Dolina straha-Arthur Conan Doyle

Strana 2 od 2 Prethodni  1, 2

Ići dole

Dolina straha-Arthur Conan Doyle

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 10:31 am

First topic message reminder :



U provincijskom mjestu događa se brutalno ubojstvo. Sherlock Holmes prihvaća se slučaja iza kojeg se krije neumoljiva ruka njegova velikog suparnika profesora Moriartyja. Priča nas odvodi u prošlost, u rudarski dio Sjedinjenih Američkih Država u kojem tajno udruženje terorizira mjesno stanovništvo. Tom se teroru suprotstavlja jedan čovjek – i suzbija ga.



_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 63479
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole


Re: Dolina straha-Arthur Conan Doyle

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 10:45 am



ŠESTO POGLAVLJE:
Opasnost vreba

Vladavina nasilja bijaše na vrhuncu. McMurdo, koji je postao nadzornikom, te imao sve uvjete da jednom zamijeni McGintyja na dužnosti starješine, bijaše postao tako nužan član vijeća da drugovi ništa nisu poduzimali bez njegova savjeta i podrške. No što je omiljeniji bio u Udruženju slobodnih zidara, to su ga mrkiji pogledi pratili po ulicama Vermisse. Unatoč teroru koji je vladao ljudi su smogli hrabrosti da se udruže protiv ugnjetavača. Do ušiju Lože doprle su glasine o tajnim sastancima u prostorijama »Vjesnika« i o razdiobi oružja čestitim i privrženim građanima. Ali takvi izvještaji nisu uznemiravali McGintyja i njegove sljedbenike. Oni su bili brojčano nadmoćni, odlučni na djelu i dobro naoružani. Njihovi su protivnici bili neorganizrani i slabi. Sve će to završiti, kao i prije, u beskorisnim pričama i eventualnim hapšenjima. Tako su govorili McGinty i oni hrabriji u Loži.
Bilo je to jedne subote navečer u svibnju. Kako su subotnje večeri pripadale Loži. McMurdo se upravo spremao da iziđe, kad li mu bojažljivi Morris neočekivano dođe u posjet. Ćelo mu bijaše nabrano od zabrinutosti, a lice blijedo i uplašeno.
Mogu li slobodno govoriti, gospodine McMurdo?
Jasno!
Nikad nisam zaboravio da sam vam jednom otvorio srce a da ste vi sačuvali tajnu, premda se šef raspitivao o našem razgovoru.
Što sam drugo mogao učiniti? Ne znači da sam suglasan s onim što ste mi rekli.
Znam to vrlo dobro. Ali vi ste jedini s kojim ovdje mogu bez opasnosti razgovarati. Imam tajnu - stavio je ruku na grudi - koja mi ne daje mira. Da je barem nekom drugom otkrivena a ne baš meni! Ako vam je povjerim, to će sigurno uroditi zločinom. Ako je, pak, zadržim, to može biti pogubno za sve nas. Smiluj mi se bože, jer ću poludjeti zbog nje.
McMurdo ga ozbiljno pogleda. Čovjek je drhtao cijelim tijelom.
Natoči mu viskija i pruži čašu.
Ovo je lijek za takve kao što ste vi - reče - A sada hajde da čujemo.
Morris otpije gutljaj-dva, te mu se blijedo lice malo zarumeni. - Sve se može sažeti u jednu rečenicu: Uhoda nam je na tragu.
McMurdo ga pogleda zapanjeno.
Pa što onda, čovječe! Grad vrvi uhodama i kakvu nam štetu čine?
Ne, nije riječ o nekome odavde. Kao što i sami kažete, mi ih dobro poznajemo, te nam ne mogu učiniti mnogo zla. No, jeste li čuli za Pinkertonovu organizaciju?
Čitao sam ponešto o njoj.
Meni možete povjerovati kad vam kažem da nema šale kad oni nekog počnu uhoditi. Nije to isto što i vladina metoda pokušaja i pogreški. To je neobično ozbiljan pothvat koji teži rezultatima i ne odustaje dok ih ne postigne, bilo milom ili silom. Ako se Pinkertonov čovjek prihvatio ovog posla, nama je svima odzvonilo.
Moramo ga ubiti.
To vam je prva pomisao, zar ne? Znači izići ćete s time pred Ložu. Znao sam da će to završiti ubojstvom!
Jasno, pa što je to ubojstvo? Zar nije rasprostranjeno u ovom kraju?
Zaista jest, ali ne želim biti taj koji će prstom pokazati na čovjeka kojega treba ubiti. A s druge strane, naše su glave u opasnosti. Što da radim?
I klatio se amo-tamo na stolici, ne mogavši se odlučiti. Bio je na mukama.
Njegove su riječi dirnule McMurda. Bilo je jasno kako zbog opasnosti i potrebe da joj se odupre dijeli Morrisovu zabrinutost. Uhvati ga za rame i potrese, ozbiljno ga gledajući.
Čujte me, čovječe - poviče uzbuđeno - ništa nećete postići ako tu sjedite i jadikujete kao narikača nad mrtvacem. Hajde, činjenice na vidjelo. Tko je taj tip? Gdje je? Kako ste za njega saznali? Zašto ste baš k meni došli?
Došao sam k vama jer me samo vi možete savjetovati. Pričao sam vam da sam na Istoku imao trgovinu prije nego što sam došao ovamo. Tamo sam ostavio dobre prijatelje od kojih jedan radi u telegrafskoj službi. Evo pisma koje sam jučer od njega primio. Ovdje na vrhu stranice baš piše o tome. Možete sami pročitati.
Evo što je McMurdo pročitao:
»Kako su tamošnji zidari? Mnogo se o njima piše u novinama. Među nama rečeno, očekujem da ću uskoro o tome dobiti i od tebe novosti. Pet velikih poduzeća i dvije željezničke kompanije preuzele su stvar. Ozbiljno rade, te se kladim da će uspjeti. Već su daleko otišli. Organizacija Pinkerton je unajmljena da radi po njihovim uputama i sada je njihov najsposobniji čovjek, Birdy Edwards, već na zadatku. Akciju treba odmah zaustaviti.«
A sada pročitajte post scriptum.
»Jasno, sve što ti pišem doznao sam na poslu, tako da ne bi trebalo da ide dalje. Čudna je to šifra kojom operiraš cijeli dan, a ne možeš iz nje izvući nikakvo značenje«.
McMurdo je neko vrijeme šutio držeći pismo u nemirnoj ruci.
Koprena se na čas podigla i pred njim se pojavio ponor.
Zna li itko drugi za ovo? - upita.
Nisam još nikome rekao.
Da li možda ovaj čovjek - vaš prijatelj - ima ovdje nekoga kome bi mogao pisati?
Pa, vjerujem da poznaje nekolicinu.
Članova Lože?
Da, vjerojatno.
Pitam stoga što je možda nekome opisao toga Birdy Edwardsa.
Tada bismo mu mogli ući u trag.
To je moguće. Ali ne bih rekao da ga poznaje. Jer on mi samo piše što je doznao na poslu. Kako bi mogao poznavati Pinkertonova detektiva?
McMurdo se naglo žestoko trgne.
Zaboga - poviče - sad znam! Kako sam bio glup da se odmah nisam sjetio! Kakvu sreću imamo! Uklonit ćemo ga prije nego što nam uspije nauditi. Poslušajte me, Morrise: hoćete li sve prepustiti meni?
Dakako, ako me oslobodite tog tereta.
Hoću. Možete se povući i sve ostaviti meni na brizi. Ne moram vam čak ni ime spomenuti. Preuzet ću sve na sebe, kao da sam ja dobio pismo. Jeste li s time zadovoljni?
To mi upravo odgovara.
Onda neka ostane na tome, a vi šutite i ne brinite. Odoh sada u Ložu, a velim vam da će se uskoro stari Pinkerton sažaliti nad samim sobom.
Nećete mu ubiti čovjeka?
Što manje znate, prijatelju Morrise, lakše će vam biti pri duši i bolje ćete spavati. Ništa ne pitajte već pustite da sve teče spontano. Imam ih u šaci.
Odlazeći, Morris tužno odmahne glavom.
Osjećam njegovu krv na svojim rukama - uzdahne.
Samoobrana nije zločin - reče McMurdo, trpko se nasmiješivši. - Ili on, ili mi. Zar nas taj čovjek ne bi uništio da smo ga pustili da i dalje djeluje u ovoj dolini? Nego, prijatelju Morrise, još ćemo vas morati izabrati za starješinu, jer spasili ste Ložu od sigurne propasti.
Iz McMurdova vladanja moglo se jasno zaključiti da je vijest primio ozbiljnije nego što je to riječima mogao iskazati. Možda zbog zle savjesti, možda zbog ugleda Pinkertonove organizacije, možda
zbog spoznaje da su bogate i moćne kompanije odlučile likvidirati Scowrere: ma što da je bio tome razlog, on je, u svakom slučaju, postupao kao čovjek koji se sprema na najgore. Prije nego što je otišao od kuće potrudio se da uništi sve papire i dokumente koji su ga mogli teretiti. Onda je uzdahnuo s olakšanjem jer mu se na čas pričinilo da je spašen. Pa ipak, mora biti da je opasnost još visila nad njim jer se, idući u Ložu, zaustavio kod kuće staroga Shaftera. Kako nije smio u kuću, pokuca na prozor, a Ettie iziđe pred njega. U očima njenog dragog nije više bilo onog vragoljastog osmijeha. U ozbiljnosti njegova lica pročitala je opasnost koja mu prijeti.
Nešto se dogodilo - poviče. - Ah Jack, u opasnosti si!
Nije ništa strašno, draga. Ipak, možda je pametno da odemo prije nego što dođe do većeg zla.
Da odemo!
Obećao sam ti da ćemo jednoga dana otići. Mislim da je došlo vrijeme. Večeras sam dobio vijest - lošu vijest - pa zaključujem da će biti neprilika.
Radi li se o policiji?
Ne, o Pinkertonu. Ti i ne znaš tko je to, draga, ni što bi to moglo značiti za nekoga poput mene. Preduboko sam ogrezao, pa se može dogoditi da moram brzo nestati odavde. Bila si obećala da ćeš poći sa mnom ako ja treba da odem.
Ah, Jack, bio bi to spas za tebe.
U nečemu sam zaista pošten čovjek, Ettie. Ni za što na svijetu ne bih želio da vlas padne s tvoje lijepe glavice, niti bih te ikada i na čas želio skinuti sa zlatnoga prijestolja na kojem te uvijek vidim. Imaš li povjerenja u mene?
Ona šutke stavi svoju ruku u njegovu.
Onda slušaj što ću ti reći i učini kako ti kažem, jer je to za nas jedina mogućnost. U ovoj su dolini na pomolu neki događaji. Slutim to. Mnogi će se od nas morati za sebe pobrinuti. Ja sam jedan od tih.
Ako bude trebalo da otputujem, bilo danju ili noću, ti ćeš morati biti spremna da pođeš sa mnom.
Ja bih došla za tobom, Jack.
Ne, nikako: moraš poći sa mnom. Ako mi bude onemogućen povratak u ovu dolinu i ako se budem morao skrivati od policije, možda ti neću moći poslati ni najmanju poruku. Stoga moraš poći sa mnom. U mom gradu poznajem jednu poštenu ženu kod koje ću te ostaviti dok se ne budemo mogli vjenčati. Hoćeš li doći?
Hoću, Jack, doći ću.
Dobro je što imaš povjerenja u mene. Bio bih zaista najcrnji đavo kad bih te iskoristio. A sada upamti, Ettie, očekuj samo kratku poruku i čim je dobiješ sve ostavi i pođi ravno u čekaonicu željezničkog kolodvora te sačekaj dok ne dođem po tebe.
U bilo koje doba dana i noći, bit ću spremna, Jack.
Napravivši prve pripreme za bijeg, McMurdo je, donekle umiren, pošao u Ložu. Kako je sastanak već bio počeo, morao je upotrijebiti niz lozinki da bi ga obje straže pustile unutra. Pri ulasku dočeka ga žamor dobrodošlice. Dugačka dvorana bijaše dupkom puna: kroz koprenu dima vidio je gustu crnu grivu starješine, okrutno i neprijateljsko lice Baldwina, Harrawayjev lik sličan jastrebu, te desetak drugih vođa Lože. Obradovao se što su na okupu da se sa svima može posavjetovati o najnovijim vijestima.
Zaista nam je drago što te vidimo, brate! - poviče predsjednik. - Solomonska je mudrost potrebna da se valjano presudi ovaj spor.
Riječ je o Landeru i Eganu - objasni mu čovjek do njega. - Obojica polažu pravo na novac koji Loža daje za ubojstvo staroga Crabba iz Stylestowna, a tko može sigurno posvjedočiti koji je od njih dvojice ispalio smrtonosni metak?
McMurdo ustane i digne ruku. Izraz njegova lica sledio je prisutne. U napetoj tišini očekivali su njegove riječi.
Uvaženi starješino - reče svečanim glasom. - Zahtijevam da me odmah saslušate.
Brat McMurdo traži riječ - reče McGinty. - Po pravilima Lože, ima prednost. Brate, slušamo te.
McMurdo izvadi pismo iz džepa.
Uvaženi starješino i braćo - reče. - Danas vam nosim loše vijesti, no bolje je da ih saznate i razmislite o svemu nego da pogubni udarac dođe bez upozorenja. Saznao sam da su se najmoćnije i najbogatije kompanije u zemlji urotile da nas unište, te da u ovome času jedan detektiv iz Pinkertonove organizacije, Birdy Edwards, ovdje u dolini već prikuplja dokaze koji će oviti konopac oko naših vratova i poslati sve ovdje prisutne u zatvor. Eto, to je ono o čemu moramo raspraviti i zato sam zahtijevao da me odmah saslušate.
U dvorani je bila smrtna tišina. Napokon progovori predsjednik.
Kakve dokaze imaš za tu tvrdnju, brate McMurdo? - zapita.
Dokazi su u ovom pismu koje mi je slučajno dopalo ruku - reče. I naglas pročita odlomak. - Pitanje je časti da ne odam druge podatke o pismu niti da vam ga predam u ruke, ali vas uvjeravam da u njemu nema ništa više što bi se ticalo interesa Lože. Iznosim, dakle, problem pred vas onako kako mi je predočen.
Moram vam reći, predsjedniče - javio se jedan od starijih članova - da sam čuo kako je Birdy Edwards najsposobniji čovjek u Pinkertonovoj službi.
Znade li ga ovdje itko po viđenju? - upita McGinty.
Ja ga znam - reče McMurdo. Žamor iznenađenja prostruji dvoranom.
Vjerujem da ga držimo u šaci - nastavi s pobjedničkim osmijehom. - Ako postupimo brzo i pametno, možemo za čas riješiti to pitanje. Pružite li mi povjerenje i podršku, nećemo se imati čega plašiti.
Čega se imamo bojati? Što on može znati o našim poslovima?
Kada bi svi bili pouzdani kao vi, savjetniče, moglo bi se tako reći. Ali, taj čovjek ima za sobom mnogo kapitalističkih milijuna. Zar mislite da se u svim našim ložama ne bi našao slabić kojega se može
kupiti? Proniknut će on naše tajne, ako već nije. Samo je jedan lijek tome.
Da nikada ne ode iz ove doline - reče Baldwin. McMurdo potvrdi glavom.
Pravo imaš, brate Baldwin - reče. - Nas dvojica baš se ne slažemo, ali večeras si izrekao pravu riječ.
Gdje je on? Kako ćemo ga prepoznati?
Uvaženi starješino - ozbiljno će McMurdo - razumjet ćete da je to previše važan predmet a da bi se raspravljao pred cijelom Ložom. Ne sumnjam u ikoga prisutnog, no ako i jedna riječ dođe do ušiju tog čovjeka gotovo je s našim nadama da ćemo ga uhvatiti. Zamolio bih Ložu da izabere povjerljivu komisiju, gospodine predsjedniče, u koju bi ušli vi, ako smijeni predložiti, brat Baldwin i još šestorica. Tada bih vam otvoreno izložio što sam saznao i što bih savjetovao da se učini.
Prijedlog je odmah prihvaćen i komisija izabrana. Uz predsjednika i Baldwina, tu se našao tajnik Harraway, okrutni mladi ubojica Tiger Cormac, rizničar Čarter, te braća Willaby, neustrašivi očajnici koji nisu prezali ni od čega.
Uobičajena pijanka u Loži bijaše kratka i nevesela jer je briga zasjenila duhove i zamračila veselje; mnogi su prvi put ugledali sjenku osvetničkog zakona kako promiče preko nepomućene vedrine neba pod kojim su tako dugo bezbrižno živjeli. Strahote koje su drugima činili bile su za njih sastavni dio svakidašnjice, a pomisao o odmazdi bila je tako daleko i blijeda da su se to više zaprepastili kad se ona nenadano približila. Društvo se rano razišlo, te dalo vođama priliku za vijećanje.
A sada, McMurdo, reci što ti je na duši - reče McGinty kad ostadoše sami. Sedmoro ljudi sjedilo je ukočeno pred njim.
-- Maločas sam rekao da poznajem Birdy Edwardsa - poče McMurdo objašnjavati. - Ne moram vam reći da on nije ovdje pod pravim imenom. Hrabar je to čovjek, moram priznati, ali nije lud. Izdaje se za Steve Wiliamsa, a stanuje u Hobson's Patchu.
Kako to znaš?
Slučajno sam započeo s njim razgovor. Tada nisam mnogo o tome razmišljao, a ne bih ni kasnije da nije stiglo pismo, ali sada sam siguran da je to taj čovjek. Susreo sam ga u vagonu kad sam u srijedu pošao vlakom u dolinu - tvrd je to orah. Rekao mi je da je novinar, što sam tada povjerovao, želio je doznati što više o zidarima i njihovom, kako je to nazvao, »nasilju«, za njujorški »Vjesnik«. Svašta me ispitivao kako bi dobio materijala za svoje novine. Možete misliti da nisam ništa odao. »Platio bih, i to dobro«, rekao mi je, »kada bih dobio materijal koji će se sviđati mom izdavaču. - Ispričao sam mu što sam mislio da će mu najbolje odgovarati, a on mi zauzvrat pruži novčanicu od dvadeset dolara. »Dobit ćete deset puta toliko« - rekao je - »ako mi kažete sve što želim doznati.«
A što si mu zapravo rekao?
Smislio sam već nešto na licu mjesta.
Kako znaš da nije novinar?
Odmah ću vam reći. Sišao je, kao i ja, u Hobson's Patchu. Malo kasnije slučajno sam ušao u poštu, kad eto njega kako izlazi iz nje.
Gledaj - reče službenik kad je korisnik usluge otišao - za ovo bismo mu morali dvostruko naplatiti.
I ja mislim tako - rekoh.
Ispisao je formular tako nerazumljivim znakovima kao da je upotrijebio kinesko pismo. Svaki dan šalje ovako pun list - reče službenik.
Da - rekoh - to su važne vijesti za njegove novine, pa se boji da ga netko ne pokrade. - To je bilo mišljenje službenika a bilo je u ono vrijeme i moje, no sada, dakako, nije.
Vjerujem da imaš pravo - reče McGinty. - Ali što bismo trebali sada učiniti?
Zašto da ne pođemo odmah tamo i da ga ne sredimo? - netko predloži.
Da, što prije to bolje.
Krenuo bih ja i ovoga časa kad bih znao gdje ga mogu naći - reče McMurdo. - On svakako stanuje u Hobson's Patchu, ali ne znam ni kuću ni ulicu. No skovao sam plan, ako hoćete da me poslušate.
No, čujmo ga.
Sutra ujutro poći ću u Hobson's Patch. Poštanski službenik će mi pomoći da ga pronađem. Mislim da on može lako saznati njegovu adresu. Reći ću mu da sam slobodni zidar. Ponudit ću mu sve tajne Lože, ako to bude htio dobro platiti. Kladim se da će prihvatiti. Reći ću mu da su mi dokazi kod kuće, te da ne bih ni za živu glavu htio da dođe po danu kad ga netko može vidjeti. Shvatit će da je to razumno. Neka dođe u 22 sata, pa ću mu sve pokazati. To će ga sigurno privući.
I?
Ostalo možete sami isplanirati. Kuća udovice McNamara je osamljena. Žena je odana, a uz to je gluha. U kući smo samo Scanlan i ja. Ako mi obeća da će doći - što ću vam odmah javiti - dođite sva sedmorica oko 21 sat k meni. Uvest ćemo ga unutra. Ako izvuče živu glavu, može se cijelog života hvaliti kakvu je imao sreću.
Sve mi se čini da će kod Pinkertona uskoro biti jedno slobodno mjesto, ili se ljuto varam - reče McGinty. - Neka bude tako, McMurdo. Eto nas k tebi u 21 sat. Jednom kad se za njim zatvore vrata, sve ostalo možeš nama prepustiti.


_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 63479
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Dolina straha-Arthur Conan Doyle

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 10:46 am





SEDMO POGLAVLJE:
Birdy Edwards upada u zamku

Kuća u kojoj je živio McMurdo bila je, kako rekosmo, osamljena i zato pogodna za planirani zločin. Stajala je na završetku grada, podalje od ceste. U svakom drugom slučaju, zavjerenici bi bili naprosto pozvali čovjeka po imenu, a onda ispalili u njega metke, kao što su to već mnogo puta prije učinili. Ali, ovaj put bilo je važno doznati koliko čovjek zna, kako je to saznao, te što je dojavio poslodavcima. Možda je bilo prekasno za sve, možda je on već obavio posao. Ako je tako, onda su se barem mogli osvetiti čovjeku koji im je to učinio. No nadali su se da ništa značajno nije još došlo do ušiju uhode jer se inače, mislili su, ne bi trudio slati tako ništavne vijesti kakve je, navodno, dobio od McMurda. O svemu će tome, uostalom, saznati od njih. Kad ga se dokopaju, već će ga natjerati da propjeva. Nije to prvi put da imaju posla sa šutljivim svjedokom.
McMurdo pođe u Hobson's Patch kao što je bilo dogovoreno. Policija se tog jutra posebno mnogo vrzmala oko njega, a kapetan Marvin, koji je tvrdio da mu je stari poznanik iz Chicaga, čak mu se obratio dok je čekao na željezničkom kolodvoru. McMurdo mu je okrenuo leđa. Poslijepodne vratio se obavivši zadatak. Posjetio je McGintyja u Zadružnom domu.
Doći će - obavijesti ga.
Odlično! - odgovori McGinty. Taj div bijaše u košulji a preko prsluka su mu sjali zlatni lanci i medalje. Ispred ruba nakostriješene brade blistao je dijamant. Što politikom, što točenjem pića, šef se bio obogatio i postao vrlo moćan. To ga se jače dojmila slika zatvora i vješala koja mu se sinoć pojavila pred očima.
Misliš li da je već mnogo saznao? - upita zabrinuto. McMurdo sumorno kimne. - Ovdje je već prilično dugo - šest tjedana, najmanje. Sumnjam da je došao ovamo zato da se divi krajoliku. Ako je za to vrijeme mrljivo skupljao podatke, pomoću novca željezničkih
kompanija, bojim se da je postigao dobre rezultate i da ih je već dostavio pretpostavljenima.
U našoj Loži nema slabića - poviče McGinty. - Svaki je naš čovjek čvrst i pouzdan. Ali tu je onaj podlac Morris. Što je s njim? Ako nas itko oda, onda će to biti on. Najradije bih poslao nekoliko momaka da ga još večeras pretuku i doznaju da li je što izbrbljao.
Pa nema zla u tome - odgovori McMurdo. - Priznajem da mi je Morris drag i da bi mi bilo žao da mu se što dogodi. Jednom ili dvaput razgovarali smo o poslovima Lože, pa iako nema iste stavove kao vi ili ja, ipak mi se čini da nije čovjek koji bi izdao. No, ne stojim, dakako, između njega i vas.
Dobit će svoje stari vrag - reče McGinty i opsuje. - Motrim ga ja već godinu dana.
Vi to najbolje znate - odgovori McMurdo. - Ali, ma što odlučite, akciju treba odgoditi, jer se moramo pritajiti dok ne završimo s Pinkertonovim čovjekom. Ne možemo dopustiti da baš danas policija počne njuškati oko nas.
Istina je - suglasi se McGinty. - Reći će nam Birdy Edwards od koga je dobio obavijesti, pa makar kožu oderali s njega. Da li ti se čini da sluti podvalu?
McMurdo se nasmija.
Mislim da sam mu napipao slabu točku - reče. - Spreman je doći i u đavolju kuću, samo ako mu se obeća da će ući u trag Scowrerima. Uzeo sam od njega novac - McMurdo izvadi svežanj novčanica - a dobit ću još ovoliko kad mu pokažem dokumente.
Kakve dokumente?
Jasno da dokumenata nema. Napunio sam mu glavu pričama o statutu i pravilnicima, o uputama i formularima za primanje u članstvo. On se nada da će ući u sve tajne društva prije nego što ode.
Vjere mi i hoće - reče mračno McGinty. - A nije li te zapitao zašto mu nisi donio te papire?
Zar da ja, sumnjiv čovjek, nosim kroz grad takav materijal? Ta nije li kapetan Marvin i danas njuškao oko mene na kolodvoru?
Čuo sam nešto o tome - reče McGinty. - Bojim se da ćeš izvući tanji kraj. Kad završimo s tim tipom, mogli bismo ga baciti u neko napušteno okno, ali ma što učinili s njim ne može se mimoići činjenica da si ti danas bio u Hobson's Patchu, dakle u mjestu u kojem on stanuje.
McMurdo slegne ramenima.
Ako budemo spretni, nikad nam neće moći dokazati ubojstvo - reče. - Nitko ga neće vidjeti jer dolazi noću a ja ću se pobrinuti da nitko ne vidi ni kada bude odlazio. A sada čujte, savjetniče. Izložit ću vam svoj plan, a vas ću zamoliti da druge uključite u njega. Vi ćete svi biti ovdje na vrijeme. On će doći u 22 sata. Pokucat će tri puta na vrata i ja ću mu poći otvoriti. Kad uđe, zaključat ću vrata i tada je naš.
To je sasvim lako i jednostavno.
Da, ali o slijedećem koraku treba malo razmisliti. Tvrd je on orah. Naoružan je do zuba. Kako sam ga propisno nasamario vjerojatno će biti na oprezu. Ako ga, recimo, uvedem u sobu u kojoj su sedmorica, a nadao se da ćemo biti sami, može doći do pucnjave, što je opasno za naše.
Pravo kažeš!
A pucnjava će privući sve pajkane koji se vrzmaju po gradu.
Bojim se da imaš pravo.
Zato bih ovako postupio. Vi budite u velikoj sobi, u onoj u kojoj sam s vama jednom razgovarao. Ja ću mu otvoriti vrata, uvesti ga u prvu sobu i ostaviti ga tamo dok, tobože, ne donesem materijal. To će mi omogućiti da vas obavijestim kako se igra razvija. Onda ću se vratiti k njemu s bilo kakvim papirima. Kad počne čitati, skočit ću na njega i uhvatiti ga za ruke da ne može zapucati. Glasno ću vas pozvati, a vi dotrčite što prije jer je jak, pa ću ga jedva svladati. Ali potrudit ću se da izdržim dok stignete.
Izvrstan plan - reče McGinty. - Loža ti duguje zahvalnost za ovo. Kad budem odlazio s mjesta šefa, predložit ću te za svog nasljednika.
Ta ja sam, starješino, tek ušao u poslove - reče McMurdo, ali na licu mu se vidjelo što misli o laskavoj ponudi velikog šefa.
Kad je došao kući počeo se pripremati za neugodnu večer. Očistio je, podmazao i napunio revolver, zatim pregledao prostoriju u kojoj je uhoda trebao biti uhvaćen u zamku. Bila je to prostrana soba s dugačkim jelovim stolom u sredini i velikom peći u uglu. Na sve tri ostale strane bili su prozori. Nisu imali kapaka već lagane zavjese. McMurdo ih pažljivo ispita. Zacijelo mu se učinilo da stan nije baš pogodan za tajni pothvat. No s obzirom na udaljenost od ulice, nije to bilo toliko važno. Napokon obrati pažnju sobnom drugu Scanlanu. Premda je bio Scowrer, Scanlan bijaše bezopasan mali čovjek, preslab da se suprotstavi mišljenju drugova, no duboko u sebi grozio se zločina u kojima je katkada morao sudjelovati. McMurdo mu ukratko izloži što se sprema.
Mike Scanlan, da sam na tvome mjestu ne bih večeras ovdje ostao. Bit će tu krvi prije zore.
Zaista, Mac - odgovori Scanlan - ne nedostaje mi dobra volja već mi živci ne dopuštaju. Kad sam vidio kako je upravitelj Dunn oboren, tamo ispred rudnika, to nisam mogao podnijeti. Nisam stvoren za to, kao ti ili McGinty. Ako mi Loža neće zamjeriti, ja bih se večeras udaljio i prepustio posao vama.
Ljudi su se sastali u dogovoreno vrijeme. Naoko, to bijahu pristojni građani, uredni i lijepo odjeveni, ali poznavalac ljudske duše ne bi u onim bešćutnim očima i nemilosrdnim ustima pročitao nadu za Birdvja Edwardsa. Nije u sobi bilo ni jednog čovjeka čije ruke nisu bile bar deset puta prljave od ljudske krvi. Bili su navikli na ubijanje ljudi kao mesar na klanje janjadi. U svemu je prednjačio, kako po izgledu tako i po krivnji, starješina McGinty. Tajnik Harraway bijaše mršav, zagrižljiv čovjek, duga košćata vrata i nervoznih udova, a što se tiče blagajne Lože bijaše skrupulozan i nepodmitljiv, no njegov pojam poštenja i pravde nije prelazio granice Udruženja. Rizničar Čarter bijaše sredovječan čovjek, bešćutna mrka lica i žute kože nalik
na pergament. Kako je bio sposoban organizator, sve pojedinosti pothvata Lože bile su razrađene u njegovoj bujnoj mašti. Braća Willaby bijahu poduzetni, visoki i okretni mladići odlučna lica, a njihov drug Tiger Cormac snažan, crnomanjast čovjek koji je zbog žestoke naravi ulijevao strah i svom društvu. To su, dakle, bili ljudi koji su se te noći sakupili pod McMurdovim krovom kako bi obračunali s Pinkertonovom uhodom. Domaćin stavi na stol staklenku viskija kako bi se okrijepili prije akcije. Baldwin i Cormac uskoro su bili polupijani, što je pojačalo njihovu urođenu okrutnost. Cormac dotakne na trenutak peć koja je bila topla jer su proljetne noći još bile hladne.
Ovo će dobro poslužiti - reče i opsuje.
Aha - reče Baldvin, koji je razumio opasku. - Ako ga za nju privežemo, brzo ćemo izvući iz njega istinu.
Priznat će on, budite bez brige - reče McMurdo.
Imao je zaista čelične živce. Premda je preuzeo cijeli teret, ipak je bio miran i bezbrižan. Ostali su to opazili i hvalili ga zbog toga.
Znat ćeš ga ti svladati - reče šef laskavo. - Neće ni trepnuti a ti ćeš ga držati za gušu. Šteta samo što nema kapaka na prozorima.
McMurdo obiđe sve prozore i navuče zavjese.
Nitko nas sada ne može uhoditi. Ali bliži se čas!
Možda neće doći. Možda je predvidio opasnost - reče tajnik.
Doći će on, bez brige - odgovori McMurdo. - Njemu je isto toliko stalo da dođe kao i vama. Čujte!
Umiriše se kao kipovi, a čaše im zastadoše na pola puta do usta.
Netko je tri puta pokucao na vrata.
Tišina!
McMurdo ih umiri pokretom ruke. Pobjednosni pogledi obiđoše oko stola, a ruke potražiše skriveno oružje.
Ni riječi - šapne im McMurdo izlazeći iz sobe i zatvarajući vrata za sobom. Ubojice su čekale, napeto osluškujući i brojeći korake
svoga druga po hodniku. Ćuli su kak» je otvorio vrata i kako se izmjeniše pozdravi. Nepoznati koraci stupiše u sobu, progovori nepoznat glas. Čas kasnije zalupiše se vrata i ključ se okrene u bravi. Plijen je upao u klopku. Tiger Cormac jezivo se naceri, no starješina McGinty golemom ručetinom začepi mu usta.
Šuti, glupane! - prosikće. - Upropastit ćeš cijela stvar.
Iz susjedne sobe čuo se razgovor. Činilo se da traje vrlo dugo. Zatim se otvore vrata i uđe McMurdo, upozoravajući ih prstom na ustima da šute.
Dođe do stola i pogleda sve uokolo. U njegovu vladanju vidjela se jedva primjetna, ali značajna promjena. Nastupao je kao čovjek koji obavlja veliki zadatak. Lice mu je imalo izraz granitne čvrstine. Iza naočala oči su mu blistale divljim uzbuđenjem. Postao je pravi vođa. Gledali su u njega sa živim zanimanjem, ali on je šutio. Motrio je svakoga posebno istim onim nedokučivim pogledom.
No - poviče McGinty - je li došao? Je li Birdy Edwards tu?
Da - polagano odgovori. - Birdy Edwards je ovdje. Ja sam Birdy Edwards!
Nakon tih riječi uslijedilo je desetak sekundi tako mrtve tišine da se činilo kako je soba prazna. Onda sa štednjaka čajnik oštro zašišti. Sedam blijedih lica zurilo je nepomično i zaprepašteno u čovjeka koji je njima ovladao. Tada se začu zvuk razmrskanoga stakla, a niz puščanih cijevi naniže se odjednom na sve prozore. Strgnute zavjese pale su na pod. Starješina McGinty zaurla kao ranjeni lav i zaleti se prema poluotvorenim vratima. Tamo ga dočeka uperen revolver, a iza nišana sjale su stroge plave oči kapetana Marvina iz Rudarske policije.
Starješina ustukne i padne natrag u stolicu.
Tu ste sigurniji, starješino - reče čovjek kojega su do sada zvali McMurdo. - A ti, Baldwine, ako smjesta ne skineš prst s obarača, još ćeš razočarati krvnika. Izvuci ruku, jer tako mi svega ... Eto tako. Znajte da je četrdeset naoružanih ljudi opkolilo kuću, pa zaključite kakve šanse imate za bijeg. Razoružajte ih, Marvine!
Uperene puške onemogućile su otpor. Razoružali su ih. Smeteni, mrki i izvan sebe od iznenađenja sjedili su još oko stola.
Želio bih vam nešto kazati prije nego što se rastanemo - reče čovjek koji ih je uhvatio u klopku. - Ne vjerujem da ćemo se vidjeti do suđenja. Stoga ću vam dati građu za razmišljanje. Sad znate tko sam i što sam. Napokon mogu staviti karte na stol. Ja sam Birdy Edwards iz organizacije Pinkerton. Dobio sam zadatak da razbijem vašu bandu. Bila je to teška i opasna igra. Osim kapetana Marvina i mojih poslodavaca, ni živa duša, čak ni moji najbliži i najmiliji, nisu znali što radim. Ali, večeras je, na sreću, s tim završeno i izlazim kao pobjednik!
Sedam blijedih ukočenih lica zurilo je u njega. Iz njihovih pogleda izbijala je osvetnička mržnja. U njima pročita neumoljivu osudu.
Možda zamišljate da još nije sve gotovo. Preuzimam i taj rizik. Neki od vas ovdje neće imati još jednu šansu. A još šezdesetak noćas će iskusiti zatvor. Reći ću vam i ovo: kad sam preuzeo ovaj posao nisam vjerovao da postoji organizacija kao što je vaša. Mislio sam da su to novinarske izmišljotine i to sam htio dokazati. Upozorili su me da ću imati posla sa slobodnim zidarima, pa sam pošao u Chicago i tamo se učlanio. Kad tu nisam otkrio ništa zla već naprotiv mnogo dobra, bio sam još čvršće uvjeren da je sve izmišljeno. Kako sam ipak morao obaviti zadatak došao sam na ovo područje bogato rudom. Tek tada sam uvidio da nisam u pravu i da nije riječ o petparačkom romanu. Stoga sam odlučio da ću se boriti. Nisam ubio čovjeka u Chicagu. Nikad u životu nisam krivotvorio nijedan dolar. Oni koje sam vam dao bili su pravi, ali nikad nisam bolje i svrsishodnije uložio svoj novac. Znao sam kako ću vam se najviše dopasti i zato sam se pretvarao da me progoni pravda. Sve je teklo upravo onako kako sam predvidio.
I tako sam pristupio vašoj paklenoj Loži i počeo sudjelovati u vašim savjetima. Netko će možda reći da nisam ništa bolji od vas. Neka kažu što hoće, važno je da sam vas pohvatao. Što je zapravo istina? One večeri kad sam, zajedno s vama, sudjelovao u obračunu sa starim Stangerom ništa nisam mogao učiniti jer nije bilo vremena da ga obavijestim. Ali zaustavio sam tvoju ubojitu ruku, Baldwine. Ako
sam ponekad i predložio zločin, kako bih zaslužio vaše povjerenje, to je bilo samo onda kad sam znao unaprijed kako ću ga spriječiti. Nisam mogao ništa učiniti da spasim Dunna i Menziesa, jer nisam bio dovoljno obaviješten, ali pobrinut ću se da počinitelji dođu na vješala. Upozorio sam Chestera Wilcoxa na opasnost koja mu prijeti, tako da je, u času kad mu je kuća odletjela u zrak, s obitelji bio na sigurnom. Mnoge zločine nisam mogao spriječiti, ali ako se pokušate sjetiti koliko puta je žrtva promijenila smjer kretanja, ili je niste našli kod kuće kad ste to očekivali, ili je, pak, bila kod kuće kad ste se nadali da će izići, prepoznat ćete tragove moga truda.
Prokleti izdajico! - prosikta McGinty kroz stisnute zube.
Samo me tako zovi, McGinty, ako ti to blaži dušu i liječi bol. Ti i tebi slični neprijatelji ste gospodnji u ovom kraju i trebalo je hrabrosti da čovjek stane između tebe i onih jadnika, koje si držao u nemilosrdnoj šaci. Postojao je samo jedan način da se iziđe na kraj s tobom, i ja sam ga primijenio. Zoveš me »izdajnikom«, ali postoje mnoge hiljade koji će me zvati »osloboditeljem«. Tri mjeseca sam izdržao. No to ne bih više prihvatio ni za svo blago vašingtonske riznice. Bio sam prisiljen ostati do kraja, dok ne otkrijem sve tajne i upoznam svakog zločinca. Bio bih još malo pričekao da nisam dočuo da se neću više dugo moći skrivati. Naime, stiglo je u grad pismo koje bi vas upozorilo na opasnost. Zato sam morao brzo raditi. Nemam vam više što reći, osim da ću lakše umrijeti kada kucne moj čas, znajući kakav sam posao obavio u ovoj dolini... A sada Marvine, neću vas više zadržavati. Odvedite ih, pa nek se sve to završi.
Malo toga još treba ispričati. Scanlanu je povjereno da gospođici Ettie Shafter odnese zapečaćeno pismo, što je prihvatio, namignuvši i osmijehnuvši se s razumijevanjem. Rano idućeg jutra jedna lijepa žena i na prvi pogled nepoznat muškarac ušli su u poseban vlak koji je poslala željeznička kompanija i bez zaustavljanja otputovali iz ovog opasnog kraja. Etti Shafter i njezin dragi nisu više dolazili u dolinu straha. Deset dana kasnije vjenčali su se u Chicagu, a stari Jakov Shafter bio im je vjenčani kum.
Suđenje Scowrerima održalo se daleko od mjesta u kojem bi njihove pristaše mogle zastrašiti čuvare zakona. Sva su im nastojanja
bila uzaludna. Loža je utrošila rijeku novca, dobivena ucjenjivanjem cijeloga kraja, da ih spasi. No, jasan, nepristran iskaz čovjeka koji je poznavao i najsitnije pojedinosti njihova života, njihova udruženja i njihovih zločina nije moglo oboriti lukavstvo branitelja. Napokon su, nakon toliko godina, Scowreri bili slomljeni. Dolina je oslobođena teške more. McGinty je cvileći i previjajući se izveden na gubilište. Istu je sudbinu doživjelo i osam njegovih sljedbenika. Oko pedeset drugih osuđeno je na zatvor u različitom trajanju. I tako se završio pothvat Birdyja Edwardsa.
Ipak, kao što se bojao, igra nije time bila završena. Trebalo je odigrati još tri partije. Ted Baldwin bijaše izbjegao smrt na stratištu, a uz njega i braća Willaby, te nekolicina najžešćih pripadnika bande. Deset su godina proveli u zatvoru, a onda je svanuo dan kad su se ponovo našli na slobodi - dan za koji je Edwards, poznavajući te ljude, znao da će za njega značiti kraj mirnom životu. Oni se bijahu zakleli da će njegovom krvlju osvetiti svoje drugove. I trudili su se svim silama da održe zavjet. Birdy Edwards morao je otići iz Chicaga, jer mu je - nakon dva neuspjela pokušaja da ga ubiju - postalo jasno da će, ostane li tamo, napokon stradati. Pod drugim imenom otišao je u Californiju u kojoj je umrla Ettie Edwards. Još jednom je bio gotovo ubijen, a zatim, pod imenom Douglas, radi u nekom dalekom kanjonu, u kojem će, zajedno s prijateljem iz Engleske, Barkerom, steći bogatstvo. Ponovo je upozoren da su mu ušli u trag, te se sklanja
u posljednjem času - u Englesku.
Tu je John Douglas pronašao vrijednu bračnu družicu i s njom proveo pet godina u Sussexu, kao seoski vlastelin. No taj se period njegova života završio neobičnim događajima o kojima smo prije čuli.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 63479
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Dolina straha-Arthur Conan Doyle

Počalji od Mustra taj Pon Jun 11, 2018 10:46 am





EPILOG

Prošao je i sudski postupak u kojem je slučaj Johna Douglasa prenesen u nadleštvo višega suda. Na vrhovnom je sudu bio oslobođen s obrazloženjem da je ubio u samoobrani. »Nastojte da napusti Englesku« — pisao je Holmes njegovoj supruzi — »jer ovdje postoje tajne sile što mogu biti još opasnije od onih kojima je izbjegao. U Engleskoj vaš suprug nije siguran«.
Prošla su dva mjeseca i slučaj je donekle zaboravljen. A onda jednoga jutra pronađe Holmes u poštanskom sandučiću zagonetnu poruku: »Avaj, gospodine Holmes, avaj!« Nije bilo ni naslova ni potpisa. Nasmijah se čudnoj poruci, ali Holmes je bio vrlo ozbiljan.
Vrag tu ima svoje prste, Watsone — opazi i dugo je razmišljao namrštena lica.
Te večeri dođe stanodavka, gospođa Hudson, da nam javi kako nas neki gospodin želi vidjeti zbog izvanredno važne stvari. Odmah za njom uđe gospodin Cecil Barker, naš prijatelj iz dvorca. Lice mu bijaše blijedo i uplašeno.
Donosim vam loše vijesti, strašno loše, gospodine Holmes — reče.
Toga sam se i bojao.
Zar ste već primili brzojav?
Ne, ali dobio sam poruku.
Posrijedi je Douglas. Kažu mi da mu je ime Edwards, ali za mene će on uvijek ostati John Douglas iz kanjona Benito. Rekao sam vam da su prije tri tjedna brodom Palmyra otputovali u južnu Afriku.
Tako je.
Sinoć je brod stigao u Cape Town, a jutros sam od gospođe Douglas primio ovu poruku:
»John je u oluji pao s broda nedaleko od Svete Jelene. Nitko ne zna kako se nesreća dogodila — Ivy Douglas«.
Dakle, tako se to zbilo — zamišljeno će Holmes. — Valja priznati da je dobro izrežirano.
Mislite li da to nije bio nesretan slučaj?
Nipošto!
Smatrate li da je ubijen?
Dakako.
I ja tako mislim. Ti paklenski Scowreri, to prokleto osvetničko leglo zločinaca.
Ne, ne, dragi gospodine — reče Holmes. — Majstorska je tu ruka upletena. Nećete tu naći nezgrapnih skraćenih pušaka i pištolja. Stari se majstor odaje potezom kista. Prepoznat ću Moriartyjevo djelo već na prvi pogled. Ovo ubojstvo isplanirano je u Londonu, a ne u Americi.
Koji bi mogao biti motiv?
Počinio je to čovjek koji ne zna za neuspjeh, čovjek čiji izvanredan ugled ovisi o uspjehu svakog pojedinog pothvata. Veliki mozak i moćna organizacija stavljeni su u pokret da unište jednog čovjeka. Zdrobiti orah golemim čekićem — to jest veliko rasipanje snage — ali uspjeh je siguran.
Kakve veze taj čovjek može imati s tim?
Sve što vam mogu reći jest da smo prvi glas o tome dobili od njegova pomoćnika. Amerikance je netko dobro savjetovao. Budući da su u Engleskoj morali obaviti posao, unajmili su, kao što bi to bio učinio svaki strani zločinac, velikog stručnjaka za ubojstva. Od toga časa čovjek je bio osuđen. Najprije je upotrijebio svoju mašineriju kako bi ga pronašao. Zatim ih je uputio u sve mogućnosti da se dođe do cilja. Kad je nakon toga pročitao u novinama o neuspjehu ubojice iz Amerike, stupio je sam u igru i to majstorskim potezom. Sjećate li se da sam u birlstonskom dvorcu upozorio vašeg prijatelja kako je opasnost što dolazi veća od minule. Zar nisam imao pravo?
Barker se udari šakom po glavi pun bespomoćna bijesa.
Nemojte mi reći da se time moramo zadovoljiti. Zar mislite da nitko ne može uništiti tog đavolskog kralja?
Ne kažem to — reče Holmes odsutna pogleda. — Ne kažem da ga se ne može pobijediti. Ali morate mi dati vremena, vremena mi treba!
Sjedili smo neko vrijeme šutke. Njegove su se prodorne oči trudile da proniknu u tajnu budućnosti.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 63479
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Dolina straha-Arthur Conan Doyle

Počalji od Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Strana 2 od 2 Prethodni  1, 2

Nazad na vrh

- Similar topics

 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu