjela četiri zubića. Na drugoj slici bile su joj možda tri godine. Erlendur je pretpostavljao da je to slikala njezina majka. Slika je bila u boji. Djevojčica je stajala kraj niskog grmlja i na nju je sijalo sunce. Bila je obučena u debeli, crveni pulover i suknjicu, bijele sokne i crne cipele s lijepim kopčama. Gledala je u aparat s ozbiljnim izrazom lica. Možda se odbijala nasmiješiti.
Kolbrun se nikada nije oporavila, rekla je Elin koja se vratila u sobu. Erlendur se uspravio.
Vjerojatno nema gorega od toga, rekao je i uzeo šalicu s kavom. Elin je sa svojom šalicom sjela opet na kauč, a Erlendur je sjeo nasuprot nje pijuckajući kavu.
Ako hoćete pušiti, samo izvolite.
Nastojim prestati, rekao je Erlendur trudeći se da to ne zvuči kao opravdavanje, a misleći na bol koju je osjećao u prsima.
Iščeprkao je mokru kutiju iz džepa i zapalio. Devetu cigaretu tog dana. Ona je prema njemu gurnula pepeljaru.
Istina, od toga goreg nema. Borba sa smrću bila je milostivo kratka. Počela ju je boljeti glava. Kao da je bila obična glavobolja, i doktor koji ju je pregledao nikad nije spominjao ništa drugo nego dječju migrenu. Dao joj je nekakve tablete, ali nisu pomagale. To nije bio dobar doktor. Kolbrun je rekla da je smrdio po alkoholu i to ju je brinulo. I onda se sve brzo odvijalo. Curici je bilo sve gore i gore. Govorili su o tumoru na koži koji je njezin doktor trebao uočiti. Pjege. U bolnici su to zvali cafe au lait pjege. Najviše ih je bilo ispod ruku. Na kraju su je poslali u bolnicu u Kefiaviku i tamo su ustanovili da se radi o nekakvom živčanom tumoru. Uspostavilo se da je to tumor na mozgu. Sve je to trajalo nekih šest mjeseci.
Elin je zašutjela.
Kako sam već rekla, Kolbrun se nakon toga nikada nije vratila na staro, uzdahnula je. Ne vjerujem da bi se itko mogao izvući nakon takvih strahota.
Je li Aučur bila na obdukciji? pitao je Erlendur i pred očima mu se ukazalo malo tijelo na hladnom, metalnom stolu s rezom na grudima u obliku slova Y".
Kolbrun za to nije htjela ni čuti, rekla je Elin, ali nije imala pravo odluke. Poludjela je kad je saznala da su je otvorili. Od žalosti je bila na rubu pameti, kako i ne bi, nakon djetetove smrti, i nije se dala urazumiti. Nije mogla sebi zamisliti da bi njezina curica išla pod nož. Bila je mrtva i to se nije dalo promijeniti. Obdukcija je potvrdila dijagnozu. Našli su na mozgu zloćudan tumor.
I vaša sestra. ?
Kolbrun je počinila samoubojstvo tri godine nakon toga. Pala je u duboku depresiju i bila je pod liječničkim nadzorom.
Provela je oko dvije godine na odjelu za duševne bolesti, a onda se vratila tu u Keflavik. Nastojala sam se brinuti za nju
koliko sam mogla, ali izgledalo je kao da se ugasila. Nije imala nikakve volje za životom. Aučur joj je, unatoč tim strašnim okolnostima, donosila sreću u život. A sad nje nije bilo.
Elin je pogledala Erlendura.
Vjerojatno vas zanima kako je to izvela. Erlendur nije odgovorio.
Legla je u kadu i prerezala si žile na objema rukama. Kupila je prvi put u životu žilete radi toga.
Elin je šutjela a polumrak u sobi ovio se oko njih.
Znate li što mi pada na pamet kad pomislim na to sa- moubojstvo? Ne krv u kupaonici. Niti moja sestra kako leži u crvenoj vodi. Ni rezovi. Nego Kolbrun kako u dućanu kupuje žilete. Kako vadi novac da kupi žilete. Broji krune.
Elin zašuti.
Nije vam čudno kako ljudski mozak radi? pitala je kao da govori sama sebi.
Erlendur nije znao što da odgovori.
Ja sam je prva našla, nastavila je Elin. Ona je to tako uredila. Nazvala me i pozvala da te večeri dođem do nje. Kratko smo pričale. Uvijek sam bila na oprezu radi depresije, ali kao da joj je potkraj bilo bolje. Kao da se magla dizala. Kao da je ponovo bila spremna suočiti se sa životom. Nisam te večeri po njenom glasu uopće mogla pretpostaviti da se misli ubiti. Baš naprotiv. Pričale smo o budućnosti. Planirale smo skupa nekamo otputovati. Kad sam je ugledala, imala je tako smiren izraz lica kakav nisam dugo vidjela. Smiren i zadovoljan. Znam, ipak, da nije bila ni blizu zadovoljna i da u duši nije imala nikakvog mira.
Moram vas ovo pitati pa da budem gotov, rekao je Erlendur. Moram čuti vaš odgovor.
O čemu se radi?
Znate li što o Holbergovom ubojstvu?
Ne, ništa.
I s tim nemate nikakve veze, direktno ili indirektno?
Ne.
Neko su vrijeme šutjeli.
Natpis koji je bila izabrala za svoju kćer spominje neprijatelja, rekao je Erlendur.
Od strašna dušmanina život mi čuvaj. Samoj je sebi odabrala taj natpis iako nije na njezinom kamenu, rekla je Elin i prišla lijepom, staklenom ormaru, izvukla ladicu i izvadila malu crnu kutiju. Otvorila ju je ključem, pridigla nekoliko omotnica i izvadila neki papirić.
Našla sam to na kuhinjskom stolu one večeri kad je počinila samoubojstvo, ali nisam sigurna da je htjela da to uklešem na njezin nadgrobni kamen. Sumnjam da je to htjela. Mislim da mi nije bilo sasvim jasno koliko se muči dok nisam to vidjela.
Dodala je Erlenduru papirić i on je pročitao prve riječi psalma koji je već prije bio našao u Bibliji:
Poslušaj, Bože.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 63479
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:31 am




12.
Kad se Erlendur te večeri vratio kući, njegova je kći sjedila naslonjena na vrata njegovog stana i izgledalo je kao da spava. Oslovio ju je i pokušao probuditi. Nije reagirala pa ju je obuhvatio ispod ruku, dignuo je i unio u stan. Nije znao spava li ili je drogirana. Polegnuo ju je na kauč u dnevnoj sobi. Mirno je disala. Puis je izgledao normalan. Neko ju je vrijeme gledao i razmišljao što da poduzme. Najradije bi je okupao. Smrdjela je, ruke su joj bile zamazane i kosa slije-pljenja od prljavštine.
Kud si se skitala? stenjao je Erlendur.
Sjeo je kraj nje na stolicu, još uvijek u šeširu i kaputu i mislio na svoju kćer dok ga nije svladao duboki san.
Nije mu se dalo probuditi kad ga je u jutro Eva Lind pro- drmala. Nastojao se čvrsto držati krhotina sna koje su u njemu izazvale istu onakvu jezu kao i san prošle noći. Znao je da je to isti san, ali nije ga se kao ni tada uspio sjetiti, nije se mogao s njim suočiti. Jedino što je u njemu ostalo bili su užas i strava koji su ga pratili u javu.
Nije bilo ni osam sati, a vani je bio crni mrak. Erlendur je imao
dojam da kiša i vjetar uopće ne popuštaju. Na svoje čudo osjetio je da iz kuhinje dopire miris kave i pare, kao da se netko kupao. Zapazio je da je Eva Lind bila obučena u njegovu košulju i stare traperice koje je remenom čvrsto stegnu -la oko svog uskog struka. Bila je bosonoga i čista.
U finom si stanju bila prošle večeri, rekao je i odmah se pokajao. Pomislio je zatim da je već odavno trebao prestati s njom biti fin.
Donijela sam odluku, rekla je Eva Lind i otišla u kuhinju. Napravit ću od tebe djeda. Djed Erlendur. To si ti.
I jučer si sebi zadnji put dala oduška, zar ne?
Smijem li tu stanovati neko vrijeme, dok ne nađem nešto drugo?
Slobodno daj.
Sjeo je k njoj za stol i pijuckao kavu koju mu je bila natočila u šalicu.
I kako si došla do te odluke? -Tako.
-Tako?
Smijem li biti kod tebe?
Koliko god hoćeš. Znaš i sama.
Hoćeš li onda prestati s tim ispitivanjem? Prestani s tim saslušavanjem. Ti kao da si stalno na poslu.
Ja jesam stalno na poslu.
Jesi li našao onu malu iz Gardabaera?
Ne. To nije hitan slučaj. Jučer sam razgovarao s njezinim mužem. Ništa ne zna. Cura je ostavila poruku i rekla da je neki on grozan i pitala onda što sam ja napravila?
Netko ju je valjda zajebavao na slavlju.
Zajebavao? rekao je Erlendur. Fina riječ.
Što se mladoj treba desiti da pobjegne s vjenčanja?
Ne znam, rekao je Erlendur nezainteresirano. Pada mi na pamet da je vidjela svog dečka da pipa pratilje. Drago mi je da ćeš zadržati to dijete. Možda ti pomogne da se izvučeš iz te jezive kolotečine. Već je i vrijeme.
Šutio je.
Čudo da si tako svježa, prema onome kakva si bila jučer, rekao je zatim.
Nastojao se što pažljivije izraziti znajući da po svim pravilima Eva Lind ne bi sad trebala sjati kao ljetni dan, biti svježe oprana, kuhati kavu i ponašati se kao da nikada nije ništa drugo radila nego se brinula za oca. Gledala ga je i premišljala se pa je čekao govoranciju, čekao je da skoči na noge i očita mu bukvicu. Ali nije.
Uzela sam sa sobom par tableta, rekla je sasvim mirno. To se neće desiti samo od sebe. I ne odjednom. To će dugo potrajati i bit će onako kako ja hoću.
A dijete?
Ovo što uzimam neće mu škoditi. Ne mislim oštetiti dijete. Mislim se brinuti o tome.
Što ti znaš kako ti sranjski lijekovi utječu na embrio?
Znam.
Nek' bude po tvome. Budi na nečemu, skidaj se polako ili kako se to već kaže, budi tu u stanu, brini se dobro za sebe. Ja mogu....
Ne, rekla je Eva Lind. Ti nemoj ništa raditi. Nastavi dalje sa svojim životom i nemoj o meni špijunirati. Nemoj se miješati u to što ja radim. Ako me nema doma kad se ti vratiš, ni to s tobom nema veze. Onda me nema i gotovo.
Znači, to se mene ništa ne tiče.
To se tebe nikad nije ni ticalo, rekla je Eva Lind i srknu-la kavu.
Uto je zazvonio telefon i Erlendur je ustao i odgovorio. Bio je to SigurSur Oli koji je zvao od kuće
Nisam te jučer mogao dobiti, rekao je. Erlendur se sjetio daje isključio telefon kad je razgovarao s Elin u Kefiaviku i zaboravio ga ponovo uključiti.
Ima kakvih novosti? pitao je Erlendur.
Jučer sam razgovarao s čovjekom po imenu Hilmar. I on je vozač kamiona i znao je noćiti kod Holberga u Nordurmyri. Bio je na odmoru ili kako to već zovu. Rekao mi je da je Holberg
bio dobar kolega, nije se na njega mogao potužiti i daje, koliko zna, na poslu sa svima bio dobar, uslužan i društven, bla- blabla. Nije mogao zamisliti da bi ovaj imao kakvih neprijatelja, ali dodao je da ga baš i nije dobro poznavao. Kad sam od- slušao cijeli taj hvalospjev, Hilmar je rekao da se Holberg nije ponašao sasvim normalno kad je zadnji put bio kod njega, a to je bilo prije kojih deset dana. Čak da se ponašao čudno.
Kako čudno?
Po Hilmarovom, nije se rado javljao na telefon. Rekao Je da mu nekakav idiot ne da mira, kako se on izrazio, da ga stalno naziva. Hilmar je kod njega prenoćio sa subote na nedjelju i Holberg ga je jednom zamolio da se javi na telefon. Hilmar je poslušao, a kad je ovaj na drugoj strani shvatio da to nije Holberg, poklopio je slušalicu.
Možemo li vidjeti tko je sve u zadnje vrijeme zvao Holberga?
Već sam zatražio da to provjere. I još nešto. Od telefonske kompanije dobio sam popis brojeva koje je Holberg zvao i nešto interesantno izišlo je na svjetlo dana.
Što?
Sjećaš se njegovog računala?
Da.
Njega nismo nikad istražili.
Ne. To rade forenzičari.
Jesi li primijetio je li bio spojen s telefonom?
Ne.
Najveći broj Holbergovih pozivao bio je preko Interneta. Cijele je dane provodio na Internetu.
Što to znači? pitao je Erlendur koji o računalima nije znao skoro ništa.
To ćemo možda saznati kad upalimo njegovo računalo, odgovorio je SigurSur Oli.
Do Holbergove kuće u Nordurmyri stigli su istovremeno. Žute policijske vrpce više nije bilo, a ni drugih znakova kriminala.
Na katovima nije bilo svjetla. Izgleda da susjeda nije bilo kod kuće. Erlendur je imao ključeve od stana. Otišli su ravno do
računala i upalili ga. Počelo je šumiti.
To je, bome, jako računalo, rekao je Sigurdur Oli i na trenutak razmislio da li da Erlenduru objasni koliko je velik i koji je tip, ali je odustao.
Okej, rekao je, valjda je najpametnije pogledati ima li Netscape, a to je jedina veza s netom kad se uspostavi tele- fonska veza s domaćim serverom, onda u Start pa tu sad vidi u Programs, tu su Internet i Netscape. Pogledat ćemo Ima li kakve fajlove tu u Bookmark, masa ih je, cijela masa. Preko Bookmark se može kraćim putem do adresa koje najčešće posjećuješ. Vidiš da je lista duga. Čini mi se da je sve to por- nografija, njemačka, nizozemska, švedska, američka. Može biti da je što od toga daunloudao na hard disk. Sad idemo tu prema dolje, opet u Start i Programs i tu gore u Windows Explorer i otvorimo ga. Tu je sve na hardu. Što?
- Što je?
Hard disk je dupkom pun. -1 to znači?
Treba zbilja puno materijala da se disk napuni. Na njemu su, valjda, cijeli filmovi. Tu je nešto što on zove žfilmovi3. Da pogledamo što je to?
Može.
SigurSur Oli otvorio je dokument i pojavio se mali okvir s filmom. Jedan su trenutak gledali film. Bila je to kratka scena iz pornografskog filma.
Je li to što su nad njom držali bila koza? pitao je Erlendur u nevjerici.
Žfilm fajlova ima 312, rekao je Sigurdur Oli. Na njima bi mogle biti ovakve scene i u punom trajanju.
Žfilmovi? rekao je Erlendur.
Ne znam, rekao je Sigurdur Oli. Možda životinje. Tu su gfilmovi. Da pogledamo, na primjer, gfilmove 88? Dablklik na fajl, povećaj sliku...
Dablšta... rekao je Erlendur, ali je zastao usred rečenice kad se četvoro muškaraca u snošaju raširilo preko monitora od 17 inča.
Gfilmovi su izgleda gay- filmovi, rekao je Sigurdur Oli kad je scena bila gotova. Pederska pornografija.
Sasvim je bio lud za tim, taj čovjek, rekao je Erlendur. Koliko sve skupa ima tih filmova?
Fajlova ima skoro dvije tisuće, ali može biti da ih ima i više. Erlendurov se mobilni javljao iz džepa kaputa. Bila Je to Elinborg. Raspitala se kako da nadu ona dva Čovjeka koji su s Holbergom bili na zabavi u Kefiaviku one noći kad je Kolbrun napadnuta. Elinborg je Erlenduru rekla da je Jedan od njih, Gretar, već davno nestao.
Nestao? rekao je Erlendur.
Da. Jedno od tih naših nestanaka.
A onaj drugi? rekao je Erlendur.
Drugi je u zatvoru. Cijelo vrijeme radi probleme. Kažnjen je na četiri godine, još ima odraditi jednu.
Zbog čega je osuđen?
Svega i svačega.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 63479
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:31 am



13.
Forenzički su odjel podsjetili na računalo. Trebat će više vremena da se istraže svi podaci spremljeni u njega. Erlendur je zatražio da pregledaju baš sve dokumente, da ih sve popisu i sortiraju i da se o njihovom sadržaju napiše pomno izvješće.
Nakon razgovora s forenzičarima, uputili su se na istok, prema zatvoru Litla- Hraun. Do tamo im je trebalo malo više od sata. Vidljivost nije bila dobra i bila je poledica, a auto je imao ljetne gume pa su vozili polako. Zatoplilo je opet kad su se spustili s brdskog klanca. Prešli su preko rijeke Olfusa i ubrzo zatim ugledali dvije zatvorske zgrade kako se u sivilu izdižu iz kamenjara. Starija je bila betonska bijelo obojana trokatnica sa starinskim zabatom. Godinama je imala crveni krov od valovitog lima i iz daljine je izgledala kao divovska islandska seoska kuća. Sad su krov obojili sivom bojom, u stilu s novom građevinom koja je izrasla pokraj nje. Ta je zgrada bila pokrivena čeličnim limom sivoplave boje s tornjem, moderna i
sirova, slična bankovnim zgradama u Reykjaviku. Kako li se vremena mijenjaju, pomislio je Erlendur.
Elinborg je zatvorskim vlastima javila da dolaze i s kim žele razgovarati. Dočekao ih Je predstojnik zatvora koji ih je odveo u svoj ured i tamo s njima sjeo. Rekao je da ih želi informirati o zatvoreniku prije nego što s njim budu razgovarali. Došli su u najgore moguće vrijeme. Zatvorenik je u samici u koju je stavljen jer je još s dvojicom napao novopridoš-log pedofila; zamalo su ga ubili. Radije ne bi ulazio u detalje, ali za ove podatke hoće da policija zna, tako da ne bude nikakve dvojbe da ova njihova posjeta prekida izolaciju i da je zatvorenik u najboljem slučaju labilan. Nakon sastanka otpratili su ih do dvorane koja je služila za posjete. Tamo su sjeli i čekali zatvorenika, i
Zvao se ElliSi i bio je okorjeli kriminalac od 56 godina. Erlendur ga je znao, sam ga je jednom vodio u Litla-Hraun. U svom mizernom životu bavio se raznim stvarima, plovio je na ribarskim i trgovačkim brodovima na kojima je krijumča-rio alkohol i drogu i na kraju je zbog toga i osuđen. ElliSi je pokušao prevariti i zavod za osiguranje kad je odlučio potopiti brod od 20 tona kraj Reykjanesa tako da ga je zapalio. Trojica njih je "preživjelo". Iz nemara, četvrti iz te grupe utopio se jer je bio zatvoren u strojarnici; otkriveni su bili nakon istrage kada se ustanovilo da je vatra počela gorjeti na tri mjesta odjednom. ElliSi je završio u Litla-Hraunu, osuđen na četiri godine zatvora radi prevare, ubojstva iz nemara i još nekih manjih prekršaja kojih se do tog vremena nabralo kod državnog tužioca. Sad je bio odradio dvije i pol godine.
ElliSi je bio poznat po svojim grubim napadima koji su znali izazvati čak sakaćenje ili invaliditet. Erlendur se najbolje sjećao jednog slučaja i to je ispričao Sigurduru Oliju dok su se vozili preko visoravni. ElliSi se išao obračunati s nekim momkom u kući u Snorrabraut i, prije nego što je policija stigla, uspio je ovoga tako izmaltretirati da mu je četiri dana u bolnici život visio o koncu. Jadnika je zavezao za stolac i po licu mu šarao
razbijenom bocom. Prije nego što su ga uspjeli obuzdati, jednog je policajca nokautirao, a drugome slomio ruku. Za taj i još za nekolicinu prekršaja tad su ga osudili na dvije godine zatvora. Smijao se kad su pročitali presudu.
Vrata su se otvorila i dva su zatvorska čuvara u dvoranu uvela ElliSija. Bio je mišićav unatoč godinama, sasvim ćelav, tamne kože. Uši su mu bile male, a resice srasle uz glavu. Ipak mu je uspjelo probušiti rupicu za malu crnu svastiku koja mu je visjela s jednog uha. Imao je zubalo koje je zviždalo dok je govorio. Na sebi je imao izlizane traperice i crnu majicu bez rukava tako da su se vidjeli jaki mišići i tetovaže duž cijelih ruku. Visok je bio skoro dva metra. Vidjeli su da je u lisičinama. Jedno mu je oko bilo crveno, po licu je imao ogrebotine a gornja mu je usnica bila natečena.
Sadistički kreten, rekao je Erlendur tiho samome sebi. Čuvari su stali do vrata, a Ellidi je prišao stolu i sjeo nasuprot Erlendura i SigurSura Olija. Mjerio ih je sivim, bezbojnim očima, totalno nezainteresiran.
Poznajete li čovjeka po imenu Holberg? pitao je Erlendur. Ellidi nije reagirao. Pravio se da nije čuo pitanje. Tupim je pogledom gledao sad Erlendura, sad Sigurdura Olija. Čuvari kraj vrata potiho su razgovarali. Negdje iz zgrade začula se dernjava. Lupanje vratima. Erlendur je ponovio pitanje. Riječi su mu odjekivale praznom dvoranom.
Holberg! Sjećaš ga se?
Zatvorenik nije reagirao nego je samo gledao oko sebe kao da oni i nisu tamo. Tako je neko vrijeme prošlo u tišini. Erlendur i Sigurdur Oli pogledali su se, a Erlendur je ponovio pitanje. Je li poznavao Holberga, u kakvim su bili odnosima, Holberg je mrtav. Nađen je ubijen.
Na zadnje se riječi kod Ellidija očito probudio interes. Ručetine je stavio na stol, lisičine su zazveckale. Nije mogao sakriti čuđenje. Zabezeknuto je gledao u Erlendura.
Holberg je ubijen ovog vikenda u svojem domu, rekao je Erlendur. Mi ispitujemo ljude koji su ga svojevremeno pozna-
vali, a uspostavilo se da ga znate i vi.
Ellidi je počeo buljiti u Sigurdura Olija, a ovaj Je za uzvrat buljio u njega. Nije odgovorio Erlenduru.
To je rutinsko....
Ne mislim s vama razgovarati u lisičinama, rekao je ElliSi iznenada, ne skidajući pogled sa SigurSura Olija.
Glas mu je bio promukao, grub i izazovan. Erlendur je malo razmislio, dignuo se i otišao do čuvara. Objasnio im je o čemu se radi i pitao ih mogu li maknuti lisičine. Oklijevali su, ali su prišli zatvoreniku, skinuli mu lisičine i opet zauzeli svoj položaj kraj vrata.
Što nam možete reći o Holbergu? pitao je Erlendur.
Prvo oni idu van, rekao je ElliSi i kimnuo prema čuvarima.
Ne dolazi u obzir, rekao je Erlendur.
Jesi ti meni peder? pitao je Ellidi SigurSura Olija.
Zaveži gubicu, rekao je Erlendur. SigurSur Oli nije mu odgovorio. Gledali su se u oči.
Dolazi u obzir, rekao je Ellidi. Nemoj mi reći da tako što ne dolazi u obzir.
Oni van ne idu, rekao je Erlendur.
Jesi ti peder? ponovio je Ellidi zureći još u Sigurdura Olija koji je bio mrtav-hladan.
Dugo su šutjeli. Konačno se Erlendur dignuo, prišao čuvarima i ponovio to što je ElliSi bio rekao i pitao je li ih moguće ostaviti s njim nasamo. Čuvari su rekli da o tome nema ni govora jer da oni imaju svoja naređenja. Nakon kratkog natezanja, Erlenduru su dozvolili da razgovara s predstojnikom zatvora preko radiotelefona. Rekao je da baš i nema veze s koje strane vrata čuvari stoje, da su oni došli ovamo čak iz Reykjavika, zatvorenik je pokazao volju za suradnjom pod nekim uvjetima. Predstojnik zatvora obratio se svojim ljudima i rekao im da je on osobno odgovoran za ta dva policajca. Čuvari su izašli, a Erlendur se vratio stolu i sjeo.
Možeš li sad s nama razgovarati? pitao je.
Nisam znao da je Holberg ubijen, rekao je ElliSi. Ovi su me
fašisti strpali u samicu zbog nekakvog sranja s kojim ja nemam veze. Kako je ubijen? ElliSi je i dalje buljio u Sigurdura Olija.
Ne tiče te se, rekao je Erlendur.
Moj je tata rekao da sam ja najznatiželjniji stvor na zemlji. Uvijek je to govorio. Ne tiče te se. Ne tiče te se! Mrtav je.
Budala. Jesu li ga uboli nožem? Jesu li Holberga nožem?
To se tebe ne tiče.
Ne tiče me se! ponovio je ElliSi. Onda vi meni odite lijepo u guzicu.
Erlendur se premišljao. Nitko osim istražne policije nije znao detalje o ubojstvu. Dosadilo mu je stalno popuštati ovom čovjeku.
Udaren je u glavu. Pukla mu je lubanja. Ostao je na mjestu mrtav.
Čekićem?
Pepeljarom.
ElliSi je sa SigurSura Olija pogled polako skrenuo na Erlendura.
Kakav to kreten udara pepeljarom? rekao je. Erlendur je primijetio da su se na čelu SigurSura Olija pojavile kapljice znoja.
I nas to zanima, rekao je Erlendur. Jesi li ti bio u kontaktu s Holbergom?
Je li se mučio?
Ne.
Budala.
Sjećaš se Gretara? pitao je Erlendur. On je s tobom i Holbergom bio u Kefiaviku.
Gretara?
Sjećaš li ga se?
Zašto pitaš za njega? rekao je ElliSi. Što je s njim?
Koliko ja znam, Gretarje nestao prije više godina, rekao je Erlendur. Znaš li ti što o tome?
Što da ja o tome znam? rekao je ElliSi. Zašto misliš da ja nešto o tome znam?
Što ste vas trojica, ti, Gretar i Holberg radili u Kefiaviku...
Gretar je bio pravi kreten, rekao je ElliSi prekidajući Erlendura.
Što ste radili u Kefiaviku kad je...
Silovao onu pičku? ElliSi završi rečenicu.
Molim? Što si rekao? pitao je Erlendur.
Jeste li tu zbog toga? Zbog one pičke u Kefiaviku?
Sjećaš se toga?
Kakve ona s ovim ima veze?
Nisam nikada rekao...
Holberg je uživao govoriti o tome. Pravio se važan. Dobro mu je to uspjelo.
Što...
Dvaput ju je silovao, jeste li to znali? Rekao je to hladnokrvno i gledao sad jednog, sad drugog svojim bezbojnim očima.
Govoriš li o silovanju u Kefiaviku?
Kakve gaće nosiš, srčeko? ElliSi je iznenada pitao SigurSura Olija i opet počeo u njega zuriti. Erlendur je pogledao svog kolegu koji nije s ElliSija skidao pogled.
Bez bezobraština, rekao je Erlendur.
On je to nju pitao. Holberg. Pitao je o gaćicama. Bio je ludi od mene. ElliSi se nacerio. A mene pošalju u zatvor.
Koga je pitao o gaćicama?
Curu u Kefiaviku.
On je to tebi ispričao?
U detalje, rekao je ElliSi. Stalno je o tome govorio. Zašto pitate o Kefiaviku? Kakve veze Keflavik ima s ovim? I zašto sad pitate
o Gretaru? O čemu se radi?
To je samo naš dosadni posao, rekao je Erlendur.
Da, fino, a kakve ja od ovog imam koristi?
Sve si dobio što si tražio. Sjedimo tu sami s tobom i nema više lisičina. Prisiljeni smo slušati tvoje gadarije. Drugo ne možemo za tebe učiniti. Ili ćeš sad odgovarati na naša pitanja ili mi idemo.
Nije se više mogao suzdržati pa se nagnuo preko stola i jakim šapama obujmio ElliSijevo lice okrenuvši ga prema sebi.
Zar ti tatica nije rekao da je nepristojno buljiti u ljude, rekao je. SigurSur Oli pogledao je Erlendura.
Mogu ja s njim. Ne moraš mi pomagati, rekao je. Erlendur je pustio Ellidija.
Od kuda poznaješ Holberga? pitao je. ElliSi se pogladi po bradi. Znao je da je već izborio malu pobjedu. I nije još bio gotov.
Nemoj misliti da te se ja ne sjećam, rekao je Erlenduru. Nemoj misliti da ne znam tko si. Nemoj misliti da ne poznam Evu.
Erlendur je, skamenjen, gledao zatvorenika. Nije to bilo prvi put da je tako nešto čuo od prestupnika, ali nikada za to nije bio spreman. Nije točno znao s kim se Eva Lind družila, ali bilo je tu kriminalaca, dilera, lopova, uličarki, nasilnika. Duga lista. I sama je dolazila u sukob sa zakonom. Jednom su je uhitili nakon što je neki roditelj prijavio da prodaje drogu pred osnovnom školom. Bez problema je mogla poznavati čovjeka kakav je bio Ellidi. Čovjek kakav je bio ElliSi lako je nju mogao poznavati.
Odakle znaš Holberga? ponovio je Erlendur.
Dobra je Eva, rekao je Ellidi. Erlendur je njegove riječi mogao protumačiti na sto načina.
Ako nju opet spomeneš, mi idemo, rekao je. I onda se nemaš više s kim igrati.
Cigarete, televizor u ćeliju, više nikakvog vražjeg robovanja i nikakve vražje samice. Je li to previše? Zar to dva superpolicajca ne mogu srediti? Još bi bilo fino da ml otprilike jednom mjesečno ovamo pošalju kakvu kurvu. Na primjer, njegovu kćer, rekao je i pogledao SigurSura Olija.
Erlendur je ustao a za njim polako i SigurSur Oli. ElliSi se počeo smijati promuklim smijehom koji je krkljao negdje duboko i završio glasnim hroptanjem. Na kraju je iskašljao žućkasti hračak i ispljunuo ga na pod. Okrenuli su se od njega i krenuli prema vratima.
Često mi je pričao o silovanju u Kefiaviku! vikao je za njima. Sve mi je o njoj rekao. Da je pička roktala kao svinja i što joj je
govorio u uho dok je čekao da mu se opet digne. Hoćete čuti što je to bilo? Hoćete čuti što je on to njoj govorio?! Proklete šeprtlje! Hoćete čuti što je to bilo?!!
Erlendur i SigurSur Oli su se zaustavili. Okrenuli su se i vidjeli kako ElliSi prema njima krivi glavu, iz ustiju mu se pjenilo dok ih je kleo i psovao. Dignuo se na noge, rukama se odupirao o stol nad kojim je bio nagnut, glavurinu je istegnuo prema njima i rikao kao bijesni bik.
Vrata dvorane su se otvorila i ušli su čuvari.
Govorio joj je o onoj drugoj! urlao je ElliSi. Rekao joj je što je radio s onom drugom jebenom pičkom koju je silovao!

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 63479
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:32 am





14.
Kad je ugledao čuvare, ElliSi je poludio. Skočio je preko stola, derući se pojurio prema četvorici ljudi i bacio se na njih. Prije nego što su se mogli snaći, Erlendur i SigurSur Oli našli su se ispod njega i tresnuli na pod. Glavom je bubnuo SigurSura Olija ravno u lice tako da je obima iz nosa šiknula krv, zamahnuo je šakom da u lice kresne i Erlendura, ali mu Je jedan od čuvara, izvadivši mali crni aparat, uspio dati električni šok u bedro. To je ElliSija usporilo, ali ne i zaustavilo. Opet je zamahnuo rukom. Skljokao se i pao na Erlendura tek kad mu je i drugi čuvar dao šok.
Izvukli su se ispod njega. SigurSur Oli sebi je na nos stavio rupčić da zaustavi krvarenje. ElliSi je dobio i treći šok i nije se više micao. Čuvari su mu na ruke stavili lisičine i pridigli ga uz velike muke. Mislili su ga izvesti, ali ih je Erlendur zamolio da malo pričekaju. Prišao je ElliSiju.
Kojoj drugoj? pitao je. Ellidi nije reagirao.
O kojoj drugoj koju je silovao? ponovio je Erlendur. ElliSi se pokušao naceriti, mamuran od šoka, a lice mu
se razvuklo u grimasu. Iz nosa mu je krv curila u usta pa mu je zubalo bilo krvavo. Erlendur je nastojao govoriti smirenim glasom. Kao da mu je svejedno o čemu ElliSi govori. Trudio se biti nedokučiv. Trudio se izgledati ravnodušno. Znao je da i
najmanja slabost izaziva u ovakvima kakav je ElliSi veliko uzbuđenje, čini ih ljudima, daje njihovom jadnom lažnom životu smisao. I najmanja mrvica bila je dovoljna. Odlučan glas, pogled, pokreti ruku, znak nestrpljenja. ElliSiju je uspjelo izbaciti ga iz ravnoteže kad je spomenuo Evu Lind. Erlendur mu nije namjeravao pružiti to zadovoljstvo da pred njim puzi.
Gledali su jedan drugoga u oči.
Van s njim, rekao je Erlendur napokon i okrenuo se od njega. Čuvari su nakanili odvesti zatvorenika, ali on se bio sav ukočio i kad su krenuli, stajao je kao ukopan. Dugo je gledao Erlendura kao da nešto smišlja, ali konačno je popustio i vrata su se za njima zatvorila. SigurSur Oli pokušavao je zaustaviti krvarenje. Nos je bio natečen, a rupčić natopljen krvlju.
Jako ti curi krv iz nosa, rekao je Erlendur pregledavajući SigurSurov Olijev nos. Ništa drugo, ništa ozbiljno. Nisi ranjen i nos ti nije slomljen. Uštipnuo ga je propisno za nos, a SigurSur Oli je zaurlao od boli.
Možda je slomljen, nisam ja doktor, rekao je Erlendur.
Odvratni gad, stenjao je SigurSur Oli. Odvratni, gnju-sni gad.
Zafrkava li nas on to ili stvarno zna za drugu? rekao Je Erlendur kad je otvorio vrata da izađu Iz dvorane. Ako je bila neka druga, možda je Holberg silovao i više njih, a nisu ga prijavile?
Nema načina da se s tim čovjekom suvislo porazgovara, rekao je SigurSur Oli. On je to govorio sebi za zabavu, da nas zbuni.
Poigravao se s nama. U tome što govori nema pola istine. Odvratni idiot. Odvratni, gadni idiot.
Otišli su u ured predstojnika zatvora i izvijestili ga ukratko o onome što se desilo. Rekli su da misle da je ElliSiju mjesto u tapeciranoj ćeliji kakve ludnice. Predstojnik se umorno s tim složio, ali rekao je da vlasti nemaju drugog izlaza nego da ga tu drže. To nije prvi put da je ElliSi u samici zbog nasilja unutar zatvora i sigurno nije ni zadnji.
Nakon toga su se pozdravili i izašli van, na zrak. Po izlasku iz zatvora, čekajući da se otvore velika plava vrata parkirališta,
SigurSur Oli primijetio je da prema njima trči zatvorski čuvar i maše im da čekaju. Čekali su dok nije došao do auta.
Hoće s vama razgovarati, rekao je čuvar, sav zadihan nakon trčanja kad je Erlendur spustio prozor od auta.
Tko? pitao je Erlendur.
ElliSi. ElliSi hoće s vama razgovarati.
Već smo mi s njim razgovarali, rekao je Erlendur. Lijepo ga pozdravite.
Rekao je da će vam dati informacije koje ste tražili.
Laže.
Tako je rekao.
Erlendur je pogledao Sigurdura Olija, a ovaj je samo slegnuo ramenima. Razmišljao je trenutak.
Dobro, dolazimo, rekao je napokon.
Hoće samo vas, ne njega, rekao je ćuvar i pogledao SigurSura Olija.
ElliSija nisu više pustili iz ćelije tako da se Erlendur morao s njim razgovarati kroz mali otvor na vratima samice. Okno se otvaralo zasunom. Unutra je bio mrak, tako da ga Erlendur nije mogao vidjeti. Čuo Je samo glas, promukao, hroptav. Zatvorski je čuvar otpratio Erlendura do vrata i tamo ga ostavio.
Kako je pederu? bilo je Elličijevo prvo pitanje. Nije stajao kraj otvora nego je bio dalje unutra. Možda je ležao na krevetu.
Možda je sjedio naslonjen na zid. Erlenduru se činilo da glas dolazi iz najdubljeg mračnog kuta. Ellidi se opet smirio.
Nećemo sad tu pijuckati kavu, odgovorio mu je Erlendur. Ti si htio sa mnom razgovarati.
Tko mislite da je ubio Holberga?
Ne znamo. Što hoćeš od mene? Što je s Holbergom?
Zvala se Kolbrun, ženska koju je prasnuo tamo u Kefiaviku. Često je o tome pričao. Govorio je da su ga zamalo ulovili jer je pička prijavila. Sve je opisao u detalje. Hoćeš čuti što je rekao?
Ne, rekao je Erlendur. U kakvim si odnosima bio s njim?
Mi smo se znali tu i tamo naći. Ja sam njemu prodavao alkohol i za njega sam kupovao pornografiju dok sam plovio.
Upoznali smo se kad smo zajedno radili za Lučku kapetaniju. Prije nego što je počeo voziti kamione. Išli smo posvuda.
Izgubljena ševa nikad se ne vraća. To je bilo prvo što me je naučio. Znao se izraziti. Faca. Znao je sa ženskama razgovarati. Bio je zabavan.
Išli ste posvuda?
Zato smo bili u Kefiaviku. Farbali smo svjetionik na Reykjanesu. Bio je pun duhova. Jesi li bio tamo? Škripa i cvilež cijele noći. Gore nego u ovoj smrdljivoj rupi. Holberg se nije bojao duhova. On se nije bojao ničega.
I odmah ti je ispričao o napadu na Kolbrun, iako ste se tek upoznali?
Namignuo mi je kad je s njom otišao s tuluma. Znao sam što to znači. Znao je biti kavalir. Bilo mu je smiješno što se nakon toga izvukao. I to što joj je neki policajac upropastio slučaj.
Jesu li se znali, Holberg i taj policajac?
Ne znam.
Je li ikada pričao o kćeri koju je Kolbrun dobila nakon silovanja?
Kćeri? Ne. Nakon toga je zanijela?
Ti znaš za drugo silovanje, rekao je Erlendur ne odgo-vorivši mu. Za drugu ženu koju je silovao. Tko je to bio? Koja je to žena bila?
Ne znam.
Zašto si me onda pozvao?
Ne znam tko je to bio, ali znam kad se to desilo i gdje je stanovala. Bar otprilike. Ipak dovoljno da je nađete.
Gdje? I kada?
Da, baš, a što ja dobivam? -Ti?
Što možeš za mene napraviti?
Ne mogu za tebe ništa napraviti, a i ne želim za tebe išta raditi.
Hoćeš. Onda ću ti reći sve što znam. Erlendur se zamislio.
Ne mogu ništa obećati, rekao je.
Ne mogu podnijeti ovu izolaciju.
Zbog toga si me zvao?
Nemaš pojma što to čovjeku radi. Gubim pamet tu u samici. Nikad ne pale svjetlo. Ne znam nikad koji je dan. Tu je čovjek kao životinja u kavezu. Postupaju sa mnom kao s beštijom.
I šta, ti si grof Monte Cristo?! rekao je Erlendur s pod- smjehom. Ti si sadist, ElliSi. Glupi sadist najgore vrste. Glupi blesavac koji voli nasilje. Pederomrzac i rasist. Ti si najgori slučaj kretena za koji ja znam. Svejedno mi je hoće li te tu držati do kraja života. Idem im gore to preporučiti.
Reći ću ti gdje je živjela ako me izvadiš odavde.
Ne mogu ja tebe izvaditi odavde, budalo jedna. To nije u mojoj moći niti mi pada na pamet. Ako hoćeš sebi skratiti bo- ravak u samici onda nemoj napadati ljude.
Možeš s njima napraviti dogovor. Možeš reći da ste vi mene razbjesnili. Možeš reći da je onaj peder prvi počeo. Da sam ja surađivao, a da je on zafrkavao. I da sam ti ja pomogao s istragom. Tebe će slušati. Znam ja tko si ti. Tebe slušaju.
Je li Holberg govorio i o drugima, osim o tim dvjema?
Hoćeš mi to srediti? Erlendur je razmišljao.
Vidjet ću što je u mojim mogućnostima. Je li govorio o drugima?
Ne. Nikada. Ja sam znao samo za ove dvije.
Lažeš mi?
Ništa ja ne lažem. Ona druga nije ga prijavila. To je bilo početkom šezdesetih. Nikad se u to mjesto nije više vratio.
Koje mjesto?
Hoćeš me izvući odavde?
Koje mjesto?
Obećaj mi!
Ne mogu ništa obećati. Razgovarat ću s njima. Koje je to mjesto bilo?
Husavik.
Koliko je bila stara?
Bilo je slično kao i s onom curom iz Keflavika, samo grublje, rekao je ElliSi.
Grublje?
Hoćeš čuti kako je to bilo? rekao je ElliSi sav uzbuđen. Hoćeš čuti što je napravio?
ElliSi nije čekao odgovor. Njegov je glas dopirao iz okna, a Erlendur je stajao pognut kraj vrata i slušao mrak.
SigurSur Oli čekao ga je u autu, zajedno su se odvezli iz zatvora. Erlendur je ovoga ukratko informirao o svom razgo- voru s ElliSijem, ali o zatvorenikovom konačnom monologu je šutio. Odlučili su pogledati popis stanovništva Hiisavika iz godine 1960. Ako je žena bila Kolbruninih godina, kako je ElliSi nagovijestio, bilo je moguće daje nađu.
A što s ElliSijem? pitao je SigurSur Oli kad su se ponovo vozili medu brdima na putu do Reykjavika.
Pitao sam mogu li mu skratiti boravak u samici, ali odbili su. Ne mogu ništa drugo poduzeti.
Napravio si što je bilo u tvojoj moći, rekao je SigurSur Oli uz osmijeh. Ako je Holberg silovao ove dvije, može li ih onda biti i više?
Može ih biti i više, rekao je Erlendur odsutno.
O čemu sad razmišljaš?
Muče me dvije stvari, rekao je Erlendur.
Uvijek tebe nešto muči, rekao je SigurSur Oli.
Htio bih točno znati od čega je umrla ta mala djevojčica, rekao je Erlendur i čuo kako je kraj njega SigurSur Oli teško uzdahnuo. I htio bih znati je li ona sigurno Holbergova kći.
Što ti nije jasno?
ElliSi je rekao da je Holberg imao sestru.
- Sestru?
Koja je umrla kao mala. Moramo naći njezine bolničke nalaze. Traži po bolnicama. Možda nešto nađeš.
Od čega je umrla? Holbergova sestra?
Možda od nečega sličnog kao i AuSur. Holberg je jednom spomenuo nešto u njezinoj glavi. Tako je to ElliSi opisao. Pitao sam je li to možda bio tumor na mozgu, ali ElliSi nije znao.
I do čega smo mi sad došli? pitao je SigurSur Oli.
Mislim da se radi o srodstvu, rekao je Erlendur.
Srodstvu? Čekaj, zbog one poruke koju smo našli?
Da, rekao je Erlendur, radi poruke. Možda se tu radi samo o srodstvu i nasljednosti.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 63479
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Strana 1 od 4 1, 2, 3, 4  Sledeći

Nazad na vrh


 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu