Sve moje ljubavi...
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Andrea Vitali

Strana 3 od 3 Prethodni  1, 2, 3

Ići dole

Andrea Vitali - Page 4 Empty Andrea Vitali

Počalji od Mustra Pet Avg 31, 2018 7:25 am

First topic message reminder :

Andrea Vitali - Page 4 Gradon10

U Belanu vlada veliko uzbuđenje. Agostino Meča, autoritarni gradonačelnik varošice na obali jezera, odlučio je da sprovede jedan prilično moderan i ambiciozan plan: uspostavljanje hidroavionske linije koja će povezivati Komo, Belano i Lugano, biti dika i ponos njegove opštine i naterati okolne gradiće da puknu od zavisti. Te mirne i izrazito fašističke 1931. godine sve, čini se, ide kao po loju. Iako postoji jedan problem: to će biti ogromna investicija za kasu jedne male opštine, a i hidroavion mora da bude propisno isproban. Osim toga, tu je i Renata, gradonačelnikova kći: koliko juče bila je devojčica, a odjednom je postala tako čudna. Da se iza toga ne skriva neki njen novi hir?

Sa sebi svojstvenim umećem Andrea Vitali piše još jednu epizodu sage o Belanu: priča o životu u varošici, sa njenim ljubavima i skandalima, karijerama i dinastijama, ali i tračevima koji se prenose iz pokolenja u pokolenje; kroz taj mikrokosmos on istražuje i istoriju Italije, njene snove o modernosti i njenu inertnost, njene mane i vrline, već decenijama gotovo nepromenjene. Ali romani Andree Vitalija predstavljaju, pre svega, zadovoljstvo za čitaoca, zahvaljujući njegovoj sposobnosti da prikaže i oživi likove i pojedine krajeve, znalačkom građenju zapleta i pripovedačkom ritmu koji je uvek razigran i prijatan.
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole


Andrea Vitali - Page 4 Empty Re: Andrea Vitali

Počalji od Mustra Pet Avg 31, 2018 8:17 am

EPILOG


 I


  Venčanje gradonačelnikove ćerke i pekara Vitorija Barberija održano je jedne sunčane nedelje u junu 1931.
  Istinu govoreći, kada je dobila pristanak od oca, Renata više nije imala ništa protiv da sačekaju nekoliko meseci: osećala se potpuno spokojno.
  Tetka-Rozina ju je ubedila da ne odugovlači.
  „Ako si sigurna da je Vitorio čovek tvog života“, rekla je, „udaj se za njega i ne razmišljaj više o tome. Dva ili tri meseca ne predstavljaju neku razliku. Ali tu je tvoj otac: sada si ga ukrotila, ali ko zna šta će se desiti u budućnosti. Ne treba se nepotrebno izlagati opasnosti.“
  Renata je prihvatila taj savet, kao što je prihvatila i tolike druge, i upravo tokom tog razgovora jedno pitanje joj je bilo na vrhu jezika. Nije ga, međutim, postavila, uverena da joj tetka-Rozina neće odgovoriti, mada nije umela da objasni zašto.
  To venčanje je, naravno, privuklo mnogo sveta, bilo je preko stotinu zvanica.
  U masu znatiželjnika, koji su se tiskali ispred crkve kako bi videli mladence, umešali su se i kurir Zberčele i Đerolamo Vitali, tužan zbog toga što se njegovo privremeno službovanje već bližilo kraju i uplašen da će ponovo ostati bez posla.
  Svakodnevno se zbog toga žalio šuraku, koji mu je isto tako svakodnevno ponavljao da nema razloga za brigu: otkako je ušao u porodicu opštinskih službenika, nikada nije video da je neko izbačen na ulicu, osim ako to nije sam tražio. Neka se ne sekira, i on će ići njegovim stopama: od pripravnika do stalno zaposlenog; u početku će možda raditi kao čistač ili poslužitelj, a kasnije, kada njega unaprede, kao opštinski kurir.
  Gradonačelnik se dugo pripremao za svoju ulogu: čitav dan će morati da provede rame uz rame sa svojom nekadašnjom dragom i isto tako nekadašnjim kormilarom, koji mu ju je preoteo.
  Sa njom će drugi put stati pred oltar: pomisao na to nije mu davala mira.
  Neprijatno iščekivanje ublažila je krajem maja presuda suda u Leku po tužbi koju je opštinska uprava Belana podnela protiv Ofelija Menčonija: pilot je proglašen krivim za prevaru, podvalu, podsticanje na nasilje, lažno predstavljanje u cilju ostvarivanja lične koristi i još mnogo štošta; svedočenje dvojice Macagrosa, oca i sina, bilo je od ključnog značaja, isto kao i izjave nekih unapred pripremljenih svedoka, koji su potvrdili njihovu verziju događaja.
  Menčoni je loše prošao: osuđen je na deset godina zatvora i da plati pričinjenu štetu, uključujući i hidroavion. Ali osuđen je u odsustvu.
  „Nema veze!“, prokomentarisao je gradonačelnik Meča.
  Važno je da je kriv i da je sud to potvrdio. Tako je u duhu presude, koja je bila melem za njegovu taštinu, laka srca dočekao čak i venčanje.
  Za koje se ispostavilo da i nije toliko neprijatno koliko je on očekivao: shvatio je da se ni on sam više ne seća baš najbolje šta se dogodilo pre toliko godina, te daleke nedelje u martu 1905.
  Nešto drugo ga je sada kopkalo: tetka-Rozina.
  „Do đavola!“, pomisli, ne hajući za činjenicu da je u crkvi, videvši je u klupi za svedoke, pošto je to bila želja njegove ćerke.
  Kako se do đavola tako brzo oporavila, kad je on nedeljama slušao kako je čas Evanđelija, a čas Renata sažaljevaju.
  Kako se do đavola povratila iz ponora u koji je, kako se činilo, bila pala?
  Čudo, rekla mu je Evanđelija, prosto neverovatno.
  Ali on i jeste i nije verovao u čuda.
  Kad je sveštenik stao za oltar, gradonačelnik otera sve misli što su mu se vrzmale po glavi.
  Renata, koja je stajala kraj njega, prebledela je od uzbuđenja.
  „Smiri se“, prošaputa tetka-Rozina.
  Renata joj uzvrati osmehom.
  A onda se naže ka njoj.
  „Nikada te nisam pitala zašto je moj otac toliko ljut na Vitorija“, prošaputa u staričino uho.
  Tetka-Rozina se nasmeši.
  „Sada razmišljaj o udaji“, odgovori. „Kasnije ću ti to ispričati. To će biti moj svadbeni poklon.“
 II


  Uoči Badnjeg dana iste godine desilo se nešto neobično: prvi put u svom dugom životu tetka-Rozina je dobila pismo.
  To je bilo toliko neobično da je i sama starica posumnjala da je pošiljka za nju i, zajedno s poštarom, proverila je adresu.
  Bila je dobra, nije bila posredi nikakva greška ili nesporazum.
  Nije joj, dakle, preostalo ništa drugo nego da ga pročita, što je tetka-Rozina i učinila, sedeći za kuhinjskim stolom. Kad je preletela pogledom preko prvih redova, sinulo joj je da je to više od običnog pisma: to je bio pravi pravcati božićni poklon.
  „Draga gospođo Rozina“, pisalo je, „šaljem vam ovo pismo zato što na vas svakodnevno mislim od one večeri kada smo ja i moj verenik otišli iz Italije.
  Oh, Italija! Savršeno mi je jasno da nećemo više moći da se vratimo u nju, osim ako ne želimo da platimo ceh za lažne optužbe. Moram, međutim, da vam priznam kako mi više ne nedostaje mnogo. Ni u Francuskoj, u Parizu, nije loše!
  Želim još jednom da vam zahvalim na dragocenim savetima. Vaša je zasluga što sada možemo da živimo mirno i bez straha, spokojno gledajući u budućnost. Srećna sam i što mogu da vas obavestim da ćemo kroz nekoliko meseci ja i Ofelio regulisati svoj položaj tako što ćemo prirediti venčanje kakvo dolikuje. Mi smo dobro, draga moja gospođo, i ništa nam ne nedostaje: Ofelio se zaposlio kao električar, a ja radim na pijaci. Ali, moram to da napomenem, učlanila sam se u jednu malu amatersku pozorišnu družinu. Za sada igram sporedne uloge, ali kad vidim svoje umetničko ime, Đulu l’Amur - ljupko, zar ne? - odštampano na plakatima, nešto mi govori da mi budućnost priprema neka iznenađenja.
  U svakom slučaju, čak i da nije tako, nemam razloga da se žalim. Volim svog verenika i budućeg muža i on voli mene.
  Važna je ljubav.
  Ili možda nije?
  Grli vas i pozdravlja
  Đulu
 

  P.S. Molim vas da puno pozdravite dragu Renatu i poželite joj da i ona doživi sreću kakva je mene zadesila.
 

  Tetka-Rozina je učinila i nešto više od toga, nije samo prenela pozdrave gradonačelnikovoj ćerki, kako je Đulu od nje tražila.
  Dala joj je pismo i naterala je da ga pročita.
  Renata se često pitala šta se desilo sa to dvoje.
  Sada je znala.
  Sada je već sve znala.
  „Dobro“, reče vraćajući pismo tetka-Rozini.
  To je značilo da se sve dobro završilo, da u ovoj priči niko nije nastradao.
  Čak ni Ivano Cekineti, jer je, pošto se gradonačelnik lično založio za njega, vraćen na posao.
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Andrea Vitali - Page 4 Empty Re: Andrea Vitali

Počalji od Mustra Pet Avg 31, 2018 8:18 am

Andrea Vitali - Page 4 42410

 
 O AUTORU


  Andrea Vitali je rođen 1956. u Belanu, gde radi kao lekar opšte prakse. Objavio je romane Tužilac (1990, nagrada „Monblan" za roman mladog autora); Mehaničar Landru (1992); Polazeći od prezimena (1994), Marinetijeva senka (1995, nagrada „Pjero Kjara“); Jezerski vazduh (2001); Prozor sa pogledom na jezero (Garzanti 2003, nagrada „Grincane Kavur" za 2004. za prozu i književna nagrada „Bruno Đofre“ za 2004); Usedeličina ljubav (Garzanti 2004) i Gospođica Tekla Manci (Garzanti 2004, nagrada „Desi“).
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Andrea Vitali - Page 4 Empty Re: Andrea Vitali

Počalji od Mustra Pet Avg 31, 2018 8:18 am

1 Čentezim - stoti deo nekadašnje lire. (Prim, prev.)
  2Rimski pravni zbornici. (Prim, prev.)
  3 Lat: Nije moguće naslediti živog čoveka. (Prim, prev.)
  4 Lat.: Priroda ne čini skokove. (Prim, prev.)
  5 Frančesko de Pinedo (1890-1933), čuveni italijanski pilot hidroaviona. (Prim, prev.)
  6 Drugi deo latinske izreke Verba volant, scripta manent - Reči lete, zapisano ostaje. (Prim, prev.)
  7 Sticanje prava dugim posedovanjem. (Prim, prev.)
  8 Lat: S velikom radošću. (Prim, prev.)
  9 Šestog avgusta 1688. u Lecenu, nedaleko od Belana, jedan meštanin je izlazeći iz kapele video kako se niz lice Madone prikazane na gipsanom medaljonu slivaju crvene suze. Katolička crkva je zvanično priznala taj događaj kao čudo. (Prim, prev.)
  10 Čočarija - oblast blizu Rima. (Prim, prev.)
  11 Franc.: Naravno, svakako, dragi moj, ja takođe. (Prim, prev.)
  12 Franc.: Dobar dan. (Prim, prev.)
  13 Franc.: Šta hoćete? (Prim, prev.)
  14 Italo Balbo (1896-1940), maršal vazduhoplovstva i visoki fašistički funkcioner. (Prim, prev.)
  15 PNF (Partito Nazionale Fascist a) - Nacionalna fašistička partija; ONB (Opera Nazionale Ballila) - omladinska fašistička organizacija, nazvana po legendarnom junaku Đovaniju Batisti Perasu Balili, koji je 1746. podigao ustanak protiv Austrougara; Odvažni (Arditi), specijalne jedinice sastavljene od dobrovoljaca obučenih za opasne akcije, formirane u periodu između 1915. i 1918; podmladak fašističkih paravojnih organizacija. (Prim, prev.)
  16 Menčoni (Mencioni) u korenu ima reč mencio, što znači „mlitav". (Prim, prev.)
  17 Klaudio se na italijanskom piše Claudio. (Prim, prev.)
  18 Franc.: ljubav. (Prim, prev.)
  19 Franc.: Vrlo dobro... Dakle. (Prim, prev.)
  20 Franc.: Odlično, dobar odgovor. (Prim, prev.)
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Andrea Vitali - Page 4 Empty Re: Andrea Vitali

Počalji od Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Strana 3 od 3 Prethodni  1, 2, 3

Nazad na vrh

- Similar topics

 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu