Močvara -Arnaldur Indriđason

Strana 3 od 4 Prethodni  1, 2, 3, 4  Sledeći

Ići dole

Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Ned Jun 10, 2018 5:18 pm

First topic message reminder :



Kada policija dođe na uviđaj u stan jednog ubijenog sedamdesetogodišnjaka, jedini tragovi koje nalazi jesu misteriozna poruka ubice i fotografija groba u kome je sahranjena četvorogodišnja devojčica.

Slučaj preuzima inspektor Erlendur, razvedeni pedesetogodišnjak narušenog zdravlja, čija je ćerka zavisnica od heroina a sin alkoholičar. Mada antiheroj u svakom pogledu, on je izuzetno posvećen poslu i ima neverovatan dar da nađe i sledi pravi trag.

Inspektor Erlendur otkriva da je ubijeni muškarac pre mnogo godina bio optužen za silovanje, ali i oslobođen zbog nedostatka dokaza. Da li se starčeva prošlost vratila da mu se osveti? U toj potrazi Erlendur se vraća decenijama u prošlost prateći tragove kroz mračne porodične tajne i neobične forenzičke dokaze sve dok ne otkrije stvari jezivije i šokantnije od ubistva jednog usamljenog starca.

Roman Močvara je proglašen najboljim skandinavskim kriminalističkim romanom, preveden je na preko dvadeset svetskih jezika i prodat je u preko milion primeraka.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 65857
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole


Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:39 am



30.
Sljedeći dan, oko devet sati, kraj Holbergove su se kuće opet skupile ekipe forenzičara i službenika istražne policije. Jedva da se danilo, iako je jutro bilo poodmaklo, nebo je bilo tmurno i još je kišilo. Na radiju su govorili daje količina oborina u listopadu bila gotovo jednaka onoj od rekordne 1926.
Kanalizacijsku su cijev otkopali i u temelju nije više ništa živo gmizalo. Rupa na podu bila je sad veća i kroz nju su mogla proći dva čovjeka odjednom. Stanari su se sjatili oko po- drumskih vrata. Naručili su vodoinstalatera da popravi cijev koji je bio spreman doći čim policija za to izda dozvolu.
Ubrzo se ustanovilo da je šupljina kraj zahodske cijevi relativno mala. Površina joj je bila oko tri kvadratna metra i sa svih je strana bila zatvorena jer tlo se nije svugdje odmaklo od podne ploče. Cijev je pukla na istom mjestu kao i prije. Mogao se
vidjeti stari popravak i šljunak ispod cijevi bio je drugačiji od onog oko nje. Forenzičari su raspravljali o tome da li da rupu još povećaju, iskopaju šljunak iz temelja i isprazne ga da mogu pregledati cijeli taj prostor. Nakon duljeg navlačenja, došli su do zaključka da bi ploča mogla puknuti ako sasvim odstrane tlo pod njom pa su odlučili primijeniti sigurniju i profesionalniju metodu, izbušiti male rupe ovdje-ondje po podu i kroz njih proturiti u temelj malu kameru.
Nisu oni forenzičari bez razloga, mislio je SigurSur Oli.
Gledao je dok su ovi bušili rupe u podu i nakon toga su s kamerama spojili dva televizijska ekrana koja je forenzički odjel imao na raspolaganju. Kamere su izgledale kao obične cjevčice sa svjetlima, ugurali su ih kroz rupe i njima upravljali daljinskim upravljačem. Pod su bušili tamo gdje su mislili da se nalaze šupljine, ugurali su kamere i upalili ekrane. Slika koja se pojavila bila je crno-bijela i vrlo nejasna, po mišljenju SigurSura Olija koji je imao njemački televizor od pola milijuna.
Erlendur je stigao u podrum otprilike u isto vrijeme kad su počeli pretragu kamerama, a malo zatim došla je 1 Elinborg. SigurSur Oli primijetio je da se Erlendur obrijao i obukao drugu, čistu odjeću koja se činila čak i izglačanom.
Ide to? pitao je Erlendur i upalio cigaretu na SigurSurov Olijev jad.
Tražit će kamerama, rekao je SigurSur Oli. Možemo to pratiti na televiziji.
Ima čega kraj kanalizacije? rekao je Erlendur uvlačeći dim.
Buba i štakora, ničeg drugog.
Što tu dolje odvratno smrdi, rekla je Elinborg i iz torbice izvadila mirisnu maramicu. Erlendur ju je ponudio cigaretom, ali ona je odbila.
Holberg je mogao upotrijebiti rupu koju je vodoinstalater napravio da Gretara sakrije ispod poda, rekao je Erlendur. Vidio je da je ispod podne ploče šupljina i otkopavao je šljunak dok Gretara nije smjestio tamo gdje mu je bila volja.
Okupili su se oko ekrana i nije im baš bilo jasno što to gledaju.
Mala zraka svjetla micala se amo-tamo, gore-dolje i na stranu. Koji put im se činilo da vide betonsku ploču, a koji put šljunak. Tlo je bilo vrlo neravno, ponekad bi prianjalo uz pod, a ponekad se spuštalo u dubinu i do osamdeset centimetara.
Dosta su dugo stajali i pratili snimanje. U podrumu je bila velika galama jer su stalno bušili nove rupe pa je Erlendur ubrzo izgubio strpljenje i izašao van. Malo zatim za njim je otišla i Elinborg pa konačno i SigurSur Oli. Svi skupa sjeli su u Erlendurov auto. Prošle im je večeri rekao zašto je tako iznenada nestao i odjurio u Keflavik, ali do sada nisu o tome imali vremena razgovarati.
-To se poklapa s porukom koja je ostavljena u NorSurmyri. I, ako je čovjek kojeg je Elin vidjela u Keflaviku tako sličan Holbergu, to podupire teoriju o njegovom drugom djetetu.
Ne mora biti daje Holberg dobio dijete nakon silovanja, rekao je SigurSur Oli. Ništa ne upućuje na to osim stoje ElliSi spomenuo drugu ženu. To je sve. A ElliSi je, očito, idiot.
Nitko od onih s kojima smo razgovarali, a poznavao je Holberga, nije spomenuo da je on imao sina, rekla je Elinborg.
Nitko od onih s kojima smo razgovarali nije ni poznavao Holberga, rekao je Sigurdur Oli. U tome je stvar. Bio je ne- društven, viđao bi pokojeg kolegu s posla, skupljao pornogra- fiju na netu, družio se s glupanima kakvi su ElliSi i Gretar.
Nitko o tom čovjeku ništa ne zna.
Da izdamo za tim misterioznim čovjekom potjernicu? pitala je Elinborg s nestašlukom u očima. Možemo upotrijebiti Holbergovu sliku iz mladosti, napraviti po njoj glinenu bistu i poslati u medije?
Ja mislim, rekao je Erlendur ne obazirući se na Elinborginu duhovitost, ovako: Ako Holbergov sin postoji, kako to da zna za Elin, AuSurinu tetu? Zar onda zna i za AuSur, svoju sestru? Ako zna za Elin, onda računam s tim da zna i za Kolbrun i za silovanje, a nije mi jasno kako. U medijima se nije govorilo o detaljima istrage. Otkud mu te informacije?
Da nije to izvukao iz Holberga prije nego što ga je ude-sio?
rekao je SigurSur Oli. Zar to nije vjerojatno?
Možda je to iznudio od njega, rekla je Elinborg.
Kao prvo, ne znamo postoji li taj čovjek uopće, rekao je Erlendur. Elin je bila vrlo uzbuđena. Ne znamo je li on ubio Holberga. Niti je li uopće znao da njegov otac postoji, ako je začet pod tim uvjetima, nakon silovanja. ElliSi kaže da je jedna žena prije Kolbrun prošla isto tako, možda i gore. Ako je iz toga proizašlo dijete, sumnjam daje majka imala žarku želju da priča o ocu. Nije policiji prijavila to što se desilo. U arhivama nemamo ništa o Holbergovim silovanjima. Tek trebamo naći tu ženu, ako uopće postoji...
I razbijamo temelje u potrazi za čovjekom koji sa slučajem vjerojatno nema nikakve veze, rekao je SigurSur Oli.
Kakav vas je to vražji humor spopao sad najednom? rekao je Erlendur povisivši glas. Ima li načina da se iz vas izvuče ijedna rečenica od koje se ne umire od smijeha?
Možda Gretar ne leži tu u temelju, rekla je Elinborg.
Kako to misliš? pitao je Erlendur.
Misliš daje možda još živ? rekao je SigurSur Oli.
Mogu zamisliti da je on znao sve o Holbergu, rekla je Elinborg. Znao je za kćer, inače ne bi slikao njezin grob. Sigurno je znao i kako je začeta. Ako je Holberg dobio drugo dijete, sina, ovaj je sigurno znao i za njega.
Erlendur i SigurSur Oli gledali su u nju sa sve većim za- nimanjem.
Možda je Gretar još s nama, nastavila je, i u kontaktu je sa sinom. To je jedan način kako da se objasni zašto sin zna za Elin i AuSur.
Ali Gretar je nestao prije devedeset i pet godina i ništa se o njemu od tada nije čulo, rekao je SigurSur Oli.
To što je nestao ne znači da je sigurno mrtav, rekla je Elinborg.
Tako da...počeo je Erlendur, ali gaje Elinborg prekinula.
Meni se čini da nema potrebe da se njega isključi. Zašto se ne bi uzela u obzir mogućnost da je Gretar živ. Leš nikada nije nađen. Možda je otišao iz zemlje. Njemu je možda bilo dosta
samo otići van grada. Nitko za njega nije pitao. Nikome nije nedostajao.
Ne sjećam se takvog slučaja, rekao je Erlendur.
Kakvog to? pitao je SigurSur Oli.
Da se nestali čovjek pojavi nakon cijele generacije. Kad netko tu u zemlji nestane, onda je to zauvijek. Nikada se ne desi da se netko opet pojavi nakon nekoliko desetljeća.
Nikada.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 65857
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:39 am





31.
Erlendur ih je ostavio u NorSurmyri i otišao gore do Baronsstigura da se sastane s patologom. Liječnik je završavao s pregledavanjem Holberga, a kad je Erlendur stigao, prekrio je leš. Posmrtnih ostataka Auour nije bilo za vidjeti.
Jeste li pronašli djevojčičin mozak? pitao je liječnik direktno kad je Erlendur ušao.
Ne, rekao je Erlendur.
Razgovarao sam s profesoricom, svojom starom prijateljicom s fakulteta, i sve sam joj objasnio, nadam se da je to u redu, i njoj se naše otkriće nije činilo čudnim. Novela Halldora Laxnessa, jeste li je pročitali?
O Nabukodonosoru? Zadnjih mi je dana ona često bila na pameti, rekao je Erlendur.
Ne zove li se Lilja, ta priča? Davno sam je pročitao, radi se o studentima medicine koji su ukrali leš i u lijes natrpali kamenja i to je ukratko radnja. Prije se o tome nije vodilo računa, baš kako i piše u priči. Na ljudima koji su umrli u bolnici vršila se obdukcija, ako nije bilo zabranjeno, i to je služilo za nastavu.
Koji put bi koji uzorak odstranili, a to je moglo biti bilo što. Od cijelih organa do manjih uzoraka tkiva. Onda su sve to zapakirali i dotični je primjereno pokopan. Sad to ide malo drugačije. Obdukcije se vrše samo uz pristanak obitelji i organe više ne odstranjuju za obuku ili analizu ako nisu ispunjeni određeni uvjeti. Mislim da se više ništa ne krade.
Mislite?
Liječnik je slegnuo ramenima.
Ne govorimo o transplantaciji organa, zar ne? rekao je Erlendur.
Sasvim druga stvar. Ljudi su obično spremni drugome pomoći ako se radi o životu i smrti.
I gdje je zbirka organa?
U ovoj tu kući ima na tisuće uzoraka, rekao je patolog. Tu u Baronsstiguru. Najveći dio toga je takozvana Dungalova zbirka, a to je najveća zbirka organa u zemlji.
To je sve pomno zabilježeno. Uzeo sam sebi slobodu da potražim naš uzorak, ali nisam ga našao.
A gdje je onda?
Trebali biste razgovarati s profesoricom i čuti što ona o tome ima za reći. Mislim da suneki popisi gore na fakultetu.
Zašto mi to odmah niste rekli? pitao je Erlendur. Kad ste otkrili da nema mozga? Znali ste to?
Razgovarajte s njom i onda mi se javite. Vjerojatno sam već previše rekao.
Postoje li popisi za zbirku na fakultetu?
Da, koliko je meni poznato, rekao je patolog, dao je Erlenduru profesoričino ime i rekao mu da ga ostavi na miru.
Znači, vi znate za Špajzu, rekao je Erlendur.
Jednu su sobu ovdje zvali Špajza, rekao je liječnik. Zatvorili su je. Ne pitajte me što je bilo sa staklenkama jer nemam pojma.
Zar vam je neugodno o tome govoriti?
Dajte prestanite.
Što?
Prestanite.
Profesorica, šef odjela za medicinu Islandskoga sveučilišta, zvala se Hanna i s druge strane stola zurila je u Erlendura kao daje tumor koji što prije mora odstraniti iz ureda. Bila je nešto mlada od Erlendura, izrazito odlučna, brza jezika i hitrih odgovora, nije, izgleda, podnosila isprazno blebetanje ili nepotrebne rasprave. Prilično ga je grubo zamolila da prede na stvar kad je Erlendur nadugo počeo objašnjavati zašto je on tu
u njezinom uredu. Erlendur se u sebi smijao. Odmah mu se svidjela i znao je da će se, prije no što se rastanu, svađati kao pas i mačka. Na sebi je imala tamno odijelo, bila je debeljuškasta, nenašminkana, svijetle, kratke kose, spretnih ruku, ozbiljnog i značajnog izraza lica. Erlendur bije rado vidio s osmijehom na licu. Želja mu nije bila udovoljena.
Omeo ju je u nastavi. Pokucao je, blesavac, na vrata pre- davaonice da pita za nju. Ona mu je otvorila i ljubazno ga za- molila da pričeka dok predavanje ne bude gotovo. Erlendur je stajao na hodniku petnaest minuta, kao markirant, dok se vrata nisu otvorila. Hanna je izletjela van, prošla pokraj Erlendura i rekla mu daje slijedi. To mu je jedva uspijevalo. Izgledalo je da ona grabi dva koraka dok on tek jedan.
Ne razumijem zašto istražna policija mene treba, rekla je vijoreći, okrenuvši glavu da se uvjeri daje Erlendur sustiže.
Čut ćete, rekao je Erlendur zadihan.
Nadam se da hoću, rekla je Hanna i uvela ga u svoj ured. Nakon što joj je Erlendur ispričao zašto je došao, ona je dugo sjedila i mislila. Erlenduru je uspjelo malo je usporiti pričom o Aučur, njezinoj majci i obdukciji, dijagnozi i mozgu koji je bio odstranjen.
Gdje ste rekli daje djevojčica bila hospitalizirana? pitala je konačno.
U bolnici u Keflaviku. Na koji način pribavljate organe za nastavu?
Hanna je zurila u Erlendura.
Ne razumijem pitanje.
U nastavi se služite ljudskim organima, rekao je Erlendur. Valjda se to zovu biološki uzorci, nisam ekspert, ali pitanje je jednostavno: Odakle ih dobivate?
Mislim da vama o tome ništa ne moram reći, rekla je i počela premetati papire koji su ležali na njezinom pisaćem stolu, kao da je prezauzeta da se njemu ozbiljnije posveti.
Za nas je od dosta velike važnosti, rekao je Erlendur, za nas u policiji, da ustanovimo postoji li još taj mozak. To je možda kod
vas registrirano. Svojevremeno Je bio na analizi, ali nije vraćen kamo pripada. Možda za to ima sasvim normalno objašnjenje. Trebalo je vremena da se tumor ispita, a leš je valjalo pokopati. Fakultet i bolnice spremišta su organa koja najprije dolaze u obzir. Vi samo sjedite tu s maskom na licu, a ja mogu svašta učiniti da vas, fakultet i bolnice dovedem u nepriliku.
Nevjerojatno je to koliko čovjek može izbr-bljati medijima, a tako su dosadni.
Hanna je dugo gledala Erlendura, a i ovaj je zurio u nju.
Vrana koja sjedi gladuje, rekla je na kraju.
A koja leti planduje, dopunio je Erlendur.
To je, zapravo, u tim stvarima jedino pravilo, ali ja vam ništa ne mogu reći, kako vam je već jasno. To su vrlo osjetljive stvari.
Ja to ne istražujem kao kakav kriminal, rekao je Erlendur. Ni ne znam radi li se baš o kradi organa. Što vi radite s mrtvim ljudima mene se ne tiče, ako ne prelazi neke granice.
Hannino lice poprimilo je još okrutniji izraz.
Ako je to medicini potrebno, može se na neki način uvažiti. Moj je zadatak da nađem određeni organ iz određene osobe i da ga ponovo dam na analizu i bio bih vrlo zahvalan ako je moguće ustanoviti što se s tim organom dešavalo otkad je odstranjen pa do današnjeg dana. To su informacije za mene privatno.
Kako za vas privatno?
Ne bih htio da se za to čuje. Rado bismo došli do tog organa, ako je moguće. Ja se pitam nije li bilo dovoljno uzeti samo uzorak, je li bilo neophodno odstraniti cijeli mozak?
Ne poznajem, naravno, taj određeni slučaj o kojemu vi pričate, ali danas vrijede o obdukciji stroža pravila nego u ono doba, rekla je Hanna nakon nekog razmišljanja. Ako je to bilo u šezdesetima, onda se to možda i desilo, ne kažem da nije moguće. Kažete daje djevojčica secirana protiv volje svoje majke. To jedva da je jedinstven slučaj. Danas se obitelj odmah nakon smrti pita daje li dozvolu za obdukciju. Mislim da mogu reći da se njihova volja poštuje, osim u izuzetnim slučajevima.
Kakav je taj bio. Smrt djeteta najgora je stvar. Ne može se riječima opisati jad ljudi koji su izgubili dijete i u takvim slučajevima pitanje o obdukciji može biti neugodno. Hanna je zašutjela.
Neki su ljudi registrirani u našim računalima, rekla je zatim, a drugi su u arhivama koje se nalaze tu u zgradi. O tome se vode prilično detaljni registri. Najveća zbirka organa u bolničkom vlasništvu je u Baronsstiguru. Jasno vam je da se najmanji dio medicinske obuke odvija na fakultetu. Ona se održava po bolnicama. Znanje dolazi od tamo.
Patolog mi nije htio pokazati zbirku organa, rekao je Erlendur. Htio je da prvo s vama razgovaram. Ima li fakultet što reći po tom pitanju?
Dođite, rekla je Hanna ne odgovorivši na njegovo pitanje. Idemo pogledati što kažu računala.
Ustala je i Erlendur je krenuo za njom. Otvorila je ključem prostranu sobu i unijela šifru u sigurnosni uređaj koji je visio na zidu kraj vrata. Prišla je pisaćem stolu i upalila računalo, a Erlendur se za to vrijeme ogledavao oko sebe. U sobi nije bilo prozora i police s arhivama bile su poredane uz zidove. Hanna je zatražila AuSurino ime i datum smrti i unijela ih je u računalo.
Nije tu, rekla je zamišljeno zureći u monitor računala. Registar u računalu seže samo do 1984. Unosimo u računalo sve podatke otkad je odjel za medicinu osnovan, ali nismo došli dalje od ovoga.
Pređimo onda na ormare, rekao je Erlendur.
Za ovo naprosto nemam vremena, rekla je Hanna pogledavši na sat. Moram opet na predavanje.
Prišla je Erlenduru i brzo se osvrnula oko sebe, hodala je među arhivama i čitala što je na njima pisalo. Tu i tamo je izvukla koju ladicu i listala papire, ali ih je ubrzo opet zatvarala.
Erlenduru se činilo da su ladice poredane po abecedi, ali nije imao pojma što je u njima bilo.
Držite li ovdje medicinska izvješća? pitao Je.
Hanna je uzdahnula.
Nemojte mi reći da ste vi iz agencije za zaštitu osobnih podatka, rekla je natmureno i zalupila još jednom ladicom.
Samo pitam, rekao je Erlendur.
Hanna je izvadila jedno izvješće i počela ga čitati.
Tu ima nešto o skupljanju uzoraka, rekla je. Tisuću devetsto šezdeset osme. Ovdje ima nekoliko imena. Ništa što bi vas zanimalo. Izvješće je spremila natrag u ormar, opet zalupila ladicom i izvukla drugu. Ovdje su još neka, rekla je. Čekajte malo. Tu je ime djevojčice Auour i ime njezine majke. Tu je to. Hanna je na brzinu pročitala izvješće.
Odstranjen jedan organ, rekla je kao da govori samoj sebi. Izvršeno u bolnici u Keflaviku. Dozvola obitelji... nema ničega. Nigdje ne piše daje organ uništen.
Hanna je zatvorila mapu.
Više ne postoji.
Mogu ja to vidjeti? rekao je Erlendur ne skrivajući napetost.
Neće vam ovo biti od koristi, rekla je Hanna, zatvorila fascikl, stavila ga natrag u ladicu i zatvorila je. Rekla sam vam to što ste htjeli znati.
Što tamo piše? Što skrivate?
Ništa, rekla je Hanna, a sad moram natrag na nastavu.
Onda idem po sudski nalog i vraćam se malo kasnije i bolje bi vam onda bilo da taj fascikl bude na svom mjestu, rekao je Erlendur hodajući prema vratima. Hanna ga je pratila pogledom.
Obećajete li da ove informacije neće procuriti? rekla je kad je Erlendur već nestajao kroz vrata.
Već sam vam to rekao. To su podaci samo za mene, rekao je Erlendur.
Onda pogledajte, rekla je Hanna, otvorila ormar i dodala mu fascikl.
Erlendur je zatvorio vrata, uzeo fascikl i zadubio se u njega. Hanna je izvadila kutiju cigareta i zapalila, čekajući da Erlendur završi s čitanjem. Nije se obazirala na natpis na kojem
je pisalo da je pušenje zabranjeno i soba je ubrzo bila puna dima.
-Tkoje Eydal?
Jedan od naših najboljih medicinskih znanstvenika.
Što mi od ovoga niste htjeli pokazati? Ne smijem razgovarati s tim čovjekom?
Hanna nije odgovorila.
O čemu se radi? rekao je Erlendur. Hanna je otpuhnula.
Koliko razumijem, on i sam čuva nekoliko organa, rekla je na kraju.
Taj čovjek skuplja organe? rekao je Erlendur.
On čuva nekoliko organa, malu zbirku.
Skupljač organa?
To je sve što znam, rekla je Hanna.
Možda je mozak kod njega, rekao je Erlendur. Tu piše da je on dobio njegov uzorak za analizu. Je li to vama problem?
On je jedan od naših najvećih znanstvenika, rekla je ponovo kroz stisnute zube.
Čuva mozak četverogodišnje djevojčice doma na kaminu, povikao je Erlendur.
Ne očekujem od vas da razumijete znanstveni rad, rekla je.
Što se tu ima razumjeti?
Nisam vas ovamo nikada trebala pustiti, prosiktala je Hanna.
Ovako nešto sam već prije čuo, rekao je Erlendur.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 65857
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:39 am



32.
Elinborg je pronašla ženu iz Husavika.
Trebala je provjeriti još dva imena pa je ostavila Sigurčura Olija u Nordurmyri s forenzičarima. Prva je žena reagirala kao i mnoge druge prije nje, silno se čudila, ali to je čuđenje izgledalo namješteno, već je od drugih čula tu priču, čak i nekoliko puta. Rekla je daje policiju zapravo i očekivala. Druga žena, zadnja na popisu, s njom nije htjela razgovarati. Nije ju puštala unutra. Rekla je da ne zna o čemu ova govori i da joj ne može pomoći.
Ali ta se žena ipak pomalo kolebala. Govorila je uz velik napor,
a to stoje rekla zvučalo je uvježbano. Ponašala se kao da ju je očekivala, ali za razliku od drugih, nije ni za što htjela znati. Htjela je se odmah riješiti.
Elinborg je osjetila da je našla ženu koju su tražili. Opet je pogledala svoje papire. Žena se zvala Katrin i bila je šefica odjela Biblioteke u Reykjaviku. Oženjena. Njezin je muž bio direktor jedne velike oglasne tvrtke. Imala je šezdeset godina. Troje djece. Sami sinovi, rođeni od 1958. do 1962. Te godine odselila se iz Husavika i od tog vremena živi u Reykjaviku.
Elinborg je opet pozvonila.
Mislim da biste trebali sa mnom razgovarati, rekla je kad je Katrin ponovo otvorila vrata.
Žena ju je pogledala.
Ne mogu vam ni u čemu pomoći, rekla je odmah, začuđujuće odrješita. Znam o čemu se radi. Dobila sam više tih groznih poziva. Ali ne znam ni za kakvo silovanje. Nadam se da vam je to dovoljno. Nemojte me više smetati.
Pritvorila je vrata.
Možda je ovo dovoljno meni, ali čovjeku po imenu Erlendur, koji istražuje Holbergovu smrt, to neće biti dovoljno. Kad sljedeći put otvorite vrata, on će ovdje stajati i neće se micati.
On neće pristati na zatvorena vrata. Može vas pozvati i u postaju, ako krene naopako.
Hoćete me, molim vas, pustiti na miru, rekla je Katrin zalupivši vratima.
Tako bih rado da mogu, mislila je Elinborg. Uzela je mobitel i nazvala Erlendura koji je izlazio iz fakulteta. Elinborg mu je opisala situaciju i on je rekao da će biti tamo za deset minuta. Elinborg nije bila pred kućom kad je stigao do Katrinine kuće, ali prepoznao je na parkiralištu njezin auto. Bila je to velika obiteljska kuća u Vogaru, na dva kata, s dvostrukom garažom. Pozvonio je i začudio se kad se na vratima našla Elinborg.
Mislim da sam pronašla tu ženu, rekla je tiho i uvela Erlendura unutra. Malo prije je izašla i zamolila me da udem i oprostim joj prijašnje ponašanje. Radije će s nama razgovarati
ovdje nego u postaji. Čula je priče o silovanju i očekivala nas je. Elinborg je uvela Erlendura u kuću i zatim u dnevnu sobu gdje je bila Katrin. Rukovala se s njim i pokušala se nasmiješiti, ali to joj baš nije pošlo za rukom. Bila je ukusno odjevena, na sebi je imala sivu suknju i bijelu bluzu, ravna gusta kosa sezala joj je do ramena, počešljana na stranu. Bila je visoka, tankih nogu i malih ramena, izraz na lijepom licu bio je blag i zabrinut.
Erlendur se osvrnuo po sobi. Posvuda knjige u zatvorenim staklenim ormarima. Lijep stol za pisanje stajao je kraj jednog od ormara, usred sobe bio je star, ali dobro ušču-van kožni kauč s foteljama, u jednom kutu stolić za pušenje. Na zidovima slike. Mali akvareli u lijepim okvirima, fotografije njezine obitelji. Bolje ih je pogledao. Sve su bile stare. Tri dječaka sa svojim roditeljima. Najnovije slike bile su s krizme. Izgledalo je kao da nisu maturirali, završili fakultet ili se oženili.
Kupit ćemo manju kuću, rekla je Katrin kao da se opravdava kad je vidjela da Erlendur gleda oko sebe. Za nas je ova postala preglomaznom.
Erlendur je kimnuo glavom.
Vaš muž, je li i on kod kuće?
Albert se vraća kasno navečer, on je u inozemstvu. Nadala sam se da možemo o ovome razgovarati prije nego što on dode.
Da sjednemo? rekla je Elinborg. Katrin se ispričala na nepristojnosti i ponudila im da sjednu. Sama je sjela na kauč, Elinborg i Erlendur sjeli su svako u svoju fotelju.
Što točno hoćete od mene? pitala je Katrin i gledala sad jedno, sad drugo. Nije mi zapravo jasno kakve ja s tim imam veze.
Čovjek je mrtav. Mene se to ne tiče.
Holberg je bio silovatelj, rekao je Erlendur. Žena sa Su5urnesa, koju je silovao, rodila mu je kćer. Kad smo to detaljnije ispitali, saznali smo daje to napravio i prije i daje ta žena bila iz Husavika, slične dobi kao i kasnija žrtva. Može biti daje Holberg nakon toga još koju silovao, to ne znamo, ali moramo pronaći njegovu žrtvu iz Husavika. Holberg je ubijen u svom domu i sumnjamo da se razlog tome nalazi u prošlosti tog
čovjeka, kako god gadna ona bila.
I Erlendur i Elinborg primijetili su da njihova priča na Katrin nije utjecala. Nisu je potresla ni Holbergova silovanja niti kći koju je dobio, nije ju zanimala žena sa SuSurnesa, niti njezina kćer. Erlendur je započeo.
Ove vas vijesti nisu uzdrmale, rekao je.
Ne, rekla je Katrin, zašto bi me to uzdrmalo?
Što nam možete reći o Holbergu? pitao je Erlendur nakon kraće šutnje.
Odmah sam ga prepoznala po slikama u novinama, rekla je Katrin i činilo se da je iz njezinog glasa nestala i zadnja trunka otpora. Riječi su joj se pretvorile u šapat. Ipak, jako se promijenio, rekla je.
Imali smo je u arhivama, objasnila je Elinborg. Dobili smo je s vozačke dozvole koju je bio obnovio. Vozač kamiona. Vozio je po cijeloj zemlji.
Svojedobno je meni rekao daje odvjetnik u Reykjaviku.
Vjerojatno je u to vrijeme radio za Lučku kapetaniju, rekao je Erlendur.
Bilo mije tek nešto malo više od dvadeset godina. Albert i ja smo imali dvoje djece kad se to desilo. Zajedno smo počeli živjeti jako mladi. Albert je ribario. Ne baš često. Imao je malu trgovinu i bio je zastupnik jednog osiguravajućeg društva.
Zna li on što se desilo? pitao je Erlendur. Katrin je zastala na tren.
Ne, nikad mu nisam rekla. I bilo bi mi drago da to ostane medu nama.
Zašutjeli su.
Niste nikome rekli što se dogodilo? pitao je Erlendur.
Nikome nisam rekla. Utihnula je. Erlendur i Elinborg čekali su.
Samu sebe zbog toga osuđujem. Bože moj, uzdahnula je. Znam da nisam u pravu. Znam da nisam bila kriva. Prošlo je četrdeset godina i još samu sebe osuđujem, iako znam da to ne bih trebala. Četrdeset godina.
Čekali su.
Ne znam u koje biste vi detalje išli. Što je od toga za vas značajno. Kao što sam rekla, Albert je bio na ribarenju. Ja sam se vani zabavljala sa svojim društvom i na plesu smo onda sreli te lju^ie.
Te ljude? ubacio je Erlendur.
Holberga i još jednog koji je bio s njim. Nikad nisam saznala kako se zvao. Pokazao mi je mali fotoaparat koji je nosio sa sobom. S njim sam malo pričala o fotografijama. Otpratili su nas do kuće moje prijateljice i tamo smo se nastavili zabavljati. Nas je bilo četiri koje smo skupa išle van. Dvije su od nas bile udate. Nakon nekog vremena rekla sam da hoću kući i on se ponudio da me otprati.
Holberg? rekla je Elinborg.
Da, Holberg. Ja sam to odbila, pozdravila svoje prijateljice i otišla doma. Nije bilo daleko. Ali kad sam otvorila vrata, stanovali smo u maloj obiteljskoj kući u novoj ulici koja je bila u izgradnji u Husaviku, on se našao iza mene. Rekao je nešto što nisam čula, gurnuo me unutra i zatvorio. Bila sam sasvim zbunjena. Nisam znala da li da se bojim ili čudim. Alkohol me isto bio otupio. Naravno da tog čovjeka nisam uopće poznavala, nikad ga prije nisam vidjela.
Zašto onda sebe okrivljujete? pitala je Elinborg.
Blesavo sam se ponašala na plesu, rekla je Katrin nakon nekog vremena. Pozvala sam ga na ples. Ne znam zašto sam to napravila. Bila sam malo popila, a nikad nisam baš podnosila piće. Mi prijateljice dobro smo se zabavljale i nekako sam se razularila. Bila sam neodgovorna. Pijana.
Ali vi ne možete sebe optuživati... počela je Elinborg.
Ništa što vi kažete meni ne može ni najmanje pomoći, rekla je Katrin tiho i pogledala Elinborg, pa mi ni nemojte govoriti što ja mogu ili ne mogu. Nema svrhe.
Od tog trenutka stalno je visio kraj nas, nastavila je nakon nekog vremena. Nije se doimao lošim, taj čovjek. Bio je duhovit i znao je kako nasmijati nas djevojke. S nama se igrao i zezao.
Kasnije sam se sjetila daje pitao za Alberta i saznao da sam sama kod kuće. Ali on je to napravio tako da ništa nisam posumnjala.
To je ugrubo ista priča kao i onda kad je Holberg napao ženu u Keflaviku, rekao je Erlendur. No ona je njemu bila dozvolila da je otprati kući. Onda ju je zamolio da se posluži telefonom pa ju je napao u kuhinji, odnio u spavaću sobu i tamo je silovao.
Taj se čovjek tad sasvim promijenio. Postao je odvratan. Što je samo govorio. Skinuo je s mene kaput, gurnuo me u kuću i zvao me groznim imenima. Bio je vrlo uzbuđen. Pokušala sam mu nešto reći, ali nije vrijedilo, a kad sam počela vikati, skočio je na mene i stavio mi ruku na usta. Onda me je odvukao u spavaću sobu...
Skupila je svu snagu i ispričala im što je Holberg napravio, po redu i ništa ne skrivajući. Nije bila zaboravila ništa što se desilo te večeri. Naprotiv, sjećala se svakog detalja. U njezinom iskazu nije bilo nikakvih osjećaja. Kao da je s papira čitala suhe činjenice. Nikad prije nije o tom događaju pričala na taj način, išla u takve detalje, a tako se od svega ogradila da se Erlenduru činilo kao da priča o nečemu što se dogodilo nekoj drugoj ženi. Ne njoj, nego nekoj drugoj. Negdje drugdje. U neko drugo vrijeme. U drugom životu.
Najednom mjestu u njenom izlaganju Erlendur je napravio grimasu, a Elinborg je u sebi proklela.
Katrin je utihnula.
Zašto niste prijavili tu životinju? pitala je Elinborg.
On je bio kao čudovište. Prijetio mi je da će me srediti ako ga prijavim, a policija ga ne zatvori. I što je bilo još gore, rekao je da će, ako budem od ovog radila problem, tvrditi da sam ga ja pozvala da se nađemo kod mene doma i nagovorila da s njim spavam. Upotrijebio je za to druge riječi, ali meni je bilo jasno. Bio je neizrecivo jak, ali na meni se ništa nije vidjelo. Pazio je da tako bude. O tome sam poslije razmišljala. Nekoliko me je puta lupio po licu, ali nikada prejako.
Kad se to desilo? pitao je Erlendur.
To je bilo 1961. godine. Kasno. Ujesen.
I nije bilo nikakvih posljedica? Holberga niste više vidjeli ili....
Ne. Nakon toga nikada ga više nisam vidjela. Sve dok nisam u novinama ugledala njegovu sliku.
Odselili ste se iz Husavika?
To nam je zapravo i bila namjera. Albert se stalno na to spremao. Nakon toga se ni ja nisam baš protivila. Husavičani su dobri ljudi i bilo je dobro živjeti u Husaviku, ali od onda tamo nisam bila.
Već ste imali dvoje djece, sinove, čini mi se, rekao je Erlendur i glavom kimnuo prema slikama s krizme, a onda dobivate i trećeg sina....kad to?
Dvije godine nakon toga, rekla je Katrin.
Erlendur ju je gledao i shvatio da laže po prvi put u cijelom tom razgovoru.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 65857
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:40 am




33.
Zašto si odustao? pitala je Elinborg oštro kad su iz kuće izlazili na ulicu.
Teško je uspijevala sakriti čuđenje kad je Erlendur iznenada zahvalio Katrin na suradnji. Rekao je da zna koliko je njoj teško o tome govoriti i da će on voditi računa o tome da ništa od ovoga o čemu su pričali ne ide dalje. Elinborg je ble-nula.
Njihov je razgovor tek bio počeo.
Počela ja lagati, rekao je Erlendur. To je za nju prevelika muka. Vidjet ćemo se s njom nakon nekog vremena. Njezine bi telefonske razgovore trebalo prisluškivati i pred njezinom kućom mora biti auto da možemo pratiti njezino kretanje i da saznamo tko je posjećuje. Trebamo se ponašati kao da gonimo kakvog dilera. Moramo saznati što rade njezini sinovi, dobiti, ako je moguće, njihove novije slike, ali ne smijemo privući preveliku pažnju. Moramo pronaći ljude koji su poznavali Katrin dok je živjela u Husaviku, one koji se čak sjećaju one večeri, ali to je već, valjda, previše. Zamolio sam Sigurdura
Olija da se kod Lučke kapetanije raspita o tome kad je Holberg za njih radio u Husaviku. Možda je već to obavio. Zatraži Katrinin i Albertov vjenčani list i pogledaj kad su ušli u brak.
Erlendur je sjeo u auto.
I, Elinborg, smiješ ići sa mnom kad je budemo ponovo ispitivali.
Je li moguće ponašati se onako kako je ona opisala? pitala je Elinborg još misleći na Katrininu ispovijest.
Mislim da je sve moguće kad se radi o Holbergu, odgovorio je Erlendur.
Odvezao se dolje u Norcurmyri. SigurSur Oli još je bio tamo. Razgovarao je s telefonskom kompanijom radi poziva koje je Holberg primio onog vikenda kad je ubijen. Dva od tih bila su s njegovog radnog mjesta, a ostala tri s javnih telefona u gradu: dva iz govornice u Lsekjargati, a jedan iz Hlemmura.
Još nešto?
Da, u vezi pornografije u njegovom računalu. Službenici forenzičkog odjela pregledali su veći dio i to je pravi užas. Pravi, čisti užas. Tamo je sve najgore što se može naći na netu, uključujući životinje i djecu. Taj je čovjek bio neopisiv perverznjak. Mislim da su odustali od toga da to dalje gledaju-
Možda ih nije potrebno toliko mučiti, rekao je Erlendur.
Ne znam, rekao je SigurSur Oli, ali to nam daje sliku tog odvratnog, jezivog gada kakav je taj čovjek bio.
Hoćeš reći da je zaslužio da dobije po glavi i umre? rekao je Erlendur.
Što ti misliš?
Jesi li razgovarao o Holbergu s Lučkom kapetanijom?
Ne.
Požuri s tim.
Maše li nam on to? pitao je SigurSur Oli. Stajali su ispred Holbergove kuće. Jedan od forenzičara izišao je iz podruma, stajao tamo u svojem bijelom radnom odijelu i mahao im da dodu. Izgledao je pomalo uzbuđen. Izišli su iz auta, spustili se u podrum i forenzičar im je pokazao da priđu jednom od
ekrana. Držao je mali daljinski upravljač i rekao im da upravlja kamerom koju su provukli kroz jednu od rupa u kutu dnevne sobe.
Gledali su u ekran, ali na njemu nisu vidjeli ništa što bi privuklo njihovu pažnju. Slika je bila zrnata, slabo osvijetljena, nejasna i bezbojna. Vidjeli su šljunak i podnu ploču, ništa neobično. Tako je prošlo neko vrijeme i na kraju je forenzičar postao previše nestrpljiv.
Ovo tu, rekao je i pokazao na sredinu ekrana, malo prema gore. Tik do podne ploče.
Što? pitao je Erlendur ništa ne videći.
Ne vidite? rekao je forenzičar.
Što? rekao je SigurSur Oli.
Prsten, rekao je forenzičar.
Prsten? rekao je Erlendur.
To što smo našli pod podom bez sumnje je prsten. Ne vidite ga?
Buljili su u ekran dok im se nije učinilo da naziru nešto što bi moglo biti prsten. Nije se moglo dobro razabrati, nešto gaje pokrivalo. To je sve što su vidjeli.
Kao da ga nešto prekriva, rekao je SigurSur Oli.
Mogla bi biti građevna plastika, rekao je forenzičar. Još njih skupilo se oko ekrana da vide što se događa. Pogledajte ovo ovdje, rekao je forenzičar. Ovu liniju kraj prstena. To lako može biti ljudski prst. Nešto tamo u kutu leži i mislim da to moramo bolje pogledati.
Razbijte pod, naredio je Erlendur. Da vidimo stoje to. Forenzičari su se dali na posao. Obilježili su to mjesto u dnevnoj sobi i počeli bušiti pod velikom pneumatskom buši- licom. Fina betonska prašina kovitlala se podrumom pa su Erlendur i SigurSur Oli stavili maske na lice. Stajali su kraj forenzičara i gledali kako rupa na podu raste. Betonska je ploča bila debela petnaest, dvadeset centimetara i bušilici je trebalo neko vrijeme da kroz nju prođe.
Kad je to uspjelo, otvor se brzo širio. Meli su krhotine betona
kako bi nastajale i ubrzo se ukazala plastika koja se vidjela kamerom. Erlendur je pogledao SigurSura Olija, a ovaj je kimnuo glavom.
Plastika se sve bolje vidjela. Erlenduru se činilo da je to debela, građevna plastika. Nije se moglo vidjeti kroz nju. Bio je zaboravio na buku u podrumu, odvratan smrad i prašinu koja se kovitlala. SigurSur Oli skinuo je masku s lica da bolje vidi.
Naginjao se i istezao preko forenzičara koji su razbijali pod.
Otvaraju li ovako egipatske grobnice? rekao je i time je napetost malo popustila.
Samo što, bojim se, tu ne leži nikakav kralj, rekao je Erlendur.
Je li moguće da smo tu pod Holbergovim podom pronašli Gretara? rekao je SigurSur Oli u očitom iščekivanju. Nakon četvrtine j.....nog stoljeća! Genijalno!
Njegova je mama imala pravo, rekao je Erlendur.
Gretarova mama?
Kao da gaje netko ukrao, tako je rekla.
Zapakiran u plastiku i strpan ispod poda.
Marlon Briem, rekao je Erlendur potiho i mahnuo glavom. Forenzičari su bjesnjeli bušilicama, pod se pod njima ras- puknuo i rupa je rasla dok se nije ukazala cijela plastična rola. Bila je duga kao čovjek srednje visine. Forenzičari su raspravljali kako da taj paket otvore. Odlučili su ga iz poda izvući u komadu i ne dirati ga dok ga ne otpreme u mrtvačnicu u Baronsstiguru gdje ga se može pregledati a da se ne unište mogući dokazi.
Donijeli su nosiljke koje su prošle večeri bili dopremili u podrum i položili ih kraj otvora na podu. Dvojica njih pokušala su ih dignuti, ali bilo im je preteško pa su im još dvojica došla pomoći. Uskoro su rolu uspjeli pomaknuti i potom izvući pa je staviti na nosiljke.
Erlendur je prišao tom paketu, nagnuo se nad njega i činilo mu se da kroz plastiku vidi lice, gnjilo i trulo, zube i dio nosa. Opet se uspravio.
Ne izgleda uopće tako loše, rekao je.
Što je ovo? pitao je SigurSur Oli i pokazao na nešto u jami.
Što? rekao je Erlendur.
Jesu li ovo filmovi? rekao je SigurSur Oli.
Erlendur je prišao bliže, sagnuo se i primijetio da su pod plastičnom rolom bili fotografski filmovi napola pokriveni šljunkom. Više metara filma razbacanog posvuda. Nadao se da su neki od njih bili razvijeni.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 65857
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:40 am




34.
Katrin se ostatak dana nije micala iz kuće. Nitko je nije ni posjetio ni nazvao. Navečer je pred kuću stigao čovjek u džipu koji je ušao u kuću noseći srednje velik kofer. Mislili su daje to Albert, njen muž. Tog se poslijepodneva trebao vratiti sa službenog puta iz Njemačke.
Dva su čovjeka u autu bez policijskih obilježja patrolirala pred kućom. Prisluškivali su telefon. Pronađena su njihova dva starija sina, ali nisu znali gdje je onaj najmlađi. Bio je rastavljen i stanovao je u malom stanu u SmaibuSahverfi, a stanje izgledao prazan. Motrili su njegov dom. Policija je skupljala o njemu podatke i njegov su opis poslali svim policijskim postajama u zemlji. Nisu smatrali nužnim obavijest o njemu dati u medije.
Erlendur je zaustavio auto pred mrtvačnicom u Baronsstiguru. Tamo su otpremili leš čovjeka za koji se vjeruje daje Gretar.
Forenzićki patolog, onaj isti koji je pregledao Holberga i AuSur, s leša je već maknuo plastiku. Pojavilo se muško tijelo glave savinute unatrag, otvorenih ustiju kao u kriku strave i ruku položenih sa strane. Koža je bila suha, skorena i sivkasta, kosa uz lice duga i bezbojna.
Izvadio mu je organe, rekao je patolog.
Ha?
Onaj tko ga je čuvao. Pametno, ako se leš misli očuvati. Zbog smrada. Malo se pomalo u plastici osušio. Prilično je dobro sačuvan.
Vidite li uzrok smrti?
Na glavi mu je bila plastična vrećica što ukazuje na to daje bio
zadavljen, ali moram ga bolje pogledati. Više ćete saznati malo kasnije. Za sve to treba vremena. Znate li tko je to? Nekakav je slabunjav, jadnik.
Imam svoje sumnje, rekao je Erlendur.
Jeste li razgovarali s profesoricom?
Prijazna žena.
Nije li?
Sigurčur Oli dočekao je Erlendura u njegovom uredu i rekao mu da je na putu do forenzičkog odjela. Uspjeli su povećati neke dijelove slika s filmova nađenim u Holbergovom podrumu. Erlendur mu je ispričao o njegovom i Elinborginom razgovoru s Katrin.
Ragnar, šef forenzičkog odjela, čekao ih je u svom uredu s nekoliko filmova na stolu i s povećanim fotografijama. Pružio im je fotografije i oni su se nadvili nad njih.
Samo su nam ove tri uspjele, rekao je šef, i zapravo ne znam što prikazuju. To je bilo sedam Kodakovih filmova od dvadeset četiri slike. Tri su bila sasvim crna i ne znamo jesu li ispucani, ali s jednog smo uspjeli razviti ovo malo što vidite. Je li vam što od ovoga poznato?
Erlendur i Sigurčur Oli zurili su u slike. Sve su bile crno-bijele. Dvije od njih bile su napola crne kao da se otvor za ekspoziciju nije sasvim otvorio, predmet slikanja nije bio u fokusu i bio je tako nejasan da nisu ništa mogli razabrati. Treća i zapravo zadnja bila je cijela i prilično jasna i prikazivala je čovjeka koji slika samoga sebe pred ogledalom. Fotoaparat je bio malen i plosnat, na njemu je bio fleš s četiri žarulje i to je osvijetlilo čovjeka u ogledalu. Bio je u trapericama i košulji i ljetnoj jakni koja mu je sezala do struka.
Sjećate se prvih fleševa? rekao je Erlendur sjetnim glasom. Revolucionarni izum.
Dobro ih se sjećam, rekao je Ragnar koji je bio Erlen-durovih godina. Sigurčur Oli gledao je sad jednog, sad drugog i tresao glavom.
Može li se ovo nazvati autoportretom? rekao je Erlendur.
Teško je razabrati njegovo lice radi fotoaparata, rekao je Sigurčur Oli, ali zar nije najvjerojatnije daje to sam Gretar?
Je li vam poznata okolina, ovo malo što se vidi? pitao je šef. Na slici u ogledalu moglo se iza fotografa vidjeti nešto što je nalikovalo na dnevnu sobu. Erlendur je razabrao naslon od stolice, čak i niski stolić, tepih na podu, dio nečega što su mogli biti zastori koji su sezali do poda, a sve drugo je bilo mutno.
Najviše je svjetla bilo na čovjeku u ogledalu, bliže rubovima nestajalo je u samo crnilo.
Dugo su gledali tu sliku. Nakon velikih napora, Erlendur je počeo razabirati nešto u mraku, s lijeve fotografove strane, a činilo mu se da razabire neki oblik, čak lice, obrve i nos. Bio je to samo nekakav osjećaj, nejednako osvjetljenje, sićušne sjene razbudile su njegovu maštu.
Možemo li uvećati ovaj djelić? pitao je Ragnara koji je zurio u to isto mjesto ništa ne razabirajući. Sigurčur Oli uzeo je sliku i držao je pred sobom, ali nije razabrao to što se Erlenduru činilo da vidi.
Začas smo gotovi, rekao je Ragnar. Pratili su ga iz ureda do forenzičara.
Ima li na filmovima otisaka prstiju? pitao je Sigurčur Oli.
Ima, rekao je Ragnar, dva tipa, istih kao i na slici s groblja. Gretarovi i Holbergovi.
Sliku su skenirali i ona se pojavila na velikom monitoru računala s željenim dijelom uvećanim. To stoje bilo samo ne- jednako svjetlo, na monitoru računala pretvorilo se u bezbroj točkica koje su ga cijelog prekrile. Ništa iz toga nisu vidjeli i sam je Erlendur izgubio iz vida ono što je mislio da je zapazio. Forenzičar je neko vrijeme tipkao, unosio naredbe, i slika se smanjila i zgusnula. Nastavio je, točke su se malo-po-malo poredale i oblikovale muško lice. Bilo je vrlo nejasno, ali Erlendur je na slici prepoznao Holberga.
Nije li to ona svinja? rekao je Sigurčur Oli.
Tu ima još nešto, rekao je forenzičar i nastavio pooš-travati
sliku. Uskoro su se ukazali valovi koji su Erlendura podsjetili na dugu žensku kosu i drugo, ne tako jasno lice. Erlendur je buljio u sliku dok mu se nije učinilo da to Holberg sjedi i priča s nekom ženom. U isti tren prikazala mu se neka čudna halucinacija i bilo mu je jasno. Htio je povikati ženi da ode iz tog stana, ali shvatio je da je prekasno. Desetljećima prekasno.
Uto je zazvonio telefon u sobi, ali nitko se nije pomaknuo. Erlendur je mislio da to zvoni telefon na pisaćem stolu.
To je tvoj, rekao je SigurSur Oli Erlenduru.
Erlenduru je trebalo neko vrijeme da nađe telefon i konačno je spravu iščeprkao iz džepa jakne.
Bila je to Elinborg.
Ti krasno zabušavaš? rekla je kad se konačno javio.
Daj pređi na stvar, rekao je Erlendur.
Stvar? Zašto si tako nervozan?
Znao sam da nećeš moći direktno reći to što si htjela.
Zovem zbog Katrininih dječaka, rekla je Elinborg. Ili muškaraca, to su sad odrasli ljudi.
Što s njima?
Sve su to fini dečki, po svoj prilici, samo što jedan od njih radi na vrlo zanimljivom mjestu. Mislila sam da bi to tebe interesiralo, ali ako si tako nervozan i zauzet i ne možeš se sa mnom razgovarati onda ću nazvati SigurSura Olija.
Elinborg.
Da, srce moje?
Za ime boga, ženo, povikao je Erlendur i pogledao SigurSura Olija, hoćeš li mi reći to što si htjela.
Taj sin radi u Institutu za istraživanje genetskog naslijeđa, rekla je Elinborg.
Molim?
Radi u Institutu za istraživanje genetskog naslijeđa.
Genetskog naslijeđa... koji sin?
Onaj najmlađi. Radi na njihovoj novoj bazi podataka. Radi s obiteljskim stablima i bolestima, islandskim obiteljima i nasljednim bolestima, genetskim bolestima. Taj je čovjek
stručnjak za islandske genetske bolesti.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 65857
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:40 am





35.
Erlendur se vratio kući kasno navečer. Namjeravao se sastati s Katrin rano ujutro i s njom popričati o svojim sumnjama.
Nadao se da će njezinog sina brzo naći. Ako se potraga bude oduljila, postoji opasnost da se mediji razbuktaju, a to je on htio izbjeći.
Eve Lind nije bilo doma. Pospremila je kuhinju nakon Erlendurovog ludovanja. Stavio je u mikrovalnu jedno odjela koje je kupio u non-stop dućanu i pritisnuo start. Razmišljao je o tome kako mu je prije nekoliko večeri Eva Lind prišla dok je stajao uz pećnicu i rekla mu da očekuje dijete. Činilo mu se da je prošla cijela godina otkad je sjedila nasuprot njemu, žicala novce i izmotavala se na njegova pitanja, a znao je da je prošlo tek nekoliko večeri. Noću bi još uvijek ružno sanjao. Nikad nije puno sanjao i sjećao se tek djelića sna kad bi se probudio, ali u javu ga je pratio neugodan osjećaj kojeg se nije mogao riješiti.
Nije pomagalo ni to što se stalno javljala bol u prsima, žarenje koje gladenjem nije mogao odstraniti.
Mislio je na Evu Lind i dijete, i na Kolbrun i AuSur, i o Elin, i Katrin i njezinim sinovima, o Holbergu i Gretaru, i ElliSiju i zatvoru, i o djevojci iz GarSabaera i njezinom ocu, i o samome sebi i svojoj djeci, svom sinu, Sindriju Snaeru, kojeg skoro nikad nije viđao, i Evi koja je tražila njegovu pomoć, a on se na nju derao kad mu nije bilo po volji to što ona radi. Bila je u pravu.
Kakvo je on imao pravo ikoga koriti?
Mislio je o majkama i kćerima, i očevima i sinovima, i majkama i sinovima, i očevima i kćerima, o djeci koja su se rađala, a nitko ih nije htio, i o djeci koja su umrla u tom malom islandskom društvu gdje se čini da su svi u srodstvu ili na neki način povezani.
Ako je najmlađi Katrinin sin bio Holbergovo dijete, je li on onda ubio svog oca? Je li znao daje Holberg njemu otac? Kako je to saznao? Je li mu Katrin to rekla? Je li to cijelo vrijeme
znao? Je li znao za silovanje? Je li mu Katrin rekla daju je Holberg silovao i daje ona njega tako zanijela? Kakav je to osjećaj? Kakav je osjećaj otkriti da čovjek nije ono što je mislio da jest? Da čovjeku otac nije otac, sam čovjek da nije njegov sin, daje čovjek sin nekoga za koga nije znao ni da postoji. Sin nasilnika, silovatelja.
Kako je to? mislio je Erlendur. Kako se čovjek s tim pomiri? Ode li i nađe svog oca pa ga ubije? Pa napiše: Ja sam on.
I, ako mu Katrin nije rekla za Holberga, kako je onda saznao istinu? Erlendur je dugo razmatrao to pitanje. Stoje dulje razmišljao i nabrajao mogućnosti, to je više mislio na stablo s porukama u Gar5abaeru. Za sina još je postojao samo jedan način da dozna istinu i Erlendur je to sljedeći dan kanio provjeriti.
I stoje to Gretar vidio? Zastoje morao umrijeti? Je li ucjenjivao Holberga? Je li znao za Holbergova silovanja i namjeravao ih odati? Je li on slikao Holberga? Tko je bila ona žena koja je sjedila s Holbergom na slici? Kad je to slikano? Gretar je nestao onoga ljeta kad je bilo nacionalno slavlje pa znači da je to slikano prije toga. Erlendur je razmišljao ima li još Holbergovih žrtava koje su ostale tihe.
Čuo je da se ključ okreće u bravi i ustao je. Eva Lind vraćala se kući.
Sastala sam se s onom djevojkom i otpratila je u GarSabasr, rekla je kad je ugledala Erlendura da izlazi iz kuhinje i zatvorila je vrata. Rekla je da će tužiti gada za sve one godine maltretiranja. Njezina mama je dobila živčani slom. Onda smo otišle.
Do muža?
Da, do njihovog malog, slatkog stančića, rekla je Eva Lind i šutnula cipele s nogu u hodniku. Htio se malo ljutiti, ali se smirio kad mu je objasnila.
Kako je to primio?
Dobar je to tip. Kad sam odlazila, on je bio na putu do Garčabaera da popriča s tim čovjekom.
Bome.
Misliš li da ima kakvog smisla tužiti tu beštiju? pitala je Eva Lind.
To su komplicirani slučajevi. Muškarci sve poriču i nekako se s tim izvuku. Pitanje je što će mama reći. Možda bi ona trebala razgovarati sa Ženskom kućom. Kako si ti?
Sve je u redu, rekla je Eva Lind.
Je si li pomišljala da ideš na ultrazvuk ili kako se to već zove? pitao je Erlendur. Mogu ići s tobom.
I to će doći na red.
Zbilja?
Da.
Dobro, rekao je Erlendur.
Što se s tobom dešava? pitala je Eva Lind stavljajući drugo gotovo jelo u mikrovalnu pećnicu.
Ove dane mislim samo na djecu, rekao je Erlendur. I stablo poruka koje je kao nekakvo obiteljsko stablo; ono čuva za nas razne poruke, samo ako znamo što tražimo. Mislim na sakupljačku groznicu. Kako ono ide pjesma o današnjem kljusetu?
Eva Lind gledala je svog oca. Znao je da se ona razumije u muziku.
Misliš, kakvo to danas kljuse, rekla je.
Klipše bez mozga u glavi, rekao je Erlendur.
U grudima gruda leda.
Lakomislenost slavi, dopunio je Erlendur. Na glavu je stavio šešir i rekao da se brzo vraća.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 65857
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:41 am






36.
Hanna je razgovarala s liječnikom pa je on te večeri Erlendura i očekivao. Živio je u otmjenoj kući u starom dijelu Hafnarfjorčura i dočekao je Erlendura na vratima, sav ljubazan i pristojan, nizak čovjek, sasvim ćelav i podebeo, zamotan u debeli kućni ogrtač. Bonvivan, mislio je Erlendur, sa stalnim, pomalo ženskim rumenilom na licu. Teško mu je bilo odrediti
dob, možda mu je bilo šezdeset. Pružio mu je ruku, suhu kao papir, i ponudio Erlenduru da ude u dnevnu sobu.
Erlendur je sjeo u velik kožni kauč boje crnoga vina i odbio ponuđeno žestoko piće. Liječnik je sjeo nasuprot njemu u fotelju i čekao da ovaj počne pričati. Erlendur se ogledao po dnevnoj sobi koja je bila prostrana i krcata slikama i umjetni- nama i pitao se da li liječnik živi sam. To gaje i pitao.
Oduvijek živim sam, rekao je liječnik. Odgovara mi, uvijek mi je odgovaralo. Kažu da ljudi u mojim godinama žale što nisu osnovali obitelj i imali djecu. Moji kolege mašu slikama svoje odrasle djece po kongresima u svijetu, ali mene obitelj nikada nije zanimala. Nikad nisam imao interesa za djecu.
Bio je sama srdačnost, pričljiv i prijateljski raspoložen kao da mu je Erlendur najbolji prijatelj i kao da je to za njega nekakvo priznanje. Erlendura je bilo baš briga.
Ali vas zanimaju organi u staklenkama, rekao je grubo. Liječnik se nije dao prestrašiti.
Hanna mi je rekla da se vi ljutite, rekao je. Ne znam zašto biste se ljutili. Ja se ne bavim ničim protuzakonitim. Istina, imam malu kolekciju organa. Najveći dio ih je sačuvan u formalinu u staklenkama. Držim ih tu u kući. Trebali su biti uništeni, ali ja sam ih uzeo da ih malo dulje čuvam. Čuvam i uzorke druge vrste, uzorke tkiva.
Liječnik je zašutio.
Zašto, vjerojatno vas zanima, nastavio je dalje, ali Erlendur je odmahnuo glavom.
Koliko ste organa ukrali, to sam vas htio pitati, rekao je, ali o tome možemo kasnije razgovarati.
Nisam ukrao nikakve organe, rekao je liječnik i polako se gladio po ćeli. Ne razumijem tu mržnju. Imate li što protiv da sebi natočim kapljicu serija? pitao je i dignuo se. Erlendur je čekao dok ovaj, prišavši barskom stolu, nije sebi natočio u čašicu. Ponudio je i Erlenduru koji je, zahvalivši se, odbio i debelim usnicama malo otpio. Na okruglom se licu vidjelo da uživa u okusu.
Ljudi svakodnevno sebi o tome ne razbijaju glavu, rekao je zatim, a niti nemaju za to razloga. Sve stoje mrtvo u našem je svijetu smeće, isto tako i mrtvo ljudsko tijelo. Nepotrebno je tu biti osjećajan. Duše više nema. Ostala je samo ljuska, a ljuska nije ništa. Morate to gledati s medicinske strane. Tijelo nije ništa, razumijete?
Vama očito nešto znači. Vi skupljate dijelove tijela.
Vani fakultetske bolnice kupuju organe za nastavu, nastavio je liječnik, ali ovdje to nije običaj. Tu se traži dozvola za svaku pojedinačnu obdukciju i koji put se zatraži da se odstrani organ koji nema veze s uzrokom smrti. To se odobrava ili odbija, kako to već bude. Najčešće se radi o starijim ljudima. Nitko organe ne krade.
Ali nije uvijek tako bilo, rekao je Erlendur.
Ne znam ja kako je to bilo u staro doba. Sigurno se onda nije ovako detaljno pratilo što se radi. Ne znam vam reći. Ne znam zašto vas to šokira. Sjećate se vijesti o Francuzima. Tvornica auta koja je otpornost na sudar testirala ljudskim tijelima, i dječjim. Šokirajte se njima. Organi se kupuju i prodaju po cijelom svijetu. Ljude čak i ubijaju zbog organa. Ovo što sam ja sakupio jedva da se može zvati kriminalom.
Ali zašto? rekao je Erlendur. Što s time radite?
Ispitujem, naravno, rekao je liječnik i srknuo šeri. Gledam pod mikroskopom. Što sve sakupljači ne rade? Filatelisti gledaju poštanske žigove. Sakupljači knjiga gledaju datume izdavanja. Astronomi imaju pred očima cijeli svijet i gledaju nevjerojatne veličine. Ja stalno gledam svoj mikroskopski svijet.
Vaš je hobi, znači, ispitivanje; vi imate sredstva za ispitivanje uzoraka i organa koje posjedujete?
Da.
Tu u kući?
Da. Ako su uzorci dobro očuvani, uvijek ih je moguće analizirati. Kad stignu nove informacije o nečemu ili čovjek hoće nešto posebno istražiti, oni su u cijelosti upotrebljivi za proučavanje. U cijelosti.
Liječnik je zašutio.
Pitate za Aučur, rekao je zatim.
Znate za nju? pitao je Erlendur začuđeno.
Vama je jasno da ne biste nikada mogli saznati od čega je umrla da nije bila secirana i da njezin mozak nije bio od- stranjen. Jasno vam je. Ona je predugo ležala u zemlji. Mozak ne bi bilo moguće proučiti s nekakvim rezultatima nakon više od trideset godina pod zemljom. Na taj vam način to, što kod vas izaziva takvo gađenje, zapravo pomaže. To vam je, nadam se, jasno.
Liječnik se zamislio.
Jeste li čuli za Ludvika sedamnaestog? Bio je sin Ludvi-ka šesnaestog i Marije Antoanete. Strpali su ga u zatvor za Francuske revolucije, smaknuli u dobi od deset godina.
Koga?
Ludvika sedamnaestog.
Ludvika?
U vijestima su rekli, prije možda godinu dana ili više, da su francuski znanstvenici ustanovili da je on umro u zatvoru, a ne iz njega pobjegao kako su neki tvrdili. Znate li kako su to otkrili?
Ne znam o čemu vi pričate, rekao je Erlendur.
Svojedobno je njegovo srce izvađeno i stavljeno u formalin. Mogli su testirati DNA i raditi druga testiranja i ustanovili su da su navodni rođaci svoju vezu s francuskim kraljevskim rodom temeljili na lažima. S princem nisu uopće bili u rodu. Znate kad je taj Ludvik umro, još dijete?
Ne.
Prije više od dvjesto godina. Godine 1795. Formalin je čudesna tekućina.
Erlendur je razmišljao o liječnikovim riječima.
Što znate o Aučur? pitao je.
Svašta.
Kako je uzorak završio kod vas?
Preko trećeg lica, rekao je liječnik. Mislim da o tome radije ne
bih pričao.
Iz Špajze?
Da.
Jeste li vi dobili Špajzu?
Dio nje. Ne trebate sa mnom razgovarati kao da sam kriminalac.
Erlendur je razmislio o njegovim riječima.
Jeste li ustanovili uzrok smrti? Liječnik je gledao Erlendura i pijuckao šeri.
Da vam pravo kažem, jesam. Uvijek sam bio više za analizu nego za liječničku službu. Zbog svoje sklonosti sakupljanju mogao sam to dvoje ujediniti, iako, naravno, u manjoj mjeri.
U sudskom izvješću iz Keflavika piše samo o tumoru, ali nema detaljnijeg objašnjenja.
Vidio sam to izvješće. Vrlo je površno, no to je bilo samo privremeno izvješće. Kao što sam rekao, ja sam to bolje proučio i mislim da imam neke odgovore na vaša pitanja.
Erlendur se u fotelji nagnuo prema naprijed.
I? rekao je.
Genetska bolest. Nalazi se u nekim našim obiteljima. Slučaj je bio vrlo kompliciran i, unatoč detaljnoj analizi, dugo nisam bio siguran. Konačno mi se činilo najvjerojatnijim da je tumor u vezi s nasljednom bolesti, neurofibromatozom. Ne očekujem da ste za to već čuli. Simptomi te bolesti nisu uvijek očiti. U nekim slučajevima ljudi mogu umrijeti a da se simptomi uopće ne pojave. To su prenosioci bez simptoma. Drugo je puno češća pojava, da se simptomi rano javljaju, i to najčešće pjege po tijelu i kožni tumori.
Liječnik je opet srknuo.
Ovi u Keflaviku u izvješću ništa takvo ne spominju, ali ja nisam siguran da su znali što da traže.
Obitelji su govorili o pjegama na koži.
A je li? Dijagnoze nisu uvijek sigurne.
Nasljeduje li se ova bolest s oca na kćer?
Može tako biti. Ali nasljeđivanje nije na to ograničeno. Oba
spola mogu bolest i prenositi i dobiti. Kažu da je takozvani čovjek-slon imao jedan oblik te bolesti. Jeste li vidjeli taj film?
Ne, rekao je Erlendur.
Koji put kosti počnu divlje rasti i dođe do deformacije kao u slučaju čovjeka-slona. Ali to je druga priča.
Zašto ste to tražili? Erlendur je prekinuo liječnika.
Bolesti mozga moja su specijalnost, rekao je. Ova djevojčica jedan je od mojih najinteresantnijih slučajeva. Pročitao sam sva izvješća o njoj. Nisu baš išli u detalje. Liječnik kojemu je ona spadala bio je slab liječnik opće prakse, u to vrijeme alkoholičar, ako sam dobro razumio. O tome sam skupio informacije, ali bilo kako bilo, on na jednom mjestu piše o tuberkuloznoj infekciji u glavi, a tako se to koji put opisivalo kad bi se ta bolest pojavila u ono vrijeme. Od toga sam počeo. Sudsko izvješće iz Keflavika također nije bilo baš detaljno, kako smo već prije spomenuli. Našli su tumor i to im je bilo dosta.
Liječnik je ustao i prišao velikom ormaru s knjigama. Izvukao je časopis i pružio ga Erlenduru.
Nisam siguran da ćete sve ovo razumjeti, ali ja sam objavio kratki znanstveni članak o svojim istraživanjima u prilično cijenjenom američkom medicinskom časopisu.
Pisali ste znanstveni rad o AuSur? pitao je Erlendur.
AuSur nam je pomogla pri razumijevanju te bolesti. Ona je za mene i medicinu bila od velike važnosti. Nadam se da vas to neće razočarati.
Djevojčičin bi otac mogao biti prenosilac, rekao je Erlendur još se trudeći da shvati stoje to liječnik rekao. I on prenosi bolest na svoju kćer. Daje imao sina, taj ne bi dobio bolest, ili kako?
Bolest se ne mora na njemu ispoljiti, rekao je liječnik, ali on bi mogao biti prenosilac kao i njegov otac.
Na primjer...?
Ako on dobije dijete, ono bi moglo dobiti tu bolest. Erlendur je razmislio o liječnikovim riječima.
Bolje vam je razgovarati s Institutom. On je naša nova Špajza. Odgovori su kod njih. Što vam je? Zašto tako reagirate? Znate li
tamo nekoga?
Ne, odgovori Erlendur, ali ubrzo ću znati.
Biste li pogledali Aučur? pitao je liječnik. Erlendur isprva nije razumio o čemu liječnik govori.
Hoćete reći ?
Tu dolje je moj mali laboratorij. Samo ga izvolite pogledati. Erlendur se kolebao.
U redu, rekao je.
Ustali su i Erlendur je slijedio liječnika niz uske stepenice. Liječnik je upalio svjetlo i na vidjelo je izašao snježno bijeli mali laboratorij s mikroskopima, računalima, epruvetama i aparatima za koje Erlendur nije imao pojma čemu služe.
Sjetio se primjedbe o sakupljačima koju je bio našao u nekoj knjizi. Sakupljači sebi stvore svoj svijet. Oko sebe naprave malen svijet, odaberu neke znakove iz stvarnosti koji onda postaju žiteljima svijeta koji su stvorili. I Holberg je bio sakupljač. Njegova je strast bila vezana za pornografiju. Od nje je napravio svoj privatni svijet, baš kao i liječnik od organa.
Tu je, rekao je liječnik.
Prišao je velikom, starom, drvenom ormaru, jedinom predmetu u sobi koji je odskakao od sterilne okoline, otvorio ga i skinuo debelu staklenku s poklopcem. Pažljivo ju je položio na stol i Erlendur je na jakom fluorescentnom svjetlu ugledao mali dječji mozak koji je plutao u mutnom formalinu.
Odlazeći od liječnika sa sobom je ponio malu crnu kožnu torbu s AuSurinim posmrtnim ostacima. Vozeći pustim ulicama mislio je na Špajzu i nadao se da dijelove njegovog tijela neće nikada čuvati u laboratorijima. Još je padala kiša kad je stigao do svoje zgrade. Ugasio je motor, upalio cigaretu i gledao u noć.
Erlendur je bacio pogled na crnu torbu na prednjem sjedalu. Vratit će Audur tamo gdje joj je mjesto.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 65857
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:41 am



37.
Policajci koji su stražarili pred Katrininom kućom oko ponoći
su primijetili da je Albert izišao van iz kuće i zalupio vratima, požurio u svoj auto i odvezao se. Izgledalo je kao da mu je vjetar pod petama i opazili su da drži istu onu malu putnu torbu koju je imao kad se ranije tog dana vratio s puta. Policija te noći više nikog nije primijetila, nisu vidjeli ni Katrin.
Pozvali su iz susjedstva policijsko vozilo ophodnje da prate Alberta koji je za noć uzeo sobu u hotelu Esja.
Erlendur se pred Katrininom kućom pojavio drugog jutra u osam sati. S njim je bila i Elinborg. Još je padalo. Već danima nije bilo sunca. Tri puta su pozvonili dok se iznutra nije začulo šuškanje, a vrata se otvorila. Katrin se pojavila na vratima.
Elinborg je zapazila da na sebi ima onu istu odjeću od jučer i da je plakala. Bila je blijeda u licu i oči su joj bile crvene i natečene.
Oprostite, rekla je Katrin izbezumljeno, mora da sam zaspala u fotelji. Koliko je sati?
Smijemo li ući? rekao je Erlendur.
Nisam Albertu nikad rekla što se desilo, rekla je i ušla u kuću ne pozvavši ih da udu. Erlendur i Elinborg pogledali su jedno drugo i krenuli za njom.
Ostavio me prošle večeri, rekla je Katrin. Koliko je zapravo sati? Mislim da sam zaspala u fotelji. Albert je bio tako bijesan. Nikad ga nisam vidjela tako bijesnog.
Možete li kontaktirati koga od svojih? Nekoga tko može doći da bude kraj vas? Vaše sinove?
Ne, Albert će se vratiti i sve će biti u redu. Ne bih htjela smetati dečke. Bit će sve u redu. Albert će se vratiti.
Zašto je bio tako bijesan? pitao je Erlendur. Katrin je sjela na kauč u dnevnoj sobi. Erlendur i Elinborg sjeli su nasuprot nje, baš kao i prije.
Bio je tako užasno bijesan, moj Albert. A inače je tako miran. Albert je dobar čovjek, tako dobar čovjek, i uvijek je prema meni bio tako dobar. U dobrom smo braku. Uvijek smo bili sretni.
Možda biste radije da dođemo kasnije, rekla je Elinborg. Erlendur ju je oštro pogledao.
Ne, rekla je Katrin, sve je u redu. Sve će biti u redu. Albert će se vratiti. Mora se samo oporaviti. Bože dragi, kako je to teško. Trebala sam mu to odmah reći, rekao je. Nije mogao razumjeti zašto sam o tome šutjela sve ovo vrijeme. Derao se na mene.
Katrin ih je gledala.
Nikad se prije nije na mene derao.
Pozvat ću vam doktora, rekla je Elinborg i ustala. Erlendur nije vjerovao vlastitim ušima.
Ne, sve je u redu, rekla je Katrin. Nema potrebe. Samo sam malo zbunjena nakon sna. Sjedite samo. Proći će to.
Što ste rekli Albertu? pitao je Erlendur. Jeste li mu rekli za silovanje?
Htjela sam mu to reći sve ove godine, ali nisam mogla skupiti snage. Nikada nisam nikome o tome pričala. Nastojala sam to zaboraviti kao da se nikada nije ni desilo. Često mi je bilo teško, ali išlo je nekako. Onda ste došli vi i ja sam morala sve priznati. Nekako sam se nakon toga bolje osjećala. Kao da ste me riješili velikog tereta, znala sam da mogu ispričati cijelu istinu i da je to ispravno. Čak i nakon sveg tog vremena.
Katrin je zašutjela.
Razljutio se zato što mu niste rekli za silovanje? pitao je Erlendur.
Da.
Zar nije razumio vaše gledište? pitala je Elinborg.
Rekao je da sam mu to trebala odmah reći. Mogu to razumjeti. Rekao je daje uvijek prema meni bio iskren i da to nije zaslužio.
Nije mi sasvim jasno, rekao je Erlendur. Koliko čujem, Albert bi trebao biti iznad toga. Očekivao bih da će vas utješiti i stajati uz vas u tim nevoljama, a ne izjuriti van.
Znam, rekla je Katrin. Možda mu nisam ispričala kako treba.
Kako treba? rekla je Elinborg ne skrivajući čuđenje. Kako bi se tako nešto trebalo ispričati?
Katrin je odmahnula glavom.
Ne znam. Kunem se da ne znam.
Jeste li mu ispričali cijelu istinu? pitao je Erlendur.
Rekla sam mu to što sam rekla i vama.
I ništa drugo?
Ne, rekla je Katrin.
Samo za silovanje?
Samo, ponovila je Katrin. Samo! Kao da to nije dovoljno. Kao da nije dovoljno da čuje da sam bila silovana, a on za to nikada nije saznao. Zar to nije dosta?
Zašutjeli su.
Znači, niste mu rekli za vašeg najmlađeg sina? pitao je Erlendur konačno.
Katrin gaje pogledala, a iz očiju joj je sijevalo.
- Što je s našim najmlađim sinom? rekla je odrješito.
- Nazvali ste ga Einar, rekao je Erlendur koji je bio pregledao informacije koje je Elinborg skupila o njezinoj obitelji dan prije.
Što s Einarom? Erlendur ju je gledao.
Što s Einarom? ponovila je.
On je vaš sin, rekao je Erlendur. Ali on nije sin svog oca.
O čemu vi govorite? Nije sin svog oca? Naravno daje sin svog oca! Tko nije sin svog oca?
Oprostite, nisam sasvim jasan. On nije sin oca za kojeg je on mislio da mu je otac, rekao je Erlendur mirno. On je sin vašeg silovatelja. Holbergov sin. Jeste li svom mužu to rekli? Je li zbog toga izjurio van?
Katrin je šutjela.
Jeste li mu rekli cijelu istinu?
Katrin je gledala Erlendura. Izgledalo mu je da se misli i dalje protiviti. Tako je prošlo neko vrijeme, a onda je vidio da usnice popuštaju. Ramena su se spustila, zatvorila je oči, tijelo joj je klonulo i ona je briznula u plač. Elinborg je oštro pogledala Erlendura, ali Erlendur je gledao Katrin u foteljii puštao je da se smiri.
Jeste li mu rekli za Einara? pitao je konačno kad mu se činilo da se pribrala.
Nije vjerovao, rekla je.
Da Einar nije njegov? rekao je Erlendur.
Einar i Albert su u vrlo bliskim odnosima oduvijek. Od dječakovog rođenja. Naravno da Albert voli i svoja druga dva sina, ali Einara posebno. Od samog početka. On je i najmlađe dijete i Albert gaje uvijek mazio.
Katrin je zašutjela.
Možda zato nisam ništa govorila, rekla je. Znala sam da to Albert ne bi mogao podnijeti. Godine su prolazile i ja sam se pravila da ništa nije bilo. Ništa nisam govorila. I dobro je tako išlo. Holberg je ostavio otvorenu ranu i zašto ona ne bi smjela zacijeliti na miru? Zašto da on uništi našu zajedničku budućnost? To je bio moj način da iziđem na kraj s tim užasom.
Je li vam odmah bilo jasno daje Einar Holbergov sin? pitala je Elinborg.
Isto tako je mogao biti i Albertov. Katrin je opet zašutjela.
Vidjeli ste mu to na licu, rekao je Erlendur. Katrin gaje pogledala.
Kako to da vi sve znate? rekla je.
Sličan je Holbergu, zar ne? rekao je Erlendur. Holbergu kad je bio mlad. Viđenje u Keflaviku i žena koja gaje spazila mislila je daje on sam Holberg.
Medu njima ima neke sličnosti.
Ako svom sinu nikad niste ništa rekli i vaš muž nije znao o Einaru, čemu onda sad taj veliki obračun između vas i Alberta? Što je to prouzrokovalo?
Koja žena u Keflaviku? Je li tamo živio sa ženom?
Ne, rekao je Erlendur i razmišljao da li da joj kaže za Kolbrun i Aučur. Znao je da će prije ili kasnije za to saznati i nije vidio zašto Katrin ne bi već sad smjela čuti istinu. Već prije joj je rekao za silovanje u Keflaviku, a sad je spomenuo i žrtvino ime i ispričao joj o Aučur koje je umrla još kao dijete nakon duge i teške bolesti. Rekao joj je da su našli sliku grobnog kamena u Holbergovom pisaćem stolu i kako ih je ona dovela do Keflavika i do Elin. I na koji su način dočekali Kolbrun kad je podnijela prijavu.
Katrin je pažljivo slušala pripovijest. Oči su joj zasuzi-le kad je
pričao o Aučurinoj smrti. Rekao joj je i za Gretara, čovjeka s fotoaparatom kojeg je ona vidjela s Holbergom, i kako je taj nestao netragom sve dok ga sada nisu našli zabetoniranog u pod u Holbergovom podrumskom stanu.
Zbog toga je taj cirkus u Norcurmyri o kojem su govorili u vijestima? rekla je Katrin.
Erlendur je kimnuo glavom.
Nisam znala daje Holberg silovao i druge žene, rekla je Katrin. Mislila sam da sam bila samo ja.
Znamo za vas dvije, rekao je Erlendur. Moguće je da ih ima i više. Ne mora biti da će to ikada izići na vidjelo.
Znači da je Aučur bila Einarova polusestra, rekla je Katrin zamišljeno. Blaženo dijete.
Jeste li sigurni da za nju niste znali? pitao je Erlendur.
Naravno da sam sigurna, rekla je. Nisam imala pojma.
Einar zna za nju, rekao je Erlendur. Pronašao je Elin u Keflaviku.
Katrin nije odgovorila. Odlučio je ponoviti pitanje.
Ako vaš sin nije ništa znao i ako niste vašem mužu ništa bili rekli, zašto je vaš sin baš sada saznao istinu?
Ne znam, rekla je Katrin. Čekajte, recite mi, kako je ta jadna curica umrla?
Znate daje vaš sin osumnjičen za Holbergovu smrt, rekao je Erlendur ne odgovorivši na njeno pitanje. Nastojao je to stoje imao reći što pažljivije izložiti. Katrin mu se činila začudno mirnom, kao da nije iznenađena time da je njezin sin osumnjičen za ubojstvo.
Moj sin nije ubojica, rekla je tiho. On nikada ne bi mogao nikoga ubiti.
Vrlo je vjerojatno da je Holberga lupio po glavi. Možda ga nije namjeravao ubiti. Vjerojatno je to učinio u napadu bijesa.
Ostavio nam je poruku. Na njoj je pisalo: Ja sam on. Razumijete li me?
Katrin je šutjela.
Je li znao da je Holberg njegov otac? Je li znao što je Holberg
vama napravio? Je li otišao sastati se sa svojim ocem? Je li znao za Aučur i Elin? Kako to?
Katrin je pognula glavu.
Gdje je sad vaš sin? pitala je Elinborg.
Ne znam, rekla je Katrin tiho. Ne javlja mi se već par dana. Pogledala je Erlendura.
Najednom je saznao za Holberga. Znao je da tu nešto nije kako treba. To je saznao u firmi u kojoj radi, rekla je. Rekao je da se tajne više ne mogu skrivati. Rekao je daje sad sve to u bazi podataka.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 65857
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:42 am




38.
Erlendur je gledao Katrin.
I on je na taj način saznao za svog pravog oca? pitao je-
Ustanovio je da ne može biti sin svoga oca, rekla je Katrin tiho.
Kako to? pitao je Erlendur. Što je on to tražio? Zašto se za samoga sebe raspitivao u bazi podataka? Je li to slučajnost?
Ne, rekla je Katrin. Nije to nipošto bila slučajnost.
Elinborg je prekipjelo. Htjela je da prestanu s ispitivanjem i dozvole Katrin da se odmori. Ustala je, rekla da ide popiti malo vode i dala Erlenduru znak daje slijedi. Otišao je za njom u kuhinju. Tamo mu je Elinborg rekla da je toj ženi sigurno već dosta i da bi je trebali pustiti na miru, uputiti je da se posavjetuje s odvjetnikom prije nego što nastavi s izjavama.
Bilo bi dobro odgoditi preslušavanje za kasnije, razgovarati s njezinom obitelji i nekoga zamoliti da bude kraj nje i pomaže joj. Erlendur je napomenuo da Katrin nije uhićena, da nije ni za što osumnjičena, da ovo nije službeno saslušavanje nego skupljanje informacija i daje Katrin ovog trena spremna za suradnju. Zato neka nastave. Elinborg je odmahnula glavom.
Željezo se kuje dok je vruće, rekao je Erlendur.
Slušaj se samo! siktala je Elinborg.
Katrin se pojavila na kuhinjskim vratima i pitala ne misle li
nastaviti. Spremna je reći istinu i ovaj put ništa ne skrivati.
Hoću da s tim bude gotovo, rekla je.
Elinborg je pitala misli li se posavjetovati s odvjetnikom, ali Katrin je odbila. Rekla je da nijednoga ne poznaje i da nikada do sad nije trebala pomoć odvjetnika. Nije znala kako se to radi.
Elinborg je optužujući gledala Erlendura. Pitao je Katrin da li da nastave. Kad su sjeli, Katrin je počela pričati. Tužna, trljala je ruke i utonula u pripovijest.
Albert je tog jutra letio u inozemstvo. Ustali su vrlo rano. Skuhala im je kavu. Po stoti su put pričali o tome da bi trebali prodati kuću i kupiti nešto manje. Često su o tome diskutirali, ali uvijek je ostajalo samo na riječima. Možda im se to činilo prevelikim korakom, kao da potvrđuju činjenicu da su ostarjeli. Nije im se činilo da su stari, ali ipak su mislili da bi se morali preseliti u manju kuću. Po povratku je Albert odlučio razgovarati s posrednikom za kupnju nekretnina.
Onda je otišao u džipu.
Ona je opet legla. Na poslu je trebala biti za dva sata, ali nije mogla spavati. Ležala je i okretala se u krevetu do osam sati. Onda je ustala. Bila je u kuhinji kad je čula da Ehiar ulazi. Imao je ključeve od kuće. Odmahje vidjela da nešto s njim nije u redu, ali nije znala što. Rekao je daje bdio cijele noći. Hodao je po dnevnoj sobi i kuhinji i odbijao sjesti.
Znao sam da se tu nešto ne poklapa, rekao je i Ijutito gledao svoju majku. To sam cijelo vrijeme znao!
Nye joj bilo jasno zašto je bijesan.
Znao sam da se u tom paklu nešto ne poklapa, ponovio je gotovo se derući.
O čemu govoriš, dušo, rekla je još ne shvaćajući razlog njegovoj ljutnji. Što se ne poklapa?
Provalio sam šifru, rekao je. Prekršio sam pravila da provalim šifru. Htio sam vidjeti kako se ta bolest prenosi u obiteljima i ona se prenosi u obiteljima, to ti mogu reći. Javlja se u nekoliko obitelji, ali ne u našoj. Ni u tatinoj ni u tvojoj. Zato se to ne poklapa. Razumiješ?
Razumiješ li što ti ja govorim?
Erlendurov je mobitel zazvonio u džepu njegove jakne pa je zamolio Katrin da ga ispriča. Erlendur se javio iz kuhinje. Bio je to Sigurčur Oli.
Traži te baba iz Keflavika, rekao je bez ikakvog uvoda.
Baba? Misliš Elin?
Da, Elin.
Jesi li razgovarao s njom?
Jesam, rekao je Sigurčur Oli. Rekla je da mora s tobom razgovarati i to odmah.
Znaš li što hoće?
Nije mi to nikako htjela reći. Kako vama ide?
Jesi li joj dao broj mog mobitela?
Ne.
Ako opet nazove, daj joj onda moj broj, rekao je Erlendur i prekinuo razgovor. Katrin i Elinborg čekale su ga u dnevnoj sobi. Oprostite, rekao je Katrin. Nastavila je sa svojom pričom. Einar je šetao po sobi Katrin gaje nastojala smiriti i shvatiti zastoje njezin sin tako uzbuđen. Sjela je i zamolila ga da sjedne kraj nje, ali on je nije slušao. Hodao je ispred nje, amo, tamo. Znala je da mu je već dugo teško, a nije pomogla ni rastava. Žena gaje ostavila. Htjela je početi novi život. Nye htjela da je svlada tuga.
Reci mi što je, rekla je.
Toliko toga, mama, i previše.
I onda je došlo pitanje na koje je sve ove godine čekala.
Tko je moj tata? pitao je njezin sin zaustavivši se pred njom Tko je moj pravi otac?
On gaje gledala
Medu nama više nema tajni, mama, rekao je.
Što si saznao? pitala je. U što si se upleo?
Znam tko meni nije otac, rekao je, tata sigurno nije. Nasmijao se naglas. Jesi li čula? Tata nije moj tata! I ako on nije moj tata, tko sam onda ja? Odakle sam? Moja braća. Najednom su oni samo polubraća. Zašto mi nikada nisi ništa rekla? Zašto si mi sve ovo vrijeme lagala? Zašto?
Gledala ga je, a na oči su joj navrle suze.
Jesi li varala tatu? pitao je. Možeš mi reći. Neću nikome reći Jesi li ga varala? Ne mora za to nitko znati osim tebe i mene, ali moram to čuti iz tvojih usta. Moraš mi reći istinu. Odakle sam ja? Kako sam začet?
Zašutio je.
Jesam li posvojen? Siroče? Što sam ja? Tko sam ja? Mama?
Katrin je briznula u plač, jecala je i ridala. Gledao je, nešto smireniji, kako plače na kauču. Tako je prošlo neko vrijeme dok nije uvidio što je učinio. Konačno je sjeo kroj rye i zagrlio je. Dulje su vrijeme sjedili u tišini dok mu ona nije počela pričati o onoj noći u Husaviku kad je njegov otac bio na ribarenju, a ona se zabavljala sa svojim prijateljicama i srela te muškarce, među njima i Holberga koji je upao u njezinu kuću.
On je tiho slušao njezinu pripovijest.
Rekla muje dajuje Holberg silovao i dajojje prijetio, a ona je odlučila zadržati dijete i nikome nikada ispričati to što se dogodilo. Ni njegovom ocu, niti njemu. I to je bilo u redu. Sretno su živjeli. Nije dozvolila Holbergu da je liši životne sreće. Njemu nije uspjelo uništiti njezinu obitelj.
Rekla muje daje oduvijek znala da je on sin čovjeka koji ju je silovao. To, ipak, nije nju spriječilo da ga voli isto kao i druga dva sina, i znala je daje Albertu on posebno drag. Tako Einar nije nikada ispaštao zbog onoga stoje Holberg napravio. Nikad.
Prošlo je nekoliko minuta dok mu nije bilo sasvim jasno što je to ona rekla.
Oprosti, rekao je konačno. Nisam se imao namjeru na tebe razljutiti. Mislio sam da si imala aferu i da sam ja tako začet. Nisam znao za silovanje.
Naravno da nisi, rekla je. Kako si ti za to mogao znati? Do sada nisam nikada nikome ovo ispričala.
I tu sam mogućnost trebao predvidjeti, rekao je. Bila je i druga mogućnost, ali nje se nisam sjetio. Oprosti. Tebi mora daje bilo grozno sve ove godine.
Ne moraš ti na to misliti, rekla je. Ti ne moraš plaćati za to što je Holberg napravio.
Već sam za to platio, mama, rekao je. Neizrecivom patnjom. I ne samo ja. Zašto nisi išla na abortus? Što te je u tome spriječilo?
- Gospode Bože, nemoj tako govoriti, Einar. Nemoj nikada ovako govoriti.
Katrin je utihnula.
Niste nikad pomišljali na pobačaj? pitala je Elinborg.
Cijelo vrijeme. Stalno. Dok nije bilo prekasno. O tome sam mislila svaki dan otkad mije postalo jasno da sam trudna. Čak sam i razgovarala s liječnikom koji me pregledao, savjetovao mi je da to ne učinim. Bilo Je moguće da je dijete Albertovo. To je vjerojatno prevagnulo. A nakon porođaja pala sam u depresiju. Ne znam kako se to zove, ali sad ima neka riječ za depresiju poslije porođaja. Poslali su me na liječenje u Kleppur. Nakon tri mjeseca bila sam u stanju brinuti se za dječaka i od onda ga volim.
Erlendur je malo pričekao prije nego stoje nastavio s sa- slušavanjem.
Zastoje vašem sinu palo na pamet da traži bolest u bazi podataka Instituta za istraživanje genetskog naslijeđa? pitao je na kraju.
Katrin gaje pogledala.
Kako je umrla ta djevojčica u Keflaviku? pitala je.
Od tumora na mozgu, rekao je Erlendur. Bolest se zove neurofibromatoza.
Katrin su se oči zasuzile i teško je uzdahnula.
Zar ne znate? rekla je.
Zar ne znam što?
Naša je ljubav umrla prije dvije godine, rekla je Katrin. Na neobjašnjiv način. Sasvim neobjašnjiv način.
Vaša ljubav? rekao je Erlendur.
Naše srce, rekla je. Einarova kći. Umrla je. Jadno, drago dijete.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 65857
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:42 am





39.
U kući je bila grobna tišina.
Katrin je sjedila pognute glave. Elinborg je pogledala prvo nju, pa Erlendura, kao gromom ošinuta. Erlendur je gledao pred sebe i mislio na Evu Lind. Što ona sad radi? Je li kod njega u stanu? Osjetio je potrebu da popriča sa svojom kćeri. Potrebu da je zagrli, privije se uz nju i ne pusti je dok joj ne kaže koliko mu ona znači.
Ne vjerujem, rekla je Elinborg. Erlendur pogleda nju. Zatim Katrin.
Vaš je sin prenosilac, zar ne? rekao je.
Tu je riječ on upotrijebio, rekla je Katrin. Prenosilac. Obojica su to. I on i Holberg. Rekao je da je to naslijedio od onoga tko me silovao.
Ali oni se ne razboljuju, rekao je Erlendur.
Izgleda da pobolijevaju ženska djeca, rekla je Katrin. Muški prenose bolest, mogu biti bez simptoma. Ili što to već jest. Ali ima tu svega i svačega, meni to nije jasno. Moj sin to razumije. Pokušao mije to objasniti, ali nisam bila sigurna o čemu priča. Bio je jako uzrujan. Naravno, i ja.
I on je za to saznao u bazi podataka koju sad rade, rekao je Erlendur.
Katrin kimne glavom.
Nije mu bilo jasno zastoje dijete dobilo tu bolest i stalno ju je tražio u mojoj i Albertovoj obitelji. Razgovarao je s rođacima i nije ga se dalo zaustaviti. Mislili smo daje to njegov način da ublaži bol. Ta neprestana potraga za uzrokom. Potraga za odgovorima na ono na što se nama činilo da odgovora nema. Rastali su se prije nekog vremena, Lara i on. Nisu više mogli skupa živjeti i odlučili su se rastati na neko vrijeme, ali ja ne vidim da će se to ikada popraviti.
Katrin je utihnula.
I onda je našao odgovor, rekao je Erlendur.
Bio je uvjeren da njemu Albert nije otac. Rekao je da je to nemoguće, prema podacima iz baze. Zato je mene išao pitati. Mislio je da sam imala aferu pa da je tako začet. Ili da je posvojen.
Je li našao Holberga u bazi?
Mislim da ne. Tek kasnije. Nakon što sam mu rekla za Holberga. To je bilo tako bizarno. Tako suludo! Moj je sin napravio popis svojih mogućih očeva, a medu njima bio je i Holberg. Mogao je pratiti bolest u obiteljima uz pomoć ge- netske i genealoške baze podataka, i tako je ustanovio da ne može biti sin svoga oca. On je "odstupanje". Varijanta.
Koliko je bila stara njegova kći?
Imala je sedam godina, djetešce malo.
Tumor na mozgu bio je uzrok smrti, zar ne? rekao je Erlendur.
Da, rekla je Katrin.
Umrla je od iste bolesti kao i AuSur. Od neurofibroma-toze.
Da, to je ta ista bolest. AuSurina majka mora da se užasno osjećala; prvo Holberg, onda smrt djevojčice.
Erlendur je zastao na tren.
Kolbrun, njezina majka, počinila je samoubojstvo tri godine nakon smrti svoje kćeri, rekao je zatim.
Bože moj, zastenjala je Katrin.
Gdje je sada vaš sin? pitao je Erlendur.
Ne znam, odgovorila je Katrin. Izludila sam bojeći se da će on na sebe dići ruku. Njemu je tako strašno, mom dečku. Tako strašno.
Mislite li da je bio u kontaktu s Holbergom?
Ne znam. Samo znam da nije ubojica. Toliko znam.
Je li vam se činilo da sliči svome ocu? pitao je Erlendur i pogledao prema slikama s krizme.
Katrin nije odgovarala.
Jeste li primijetili kakvu sličnost? pitao je Erlendur.
Stoje tebi, čovječe? zalajala je Elinborg jer joj je bilo dosta. Zar ti nije dosta, za ozbiljno?
Oprostite, Erlendur je rekao Katrin. To, naravno, nema veze s istragom. To je samo moja vražja znatiželja. Bili ste nam od velike pomoći i, ako vam je to kakva utjeha, sumnjam da postoji osoba čvršća ili jača od vas koja bi mogla vaš jad ovako u tišini trpjeti sve ove godine.
Sve je u redu, Katrin je rekla Elinborg. Na dječjem su licu razna obilježja. Nikad nisam u svojem dječaku vidjela Holberga. Nikad. Rekao je da to nije moja krivnja. Einar mije to rekao. Ja nisam kriva za smrt naše djevojčice.
Katrin je zašutjela.
Što će biti s Einarom? pitala je zatim. U njoj više nije bilo nikakvog otpora. Nikakvih laži. Samo predaja.
Moramo ga naći, rekao je Erlendur, razgovarati s njim i čuti što on ima za reći.
Elinborg i on su ustali. Erlendur je stavio šešir na glavu. Katrin je ostala sjediti na kauču.
Ako hoćete, ja ću razgovarati s Albertom, rekao je Erlendur. Prenoćio je u hotelu Esja. Od jučer motrimo vaš dom jer bi se vaš sin mogao pojaviti. Mogu Albertu objasniti što se događa. Doći će on pameti.
Hvala vam, rekla je Katrin, ja ću ga nazvati. Znam da će se vratiti. Moramo biti zajedno radi našega dečka.
Podigla je pogled.
On je naš dečko, rekla je. On će uvijek biti naš dečko.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 65857
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:42 am



40.
Erlendur nije očekivao da će Einara naći kod kuće. Živio je u malom iznajmljenom stanu u Storagerči i tamo su se Elinborg i on zaputili nakon posjete Katrin. Bilo je podne i na cestama velika gužva. Putem je Erlendur opisao Sigurčuru Oliju sadašnje stanje. Einarov je nestanak trebalo prijaviti. Naći njegovu sliku daje stave u novine i na televiziju, uz kratku obavijest. Odlučili su se sastati u StoragerČi. Kad su stigli, Erlendur je izišao iz auta, a Elinborg je nastavila.
Erlendur je koju minutu čekao Sigurdura Olija. Stan je bio u prizemlju trokatnice i u njega se ulazilo ravno s ceste. Pozvonili su i lupali po vratima, ali ništa se nije desilo.
Okušali su sreću na gornjim katovima i ustanovili da je Einar unajmio stan od jednog stanara u toj zgradi koji je tog podneva bio skoknuo kući, a bio je voljan s njima otići dolje i otvoriti
podstanarova vrata. Rekao je da Einara već nekoliko dana ne vida, možda čak ni cijeli tjedan; rekao je daje ovaj miran čovjek, da o njemu nema nikakvih prigovora, stanarinu uvijek plaća na vrijeme, ne razumije zašto ga policija traži. SigurSur Oli rekao je, da izbjegne daljnja nagađanja, da njegova obitelj s njim želi stupiti u kontakt i da pokušavaju ustanoviti gdje bi mogao biti. Vlasnik stana nije ih pitao imaju li nalog za pretres. Nalog nisu imali, ali računali su da će ga dobiti kasnije u tijeku dana.
Kad im je otvorio i kad su ušli u stan, ispričao se da mora dalje. Svi prozori bili su zamračeni i unutra je bio polumrak. Stan je bio vrlo malen. Dnevna soba, kuhinja i mala kupaonica. Na podovima tepisi, osim u kupaonici, a u kuhinji linoleum. U dnevnoj sobi televizor. Pred televizorom kauč. Zrak u stanu bio je težak. Umjesto da odmakne zastore, Erlendur je u sobi upalio svjetlo da bolje vide.
Zurili su u zidove stana i pogledali jedan drugoga. Zidovi su bili prekriveni riječima njima dobro poznatim iz Holbergovog stana, a bile su ispisane kemijskim olovkama, flomasterima i bojom u spreju. Tri riječi, nekada nejasne, sad Erlenduru to više nisu bile. Ja sam ON.
Hodali su dalje stanom.
Posvuda su bili časopisi, domaći i strani, na više mjesta po podu u dnevnoj i spavaćoj sobi bile su hrpe knjiga, Erlenduru su izgledale znanstveno. Medu njima bilo je i velikih albuma sa slikama. U kuhinji je bila ambalaža gotovih jela.
Očinstvo Islandana, rekao je SigurSur Oli oblačeći gumene rukavice, možemo li ikada o njemu biti sigurni?
Erlenduru su misli skrenule ka genetskim istraživanjima. Nedavno je Islandski institut za istraživanje genetskog naslijeđa počeo s prikupljanjem medicinske dokumentacije svih Islandana, živih i mrtvih, i od njih će napraviti bazu podataka s informacijama o zdravlju cijelog naroda. Obrađuje se zajedno s genealoškom bazom podataka u kojoj se svaka islandska obitelj prati sve do srednjeg vijeka; govorilo se o ge-nomu Islandana.
Glavni je cilj ustanoviti na koji se način nasljedne bolesti
prenose, genetski ih istražiti i naći načina za njihovo liječenje, kao i za liječenje drugih bolesti, ako je to moguće. Radi se o homogenom narodu koji se u neznatnoj mjeri miješao s drugim narodima pa je zbog toga genetici prikladan materijal za istraživanje.
Sam Institut, kao i ministarstvo zdravstva koje je za tu bazu podataka dalo dozvolu, jamčili su da neslužbena lica neće moći provaliti u bazu, opisali su komplicirani sustav za šifriranje po kojem su informacije uvedene i koji je nemoguće dešifrirati.
Brineš se zbog očinstvoa? pitao je Erlendur. I on je obukao gumene rukavice i pažljivo ušao u dnevnu sobu. Dignuo je jedan od albuma sa slikama i prelistao ga. Bio je star.
Uvijek se govorilo da ne sličim ni tati ni mami, niti kome drugom iz moje obitelji.
Uvijek sam imao taj osjećaj, rekao je Erlendur.
Koji? Na kakav osjećaj misliš?
Da si kopile.
Drago mi je da ti se vratio smisao za humor, rekao je SigurSur Oli. U zadnje vrijeme si bio čudan.
Kakav humor? rekao je Erlendur.
Listao je slike. Bile su stare i crno-bijele. Na nekima mu se činilo da prepoznaje Einarovu majku. Čovjek na slikama valjda je bio Albert i tri dječaka njihovi sinovi. Einar najmlađi od njih. To su bile slike slikane o Božiću i ljetnim praznicima, neke svakodnevne, slikane na ulici ili u kuhinji gdje su dječaci sjedili odjeveni u pletene pulovere s uzorkom kojih se Erlendur sjećao iz tog doba. Iz vremena prije 1970. Starija su braća već bila pustila dugu kosu. Zbirka iz inozemstva. Tivoli u Kopenhagenu, činilo se Erlenduru.
Pod kraj albuma dječaci su bili poodrasli i kosa im je bila još dulja, a odjeveni su bili u odijela širokih revera, obuveni u otmjene cipele s visokim petama. Katrin s natapiranom kosom. Na slikama se pojavila boja. Albert ćelavi. Erlendur je tražio Einara, i kad je usporedio na slikama njegovo lice i lica njegove braće i roditelja, vidio je da se puno od njih razlikovao. Druga
su dva dječaka imala izrazite crte lica svojih roditelja, posebno oca. Einar je bio ružno pače.
Odložio je stari album i uzeo drugi, noviji. U njemu su, izgleda, bile slike koje je sam Einar slikao i prikazivale su njegovu obitelj. Njihova je priča bila kraća. Činilo se da se Erlendur našao na Einarovom životnom putu kad se ovaj upoznao sa svojom ženom. Razmišljao je jesu li to slike iz doba kad su hodali. Putovali su po zemlji. Išli na Homstrandir, kako mu se činilo. Porsmork. HerSubreiSarlindir. Koji put su bili na biciklima. Koji put u kakvoj krntiji od auta. Slike iz šatora.
Erlendur je ocijenio da bi mogle biti iz sredine osamdesetih. Brzo je prelistao, odložio je album i uzeo drugi koji mu se činio najnovijim. U njemu je vidio malu djevojčicu u bolničkom krevetu s cijevima u rukama i maskom za kisik na licu. Imala je sklopljene oči i bila je okružena aparatima.
Izgledalo mu je da leži na intenzivnoj njezi. Zastao je na tre- nutak prije nego što je nastavio.
Erlendur se trgnuo kad je njegov mobitel počeo najednom zvoniti. Odložio je album a da ga nije zaklopio. To je bila Elin iz Keflavika i bila je vrlo uzbuđena.
Bio je jutros kod mene, rekla je direktno. -Tko?
Audurin brat. Zove se Einar. Pokušala sam vas naći. Bio je jutros kod mene i sve ml po redu ispričao, jadnik. Izgubio je kćer, baš kao i Kolbrun. Znao je od čega je AuSur umrla. Od bolesti iz Holbergove obitelji.
Gdje je on sada? pitao je Erlendur.
Bio je jako deprimiran, rekla je Elin. U stanju je napraviti kakvu glupost.
Kako to mislite, glupost?
Rekao je daje sad sve gotovo.
Što je gotovo?
Nije rekao. Samo je rekao daje sve gotovo.
Znate li gdje je?
Rekao je da ide natrag u Reykjavik.
U Reykjavik? Kamo?
Nije rekao, odgovorila je Elin.
Je li rekao što je nakanio?
Ne, rekla je Elin. Nije o tome govorio. Morate ga naći prije nego što napravi kakvu glupost. Taj se čovjek užasno osjeća. To je strašno. Baš strašno. Bože moj, nikad za takvo nešto još nisam čula.
Zašto?
Tako je sličan svom ocu. Tako je sličan Holbergu da se s tim ne može pomiriti. Ne može. Ne nakon toga stoje čuo da je Holberg učinio njegovoj majci. Kaže da je zarobljen u njegovom tijelu. Kaže da Holbergova krv teče njegovim žilama i da on to ne može podnijeti.
O čemu on to govori?
Izgleda da mrzi samoga sebe, rekla je Elin. Kaže da nije onaj tko je bio nekad, nego netko drugi, i sebe osuđuje za to stoje bilo. Što god sam ja rekla, nije me slušao.
Erlendur je pogled spustio na album, na djevojčicu u bol- ničkom krevetu.
Zašto se htio s vama sastati?
Htio se raspitati o AuSur. Sve o AuSur. Kakva je to curica bila. Kako je umrla. Rekao je da sam ja njegova nova obitelj. Možete li tako nešto zamisliti?
Kamo je otišao? rekao je Erlendur i pogledao na sat.
Za ime boga, nađite ga dok nije prekasno.
Učinit ćemo što god je u našoj moći, rekao je Erlendur i htio se pozdraviti, ali vidio je da Elin nešto muči. Zar ima još nešto? pitao je.
Vidio je kad ste iskopali AuSur, rekla je Elin.
To je vidio?
Već onda me pronašao, pratio nas do groblja i vidio kad ste lijes izvadili iz groba.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 65857
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:43 am





41.
Erlendur je pojačao intenzitet potrage za Einarom. Njegove su fotografije dostavili policijskim postajama u Reykjaviku i
okolici te većim mjestima u provinciji; obavijesti su poslane medijima. Naredio je da se tog čovjeka ne dira; ako ga primi- jete, moraju obavijestiti Erlendura, a ne sami nešto poduzimati. Kratko je s Katrin razgovarao na telefon, a ona je rekla da o sinu ne zna ništa. Kod nje su bila njezina dva starija sina. Rekla im je istinu. Oni nisu znali gdje je njihov brat. Albert je cijeli dan proveo u sobi u hotelu Esja. Dvaput je nazivao, oba puta svoju firmu.
Kakva prokleta tragedija, mumljao je Erlendur na putu do svog ureda. U Einarovom stanu nisu našli ništa što bi ukazalo na to gdje se on nalazi.
Dan je prolazio i oni su medu sobom podijelili dužnosti. Elinborg i Sigurdur Oli razgovarali su s Einarovom bivšom ženom, a Erlendur je otišao u Institut za istraživanje genetskog naslijeđa. Novoizgrađena zgrada tvrtke stajala je uz Vesturlandsvegur. Bila je to peterokatnica i na ulazu je bila stroga sigurnosna straža. Dva su stražara dočekala Erlendura u veličanstvenom predvorju. Bio se najavio pa se direktor tvrtke osjećao prinuđenim da ga par minuta sasluša.
Direktor je bio jedan od vlasnika tvrtke, islandski molekularni genetičar školovan u Britaniji i Sjedinjenim Državama, koji je prezentirao ideju o Islandu kao povoljnom mjestu za genetska istraživanja u svrhu proizvodnje lijekova. Uz pomoć baze podataka moguće je pohraniti svu medicinsku dokumentaciju u zemlji na jedno mjesto i pomoću nje dobiti informacije o zdravstvenom stanju koje bi onda služile pri otkrivanju defektnih gena.
Direktor je primio Erlendura u svom uredu, bila je to žena od kojih pedeset godina po imenu Karitas, vitka i nježna, kose kratke i crne kao gavran, s prijateljskim smiješkom na licu. Bila je manja nego što je Erlendur zamišljao vidjevši je na televiziji, ali srdačna. Nije joj bilo jasno što istražna policija želi od njezine tvrtke. Ponudila je Erlenduru da sjedne. Razgledajući islandsku modernu umjetnost na zidovima rekao je jednostavno da ima razloga sumnjati da je netko provalio u
bazu podataka i dobio informacije koje bi za određene osobe mogle biti pogubne. Ni sam nije znao točno o čemu govori, ali izgledalo je da ona zna. Nije gubila vrijeme na raspredanje, Erlenduru na veliko olakšanje. Očekivao je otpor. Tihu urotu.
Slučaj je osjetljiv zbog osobnih podataka, rekla je čim je Erlendur završio, i zato vas moram zamoliti da ovo ostane medu nama. Već smo neko vrijeme svjesni da se netko služio bazom podataka bez dozvole. Pokrenuli smo istragu o tome ovdje u kući. Sumnjamo na jednog biologa, ali s njim nismo razgovarali jer kao daje nestao s lica zemlje.
Einar?
Da, on. Mi smo još u fazi oblikovanja baze, ako možemo tako reći, i razumljivo je da ne želimo da se sazna da se šifru može provaliti i igrati se po bazi podataka po želji. To vam je jasno. Iako se ne radi o šifri.
Zašto to niste prijavili policiji?
Kao što sam rekla, sami smo to htjeli riješiti. To je za nas jako nezgodno. Ljudi se uzdaju u to da se podaci uneseni u bazu podataka neće razglasiti na sva zvona ili se upotrebljavati u sumnjive svrhe ili, naprosto, biti ukradeni. Društvo je vrlo osjetljivo po tom pitanju, kao što vam je vjerojatno poznato, i mi smo htjeli spriječiti masovnu histeriju.
Masovnu histeriju?
Koji put kao daje cijeli narod protiv nas.
Je li on provalio šifru? Zašto se tu ne radi o šifri?
Zvučite kao loš krimić. Ne, nije provalio nikakvu šifru. Napravio je to na drugi način.
Što je napravio?
Pokrenuo je istražni projekt bez dozvole. Krivotvorio je potpise. Moj, na primjer. Napravio je da izgleda da tvrtka istražuje genetsko prenošenje tumorske bolesti koju se može naći u nekoliko obitelji. Prevario je Agenciju za zaštitu osobnih podataka, a ona je tijelo koje nadzire bazu podataka. Prevario je Odbor za etiku u znanosti. Sve nas je tu prevario.
Zašutjela je na tren i pogledala na sat. Ustala je, prišla svom
pisaćem stolu i uspostavila vezu sa svojom tajnicom. Odgodila je sastanak za deset minuta i opet sjela do Erlendura.
Proces je do sad bio ovakav, rekla je.
Proces? rekao je Erlendur.
Karitas ga je zamišljeno pogledala. Zazvonio je telefon u Erlendurovom džepu, ispričao se i javio. Na liniji je bio SigurSur Oli.
Forenzički odjel pretražuje Einarov stan u StoragerSi, rekao je. Nazvao sam ih. a oni nisu našli ništa osim oružanog lista koji je Einar dobio prije otprilike dvije godine.
Oružani list? ponovio je Erlendur.
Kod nas je registriran. Ali to nije sve. Ima pušku i našli smo otpiljenu cijev pod krevetom u njegovoj sobi.
Cijev?
Otpilio je cijev.
Hoćeš reći...?
To koji put naprave. Lakše im se onda ustrijeliti se.
Misliš li da bi mogao biti opasan?
Kad ga nađemo, rekao je Sigurdur Oli, moramo biti vrlo pažljivi s njim. Nemoguće je reći što je s tom puškom naumio.
Teško da misli njome koga ubiti, rekao je Erlendur koji je ustao i okrenuo Karitas leda da se na taj način ogradi.
Zašto ne?
Onda bi je već upotrijebio, rekao je Erlendur tiho. Za Holberga. Misliš da ne?
Ne znam više ništa.
Vidimo se, rekao je Erlendur, ugasio telefon i opet se ispričao prije nego što je ponovo sjeo.
Do sada je proces bio ovakav, rekla je Karitas kao da se ništa nije desilo. Od tih tijela tražimo dozvolu za pokretanje znanstvenog ispitivanja, a u Einarovom slučaju za ispitivanje o genetskom prenošenju određene bolesti. Dobijemo u ruke šifriran popis imena onih koji imaju tu bolest ili su mogući prenosioci i usporedimo ih sa šifriranom genealoškim bazom podataka. Iz toga proizide šifrirano obiteljsko stablo.
Kao stablo s porukama, rekao je Erlendur.
Ha?
Ništa, samo nastavite.
Agencija za zaštitu osobnih podataka dešifrira popis imena onih koje namjeravamo ispitati, takozvani uzorak, pacijenata i rođaka, i ona izdaje popis tih učesnika s matičnim brojevima. Razumijete?
I tako je Einar dobio imena i brojeve svih onih koji su ikada imali bolest?
Ona je kimnula glavom.
I sve to ide preko Agencije?
Ne znam koliko biste duboko u to zalazili. Surađujemo s liječnicima u raznim institucijama. Oni predaju Agenciji imena pacijenata, ona šifrira njihova imena i matične brojeve i šalje ih dalje Institutu za istraživanje genetskog naslijeđa. Posjedujemo poseban program za genealoška ispitivanja koji pacijente razvrstava u skupine prema srodstvu. Tim programom možemo izabrati pacijente koji pružaju najveći broj statističkih podataka u potrazi za genetskim odstupanjima. Pojedinci iz tih skupina pozvani su da sudjeluju u istraživanju. Genealogija je važna jer određuje radi li se o genetskoj bolesti, izabire grupu vrijednu istraživanja i uvelike pomaže pri potrazi za defektnim genima.
Einar se samo trebao praviti da formira uzorak za ispitivanje i imena bi dešifrirali, sve uz pomoć Agencije.
On je lagao, varao i muljao i na taj način uspio.
Jasno mije da to vama može stvoriti probleme.
Einar je na jednoj od najviših funkcija i jedan je od naših najboljih znanstvenika. Odličan čovjek. Zastoje to napravio? pitala je direktorica.
Izgubio je kćer, rekao je Erlendur. Niste to znali?
Ne, rekla je zureći u Erlendura.
Koliko dugo već radi ovdje?
Dvije godine.
To se desilo nešto prije.
Kako je izgubio kćer?
Zbog nasljedne neurološke bolesti. On je bio prenosilac, ali nije znao da je ta bolest u njegovoj obitelji.
Neispravno očinstvo? rekla je.
Erlendur nije odgovorio. Činilo mu se da je već dovoljno rekao.
To je jedan od problema pri izgradnji ovakve genealoške baze podataka, rekla je. Bolesti nasumce nestaju s obiteljskog stabla i pojavljuju se tamo gdje ih se najmanje očekuje.
Erlendur je ustao.
A vi čuvate sve te tajne, rekao je. Stari obiteljski problemi. Tragedije, žalosti i smrt, sve uredno poslagano u računalima. Obiteljske priče i priče o pojedincima. Priče o meni i vama.
Čuvate sve tajne i možete do njih kad vam se svidi. Špajza za cijeli narod.
Ne znam o čemu govorite, rekla je Karitas. Špajza?
Ne, naravno da ne znate, rekao je Erlendur i pozdravio.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 65857
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:43 am



42.
Kad se Erlendur te večeri vratio kući, o Einaru se još ništa nije znalo. Njegova se obitelj okupila u kući njegovih roditelja.
Albert se nakon sentimentalnog razgovora s Katrin odjavio iz hotela. Tamo su već bili njihovi stariji sinovi sa ženama i uskoro je pristigla i Einarova bivša žena. Elinborg i Sigurčur Oli s njom su razgovarali ranije tog dana, a ona je rekla da nema nikakve ideje o tome gdje bi Einar mogao biti. Već pola godine s njim nije u kontaktu.
Eva Lind vratila se kući malo poslije Erlendura i on joj je opisao cijelu istragu. Otisci prstiju nađeni u Holbergovom stanu odgovarali su Einarovima iz njegovog stana u Storagerči.
Završilo je tako da se on sastao sa svojim ocem i, po svemu sudeći, ubio ga.
Erlendur je Evi Lind rekao i za Gretara. Jedino što je vjerojatno jest da je Gretar na neki način ucjenjivao Holberga, najprije slikama. Nije bilo jasno što su one točno prikazivale, ali prema ovome što su našli Erlenduru se činilo mogućim da je Gretar
slikao Holbergove pothvate, čak 1 silovanja za koja
oni ne znaju, i koja očito nikada neće ni izići na svjetlo dana. Fotografija grobnog kamena Aučur ukazivala je na to da je Gretar znao što se desilo, čak je o tome mogao i svjedočiti, i da je skupljao informacije o Holbergu možda zato da od njega izvuče novac.
Tako su razgovarali do kasno uvečer dok je kiša pljuštala po prozorima, a jesenski su vjetrovi zavijali. Pitala gaje zašto trlja prsa, naizgled nesvjesno. Erlendur joj je rekao da osjeća bol u grudima. Za to je okrivljavao stari madrac, ali muje Eva Lind naredila da ode liječniku. Nije bio baš oduševljen time.
Što ti je da ne ideš doktoru? rekla je, i Erlendur je odmah požalio što joj je rekao za bol.
To nije ništa, rekao je.
Koliko si danas popušio?
- Što je to sad?
Čekaj, imaš bol u prsima, pušiš kao dimnjak, mičeš se jedino u autu, jedeš pečene govnarije i nećeš na pregled! A meni držiš takve prodike da plačem kao mala beba. Misliš da je to normalno? Je li s tobom sve u redu?
Eva Lind je ustala i nadvila se nad oca kao gromovnik, a ovaj je pokunjeno gledao pred sebe ne usuđujući se dignuti pogled prema njoj.
O, Bože moj, rekao je u mislima.
Otići ću na pregled, rekao je napokon.
Otići ćeš na pregled! I te kako ćeš otići na pregled! povi-kala je Eva Lind. I trebao si odavno otići. Luzer.
Odmah sutra, rekao je i pogledao kćer.
I bolje ti je, rekla je.
Erlendur se spremao na spavanje kad je zazvonio telefon. Bio je to Sigurčur Oli koji mu je rekao da je policija dobila obavijest o provali u mrtvačnicu u Baronsstiguru.
Mrtvačnicu u Baronsstiguru, ponovio je Sigurčur Oli jer Erlendur nije reagirao.
K vragu, prostenjaoje Erlendur. I što još?
Ne znam, rekao je SigurSur Oli. Obavijest je tek stigla. Nazvali su me i rekao sam da ću to tebi javiti. Ne znaju za razlog provale. Zar tamo nisu samo leševi?
Vidimo se tamo, rekao je Erlendur. Pozovi i patologa, dodao je i poklopio slušalicu.
Eva Lind već je spavala u dnevnoj sobi kad je on obukao kaput, stavio na glavu šešir i pogledao na sat. Bila je ponoć. Pažljivo je zatvorio vrata da ne probudi kćer, sletio niz stepenice i ušao u auto.
Kad je stigao u mrtvačnicu, pred njom su već bila tri policijska auta s rotirajućim svjetlima. Prepoznao je auto SigurSura Olija i otprilike u isto vrijeme kad je Erlendur ulazio u kuću, ugledao je kako patolog skreće za ugao dok su gume škripale po mokrom asfaltu. Liječnikov izraz lica bio je strašan. Erlendur je žurio kroz dug hodnik u kojem su stajali policajci, a s njima i SigurSur Oli koji je izišao iz operacijske sale.
Ne vidi se da nešto nedostaje, rekao je SigurSur Oli kad je spazio Erlendura da hrli hodnikom.
Reci mi što je bilo, rekao je Erlendur i ušao s njim u operacijsku salu. Operacijski stolovi su bili prazni, svi ormari zatvoreni, ništa unutra nije podsjećalo na provalu.
Po podu su posvuda bili otisci stopala, sad su već skoro suhi, rekao je SigurSur Oli. Kuća je spojena sa sigurnosnim sustavom koji alarmira centar za sigurnost. Od tamo su nas i nazvali prije petnaest minuta. Izgleda da je provalnik razbio prozor tu sa stražnje strane i dosegao lokot. Nije baš teško. Čim je ušao, aktivirao je alarm. Nije imao puno vremena na raspolaganju.
Sigurno mu je to bilo dosta, rekao je Erlendur. Patolog im je prišao, očito uzrujan.
Tko, dovraga, provaljuje u mrtvačnice? prostenjao je.
Gdje su trupla Holberga i AuSur? pitao je Erlendur. Patolog je pogledao Erlendura.
Je li ovo u vezi s Holbergovim ubojstvom? pitao je.
Lako moguće, rekao je Erlendur. Brzo, brzo, brzo.
Trupla su ovdje unutra, rekao je patolog i oni su ga slijedili do
vrata koja je otvorio.
Jesu li ova vrata uvijek zaključana? pitao je SigurSur Oli.
Tko krade leševe? obrecnuo se liječnik i stao kao ukopan pogledavši u sobu.
Što je sad? pitao je Erlendur.
Djevojčice nema, rekao je liječnik kao da ne vjeruje svojim očima. Brzo je prošao kroz mrtvačnicu, otvorio spremnicu do nje i upalio svjetlo.
Da? pitao je Erlendur.
Nema ni njezinog lijesa, rekao je liječnik. Naizmjence je gledao SigurSura Olija i Erlendura. Dobili smo za nju novi lijes. Tko može tako nešto napraviti? Kome takva perverzija pada na pamet?
Zove se Einar, rekao je Erlendur. I to nije nikakva perverzija! Okrenuo se. SigurSur Oli gaje slijedio u stopu, brzim su koracima napustili mrtvačnicu.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 65857
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:43 am





43.
Na cesti za Keflavik te noći nije bilo prometa i Erlendur je vozio koliko je god brzo njegov mali japanski auto mogao. Kiša je lijevala po vjetrobranu nadmašujući brisače i Erlendur se prisjećao svog prvog odlaska do Elin. Izgledalo je da nikada neće prestati padati.
SigurSuru Oliju naredio je da zamoli policiju u Keflaviku da bude u stanju pripravnosti i osigura im ljude iz Reykjavika koji će im pomoći. Još neka stupi u vezu s Katrin, Einarovom majkom, i obavijesti je o tijeku događaja. Sam se namjeravao odvesti ravno na groblje u nadi daje Einar tamo s Audurinim posmrtnim ostacima. Nije mogao zamisliti ništa drugo nego da je Einar naumio svoju sestru vratiti natrag u zemlju.
Kad se Erlendur dovezao do vrata groblja u Sandgerči, ugledao je Einarov auto kojem su bila otvorena i vozačeva i stražnja vrata. Erlendur je ugasio motor, izišao van na kišu i pogledao Einarov auto. Uspravio se i slušao, ali čuo je samo kišu koja je
okomito padala na zemlju. Nije bilo ni daška vjetra, a on je gledao u crno nebo. U daljini je vidio svjetlo nad crkvenim ulazom, a kad je pogledao preko groblja, ugledao je slabo svjetlo tamo gdje je bio Aučurin grob.
Činilo mu se da vidi da se kraj groba nešto miče. I da vidi mali bijeli lijes.
Krenuo je i polako se šuljao prema čovjeku za kojeg je mislio da je Einar. Izvor svjetla bila je jaka plinska svjetiljka koju je taj čovjek bio ponio sa sobom, a stajala je na zemlji, kraj lijesa.
Erlendur je polako izašao na svjetlo i čovjek gaje primijetio. Dignuo je pogled s onoga stoje radio i gledao Erlendura u oči. Erlendur je vidio slike Holberga kad je bio mlad i sličnost je bila očita. Čelo je bilo nisko i malo ispupčeno, obrve guste, razmak između očiju malen, jagodične kosti isticale su se na mršavom licu i zubi su mu malo stršili. Nos je bio tanak, kao i usnice, a brada velika i vrat dug.
Neko su se vrijeme gledali u oči.
Tko ste vi? Pitao je Einar.
Ja sam Erlendur. Holberg je moj slučaj.
Čudite se koliko mu sličim? rekao je Einar.
Ima neke sličnosti, rekao je Erlendur.
Znate daje silovao moju majku, rekao je Einar.
To nije vaša krivica, rekao je Erlendur.
On je bio moj otac.
Ni to nije vaša krivica.
Niste ovo smjeli napraviti, rekao je Einar i pokazao na lijes.
Mislio sam da moram, rekao je Erlendur. Ustanovio sam daje umrla od iste bolesti kao i vaša kći.
Stavit ću je kamo pripada, rekao je Einar.
To je u redu, rekao je Erlendur približivši se lijesu. Erlendur pokaže crnu kožnu torbu koju je čuvao u autu od svoje posjete sakupljaču.
Što je to? pitao je Einar.
Ona bolest, rekao je Erlendur.
Ne razumijem...
To je biološki uzorak Aučur. Mislim da ga moramo čuvati uz nju.
Einar je gledao sad torbu, sad Erlendura, nesiguran što da poduzme. Erlendur je prišao još bliže dok se nije našao kraj lijesa koji je bio između njih i na njega položio torbu mirno zakoraknuvši unatrag do mjesta gdje je prije stajao.
Hoću da me se kremira, rekao je Einar iznenada.
Imate cijeli život da to organizirate, rekao je Erlendur.
Baš, život, rekao je Einar i nakašljao se. Što je to? Što je život dug sedam godina? Možete li mi to reći? Kakav je to život?
Ne mogu vam to reći, rekao je Erlendur. Imate li pušku sa sobom?
Razgovarao sam s Elin, rekao je Einar ne odgovorivši mu. Vi to valjda već znate. Razgovarali smo o Aučur. Mojoj sestri.
Znao sam za nju, ali tek sam kasnije doznao da ml je sestra. Vidio sam kad ste je izvadili iz groba. Bilo je sasvim razumljivo da vas je Elin htjela napasti.
Kako ste saznali za Aučur?
Iz baze podataka. Našao sam one koji su umrli baš od tog oblika ove bolesti. Tad nisam znao da sam Holbergov sin i da je Aučur moja sestra. Kasnije sam to saznao. Kako sam začet. Kad sam pitao mamu.
Pogledao je Erlendura.
Nakon što sam saznao da sam prenosilac.
Kako ste povezali Holberga i AuSur?
Preko bolesti. Preko tog njezinog oblika. Tumor na mozgu je rijedak.
Einar je na kratko zašutio, a onda je počeo pripovijedati, pribrano i bez odugovlačenja ili sentimenta, kao da se pripre- mio na to da će morati dati detaljno izvješće o svojim djelima. Nijednom nije povisio glas, govorio je uvijek u istom dubokom tonalitetu koji je znao preći i u šapat. Kiša je padala po zemlji i lijesu i njezin šuplji zvuk odzvanjao je kroz noćnu tišinu.
Ispričao je kako se njegova kći najednom razboljela kad je imala četiri godine. Bilo je teško postaviti dijagnozu i prošlo je više
mjeseci prije nego što su liječnici ustanovili da se radi o rijetkoj živčanoj bolesti. Mislili su da je bolest nasljedna i da je vezana za određene obitelji, ali čudno je bilo to što se nije javljala ni na strani njezine majke niti oca. Radilo se o nekakvom odstupanju ili obliku koji je liječnicima bilo teško objasniti, osim ako nije došlo do mutacije.
Rečeno im je da je bolest u djetetovom mozgu i da bi za nekoliko godina mogla dovesti do smrti. Nakon toga je počelo razdoblje za koje je Einar rekao daje neopisivo.
Imate li djece? pitao je.
Dvoje, rekao je Erlendur. Sina i kćer.
Mi smo imali samo nju, rekao je. I kad je umrla, rastali smo se. Izgledalo je da nas skupa drže samo žalost, sjećanje i borba u bolnici. Kad je s tim bilo gotovo i naši su životi bili gotovi. Nije ostalo ništa.
Einar je zašutio i sklopio oči kao da će zaspati. Kiša mu se slijevala niz lice.
Ja sam jedan od prvih zaposlenika nove tvrtke, rekao je zatim. Kad smo dobili dozvolu za bazu podataka i počeli na njoj raditi, u meni kao da se probudila volja za životom. Nisam se mogao pomiriti s odgovorima koje su davali liječnici. Morao sam naći objašnjenje. Ponovo sam dobio volju da saznam, po mogućnosti, kako je ta bolest prešla na moju kćer. Medicinska baza podataka povezana je s ogromnom genealoškim bazom i one se mogu zajedno obrađivati, i ako čovjek zna što traži i zna šifru, onda se vidi gdje je bolest i može je se pratiti na obiteljskom stablu. Vide se čak i odstupanja. Odstupanja kao što sam ja. I AuSur.
Razgovarao sam s Karitas iz Instituta za istraživanje genetskog naslijeđa, rekao je Erlendur i razmišljao kako da se s njim zbliži. Opisala mije prijevaru. To je za nas nešto novo. Čovjek ne razumije sasvim što je sve moguće napraviti s tim skupljenim informacijama. Što one čuvaju i što se iz njih može pročitati.
Počelo mi je biti sumnjivo. Liječnici moje kćeri imali su teoriju daje bolest nasljedna. Prvo sam mislio da sam posvojen, i tako
bi bilo puno bolje. Da su me posvojili. Onda su mi sumnje pale na mamu. Prijevarom sam od nje dobio uzorak krvi. I od tate. Ništa kod njih nisam našao. Ni kod jednog niti kod drugog. Ali kod sebe sam našao.
Vi nemate simptoma?
Skoro nikakvih, rekao je Einar. Na jedno sam uho gotovo sasvim gluh. Imam tumor na slušnom živcu. Dobroćudan. I imam pjege na koži.
Cafe au lait pjege?
Dobro ste načitani. Mogao sam se razboliti zbog genetske promjene. Mutacije. Ali ono drugo mi se činilo vjerojatnijim. Na kraju sam napravio popis imena ljudi s kojima je moja mama mogla biti. Holberg je bio jedan od njih. Mama mi je sve po redu ispričala kad sam je posjetio da joj kažem za svoje sumnje. Rekla je da je krila silovanje i da ja nikada nisam ispaštao zbog svog porijekla. Baš naprotiv. Ja sam najmlađi sin, rekao je da pojasni stvar. Beba.
Znam, rekao je Erlendur.
Kakve novosti! povikao je Einar u noćnu tišinu. Nisam bio sin svoga oca; moj je otac bio silovatelj moje majke; ja sam sin silovatelja; on je u mene usadio defektni gen koji mene jedva da je dirnuo, a usmrtio mi je kćer; imao sam polusestru koja je umrla od iste bolesti. Još uvijek to ne razumijem, nije mi sve jasno. Kad mi je mama rekla za Holberga, u meni se razbuktao bijes i naprosto sam poludio. To je bio odvratan čovjek.
Počeli ste tako da ste ga nazvali.
Htio sam mu čuti glas. Zar se sva djeca bez oca ne bi rado sastala sa svojim ocem? rekao je Einar smiješeći se.
Bar jednom.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 65857
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 7:44 am




44.
Kiša je malo-pomalo jenjavala i na kraju prestala. Svjetlo plinske svjetiljke bacalo je žućkastu svjetlost po tlu i kiši koja je u potočićima tekla stazom kraj grobova. Stajali su nepomično jedan nasuprot drugom i gledali se u oči, a lijes je bio medu
njima.
Bit će da se prestrašio kad vas je ugledao, rekao je Erlendur napokon. Znao je da će policija uskoro stići do groblja i htio je iskoristiti vrijeme s Einarom prije nego što počne kraval.
Pretpostavljao je daje Einar naoružan. Nije primijetio pušku, ali nije mogao isključiti mogućnost da je ima sa sobom. Einar je jednu ruku držao pod kaputom.
Trebali ste mu vidjeti izraz lica, rekao je Einar. Bilo je kao daje ugledao duha iz prošlosti, a taj je duh bio on sam.
Holberg je stajao na vratima i gledao mladoga čovjeka koji je bio pozvonio. Nikada ga prije nije vidio, ali liceje odmah prepoznao.
Zdravo, tata, rekao je Einar podrugljivo. Nije mogao sa kriti byes.
Tko ste vi? rekao je Holberg začuđeno.
No, tvoj sin, rekao je Einar.
Kakve su to... Jeste li me vi nazivali? Molit ću vas da me pustite na miru. Ne poznajem vas. Očito niste sasvim pri sebi.
Bili su slične visine, a što je Einara najviše začudilo bilo je koliko je Holberg izgledao staro i slabašno. Kad je govorio, duboko iz grla dopiralo je hroptanje od dugogodišnjeg pušenja. Bio je bMjed, grubih crta lica s tamnim podočnjacima, za-mazana siva kosa bila mu je zalijepljena za glavu. Koža skorena. Jagodice žute. Bilo je malo pognut u ramenima, bezbojnih i tromih očiju.
Holberg je nakanio zatvoriti vrata, ali Einarje bio jači i gurnuo ga je vratima unutra, ušao u stan i zatvorio vrata. Odmah mu je zasmrdjelo. Kao po konjima, samo gore.
Što držiš ovdje rekao je Einar.
Nosite se van, istog trena. Holbergov je glas postao kre-štav dok se derao na Einara i povlačio se natraške u dnevnu sobu.
Imam pravo biti ovdje, rekao je Einar i pogled muje prele-tio preko polica s knjigama i računala u kutu. Ja sam tvoj sin. Izgubljeni sin. Smijem li te, tata, nešto pitati? Jesi li silovao još koju ženu osim mame?
Pozvat ću policiju! Hroptanje je zbog uzbuđenja postalo još glasnije.
Već je i vrijeme, rekao je Einar i Holberg je zastao.
Što hoćete od mene? rekao je.
Nemaš pojma o tome što se desilo i niti te se ne tiče. Ne tiče te se nimalo. Zar nisam u pravu?
To lice, rekao je Holberg, ali nije dovršio rečenicu. Svojim je bezbojnim očima gledao Einara i dugo ga odmjeravao dok mu nije postalo jasno što je to Einar rekao, daje njegov sin. Einar je vidio da oklijeva. Vidio je da razbija glavu o tome što mu je rekao.
Nikad u životu nisam silovao, rekao je na kraju Holberg. To je sve skupa prokleta laž. Rekli su da mi se u Kejlaviku rodila kći i njezina me mama tužila za silovanje, ali nije to mogla dokazati. Nisu me osudili.
Znate li što je bilo s tom vašom kćeri?
Mislim daje umrla kao mala. Nisam s njom bio u kontaktu, niti s majkom To valjda razumijete. Prijavila me za silovanje!
Jesu li u tvojoj obitelji djeca umirala? pitao je Einar.
O čemu pričate?
Je li umrlo koje dijete iz tvoje obitelji?
o čemu se radi?
Ja znam za nekoliko slučajeva u ovom stoljeću. Jedan od njih je i tvoja sestra.
Holberg je zurio u Einara.
Što vi znate o mojoj obitelji? rekao je. Kako ?
Tvoj brat. Dvadeset godina stariji od tebe. Umro je prije petnaest godina. Izgubio je svoju malu kćer godine 1941. Ti si imaol 1 godina. Vas je bilo samo dvojica braće i rođeni ste s tako velikim razmakom Holberg je zašutio, Einar nastavio.
Bolest je trebala s tobom nestati Ti si trebao biti zadnji prenosilac. Ti si bio zadnji u redu. Neoženjen. Bez djece. Bez obitelji Ali bio si silovatelj. Jadni, vražji, prokleti silovatelj!
Einar je zašutio i gledao Holberga očima punim mržnje.
I sad sam ja zadnji prenosilac.
O čemu je riječ?
Audur je bolest dobila od tebe. Moja je kći nju dobila od mene. Vrlo jednostavno. Našao sam to u bazi podataka.U ovoj generaciji nisu se pojavili novi slučajevi bolesti otkad je Audur umrla, ako ne brojimo moju kćer. Mi smo zadnji.
Einar je koraknuo naprijed, dignuo tešku, staklenu pepeljaru i
premetao je po rukama.
I sad je tome kroj, rekao je.
Nisam tamo unutra ušao s namjerom da ga ubijem, rekao je Einar. Vjerojatno je mislio da je u velikoj opasnosti. Ne znam zašto sam uzeo pepeljaru. Možda sam je namjeravao baciti u njega. Možda sam ga htio napasti. On je bio brži. Napao me i zgrabio za vrat, ali ja sam ga lupio po glavi i on je pao na pod. To sam napravio sasvim bez razmišljanja. Bio sam bijesan i isto tako sam ja njega mogao napasti. Razmišljao sam o tome kako će taj naš susret završiti, ali ovome se nikako nisam nadao.
Nikako. Glavom je tresnuo o stolić, pa o pod i počeo je krvariti. Znao sam daje mrtav kad sam se sagnuo do njega. Pogledao sam oko sebe, spazio papir i olovku i napisao da sam on. To mi je jedino bilo na pameti otkad sam ga vidio na vratima. Da sam on. Da sam ja taj čovjek. I daje taj čovjek moj otac.
Einar je pogledao dolje u otvoreni grob.
Voda je u njemu, rekao je.
Sredit ćemo to, rekao je Erlendur. Ako imate pušku, dajte je meni. Erlendur se polako približavao, a Einaru kao daje bilo svejedno.
Djeca su filozofi, rekao je. Kći me jednom pitala u bolnici, zašto mi imamo oči? Rekao sam da je to zato da možemo vidjeti.
Einar zašuti.
Ona me ispravila, rekao je kao da govori samome sebi. Pogledao je Erlendura.
Rekla je daje to zato da možemo plakati. Onda kao daje donio odluku.
Tko si ako nisi ti sam? rekao je.
Samo budite mirni, rekao je Erlendur.
Tko si onda?
Sve će biti.u redu.
Nisam htio da to tako ispadne, ali sad je prekasno. Erlenduru nije bilo jasno što govori.
Tome je kraj.
Erlendur ga je gledao na slabom svjetlu plinske svjetiljke.
Tome je ovdje kraj, rekao je Einar.
Erlendur je vidio kako ispod kaputa izvlači pušku koju je prvo uperio prema Erlenduru koji mu se približio. Erlendur je stao. Einar je iznenada okrenuo cijev i pritisnuo je na srce. To je napravio velikom brzinom. Erlendur se trgnuo i povikao na Einara. Vrišteći tresak razderao je večernji mir groblja. Erlendur je na trenutak oglušio. Bacio se na Einara i njih su obojica pali na zemlju.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 65857
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Močvara -Arnaldur Indriđason

Počalji od Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Strana 3 od 4 Prethodni  1, 2, 3, 4  Sledeći

Nazad na vrh


 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu