Močvara -Arnaldur Indriđason

Strana 2 od 4 Prethodni  1, 2, 3, 4  Sledeći

Ići dole

Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Ned Jun 10, 2018 5:18 pm

First topic message reminder :



Kada policija dođe na uviđaj u stan jednog ubijenog sedamdesetogodišnjaka, jedini tragovi koje nalazi jesu misteriozna poruka ubice i fotografija groba u kome je sahranjena četvorogodišnja devojčica.

Slučaj preuzima inspektor Erlendur, razvedeni pedesetogodišnjak narušenog zdravlja, čija je ćerka zavisnica od heroina a sin alkoholičar. Mada antiheroj u svakom pogledu, on je izuzetno posvećen poslu i ima neverovatan dar da nađe i sledi pravi trag.

Inspektor Erlendur otkriva da je ubijeni muškarac pre mnogo godina bio optužen za silovanje, ali i oslobođen zbog nedostatka dokaza. Da li se starčeva prošlost vratila da mu se osveti? U toj potrazi Erlendur se vraća decenijama u prošlost prateći tragove kroz mračne porodične tajne i neobične forenzičke dokaze sve dok ne otkrije stvari jezivije i šokantnije od ubistva jednog usamljenog starca.

Roman Močvara je proglašen najboljim skandinavskim kriminalističkim romanom, preveden je na preko dvadeset svetskih jezika i prodat je u preko milion primeraka.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66499
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole


Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:32 am



15.
Liječnik je živio u maloj kući u nizu u najstarijem dijelu Grafarvogura. Nije više radio, sam je dočekao Erlendura na vratima. Odveo ga je u poveće predsoblje gdje je bio njegov ured. Rekao je Erlenduru da ponekad radi za odvjetnike pri procjeni invaliditeta. Ured nije bio nimalo raskošan, ali bio je uredan, u njemu mali pisaći stol i pisaća mašina. Liječnik je bio niskog rasta, mršav i živahan, obučen u košulju, a u džep su mu bila zataknuta dva pera. Grubih crta lica, po imenu Frank. Erlendur se bio najavio telefonom. To je bilo istoga dana, predvečer, počinjalo se mračiti. Sigurdur Oli i Elinborg bili su pognuti nad fotokopijom popisa stanovništva Husavika starog četrdeset godina. To im je faksom poslao općinski ured tamo sa sjeveru.
Nisu li svi ti koji vama dolaze sami prevaranti? pitao je Erlendur i osvrnuo se po sobi.
Prevaranti? Pa nije baš tako, rekao je liječnik bojažljivo. Neki, valjda, jesu. Najteže je s vratom. Nema, zapravo, drugog načina nego vjerovati bolesnicima koji se tuže na bolove u vratu nakon automobilske nesreće. To je najteže liječiti. Nekima je bolje, a nekima lošije. Mislim da stvarno nema puno njih koji se s takvim stvarima igraju.
Kad sam nazvao, odmah ste se sjetili djevojčice iz Keflavika.
Teško je tako nešto zaboraviti. Teško je zaboraviti majku. Kolbrun, tako se zvala? Po svoj prilici počinila je samoubojstvo.
Sve je to jedna jeziva tragedija, rekao je Erlendur. Pomišljao je liječnika pitati o onoj boli koju osjeća svakog jutra nakon buđenja, ali je od toga odustao. Liječnik bi sigurno ustanovio da je na samrti, otpremio ga u bolnicu i još prije vikenda on bi s anđelima svirao harfu. Erlendur se čuvao loših vijesti koliko je
god mogao, a o samome sebi nije se nadao ničemu dobrom.
Rekli ste da je to zbog ubojstva u Nordurmyri, rekao je liječnik i opet povukao Erlendura u svoj ured.
Holberg, ubijeni, bio je najvjerojatnije otac djevojčice iz Keflavika, rekao je Erlendur. Majka je to cijelo vrijeme tvrdila. Holberg nije rekao ni da jest, ni da nije. Priznao je da je s Kolbrun imao snošaj. Silovanje se nije moglo dokazati. Često u takvim slučajevima nema dovoljno dokaza. Mi istražujemo prošlost tog čovjeka. Curica se razboljela i umrla u četvrtoj godini. Što se desilo?
Ne vidim kakve to može imati veze s ubojstvom.
Za to se ne brinite.
Liječnik je neko vrijeme gledao Erlendura.
Najbolje će biti da vam to, Erlendur, odmah kažem, rekao je konačno odlučno. U to doba bio sam drugi čovjek.
Drugi čovjek?
Lošiji. Drugi i lošiji. Sad već ima skoro trideset godina kako ne pijem. Mogu vam odmah reći, da se dalje ne gnjavite, da mi je liječnička dozvola bila oduzeta od 1969. do 1972.
Zbog te curice?
Ne, ne, ne zbog nje, iako bi i sam taj slučaj bio sasvim dovoljan. Bilo je to zbog pijanstva i nemara. Ne bih išao u de- talje ako to nije baš neophodno.
Erlendur je nakanio tu stati, ali se nije mogao suzdržati.
Vi ste tih godina bili više-manje pijani, zar ne?
Više-manje.
I onda su vam vratili dozvolu?
Da.
I od onda je sve u redu?
Da, sve je u redu, rekao je liječnik i zatresao glavom. Ali, kako sam rekao, nisam bio u dobrom stanju kad sam se brinuo za Kolbruninu djevojčicu. Au6ur. Osjećala je bol u glavi i ja sam mislio da je to dječja migrena. Ujutro bi povraćala. Kad je bol postala jačom, dao sam joj jači lijek protiv bolova. To je sve kao u magli. Nastojao sam što više toga iz tog razdoblja zaboraviti.
Svima se može desiti da pogriješe, i liječnicima.
Što je prouzrokovalo smrt?
Jedva da bi mijenjalo na stvari da sam prije reagirao i poslao je u bolnicu, rekao je liječnik kao da govori samome sebi. Ili sam tako bar samog sebe uvjeravao. Nije u to doba bilo mnogo specijalista za djecu i nismo imali ove fine MRI preglede.
Morali smo se u puno većoj mjeri oslanjati na vlastiti osjećaj i znanje, a kako sam rekao, u to sam doba osim prema rakiji jedva i imao kakvih osjećaja. Mučna rastava tu nije bome pomogla. Ja se ništa ne pravdam, rekao je i pogledao Erlendura iako je očito radio baš to.
Erlendur je kimnuo glavom.
Nakon dva mjeseca počeo sam sumnjati, koliko se sjećam, da je tu posrijedi možda nešto ozbiljnije od dječje migrene.
Djevojčici nije išlo nabolje. Nije bilo nikakvih zatišja. Bilo joj je sve lošije. Sva se, jadna, bila osušila. Nekoliko stvari je dolazilo u obzir. Palo mi je na pamet nešto kao tuberkulozna infekcija u glavi. Nekada se govorilo o prehladi glave kad, zapravo, ljudi nisu imali pojma o čemu se radi. Konačno, sumnjao sam da je to meningitis, ali nedostajali su neki simptomi; on i brže napreduje. Djevojčici su se na koži pojavile takozvane cafe au lait pjege pa sam na kraju počeo misliti da je to nekakav tumor.
Cafe au lait pjege! rekao je Elendur sjetivši se da je za to već čuo.
One se mogu javiti uz tumor.
Vi ste je poslali u bolnicu u Keflavik.
Tamo je umrla, rekao je Frank. Sjećam se daje za majku to bila neizreciva tragedija. Bila je sišla s uma. Morali smo joj dati injekcije sedativa. Odlučno se protivila obdukciji. Derala se na nas da se to nikako ne smije.
Ali ipak je to učinjeno. Liječnik je zastao.
To je bilo neizbježno. U svakom slučaju.
I kakav je bio rezultat?
Tumor, kako sam i rekao.
Kakav tumor?
Tumor na mozgu, rekao je liječnik. Tumor na mozgu bio je uzrok njezinoj smrti.
Kakav tumor na mozgu?
Nisam siguran, rekao je liječnik. Ne znam jesu li to analizirali u detalje. Sigurno jesu. Kao da se sjećam da su govorili o nekakvoj nasljednoj bolesti.
Nasljednoj bolesti! povikao je Erlendur.
Zar ta riječ nije sad u modi. Genetska istraživanja. Kakve to ima veze s Holbergovim ubojstvom? pitao je liječnik.
Erlendur je sjedio unesen u misli i nije čuo liječnika.
Zašto se raspitujete o toj djevojčici?
Sigurno sanjam, rekao je Erlendur.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66499
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:33 am




16.
Kad se Erlendur vratio navečer kući, Eve Lind nije više bilo u stanu. Pokušao je poslušati njezin savjet da previše ne razmišlja o tome kuda je otišla, gdje je sada i hoće li se vratiti i u kakvom stanju će biti ako se vrati. Usput je svratio u restoran brze hrane i u vrećici je nosio nekoliko komada pečene piletine za njih oboje. Bacio ju je na stolac i svlačeći kaput osjetio dobro poznati miris hrane. Iz kuhinje se već dulje vrijeme nije širio miris kuhanja. Komadi piletine, kao ovi na stolcu, bili su njegova prehrana, hamburgeri, gotova jela iz Mulakaffi, gotova jela iz dućana, kuhane, hladne ovčje glave, skuta u čašicama, bezukusna jela za mikrovalnu. Nije se mogao sjetiti kad je zadnji put za sebe u kuhinji nešto skuhao. Nije se mogao sjetiti kad je zadnji put osjetio želju za tako nečim.
Erlendur je polako koračao prema kuhinji kao da će ga tamo dočekati razbojnici i ugledao na stolu dva lijepa tanjura za koje se kroz maglu sjećao da su njegovi. Uz tanjure stajale su čaše na stalku, na tanjurima ubrusi, gorjele su dvije crvene svijeće zataknute u dva različita svijećnjaka koje Erlendur nikada prije nije vidio.
Polako je krenuo prema štednjaku i spazio da nešto krčka u velikom loncu. Podigao je poklopac i ugledao neodoljivu
janjeću juhu. Tanki sloj masti plivao je po repi, krumpirima, komadićima mesa i cijelim se stanom širio miris prave prav- cate hrane. Gurnuo je nos u lonac i udahnuo miris kuhanog mesa i povrća.
Išla sam po mrkvu, rekla je Eva Lind s kuhinjskih vrata. Erlendur nije primijetio da je ušla u stan. Na sebi je imala vindjaknu i u ruci je držala vrećicu s mrkvom.
Gdje si naučila kuhati janjeću juhu? rekao je Erlendur.
Mama je uvijek kuhala tu juhu, rekla je Eva Lind. Jednom, kad nije o tebi pregrozno govorila, rekla je da od svega najviše voliš juhu od janjetine. Onda je rekla da si jezivi gad.
Istina je i jedno i drugo, rekao je Erlendur. Gledao je kako Eva Lind reže mrkvu i stavlja je u lonac k ostalom povrću. Prikrala mu se tad pomisao da proživljava pravi obiteljski život i u isti je tren bio i sretan i tužan. Nije sebi priuštio luksuz pomisli da će ova divota potrajati.
Jesi li našao ubojicu? pitala je Eva Lind.
Pozdravio te ElliSi, rekao je Erlendur bez razmišljanja, ali shvatio je da toj divljoj zvjeri nije tu mjesto.
ElliSi. On je u Hraunu. Zna tko sam ja?
Bitange s kojima koji put razgovaram znaju te spomenuti. Misle da mi se na taj način osvećuju, dodao je.
I je li ti se?
Neki da. Na primjer ElliSi. Kako to da ga poznaješ? pitao je Erlendur oprezno.
Čula sam što se o njemu priča. Srela sam ga jednom prije sto godina. Zubalo si je bio pričvrstio cijanofiksom.
To je patentirani idiot.
Te večeri nisu više razgovarali o ElliSiju. Kad su sjeli, Eva Lind je natočila vode u čaše za vino i Erlendur se toliko prež-derao juhe da je poslije jedva jedvice oteturao u dnevnu sobu.
Tamo je zaspao i obučen spavao do jutra sanjajući mučne snove.
Ovog se puta sjećao skoro cijelog sna. Znao je da je to isti san koji ga je i prošlih noći posjećivao, a nije se s njim mogao
sukobiti sve dok ga java nije pretvorila u ništa.
EVA LIND PRIKAZALA MU SE KAO NIKAD DOSAD OBAVLJENA SVJETLOŠĆU ZA KOJU NIJE ZNAO OD KUDA DOLAZI U LIJEPOJ LJETNOJ HALJINI KOJA JE SEZALA DO GLEŽNJEVA A GUSTA CRNA KOSA BILA JE RASPUŠTENA I TO JE BILO SAVRŠENO PRIVIĐENJE GOTOVO DA JE MIRISALO PO LJETU I ONA JE IŠLA PREMA NJEMU ILI JE LEBDJELA JER MISLIO JE DA ONA NE MOŽE DOTICATI TLO NIJE RAZABIRAO OKOLINU JEDINO ŠTO JE VIDIO BILO JE JAKO SVJETLO I EVA LIND USRED SVJETLA KAKO MU SE PRIBLIŽAVA SA ŠIROKIM OSMIJEHOM I VIDIO JE SAMOGA SEBE KAKO ŠIRI RUKE PREMA NJOJ I ČEKA DA JE UZME U ZAGRLJAJ I BIO JE NESTRPLJIV ALI ONA MU NIJE DOŠLA U ZAGRLJAJ NEGO MU JE PRUŽILA FOTOGRAFIJU I SVJETLA JE NESTALO I EVA LIND JE NESTALA I ON JE DRŽAO FOTOGRAFIJU TAKO DOBRO POZNATU A BILA JE S GROBLJA I FOTOGRAFIJA JE OŽIVJELA I ON SE NAŠAO U NJOJ I GLEDAO JE GORE PREMA CRNOM NEBU I OSJETIO KAKO MU KIŠA ŠIBA LICE I KAD JE POGLEDAO PREMA DOLJE GROBNI SE KAMEN POMAKNUO I GROB SE OTVORIO U MRAKU DOK SE NIJE POČEO RAZABIRATI LIJES I ON SE OTVORIO I UGLEDAO JE U LIJESU DJEVOJČICU RAZREZANOG TRUPLA DO RAMENA I DJEVOJČICA JE NAJEDNOM OTVORILA OČI I GLEDALA GORE U NJEGA I OTVORILA JE USTA I UŽASAN JAUK DOPRO JE DO NJEGA IZ GROBA.
Prestravljen se probudio i buljio pred sebe dok je pomalo dolazio k sebi. Zazvao je Evu Lind, ali nije dobio odgovor. Ušao je u njezinu sobu i osjetio je prazninu i prije nego što je otvorio vrata. Znao je da je otišla.
Nakon što su proučili popis stanovništva Husavika, Elinborg i SigurSur Oli napravili su popis 176 žena za koje je bilo moguće da ih je Holberg silovao. Jedino po čemu su se ravnali bile su ElliSijeve riječi "nekakav sličan slučaj" pa su tražili žene Kolbruninih godina, plus-minus deset godina. Na prvi pogled
moglo se popisane podijeliti na tri grupe, četvrtina ih je još uvijek živjela u Husaviku, polovica ih se preselila u Reykjavik i četvrtina ih je bila posvuda po zemlji.
Za poluditi, prostenjala je Elinborg gledajući popis koji je pružala Erlenduru. Primijetila je da je ovaj neobično neuredan. Brada od par dana, rida kosa sva kuštrava, izlizanom i izgužvanom odijelu dobro bi bilo došlo kemijsko čišćenje; Elinborg je razmišljala da li da mu ponudi da mu to odijelo spali, ali izraz na Erlendurovom licu govorio je da nije vrijeme za šalu.
Kako spavaš ove dane, Erlenduru moj? pitala je oprezno.
Na nogama, rekao je Erlendur.
I što sad? rekao je SigurSur Oli. Da sad idemo od jedne do druge i pitamo je li ih itko silovao prije nove ere? Nije li to malo... bezobrazno?
Ne znam kako bi se to drugačije moglo izvesti. Počet ćemo s ovima koje su se odselile, rekao je Erlendur. Počet ćemo s potragom u Reykjaviku i usput ćemo pokušati pribaviti još informacija o toj ženi. Ako ElliSi ne laže, taj totalni imbecil, Holberg je Kolbrun pričao o toj ženi. Može biti da je ona to ispričala svojoj sestri, čak Runaru. Moram opet do Keflavika. Erlendur se zamisli na tren.
Možemo možda tu grupu smanjiti, rekao je.
Smanjiti? Kako? rekla je Elinborg. Što si to smislio?
Sad mi je to baš palo na pamet.
Što? Elinborg je isti tren postala užasno nestrpljiva. Na posao je došla u novom, svijetlo zelenom kostimu, a izgleda da ga nitko nije primijetio.
Srodstvo, nasljedstvo i bolesti, rekao je Erlendur.
Da, rekao je SigurSur Oli.
Mi računamo s tim da je Holberg bio silovatelj. Nemamo pojma koliko je žena silovao. Znamo za dvije, zapravo smo si- gurni samo za jednu. Iako je poricao, sve ukazuje na to da je on silovao Kolbrun. Dobio je AuSur, bar s tim računamo, ali isto tako može biti da je i sa ženom iz Husavika dobio dijete.
Drugo dijete? rekla je Elinborg.
Prije AuSur, rekao je Erlendur.
Zar to nije nevjerojatno? rekao je SigurSur Oli. Erlendur slegne ramenima.
Hoćeš li da smanjimo tu grupu na žene koje su rodile djecu malo prije, kad je to ono bilo, 1964?
Mislim da to ne bi bilo glupo.
On možda ima djece gdje god hoćeš, rekla je Elinborg.
Ne mora biti da je on samo jednu silovao, rekao je Erlendur. Jesi li doznao od čega je umrla njegova sestra?
Ne, radim na tome, rekao je SigurSur Oli. Pokušao sam iščeprkati i nešto o Holbergovoj rodbini, ali bez uspjeha.
Ja sam pogledala ono o Gretaru, rekla je Elinborg. Najednom je nestao kao da ga je zemlja progutala. Nikome živom nije nedostajao. Njegova majka nazvala je policiju dva mjeseca nakon što se s njim zadnji put bila čula. Njegovu su sliku objavili u novinama i na televiziji, ali bez rezultata. To je bilo 1974, godine nacionalnog slavlja. Po ljetu. Jeste li vi tad bili na Mngvelliru?
Ja jesam, rekao je Erlendur. Što s Pingvellirom? Misliš da se izgubio na Kngvelliru?
Nisam dovoljno pametna, rekla je Elinborg. Vodena je uobičajena istraga o nestalom čovjeku pa su razgovarali s ljudima za koje je njegova majka rekla da je poznavao, medu ostalima s Holbergom i ElliSijem. Govorili su još s trojicom, ali nitko nije ništa znao. Gretara osim njegove majke i sestre nitko nije tražio. Rodom je bio iz Reykjavika, nije imao ni žene, ni djece, ni djevojke, niti šire obitelji. Na slučaju su radili nekoliko mjeseci, a poslije je sve to utihnulo u miru božjem. Imao je 34 godine.
Ako je bio isto tako sladak kao i njegovi prijatelji, ElliSi i Holberg, ne čudi me da nikome nije nedostajao, rekao je SigurSur Oli.
U sedamdesetima, kad je Gretar nestao, nestalo je trinaest ljudi, rekla je Elinborg. U osamdesetima dvanaest, i ne radi se o
onima koji su nestali na moru.
Trinaest nestanaka, rekao je SigurSur Oli. Nije li to malo previše? I nisu li svi nerazjašnjeni?
Ne mora biti da se i u jednom od tih slučajeva radi o kriminalu, rekla je Elinborg. Ljudi nestaju, sami od sebe, na- mjerno, samo tako.
Ako dobro razumijem, rekao je Erlendur, stvari stoje ovako: ElliSi, Holberg i Gretar se zabavljaju na plesu u Krossu jednog vikenda u jesen 1963.
Vidio je da se lice SigurSura Olija pretvorilo u upitnik.
Kross je bila stara vojna bolnička baraka koju su preuredili u plesnjak. Tamo su se održavali najluđi seoski plesovi.
Mislim da su tamo Hljomar počeli svoju karijeru, dodala je Elinborg.
Na plesu susreću ženski svijet ijedna kod kuće radi tulum, nastavio je Erlendur. Moramo pokušati pronaći te žene. Jednu od njih, Kolbrun, Holberg prati do kuće i tamo je siluje. Tako nešto je, izgleda, već i prije izveo. Šapće joj o tome što je radio s tom drugom ženom. Može biti da ova živi u Husaviku ili da je u njemu nekad živjela i po svemu sudeći nije ga prijavila. Tri dana nakon toga, Kolbrun skuplja snagu i odlazi na policiju da prijavi silovanje, ali tamo ju dočekuje policajac koji ne pokazuje nimalo razumijevanja za žene koje nakon plesa pozivaju muškarce u kuću i onda viču: silovanje! Kolbrun dobiva dijete. Moguće je da je Holberg znao za to dijete, nalazimo fotografiju grobnog kamena log djeteta
u njegovom pisaćem stolu. Tko je to slikao? Zašto? Djevojčica umire od opake smrtne bolesti i njezina majka nekoliko godina poslije toga izvršava samoubojstvo. Jedan od Holbergovih prijatelja nestaje tri godine nakon toga. Prije par dana ubijen je Holberg i ostavljena je nerazumljiva poruka. Erlendur napravi malu stanku.
Zašto je Holberg ubijen sad kad je već u godinama? Je li njegov napadač povezan s njegovom prošlošću? Ako jest, zašto Holberg nije napadnut već prije? Čemu sve to čekanje? Ili to
ubojstvo nema veze s činjenicom, ako jest činjenica, da je Holberg silovatelj?
Mislim da ne možemo zanemariti da ubojstvo, izgleda, nije počinjeno s predumišljajem, uskoči SigurSur Oli. Kao što je ElliSi rekao, kakav se to kreten služi pepeljarom? Ne izgleda da taj čin ima kakvu svoju dugu povijest. Poruka je nekakav vic, bez repa i glave. Holbergovo ubojstvo nema veze ni sa kakvim silovanjem. Naši ljudi sad traže momka u zelenoj vojničkoj jakni.
Holberg nije bio nikakav anđeo, rekla je Elinborg. Možda je to ubojstvo iz osvete ili kako se već to zove? Valjda se nekome činilo da je to zaslužio.
Jedina za koju smo sigurni da mrzi Holberga jest Elin iz Keflavika, rekao je Erlendur. Ne mogu zamisliti da bi ona koga mogla ubiti pepeljarom.
Mislite da je možda nekoga na to nagovorila? pitao je SigurSur Oli.
Koga? pitao je Erlendur.
Ne znam. S druge strane, a meni se to čini najvjerojatnijim, izgleda kao da je netko lutao kvartom u namjeri da-nekamo ude i nešto ukrade ili možda uništi. Holberg mu je otvorio i zauzvrat dobio pepeljarom po glavi. To je bio nekakav narkoman kojemu je droga popila mozak. Nema to veze s prošlošću nego, naprotiv, samo sa sadašnjošću. To ti je Reykjavik danas.
U najmanju ruku, nekome se činilo da ovog čovjeka treba maknuti. Poruku moramo uzeti u obzir. To nije nikakav vic. SigurSur Oli zamišljeno je gledao Erlendura.
Kad si rekao da hoćeš saznati u detalje od čega je djevojčica umrla, jesi li pomislio isto što i ja? pitao je.
Bojim se da jesam, rekao je Erlendur.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66499
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:33 am




17.
Sam je Runar otvorio vrata, dostaje dugo gledao Erlendura jer ga nije mogao prepoznati. Erlendur je stajao u malom stubištu,
mokar od kiše koja ga je zahvatila dok je trčao do kuće. S njegove desne strane bile su stepenice koje su vodile na kat. Stepenice su bile presvučene linoleumom koji je bio izlizan na mjestima gdje se najčešće kročilo. Smrdjelo je po vlazi i Erlendur je pomislio da tu žive ljudi koji se bave konjima.
Erlendur je pitao Runara sjeća li ga se i izgledalo je da ga se ovaj sjetio jer je požurio zatvoriti vrata, ali Erlendur je bio brži. Našao se u stanu prije nego što se Runar mogao uopće snaći.
Ugodno, rekao je Erlendur i promotrio polumračan stan.
Hoćeš li me pustiti na miru! Runar se izderao na Erlendura, ali glas mu se prelomio i postao kreštav.
Pazi si na tlak. Ne da mi se u tebe puhati ako se skljo-kaš. Trebam te pitati za jednu sitnicu i onda idem. a ti onda možeš nastaviti s umiranjem. Ne treba ti dugo. Ne izgledaš baš kao Starac godine.
Nosi se van! onoliko ljut koliko su mu godine dozvoljavale, okrenuo se, otišao u malu dnevnu sobu i sjeo na kauč. Erlendur ga je slijedio i strovalio se u stolac nasuprot njemu. Runar ga nije ni pogledao.
Je li Kolbrun spomenula još jedno silovanje kad je došla tebi radi Holberga?
Runar mu nije odgovorio.
Sto mi prije odgovoriš, to ćeš me se prije riješiti. Runar je pridigao glavu i gledao u Erlendura.
Nije nikad govorila o još jednom silovanju. Sad idi.
Mi s razlogom sumnjamo u to da je Holberg silovao i prije nego što je sreo Kolbrun. Možda je s tim nastavio i nakon što ju je silovao, to ne znamo. Kolbrun je jedina žena koja ga je prijavila, iako je sve bilo uzalud, zahvaljujući tebi.
Van!
Jesi li sasvim siguran da nije spomenula još jednu ženu? Moglo bi biti da se Holberg pred Kolbrun hvalio s tim drugim silovanjem.
Nije o tome govorila, rekao je Runar zureći u kuhinjski stol.
Holberg je te večeri bio s dvojicom svojih prijatelja. Jedan od
njih je ElliSi, okorjeli kriminalac, ti ga vjerojatno i poznaješ. On je u zatvoru i bori se sa sablastima i nemanima u maloj mračnoj ćeliji. Drugi je Gretar. On je nestao s lica zemlje onog ljeta kad se slavio nacionalni praznik. Znaš li što o tim tipovima?
Ne. Pusti me na miru!
Kakvog su oni posla imali u gradu one večeri kad je Kolbrun silovana?
Ne znam.
Nisi ih nikad ispitao?
Ne.
Tko je vodio istragu u Reykjaviku? Runar je sad prvi puta pogledao Erlendura.
To je bila Marion Briem.
Marion Briem!
Ta vražja glupača.
Kad je Erlendur pokucao na vrata, Elin nije bila kod kuće. Opet je sjeo u auto, upalio cigaretu i razmišljao da li da se od-veze u SandgerSi. Kiša je tutnjila po autu i Erlendur, koji nikada nije slušao prognozu, pitao se hoće li ovo mokro vrijeme ikad prestati. Možda je to mala verzija Noinog potopa, pomislio je kroz plavi dim cigarete. Možda i nije na odmet tu i tamo isprati ljudske grijehe.
Erlendur se bojao susreta s Elin i u neku je ruku bio zadovoljan što je nije bilo kod kuće. Znao je da će mu se oštro suprotstaviti i zadnje što je htio bilo je da je vidi u onome stanju u kojem je bila kad ga je nazvala gadom od policajca. Ali to je bilo neizbježno. Prije ili kasnije. Teško je uzdahnuo i uvlačio dim sve dok mu čik nije počeo peći prste. Držao je dim u plućima dok je gasio cigaretu i onda ga snažno izdahnuo. Kroz mozak mu je prošla rečenica s oglasa protiv pušenja: Dovoljno je da oboli samo jedna stanica pa da dode do raka.
Jutros je osjetio bol u prsima, ali sad je nije bilo. Erlendur je pokrenuo auto unatrag kad je Elin zakucala na prozor.
Mene tražite? pitala je ispod kišobrana kad je spustio prozor. Erlendur se usiljeno nasmiješio, grimasa na njegovom licu nije
se dala protumačiti, i lagano je kimnuo glavom. Znao je da su njihovi ljudi već na putu do groblja.
Primila ga je u kuću, a on se osjećao kao izdajica. Skinuo je šešir i objesio ga na vješalicu, skinuo je i kaput i cipele i ušao u dnevnu sobu obučen u svoje mokro odijelo. Ispod jakne imao je smeđi pleteni prsluk koji je krivo zakopčao tako da je zadnja rupica zjapila prazna. Sjeo je na isti onaj stolac u kojem je sjedio kad je prvi put bio tu a ona je, kad se opet pojavila, sjela nasuprot njemu. Otišla je u kuhinju, tamo pristavila kavu i miris je ispunio cijelu kućicu.
Izdajica se nakašljao.
Jedan od one dvojice koji su se zabavljali s Holbergom one večeri kad je silovao Kolbrun zove se Ellloi i zalvorenik je u Litla-Hraunu. Policiji je odavno dobro poznat. S njima je bio i čovjek po imenu Gretar. Taj je nestao s lica zemlje 1974. godine. Godine nacionalnog slavlja.
Ja sam tad bila na Pingvelliru, rekla je Elin. Vidjela sam i Tomasa i Halldora.
Erlendur se nakašljao.
I jeste li razgovarali s tim ElliSijem? nastavila je Elinborg.
Izuzetno odvratan gad, rekao je Erlendur.
Elin je zamolila da je na trenutak ispriča, dignula se i otišla u kuhinju. Čuo je zveckanje šalica. Erlendurov mobitel zazvonio je u džepu od njegove jakne i ovaj se javio mršteći se. Na ID-u pozivatelja vidio je da je to SigurSur Oli.
Mi smo spremni, rekao je SigurSur Oli i Erlendur je preko telefona čuo kako pada kiša.
Nemoj ništa raditi dok ti se ponovo ne javim, rekao je Erlendur. Razumiješ. Ne mrdaj dok me ponovo ne čuješ ili dok ja ne dođem do vas.
Jesi li razgovarao s babom?
Erlendur mu nije odgovorio nego je prekinuo vezu i spremio telefon opet u džep. Elin je došla s kavom, stavila je šalicu pred njega i natočila im. Oboje su kavu pili crnu. Stavila je vrč s kavom na stol i opet sjela nasuprot Erlenduru. On se nakašljao.
ElliSi je rekao da je Holberg prije Kolbrun silovao još jednu ženu i da je Holberg to ispričao Kolbrun, rekao je i na Elininom licu uočio čuđenje.
Ako je to Kolbrun znala, nije mi rekla, rekla je i zamišljeno odmahnula glavom. Je li moguće da govori istinu?
Moramo i s tim računati, rekao je Erlendur. ElliSi je, inače, tako prefrigan da bi takvo što mogao i slagati. S druge strane, u rukama nemamo ništa što bi potvrdilo njegovu izjavu.
Nismo često pričale o silovanju, rekla je Elin. Mislim da Je to bilo zbog AuSur. Kraj raznih drugih stvari. Kolbrun je bila vrlo povučena žena, sramežljiva i tiha, a nakon toga što se desilo bila je još zatvorenija. A, naravno, bilo je i grozno o tome pričati dok je bila trudna, a kamoli kad je beba došla na svijet. Kolbrun se svim silama trudila da silovanje zaboravi. I sve što je s tim išlo.
Pada mi na pamet da je Kolbrun, znajući za tu drugu, mogla nju upotrijebiti u korist svojoj izjavi, ako već ništa drugo. Ali to nisam našao ni u jednom od izvještaja koje sam pročitao.
Možda je htjela poštedjeti tu ženu, rekla je Elin.
Poštedjeti?
Kolbrun je znala kako je teško pretrpjeti silovanje. Znala je kako izgleda podnijeti prijavu. I sama se kolebala, a i jedino što je postigla bilo je ponižavanje na policiji. Ako ona druga žena nije htjela izići u javnost, to je Kolbrun možda poštivala. To mi se čini vjerojatnim. Ali nije mi točno jasno o čemu govorite.
Ne mora biti da je znala sve do u detalje, njezino ime, možda je samo nešto slutila. Ako je možda tako nešto natuknuo.
Meni nije nikada o tako nečem govorila.
Kad ste razgovarale o silovanju, što ste spominjale?
Nismo baš govorile o samom činu, rekla je Elin. Telefon u Erlendurovom džepu opet je zazvonio i Elin je
utihnula. Erlendur je nespretno izvadio telefon i ugledao broj koji ga je zvao. Bio je to Sigurdur Oli. Erlendur ugasi telefon i stavi ga opet u džep.
Oprostite, rekao je.
Zar nisu nemogući ti telefoni?
Apsolutno, rekao je Erlendur. Bio je knap s vremenom.
Govorila je kako puno voli svoju kćer, malu Audur. Njihov je odnos bio poseban, unatoč tim strašnim okolnostima. Audur je njoj bila sve. Naravno, strašno je to reći, ali mislim da njoj ne bi bilo pravo da se Audur nije desila.
Razumijete? Čini mi se čak da je Aučur smatrala nadoknadom, ili nešto u tom smislu, zbog silovanja. Znam da je nespretno tako se izraziti, ali činilo se da je djevojčica sreća u nesreći. Ne mogu vam reći što je mojoj sestri bilo na pameti, kako joj je bilo i kakve je osjećaje nosila u sebi, i sama dosta malo znam, i neću se upustiti u takve gluposti da govorim u njezino ime. Ali ona je obožavala tu curicu i nikad se od nje nije rastajala. Nikad. Na njihov je odnos bio u prilično velikoj mjeri utjecalo to što se dogodilo, ali Kolbrun u djevojčici nikada nije vidjela onu zvijer koja joj je uništila život. Vidjela je samo to lijepo dijete kakva je Audur i bila. Moja je sestra previše štitila Audur i to je nadilazilo i grob i smrt kao što piše na grobnom natpisu. Od strašna dušmanina život mi čuvaj.
Znate li što je vaša sestra time točno htjela reći?
To je preklinjanje Boga, što možete vidjeti ako pročitate psalam. Djevojčičina smrt je svakako na to utjecala. Kako se to desilo i kako je to bilo užasno. Kolbrun nije mogla ni pomisliti na to da bi Audur dala na obdukciju. Ni pomisliti.
Erlendur je sklopio oči lice mu se razvuklo u grimasu. Elin to nije primijetila.
Čovjek sebi lako može predočiti, rekla je Elin, da su njoj ti stravični događaji, prvo silovanje pa onda smrt kćeri, ozbiljno utjecali na njezino duševno stanje. Dobila je slom živaca. Kad su počeli govoriti o obdukciji, u njoj se razbuktala paranoja i potreba da Aučur zaštiti. Dobila je kćer pod tim groznim uvjetima i odmah ju je izgubila. Mislila je da je to božja volja. Moja je sestra htjela da joj kćer puste na miru.
Erlendur je neko vrijeme zamišljeno sjedio, a onda se odvažio.
Mislim da sam ja jedan od tih neprijatelja. Elin ga je gledala i
ništa joj nije bilo jasno.
Mislim da je neophodno iskopati lijes i izvršiti detaljniju obdukciju, ako je to moguće.
Erlendur je to rekao koliko je god mogao pažljivo. Potrajalo je neko vrijeme dok Elin nije shvatila što je rekao i kad joj je postalo jasno što to znači, tupo je pogledala Erlendura.
Što to govorite, čovječe Božji?
Može biti da možemo saznati uzrok njezinoj smrti.
Uzrok? To je bio tumor na mozgu!
Može biti...
O čemu to govorite? Iskopati je? Dijete? Ne mogu vjerovati! Pa rekla sam vam...
Za to imamo dva razloga.
Dva razloga?
Za obdukciju, rekao je Erlendur.
Elin je ustala i nervozno šetala po sobi. Erlendur je sjedio kao ukopan, još dublje tonući u mekanu fotelju.
Razgovarao sam već s liječnicima tu u bolnici u Kefiaviku. Nisu mogli naći nikakva izvješća osim privremenog izvješća liječnika koji je izvršio obdukciju. Liječnik nije više živ. Godina Audurine smrti bila je njegova zadnja godina rada u bolnici.
Ustvrdio je samo da je to tumor na mozgu i njezinu je smrt pripisao tome. Ja hoću saznati kakva je to bolest prouzrokovala smrt te djevojčice. Hoću saznati je li to bila nasljedna bolest.
Nasljedna bolest! Ja ne znam ni za kakvu nasljednu bolest!
Mi nju tražimo kod Holberga, rekao je Erlendur. Drugi razlog za obdukciju jest da ustanovimo sasvim sigurno je li Audur Holbergova kći. To se radi analizom DNA.
Sumnjate li u to?
Zapravo ne, ali moramo biti sigurni.
Ali zašto?
Holberg je poricao daje dijete njegovo. Rekao je da je imao s Kolbrun spolni odnos s njezinim pristankom, ali poricao je očinstvo. Kad je slučaj zatvoren, nije bilo dovoljno razloga da se to dokazuje. Vaša sestra nikada na tome nije inzistirala. Njoj je,
svakako, svega već bilo dosta i htjela je Holberga izbrisati iz svog života.
Tko bi drugi mogao biti otac tog djeteta? 94
Potreban nam je dokaz radi ubojstva.
Holbergovog ubojstva? -Da.
Elin je stajala nad Erlendurom i zurila u njega.
Zar nas ta protuha mora mučiti i nakon smrti?
Erlendur se spremio progovoriti, ali ona mu je oduzela riječ.
Još i sad mislite da je moja sestra lagala, rekla je Elin. Nikada joj nećete povjerovati. Vi niste ništa bolji od onog idiota Runara. Ni mrvicu bolji.
Nadvila se nad njim u fotelji.
Prokleti policajac! siktala je. Nisam te trebala pustiti k sebi u kuću.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66499
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:33 am




18.
SigurSur Oli primijetio je da se svjetla auta približavaju kroz kišu i znao je da je to Erlendur. Bager je tutnjio čekajući ispred groba, spreman da na dani znak počne kopati. To je bio patuljasti bager koji je gmizao između grobova uz drmanje i galamu. Gusjenice pod njim sklizale su se po blatu. Iskašljavao je crni dim i punio zrak gustim smradom nafte.
SigurSur Oli i Elinborg stajali su kraj groba zajedno s liječnikom sudske medicine, pravnikom javnog tužilaštva, svećenikom i crkvenjakom, nekolicinom policajaca iz Keflavika i s dvojicom gradskih službenika. Stajali su tamo na kiši i zavidjeli Elinborg koja je jedina imala kišobran i puštala da SigurSur Oli napola stoji pod njim. Primijetili su da Erlendur sam izlazi iz auta i polako korača prema njima. Imali su pismenu dozvolu za ekshumaciju, ali ništa nisu smjeli poduzimati bez Erlendurovog odobrenja.
Erlendur se osvrnuo po groblju i po tiho proklinjao ometanje, štetu, oskvrnuće. Maknuli su grobni kamen i položili ga na put kraj groba. Tamo su odložili i zelenkastu staklenku s dugim
šiljkom za zabadanje u zemlju. U staklenci bila je kitica osušenih ruža i Erlenduru je palo na pamet da je to možda Elin stavila tamo kraj kamena. Zaustavio se, pročitao još jednom natpis i odmahnuo glavom. Ograda od bijelog drva, koja je jedva sezala dvadeset centimetara iznad zemlje i ograđivala grob, ležala je potrgana kraj kamena. Erlendur je viđao takve ograde na dječjim grobovima i uzdahnuo je. Podigao je pogled prema crnilu neba. Kiša se cijedila s oboda šešira njemu na ramena, a on je škiljio prema njoj. Gledao je preko skupine koja je stajala kraj bagera, pogledao konačno prema SigurSuru Oliju i kimnuo glavom. Sigurčur Oli dao je znak vozaču bagera.
Lopata se vinula u zrak i utonula u mekanu zemlju. Erlendur je gledao kako bager razdire ranu staru trideset godina. Trgnuo se svaki put kad bi lopata zagrabila. Hrpa
zemlje rasla je, i što je jama bila dublja, to se u nju spuštalo više mraka. Erlendur se držao postrani i pratio kako lopata grabi dublje i dublje u ranu. Odjednom ga je obuzeo osjećaj da je sve to već jednom proživio, kao da je sve to već vidio u snu i na tren se pozornica pred njim pomakla na rub stvarnosti; njegovi kolege s posla koji gledaju dolje u grob, gradski službenici u narančastim radnim odijelima naslonjeni na svoje lopate, svećenik obučen u debeli, crni kaput, kiša koja lije u grob i diže se ponovo iz njega u lopati kao da raka krvari.
Je li on točno to sanjao?
No, taj je osjećaj nestao i, kao što već biva u takvim slučajevima, nije mogao razumjeti odakle je i došao. Zašto je proživljavao događaje koji se nikad prije nisu desili. Erlendur nije vjerovao u predskazanja, vidovitost i snove, niti u reinkarnaciju ili karmu, nije vjerovao u Boga iako je često čitao Bibliju, niti u vječiti život ili da njegovo djelovanje u ovom životu utječe na to da li će završiti u raju ili paklu. Njemu se činilo da sam život nudi mješavinu i jednog i drugog, pola-pola.
Ali, koji put bi doživio ovakvo neobjašnjivo i natprirodno sjećanje, doživio bi mjesto i na trenutak kao da je sve to
već vidio, kao da je izašao iz samoga sebe i pretvorio se u gle-
daoca svoga vlastitog života. Nije nikako mogao objasniti što se desilo ili iz kojeg razloga, zašto se njegov um s njim na taj način poigravao.
Erlendur se pribrao kad je lopata kresnula o poklopac od lijesa i iz groba se začuo šuplji udar. Koraknuo je naprijed. Potoci kiše slijevali su se u raku, uspio je razabrati nejasne obrise lijesa.
Pazite! povikao je Erlendur vozaču bagera mahnuvši rukama. Primijetio je da se iz daljine po putu približavaju svjetla nekog auta. Svi su pogledali prema svjetlu i uočili auto koji je puzio po kiši dok se nije zaustavio kraj glavnih vrata groblja.
Primijetili su da na krovu ima znak neke taxi-tvrtke. Iz auta je izišla starija žena u zelenom kaputu. Elin. Taxi je nestao, a ona je žurila prema grobu. Kad se približila Erlenduru, počela je na njega vikati i prijetiti mu šakom.
Pljačkašu grobova! čuo je da Elin viče. Pljačkaši grobova! Pljačkaši leševa!
Zaustavite je, rekao je mirno Erlendur policajcima koji su išli prema njoj i prepriječili joj put kad joj je do groba trebalo par metara. U bijesu ih je mlateći htjela spriječiti, ali ovi su je uhvatili za ruke i čvrsto je držali.
Dva su radnika sišla u jamu sa svojim lopatama, otkopali su lijes i zavezali konopac za oba kraja. Lijes je bio skoro čitav. Po njemu je bubnjala kiša i čistila s njega zemlju. Erlenduru se činilo da je bijele boje. Mali bijeli lijes s mjedenim ručkama i križem na poklopcu. Ljudi su konopac pričvrstili za lopatu bagera koji je pažljivo izvadio lijes iz zemlje. Još je bio u komadu, ali izgledalo je da je vrlo lomljiv. Erlendur je vidio da se Elin prestala otimati i vikati na njega. Počela je plakati kad se lijes pojavio i jedan trenutak mirno visio nad grobom privezan za užad. Vozeći putem unatraške, grobu se približio mali kombi i tamo stao. Lijes su položili na zemlju i razvezali konopce. Prišao je svećenik, prekrižio se nad lijesom i potiho počeo moliti. Gradski su službenici podigli lijes
u kombi i zatvorili vrata. Elinborg je sjela do vozača koji je krenuo iz groblja, prošao kroz glavna vrata i vozio niz cestu
dok stražnja svjetla nisu nestala u kišu i mrak.
Svećenik je prišao Elin i zamolio policajce da je puste. To su odmah i učinili. Svećenik je pitao može li joj na neki način pomoći. Očito su se dobro poznavali, razgovarali su u pola glasa. Elin se malo primirila. Erlendur i SigurSur Oli pogledali su jedan drugoga, a zatim grob. Kiša se počela skupljati na dnu.
Htjela sam spriječiti ovu gadost, ovo oskvrnuće, Erlendur je čuo kako govori svećeniku. Bilo mu je malo lakše kad je vidio da se Elin smirila. Krenuo je prema njoj i SigurSur Oli ga je pratio.
To vam nikada neću oprostiti, Elin je rekla Erlenduru. Svećenik je stajao kraj nje. Nikad! rekla je. Toliko da znate.
Razumijem vas, rekao je Erlendur, ali istraga je na prvom mjestu.
Istraga! Nek' se goni ta vaša istraga, siktala je Elin. Kuda ćete s lešom?
U Reykjavik.
I kad ga mislite vratiti?
Za dva dana.
Pogledajte što ste napravili od njezinog groba, Elin je nemoćno uzdahnula kao da joj još nije bilo sasvim jasno što se desilo. Prošla je kraj Erlendura hodajući prema grobnom kamenu i ogradici, vazi i otvorenom grobu.
Erlendur joj je odlučio reći za poruku koju su našli u Holbergovom stanu.
Kad smo našli Holberga, kod njega je bila cedulja, rekao je i hodao za Elin. Nije nam ništa bilo jasno dok nismo saznali za AuSur i dok nismo razgovarali s njezinim starim liječnikom. Islandski ubojice za sobom obično ne ostavljaju ništa osim nereda, ali ovaj koji je ubio Holberga htio nam je ostaviti nešto o čemu možemo razbijati glavu. Kad je liječnik spomenuo da je možda posrijedi nasljedna bolest, poruka Je dobila
svoj značaj. Također, nakon onoga što mi je ElliSi rekao u za- tvoru. Holbergova rodbina nije na životu. Imao je sestru koja je umrla kad joj je bilo devet godina. SigurSur Oli, rekao je
Erlendur i pokazao na svog kolegu, pronašao je njezine medi- cinske nalaze i to što je ElliSi spomenuo pokazalo se točnim.
Kao i AuSur, umrla je od tumora na mozgu. Vjerojatno od iste bolesti.
Što ste rekli? Kakva je to bila poruka? pitala je Elin.
Erlendur je zastao. Pogledao je SigurSura Olija koji je pogledao Elin, a zatim Erlendura. Jedan trenutak gledali su se u oči.
- Ja sam on, rekao je Erlendur.
Što vam to znači?
To je pisalo na cedulji: Ja sam on. S naglaskom na zadnjoj riječi. ON.
Ja sam on, ponovila je Elin. Što to znači?
Nemoguće je znati, ali meni pada na pamet da bi se moglo raditi o nekakvom srodstvu, rekao je Erlendur. Onaj tko je napisao Ja sam on držao je da ima s Holbergom nešto za- jedničko. Isto tako bi to mogla biti izmišljotina kakvog glupana koji Holberga nije ni poznavao. Baljezganje. Ali ja mislim da nije tako. Mislim da će nam bolest pomoći. Mislim da moramo doznati u detalje tko je taj čovjek.
Kakvo srodstvo?
Prema registru, Holberg nije imao djece. AuSur nije dovedena u vezu s njim. Bila je samo Kolbrunina kći. Ali ako je istina to što ElliSi kaže, da je Holberg silovao više žena, a ove nisu to prijavile, može biti da ima još koje dijete. Možda Kolbrun nije jedina njegova žrtva koja je rodila njegovo dijete. Potragu za mogućom žrtvom u Husaviku sveli smo na žene koje su u određenom razdoblju rodile djecu i nadobudno čekamo da to u skorije vrijeme donese nekakve rezultate.
Husavik?
Za drugu se Holbergovu žrtvu pretpostavlja da je od tamo.
A što Je s tom nasljednom bolesti? rekla je Elin. Kakva je to bolest? Je li to bolest koja je uzrokovala Audurinu smrt?
Holberga tek moramo pregledati, potvrditi da je bio Audurin otac i sve to iskonstruirati. Ako ta teorija vrijedi, radi se o rijetkoj bolesti koja se prenosi s koljena na koljeno.
I Au5ur je to imala?
Moguće je da je predugo vremena prošlo od njene smrti da bi se došlo do zadovoljavajućih rezultata, ali moramo pokušati.
Hodali su do crkve, Elin do Erlendura a SigurSur Oli iza njih. Elin je predvodila. Crkva je bila otvorena, u nju su se sklonili s kiše, stajali su u predvorju i gledali van, u mračan jesenski dan
Ja mislim da je Holberg bio Audurin otac, rekao je Erlendur. Nemam, zapravo, nikakvog razloga da sumnjam u vaše riječi i u to što kažete da je vaša sestra vama ispričala. Ali nama su potrebni dokazi. To je neophodno za policijsku istragu. Ako se radi o nasljednoj bolesti koju je dobila od Holberga, ta se bolest može pojaviti i drugdje. Moguće je da bolest ima veze s Holbergovim ubojstvom.
Nisu primijetili auto koji je starom cesticom polako odmicao s groblja, bez svjetla, teško uočljiv u mraku. Kad se spustio u SandgerSi, ubrzao je, svjetla su se upalila i ubrzo je sustigao kombi s lijesom. Na cesti za Keflavik vozač auta pazio je da između sebe i kombija drži razmak od dvije, koji puta tri duljine automobila. Tako je pratio lijes sve do Reykjavika.
Kad se kombi zaustavio ispred mrtvačnice u Baronsstiguru, parkirao je nešto dalje i gledao kako lijes unose u kuću i kako se vrata za njim zatvaraju. Gledao je kako kombi odlazi i vidio je kad je žena koja je pratila lijes izašla iz mrtvačnice i ušla u taxi. Kad se sve smirilo, potiho je kliznuo dalje.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66499
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:34 am





19.
Marion Briem otvorila mu je vrata. Erlendur se pojavio ne- najavljen. Stigao je ravno iz SandgerSija i odlučio je razgovarati s Marion prije nego što ode kući. Bilo je šest sati i vani je bio crni mrak. Marion je ponudila Erlenduru da uđe i zamolila ga da oprosti što je svugdje nered. Stanje bio malen, dnevna soba, spavaća soba, kupaonica i kuhinja i svjedočio je o vlasnikovom nemaru, slično kao što je bilo i u Erlendurovom stanu. Svuda po dnevnoj sobi bile su novine, časopisi, tepih je bio izlizan i zamazan, kraj sudopera je bila hrpa suda. Svjetlo stolne lampe
slabo je osvjetljavalo zamračenu sobu. Marion zamoli Erlendura da s jednog od stolaca makne novine i sjedne.
Nisi mi rekla da si ti svojedobno bila upletena u ovaj slučaj, rekao je Erlendur.
To nije bio jedan od mojih većih podviga, rekla je Marion i upalila cigarillo koji je finim sitnim rukama izvadila iz male kutije, na licu izraz boli, glava joj je bila velika, ali inače je bila nježne grade. Znao je da Marion i sada prati slučajeve vrijedne pažnje, nastoji od prijašnjih kolega koji još rade u policiji dobiti informacije i po potrebi je znala i pomoći.
Htio bi saznati više o Holbergu, rekla je Marion.
I o njegovom prijatelju, rekao je Erlendur i sjeo nakon što je odmaknu hrpu novina. I o Runaru u Kefiaviku.
Da, Runar u Kefiaviku, rekla je Marion. On me jednom htio ubiti.
Danas toj olupini to baš i ne bi pošlo za rukom, rekao je Erlendur.
Znači, sreo si ga, rekla je Marion. Znaš da ima rak? Radi se prije o tjednima nego mjesecima.
Nisam znao, rekao je Erlendur i pred očima mu se pojavilo suho i koštunjavo Runarovo lice. Kapljica na vrhu nosa dok je po vrtu skupljao lišće.
Imao je nevjerojatno utjecajne prijatelje u ministarstvu. Zato je i ostao. Ja sam predlagala otpust, a dobio je opomenu.
Sjećaš li se možda Kolbrun?
Najjadnija žrtva koju sam ikada vidjela, rekla je Marion. Nisam se s njom dobro upoznala, ali znam da ta nije ništa mogla slagati. Prijavila je Holberga i opisala kako ju je Runar tretirao, ti znaš kako. U Runarovom slučaju bila je njezina riječ protiv njegove i njezino je svjedočenje bilo uvjerljivo. On nju nije smio poslati doma, stavimo na stranu priču o gaćicama.
Holberg je nju silovao. To je bilo jasno. Ja sam namjestila da se sretnu, Holberg i Kolbrun. I nije bilo sumnje.
Namjestila da se sretnu?
To je bila greška. Mislila sam da će pomoći. Jadna žena.
Kako to?
Sredila sam da to izgleda kao slučaj ili nezgoda. Nisam slutila da... Ne bih ti trebala ovo govoriti. Istraga nije napredovala.
Ona je govorila jedno, on drugo. Pozvala sam ih u isto vrijeme i uredila da se sretnu.
Što se desilo?
Dobila je histerični napad i morali smo pozvati liječnika. Nisam tako nešto nikad vidjela. Ni prije ni poslije.
-A on?
Stajao je samo i cerio se. Erlendur je zašutio.
Misliš li da je dijete bilo njegovo? Marion je slegnula ramenima.
Kolbrun je to tvrdila.
Je li Kolbrun tebi spomenula neku drugu ženu koju je Holberg silovao prije nje? pitao je konačno Erlendur.
Zar je bila još jedna?
Erlendur je ponovio ono što mu je Elliči ispričao i nije mu trebalo dugo da opiše dosadašnji tijek istrage. Marlon Briem je sjedila, pušila svoj cigarillo i slušala. Oči su joj bile uperene u Erlendura, male, budne i prodorne. Ništa im nije promicalo.
Pred sobom su imale umornog, sredovječnog čovjeka s tamnim podočnjacima, bradom starom nekoliko dana, gustim obrvama koje su stršile ravno u zrak, zamršenim busenom ride kose, jakim zubima koji bi se tu i tamo pojavili iza blijedih usnica, otužnim izrazom lica koje je bilo svjedok svemu najgorem što se nalazi na ljudskom otpadu. U očima Marion Briem moglo se očitati suosjećanje i žalosna spoznaja da gledaju svoju vlastitu sliku i priliku.
Kad je počeo raditi u istražnoj policiji, Erlendur je bio pod vodstvom Marion Briem i sve što je prvih godina naučio, naučila ga je Marion. Kao ni Erlendur, Marion nikada nije bila u ulozi pretpostavljenoga nego se uvijek bavila uobičajenim poslovima istražne policije i imala je neizrecivo iskustvo.
Memorija joj je bila stopostotna i s godinama nije oslabila. Sve što su oči i uši primile bilo je razvrstano, registrirano i
pohranjeno u bezgraničnom skladištu mozga a po potrebi bilo bi stavljeno u upotrebu bez imalo napora. Marion je mogla stare slučajeve opisati u detalje, cijelo more znanja o svemu i svačemu što se ticalo islandskog kriminala. Moć zaključivanja bila je oštra a misao logična.
Kao poslovni kolega, Marion Briem bila je jedan jezivo sitničav, strog i nestrpljiv stvor, kako je Erlendur opisao Evi Lind kad su je spomenuli u razgovoru. Ozbiljne su razmirice godinama kvarile odnos između njega i njegovoga starog učitelja i znalo se desiti da su jedva progovorili i riječi. Erlendur je to tumačio time da ju je na neki način razočarao. Činilo mu se da se to na Marion sve jasnije vidjelo, sve dok taj njegov učitelj nije otišao u mirovinu. Na Erlendurovo olakšanje.
Nakon što je Marion prestala raditi, njihov se odnos opet popravio. Napetost je popustila, kao i potreba za nadmetanjem.
...i zato mi je palo na pamet da skoknem do tebe da te pitam što sve znaš o Holbergu, ElliSiju i Gretaru.
Ne nadaš se valjda da ćeš Gretara naći nakon svih ovih godina? rekla je Marion ne sakrivajući čuđenje. Erlenduru se učinilo da je njezino lice na tren poprimilo zabrinuti izraz.
Dokle si došla s tim?
Ni do kuda, to je meni bio usputni posao, rekla je Marion. Erlendur se na trenutak poveselio jer mu se učinilo da to zvuči kao isprika. Najvjerojatnije je nestao onoga vikenda kad se slavilo na Mngvelliru. Razgovarala sam s njegovom majkom i prijateljima, ElliSijem i Holbergom, i s kolegama na poslu.
Gretar je tad radio na utovaru i istovaru brodova u Eimskipu. Najviše ih je mislilo daje pao u more. Rekli su da bi ga sigurno našli da je bio pao u tovarni prostor broda.
Gdje su bili Holberg i ElliSi u vrijeme Gretarovog nestanka? Sjećaš li se toga?
Obojica su rekli da su bili na nacionalnoj proslavi i to smo mogli potvrditi. Ali nije točno utvrđeno kad je Gretar nestao. Već ga dva tjedna nitko nije vidio kad nas je njegova majka o tome informirala. Na što smjeraš? Jesu li još nešto saznali o
Gretaru?
Ne, rekao je Erlendur. Niti ja njega tražim. Ako nije najednom iskrsnuo i ubio svog starog prijatelja Holberga, onda, što se mene tiče, neka bude izgubljen zauvijek. Htio bih ustanoviti kakva je to klapa bila, Holberg, ElliSi i Gretar.
To je bila bagra. Svi po redu. I sam znaš ElliSija. Gretar nije bio ni za dlaku bolji. Jednom sam imala s njim posla zbog razbojstva i činilo mi se da je to bio početak nekakve mizerne kriminalne karijere. Zajedno su radili za Lučku kapetaniju.
Tamo su se upoznali. ElliSi je sadist bez mozga. Tukao se gdje je god mogao. Maltretirao slabije od sebe. Nije se promijenio, kako čujem. Holberg je njima bio nekakav voda. Od njih najpametniji. Lako se izvukao iz onoga s Kolbrun. Kad sam se o njemu u ono doba raspitivala, teško mi je bilo išta doznati.
Gretar je bio nitko i ništa i s njima je visio, jadna kukavica, ali ja sumnjam da je još nečega bilo iza te fasade.
Jesu li se Runar i Holberg poznavali?
Mislim da ne.
Nismo to još službeno objavili, rekao je Erlendur, ali na lešu smo našli poruku.
Poruku?
Ubojica je na papir napisao ja sam on i to položio na Holberga.
Ja sam on?
Zar to ne ukazuje na srodstvo?
Ako to nije sam spasitelj. Lud bogomoljac.
Ja bih to prije povezala sa srodstvom.
Ja sam on? Što čovjek time hoće reći? Što to govori?
Da bar znam, rekao je Erlendur.
Ustao je, stavio šešir na glavu i rekao da mora kući. Marion je pitala kako je Eva Lind. Erlendur joj je rekao da radi na svojim problemima. Marion ga je otpratila do vrata i otvorila mu. Na vratima čvrst stisak ruke. Kad je Erlendur silazio niz stepenice, Marion ga je pozvala.
Erlendur! Erlendur, čekaj malo.
Erlendur se okrenuo i pogledao gore prema vratima gdje je
stajala Marion, njezino je dostojanstveno držanje bilo nagrdeno starošću, pognuta ramena narušavala su ponos, a bore na licu bile su svjedoci teškog života. Dugo je vremena prošlo otkad je zadnji put bio u ovoj kući i dok je gledao Marion kako sjedi na stolici, razmišljao je o tome kako se vrijeme poigrava s ljudima.
Nemoj to što saznaš o Holbergu previše uzeti srcu, rekla je Marion Briem. Nemoj da on u tebi ubije nešto što ne želiš izgubiti. Ne daj mu da pobijedi. Samo sam to htjela reći.
Erlendur je mirno stajao na kiši, nije bio sasvim siguran da je razumio riječi svoga savjetnika. Marion je, gledajući ga, kimnula glavom.
Kakva je to pljačka bila? povikao je Erlendur dok se vrata još nisu bila zalupila.
Pljačka? odazvala se Marion i vrata su se ponovo otvorila.
U kojoj je sudjelovao Gretar. Što je orobio?
Dućan s fotografskim materijalom. Nešto je petljao s fo- tografijom, rekla je Marion Briem. Slikao je.
Neka dvojica, obojica u kožnim jaknama i crnim čizmama koje su se vezale do koljena, pokucali su na vrata i omeli Erlendura koji se te večeri mirno odmarao u svojoj fotelji. Stigao je kući i zazvao Evu Lind, odgovora nije bilo, i sjeo je na komade piletine koji su bili u fotelji otkad je sinoć na njima spavao. Ti su muškarci pitali za Evu Lind. Erlendur ih nikada prije nije vidio, a niti je vidio Evu Lind otkad mu je bila pripremila onu finu juhu s mesom. Drsko su pitali Erlendura gdje je mogu naći i navirivali su se u stan, ali nisu se kraj njega gurali. Erlendur ih je pitao što im njegova kći treba. Oni su njega pitali skriva li je tu kod sebe u stanu, kurvar. Erlendur je onda njih pitao da oni nisu možda kakvi utjerivači dreko-va. Oni su njemu rekli da zaveže. On je njima rekao neka se nose odavde. Oni su njemu rekli da jede govna. Kad im je pred nosom zatvarao vrata, jedan od njih podmetnuo je koljeno. Tvoja kći je prava krava, povikao je. Bio je obučen u kožne hlače.
Erlendur je uzdahnuo. Bio je to dug i težak dan.
Čuo je kako koljeno puca kad su po njemu lupila vrata takvom silom da su se gornje šarke istrgnule iz okvira.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66499
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:34 am



20.
SigurSur Oli razmišljao je kako da formulira to pitanje. U rukama mu je bio popis imena deset žena koje su živjele u Husaviku prije i poslije 1960, a odselile su u Reykjavik. Dvije s popisa nisu više bile žive. Dvije nisu imale djece. Šest njih bile su majke i djecu su dobile u onom razdoblju kad je bilo vjerojatno da je silovanje počinjeno. SigurSur Oli stigao je do prve na popisu. Stanovala je u BarmahliS. Rastavljena. Imala je tri odrasla sina.
Ali kako da glasi pitanje koje je morao postaviti tim ženama u godinama? Oprostite, gospodo, ja sam vam iz policije i poslali su me da vas pitam jeste li bili silovani u Husaviku dok ste tamo živjeli. O tome se posavjetovao s Elinborg koja je imala popis s još deset žena, ali ona nije shvaćala u čemu je problem. Mišljenje SigurSura Olija bilo je da to što Erlendur poduzima ne služi ničemu. Čak iako bi se desilo da je ElliSi govorio istinu, i da i mjesto i vrijeme odgovaraju, i čak i da nakon duge potrage nadu onu pravu, koje su šanse da ona prizna silovanje? O tome je šutjela jedan cijeli vijek. Zašto bi sada o tome govorila? Kad bi SigurSur Oli ili koji drugi od petorice detektiva koji su imali isti takav popis pokucali na njezina vrata, jedino što je trebala izustiti jest "ne" i oni jedva da bi mogli išta drugo reći osim "oprostite na smetnji".
Tu se radi o reakciji, posluži se psihologijom, rekao je Erlendur kad mu je SigurSur Oli objasnio problem. Nastoj ući u njihov stan, sjesti s njima, popiti kavicu, popričati, ponašaj se kao žensko.
Psihologiju! gunđao je SigurSur Oli izlazeći iz auta u BarmahliS, misli su mu skrenule k njegovoj djevojci s kojom je živio, a zvala se Bergbora. Nije znao ni kako da na nju primijeni "psihologiju". Upoznali su se prije nekog vremena pod čudnim okolnostima kad je Bergpora svjedočila u jednom teškom
slučaju i nakon kratkog hodanja odlučili su zajedno živjeti.
Ispostavilo se da se dobro slažu, da imaju slične
interese i da i jedno i drugo žele osnovati lijep dom s biranim namještajem i umjetninama, u dubini duše bili su "yuppies". Poljubili bi se kad bi se sastali nakon dugog radnog dana.
Davali bijedno drugom male darove. Otvorili bi i bocu vina. Prije su znali ići ravno u krevet kad bi se vratili kući s posla, ali u zadnje se vrijeme to sve rjeđe dešavalo.
Stvari su se promijenile nakon što mu je za rođendan darovala sasvim obične finske gumene čizme. Nastojao je izgledati prezadovoljno, ali izraz prvog šoka predugo mu je ostao na licu i ona je shvatila da nešto nije u redu. Osmijeh je bio neprirodan kad se konačno pojavio.
Zato što nemaš takve, rekla je.
Nisam imao gumene čizme još od......otkad sam imao deset godina, rekao je.
Nisi baš zadovoljan? pitala je.
Baš su super, rekao je Sigurčur Oli, ali znao je da ne odgovara na pitanje. I ona je to znala. Ne, zbilja, dodao je i shvatio da se sve dublje zakopava. Genijalne su.
Uopće ih ne voliš, rekla je ona žalosno.
Ma volim, volim, rekao je još u čudu jer nije mogao prestati misliti na ručni sat od trideset tisuća kruna koji je on njoj dao za rođendan i za koji mu je trebalo tjedan dana da ga kupi nakon detaljnog pretraživanja cijelog grada i razgovora s urarima o vrstama, pozlati, mehanizmu, kopčama, vo-dootpornosti, Švicarskoj i satovima s kukavicom. Poslužio se svim svojim detektivskim sposobnostima da nade pravi sat, na kraju ga je i našao i ona je bila prezadovoljna, njezino zadovoljstvo i sreća bili su iskreni.
A on je pred njom sjedio sa smrznutim osmijehom na licu i trudio se da izgleda uistinu veselo, ali to mu nije nikako po- lazilo za rukom.
Psihologiju! brundao je Sigurčur Oli.
Kad se popeo na kat u Barmahlič pozvonio je, a pitanje je
postavio upotrijebivši sve svoje najdublje psihološko znanje, ali doživio je totalan neuspjeh. Nije se dobro ni snašao, a već
se zatekao kako zbrda-zdola, tamo pred vratima, pita ženu je li je ikada itko silovao.
Kakve su to sada gluposti, rekla je gospođa s ratničkom šminkom, drangulijama na prstima i bijesnim pogledom koji, izgleda, nikada nije popuštao. Tko ste vi? Kakav je to bezo- brazluk?!
Ništa, oprostite, prostenjao je Sigurčur Oli i začas nestao niz stepenice.
Elinborg je imala više uspjeha jer ona se bila usredotočila na posao i nije joj bilo neugodno pričajući zbližiti se s ljudima. Njena je specijalnost bilo kulinarstvo, bila je strastven i odličan kuhar i nije joj bilo teško naći materijal za razgovor. Ako se pružila prilika, pitala je kakav se to divan miris širi iz stana pa su je veselo primali čak i ljudi koji već cijeli tjedan žive od samih kokica.
Sad je sjedila u dnevnoj sobi podrumskog stana u Breidholtu i pila kavu s postarijom osobom iz Husavika, dugogodišnjom udovicom i majkom dvoje odrasle djece. Zvala se Sigurlaug i bila je zadnja na Elinborginom popisu. Njoj nije bilo teško formulirati to osjetljivo pitanje i zamolila bi svoje sugovornice da joj se jave ako bi čule štogod u svome društvu, ako ništa drugo, onda bar tračeve iz Husavika.
...i zato mi tražimo ženu iz Husavika koja bi mogla biti vaših godina i koja je možda znala Holberga u to vrijeme i možda s njim imala problema.
Ne sjećam se nikakvog čovjeka iz Husavika koji se zvao Holberg, rekla je ova žena. O kakvim to problemima govorite?
Holberg je u Husaviku bio došljak, rekla je Elinborg, pa i ne mora biti da ćete ga se sjetiti. On nije tamo nikada živio. A radi se o fizičkom napadu. Znamo da je prije više godina napao tamošnju ženu i mi je nastojimo naći.
To valjda piše u vašim izvješćima.
Napad nije nikad prijavljen.
Kakav napad?
Silovanje.
Žena je nesvjesno stavila ruku preko usta i oči su joj se dvostruko povećale.
Gospode Bože! rekla je. O tome ništa ne znam. Silovanje! Bože moj dragi! Nikada tako nešto nisam čula.
Ne, to je, izgleda, ostalo u tajnosti, rekla je Elinborg. Vješto je izmakla osjetljivim ženinim pitanjima govoreći da je istraga u početnoj fazi i da su to za sada samo naklapanja. Pitala sam biste li vi možda mogli znati nekoga tko o ovome nešto zna.
Žena je spomenula imena dviju svojih prijateljica iz Husavika za koje je rekla da im ništa ne promiče. Elinborg je imena zapisala, još je neko vrijeme sjedila da ne ispadne nepristojna i onda se s njom pozdravila.
Erlendur je na čelu imao ranu na koju je sam zalijepio flaster. Jedan od sinoćnjih gostiju ležao je onesposobljen nakon što mu je na koljeno zalupio vrata tako snažno da je jaukajući pao na pod. Drugi je to u čudu gledao dok ga, ni pet ni šest, Erlendur nije gurnuo natraške niz stepenice, bez oklijevanja. Ovaj se uspio primiti za ogradu i time spriječiti da se razbije na stepenicama. Tamo na stepeništu, s natečenim krvavim čelom Erlendur mu se nije baš svidio pa je pogledao prvo svog kolegu koji je na podu ležao stenjajući, pa onda opet Erlendura, i odlučio nestati. Bilo mu je jedva više od dvadeset godina.
Erlendur je pozvao hitnu pomoć i dok ih je čekao, saznao što su htjeli od Eve Lind. Onaj čovjek nije baš bio spreman za suradnju, a kad se Erlendur ponudio da mu malo pogleda koljeno, razvezao mu se jezik. Oni su bili utjerivači dugova.
Eva Lind dugovala je i novac i drogu nekom čovjeku za kojeg Erlendur nije bio čuo.
Idućeg dana na poslu Erlendur nije nikome objašnjavao zašto ima flaster, a nitko ga se nije usudio za to ni pitati. Vrata su ga skoro nokautirala kad su poletjela natrag s utjerivačeve noge i opalila ga po glavi. Čelo ga je ljuto boljelo i mučilo ga je što će biti s Evom Lind, nije dobro spavao te noći, zaspao bi na sat
vremena u fotelji nadajući se da će se njegova kći vratiti prije nego što sve ode k vragu. U uredu je ostao dovoljno dugo da sazna da je Gretar imao sestru, da je njegova majka još živa i da boravi u staračkom domu Grund.
Kako je i rekao Marion Briem, nije htio pošto-poto naći Gretara, kao ni onu malu iz Garčabeera, ali smatrao je da nije na odmet o njemu nešto više saznati. Gretar je bio na tulumu one noći kad je Kolbrun silovana. Možda je za sobom ostavio nekakvu uspomenu s te večeri, detalj koji je možda spomenuo. Nije očekivao da će išta novo otkriti o nestanku; što se njega tiče, neka Gretar samo počiva tamo gdje jest, ali Erlendur se već dulje vrijeme zanimao za islandske nestale osobe. Iza svakog slučaja bila je strava i užas, ali na čudan način ga je nešto oduševljavalo u vezi s tim osobama koje je zemlja progutala, a da nitko nije tome znao razlog.
Gretarovoj majci bilo je devedeset godina i bila je slijepa. Erlendur se na kratko porazgovarao s predstojnicom staračkog doma kojoj je bilo teško skidati pogled s njegovog čela, i doznao je da je Theodora jedan od najstarijih stanovnika tog doma i da spada medu one koji su tamo najdulje boravili, uzorna žena po svakom pitanju koju voli i štuje i osoblje i ostali stanovnici doma.
Erlendura su otpratili do Theodore i predstavili joj ga. Stara je žena sjedila u kolicima u svojoj sobi, na sebi je imala ogrtač i preko sebe vunenu deku, duga sijeda kosa bila je spletena u pletenicu koja se spuštala po naslonu kolica, klonulo tijelo, koštunjave ruke, milo lice. Njezinih stvari nije bilo mnogo.
Fotografija Johna F. Kennedyja, predsjednika Amerike, visjela je uokvirena nad njenim krevetom. Erlendur je sjeo na stolicu nasuprot nje gledajući u oči koje više nisu vidjele i rekao da želi pričati o Gretaru. Sluh ju je, izgleda, dobro služio i um joj je bio bistar. Erlenduru su rekli da je iz SkagafjorSura. Govorila je s jakim sjevernim naglaskom.
Moj Gretar nije bio uzoran momak, rekla je. Ako hoćete da vam kažem po istini, bio je prava protuha. Ne znam otkud mu
to. Kradljiv i nikakav. U kompaniji s drugim vucibatinama i niškoristima, samim smećem. Jeste li ga možda našli?
Ne, rekao je Erlendur. Njegov je prijatelj nedavno ubijen. Holberg. Možda ste čuli nešto o tome.
Nije mi poznato. Udesili su ga, velite?
Erlendur je po prvi put nakon dugog vremena našao razlog za osmijeh.
U njegovom stanu. U staro doba zajedno su radili, on i vaš sin. Za Lučku kapetaniju.
Zadnji put kad sam vidjela Gretara, a u to vrijeme sam još imala pristojan vid, bilo je kad je došao k meni onoga ljeta kad se slavilo i ukrao mi novce iz novčanika uz još nešto srebrnine. Primijetila sam da su novci nestali tek kad je otišao. A onda je i Gretar nestao. Kao da su i njega ukrali. Znate li vi tko ga je ukrao?
Ne, rekao je Erlendur. Znate li čime se bavio prije nestanka? S kim se družio?
Nemam pojma, rekla je starica. Nikad ja nisam znala čime se on bavi. To sam vam onda već rekla.
Jeste li znali da se bavio fotografijom?
Da, bavio se fotografijom. Stalno je nešto slikao. Ne znam zbog čega. Rekao mi je da su slike ogledalo vremena, a ja nisam imala pojma o čemu govori.
Zar to za Gretara nije bilo dubokoumno?
Nikada nisam čula da tako govori.
Zadnja njegova adresa bila je u Bergstačastrseti, tamo je imao iznajmljenu sobu. Kako su završile njegove stvari, fotoaparati i filmovi, znate li to?
Moja Klara to možda zna, rekla je Theodora. Moja kći. Ona je ispraznila njegovu sobu. Mislim da je sve pobacala.
Erlendur je ustao, a ona je za njim okretala glavu. Zahvalio joj je na pomoći, rekao joj da je bila od velike koristi i htio joj reći da dobro izgleda i da je bistra, ali nije. Nije s njom htio razgovarati kao s djetetom. Pogled mu je opet privukla Kennedyjeva slika koja je visjela tamo na zidu i nije mogao odoljeti a da ne upita.
Zašto nad krevetom imate Kennedyjevu sliku? rekao je gledajući u prazne oči.
Ah! uzdahnula je Theodora, cijenila sam ga dok je bio živ.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66499
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:34 am




21.
Leševi su bili položeni jedan do drugoga na hladnim ope- racijskim stolovima mrtvačnice u Baronsstiguru. Erlendur je nastojao ne misliti na to da je u smrti sjedinio oca i kćer.
Holbergovo truplo već su bili secirali i analizirali, ali čekalo se na daljnje pretrage u vezi s nasljednom bolesti i srodstvom s AuSur. Erlendur je primijetio da su mu prsti crni. Uzeli su mu otiske prstiju nakon smrti. Au6urino tijelo ležalo je na stolu kraj Holbergovoga ovijeno u bijelo platno. Nju nisu još dirali.
Erlendur nije poznavao tog patologa i rijetko ga je viđao. Bio je visok, ruke u tankim gumenim rukavicama bile su velike, na sebi je imao bijelu pregaču preko zelenog mantila koji se vezao na leđima i zelene hlače od istog materijala. Na nogama je imao bijele tenisice.
Erlendur je i prije dolazio u mrtvačnicu, ali uvijek se tamo jednako loše osjećao. Zadah smrti ispunjavao je njegova osjetila, taložio mu se u robi kao i miris formalina i sredstava za dezinfekciju, i jezivi smrad mrtvih tijela koja su bili otvorili. Sa stropa su visjela jaka fluorescentna svjetla blješteći bijelim sjajem po dvorani bez prozora. Na podu su bile velike bijele pločice, a zidovi su bili popločeni samo dopola, gornji dio bio je obojen bijelom plastičnom bojom. Uz njih su bili poredani stolovi s mikroskopima i drugim aparatima. Na zidovima su bili ormari, neki sa staklenim vratima kroz koja su se vidjele staklenke i oprema o kojoj Erlendur nije imao pojma. Ali znao je čemu služe noževi, kliješta i pile koji su ležali uredno poredani na dugom stolu.
Erlendur je primijetio mirisnu pločicu koja je visjela s fluorescentne lampe nad jednim od operacijskih stolova. Prikazivala je djevojku obučenu u crveni bikini kako trči pla-
žom po bijelom pijesku. Na jednom je stolu bio kasetofon i ne- koliko kaseta. Iz njega je odjekivala klasična glazba. Mahler, pomislio je Erlendur. Liječnikov poslužavnik s hranom bio je kraj jednog mikroskopa.
Već odavno je prestala vonjati, ova djevojčica, ali tijelo je još sasvim u redu, rekao je liječnik i pogledao prema Erlenduru koji je stajao na vratima kao da se koleba da ude u tu osvijetljenu sobu smrti i truleža.
Ha? rekao je Erlendur ne skidajući pogled s bijele hrpice. Erlenduru nije bilo jasno zašto liječnikov glas ima nekakav veseli prizvuk.
Mislim, ova mala u bikiniju, rekao je liječnik i kimnuo glavom prema mirisnoj pločici. Moram kupiti novu pločicu. Čovjek se vjerojatno nikad ne može priviknuti na ovaj smrad. Uđite. Ne bojte se. To su samo mesni ostaci. Zamahnuo je nožem preko Holbergovog trupla. Bez duše, bez života, sama mesina.
Vjerujete li u duhove?
Ha? rekao je Erlendur opet.
Vjerujete li da njihove duše prate što mi sad radimo? Vjerujete li da lebde tu po sobi ili mislite da su se nastanile u drugim tijelima? Ponovo se rodile? Vjerujete li u život poslije smrti?
Ne, ne vjerujem, rekao je Erlendur.
Ovaj tu čovjek umro je od jakog udara u glavu koji mu je razderao skalp, razbio lubanju i probio se do mozga. Izgleda mi da je napadač stajao nasuprot njemu. Nije isključeno da su se gledali u oči. Taj koji ga je napao po svoj je prilici deš-njak, rana je na lijevoj strani. I u finoj je formi, mlad čovjek ili u srednjim godinama, teško da je bila žena, osim ako je radila teške fizičke poslove. Od udarca je ostao na mjestu mrtav. Ugledao je tunel i sjajno svjetlo.
Veliki su izgledi da je otišao drugim putem, rekao je Erlendur.
Tako. Želudac je skoro prazan, ostaci jaja i kave. debelo crijevo puno. Mučila ga je, ako se mogu tako izraziti, konstipacija.
Česta pojava kod ljudi tih godina. Nitko nije polagao pravo na njegovo tijelo, koliko razumijem, pa smo mi zatražili dozvolu
da ga upotrijebimo u nastavi. Kako vam se to sviđa?
Veća je korist od njega mrtvoga nego živoga.
Liječnik je, pogledavši Erlendura, prišao jednom od stolova i iz metalne posude uzeo crvenkast komad mesa i u jednoj ga ruci držao u zraku.
Ja ne mogu vidjeti jesu li ljudi dobri ili loši, rekao je. Ovo bi isto tako moglo biti srce kakvog sveca. To što nas zanima jest, ako vas dobro razumijem, je li pumpalo zagađenu krv.
Erlendur je u čudu gledao liječnika kako drži Holbergovo srce i promatra ga. Gledao je kako ovaj pipa taj mrtvi mišić kao da je to najnormalnije na svijetu.
To je jako srce, nastavio je liječnik. Moglo je nastaviti s pumpanjem još dugi niz godina, svome je vlasniku moglo osi- gurati stogodišnji vijek. Sasvim je u redu.
Liječnik je srce vratio natrag u metalnu posudu.
Ima nešto interesantno u vezi s ovim našim Holbergom, rekao je, iako ga nisam pregledao s tim u vidu. Vi se, vjerojatno, zanimate baš za to. Ima razne, blage simptome određene bolesti. U mozgu sam našao mali tumor, dobroćudan tumor koji ga je malo smetao, i ima pjege boje bijele kave, naročito pod rukama.
Bijele kave? rekao je Erlendur
U stručnim knjiga zovu se cafe au lait. Znate li što o tome?
Baš ništa.
Sigurno ću naći još simptoma kad ga budem dalje pre- gledavao.
Bilo je govora o cafe au lait pjegama kod djevojčice. Ona je imala tumor na mozgu. Zloćudan. Znate li kakva je to bolest?
Ne mogu o tome još ništa reći.
Radi li se o nasljednoj bolesti?
Ne znam.
Liječnik je prišao stolu na kojem je ležala Aučur.
Znate li priču o Einsteinu? pitao je.
Einsteinu? rekao je Erlendur.
Albertu Einsteinu.
Koju priču?
Neobična priča. Istinita. Thomas Harvey? Niste za njega čuli? Patolog.
Ne.
Bio je dežuran kad je Einstein umro, nastavio je liječnik. Znatiželjan tip. Secirao je leš, ali kako je to bio Einstein, nije se mogao suzdržati pa je otvorio lubanju i promotrio mozak. I malo više od toga. Ukrao je Einsteinov mozak.
Erlendur je šutio. Njemu uopće bilo jasno kamo to liječnik smjera.
Odnio ga je sa sobom kući. Čudna je ta sakupljačka strast, posebno kad se radi o slavnim ljudima. Kad se doznalo za kradu, Harvey je izgubio posao i s godinama postao mi- steriozna, čak legendarna osoba. O njemu su nastale priče. Einsteinov je mozak uvijek držao kod sebe. Ne znam kako mu je to uspijevalo jer su Einsteinovi rođaci stalno od njega po- kušavali dobiti mozak, ali bez uspjeha. Kad je zašao u godine, pomirio se s rođacima i odlučio im mozak vratiti. Stavio je mozak u prtljažnik od svog auta i prevezao preko cijele Amerike do Einsteinovog unuka u Kaliforniji.
Je li to istina?
Živa istina.
Zašto mi to govorite? pitao je Erlendur.
Liječnik je nadignuo plahtu s djetetovog leša i povirio pod nju.
Ona nema mozga, rekao je i s lica mu je nestalo sve bez- brižnosti.
Ha? prostenjao je Erlendur.
Mozak, rekao je liječnik, nije na svom mjestu.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66499
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:36 am





22.
Erlendur nije razumio to što mu je liječnik rekao i gledao ga je kao da ga nije ni čuo. Nije mu bilo jasno o čemu to liječnik govori. Na tren je spustio pogled na leš, ali brzo ga je odvratio kad su se ispod plahte pojavile kosti malene ruke. Nije mislio da je dovoljno jak da u sjećanju nosi sliku toga što je ležalo pod
pokrivačem. Nije htio znati kako izgledaju posmrtni ostaci te djevojčice. Nije htio da mu se ukaže ta slika svaki put kad na nju pomisli.
Već je otvarana, rekao je patolog.
Fali mozak? prostenjao je Erlendur.
Svojevremeno je već bila na obdukciji.
Da, u bolnici u Kefiaviku.
Kad je umrla?
1968. godine, rekao je Erlendur.
I, ako sam dobro razumio, Holberg je bio njezin otac, ali roditelji nisu skupa živjeli?
Djevojčica je imala samo svoju majku.
Postoji li dozvola po kojoj se njezini organi smiju ispitivati? nastavio je liječnik. Znate li što o tome? Je li majka dala za to dozvolu?
To mi se čini nezamislivim, rekao je Erlendur.
Možda su ga uzeli bez dozvole. Pod čijom je skrbi bila pred smrt? Tko je bio njezin liječnik?
Erlendur je spomenuo Franka. Liječnik se zamislio.
Ne mogu reći da su mi ovakvi slučajevi sasvim nepoznati. Obitelj koji put pitaju smiju li odstraniti organe u svrhu istraživanja. Sve, naravno, u ime znanosti. Nama je to potrebno. I u nastavi. Znam za slučajeve kad nije bilo rodbine pa su organi odstranjeni prije pokopa. Ali teško da se mogu sjetiti slučaja da su organi ukradeni nakon konzultiranja s rodbinom.
Kako je moguće da nema mozga? još jednom je pitao Erlendur.
Glava je prepiljena i mozak odstranjen u jednom komadu.
Ne, mislim.....
Uredno je to izvedeno, nastavio je liječnik. Stručni posao. Kičma se prereze tu kroz vrat sa stražnje strane i na taj se način oslobodi mozak.
Znam da su mozak ispitivali zbog tumora na njemu, rekao je Erlendur. Hoćete reći da ga nisu stavili natrag?
Može se i tako objasniti, rekao je liječnik i pokrio leš. Ako su
uzeli mozak da bi ga istražili, teško da su ga mogli vratiti prije sprovoda. On se mora fiksirati.
Fiksirati?
Da se lakše može obrađivati. Postane sličan siru. Za to treba vremena.
Nije li bilo dovoljno samo uzeti uzorke?
Ne znam, rekao je liječnik. Jedino što znam jest da mozak nije na svome mjestu i da će zbog toga biti teško utvrditi uzrok njezine smrti. Možda to možemo vidjeti testiranjem DNA iz kostiju. Pitanje je što će nam to reći.
Frank je očito bio zabezeknut kad je otvorio vrata i ugledao Erlendura kako stoji na stepenicama na tom pljusku.
Iskopali smo djevojčicu, rekao je Elendur bez ikakvog uvoda, nedostaje joj mozak.
Znate li vi nešto o tome?
Iskopali? Mozak? rekao je liječnik u čudu i pozvao Erlendura u svoj ured. Što vam to znači da mozak nedostaje?
To što kažem. Mozak je odstranjen. Najvjerojatnije zato da ga se ispita zbog uzroka smrti, ali poslije nije vraćen. Vi ste bili njezin liječnik. Znate li što o tome?
Ja sam bio njezin liječnik opće prakse i mislim da sam vam to već objasnio kad ste tu prvi puta bili. Ona je spadala pod bolnicu u Kefiaviku i tamošnjim liječnicima.
Čovjek koji je izvršio obdukciju nije više živ. Dobili smo kopiju njegovog sudskog izvješća, a taj je kratak i spominje samo tumor na mozgu. Ako je on izvršio pomniju analizu, o tome izvješća nema. Ne bi li bilo dovoljno da su uzeli samo uzorke? Je li cijeli mozak morao biti odstranjen?
Liječnik je slegnuo ramenima.
Nisam u to tako dobro bio upućen. Zastao je na tren.
Je li nedostajao još koji organ? pitao je.
Još koji? rekao je Erlendur
Osim mozga. Samo njega nije bilo?
O čemu pričate?
Ništa drugo nije dirano?
Mislim da ne. Liječnik nije ništa spomenuo. Nije drugo dirano? Što hoćete reći?
Frank je zamišljeno gledao Erlendura.
Pretpostavljam da niste čuli za Špajzu.
Špajzu? -Da.
Kakvu Špajzu?
Zatvorili su je, mislim, ne prije tako dugo vremena. Soba se tako zvala. Špajza.
Gore na Baronsstiguru. Tamo gdje su držali organe.
Držali su organe?
Držali su ih u staklenkama, u formalinu. Raznorazne organe koje su dobili iz bolnica. Za obuku. U medicini, anatomiji, patologiji, kako sve to već zove. Držali su ih u sobi koju su studenti zvali Špajza. Bili su u staklenkama s formalinom.
Unutarnji organi. Srca, bubrezi i udovi. I mozgovi.
Iz bolnica?
Ljudi umiru u bolnicama. Seciraju ih. I u nastavne svrhe. Promatraju se organi. Neke ne vraćaju, nego ih zadrže radi nastave. U svoje vrijeme organi su se pohranjivali u Špajzu.
Zašto mi to govorite?
Ne mora biti da je mozak nestao zauvijek.
Nego?
Može biti da je u nekoj Špajzi. Svi uzorci kojima se služe u nastavi registrirani su i klasificirani. Ako želite naći taj mozak, moguće je da ga još čuvaju.
Nisam nikada do sad za to čuo. Uzimaju li organe bez dozvole ili pitaju obitelj....kako to ide?
Liječnik je slegnuo ramenima.
Pravo da vam kažem, ne znam. Ima valjda svega i svačega. Organi su za nastavu jako važni. Sve fakultetske bolnice po cijelome svijetu imaju velike kolekcije organa. Čak sam čuo da poneki liječnik koji se bavi istraživanjem ima i svoju vlastitu zbirku, ali to je samo rekla-kazala.
Sakupljači organa?
Takvih ima.
Sakupljača organa?
Da.
- Što je bilo s tom... Špajzom? Ako više ne postoji?
Ne znam.
Mislite li da je mozak mogao tamo završiti? Sačuvan u formalinu?
Lako moguće. Djevojčicu ste ekshumirali?
To je možda bila greška, uzdahnuo je Erlendur. Možda je cijeli ovaj slučaj jedna velika greška.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66499
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:37 am



23.
Elinborg je pronašla Klaru, Gretarovu sestru. Njezina potraga za drugom Holbergovom žrtvom, ženom iz Husavika, kako ju je Erlendur zvao, nije urodila plodom. Reakcije žena bile su sve na isti kalup: enormno i iskreno čuđenje i zatim vatreni interes, tako da se Elinborg morala svim snagama truditi da ne oda detalje o tom slučaju. Znala je da ne mogu spriječiti da se već te večeri tračevi ne počnu širiti, iako je ona, kao i ostali iz policije koji su tražili tu ženu, upozoravala da je slučaj osjetljiv i da se o tome ne smije ni s kim razgovarati.
Klara je stanovala u urednom stanu u zgradi u Seljahverfi u BreiSholtu. Dočekala je Elinborg na vratima, vitka žena od kojih šezdeset godina, tamne kose, u trapericama i plavom puloveru. Pušila je cigaretu.
Jeste li razgovarali s mamom? rekla je kad se Elinborg predstavila i ponudila joj je da uđe, srdačna i zainteresirana.
Erlendur je s njom razgovarao, rekla je Elinborg, on radi sa mnom.
Rekla je da se on ne osjeća dobro, rekla je Klara vodeći Elinborg u dnevnu sobu i nudeći joj da sjedne. Stalno ima takve nekakve komentare koje nitko ne razumije.
Elinborg nije odgovorila.
Danas ne radim, rekla je kao da objašnjava zašto je kod kuće u sred dana i puši cigarete. Rekla je da radi u smjenama u turističkom uredu. Muž na poslu, djeca otišla svojim putem; kći
je na medicini, rekla je ponosno. Palila je čik na čik. Elinborg se pristojno nakašljala, ali Klara nije razumjela poruku.
O Holbergu sam pročitala u novinama, rekla je Klara kao da hoće zaustaviti svoju brbljavost. Mama je rekla da se neki čovjek raspitivao o Gretaru. Mi smo bili polubraća. Mama je njemu to zaboravila reći. Imali smo istu majku. Očevi su nam odavno mrtvi.
Nismo to znali, rekla je Elinborg.
Hoćete li pogledati kramu koju sam našla kod Gretara?
Hoću, rado, rekla je Elinborg.
Odvratna rupa u kojoj je živio. Jeste li ga pronašli? Klara je gledala Elinborg strastveno uvlačeći dim u
pluća.
Nismo ga našli, rekla je Elinborg, i mislim da ga mi zapravo ni ne tražimo. Opet se pristojno nakašljala. Ima više od četvrtine stoljeća otkako je nestao, tako da....
Nemam blijedog pojma što se desilo, prekinula ju je Klara i otpuhnula gust oblak dima. Nismo često bili u kontaktu. Bio je nešto stariji od mene, čudan i zamoran. Jedva da je progovorio i jedne riječi, maltretirao je mamu i objema nam krao, ako je mogao. Onda se odselio od nas.
Znači, vi ne poznajete Holberga? pitala je Elinborg.
Ne.
Niti ElliSija? dodala je.
Kojega ElliSija?
Nema veze.
Nisam znala s kim se Gretar družio. Kad je nestao, neka je Marion razgovarala sa mnom i odvela me njemu kući. To je bila odvratna jazbina. U sobi jeziv smrad i pod pun smeća, napola pojedenih ovčjih glava, pirea od repe; od toga je on živio.
Marion? pitala je Elinborg. Nije dovoljno dugo radila u istražnoj policiji da bi znala njezino ime.
Da, tako se zvala.
Sjećate li se je li medu smećem vašega brata bio fotoaparat?
U sobi je jedino taj fotoaparat bio u kakvom-takvom stanju.
Spremila sam ga, ali nikad se nisam njime služila. Policija je mislila da je ukraden, a to se meni ne sviđa. Čuvam ga u šupi u podrumu. Hoćete ga pogledati? Jeste li zbog njega došli ovamo?
Smijem li ga vidjeti? pitala je Elinborg.
Klara je ustala. Zamolila je Elinborg da malo pričeka, otišla u kuhinju i vratila se sa svežnjem ključeva. Izišle su na stubište i krenule stepenicama dolje do podruma. Klara je otvorila hodnik sa šupama, upalila svjetlo, prišla vratima jedne od šupa i otvorila ih. Unutra je sve bilo krcato kramom, tu je bilo vrtnih stolica i vreća za spavanje, opreme za skijanje i kampiranje.
Elinborg je odmah uočila plavu spravu za masažu nogu i Soda Stream i oteo joj se uzdah.
Spremila sam to u jednu kutiju, rekla je Klara provu-kavši se kroz kramu do sredine šupe. Sagnula se i podigla malu smeđu kutiju. Mislim da sam sve tu spremila. Ništa taj čovjek nije imao osim fotoaparata. Otvorila je kutiju i počela vaditi stvari iz nje, ali ju je Elinborg spriječila.
Nemojte ništa vaditi iz kutije, rekla je i pružila ruke prema njoj. Ne zna se od kakvog značaja može za nas biti njezin sadržaj, rekla je da ipak da nekakvo objašnjenje.
Klara joj je, napola uvrijeđena, dodala kutiju i Elinborg je otvori. U njoj su bila tri zgužvana krimića, džepna izdanja, džepni nož, nekoliko kovanica i fotoaparat, Kodak Instamatic džepne veličine i Elinborg se sjetila da je takav aparat prije više godina bio popularan dar za Božić i krizmu. Za strastvenog fotografa nije to bilo bog zna što, ali služilo je svrsi. U kutiji nije bilo filmova. Erlendur joj je posebno napomenuo da pogleda je li Gretar za sobom ostavio kakve filmove. Držeći rupčić, okrenula je aparat i vidjela da je prazan. U kutiji nije bilo slika.
Tu ima i svakakvih posuda i tekućina, rekla je Klara pokazujući prema spremnici. Mislim da je filmove sam razvi- jao. Ima još i fotopapira. Valjda više ne vrijedi, zar ne? Čisto smeće.
Najbolje da ja i to uzmem, rekla je Elinborg, a Klara je opet
zaronila u kramu.
Znate li je li čuvao filmove i jeste li možda koji našli kod njega, pitala je Elinborg.
Ne, nisam, prostenjala je Klara saginjući se da uzme posude.
Znate li gdje je držao slike? -Ne.
A zašto je slikao?
Pa, valjda za zabavu, pretpostavljam, rekla je Klara.
Mislim, što su bili motivi; jeste li vidjeli koju njegovu sliku?
Ne, nikada mi ništa nije pokazao. Nismo baš bili u kontaktu, kako sam već rekla. Gretar je bio vražja, prokleta ni-štarija, rekla je, shvaćajući da se možda ponavlja, a onda je slegnula ramenima kao da kaže - pa i neka.
Htjela bih kutiju ponijeti sa sobom, rekla je Elinborg. Nadam se da je to u redu. Brzo ćemo je vratiti.
O čemu se radi? pitala je Klara i po prvi put se zainteresirala za posjetu policije i pitanja o svom bratu. Znate li gdje je Gretar?
Ne, rekla je Elinborg nastojeći zbrisati svaku sumnju. O tom slučaju nema ništa novog. Baš ništa.
Žene koje su bile s Kolbrun one večeri kad ju je Holberg napao bile su zapisane poimence u policijske istražne dokumente.
Erlendur je za njima pokrenuo potragu i ustanovilo se da su obje iz Keflavika, ali da tamo više ne žive.
Jedna se od njih nakon onog događaja udala za vojnika iz američke baze u Kefiaviku i otišla u Ameriku, a druga se iz Keflavika preselila u Stykkisholmur pet godina nakon toga. Tamo je i sada bila prijavljena. Erlendur se pitao da li da potroši cijeli dan na put na zapad, u Stykkisholmur ili da se zadovolji time da samo nazove tu ženu.
Erlendur nije znao dobro engleski pa mu je SigurSur Oli pomogao da pronađe onu ženu u Americi. Na telefon je dobio njezinog muža i ustanovilo se da je ova umrla od raka prije petnaest godina. Tamo je i pokopana.
Erlendur je nazvao Stykkisholmur i bez većih problema uspostavio vezu s onom drugom ženom. Prvo je nazvao njezin
kućni broj i tamo su mu rekli da je na poslu. Radila je u bolnici kao medicinska sestra.
Žena je saslušala Erlendura i rekla da mu, nažalost, ne može pomoći. Nije ni u ono doba mogla pomoći policiji i to se nije promijenilo.
Držimo da je Holberg ubijen, rekao je Erlendur, i to bi čak moglo biti u vezi s ovim događajem.
Vidjela sam to u vijestima, rekao je glas na telefonu. Žena se zvala Agnes. Erlendur ju je sebi pokušao predočiti po glasu. Prvo mu se ukazala slika energične i odlučne sedam- desetogodišnjakinje, podebele, jer joj je nestajalo daha. Onda je primijetio njezin ružan pušački kašalj pa se slika promijenila, ova je postala mršava, žute i suhe kože. Kašljala je ružno i hroptala, u pravilnim razmacima.
Sjećate li se večeri u Kefiaviku? pitao je Erlendur.
Kući sam otišla prije njih, rekla je Agnes.
S vama su bila neka trojica.
Ja sam otišla kući s čovjekom po imenu Gretar. Rekla sam vam to u svoje doba. Nije mi baš ugodno o tome pričati.
Menije novost da ste otišli s Gretarom, rekao je Erlendur kopajući po izvješćima koja je imao pred sobom.
Rekla sam im to kad su me to isto pitali prije sto godina. Nakašljala se i nastojala Erlendura poštedjeti hroptanja.
Oprostite. Nikad se nisam uspjela riješiti tog vražjeg pušenja. Taj je Gretar bio prava ništarija, jadnik. Nakon toga više ga nikad nisam vidjela.
Gdje ste upoznali Kolbrun?
Skupa smo radile. To je bilo prije nego što sam počela učiti za medicinsku sestru. Samo smo nas dvije radile u dućanu u Kefiaviku, taj je već odavno zatvoren. To je bilo prvi i zadnji put da skupa izlazimo. Sasvim razumljivo.
Jeste li vjerovali Kolbrun kad je rekla za silovanje?
Nisam za to saznala sve dok se vi iz policije niste pojavili i počeli me ispitivati o toj večeri. Ne mogu zamisliti da bi ona tako što slagala. Kolbrun je bila pristojna cura. U svemu je bila
poštena, a plaha kao miš. Mala i nježna. Nije bila jaka osoba. Nije zgodno to reći, ali nije bila baš ni zabavna, znate što hoću reći. U društvu je bila dosadna.
Agnes je zašutjela, a Erlendur je pričekao da nastavi.
Nije voljela takvu vrst zabave i ja sam je doslovno morala siliti da ode te večeri van sa mnom i mojom pokojnom prijateljicom Helgom. Umrla je u Americi, to možda znate. Kolbrun je bila tako povučena i tako nekako osamljena pa sam joj na neki način htjela pomoći. Bila je za to da odemo na ples, onda je s nama otišla do Helge, ali ubrzo je htjela doma. Ipak sam ja otišla prije nje pa zapravo ne znam što se tamo desilo. U ponedjeljak nije bila došla na posao i ja sam je nazvala, ali nije se javljala. Nakon nekoliko dana došli ste vi iz policije i raspitivali se o Kolbrun.
Nisam znala što da mislim. Nisam ništa primijetila u vezi nje i Holberga što bi mi se činilo čudnim. On je čak bio i šarmantan, ako se dobro sjećam. Jako me začudilo kad je policija počela pričati o silovanju.
Znao se praviti finim, rekao je Erlendur. Ženskar, tako su ga opisivali.
Sjećam se da je došao u dućan.
On? Holberg?
Da, Holberg. Mislim da su zato sjeli k nama te večeri. Rekao je da je knjigovođa iz Reykjavika, ali to je valjda bila laž, zar ne?
Svi su oni radili za Lučku kapetaniju. Kakav je to bio dućan?
Za žene. Prodavale smo žensku robu. I donje rublje.
I on je došao u dućan?
Da. Dan prije. U petak. Morala sam se toga svojedobno prisjetiti pa se dobro sjećam. Rekao je da traži nešto za svoju ženu. Poslužila sam ga i kad smo se sreli na plesu ponašao se kao da se znamo.
Jeste li bili u kontaktu s Kolbrun nakon tog događaja? Jeste li s njom pričali o tome što se dogodilo?
Nije se više vratila u dućan i kako sam rekla, nisam za to saznala sve dok me vi niste počeli ispitivati. Nisam je tako dobro poznavala. Par puta sam je nazivala kad ono nije bila
došla na posao ijednom sam otišla do nje, ali nisam je našla. Nisam se htjela puno miješati. Takva je bila. Tajnovita. Onda je došla njezina sestra i rekla da Kolbrun više neće raditi u tom dućanu. Čula sam da je nakon par godina umrla. Onda sam se ja već bila preselila u Stykkisholmur. Je li to bilo samoubojstvo? Čula sam tako nešto.
Umrla je, rekao je Erlendur i Agnes i pristojno zahvalio na razgovoru.
Najednom je pomislio na Sveinna, čovjeka o kojem je čitao. Taj je preživio nevrijeme na Mosfellskoj visoravni. Muka i smrt njegovih prijatelja na Sveinna nije, izgleda, uopće utjecala. Od svih njih on je bio najbolje opremljen i jedini koji je u naselje stigao živ i zdrav, i prvo što je napravio kad se bio okrijepio na obližnjoj farmi jest da je na noge stavio klizaljke i otišao se sklizati po zamrznutom jezercu.
Za to vrijeme njegovi su se prijatelji još smrzavali u brdima. Nakon toga su ga svi zvali svirepi Sveinn.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66499
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:37 am





24.
Potraga za ženom iz Husavika nije urodila plodom ni pred večer kad su SigurSur Oli i Elinborg sjeli u Erlendurov ured da popričaju i posavjetuju se prije nego odu kući. SigurSur Oli rekao je da ga to ne čudi, na taj način nikad tu ženu neće naći. Kad ga je Erlendur kiselo pitao zna li za bolju metodu, odmahnuo je glavom.
Ne čini mi se da tražimo Holbergovog ubojicu, rekla je Elinborg pogleda uperenog u Erlendura. Kao da tražimo nešto sasvim drugo i nikako nisam sigurna da znam što to drugo jest. Ti si iskopao djevojčicu, a ja, na primjer, nemam blijedog pojma zašto. Počeo si tražiti čovjeka kojeg nema već jednu generaciju i ne vidim kakve to veze ima s tim. Čini mi se da sebi ne postavljamo pravo pitanje; je li ubojica netko Holbergu blizak ili ga uopće ne pozna i ušao je silom s namjerom da ga opljačka. Meni se to čini najvjerojatnijim. Mislim da tog čovjeka moramo bolje potražiti. Nekakvog narkomana. Zelenu vojničku jaknu.
Nismo po tom pitanju još ništa poduzeli.
Možda je to netko kome je Holberg plaćao za usluge, ubacio je SigurSur Oli. Koliko je te pornografije imao u računalu, ne bi bilo čudno daje kupovao seks.
Erlendur je sjedio šuteći, pognute glave. Znao je da je većina toga stoje Elinborg rekla bila istina. Možda mu se moć rasuđivanja bila zamutila zbog briga o Evi Lind. Nije znao gdje je, nije znao u kakvom je stanju, tražili su je ljudi koji su joj htjeli nanijeti zlo i on tu nije vidio rješenja. Ni SigurSuru Oliju, niti Elinborg nije rekao stoje otkrio kod patologa.
Imamo poruku. Nismo je slučajno našli kraj leša. Vrata su se naglo otvorila i predstavnik forenzičkog odjela proturio je glavu.
Mene nema, rekao je. Samo sam vam htio reći da još istražuju fotoaparat i da će vas nazvati čim nešto nađu.
Zatvorio je bez pozdrava.
Možda ne vidimo šumu od stabala, rekao je Erlendur. Možda za ovo postoji jednostavan odgovor. Možda je to bio nekakav blesan. Ali možda, a ja tako mislim, ubojstvo ima dublje korijenje nego što mislimo. Možda tu ništa nije jednostavno.
Možda se objašnjenje krije u tome kakva je Holberg bio osoba i što je u životu radio.
Erlendur je zašutio.
I poruka, rekao je. Ja sam on. Što s njom?
Mogla bi biti od nekog prijatelja, rekao je SigurSur Oli i u zraku prstima nacrtao navodnike. Ili kolege s posla. Nismo tome posvetili puno pažnje. Moram priznati da ne znam čemu vodi taj lov na žensku. Nemam pojma kako da ih pitam je li ih tko silovao, a da ne dobijem vazu u glavu.
I zar ElliSi nije i prije lagao? rekla je Elinborg. Zar to nije točno ono što hoće, da mi ispadnemo budale? Jesi li pomislio na to?
Dajte, stoje to sad, rekao je Erlendur kao da mu se više ne da slušati taj cvilež. Istraga nas je dovela na taj put. Bilo bi čudno da ne razmotrimo znakove na koje nailazimo, otkuda god oni poticali. Znam da islandska ubojstva nisu komplicirana, ali u
ovome se sve ne poklapa, ako ubojstvo mislite pripisati pukom slučaju. Mislim da taj suludi čin nije počinjen bez razmišljanja. Zazvonio je telefon na Erlendurovom stolu. Javio se, neko vrijeme slušao, zatim kimnuo glavom i zahvalio prije nego što je spustio slušalicu. Njegove su sumnje bile potvrđene.
Forenzički odjel, rekao je i pogledao Elinborg i SigurSura Olija. Slike s groblja na kojim je AuSurin grob slikane su Gretarovim aparatom. Pri razvijanju dobiju se istovjetne ogre- botine. Sada znamo daje velika vjerojatnost daje Gretar slikao tu sliku. Može biti da se netko drugi služio njegovim aparatom, ali ovo drugo je vjerojatnije.
I što nam to govori? pitao je SigurSur Oli i pogledao na sat. Izvest će Bergporu van na večeru da se tako iskupi za ne- spretno ponašanje na svoj rođendan.
To nam, na primjer, govori daje Gretar znao daje AuSur bila Holbergova kćer. To nije znao skoro nitko. I to nam još govori da je Gretar imao neki razlog da, kao prvo, pronađe grob, a kao drugo da ga slika. Je li on to radio na Holbergovu molbu? Ili protiv njegove volje? Je li Gretarov nestanak u vezi sa slikom?
Zašto smo je pronašli sakrivenu u Holbergovom stolu? Tko slika dječje grobove?
Elinborg i SigurSur Oli gledali su Erlendura dok je postavljao pitanja. Primijetili su da se njegov glas pomalo pretvorio u šapat i da više nije govorio njima nego se povukao u sebe, zamišljen i odsutan. Stavio je nesvjesno ruku na prsa i počeo se masirati kao da nije svjestan što radi. Pogledali su jedno drugo, ali nisu se usudili pitati.
Tko slika dječje grobove? opet je Erlendur prostenjao. Kasnije te večeri Erlendur je pronašao čovjeka koji je poslao utjerivače da nadu Evu Lind. Informacije je dobio iz Odjela kriminaliteta droge koji je o njemu čuvalo podebeli fascikl i
saznao je da se zadržavao u pivnici u centru grada koja se zvala Napoleon. Erlendur je otišao u tu krčmu i sjeo nasuprot njemu. Zvali su ga Eddi i bilo mu je oko pedeset godina, bio je debeo, ćelav i s nekoliko žutih zubi u ustima.
Mislio si da ćeš ti dobiti drugačiji tretman zato što si policajac? rekao je Eddi kad je Erlendur sjeo do njega. Izgledalo je da je Erlendura odmah prepoznao, iako se nikada nisu vidjeli.
Erlenduru se činilo da ga ovaj očekuje.
Jesi li je našao? pitao je Erlendur i gledao oko sebe po mračnoj dvorani u kojoj je bilo par nesretnika koji su sjedili za stolovima i žučno gestikulirali i raspravljali. Ime tog mjesta je za njega najednom dobilo značaj.
Jasno ti je da sam ja njoj prijatelj. Dajem joj to što hoće. Koji put mi plati. Koji put prođe predugo vremena. Pozdravlja te onaj s koljenom.
On te odao.
Teško je naći poštene ljude, rekao je Eddi i pokazao prema dvorani.
Koliko?
Eva? Dvije stotine. I ne duguje samo meni.
Da se dogovorimo?
Ako hoćeš.
Erlendur je izvadio dvadeset tisuća koje je bio podigao na bankomatu na putu ovamo i stavio ih na stol. Eddi je uzeo novac, pomno ga prebrojio i stavio u džep.
Mogu ti dati još za tjedan dana, ili u tom stilu.
U redu.
Eddi je gledao Erlendura ispitivačkim pogledom. Bili su otprilike istih godina.
Mislio sam da si došao gnjaviti, rekao je.
Kao da bi to pomoglo? rekao je Erlendur.
Znam gdje je, rekao je Eddi, ali Evu nećeš nikada uspjeti spasiti.
Erlendur je našao tu kuću. Već je prije bio u ovakvim kućama po istom poslu. Eva Lind je s još nekima ležala na madracu u toj jazbini. Neki su bili njenih godina, a neki puno stariji. Kuća je bila otvorena i jedina prepreka bio je čovjek, Erlenduru se činilo da ima oko dvadeset godina, koji je išao prema njemu mlatarajući rukama. Erlendur ga je tresnuo o zid i izbacio van.
U jednoj od soba svijetlila je gola žarulja. Sagnuo se prema Evi i pokušao je probuditi. Disala je mirno i normalno, puis je bio malo prebrz. Prodrmao ju je, lupio lagano po licu i Eva je ubrzo otvorila oči.
Djede, rekla je i opet zaklopila oči. Podignuo ju je i iznio iz sobe pazeći da ne gazi po ostalima koji su nepomično ležali na podu. Nije znao jesu li budni ili spavaju. Ona je opet otvorila oči.
Ona je tu, šapnula je, ali Erlendur nije znao o čemu govori i nastavio ju nositi prema autu. Što je prije makne odavde, to bolje. Postavio ju je na noge da otvori vrata od auta i ona se naslonila na njega.
Jesi li je našao? pitala je.
Koga to? O čemu govoriš? Položio ju je na prednje sjedalo, stavio joj remen, sjeo za volan spremajući se krenuti.
Je li ona s nama? pitala je Eva Lind ne otvarajući oči.
Tko dovraga? povikao je Erlendur.
Nevjesta, rekla je Eva Lind. Slatka mala iz GarSabeera. Ležala sam kraj nje.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66499
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:37 am



25.
Erlendura je ipak na kraju probudio telefon. Zvonio mu je u glavi dok nije otvorio oči i pogledao oko sebe. Spavao je u fotelji u dnevnoj sobi. Kaput i šešir ležali su na kauču. U stanu je bio mrak. Erlendur se polako digao i razmišljao može li još jedan dan biti u istoj odjeći. Nije se mogao sjetiti kad se zadnji put skinuo. Prije nego što se javio na telefon, pogledao je u spavaću sobu i vidio da dvije djevojke leže u njegovom krevetu tamo gdje ih je polegnuo prošle večeri. Pritvorio je vrata.
Otisci prstiju na fotoaparatu odgovaraju onima na fotografiji, rekao je SigurSur Oli bez uvoda kad je Erlendur konačno dignuo slušalicu. Morao je tri puta izgovoriti tu rečenicu prije nego što je Erlendur uspio razumjeti o čemu ovaj govori.
Misliš Gretarovi otisci?
Da, Gretarovi.
Na slici su i Holbergovi otisci? rekao je Erlendur. Kog su to vraga skupa mutili?
Bits mi, rekao je SigurSur Oli.
Molim? pitao je Erlendur.
Ništa. Ali Gretar je, znači, slikao tu sliku. S tim možemo računati. On je nju pokazao Holbergu ili ju je Holberg sam pronašao. Danas nastavljamo tražiti žensku, zar ne? pitao je SigurSur Oli. Imaš li kakvih novosti?
Imam, rekao je Erlendur. I nemam.
Sad idem u Grafarvogur. S ovima u Reykjaviku skoro smo gotovi. Da pošaljemo čovjeka na sjever kad tu ne budemo više imali posla?
Da, rekao je Erlendur i spustio slušalicu. Eva Lind pojavila se u kuhinji. Probudila ju je telefonska zvonjava. Bila je još obučena, kao i djevojka iz GarSabeera. Erlendur se bio vratio u jazbinu, otišao po nju i obje ih doveo sebi u stan.
Eva Lind je bez riječi otišla na zahod i Erlendur je čuo kako s mukom povraća. Otišao je u kuhinju i pripremio jaku kavu, jedino što je znao da pomaže u ovakvim slučajevima, sjeo je za kuhinjski stol i čekao da se njegova kći pojavi. To je potrajalo. Natočio je kavu u dvije šalice. Eva Lind konačno je došla.
Umila se. Erlenduru se činilo da grozno izgleda. Mršavo tijelo jedva da se držalo u komadu.
Znala sam da se koji put drogira, rekla je Eva Lind promuklim glasom kad je sjela do Erlendura, ali tamo sam je srela sasvim slučajno.
A ti? pitao je Erlendur. Pogledala je oca.
Trudim se, rekla je, ali teško je to.
Dva su dečka došla ovamo i pitala za tebe. Bili su bezobrazni. Nekom Eddiju dao sam novce koje mu duguješ. On mije rekao za jazbinu.
Eddi je u redu.
Hoćeš se i dalje truditi?
Moram, valjda, na abortus. Eva Lind gledala je u pod.
Ne znam.
Bojim se da sam ga upropastila.
Možda to podsvjesno i nastojiš. Eva Lind pogledala je oca.
E jesi grozan, rekla je. -Ja?!
Da, ti!
Što da čovjek misli? Reci mi! vikao je Erlendur. Možeš li se uhvatiti u koštac s tim neizmjernim, vražjim samosažalje-njem? E jesi trulež. Je li ti taj tvoj gnjusni život tako zgodan da sebi ne možeš zamisliti ništa bolje? Kakvo to imaš pravo tako postupati sa svojim životom? Kakvo imaš pravo tako postupati sa životom u sebi? Misliš daje tebi od svih ljudi najgore? Ja istražujem smrt djevojčice koja nije uspjela doživjeti četvrti rođendan. Razboljela se i umrla. Nešto nerazumljivo uništilo ju je i ubilo. Njezin je lijes dug jedan metar. Čuješ što govorim?
Koje ti imaš pravo na život? Reci mi?
Erlendur se počeo derati. Ustao je i tako jako tresnuo po kuhinjskom stolu da su se šalice prevrnule a kad je to vidio, uzeo ih je i zavitlao njima u zid iza Eve Lind. Iznenada se u njemu razbuktao bijes i nad sobom je izgubio kontrolu.
Prevrnuo je kuhinjski stol, sve je živo pobacao, tanjuri, lon-ci i čaše treskali su o zidove i pod. Eva Lind je ukočeno sjedila na svojoj stolici, gledala je kako njezin otac luduje i na oči su joj navrle suze.
Erlendur se konačno primirio, okrenuo se prema Evi Lind i vidio da joj se ramena tresu i da je rukama pokrila lice. Gledao je svoju kćer, prljavu kosu, tanke ruke, ručne zglobove koji jedva da su bili širi od njegovog prsta, tanašno tijelo koje je drhtalo. Noge su joj bile bose i nokti crni. Prišao joj je i pokušao joj maknuti ruke s lica, ali nije mu dozvolila. Htio ju je zamoliti da mu oprosti. Uzeti je u naručje. Ni jedno od toga nije napravio.
Umjesto toga sjeo je do nje. Zazvonio je telefon, ali on se nije javio. Djevojka u spavaćoj sobi nije se micala. Telefon je prestao zvoniti i u stanu je opet zavladala tišina. Jedini zvuk bilo je jecanje Eve Lind. Erlendur je znao da nije uzoran otac i da se govor koji je održao mogao odnositi i na njega samoga.
Vjerojatno je u isto vrijeme govorio i samome sebi i na sebe se ljutio u istoj mjeri kao i na Evu Lind. Neki bi psiholog rekao daje djevojku upotrijebio da da oduška svojim frustracijama. Ali to stoje izgovorio možda je imalo utjecaja. Do sada nije vi- dio Evu Lind da plače. Bar ne otkad je bila sasvim mala. Od nje je otišao kad je imala dvije godine.
Eva Lind konačno je spustila ruke s lica, šmrknula i obrisala lice.
To je bio njezin tata, rekla je.
Njezin tata? rekao je Erlendur.
Koji je bio grozan, rekla je Eva Lind. On je grozan. Što sam učinila? To je bio njezin tata. Počeo ju je pipati kad su joj počele rasti grudi i išao je sve dalje i dalje. Nije ju pustio na miru ni na dan vjenčanja. Odveo ju je u nekakav hodnik. Rekao je da je tako seksi u vjenčanoj haljini da se ne može suzdržati. Da ne može podnijeti što odlazi od njega. Počeo ju je pipati. Ona je poludjela.
Koja škvadra! prostenjao je Erlendur.
Znala sam da se tu i tamo drogira. Molila je mene da joj nešto nabavim. Sasvim je bila shrvana i otišla je Eddiju. Od onda leži u toj jazbini.
Eva Lind je zašutjela.
Mislim da je njezina mama za to znala, rekla je zatim. Cijelo vrijeme. Ništa nije poduzimala. Prefina kuća. Previše auta.
Ne misli ga prijaviti?
Baš!
Molim?
Proći kroz sav taj cirkus za uvjetnu kaznu od tri mjeseca, ako joj tko povjeruje? Ma daj!
Što će onda?
Vratit će se onom čovjeku. Mužu. Mislim da se on njoj sviđa.
Možda je osuđivala samu sebe?
Ne zna što da misli.
Jer je napisala što je učinila. Krivnju je prebacila na sebe.
Nije čudo da joj se zbrkao mozak u glavi.
I uvijek kao da su ti vražji perverznjaci koji to rade najsretniji. Gledaju svijet s osmijehom na licu kao da ih osjećaj krivnje uopće ne grize, te vražje idiote.
Nemoj se više onako na mene derati, rekla je Eva Lind. Nikad se više nemoj tako na mene derati.
Duguješ još kome osim Eddiju? pitao je Erlendur.
Još nekima. Ali Eddi je problem.
Telefon je opet zazvonio. Djevojka u spavaćoj sobi počela se buditi, pridigla se, pogledala oko sebe i dignula iz kreveta. Erlendur je razmišljao da li da se javi ili ne. Ide li mu se na posao. Da li bi bilo bolje da dan provede s Evom Lind. Radi joj društvo, pridobije je da s njim ode liječniku i da pregledati fetus, ako se to može tako nazvati. Da vidi je li sve u redu.
Nešto s njom odlučiti.
Ali telefon je i dalje zvonio. Djevojka se pojavila u hodniku i unezvjereno gledala oko sebe. Zazvala je da vidi ima li koga u stanu. Eva Lind je odgovorila da su u kuhinji. Erlendur je ustao, dočekao djevojku na kuhinjskim vratima i poželio dobar dan. Nije dobio odgovor. Djevojka je pogledom preletjela preko kuhinje koju je Erlendur sasvim uništio i svratila pogled na njega.
Erlendur se napokon javio na telefon.
Po čemu je smrdjelo u Holbergovom stanu? Erlenduru je trebalo neko vrijeme da shvati daje to glas Marion Briem.
Smrdjelo? rekao je Erlendur.
Po čemu je u njegovom stanu smrdjelo? ponovila je Marion Briem.
Smrdjelo je po podrumu, rekao je Erlendur. Po vlazi. Smrad. Ne znam. Kao po konjima?
Ne. nisu to konji, rekla je Marion Briem. Čitala sam o NorSurmyri. Razgovarala sam s prijateljem vodoinstalaterom a on me uputio na druge vodoinstalatere. Razgovarala sam s puno vodoinstalatera.
Vodoinstalatera?
Sve skupa jako poučno. Nisi mi rekao za otiske na fotografiji.
U glasu se čula optužba.
Ne, rekao je Erlendur. Nisam još stigao.
Čula sam za njih. Gretar i Holberg su skupa nešto kuhali. Gretar je znao daje djevojčica Holbergova kći. Možda je znao još štogod...
Erlendur je šutio.
Što hoćeš reći? rekao je onda.
Znaš li što je za nas od najvažnije o NorSurmyri? pitala je Marion Briem.
Ne, rekao je Erlendur kojemu je teško bilo slijediti Marionine misli.
Tako je očito da mi je svojedobno uspjelo promaći.
Što to?
Marion je na tren zašutjela kao da svojim riječima želi pridodati još veću važnost.
Daje močvara.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66499
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:37 am




26.
SigurSur Oli zapanjio se kad je shvatio da žena na vratima zna o čemu se radi i prije nego što je on išta spomenuo. Nalazio se na još jednom stubištu, ovaj put u trokatnici u Grafarvoguru.
Uspio se predstaviti i tek napola objasniti zašto je uopće tu kad mu je ta žena ponudila da ude govoreći da ga je očekivala.
Bilo je to rano ujutro. Vani je bilo tmurno, padala je fina kišica i jesensko sivilo nadvilo se nad grad potvrđujući da se bliži zima, da se mrači i daje sve hladnije. Na radiju su govorili da se već desetljećima ne viđa ovakvo kišno razdoblje.
Žena se ponudila da mu uzme kaput. SigurSur Oli skinuo gaje a ona gaje objesila u ormar. Čovjek njezinih godina izašao je iz male kuhinjice i s njim se rukovao. Bio je to bračni par slične dobi. Oboma je bilo oko sedamdeset godina, bili su odjeveni u nekakve trenirke i bijele čarape kao da se spremaju ići na jogging. Omeo ih je pri jutarnjoj kavi. Stanje bio vrlo malen, ali praktičan, mala kupaonica, kuhinjski kutak i dnevna soba, prostrana spavaća soba. U stanu je bila paklena vrućina.
SigurSur Oli prihvatio je ponudu za kavu i uz to zamolio i čašu
vode. Začas mu se osušilo grlo. Razmijenili su nekoliko riječi o vremenu dok Sigurduru Oliju na kraju nije ponestalo strpljenja.
Izgleda mi kao da ste me očekivali, rekao je i srknuo kavu. Bila je slaba i gadna.
Pa ni o čemu drugome se ne govori nego o toj jadnoj ženi koju tražite, rekla je.
SigurSur Oli pogledao ju je zabezeknuto.
U krugovima nas iz Husavika, rekla je ta žena kao da tako nešto očito ne bi morala zapravo nikome objašnjavati. Ni o čemu drugome ni ne razgovaramo otkad tražite tu osobu. Mi iz Husavika imamo ovdje u gradu vrlo aktivan klub. Sigurna sam da svi znaju da tražite tu ženu.
Ni o čemu drugome ne razgovarate? ponovio je SigurSur Oli za njom.
Jučer su me nazvale tri moje prijateljice sa sjevera koje tu žive i jutros me jedna nazvala iz Husavika. Stalno o tome tračaju.
I jeste li došli do kakvog zaključka?
Zapravo ne, rekla je pogledavši svog muža. Što je taj Holberg napravio toj ženi?
Nije pokušavala prikriti znatiželju. Niti je htjela prikriti da rado svugdje zabada nos. Intenzitet je bio tako jak da je SigurSuru Oliju došlo zlo i nesvjesno je počeo paziti što govori.
Radi se o nasilju, rekao je. Tražimo žrtvu, ali vi to već sigurno znate.
Da, da. Ali zašto? Što joj je napravio? I zašto sada? Meni se, ili nama, rekla je pogledavši muža koji je sve to vrijeme tiho sjedio i pratio razgovor, čini suludim da to nešto danas znači. Čula sam daje silovana. Je li to istina?
Ne mogu vam, na žalost, ništa reći o istrazi, rekao je SigurSur Oli. I možda to nije ni važno. Mislim da ne biste tome trebali pridavati nikakav poseban značaj. Hoću reći, kad razgovarate s ljudima. Možete li nam na neki način pomoći?
Bračni par se pogledao.
Pridavati poseban značaj? rekla je iskreno se čudeći. Mi tome ne pridajemo nikakav značaj. Čini li se tebi, Eyvi, da mi ovome
pridajemo neki značaj? Pogled je skrenula na svog muža koji se dvoumio. Daj, čovječe, odgovori! rekla je naglo i on se trgnuo.
Ne, ne bih rekao, ne pridajemo.
Počeo je zvoniti mobitel SigurSura Olija. On svoj nije držao u džepu od jakne kao Erlendur, nego ga je uredno spremao u futrolu koja je bila prikopčana za remen njegovih pomno ispeglanih hlača. SigurSur Oli zamolio je par da ga ispriča.
Ustao je i javio se na telefon. Bio je to Erlendur.
Možemo li se naći kod Holberga? pitao je.
O čemu se sada radi? rekao je SigurSur Oli.
Opet o kopanju, rekao je Elendur i prekinuo vezu.
Erlendur i Elinborg već su bili tamo kad je SigurSur Oli stigao u NorSurmyri. Erlendur je stajao kraj podrumskih vrata i pušio cigaretu, a Elinborg je bila u Holbergovom stanu. SigurSur Oli vidio je kako Elinborg miriši zrak, isteže glavu, udiše zrak u nos, ispuhuje, i opet udiše. Pogledao je Erlendura koji je slegnuo ramenima, bacio cigaretu u vrt i njih su dvojica zajedno ušli natrag u stan.
Po čemu tebi tu smrdi? pitao je Erlendur SigurSura Olija i SigurSur Oli počeo je raditi isto što i Elinborg, počeo je mirisati zrak. Išli su iz sobe u sobu i mirisali, osim Erlendura koji je imao slab osjećaj za miris zbog dugogodišnjeg pušenja.
Kad sam prvi put ovamo ušla, rekla je Elinborg, bila sam uvjerena da tu u kući ili u ovome stanu žive ljudi koji se bave konjima. Miris me podsjećao na konje, čizme za jahanje, sedlo ili nešto takvo. Konjski drek. Zapravo, konjušnicu. Bio je to isti miris kao i u mom prvom stanu koji sam kupila kad sam započela svoj bračni život. A ni tamo nije bilo nikakvih ljudi s konjima. To je bila prljavština i vlaga. Iz radijatora se godinama cijedilo na tepih i na parket, i ništa nije poduzimano. K tome je još i napuklo sve do kanalizacije pa su ulazili štakori. Kad su vodoinstalateri završili s poslom, samo su nagurali kudjelju u rupu i na tanko zabetonirali. Zato je kroz nju uvijek dopirao smrad po kanalizaciji.
A to znači? rekao je Erlendur.
Meni se čini da je to isti miris, samo što je tu još gori. Vlaga i prljavština i štakori.
Bio sam se našao s Marion Briem, rekao je Erlendur, a nije bio siguran jesu li ovi za nju čuli. Marion je, naravno, pročitala sve što god postoji o NorSurnryri i došla je do zaključka daje važno to daje močvara.
Elinborg i SigurSur Oli pogledali su se.
NorSurmyri je, na neki način, nezavisno selo tu usred Reykjavika, nastavio je Erlendur. Kuće su podignute za vrijeme rata i poslije njega. Island je postao republikom i ulice su nazvali po velikanima islandskih saga; Gunnarsbraut i Skeggjagata i slično. Tu se okupila najraznovrsnija ljudska flora, sve od ljudi pristojnih prihoda, čak bogatih, koji su živjeli u otmjenim kućama, do onih koji nemaju ni prebijene pare i žive u jeftinim iznajmljenim podrumskim stanovima kao stoje bio ovaj. U NorSurmyri ima puno garsonijera u kojima žive starci kao Holberg iako je većina njih bolje ćudi, i mnogo ih je u baš ovakvim podrumskim stanovima. Sve to sam čuo od Marion.
Erlendur je napravio stanku.
NorSurmyri je još specifična baš po ovakvim podrumskim stanovima. U prošlosti to nisu bili stanovi, nego su ih vlasnici preuređivali, stavljali bi u njih kuhinje, podizali zidove, zidali sobe. Prije su ovakvi podrumi bili radni prostor za, kako je to Marion zvala? Samostalno domaćinstvo. Jeste li čuli za to?
Oboje odmahnu glavom.
-Vi ste, naravno, tako mladi, rekao je Erlendur znajući da ovi ne mogu podnijeti da on tako govori. U podrumima kao stoje ovaj bile su djevojačke sobe. U to su doba u boljim kućanstvima bile sluškinje. Njihove su sobe bile u ovakvim rupama. Tu je još bila i veš-kuhinja, soba za izradu ovčjih kobasica, na primjer, i za pripremanje druge hrane, spremnice, kupaonice, sve to.
I ne zaboravite da je to močvara? rekao je SigurSur Oli zezajući se.
Pokušavaš li nam reći nešto važno? pitala je Elinborg.
Pod ovim podrumima su temelji.... rekao je Erlendur.
A to je nešto sasvim izuzetno, rekao je SigurSur Oli okrenuvši se Elinborg.
...kao i pod svim kućama, nastavio je Erlendur ne obazirući se na zafrkavanje SigurSura Olija. Ako popričate s vodoinstalaterom, kao Marion...
Kakvo je to Marionbriem špika? rekao je SigurSur Oli.
...saznat ćete da su ih ponekad pozivali u NorSurmyri zbog problema koji se znaju javiti nakon što prođe više godina, pa i desetljeća, nakon izgradnje kuća nad močvarom. Negdje se to desi, a negdje ne. To se može primijetit izvana na nekim kućama. Više njih imaju fasadu od kulira i vidi se gdje kulir završava, a uz zemlju se nastavlja goli zid. Razlika je u kojih pedeset do osamdeset centimetara. Stvar je u tome da se tlo sliježe i unutar kuća.
Erlendur je primijetio da su se prestali ceriti.
U trgovini nekretninama to se zove skrivena mana i ljudi s tim imaju velikih problema. Kad se do slegne, stvara se pritisak i kanalizacijska cijev popušta. Ni ne sluteći, ljudi svoj izmet izlijevaju ravno u temelj. To može dugo potrajati jer podna ploča štiti od smrada. Ali na podovima se javljaju vlažne mrlje jer se u mnogim starim kućama vruća voda odvodi kanalizacijom i kad cijev pukne voda curi u temelj, stvara se toplina i para koja izvire na površinu. Parket nabrekne.
Erlendura su sad svi pažljivo slušali.
I to si isto saznao od Marion? rekao je Sigurčur Oli.
Onda se razbija pod, Erlendur je nastavio, silazi se u temelj i cijev se popravlja. Vodoinstalateri su rekli Marion da bi se koji put, probušivši pod, našli u praznome. Na mjestima je pod tanak i pod njim je samo zrak. Tlo se povuklo za pola ili čak za cijeli metar. Sve zbog močvare.
Sigurčur Oli i Elinborg pogledali su se.
Znači li da je i ispod nas praznina? pitala je Elinborg i lupila nogom u pod.
Erlendur se nasmiješi.
Marion je nekako uspjela naći vodoinstalatera koji je na dan samog narodnog slavlja došao u ovu kuću. Tu godinu mnogi dobro pamte i ovaj se vodoinstalater dobro sjećao da su ga pozvali u ovu kuću radi vlage u podu.
Što nam to hoćeš reći? pitao je Sigurčur Oli.
Vodoinstalater je ovdje razbio pod. Ploča nije baš debela. Pod njom je uglavnom šuplje i vodoinstalater se i dan danas čudi što mu Holberg nije dao da završi posao.
O čemu se radi?
Napravio je otvor na podu i popravio cijev, a Holberg ga je potom izbacio van govoreći da će sam završiti taj posao. Tako je i bilo.
Stajali su šutke dok se Sigurčur Oli više nije mogao suzdržati.
Marion Briem? rekao je. Marion Briem! Ponavljao je to ime kao da mu ništa nije jasno. Erlendur je imao pravo. Bio je premlad da se sjeća Marion dok je bila u policiji. Mozgao je o tome kao da se radi o neizrecivoj misteriji, naglo je stao, za- mislio se i pitao:
Čekaj, Marion? Marion? Što mu je to Marion? Kakvo je to uopće ime? Je li to muško ili žensko?
Sigurčur Oli pogledao je Erlendura s upitnikom na licu.
Koji put se i sam pitam, rekao je Erlendur i uzeo mobitel.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66499
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:38 am





27.
Forenzički je odjel za početak poskidao sve podne pokrove u stanu, u kuhinji i kupaonici i malome predvorju. Dozvola za taj pothvat došla je tek potkraj dana. Erlendur je na sastanku s šefom državne policije obrazložio svoj stav, a ovaj se, istina nerado, složio s tim da su sumnje dovoljno ozbiljne da se razbije pod u Holbergovom stanu. Slučaj je riješen hitno, zbog ubojstva počinjenog u toj kući.
Erlendur je kopanje povezao s potragom za Holbergovim ubojicom; dao je nagovijestiti da bi Gretar lako mogao biti živ i da je on mogući Holbergov ubojica. Policija bi od kopanja imala dvostruku korist. Ako se sumnja Marion Briem pokaže točnom,
Gretar otpada kao mogući ubojica i rješava se zagonetka jednog nestanka od četvrt stoljeća.
Naručili su najveći mogući kombi i u njega stavili sve Holbergove kućne potrepštine, osim pričvršćenih ormara i onoga stoje u njima bilo. Kad je stao uz kuću, bio je već mrak i ubrzo nakon toga stigao je i traktor s pneumatskom bušilicom. Stigla je ekipa forenzičara, a skupini su se pridružili i drugi službenici istražne policije. Stanara nigdje nije bilo. Kiša je padala cijeli dan, kao i proteklih dana. Ali ova je kišica bila sitna i nošena hladnim jesenskim vjetrom prianjala je za Erlendurovo lice dok je stajao sa strane držeći cigaretu medu prstima. Sigurčur Oli i Elinborg stajali su kraj njega. Nešto se ljudi skupilo pred kućom, ali nisu se usudili doći preblizu.
Medu njima je bilo novinara, televizijskih snimatelja i fotografa. Posvuda su bili parkirani auti sa znakovima raznih medija, a Erlendur, koji je bio zabranio svaku vezu s medijima, razmišljao je o tome da ih rastjera.
Ubrzo su Holbergov stan sasvim ispraznili. Veliki je kombi još stajao pred kućom dok su smišljali što će s namještajem. Na kraju je Erlendur naredio da ga voze u policijsko skladište.
Erlendur je gledao kako iz stana iznose linoleum i tepihe i stavljaju ih u kombi koji se ružeći pokrenuo i nestao iz ulice. Predstavnik forenzičkog odjela rukovao se s Erlendurom. Bilo mu je oko pedeset godina, zvao se Ragnar, bio je pode-beo sa crnom kuštravom kosom. Školovao se u Britaniji, nije čitao ništa osim britanskih krimića i posebno se zanimao za britanske kriminalističke televizijske serije.
U kakve nas to vražje gluposti uvaljuješ? pitao je gledajući prema skupini iz medija. Po glasu se vidjelo da se šali. Mislio je daje genijalno što razbijaju pod u potrazi za lesom.
Kako to izgleda? pitao je Erlendur.
Svi su podovi premazani nekakvim brodskim lakom, rekao je Ragnar. Ne vidimo da su po njima prtljali. Ne nalazimo novi beton ili kakav popravak. Čekićima lupamo po podovima, ali svuda odjekuje samo šupljina. Je li to zbog staloženog tla ili
čega drugoga, ne znamo. Sama kuća zidana je od kvalitetnog betona. Nikakve gluposti s alkalijem. Ali pod je pun vlažnih mrlja. Zar vam taj vodoinstalater s kojim ste bili u vezi ne bi mogao pomoći?
On je u staračkom domu u Akureyriu i kaže da za ovog života više ne misli na jug. Točno nam je opisao gdje je bio otvorio pod.
Kanalizaciju ćemo pregledati i kamerom. Da pogledamo jesu li cijevi u redu i potražimo onaj stari popravak.
Je li potrebna ovakva bušilica? pitao je Erlendur ki-mnuvši prema traktoru.
Nemam pojma. Imamo i manje, električne bušilice, ali te ne buše mokri drek. Imamo i male bušilice pa ako nađemo šupljinu možemo kroz pod probušiti rupu i kroz nju ugurati kameru kakve se upotrebljavaju za kanalizaciju.
Nadam se da će to biti dovoljno. Užas ako moramo unutra s traktorom.
U svakom slučaju, po toj se podrumskoj rupi širi jeziv, odvratan smrad, rekao je šef kad su krenuli prema podrumu. Tri forenzičara, obučeni u bijela papirnata zaštitna odijela, s plastičnim rukavicama na rukama, i s običnim čekićima šetali su po stanu, lupkali po betonskim podovima i plavim flo- masterima obilježavali mjesta za koja im se činilo da šuplje odjekuju.
Prema gradskoj upravi za gradnju, podrum je 1959. preuređen u stambeni prostor, rekao je Erlendur. Holberg je stan kupio 1962. i najvjerojatnije se odmah u njega uselio. Od tada je tu živio.
Jedan im je od forenzičara prišao i pozdravio Erlendura. Imao je nacrte kuće, za svaki kat posebno i za podrum.
Zahodi su u sredini kuće. Zahodske se cijevi spuštaju s katova u temelj tamo gdje je zahod postavljen u podrumu. Bilo je tu u podrumu i prije promjena i lako je zamisliti daje stan planiran s tim u vidu. Zahod je spojen s odvodima u kupaonici, cijevi vode dalje prema istoku kroz dnevnu sobu pa ispod spavaće
sobe i od tamo van na cestu.
Nećemo tražiti samo po zahodskoj cijevi, rekao je predstavnik forenzičkog odjela.
Ne, ali stavili smo malu kameru u kanalizacijsku cijev s ceste. Rekli su mi daje cijev pukla na ulasku u spavaću sobu i palo nam je na pamet da tamo prvo pogledamo. To je otprilike na istom mjestu gdje je pod već prije bio probijen.
Ragnar je kimnuo glavom i pogledao Erlendura koji je slegnuo ramenima, kao da ga nije briga što to forenzičari rade.
Ta pukotina ne može biti stara, rekao je šef. Sigurno se iz nje širi smrad. Hoćeš reći daje taj čovjek zakopan u temelj prije dvadeset i pet godina?
Onda je, u najmanju ruku, nestao.
Riječi su im se pomiješale s udarcima čekića, a ti su se pretvorili u stalnu galamu koja je odjekivala pustim zidovima. Forenzičar je iz crne torbe veličine maloga kofera izvadio štitnike za zaštitu od buke a zatim i malu bušilicu koju je spojio sa strujom. Nekoliko je puta pritisnuo okidač kao daje isprobava, zabio ju je u pod i počeo s bušenjem. Buka je bila strašna pa su i drugi forenzičari stavili štitnike. Nije mu išlo. Jedva da je i okrznuo taj tvrdi beton. Prestao se gnjaviti i odmahnuo glavom.
Moramo staviti traktor u pogon, rekao je, a lice mu je bilo pokriveno betonskom prašinom. I donijeti ovamo pneumatsku bušilicu. Potrebne su nam zaštitne maske. Kojem je to idiotu pala na pamet ova genijalna ideja? rekao je i pljunuo na pod.
Teško da se Holberg usred noći služio pneumatskom bušilicom, rekao je šef.
Nije morao ništa raditi usred noći, rekao je Erlendur. Vodoinstalater je probio pod.
Misliš li daje toga čovjeka spremio na odvod dreka?
Vidjet ćemo. Možda je na temelju morao izvesti kakve popravke. Možda je sve ovo samo nesporazum.
Erlendur je izišao u večernji sumrak. Sigurdur Oli i Elinborg smjestili su se u autu i uživali u hrenovkama po koje je
Sigurdur Oli bio skoknuo. Jedna je hrenovka čekala Erlendura kraj volana.
Ako tu nađemo Gretarovo truplo, što će nam to reći? pitala je Elinborg i obrisala usta.
Da bar znam, rekao je Erlendur zamišljeno. Da bar znam. Njihov pretpostavljeni, šef odjela, dojurio je isti tren, tresnuo po prozoru i otvorio vrata i zamolio Erlendura da dođe na tren. I Sigurdur Oli i Elinborg izašli su iz auta. Šef odjela zvao se Hrolfur i prije nekoliko dana bio je na bolovanju, ali sad je izgledao zdrav kao lav. Bio je stvarno debeo i odjećom to nije uspio sakriti, lijen po prirodi i rijetko od koristi u istragama. Na bolovanju je bio vrlo često.
Zašto mene nisu konzultirali po pitanju ovoga zahvata, pitao je ne skrivajući srdžbu.
Bolestan si, rekao je Erlendur.
Gluposti, rekao je Hrolfur. Nemoj misliti da odjel možeš voditi kako si zamisliš. Ja sam tvoj šef. Mene ćeš pitati o ova- kvim pothvatima prije nego što se upustiš u te svoje beskrajne gluposti!
Čekaj, mislio sam da si bolestan, ponovio je Erlendur i pravio se da se čudi.
I kako ti samo pada na pamet da od samog načelnika policije radiš idiota? siktao je Hrolfur. Nemaš nikakvih dokaza. Ništa osim trabunjanja o temeljima i smradu. Jesi li sasvim poludio? Sigurdur Oli prišao je s oprezom.
Na liniji je žena s kojom mislim da bi trebao razgovarati, rekao je, držeći u ruci Erlendurov telefon koji je ovaj bio ostavio u autu. Privatna stvar. Prilično je uzrujana.
Hrolfur se okrenuo prema Sigurduru Oliju, rekao mu da se nosi i da ih ostavi na miru.
Sigurdur Oli nije popuštao.
Odmah moraš s njom razgovarati, Erlendur, rekao je.
Što je to sad? Ponašate se kao da mene nema! povikao je Hrolfur i udario nogom o pod. Je li ovo urota, ovaj pakao?! Erlendur, ako ćemo razbijati temelje kuća kod ljudi kojima u
stanovima smrdi, onda ništa drugo nećemo ni raditi. To je sa- svim suludo! Idiotski!
Marion Briem došla je na tu zanimljivu ideju, rekao je Erlendur smireno kao i prije, i meni se to činilo pametnim. Kao i šefu policije. Molim te da mi oprostiš što ti se nisam javio i sretan sam što si opet na nogama. I moram priznati, neobično si zdrav. Sad me ispričajte.
Erlendur je prošao pokraj Hrolfura koji je buljio u njega i Sigurdura Olija spreman da nešto zausti, ali nije znao što.
Nešto mi je palo na pamet, rekao je Erlendur. Trebao sam to već odavno napraviti.
Što to? rekao je Sigurdur Oli.
Nazovi ove iz Lučke kapetanije i pitaj je li Holberg bio u Husaviku ili okolici negdje oko 1960. godine
Dobro. Evo, javi se ženskoj.
Koja je to žena? pitao je Erlendur i primio telefon. Ne poznajem nikakvu ženu.
Dali su joj vezu s tvojim mobitelom. Za tebe je pitala u policiji. Tamo su joj rekli da si zauzet, ali nije odustajala.
U to su stavili u pogon pneumatsku bušilicu na traktoru. Iz podruma je dopirala neizreciva buka i vidjeli su kako prašina suklja kroz vrata. Policajci su na sve prozore navukli zastore tako da se nije moglo vidjeti unutra. Svi su, osim onoga na bušilici, izašli van i čekali. Pogledavali su na sat i izgledalo je kao da pričaju o tome kako je već kasno. Znali su da s takvom galamom neće moći nastaviti do kasno u noć, tu, usred stambenog kvarta. Uskoro će morati prestati ili preći na nešto drugo.
Erlendur je s telefonom požurio u auto i buku ostavio za sobom. Odmah je prepoznao glas.
Tu je, rekla je Elin čim je čula Erlendura. Izgledalo je da je sva unezvjerena.
Polako Elin, rekao je Erlendur. O kome to govorite?
Stoji tu pred kućom na kiši i zuri prema meni. Glas se pretvorio u šapat.
Tko, Elin? Jeste li kod kuće? U Keflaviku?
Ne znam kad je došao, ne znam koliko već tamo stoji. Sad sam ga malo prije primijetila. Nisu me htjeli s vama spojiti.
Ne pratim vas sasvim. O kome pričate, Elin?
No, o onome čovjeku. Koliko vidim, to je ona prokleta beštija.
-Tko?
No, onaj razbojnik koji je napao Kolbrun!
Kolbrun? O čemu pričate?
Znam. To nije moguće, ali on tu ipak stoji.
Niste li se malo zabunili?
Nemojte mi govoriti da sam se zabunila. Nemojte! Znam dobro o čemu govorim.
Koji čovjek koji je napao Kolbrun?
Koji čovjek? Što vam to znači?
O kome govorite?
No, o HOLBERGU! Umjesto da se zadere na telefon, Elin je to prosiktala. On stoji tu pred mojom kućom!
Erlendur je zašutio.
Jeste li još tu? prošaptala je Elin. Što ćete poduzeti?
Elin, rekao je Erlendur ozbiljno. Holberg je mrtav. To je zasigurno netko drugi.
Ne razgovarajte sa mnom kao s djetetom. On stoji tu na kiši i bulji u mene. Životinja.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66499
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:38 am



28.
Veza se prekinula i Erlendur je upalio auto. Sigurdur Oli i Elinborg gledali su kako vozi unatrag kroz gužvu na ulici i kako nestaje niz nju. Pogledali su se i slegnuli ramenima, kao da su već odavno od njega odustali.
Nije bio ni izašao iz ulice kad je uspostavio vezu s policijom u Keflaviku i rekao im da odu do Elin i pokupe čovjeka u blizini njezine kuće, obučenog u plavu vindjaknu, traperice i bijele tenisice. Elin mu je tog čovjeka opisala. Rekao je naredniku da ne pali ni sirene niti rotirajuća svjetla, nego da idu koliko je god tiho moguće da čovjeka ne prestraše.
Ta baba priča same gluposti, rekao je Erlendur samome sebi i ugasio mobitel.
Vozio je iz Reykjavika koliko je brže mogao, kroz Hafnar- fjorčur, pa na cestu za Keflavik. Promet je bio težak, ali on je pretjecao u cik-cak, čak je prelazio i na pješačke otoke samo da koga pretekne. Nije se obazirao na semafore i u Keflavik je stigao za pola sata. Pomoglo mu je to što su nedavno aute službenika istražne policije, koji nisu imali policijskih obilježja, opremili plavim policijskim svjetlima koja su se mogla u posebnim slučajevima staviti na krov. Tome se svojevremeno smijao. Sjećao se da je tako nešto viđao u televizijskim poli- cijskim programima i činilo mu se glupim da se tako nešto uvede u Reykjavik.
Kad je stigao do Elinine kuće, tamo su već bila dva policijska auta. Elin gaje čekala u kući s još tri policajca. Rekla je da se onaj čovjek izgubio u mrak malo prije nego što su se pojavili policijski auti. Pokazala je policajcima gdje je stajao i kuda je otrčao, ali oni ga nisu ulovili, niti su koga primijetili. Policajci su bespomoćno stajali pred Elin koja im nije htjela reći tko je taj čovjek i zašto je opasan; činilo se da je jedini njegov grijeh to što stoji tamo na kiši. Kad su počeli ispitivati Erlendura, ovaj im je rekao da je taj čovjek vezan za istragu o ubojstvu u Reykjaviku. Zamolio ih je da mu jave ako bi pronašli nekoga tko odgovara Elininom opisu.
Elin je bila prilično uzbuđena i Erlendur je mislio da je najbolje riješiti se policajaca što prije. To mu je uspjelo bez ikakvih problema. Govorili su, pazeći da Elin ne čuje, da imaju i pametnijeg posla od ovoga, prtljati se s nekakvim babama.
Mogu se zakleti daje bio tu vani, rekla je Erlenduru kad su ostali sami. Ne znam kako to, ali to je bio on!
Erlendur ju je gledao i slušao i bilo mu je jasno daje ona u to uvjerena. Znao je daje u zadnje vrijeme bila pod velikim pritiskom.
Ali to je nemoguće, Elin. Holberg je mrtav. Vidio sam ga u mrtvačnici. Malo je razmislio i dodao: vidio sam mu srce.
Elin ga pogleda.
Je li bilo crno? pitala je, a Erlendur se sjetio patologovih riječi da ne može vidjeti je li to srce dobrog ili lošeg čovjeka.
Liječnik je rekao da je mogao doživjeti stotu, rekao je Erlendur.
Mislite da sam šenula, rekla je Elin. Mislite da sam si sve to umislila. Da je to jedan od načina da na sebe svratim pažnju radi....
Holberg je mrtav, Erlendur je prekine. Što da mislim?
Onda je to bio netko njemu vrlo sličan, rekla je Elin.
Opišite mi bolje tog čovjeka.
Elin je ustala, prišla prozoru u dnevnoj sobi i pokazala prema kiši.
Stajao je kraj puteljka koji vodi tu između kuća. Stajao je kao ukopan i gledao u moj prozor. Ne znam je li me vidio.
Nastojala sam se sakriti. Čitala sam, i kad se smračilo ustala sam da upalim svjetlo i usput pogledala kroz prozor. Nije imao ništa na glavi i izgledalo je kao da mu je svejedno što mu pljušti po glavi. Iako je tamo stajao, izgledalo je kao daje negdje daleko odavde.
Elin se zamislila.
Imao je crnu kosu i moglo mu je biti oko četrdeset godina. Srednje visine.
Elin, rekao je Erlendur. Vani je mrak. Kiša pljušti kao iz kabla. Jedva se vidi van kroz prozor. Put nije osvijetljen. Vi nosite naočale. Hoćete mi reći da...
Tek se počelo mračiti i nisam odmah odjurila na telefon. Dobro sam tog čovjeka pogledala i s ovog, a i s kuhinjskog prozora. Trebalo mi je dosta vremena da ustanovim da je to Holberg ili netko tko izgleda kao on. Put nije osvijetljen, ali po cesti ima dosta prometa i svaki auto koji je prošao osvijetlio bi ga pa sam mu dobro vidjela lice.
Kako možete biti tako sigurni?
Izgledao je kao Holberg kad je bio mladi, rekla je Elin. Ne onakav starac čije slike su bile u novinama.
Jeste li vi vidjeli Holberga kad je bio mladi?
Jesam, vidjela sam ga. Kolbrun su jednom sasvim ne- očekivano pozvali na razgovor s istražnom policijom. Rekli su joj da im mora bolje objasniti nešto u vezi slučaja. Sve skupa proklete laži. Neka Marion Briem je na tome radila. Kakvo je to ime? Marion Briem! Kolbrun su rekli da dode u Reykjavik.
Zamolila me da idem s njom i ja sam i otišla. Trebala je doći u neko određeno vrijeme, mislim u jutro. Došle smo tamo unutra i dočekala nas je ta Marion i odvela nas u neku sobu. Tamo smo neko vrijeme sjedile kad su se vrata otvorila i k nama je ušao Holberg. Marion je stajala na vratima iza njega.
Elin je zašutjela.
I što se desilo? pitao je Erlendur.
Moja je sestra doživjela šok. Holberg se smješkao i nešto radio s jezikom a Kolbrun me zgrabila kao da će se utopiti. Nije mogla doći do zraka. Holberg se počeo smijati i Kolbrun je dobila napad. Oči su joj se preokrenule, pjena joj je došla na usta i pala je na pod. Marion ga je izvela van i ja sam tamo prvi i zadnji put vidjela tu zvijer i nikad neću zaboraviti tu gubicu.
I to ste lice vidjeli večeras pred svojim prozorom? Elin je kimnula glavom.
Užasno sam se prestrašila, moram priznati, i to, naravno, nije bio sam Holberg, ali taj je čovjek izgledao isto kao on.
Erlendur je razmišljao da li da Elin ispriča kakve mu se misli motaju po glavi zadnjih dana. Razmišljao, je što joj sve smije reći i da li to što bi joj ispričao ima kakve veze sa stvarnošću. Sjedili su u tišini dok je on razmišljao. Stigla je večer i Erlendur je pomislio na Evu Lind. Opet je osjetio bol u prsima pa se pogladio kao da će je time odagnati.
Je li s vama sve u redu? pitala je Elin.
Ima jedna stvar kojom se bavimo u zadnje vrijeme, ali ne znam ima li u tome kakve istine, rekao je Erlendur. Ova scena podupire tu teoriju. Ako postoji još jedna Holbergova žrtva, ako je Holberg silovao i neku drugu ženu, nije isključeno da je i ta rodila dijete kao i Kolbrun. Razmatrao sam tu mogućnost
zbog poruke koju smo našli na lešu. Može biti da je dobila sina. Danas bi mu moglo biti nekih četrdeset godina, ako je silovanje počinjeno prije 1964. I može biti daje to on stajao večeras pred vašom kućom.
Elin je gledala Erlendura kao da ju je pogodio grom.
Holbergov sin? Je li to moguće?
Rekli ste da mu je nevjerojatno sličan.
Da, ali....
O tome sam mozgao. Ovome slučaju nedostaje karika, a možda je to taj čovjek.
Ali zašto? Kakvog on tu ima posla?
Nije vam jasno?
Što bi mi bilo jasno?
Vi ste teta njegovoj sestri, rekao je Erlendur i primijetio da joj lice poprima izraz čuđenja dok joj je malo pomalo dolazilo do mozga što to Erlendur govori.
Aučur je bila njegova sestra, prostenjala je. Ali kako zna za mene? Kako zna gdje stanujem? Kako može Holberga povezati sa mnom? U novinama nikad nisu spominjali njegovu prošlost, niti silovanja ili da ima kćer. Za Aučur nitko nije znao. Kako taj čovjek zna tko sam ja?
Na to će možda dati odgovor kad ga nađemo.
Mislite da je on Holbergov ubojica?
Sad me pitate je li ubio svog oca, rekao je Erlendur. Elin je razmislila.
Gospode Bože, rekla je onda.
Ne znam, rekao je Erlendur. Ako ga opet vidite tu vani, nazovite me.
Elin je ustala i prišla prozoru koji je gledao prema putu, gledala je van kao da očekuje da će onog čovjeka opet vidjeti.
Znam da sam bila pomalo histerična kad sam vas nazvala i govorila vam o Holbergu jer mi se u jednom trenutku učinilo da bi to mogao biti on. Pošteno sam se prestrašila kad
sam ga ugledala. Ali nisam se bojala. Prije sam bila ljuta zbog toga kakav je bio, kako je stajao, kako je objesio glavu. Činilo se
daje tužan, imao je žalosno lice. Taj čovjek, mislila sam, ne može se dobro osjećati. Ne može. Je li on bio u kontaktu sa svojim ocem? Znate li to?
Ja zapravo ni ne znam postoji li uopće taj čovjek, rekao je Erlendur. To što ste vi vidjeli podupire jednu teoriju. O tom čovjeku ništa ne znamo. Kod Holberga nema njegovih slika s krizme, ako ste to mislili. S druge strane, prije nego što je ubijen, Holberg je primio više telefonskih poziva koji su ga uznemirivali. Ne znamo ništa više.
Erlendur je izvadio telefon i zamolio Elin da ga ispriča na tren.
Ima kakvih vijesti? rekao je kad se SigurSur Oli javio.
U što si nas to upetljao! povikao je SigurSur Oli ne skrivajući ljutnju. Došli su do cijevi s drekom i sve je bilo prepuno odvratnih buba, pod vražjim su podom gmizali milijuni gnjusnih, malih buba. Čista jeza. Gdje si ti, dovraga?
U Keflaviku. Ima li traga Gretaru?
Ne, nikakvog vražjeg traga nikakvom prokletom Gretaru, rekao je SigurSur Oli i prekinuo vezu.
Ima još jedna stvar, Erlendur, rekla je Elin, a to sam otkrila sada kad ste govorili o srodstvu s AuSur. Sad vidim da sam bila u pravu. Nije mi u tom trenutku bilo jasno,, ali lice tog čovjeka podsjećalo me na nešto za što sam mislila da nikad više neću vidjeti. Bio je to lik iz prošlosti koji nikada neću zaboraviti.
Što ste rekli? pitao je Erlendur.
Zato se ja njega nisam bojala.
Kakav je to lik bio?
Nisam to mogla povezati. Podsjećao me i na AuSur. Nešto u vezi s njim podsjećalo me na nju.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66499
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:38 am





29.
SigurSur Oli zataknuo je telefon natrag u futrolu na remenu i otišao do kuće. Bio je u stanu s još nekima iz policije kad je pneumatska bušilica probušila pod i iz rupe se dizao takav smrad daje ovaj skoro povratio. Pojurio je prema vratima, kao i ostali tamo unutra, misleći da će mu sve iz trbuha izletjeti prije
nego što uspije izići van na svjež zrak. Kad su se opet spustili dolje, na sebi su imali zaštitne naočale i maske, ali se jezivi smrad i kroz to provlačio.
Operater bušilice proširio je rupu nad razbijenom kana- lizacijskom cijevi. To je išlo bez teškoća nakon što je probio pod. SigurSur Oli nije mogao odrediti koliko je vremena prošlo otkad je cijev pukla. Činilo mu se da se ispod poda skupila prilično velika hrpa izmeta. Iz rupe se dizala rijetka para.
Baterijom je osvijetlio tu jezu i vidio da se tlo povuklo najmanje pola metra od podne ploče.
Ta je jeza bila kao živa splav, sva pokrivena malim, crnim kukcima. Odskočio je unatrag kad je nekakva beštija protrčala kroz snop svjetla.
Čuvajte se! povikao je i izletio iz podruma. Ispod ovog su pakla štakori. Zatvorite rupu i nazovite zavod za deratizaciju. Sad prestajemo. Istog trena!
Nitko mu nije proturječio. Netko je rupu na podu prekrio linoleumom i podrum se začas ispraznio. SigurSur Oli nakon izlaska iz podruma skinuo je masku i zdušno udahnuo svježi zrak. Ostali su učinilo isto to.
Na putu u Keflavik Erlendur je slušao o napretku istrage u NorSurmyri. Pozvali su čovjeka iz deratizacije i ništa se u toj kući nije smjelo poduzimati sve do drugog jutra, kad sve živo u temelju bude istrijebljeno. SigurSur Oli otišao je kući i baš je bio gotov s tuširanjem kad ga je Erlendur nazvao i rekao mu novosti. Dva su policijska auta pred kućom čekala cijelu noć.
Eva Lind svog je oca dočekala na vratima kad se vratio kući. Bilo je više od deset sati. Mladenka je otišla. Prije odlaska rekla je Evi Lind da će se čuti sa svojim mužem. Nije bila sigurna hoće li mu reći pravi razlog svojeg bijega s vjenčanja. Eva Lind savjetovala je da mu kaže i da ne štedi svoju svinju od oca.
Zadnje što bi trebalo jest njega štedjeti.
Sjeli su u dnevnu sobu. Erlendur je Evi opisao istragu, do čega je dovela i što se njemu mota po glavi. To je ispričao zato da bi i njemu samome postali jasniji događaji prethodnih dana. Rekao
joj je skoro sve, kako su našli Holbergov leš u podrumu, o smradu u stanu, o poruci, staroj fotografiji u pisaćem stolu, o pornografiji u računalu, natpisu na grobnom kamenu, Kolbrun i njezinoj sestri, Elin, AuSur i njezinoj nerazjašnjenoj smrti, o snu koji ga je uhodio, ElliSiju u zatvoru i Gretarovom nestanku, Marion Briem, potrazi za Holbergovom drugom žrtvom i čovjeku pred Elininom kućom, mogućim Holbergovim sinom. Pokušao je sve sređeno ispričati i sam je sa sobom raspravljao o raznim teorijama i mišljenjima dok više nije mogao, pa je zašutio.
Evi Lind nije rekao da u djetetovom lešu nije bilo mozga. Još mu nije bilo jasno kako je to moguće.
Eva Lind ga je slušala bez prekidanja i primijetila je da se gladi po prsima dok govori. Shvatila je koliko Holbergov slučaj na njega utječe. Izgledao joj je malodušan, a to kod njega nikada prije nije primijetila. Klonuo bi govoreći o djevojčici. Bilo je kao da se povlači u samoga sebe, snizio bi glas i postao odsutan.
Je li AuSur curica o kojoj si govorio kad si se jutros derao na mene? pitala je Eva Lind.
Ona je bila, ne znam, svojoj majci dar Božji, rekao je Erlendur. Voljena preko groba i smrti. Oprosti ako sam prema tebi bio zločest. Nisam htio, ali kad vidim kako živiš, kad vidim kako se prema sebi ponašaš, nemarno i bez poštovanja, kad vidim tu destrukciju, sve što samoj sebi radiš, pa gledam mali lijes kako se diže iz zemlje, onda više ništa ne razumijem. Tad mi nije jasno što se događa i onda bih...
Erlendur je zašutio.
Mene isprebijao na smrt, Eva Lind dovršila je rečenicu. Erlendur je slegnuo ramenima.
Ne znam što bih onda. Možda je najbolje ništa ne raditi. Možda je najbolje pustiti da život ide svojim tijekom. Sve to zaboraviti. Raditi nešto pametno. Zašto da se čovjek s ovim gomba. Sa svim ovim smećem. Razgovarati se s ljudima kakav je ElliSi. Pregovarati s govnom kakav je Eddi. Vidjeti čime se ljudi kao Holberg zabavljaju. Čitati izvješća o silovanjima.
Kopati po temeljima punih gamadi i dreka. Iskopavati male lijesove.
Erlendur se sve žešće gladio po prsima.
Čovjek misli da to na njega ne utječe. Misli da je dosta jak da sve to podnese. Misli da se s godinama zna od toga ograditi i udaljiti od tog smrada, kao da se to njega ne tiče i na taj način sačuvati pamet. Ali odmak ne postoji. I nemoguće je ograditi se. Nitko nije dovoljno jakA Gadosti uhode čovjeka kao zli duhovi koji žive u mozgu i ne puštaju ga na miru sve dok smrad ne postane samim životom jer zaboravi kako žive obični ljudi. Takav jelaj slučaj. Kao zloduh pušten na slobodu da luduje čovjeku po glavi i na kraju ga upropasti.
Erlendur je duboko uzdahnuo.
Sve je to jedna prokleta močvara. Zašutio je, Eva je šutke sjedila s njim.
Tako je prošlo neko vrijeme dok nije ustala i sjela kraj njega, zagrlila ga i čvrsto se uz njega privila. Slušala je kako mu srce pravilno tuče, smireno, kao kucanje sata, i na kraju je zaspala s osmijehom na licu.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66499
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Strana 2 od 4 Prethodni  1, 2, 3, 4  Sledeći

Nazad na vrh


 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu