Pustolovine Mladog Don Juana

Ići dole

Pustolovine Mladog Don Juana

Počalji od Mustra taj Sre Nov 07, 2018 11:24 am



Kratki roman ovog francuskog klasika zbir je erotskih doživljaja trinaestogodišnjeg dječaka Rogera. S prvim danima ljeta majka ga zajedno sa sestrom Berthom dovodi u Dvorac. Ondje postaje svjestan vlastita spolnog sazrijevanja te kroz seksualne odnose s raznim ženama, mahom služavkama, otkriva svijet sladostrašća i tjelesnih užitaka.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66323
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Pustolovine Mladog Don Juana

Počalji od Mustra taj Sre Nov 07, 2018 11:25 am



I


S prvim ljetnim danima, preselili smo se na seosko imanje, što ga tek nedavno bijasmo kupili.
Otac je ostao u gradu, zbog svojih poslova. Uostalom, on je već požalio kupovinu te kuće, pa je govorio mojoj majci:
- Ti si htjela tu nesretnu kuću, Anne. Molim, izvoli, tvoja je. Ja tamo ne idem. I možeš biti sigurna da ću kuću prodati čim se ukaže prilika.
- Ali, najdraži prijatelju - govorila je majka - ti ne možeš ni zamisliti koliko će divan zrak i zdrava hrana goditi djeci...
- Ah - odgovorio je otac, pregledajući svoj rokovnik i uzimajući šešir - popustio sam tvom hiru, ali već žalim.
Tako je, dakle, moja majka otputovala na »svoje ladanje«, kako je govorila. Sa sobom je povela svoju mladu, još neudanu sestru, jednu sobaricu, mene, svojega jedinog sina, te naposljetku jednu od mojih sestara, stariju od mene godinu dana. U povišenom raspoloženju, da ne kažem sretni, stigli smo na to naše ladanjsko dobro, koje su seljaci iz toga kraja nazivali Dvorac. Bila je to prastara građevina, rekao bih negdje iz polovice sedamnaestog stoljeća. Iako prostrana, velika građevina s mnogo soba, ipak nije bila baš najudobnija za stanovanje. Dotrajala i prilično nagrižena zubom vremena, predstavljala je divan primjerak potpune graditeljske zbrke. Prepuna tamnih hodnika, zavojitih stubišta i odvojenih soba, sve u svemu: labirint u kojem ste se mogli izgubiti i potratiti poprilično vremena prije nego što biste pronašli onu prostoriju koju tražite. Veliko dvorište odvajalo je Dvorac od gospodarskih zgrada.
Bila je tu i kapelica. Dobro uščuvana. Svećenik, koji je u kapelici služio mise, stanovao je u Dvorcu sve do svoje smrti. Kasnije ga nitko nije zamijenio pa je tako, svake nedjelje ili na praznike, dolazio jedan svećenik iz obližnjeg samostana služiti misu za spas dobre čeljadi iz mjesta i samog Dvorca.
Kada bi svećenik dolazio, ostajao bi i na večeri, a spremali bi mu i sobu za slučaj da bi želio prespavati u Dvorcu.
Odmah nakon dolaska počelo je veliko spremanje, razmještanje, namještanje i, uopće, sve ono što se mora učiniti u jednoj prilično zapuštenoj kući da bi je se osposobilo za stanovanje. Majka, moja teta Marguerita i sobarica Kate imale su posla preko glave. Dakako, pomagali su im i nadzornik, sluge s imanja i sluškinje, unajmljene u obližnjem selu.
Ali zato smo moja sestra i ja bili potpuno slobodni, bez ikakvih obaveza, pa smo, da bismo upoznali svoj novi dom, pretražili Dvorac od podruma do tavana. I obratno, dakako. Igrali smo se skrivača po svim onim pustim i zavojitim stubištima, otkrivali svakojaka skrovišta, pronalazili nove prolaze da bismo zašli jedno drugom iza leđa.
Drveno stubište koje je vodilo na tavan bilo je jako trošno i izlizano. Jednog dana, sišao sam prije Berthe i sakrio se u podnožju stubišta, iza jednog stupa. Bio sam u potpunom mraku, dok je stubište bilo osvijetljeno četvrtastim trakom svjetla što je padalo s prozorčića na krovu Dvorca. Kad se Bertha pojavila, oprezno silazeći, naglo sam iskočio iza stupa, oponašajući pasji lavež. Iznenađena i uplašena, Bertha je promašila nogom sljedeću stepenicu, izgubila ravnotežu i skotrljala se niz stubište. Zaustavila se u takvom položaju da joj je glava bila u podnožju stubišta, dok su joj noge još bile na stubama.
Naravno, njena se haljina zadignula i pokrivala joj je lice, ali je zato bilo otkriveno sve ostalo.
Kad sam se približio, ne znajući bih li se smijao ili je žalio, vidio sam da je i košulja podignuta zajedno s haljinom sve do pasa.
Toga dana moja sestra nije obukla gaćice. Kasnije mi je rekla da su joj gaćice bile uprljane, a u onoj silnoj zbrci i poslu, nitko se nije sjetio pripremiti joj čiste. I tako se dogodilo da sam prvi put vidio žensko stvorenje tako bestidno golo.
Uistinu, vidio sam Berthu već sasvim golu, kad su nas prošlih godina zajedno kupali. Ali samo odostraga ili sa strane, jer su majka i teta dobro pazile da nas uvijek postave tako da smo tek letimično mogli vidjeti jedno drugo. Pritom su osobito pazile da ja ne bih bacio neki zabranjeni pogled prema svojoj goloj družici. Kad bi nam oblačili spavaćice, zapovjedili bi nam da pažljivo stavimo ruke preda se.
Kate je bila vrlo strogo ukorena kad je jednog dana, perući Berthu umjesto tete, zaboravila reći da se pokrije rukama. Mene Kate nikad nije prala.
Kupale bi me uvijek majka ili teta. One bi mi uvijek govorile: A sada, Roger, možeš maknuti ruke, pa bi me, kao što to vjerojatno već i sami pogađate, uvijek dobro nasapunale i zatim oprale.
Moja je majka, naime, duboko vjerovala u princip po kojem djecu treba tretirati kao djecu što je moguće dulje i toga se principa ustrajno držala.
U to vrijeme meni je bilo trinaest godina, a mojoj sestri četrnaest. No unatoč tome, ništa nisam znao o ljubavi, pa čak ni o razlikama između spolova.
Ali kad sam stajao tako sasvim gol pred ženama koje bi mi svojim nježnim rukama lagano prelazile preko čitavog tijela, osjećao sam neko čudno uzbuđenje, osobito kad bi me prala moja teta Marguerita.
Dobro se sjećam onog neodređenog, pomalo bizarnog, ali iznad svega ugodnog osjećaja koji bi me prožeo svaki put kad bi me Marguerita prala i rukom prelazila preko mojih genitalija. Primijetio bih tada kako mi pimpek odjednom narasta i postaje tvrd kao da je od željeza. Umjesto da bespomoćno visi, sad bi ponosno uzdigao glavicu. Instinktivno bih se primicao Margueriti isturajući trbuh koliko sam god mogao.
Tako se jednoga dana dogodilo da je Marguerita naglo pocrvenjela, što je njeno ljupko lice učinilo još privlačnijim. Ona je bila primijetila moj dignuti pimpač ali se pravila kao da ništa ne vidi; tek misleći da će to izbjeći mojoj pažnji, značajno je pogledala moju majku koja je kraj nas prala noge. I Kate, koja je uređivala Berthu, shvatila je da se nešto događa. Treba reći da se Kate ionako više voljela baviti mnome nego mojom sestrom te da nije propuštala nijednu priliku da makar pomogne majci ili Margueriti kad su me prale ili brisale. Tako je i taj put odmah željela saznati što se događa.
Okrenula je glavu i pogledala u moj trbuh, bez ikakve nelagode, dok su Marguerita i majka izmjenjivale značajne poglede.
Moja majka je bila samo u podsuknji, koju je zavrnula iznad koljena da se ne smoči. Gledao sam njena uska stopala, ali i okrugla i bijela koljena. Priznajem, to što sam vidio samo je pojačalo onaj učinak što su ga bile pobudile Margueritine ruke. Vjerojatno je to odmah shvatila i moja majka jer je i ona pocrvenjela i naglim, nervoznim pokretom spustila podsuknju.
Moja majka i njezina sestra tiho su se smješkale, dok je kod Kate sve to izazvalo glasan smijeh. No kad su je i majka i Marguerita oštro pogledale, smijeh je prestao kao odsječen.
Kao da se time ispričava, Kate je brzo rekla: Pa i Bertha se uvijek smije kad joj dođem do toga mjesta vrućom spužvom. Ali majka je nervoznim pokretom prekinula daljnja objašnjavanja.
Upravo tada ušla je u kupaonicu moja druga sestra Elisa. Imala je petnaest godina i pohađala višu djevojačku školu.
Premda je Marguerita preko mene brzo prebacila košulju i tako pokušala sakriti moju golotinju, Elisa je ipak imala dovoljno vremena da me dobro pogleda, što me dovelo u veliku nepriliku. Jer, iako se nisam ni najmanje stidio pred Kate, nisam želio da me i moja sestra Elisa gleda sasvim golog. I ljutilo me to što sve žene u našoj kući mogu slobodno ulaziti u kupaonicu kad se ja kupam, dok je meni strogo zabranjeno da i provirim kad se one kupaju. A osobito me srdilo to što i Elisa smije tako slobodno ulaziti i izlaziti iz kupaonice, jer nisam vidio razloga zašto bi se s njom trebalo ophoditi drukčije nego s nama mladima.
Dakako, u to vrijeme nas dvoje mladih, Bertha i ja, nismo mnogo toga mogli razumjeti. Nismo ni znali što je to pubertet. A pažljivije i iskusnije oko lako bi zamijetilo određene znake prebrođenog puberteta kod Elise. Njene su se butine zaokružile, bradavice na dojkama već su dobrano nabubrile, a prve dlake izbijale na njenoj mačkici.
Toga dana Bertha je čula kako moja majka govori Margueriti: - Kod Elise ono je došlo prilično rano.
- Da, kod mene čitavu godinu kasnije.
- Zna to kasniti i po dvije godine.
- Treba joj dati odvojenu sobu, da više ne spava s Berthom.
- Može dijeliti sobu sa mnom - odgovorila je Marguerita. Bertha mi je sve to ispričala a da gotovo ništa nije razumjela. Uostalom, kao ni ja.
Dakle tada, čim je Elisa ušla u kupaonicu, zapela je pogledom za mog malog nestaška, koji se onako napet i čvrst činio poput nekakvog pijevca u nastupu bijesa. Elisa nije mogla sakriti da ju je to što upravo gleda dovelo u nepriliku, ali nije okrenula glavu. Naprotiv.
Kad ju je majka upitala hoće li se i ona kupati, lice joj se oblilo crvenilom i jedva je odgovorila: Da, mama...
- Roger i Bertha su već gotovi - nadodala je majka - možeš se skinuti...
Elisa je poslušala bez oklijevanja i skinula se do košulje. Koliko sam mogao vidjeti kroz košulju, Elisine su obline već imale onu ženstvenost koja je tako nedostajala Berthi. I to je bilo sve što sam primijetio, jer nas je majka izvela iz kupaonice.
No, taj dan, o kojem vam pripovijedam, donio je još neke promjene. Otada, naime, više se nisam smio kupati ni s Berthom. Ali su zato i dalje sa mnom bili ili majka ili njezina sestra Marguerita. Majka se bojala ostaviti me samog u kupaonici jer je čula ili čitala, ne znam više gdje, kako se neko dijete utopilo u kadi. Samo što mi više nisu prale ni pimpača ni moju malu kesu, iako nisu izbjegavale ni jedan drugi dio moga tijela. Pa i unatoč tome, događalo se da se uzbudim pred majkom ili Margueritom. One su to primjećivale, iako je majka okretala glavu i naglo kratila vrijeme kupanja da bi mi što prije navukla noćnu košulju, dok je Marguerita obarala pogled.
Dužnost mi je da vam nešto kažem i o Margueriti. Ona je mlađa od moje majke punih deset godina, što će reći da je upravo navršila dvadeset i šest godina; ali kako je sav život proživjela u tihoj samoći, bila je izvrsno sačuvana i nalikovala vrlo mladoj djevojci. Čini se da ju je moja golotinja ipak prilično uznemiravala, jer bi mi tada uvijek govorila čudnim, promuklim glasom.
Jednom, kad me je pošteno nasapunala i potom dobro istrljala, njena ruka dotakne i moj klipić. Povukla je ruku takvom kretnjom i brzinom kao da je dohvatila zmiju. To me pomalo oneraspoložilo pa sam joj rekao:
- Draga, ljubazna teta Marguerita, zašto ti više ne pereš čitavog malog Rogera, kao nekad?
- Ali ja te perem čitavog! - uskliknula je ona i pocrvenjela do korijena kose.
- Ali ne, tetice, pa ti više ne pereš i mog pimpača!
- Srami se, zloćo! Ti to možeš i sam oprati.
- Tetice, molim te, operi ga ti, molim! Ja to nikad ne učinim tako dobro kao ti!
- Gle mog malog laskavca! - rekla je Marguerita, ali je ipak uzela spužvu i vrlo pažljivo oprala i moj kurčić i kesicu.
- Tetice, zaslužila si da te poljubim, toliko si draga!
I ja sam je poljubio u njena crvena usta, s usnama svježim kao meso trešnje, nadvijenim nad bijelim i zdravim zubima.
- Hoćeš li me sad, tetice, obrisati?
Moja teta pažljivo me umotala u ručnik i stala brisati. Na onom osjetljivom mjestu zadržala se, čini mi se, i dulje nego što je bilo potrebno. To me uzbudilo; bio sam na samom rubu kade i isturio sam trbuh i toliko se vrpoljio da je Marguerita rekla nekim blagim glasom:
- Ali sad je zaista dosta, pa ti više nisi dijete, Roger! Odsad ćeš se kupati sam!
- O ne, tetice, molim te, ne sam. Ti me moraš kupati. Kad me ti kupaš, ja uživam više nego kad me kupa mama.
- Obuci se, Roger!
- Budi dobra, tetice, i okupaj se i ti jednom zajedno sa mnom!
- Kakve su to ideje - rekla je moja teta i odmaknula se.
- Molim te!
- Roger!
- Tetice, ako se ne okupaš, reći ću tati da si opet uzela mog pimpača u usta!
Teta je sva uzdrhtala i pocrvenjela. Zapravo, ja nisam lagao. Jednom se to dogodilo, iako na trenutak. Bilo je to jednog dana kad sam se odbijao kupati. Voda mi se činila jako hladna, pa sam iz kupaonice naprosto utekao u svoju sobu. Moja teta došla je za mnom i u onom nagovaranju, natezanju, igri, u jednom je trenutku uzela moj kurčić u usta, pa su ga njene usne stisnule i sapele. Budući da mi je to pričinilo jedan sasvim nov užitak, uspjela me tako smiriti i navesti da se okupam.
Nije to ništa čudno. U sličnim prilikama, činila je to i moja majka, a ja i inače znam za dosta takvih slučajeva. Žene koje kupaju male dječake čine to često. Jer to na njih djeluje isto onako kao što na nas muškarce djeluje da gledamo ili diramo mačkicu kakve djevojčice, iako se mora priznati da žene mnogo uspješnije pronalaze uvijek nove užitke.
Kao dijete, imao sam jednu postariju dojkinju koja me uspavljivala škakljajući me po jajima i pimpaču. Dapače, sjećam se da me jednom stavila na svoj veliki sasvim goli trbuh i tamo ostavila neko vrijeme. No, budući da se to dogodilo u najranijem djetinjstvu, sva su mi ta sjećanja vrlo maglovita i nejasna.
Kad se Marguerita malo sabrala, rekla mi je sva izvan sebe od nagle srdžbe:
- To je bila samo šala, i ti, Roger, bio si dijete, dječačić!
- Ali...
- Šuti! Ne prekidaj me!
- Dobro, tetice.
- S tobom se čovjek više ne može onako igrati kao nekada, jer sada si mladić...
- Hvala, tetice.
- Ali neodgojeni i pokvareni mladić, i ja te više ne volim. Ni najmanje...
I kao da to želi odmah nečim potvrditi, ona je laganim zamahom udarila po mome kurčiću. Već se bila okrenula da ode, kad sam je zadržao rekavši:
- Oprosti mi, tetice, nikome neću ništa reći, čak i ako uđeš u kadu.
- Dobro, ja to mogu učiniti - rekla je, odjednom nasmiješena. Izula je svoje crvene papučice, obuvene tek na golu nogu, podignula je svoju kućnu haljinu iznad koljena i tako ušla u kadu, u kojoj je voda dopirala iznad gležnjeva.
- Evo, ispunila sam tvoju želju, zar ne? Sad ti budi poslušan i dobar pa se obuci, jer te u protivnom više nikad neću ni pogledati.
Rekla je to s takvom odlučnošću u glasu da sam shvatio kako misli najozbiljnije. Zato nisam dalje navaljivao. Uzeo sam košulju i navukao je preko glave dok je Marguerita prala noge. Premda je nisam ništa pitao, sama je rekla kako se ne osjeća baš sasvim dobro i da se zato neće kupati.
Bio sam već obučen kad je i ona izašla iz kade. Iako je ručnik bio mokar od moga tijela, jer pri ruci nismo imali drugi, uzeo sam ga i njime sušio noge lijepe Marguerite. Pustila me je da kleknem i da joj brišem noge, a da uopće nije rogoborila. Kad sam prelazio ručnikom po tabanima smijala se veselo, pa ju je to toliko razvedrilo da mi je dopustila neka joj obrišem i članke na nogama.
Ali kad sam došao do koljena, sama mi je rekla da je sada dosta. Poslušao sam, iako sam odnedavna upravo izgarao od znatiželje da saznam što se to nalazi ispod ženskih haljina tako dragocjeno te se one s toliko žara trude da to uvijek bude dobro sakriveno.
Iako smo Marguerita i ja ponovno postali dobri prijatelji, morao sam se kupati sam.
Čini se da je i majka saznala neke stvari ili joj je to Marguerita sama rekla, ali se majka pravila kao da ništa ne primjećuje.
Smatrao sam da vam moram sve ovo ispričati kako bi vam događaji koji slijede bili razumljiviji.
Ali sada se moramo vratiti malo unatrag i nastaviti s našom pričom tamo gdje smo prekinuli.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66323
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Pustolovine Mladog Don Juana

Počalji od Mustra taj Sre Nov 07, 2018 11:25 am



II


Dakle, moja sestra Bertha ostala je ležati pri dnu stepenica, sa suknjama u zraku, ništa ne skrivajući. Nije se podigla ni kada me vidjela kako prilazim.
Bila je još u šoku od pada; od straha što ga je pretrpjela, a i od bola. Sigurno je očekivala da ću joj ja odmah priteći u pomoć, ali je znatiželja prevagnula nad mojim sažaljenjem te se nisam ni pomaknuo.
Pa ako sam ja stajao kao oduzet, to su življe bile moje oči i moj pogled prikovan uz njenu golotinju. Bio sam fasciniran bjelinom tog djevojačkog trbuha, gdje su samo pri dnu, gotovo tamo odakle izviru bedra, visjele prve, kratke dlačice. A tamo između dviju bijelih butina bila je njena duguljasta mačkica koja mi se činila čak tri centimetra duga, s dvije usne tek malo zarumenjene. Kad je Bertha pokušala ustati, vidio sam i onaj dio između njenih nogu gdje se mačkica završavala.
Sigurno je da Bertha uopće nije bila svjesna svoje golotinje, jer bi inače odmah spustila svoje suknje. Ali naprotiv, pokušavajući naći uporište za noge, ona je još više rastvorila bedra. Tako da sam sad lijepo mogao vidjeti gdje završavaju te dvije lijepe usne, u blizini same guze. No taj je napor učinio i to da se te dvije usne razmaknu i otkriju mi žarko crvenilo njene škuljice, dok joj se čitavo tijelo bjelasalo onom mliječnom bijelom bojom.
Tek dva-tri prsta razmaka dijelila su njenu mačkicu i njenu guzu. Tu je bio slatki šupčić moje sestre Berthe, koji mi se ukazao u trenutku kad je ona, da bi se digla, okrenula svoje guzove prema meni. Taj šupčić nije bio veći od vrška moga malog prsta i bio je tamno crven.
Moja je znatiželja bila tako jaka da se nisam obazirao na nespretne Berthine pokrete kojima se pokušavala dići. Napokon sam se trgnuo i priskočio u pomoć. Sve to, čitava ta scena, pravo govoreći, nije trajala ni minutu. Pomogao sam Berthi da se digne. Ona je glavinjala i tužila se na bol u glavi.
Naravno, bilo je svježe vode u dvorištu, gdje je stajao bunar. Ali bi nas tada primijetili oni iz kuće i pozvali nas unutra, a kad bi otkrili o čemu se radi, sigurno bi nam bilo zabranjeno da se i ubuduće igramo tako nesmetano i gdje god zaželimo.
Zato sam je pozvao u vrt, tamo već blizu ograde, gdje je izvirao potočić. To mjesto je gustim raslinjem i šipražjem bilo gotovo potpuno skriveno od nepoćudnih pogleda.
Posjeo sam Berthu na kamenu klupu blizu samog izvora i od obiju naših maramica napravio mokri oblog koji je, makar i djelomice, ublažio njen bol. Čini se čak da je imala laganu vrućicu, jer je povremeno buncala. No, budući da je ostalo još dosta vremena do podneva, nakon nekih pola sata Bertha je došla k sebi, iako joj je glavu krasila omanja čvoruga. Srećom, ta čvoruga nije bila vidljiva na prvi pogled, jer se dala sakriti vješto prebačenom kosom.
No čitavo vrijeme dok sam Berthi ukazivao pomoć nisam mogao odagnati ispred očiju sliku onog prizora što sam ga maločas gledao.
Dakako, nisam znao kako da se sada odnosim prema svojoj sestri.
Napokon sam se sjetio kako da postupim; gledajući njeno golo tijelo, na onom malom djeliću kože što joj mačkicu dijeli od guze primijetio sam jedan madež.
A isto takav madež imao sam i sam, na kesici.
Moja majka i Marguerita jednog su ga dana zamijetile i to ih je nasmijalo do suza, a da ja nisam razumio zašto. Tek kasnije, gledajući svoju guzu u ogledalu, vidio sam taj madež.
Sad sam to rekao Berthi. Ona je jako pocrvenjela i činila se zbunjena. Ispočetka se pravila kao da ništa ne razumije, ali kad sam joj potanko opisao njen smiješni položaj u kojem je ostala nakon pada, pa sam čak i sam zauzeo otprilike sličan položaj na zemlji kraj izvora, da bih joj zorno pokazao kako sam je vidio i što sam vidio, zasramila se upravo neopisivo.
Znao sam dobro da u vrtu nema nikoga. Visoko raslinje nas potpuno skriva, dok u isto vrijeme mi lako možemo otkriti svakoga tko ide prema nama.
Otkopčao sam naramenice i spustio svoje lagane, ljetne hlačice sve do gležnjeva i tako stupio pred Berthu.
- Oh moj bože, Roger! Da te sad netko vidi! - rekla je Bertha u pola glasa, ali pritom nije odvratila pogled.
- Nikog nema u blizini, Bertha - odgovorio sam ja, istim tonom. Stupio sam još bliže i zadigao košulju visoko iznad pasa:
- I ja sam tebe vidio sasvim golu, sad možeš ti mene!
Njena znatiželja je bila pobuđena pa me gledala bez ikakva ustezanja. Ti su pogledi imali utjecaj i na mene, tako da je moj kurčić postao tvrd, polagano se digao i njihao gotovo s nekom važnošću, dok se glavić polako otkrivao.
- Vidiš li, Bertha, kroz tu rupicu sprijeda ja piškim, ali sad ne mogu, iako mi je sila.
- I meni je sila, već dugo vremena - rekla je tiho Bertha - ali stidim se, ti me ne smiješ gledati, Roger!
- Ali, Bertha, ti si zločesta, sjeti se što nam je govorila naša stara dadilja: ako se dijete dugo vremena suspreže, može se dogoditi da mu pukne mjehur i onda umre!
Bertha je ustala i pogledala oko sebe kao da se još jednom želi uvjeriti kako zaista nikoga nema u blizini, pa je zatim čučnula iza klupe i počela piškiti. Brzo sam se nagnuo da mi nešto ne promakne pa sam tako ugledao tanak ali širok mlaz koji je pljuštao po zemlji.
- Joj ne, Roger - povikala je Bertha plačnim glasom - to se ne smije!
Prestala je piškiti i digla se.
- Ali, Bertha, nitko nas ne vidi, hajde, budi dobra!
Morao sam se i osmjehnuti i uvjeravati je:
- Ta gledaj, ja se ništa ne stidim pred tobom!
Pa sam počeo mokriti, ali na mahove, jer je moj kurčić bio još uvijek napet. Moja sestra prasnula je u smijeh. Iskoristio sam to njeno dobro raspoloženje, podigao sam joj suknju i košulju, silom je natjerao da čučne i da opet mokri.
Sada se više nije odupirala. Raširila je noge i malo se nagnula prema naprijed. Vidio sam mlaz koji je padao na zemlju i tamo pravio sitne mjehuriće. Pred kraj postajao je sve slabiji. Naposljetku, činilo mi se da se Bertha napreže, njena mačkica se otvorila gore pri vrhu i vidjela se crvena koža. Trajalo je to tek nekoliko sekunda, mlaz je prestao i još je tek nekoliko kapi skliznulo na zemlju.
Tada sam s obje ruke zgrabio usne njene škuljice i raširio ih. Pričinilo joj je to mnogo užitka, jer bez toga sigurno ne bi i dalje sama držala svoju suknju i košulju više pojasa.
Na koncu sam otkrio da njena mačkica, koju možemo usporediti s dopola otvorenom smokvom, ima još jedne usne, ali manje i skrivenije.
Te su usne bile zagasitije crvene boje. Gore se vidjela mala rupica kroz koju je ona piškila. Ali bio je tu i komadić kože, izraslina, što li, nalik na zrno graška. Dotaknuo sam ga i ustanovio da je jako tvrd.
Iznenadio sam se kad sam ustanovio da se to milovanje neobično sviđa Berthi. Jer bila je savršeno mirna, gotovo nepokretna, osim što je na mahove isturala trbuh prema naprijed. Kao da se želi namjestiti što bolje na prstu koji sam bio duboko turio u njenu mačkicu.
Sada je Bertha postala toliko nadražena da je sama dignula svoju odjeću visoko iznad pupka, gotovo do prsa. To mi je omogućilo da se naužim njena djevojačkog trbuha. Prelazio sam rukom po njegovoj blagoj ispupčenosti. Zavlačio sam prste u njen pupak, hoću reći prst, a potom sam vršljao jezikom svuda uokolo. Onda sam se odmaknuo da bih sve bolje osmotrio.
Tek tada sam vidio dlačice koje su stidljivo izbijale pri dnu Berthina trbuha i pokrivale onaj ispupčeni trokut što se stapao s bedrima.
Omotao sam dlake oko svog prsta i navlačeći ih tako, kazao sam Berthi da sam iskreno iznenađen kako su njene dlake svijetle, a moje tamne.
Ali je Bertha rekla:
- Oh, pa to je uvijek tako.
- Zaista?
- O, da.
- Otkud ti to znaš?
- Kate mi je rekla. Kad smo se kupale. Samo nas dvije. Uostalom, ubrzo ću i ja imati one dane u mjesecu...
- One dane? Što je, pak, to?
- Menstruacija. I tako se to može reći: menstruacija.
- Menstruacija? Pa što je to, ta menstruacija?
- Pa...
- Bertha, reci mi slobodno...
- Pa to je kad ženi po nekoliko dana svakog mjeseca iz mačkice curi krv. Kate je to imala upravo u mojim godinama. A onda su joj i dlake počele rasti.
- Dlake, gdje?
- Pa tu, ne, dolje, među nogama, tu...
- Zar su njene dlake iste kao i ove tvoje?
- O ma ne!
- Ne?
- Ne! - rekla je Bertha s izrazitom nadmoći u glasu i, puštajući da joj odjeća padne i pokrije golotinju, dodala:
- Ma ne, ona je riđokosa, njene su dlake crvene, a moje su svijetle, pa zar ne vidiš? Jadna Kate ulji kosu ne bi li makar malo ublažila svoju riđu boju! No, istinu govoreći, ona je tako dlakava da se njena stvar vidi tek kada dobrano raširi noge, vjeruj mi!
Dok je to Bertha govorila, moj je kurčić naglo gubio na ponosnom držanju. Bertha je to primijetila i rekla je:
- Gle, tvoja je stvarčica postala sasvim malena. Kate mi je to već rekla, jednom, kad sam je pitala zašto se onako smijala u kupaonici. Tada mi je objasnila da se Rogerov, tvoj, zar ne, kurčić digao kao u pravog muškarca. Izgledao je i dovoljno velik da bi ga se moglo usporediti s pravim muškim. Da je to bio pravi muškarac, dodala je Kate, uživala bih da mi ga metne! Eto, upravo je tako rekla, čuvaj se, Bertha, da ti ga ne stavi...
- Ma što sad to znači: da ti ga ne stavi, da mi ga metne? - pitao sam ja.
- E pa, dakle, ti zaista ne znaš! Što to znači? Jednostavno to, kad se muškarac i žena trljaju, ne! Kate je to već radila sa mnom. O da. A i ja njoj. Iskreno govoreći, svidjelo mi se mnogo više nego ono što si ti meni radio maločas. Ona uvijek naslini svoj prst, toliko da znaš. Ne znam zašto, ali ja njoj uvijek moram staviti unutra palac. Čini se da palac ipak najdublje prodire. I tada ga moram micati naprijed-nazad, ali brzo, i to joj pričinja veliki užitak. I ona to meni radi. Sada je to i za mene užitak, ali kad mi je to radila prvi put, dobrano me uplašila. Počela je teško disati, pa uzdisati, puhati, dahtati, onda je vikala i kričala kao da je koljem, tako da sam se zaista pobojala da joj je muka. Ali ne, ni govora! Jer vikala je: Nastavi, daj, daj još, Bertha, Bertha moja draga, a onda je umirala na mojoj ruci, jer mi je sama uvela palac u svoju stvar, i kričala je: Evo, oh, evo, sad će, sad će, to je, to je, oh, oh, oh! A onda je pala na krevet, kao da se onesvijestila. Kad sam izvukla palac iz njene rupe, bio je sav sluzav. Kasnije mi ga je sama oprala i rekla da će se takve stvari i meni događati samo kad odrastem i kad budem imala dlaka na mačkici. Eto, to je rekla Bertha.
Svašta se, za to vrijeme, motalo po mojoj glavi. Stotinu pitanja koja sam želio postaviti, jer mi mnogo toga nije bilo jasno.
I tko zna što bi se dogodilo da zvono nije najavilo podne. Ponovno sam, na brzinu, pogledao sve blago što ga je na sebi nosila Bertha i pokazao sam njoj ono što je krasilo moje tijelo. Onda smo doveli u red svoju odjeću. Poljubili smo se i zagrlili i obećali si uzajamnu vjernost, bez obzira na sve što bi se moglo dogoditi. I već smo se spremili na odlazak, kadli se začuše glasovi.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66323
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Pustolovine Mladog Don Juana

Počalji od Mustra taj Sre Nov 07, 2018 11:26 am


III


Zvono koje smo bili čuli nije bilo znak za nas, nego za služinčad na imanju da je vrijeme ručku. Nije nam se, dakle, žurilo da odemo, to više što smo bili potpuno obučeni pa nije postojala mogućnost da netko makar i nasluti nešto od onoga što se zbilo između nas.
Čuli smo korake i glasove, nedaleko od mjesta gdje smo bili ostali skriveni Bertha i ja. Zvonak smijeh i glasovi što su se približavali najavili su dolazak nekih sluškinja što su se upravo vraćale s rada na obližnjem polju, onom iza našeg vrta. Nije im se žurilo jer su ionako bile najbliže kući, pa će proteći još dosta vremena dok se na zajedničkom ručku okupe svi radnici, pogotovu oni s udaljenih polja.
Sinoć je padala kiša pa je zemlja bila meka, a na nekim mjestima i blatna.
Ilovača je prljala bose noge sluškinja, čije su suknje - mogli ste se kladiti da imaju samo jednu jedinu suknju preko golog tijela - bile kratke, tako da su im dopirale tek nešto ispod koljena.
Naravno, nisu to bile nikakve ljepotice, ali sve su bile između dvadeset i trideset godina, čvrstih tijela i dobro građene, potamnjele od sunca.
Kad su došle do potoka, na čijem smo izvoru Bertha i ja bili skriveni, zastale su i sjele da operu noge u bistroj i svježoj vodi koja je tiho žuborila.
Perući noge, šalile su se i zadirkivale jedna drugu, prskale se međusobno, što je samo povećavalo njihovo dobro raspoloženje.
Bile su s druge strane potoka, malo ukoso, desetak koraka od nas pa zato nije čudo da sam mogao dobro razlikovati oštru razliku između njihovih pocrnjelih listova na nogama i bjeline njihovih koljena, koja su sada bila potpuno otkrivena; dapače, kod nekih je haljina bila tako visoko dignuta da su im se vidjela i bedra.
Taj prizor mojoj sestri nije pričinjao nikakav užitak pa me vukla za ruku, tražeći da krenemo u kuću.
I već sam bio odlučio da zaista krenemo u Dvorac, jer ništa nije nagoviještalo da bi se moglo dogoditi nešto zanimljivo, kad smo začuli korake trojice slugu, tik do nas. Dolazili su puteljkom kojim smo se i mi spremali poći. Zbog toga smo i dalje ostali u svome skrovištu.
Dolazak muškaraca prekinuo je igru sluškinja. Brže-bolje počele su spuštati svoje suknje ispod koljena, dotjerivati rupce što su ih umjesto košulja imale na prsima i vještim prstima skupljati svoje raščupane kose.
Osobito je koketna bila jedna crnka, kose poput ugljena, s nečim španjolskim u izrazu lica te sivim očima u kojima je titralo nešto podrugljivo i zlobno.
Dok su dvojica muškaraca odmah obratila pažnju na djevojke, treći sluga, s licem izrazita idiota, nije se ni osvrnuo na skupinu sluškinja, nego je, kao da je sam samcat na ovome svijetu, ostao uz grm na tri koraka od našeg skrovišta i raskopčao hlače da mokri.
Izvukao je pijevca iz hlača. Nalikovao je na mog, ali mu je glavić bio potpuno presvučen kožicom koju je morao navlačiti da bi ga oslobodio za mokrenje. Prisutnost žena, koje su sve to dobro mogle vidjeti s druge strane potoka, nije ga ni najmanje smetala, jer je digao svoju košulju do trbuha i dok je desnom rukom držao topuz i usmjeravao mlaz, lijevom rukom je češao svoju golemu kesu, obraslu dugim i kovrčavim dlakama.
Sada je situacija bila obrnuta. Ja sam osjećao nekakvu nelagodu pa čak i sram za tog divljaka, dok je Bertha užarenih očiju promatrala taj prizor. Djevojke, ako i nisu ciktale i bjesnjele, nisu ni obraćale pažnju na tog slugu. Pravile su se kao da ništa ne vide. Tek kad je i drugi sluga raskopčao hlače i izvukao svoj pribor za pišanje, koji je bio mnogo manji, ali lijepo oblikovan, djevojke su prasnule u veseli smijeh, što je natjeralo i trećeg muškarca da slijedi primjer prve dvojice. Smijeh je bio tako zarazan da su se i sluge počeli smijati, a i ja sam jedva gušio svoj smijeh.
Berthine oči raširiše se od čuda kad je onaj prvi prostak završio pišanje. Žestoko je prodrmao nekoliko puta svoj golemi klip tako da su kapi letjele svuda uokolo, zatim je savio noge u koljenima i čitav se povio dok je spremao svoj alat natrag u hlače, uzdišući pritom od nekog čudnog zadovoljstva, što je izazvalo novu salvu djevojačkog smijeha i podcikivanja.
Ali trebali ste čuti taj smijeh i grcanje kad je jedan od slugu izveo čitav spektakl mlazova u raznim smjerovima, čineći tako iz te najosnovnije prirodne potrebe jednu ugodnu razbibrigu za gledaoce, u ovom slučaju djevojke.
Kad su se muškarci približili djevojkama, preskočivši potočić, djevojke ih navališe prskati vodom ne bi li ih tako zadržale na pristojnoj udaljenosti. Ali njih to nije mnogo smetalo.
Posljednji sluga koji je prešao potočić odmah se obratio onoj crnki španjolskog izgleda, koja se ono bila tako trudila da se dotjera na pojavu muškaraca:
- Trebaš je dobro sakriti, Ursula, sa mnom nema šale!
- E, moj Valentine, ima još tako mnogo stvari koje ti nisi vidio i, uostalom, koje nećeš nikada vidjeti!
Iako su joj riječi bile tako odlučne, ipak joj je glas odavao veliku koketnost.
- Misliš - reče Valentin, pa joj zađe iza leđa, prije nego što je Ursula mogla promijeniti svoj položaj ili možda ustati.
Uhvatio ju je objema rukama za ramena i, onako sjedeću, samo prevalio unatrag, na leđa. Ursula je htjela izvući noge iz vode, ali je pritom samo pogoršala stvar, jer su se njene suknje i podsuknje jednim mahom podigle, i to tako da je sad Ursula bila upravo u onom položaju u kojem sam gledao Berthu ujutro. Nažalost, ni ovaj prizor nije dugo trajao.
Pa ipak, makar i tako kratko, bilo je dovoljno vremena da nam Ursula pokaže ne samo svoje lijepe listove na nogama nego i butine dostojne svake počasti, kao i prekrasne guzove zrele žene, guzove od kojih se ljepše nije dalo zamisliti.
Između tih divnih guzova i bedara, crnio se gusti čuperak dlaka, koje su potpuno skrivale usne njene mačkice. Uhvativši se za taj čuperak, Valentin ga je, ne suviše nježno, čupnuo, što je izazvalo pravi nastup bijesa lijepe Ursule.
- Evo sad vidiš, Ursula, da to nije dobro skriveno - govorio je Valentin, sav uzbuđen i napet, toliko zadovoljan te se uopće nije obazirao ni na grdnju ni na udarce što mu ih je obilato dijelila Ursula, a pomagale su joj i neke prijateljice.
I drugi je sluga pokušao slijediti primjer svog druga, Valentina, na isti način. Izabrao je bio jednu zaista zgodnu djevojku po imenu Helena, kako sam i ranije već bio čuo da je zovu njene prijateljice. Iako se ne bi moglo reći da je bila ljepotica, bila je tako dobro građena i tako ljupka lica da je zaista mogla pobuditi želju u svakom muškarcu. Osim toga, činila se i inteligentnijom od svojih prijateljica, sa smeđim očima i kovrčavom kosom. Sluga, uzbuđen već od prizora zamamnih Ursulinih guzova, nagnuo se prema Heleni, govoreći joj nekim napuklim glasom:
- Helena, evo da se kladimo da je tvoja škuljica crvenokosa! Ako je crna, onda te netko gadno mazao po njoj!
- Prostačino!
Ali se nije ni pomakla.
Zavaran njenom nepokretnošću, sluga se nagnuo da je zgrabi za ramena i prevrne kao što je to bio učinio njegov drug s Ursulom, kad se Helena naglo trgnula i snažno ga pljusnula. Pa je tako ludonja umjesto njene bužice vidio stotinu svijeća istovremeno. Heleni su pritekle u pomoć i njene prijateljice, te sad sve složno navališe na jadnog šeprtlju.
Tukle su ga kako je koja stigla.
Praćen njihovim smijehom i podrugljivim dobacivanjem, sluga se dao u bezglavi bijeg, ostavljajući na bojnom polju samo ponosite pobjednice.
I tako muškarci odoše.
Budući da su završile s pranjem nogu, djevojke u grupici preskočiše potok i uputiše se u Dvorac, na ručak. Za trenutak su ostale još samo Ursula i Helena, ali i one su već nakanile otići.
Onda su odjednom zastale. Šaputahu jedna drugoj nešto na uho i potom su obje prasnule u smijeh. Kroz taj veseli smijeh, Ursula je, nabrana čela i iscerena lica, pravila neke, meni nerazumljive, znake Heleni, koja je sumnjičavo kimala glavom.
Čini se da se Helena nikako nije mogla odlučiti da učini to što joj je Ursula predlagala. Tek kad je Ursula širokim kretom ruke zaokružila svuda uokolo, pokazujući da nigdje nikoga nema, Helena se odvažila. Osvrnula se još jednom, a onda je energičnom kretnjom skupila rub svoje suknje i podigla ga uvis. Držeći tako suknju podignutu u lijevoj ruci, zašla je desnom rukom između svojih bedara, upravo ondje gdje je bio čitav busen dugačkih, riđih dlaka. Razmičući isprepletene dlake, koje su bile mnogo oštrije i čvršće nego Ursuline, Helena se dokopala usana svoje mačkice. Stisnula je te usne prstima, ali nisam mogao vidjeti kako, jer su joj za tili čas guste dlake ponovno potpuno sakrile i prste i usne. Ursula ju je za to vrijeme sasvim mirno promatrala.
Dakako, sad se situacija ponovno okrenula u moju korist, te sada Bertha nije pokazivala neko naročito zanimanje za ono što se događa.
Iznenada, jak mlaz stremio je iz guste dlake, ali umjesto da bespomoćno pada na zemlju, mlaz se uzdizao u visok luk. Sada je i Bertha bila jako iznenađena, jer baš kao ni ja, ni ona nije znala za tu mogućnost pišanja.
Ne pretjerujem ako kažem da je sve to trajalo, bome, koliko i kod Valentina. I sama je Ursula bila zatečena tim umijećem svoje prijateljice, i nije nedostajalo mnogo pa bi i ona pokušala iskušati svoje mogućnosti. Ali je morala odustati jer se uto oglasilo zvono, pozivajući sve zaostale da požure na ručak. Pa su tako obje prijateljice potrčale prema Dvorcu.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66323
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Pustolovine Mladog Don Juana

Počalji od Mustra taj Sre Nov 07, 2018 11:26 am


IV


Kad smo Bertha i ja došli u Dvorac, nitko nije primijetio čvorugu na Berthinoj glavi. Tako smo mogli biti mirni jer nije prijetila opasnost da se netko umiješa u naše igre.
Stol u blagovaonici nije još bio postavljen. Majka i teta Marguerita donosile su još jedaći pribor i tanjure, pa im se odmah pridružila i Bertha. Ne znajući što da radim, uzeo sam svežanj novina koje nam je redovito slao moj otac iz grada. Prelistavajući tako novine, našao sam članak u kojem se govorilo o nekom gospodinu X... koji je silovao gospođicu Y... Pošao sam u biblioteku i ondje u velikom rječniku pokušao naći objašnjenje te čudnovate riječi: silovati. Moje je razočaranje bilo veliko kad sam našao riječ: deflorirati, kao objašnjenje. Jer ni jedna ni druga riječ mi nisu govorile ama baš ništa.
Napokon je započeo ručak. Protivno našem običaju, ni Bertha ni ja nismo gotovo ništa govorili, što je, naravno, pobudilo sumnju kod moje majke i njene sestre Marguerite, te je majka rekla:
- Dakle, bit će da su se ponovno tukli i sad su posvađani!
Nismo protuslovili ni Bertha ni ja, jer nam se i ovakvo objašnjenje činilo mnogo bolje nego da se sazna prava istina. Uostalom, ionako je sve to brzo zaboravljeno, jer nam je majka priopćila raspored naših soba u Dvorcu. Spavaća soba mojih roditelja je u prvom katu. Jasno, ako otac uopće dođe.
Marguerita i Bertha također imaju sobe na prvom katu. U Berthinoj sobi, zajedno s njom, spavat će Kate.
Moja je soba u prizemlju, iza stubišta što vodi u biblioteku u prvom katu Dvorca. Kako mi se nije dalo ići u sobu jer nisam znao što bih ondje započeo, popeo sam se stubama u biblioteku. Bila je prepuna starih knjiga i tek tu i tamo pokoje moderno izdanje.
Do biblioteke bila je soba određena za svećenika o kojem sam vam već ranije govorio. Iz te je sobe hodnikom bilo lako doći u kapelicu. U kapelici, sa strane oltara, bile su dvije lođe u kojima su nekoć misu slušali vlasnici Dvorca. U dnu jedne od tih lođa bila je ispovjedaonica za vlasnike, dok se ispovjedaonica za služinčad u Dvorcu nalazila pri samom ulazu u kapelicu.
Sve sam to obišao toga istog poslijepodneva. Neometan, potanko sam sve razgledao. Kasnije mi se pridružila i Bertha, pa sam i njoj sve pokazao. Nije mogla ostati dugo vremena sa mnom, jer ju je majka ubrzo zvala da joj nešto pomogne. Prije nego što smo se rastali, imao sam jedva toliko vremena da je poljubim.
Nekoliko dana ništa se nije dogodilo.
Bertha je i dalje većinu svog vremena provodila s majkom i tetom Margueritom.
Kad je počelo kišiti, onako sam, bez društva, zavlačio sam se u biblioteku. Uostalom, privlačilo me je tamo još nešto. Bio sam, naime, otkrio na jednoj gornjoj polici biblioteke veliki anatomski atlas koji je sad postao centar moga zanimanja. Bili su tu neobično vješti crteži muškog i ženskog tijela a da pritom ništa nije bilo skriveno pogledu čitaoca.
Jasno da mi oni prizori golotinje, kako Berthe, tako i Ursule, Helene, Valentina nikako nisu izlazili iz glave. Neprekidno sam na to mislio pa je tako i moj kurčić stalno bio veselo podignute glave, ako to tako mogu reći. Sad sam mu već posvećivao dosta vremena, mnogo više nego ikad prije. Vadio sam ga iz hlača, navlačio mu kožicu, trljao ga i igrao se njime. Ali neke stvari još uvijek nisam znao. Tek užitak trljanja vodio me da to svaki puta činim sve dulje.
Navečer, u krevetu, legao bih na trbuh i tako bih se čitavim tijelom povlačio gore-dolje po svježim pokrivačima, dok ne bih sav zadihan i iscrpljen nemoćno klonuo na jastuk. Uzbuđenje koje sam pritom osjećao mijenjalo se i povećavalo iz dana u dan. Napokon se dogodilo i ono pravo.
Bilo je kišno poslijepodne.
U kući mir i tišina. Nigdje nikoga.
Sjedio sam u kožnatom naslonjaču u biblioteci, a preda mnom, na okruglom stoliću, stajao je otvoren anatomski atlas upravo na stranici s crtežom ženskih spolnih organa. Odjednom sam osjetio takvo strašno uzbuđenje da mi je sva krv navalila u sljepoočnice, a moje je koplje nabreklo i prijetilo da će probiti kroz hlače na svjetlo dana. Otkopčao sam hlače i izvadio pimpač, ali kako sam ga izvlačio, onako nabreklog i tvrdog, dok je zapinjao o rasporak na hlačama, svukao sam mu kožicu s glavića. Iako je to inače bilo bolno, sad je to naprotiv bio momentalni užitak kakav dotada nisam oćutio.
Osjetio sam da mi krv drukčije kola kroz žile a svega me obuzelo neko ponosno saznanje da sam muškarac. S užitkom sam gledao svoje dlake.
Ponovio sam ono s kožicom na glaviću još nekoliko puta zaredom. Moje je disanje postalo dahtanje. Uhvatio sam kurčić punom rukom i trljao ga gore-dolje, sve dok nisam kožicu potpuno svukao s glavića, koji se sjajio i crvenio grimiznim crvenilom.
Neopisiv je to užitak. Eto, napokon sam otkrio kako se onanira. Ali su otkrića o umjetnosti same onanije tek bila preda mnom. Sve ono: kakvi pokreti moraju biti, koliko spuštati kožicu s glavića, kako čvrsto stiskati kurčić, sve je to još bilo stvar buduće prakse.
Ali sada sam osjećao neku strašnu potrebu da se ispružim, pa sam se nogama odupro o nogare stolića ispred sebe, dok sam leđa čvrsto upirao o naslonjač.
Krv mi je tutnjala i osjećao sam kako mi obrazi naprosto gore. Dah mi je postao tako kratak i napregnut da sam morao širom otvoriti usta u želji za svježim zrakom. Oči sam zatvorio. Tisuću mi je slika u tim trenucima prolazilo ispred zatvorenih očiju.
Moja teta pred kojom sam stajao gol golcat; moja sestra sa svojom djevičanskom mačkicom; mesnati guzovi lijepe Ursule; riđokosa škuljica Helenina s onim mlazom u visokom luku, sve se to sad odvijalo pred mojim zatvorenim očima. Nesvjesno, tjeran nekim instinktom, počeo sam još brže onanirati, a tada mi je jedan električni udar prošao kroz čitavo tijelo!
Moja teta! Bertha! Ursula! Helena! Kurčić mi se propeo i iz tamnocrvenog glavića štrcnula je gusta, blijeda melasa, najprije u mlazu, a zatim tek na mahove, kako mi se čitavo tijelo trzalo i uvijalo. Eto, tako sam prvi put u životu svršio.
Trebalo mi je dugo vremena dok sam povratio dah. Tek kad sam došao k sebi, sa zanimanjem i znatiželjom pogledao sam spermu koja se cijedila s moje desne ruke, a koja je mirisala kao bjelance od jajeta, i uostalom, tako je i izgledala. No bila je ljepljiva, poput ljepila. Potom sam obrisao preostale kapi s glavića koji je sad bio sav slomljen i jadan, pa sam ga dobro osušio košuljom prije nego što ga spremim natrag u hlače.
Zahvaljujući svojim istraživanjima po anatomskom atlasu, znao sam da je to onanizam. Potražio sam tu riječ u velikom rječniku, ali je ondje stajao članak sastavljen od tako mudrih rečenica i izraza da je bio sasvim nerazumljiv onim čitaocima koji u praksi nisu sami došli do nekih saznanja.
Ipak, ta me lektira ponovno uzbudila. Onaj umor što me bio obuzeo nakon prve ejakulacije potpuno je prošao. Jedina je posljedica bila glad, upravo proždrljivost što me cijelog obuzela.
Za vrijeme ručka primijetile su to i moja majka i njezina sestra. Ali i jedna i druga pripisale su to pukim potrebama moga organizma u rastu.
Ipak, moja su iskustva s onaniranjem svakodnevno rasla. Jedan od zaključaka koje smijem iznijeti na osnovi vlastitog iskustva jest da je s onanizmom slično kao i s alkoholizmom, odnosno, što čovjek više pije to je žedniji...
Ali već sada treba otvoreno reći da su se odmah pojavili i prvi problemi. Moj kurčić nije prestajao biti u stanju erekcije i sva su moja razmišljanja bila isključivo u znaku seksa, ali sam već tada postao svjestan da užici što ih pruža bog Onan ne mogu u potpunosti zadovoljiti muškarca. Neprestano sam mislio na žene, na ono mnoštvo žena što nas okružuju, na sve žene, na žene...
Čak sam i žalio za onom spermom što sam je prosipao samo tako - uludo.
Ako mi koplje i nije dobivalo, na očigled, na dužini, postajalo je sve pouzdanije. Dlake su bivale sve gušće. Glas sve dublji. A iznad gornje usne pojavili su se i prvi znaci muškosti, bar ljudi to tako kažu.
I tako sam ustanovio da je moja muškost potpuna. Osim što mi je nedostajao: koitus. Koitus? Pa to tako piše u knjigama i ja tu riječ upotrebljavam iako joj još uvijek ne znam puno značenje.
Ipak, sve te promjene nisu ostale nezamijećene. Ili bar nezamijećene od žena što su se oko mene motale. Po kući. Dvorcu, mislim. I tako više nisam bio dječak. Sada su se prema meni odnosile kao prema muškarcu.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66323
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Pustolovine Mladog Don Juana

Počalji od Mustra taj Sre Nov 07, 2018 11:26 am


V


Praznik sveca zaštitnika imanja i kapelice se približio. Trebalo je to proslaviti velikom svečanošću kojoj je prethodio crkveni obred. I ispovijed u kapelici.
Ispovijedali su se svi. Tako je odlučila moja majka. Ne želeći je razočarati, ispovijedi su se pridružili i oni koji su već davno na nju zaboravili. Ali nitko nije želio izostati.
Ne želeći doći u nepriliku da moram istinito sve ispripovjediti nekom stranom čovjeku, pa makar on bio i svećenik, pravio sam se bolestan. I to je upalilo. Nitko nije ni posumnjao u prave razloge moga simuliranja.
Redovnik je došao još ujutro i ručao je zajedno s nama. Kad su pili kavu u paviljonu u vrtu, ostao sam na trenutak sam s Kate. Ona je raspremala stol. Ne znajući što da radim, uputio sam se u svoje pouzdano skrovište, u biblioteku. Ali ni tu nisam toga dana nikako mogao pronaći prave razonode. Zato sam, u prvi mah preko volje, otvorio jedna tajna vrata što su vodila u kapelicu, a koja sam već davno otkrio. Ta su se vrata otvarala na skrovite stube, zavojite i drvene, koje ni tračak svjetla nije osvjetljavao.
Tek pri dnu hodnika padalo je malo svjetla; onoliko koliko se uspijevalo probiti kroz vrata koja su vodila izravno u kapelicu. Ta su vrata bila dobro sakrivena i ne vjerujem da je itko u Dvorcu više znao da ona postoje. Ali kad ste im se približili, mogli ste sasvim jasno i razgovijetno čuti glasove iz ispovjedaonice. A upravo je to mene zanimalo. Sada sam stajao uz ta vrata.
Zamišljao sam kako je nekoć uz ta tajna vrata stajao neki velmoža i slušao ispovijed svoje supruge. Ljubomora? Interesi? Politika? Tko bi to sada znao!
Ali u kapelici nije bilo nikoga. Zato sam se vratio natrag u blagovaonicu smišljajući kako ću već jednom iskoristiti svoju tajnu.
Sutradan ujutro nadzornikova je žena došla pospremiti moju sobu. Bila je to prilično zgodna žena s ljupkim licem. Ranije je služila kao sluškinja u Dvorcu, sve dok je nadzornik nije oženio i napravio joj dijete.
Nadzornikovica je imala na sebi laganu bluzu ispod koje su se ocrtavale bradavice na dojkama. I dosad sam vidio ženske dojke, ali samo na slikama ili kipovima. Ovo je bilo prvi put da ih mogu vidjeti tako blizu. Gotovo na dohvat ruke.
Nadzornikovici se žurilo. U toj žurbi, zaboravila je zakopčati dugmad na svojoj bluzi i kad se sagnula da poravna pokrivače na mojem krevetu, i to jedno dugme se otkopčalo pa sam dobro mogao vidjeti njene dojke koje su se nehajno njihale, nesvjesne draži i ljepote koju su predstavljale.
Kad više nisam mogao izdržati, rekao sam:
- Ali, gospođo, pa vi ćete se prehladiti!
Pa sam učinio jedan dovoljno nespretan pokret kojim sam, umjesto da bluzu zakopčam, učinio to da se sad potpuno rastvorila.
Dvije su bradavice ispale van i bez opipa mogao sam ustanoviti da su te dvije dojke teške i pune tvrdog mesa.
Oko bradavica na dojkama širili su se smeđi i široki krugovi, dok su same bradavice bile prigušene smeđe boje.
Te su dojke bile isto tako čvrste kao i dobar par ženskih guzova i kad sam ih uhvatio objema rukama, vjere mi, pomislio sam da to rukama obuhvaćam guzu mlade djevojke.
Nadzornikovica je bila tako zatečena da sam imao dovoljno vremena da pošteno izljubim obje dojke, prije nego što ih je i pokušala strpati natrag u njihovo sklonište.
- Oh, ta, ma što... - petljala je nadzornikovica.
Ja sam šutio.
- Ta ne, ne, molim vas.
Ja ni riječi.
- Ma što vi to o meni mislite?
- Ja? Ama baš ništa.
- Ne! To se ne radi.
- Ne?
- Ja sam udana!
- Znam.
- Ni za što na svijetu...
I dok je ona tako protestirala, gurao sam je ustrajno prema krevetu. Raskopčao sam kućni ogrtač i podigavši svoju noćnu košulju pokazao joj klip koji se spremno pridružio ovoj maloj zabavi. Ah ne, toga niste morali dvaput moliti.
- Oh, Bože, ostavite me, kad vam kažem!
Nisam je ostavio, naravno.
- Gospode!
Hoće li pristati?
- Oh, da nas netko vidi!
Ah, dakle, tu smo! Još uvijek se branila, ali ne bi se baš moglo reći da je to bila grčevita borba. Naprotiv. Jer čitavo je vrijeme zurila kao opčinjena u moj klip. Odupirala se o krevet na koji sam je pokušao povaliti.
- Ej, to me boli!
- Ljepotice, ljubavi, nitko nas ne vidi... I ne čuje!
Uspio sam je posjesti na krevet. I dalje sam je gurao, a ona se odupirala, ali je zatvorila oči.
Ništa me više nije moglo spriječiti.
Digao sam njenu haljinu i košulju, najprije su se ukazala dva bedra, koja su me ushitila mnogo više nego ona što sam ih pred neki dan gledao na potoku. Između stisnutih bedara povijao se trokut kestenjaste dlake ispod kojeg se ništa nije moglo vidjeti.
Pao sam na koljena, obujmio bedra i počeo ih gnječiti, gladiti, štipati, a zatim sam ih ljubio i priljubljivao obraz uz to meko, podatno meso. Preko bedara, moje su usne klizile prema Venerinu brijegu, što me još više uzbuđivalo. Zadigao sam nadzornikovici košulju i priuštio sebi pogled na trbuh na kojem je pupak bio rascvjetala ruža za razliku od pupoljka koji je Bertha imala na svom trbuhu.
Nisam se mogao suzdržati a da ne oližem taj pupak. Bio je potpuno nepomičan, dok su dvije velike dojke padale gotovo do njega. Sagnuo sam se i uhvativši jednu njenu nogu digao sam je na krevet. U tom položaju napokon se i njena mačkica zacrvenjela između kestenjavih dlaka.
Oh, kako je to bilo različito od svega što sam dosad vidio ili radio!
Zaprepastio sam se ugledavši njene dvije goleme usne, gotovo smeđe boje. Između tih poluotvorenih usana moglo se dobro zagledati u dubinu njene vagine. Tek je tu meso imalo punu crvenu boju koju sam dosad navikao vidjeti kod djevojaka.
Ali čak ni u takvu položaju nije se mogao vidjeti gornji dio njene mesnatice, sasvim obrastao u gustu dlaku na Venerinu brežuljku.
Uistinu, nije to bio nekakav očaravajući pogled, ali mi se svidio utoliko više što je ta žena bila neobično čista. Jer vi, dakako, pogađate da se nisam mogao othrvati a da ne zavučem glavu duboko među njene noge, odozdo, i da uvučem jezik u njenu škulju te ondje palucam i ližem sve dok nisam osjetio njen klitoris koji mi je pod jezikom rastao i tvrdnuo.
Položaj u kojem sam bio vrlo me umorio. Zato sam izvukao glavu i jezik zamijenio prstima koji su gotovo svi stali u njenu spilju. Sve je bilo vlažno i ljepljivo, puno sluzi. Ustao sam i prihvatio se posla oko njenih sisa. Stavio sam bradavice u usta i naizmjenično ih sisao dok je moj prst marljivo obrađivao njen klitoris, koji je naprosto titrao i treperio pod mojim dodirom. Ako me pitate kako je bio velik, slobodno mogu reći: debljina jedne olovke i duljina moga malog prsta. Eto.
Tko bi ga znao što je to odjednom spopalo gospođu nadzornikovicu, ali je ona počela cmizdriti i nekako tužno bugariti, premda, to treba reći, nije se ni otimala niti je promijenila položaj u koji sam je bio stavio, s jednom nogom dignutom i raskrečenom.
Pokušao sam je utješiti. Ali bio sam suviše nadražen a da bih zaista unio sućut u svoju utjehu.
Govorio sam joj lijepe riječi, tek tako, napamet, da nešto kažem.
Nije preostalo drugo, nego sam otišao do ormara u kojem sam ispod svog rublja imao nešto novca, ušteđenog od poklona i povremenog džeparca što su mi ga davali roditelji, pa sam sav taj novac dao gospođi nadzornikovici. Čini se da je novac ipak najbolja utjeha. Nekako se smirila. Tada sam digao vlastitu košulju i pokazao joj svoju muškost. Osjetio sam dvostruko uzbuđenje, jer sam s jedne strane uživao to joj pokazujući, a ujedno me i bilo sram što stojim tako gol golcat pred jednom ženom, uz to još i udanom.
Uzeo sam njenu mesnatu i meku ruku i stavio je na svoj nabrekli klip. Prožeo me val slatkog ushita.
Isprva lagano, a zatim sve čvršće, nadzornikovica je obuhvatila moj kurčić i počela ga trljati. Ja sam je objema rukama uhvatio za dojke i počeo ih gnječiti.
Nagnuo sam se i poljubio je u usta. Iznenadio sam se kad ne samo da nije okrenula glavu nego mi je i uzvratila poljubac, strasno i dugo. Nisam više mogao izdržati. Činilo se da će mi se jaja raspuknuti ako nešto ne poduzmem. Onako kako je sjedila, s dignutom suknjom i košuljom, mirna i podložna, uzbuđivala me do ludila. Spustio sam se prema njenim bedrima, ali me ona zaustavila.
- Oh ne, ne ovako, ne sprijeda, znate, ljepše je odostraga...
Ustala je s kreveta. Okrenula se i duboko sagnula, priljubivši lice uz ruke položene na krevet. Iako nije rekla ni riječi, instinktivno sam shvatio što treba učiniti. Uostalom, sjetio sam se da sam gledao dva psa kako to rade. Čovjek se mora znati okoristiti svim iskustvima koja su mu dostupna.
Digao sam joj haljinu i košulju. Stajala je preda mnom s golom guzom. Ali je to bila stražnjica o kojoj ste mogli samo sanjati. Iako je Berthina guza bila graciozna, zaista se nije dala ni usporediti s nadzornikovičinom. Ni oba Berthina guza zajedno nisu bila tako velika kao jedan jedini ove moje dobroćudne gospe Diane, kako je bilo ime nadzornikovice. Na tako mesnatoj i debeloj guzi koža je bila začuđujuće čvrsta i elastična, bijela kao i dojke i butine.
U dubokom prorezu između guzova svijetlilo se nešto malo dlaka.
Ispod te veličanstvene guze, između bedara, blistala je spilja, sva ovlažena i sjajna, u koju sam povremeno zavlačio svoje nestrpljive prste željne novih saznanja i novih putova.
Priljubio sam se prsima uz golu guzu i objema rukama obuhvatio njene dojke.
Zatim sam joj s užitkom izljubio oba guza i, od vremena do vremena, protrljao kurčić o te napete i isturene obline. Ali moja znatiželja nije poznavala granice. Sagnuo sam se i ja i razmaknuo joj guz od guza da bih pogledao prorez koji ih je tako pravedno dijelio. Šupak joj je bio smeđ poput pupka, ali je odmah upadala u oči čistoća tog mjesta na ženinu tijelu.
Poškakljao sam je prstima po čitavom prorezu između guzova i to joj je pričinilo veliki užitak, jer se javila nekim prigušenim uzvicima zadovoljstva. No kad sam, zavaran tim uzvicima, pokušao turiti prst u njen šupak, snažno je i čak bijesno potresla guzom što je bio znak da joj nanosim bol, pa sam istog trena odustao.
A tada sam svoj gorući kurčić stavio u njenu uzavrelo razjarenu mačku i on je ušao unutra kao što nož ulazi u grudu maslaca. I počeo sam je obrađivati kao kakav divlji mladi vrag, tako žestoko da se čulo samo žestoko praskanje kad sam svojim trbuhom udarao po njenoj goloj, elastičnoj guzi.
Bio sam izvan sebe.
Sve se uskovitlalo oko mene.
Oblio me znoj.
Uopće nisam znao ni što radim ni gdje se nalazim. Sve dok me čitava nije prožeo jedan bjesomučni grč i dok nisam svršio duboko u nadzornikovici.
Eto, i to se dogodilo. Moja je sperma prvi puta prolivena u nutrini jedne žene.
Onako navaljen na nadzornikovicu, dok je njena gola guzica hladila moj znojem obliveni trbuh, želio sam tu ostati vječno. Ili bar što dulje. Ali se gospođa Diana odmah izmigoljila ispod mene, okrenula se i stidljivo prekrila haljinom svoje čari.
Dok je zakopčavala bluzu, čuo sam neki čudan zvuk, nešto kao »flik-flak«... Bila je to moja sperma koja je iz njene spilje polako kapkala na pod. Ona je to odmah razgazila nogom i zatim se podsuknjom, valjda zaboravivši na trenutak da sam i ja u sobi, dobro istrljala između bedara.
Ostao sam stajati pred njom, dok se kurčić polako sagibao prema zemlji, ali još uvijek nabrekao, crven i sluzav. Osmjehnula mi se, izvukla maramicu i pažljivo mi ga obrisala, govoreći mi:
- Obucite se, gospodine Roger, moram ići.
Poslušao sam je.
- I preklinjem vas, neka ovo što se danas dogodilo ostane naša tajna, ne govorite nikome ništa, inače, zaista ću vas zamrziti!
Sustigao sam je na vratima i stisnuo u zagrljaj. Poljubio sam je žarko, sa zahvalnošću. Bio sam tako sretan, tako dobre volje, da sam želio čitavom svijetu objaviti svoju radost. I tako sam se sjetio svoje dobro čuvane tajne: hodnika koji je vodio u kapelicu.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66323
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Pustolovine Mladog Don Juana

Počalji od Mustra taj Sre Nov 07, 2018 11:26 am


VI


Sasvim tiho, na prstima, šuljao sam se potpuno tamnim hodnikom. Skinuo sam cipele i hodao u čarapama da bih izbjegao i najmanji šum.
Kad sam se jednom našao kraj vrata, trebalo je mnogo vještine da se pronađe i najbolji položaj tijela koji će me najmanje umoriti i tako spriječiti da nekom nepromišljenom gestom odam svoju prisutnost, kao i ono mjesto gdje se najbolje čuju glasovi iz ispovjedaonice. Ispovjednik je odredio da u blizini ispovjedaonice nitko ne smije stajati osim, dakako, one osobe koja se upravo ispovijeda. Ostali su čekali u dnu kapelice.
Time je izbjegao ono šaputanje koje obično najbolje karakterizira atmosferu ispovjedaonice te se ovdje govorilo najnormalnijim glasom. Razgovor se mogao izvrsno čuti. Razaznao sam glas nekog seljaka koji se upravo ispovijedao. Bit će da je ispovijed tek bila počela:
ISPOVJEDNIK: I tako, kažeš, ti se uvijek igraš sa svojim spolnim organom kad si na nužniku. Zašto to činiš? Koliko vremena i kako često?
SELJAK: Uglavnom, dvaput tjedno.
ISPOVJEDNIK: Što to znači, uglavnom?
SELJAK: To, da dođe vrijeme kad to radim svaki dan, kako mi dođe. Ne mogu se suspregnuti, suviše je to lijepo.
ISPOVJEDNIK: Dobro, a zašto to ne radiš sa ženama?
SELJAK: Pa...
ISPOVJEDNIK: Nisi nikada bio s nekom ženom?
SELJAK: Jednom, s jednom starijom.
ISPOVJEDNIK: Ispripovjedi mi to, ali nemoj ništa skrivati.
SELJAK: Jednom sam bio s Rosalie na sjeniku. Znate, ona ima preko pedeset godina. Uzbudio sam se pa sam joj rekao: Rosalie, kad si posljednji put bila s muškarcem? A ona mi je odgovorila: Svinjo pokvarena! Kako Bog dopušta ovakvima da žive! Ali ja sam je ponovno isto pitao, pa je onda rekla: Ima tome dvadeset godina. A ja onda njoj kažem: Bi li pokušala opet? A ona će meni: Niti čuti! Što ti pada na pamet! Pa meni je već preko pedeset godina! Ali sam ja bio uporan, pa sam joj rekao: Hajde, Rosalie, htio bih jednom vidjeti kako izgleda gola žena, svuci se! A ona onda kaže: Ne, nemam povjerenja u tebe, vrag nikada ne spava!
ISPOVJEDNIK: I, što je onda bilo?
SELJAK: Ja sam rekao: Pa kad si ono posljednji put bila s muškarcem, je li došao taj tvoj vrag? Te sam povukao gore ljestve, kako nitko ne bi mogao doći, razumijete, gore, na sjenik, i izvukao sam... no, pa svoju kobasicu, je li, i pokazao sam ga Rosalie. Ona ga je dobro pogledala, treba priznati, pa je zatim zadivljeno uskliknula: Gle ti njega, veći je, mnogo veći nego što je onaj od onog moga pokvarenjaka Jeana! A ja joj otpovrnem: Rosalie, a sada da ja vidim što ti imaš među nogama! Kad mi lijepo nije htjela sama ništa pokazati, a ja njoj - hop, pa suknje preko glave.
ISPOVJEDNIK: Je li se branila?
SELJAK: Nije.
ISPOVJEDNIK: Baš ništa?
SELJAK: Tek je nešto kao mrmljala, ali ništa razgovijetno, jer se kroz suknje ništa nije čulo.
ISPOVJEDNIK: I onda?
SELJAK: Pa gledao sam je golu, ne!
ISPOVJEDNIK: No dobro, pa što se onda dalje dogodilo!
SELJAK: Oh, imala je golemu škulju ispod trbuha, tamo, znate, među nogama, svu obraslu, škulju, mislim, svu obraslu sivim dlakama.
ISPOVJEDNIK: To te ne pitam, nego što se dalje događalo, što si ti onda učinio?
SELJAK: Što sam ja?
ISPOVJEDNIK: Da, što si ti učinio!
SELJAK: Pa metnuo sam svoju kobasicu u njenu škulju sve do jaja, dalje nije išlo, shvaćate! A kad sam bio unutra, Rosalie je počela drmati svojim trbuhom naprijed-natrag i onda se razderala na mene: Svinjo glupa, uhvati me ispod guzice! Stavi mi ruke na guzove i drmaj kao i ja! Pa smo tako drmali oboje, tako smo se žestoko drmali da me znoj oblio, jest vjere mi! A bogami, ako ćete oprostiti na izrazu, sve je bilo tako fino da je Rosalie svršila jedno pet-šest puta, časti mi, kad vam kažem! Ako oprostite, ja sam svršio jedanput. A Rosalie je svaki put vikala: Tupoglavče, svinjo neoprana, stisni me čvrsto, sad ću, sad ću! Pa sam i ja onda svršio još jednom.
ISPOVJEDNIK: I to se dogodilo samo taj put?
SELJAK: Da. Neka nas je zlobna lajavica vidjela tada na sjeniku i sve je ispričala gazdama i oni su odmah otpustili Rosalie. Eto, i to je jedan razlog zašto baš ne trčim isuviše za tim mladim kurvicama, da oprostite na izrazu.
ISPOVJEDNIK: Ovo su već veliki grijesi.
SELJAK: Zar zaista?
ISPOVJEDNIK: Imaš li još nešto na savjesti?
SELJAK: Uvijek sam mislio na Rosalie. Sve do onoga dana kad sam bio u staji...
ISPOVJEDNIK: I?
SELJAK: Nikoga nije bilo u staji. I onda me obuzela želja kad sam vidio jednu kravu koja je imala onu stvar baš kao i moja Rosalie. Pomislio sam: kako bi bilo da pokušam, kad je ta stvar već tako slična onoj stvari kod Rosalie. Pa sam izvukao svoje koplje, ali krava nije bila onako lijepo mirna kao što je to bila Rosalie. Tek kad sam je čvrsto zgrabio za rep... Vi razumijete!
ISPOVJEDNIK: Ma odakle ti samo takve ideje!
SELJAK: I naš pastir radi slične stvari s kozama, o da, sam mi je to ispričao.
ISPOVJEDNIK: Sve ljepše od ljepšega!
SELJAK: A sluškinja Lucia, ha, što kažete?
ISPOVJEDNIK: Ne razumijem...
SELJAK: Ja sam je vidio s jarcem među nogama, na zemlji, kaže da je to jako dobro za želudac, bar je tako uvjeravala jednu našu susjedu, koja nije vjerovala.
Nastavak ispovijedi nije me više zanimao. Ali me zato zanimalo lice tog seljaka. Po glasu zaista nisam mogao pogoditi o kome se radi.
Napustio sam svoje skrovište i oprezno se došuljao do biblioteke. Ondje sam nazuo svoje cipele i trkom obišao Dvorac da bih na glavna vrata ušao u kapelicu. Približio sam se koliko god je bilo moguće ispovjedaonici da bih vidio lice seljaka koji se ispovijedao.
I nisam baš bio jako iznenađen kad sam ustanovio da je to onaj sluga idiotskog izraza na licu, koji jedini od trojice muškaraca nije obraćao ama baš nikakvu pažnju na djevojke koje su prale noge u potočiću. Sad mi je odmah mnogo toga postalo jasno.
On je bio posljednji muškarac na ispovijedi.
Potom sam vidio kako mi majka ustaje i odlazi u ispovjedaonicu. Pokraj nje na klupici su klečale moja teta i zavodljiva Kate. Iza njih bile su ostale djevojke s imanja. Začudio sam se kad među njima nisam vidio Berthu. Nisam vidio ni nadzornikovicu, ali nju je zbog uznapredovale trudnoće moja majka bila oslobodila ispovijedi.
Požurio sam natrag u svoje skrovište.
Grijesi moje majke nisu bili osobito veliki, ali za mene zato nisu bili ništa manje zanimljivi.
MOJA MAJKA: Oče, nešto bih vas željela upitati.
ISPOVJEDNIK: Samo pitaj, kćeri moja.
MOJA MAJKA: Moj suprug, u posljednje vrijeme, zahtijeva od mene neke jako čudne stvari.
ISPOVJEDNIK: Recite, samo recite...
MOJA MAJKA: Već u našoj prvoj bračnoj noći on me skinuo sasvim golu. Kasnije je to činio od vremena do vremena.
ISPOVJEDNIK: Da, i?
MOJA MAJKA: Ali sada me stalno želi gledati golu golcatu. Pokazao mi je jednu staru knjigu u kojoj njen autor, jedan redovnik, između ostalog piše i otprilike ovako: Dvoje supružnika trebaju sveti čin sjedinjavanja vršiti potpuno goli, kako bi se sjeme muškarca pomiješalo što čvršće sa sjemenom žene. Imam skrupula i priznajem ih, pa me sve to čini duboko nesretnom i zabrinutom.
ISPOVJEDNIK: Ne znate ime autora te knjige?
MOJA MAJKA: Ne, zaboravila sam ga.
ISPOVJEDNIK: Ako se ne varam, to je jedna od onih knjiga koje su do nas doprle još iz srednjeg vijeka. Vi morate znati da se tada nisu nosile košulje. Eventualno, tek osobe viših staleža su nosile košulje. Narod, obični, mali ljudi, spavali su bez košulja. Goli u svojim bračnim krevetima. Uostalom, i danas postoje krajevi i čitave pokrajine gdje se ne upotrebljava noćna košulja, spavaćica. Pa evo i ovdje, kod nas, prilično su rijetki oni seljaci koji idu u krevet u spavaćici. Razlog tome je dakako štednja. Crkva takvu praksu ne odobrava, sigurno, ali je i ne zabranjuje, bar ne kategorički.
MOJA MAJKA: Mnogo ste me ohrabrili što se toga tiče. Ali...
ISPOVJEDNIK: Samo hrabro!
MOJA MAJKA: Moj suprug zahtijeva od mene da zauzimam razne poze koje... zbog kojih se sramim.
ISPOVJEDNIK: Kakve to poze?
MOJA MAJKA: Posljednji put, morala sam se skinuti gola i zatim četveronoške klečati na podu, dok me muž gledao odostraga i lagano pljeskao po goloj stražnjici. Oh ne, nije bio ljut na mene. Jer kad je bijesan na mene, on se ni najmanje ne ustručava da me kasno navečer pozove u svoju sobu, gdje moram spustiti gaćice i potpuno ogoliti svoju stražnjicu, dobro se naprčiti preko naslona fotelje i tako čekati dok mi ne očita lekciju, a zatim me išiba svojim remenom po goloj stražnjici. Ali ne! Sad nije bio ljut. Tek tako, čini mi se da mu to pričinjava neko čudno zadovoljstvo. Osim toga, moram i šetati gola po sobi. On mi daje štap koji stavljam na rame i zatim zapovijeda: Naprijed, marš! Ili: Stoj! Ili: Desnim krilom zavij...
ISPOVJEDNIK: Čudni su putovi ljudske strasti, moja gospodo... Ali ako sve to činite samo iz poslušnosti, onda time ne činite nikakav grijeh.
MOJA MAJKA: Ah, ima još nešto što me tišti, ali se stidim da o tome uopće govorim.
ISPOVJEDNIK: Nema grijeha, kćeri, koji ne bi mogao biti oprošten.
MOJA MAJKA: Ali...
ISPOVJEDNIK: Olakšajte svoju savjest i svoju dušu, bit će i vašem tijelu lakše.
MOJA MAJKA: Moj muž me voli uvijek uzeti... odostraga i pritom se tako vlada da premirem od stida. Eto, tako posljednji put, osjetila sam kako mi tura prst namazan vazelinom u... u... anus! Htjela sam se dići, ali me on umirivao, a onda sam osjetila kako umjesto prsta uvlači... onu stvar, znate već koju. O da, u prvi me mah strašno zaboljelo, mislila sam da ću se sva raspasti, ali već nakon nekoliko trenutaka sve je postalo ugodno, i kad je sve bilo gotovo, imala sam isti onaj osjećaj kao da se to dogodilo na onaj drugi, sasvim prirodan način.
Ostalo više nisam čuo. Moja majka je toliko snizila svoj glas da je on prešao u nerazgovijetno šaputanje na koje je i ispovjednik odgovorio šaptanjem. Tek kad je glasno progovorio, čuo sam i ja što govori:
- Da, to je grijeh. Ali pošaljite mi svakako supruga na ispovijed.
Zamoren svojim položajem, već sam se spremao otići, kadli se začu milozvučan glas moje tete. Ona je optuživala samu sebe, koliko sam mogao shvatiti, što tako rijetko dolazi na ispovijed. Ali kako je bilo veliko moje zaprepaštenje kad sam je čuo kako, zamuckujući i oklijevajući, na koncu ipak priznaje i ispovijeda svoj veliki grijeh. Ona, koja je dosad ostala čista i neokaljana, u posljednje je vrijeme osjećala veliku strast za svojim malim nećakom. Priznala je da uživa dodirujući njegovo tijelo - to jest moje - prilikom kupanja, ali isto tako, da se s mukom uspijeva othrvati napasti da to i sama sebi prizna. Samo jedanput, kad je nećak spavao, pokrivači su bili skliznuli s njegova tijela i vidjela je svu njegovu muškost. Ona je to dugo gledala i nije izdržala a da se ne približi i ne uzme u usta njegov pupoljak. Izgovarala je sve to s najvećom mukom i oklijevanjem. Kao da je sama sebi morala nekim nevidljivim kliještima čupati riječ po riječ.
A ja sam se naprosto skamenio.
ISPOVJEDNIK: Jeste li ikad sagriješili s muškarcem ili ste se sami zadovoljili?
MOJA TETA: Ja sam još djevica, velečasni, bar što se tiče odnosa s muškarcima. Ali često sam se gola golcata gledala u ogledalu, pa čak rukom prelazila preko svoga srama. Jednom...
Kad je šutnja predugo potrajala, ispovjednik je sam potaknuo daljnji razgovor:
ISPOVJEDNIK: Hrabro, samo hrabro, kćeri moja, ne skrivajte ništa svome ispovjedniku.
MOJA TETA: Jednom, nedavno je tome, moja mi je sestra rekla: Naša djevojka Kate previše troši svijeće. Sigurno čita nekakve glupe romane do kasno u noć, još će nam i kuću zapaliti. Tvoja je soba pokraj njene, pripazi malo! Tako sam i postupila, još iste večeri, kad sam prolazeći vidjela svjetlo u Katinoj sobi. Tiho sam odškrinula vrata, da je zateknem s romanom u ruci, i ušla sam u njenu sobu gotovo bez ikakva šuma. Kate je sjedila na zemlji, okrenuta mi leđima, nagnuta prema krevetu. Pred njom je bila stolica na koju je postavila ogledalo i, sa svake strane ogledala, po jednu zapaljenu svijeću. Kate je bila u košulji, smotanoj do pasa, jer su joj se bijeli guzovi okrenuli prema meni. Dobro sam mogla vidjeti u ogledalu kako s obje ruke drži neku stvar, nešto dugačko i bijelo, praveći time ravnomjerne pokrete naprijed-natrag između svojih široko raskrečenih butina. Strašno je uzdisala, baš kao da grca ili jeca, a čitavim tijelom prolazili su joj nekakvi mali trzaji, ubodi, što li. A svaki bi čas istisnula radosnim glasom: Oh, oh moj bože, kako je divno! Pognula je glavu, čvrsto zatvorila oči i činila se sasvim izvan sebe. Onda sam joj se približila, ona se trgnula pa sam vidjela da to zapravo drži u ruci jednu veliku svijeću. Nije se ništa dalo sakriti i ja sam dobro vidjela odakle to ona izvlači svijeću. Bilo me stid za nju, a ljutila sam se na samu sebe što sam sve to vidjela.
Zgrabila sam Kate za kose i tako je podigla sa zemlje, dok je ona samo potiho molila da joj oprostim. Naredila sam joj da sama, objema rukama, drži svoju spavaćicu podignutu do pasa i da dobro isturi svoju ionako debelu guzu, a ja sam izula jednu papuču s noge i tom sam je papučom žestoko pljeskala po goloj. Bila sam toliko ljuta da se nisam obazirala na onaj žestoki prasak što ga je izazivala moja papuča kad je udarala po golom mesu, prasak koji se mogao čuti i u drugim sobama. A Kate se uopće nije ništa bunila, samo je tako mirno stajala savijena malo u pasu da što bolje isturi guzove i gledajući preko ramena na mene, molila me tihim glasom da joj oprostim. Kad sam se zamorila, pokorno je pitala smije li sada spustiti spavaćicu i pokriti guzove, a zatim mi je sve ispričala. Njen je zaručnik već godinu dana na odsluženju vojnog roka, pa to ona čini u znak uspomene na njega. Preklinjala me da nikome ništa ne kažem, a pogotovu ne gospodarici, jer bi je ta sigurno otjerala. Obećala sam da neću nikome ništa reći, ali me zato slika te večeri progonila još dugo vremena. Sve dok jednog dana nisam učinila nešto takvo. Stid me priznati, ali to mi je pričinilo takav neizrecivi užitak, da nisam ostala samo na tom pokušaju. Često sam to ponavljala. Nisko sam pala, zaista, moj oče. Često sam zadizala svoju spavaćicu i sama sebe zadovoljavala u raznim položajima, koje je moja pokvarena mašta uvijek iznova pronalazila u želji da mome tijelu priušti još više grešnog uživanja.
Ispovjednik je Margueriti preporučio da se što prije uda, a zatim joj je udijelio oproštenje grijeha.
Uvjeren sam da svaki čitalac lako može zamisliti kakve je sve stvari ispovjedila naša dobra Kate, nakon onoga što mi sestra već bijaše ispričala te onoga što je moja teta upravo bila ispovjedila. Saznao sam da joj je sve potrebniji muškarac, zbog čega raste i njezina naklonost prema Berthi kao nadomjesku. Često spavaju zajedno, gole, u istom krevetu, pa prije spavanja uspoređuju svoje guzove u ogledalu što ga postave na stolac i osvijetle s dvije svijeće.
Ispovijedi naših sluškinja bile su vrlo jednostavne i gotovo uvijek po istom obrascu. Dopuštale su slugama da ih na brzinu povale, ali bez nekog naročitog užitka, kako su to i same priznavale. Poricale su, sve od reda, da bi ikad dopustile nekom muškarcu da uđe u veliku spavaonicu gdje su zajedno spavale sasvim gole, naravno. Izuzetak čini vrijeme velikih manevara što ih je vojska održavala u ovim krajevima prije nekoliko mjeseci. U Dvorcu i obližnjem selu bila je smještena čitava jedna četa. Vojnici, razmješteni po kućama, nisu propustili priliku da okrenu sve što nosi suknju, a nema manje od četrnaest niti više od šezdeset godina. Neke su čak dobile svoj dio u stražnjicu, toliko su vojnici bili strastveni i nestrpljivi, a bome i ne mnogo izbirljivi.
Kada ih je ispovjednik pitao nisu li se, slučajno, koji put i same zadovoljavale ili pak to činile u društvu s nekom prijateljicom, sve su s neskrivenim zaprepaštenjem zanijekale, a jedna je čak odgovorila: Pa tko bi rado gurnuo prst u smrdljivu rupu?
Ali su smatrale da je sasvim prirodno da se ne srame jedne pred drugima niti kad vrše veliku ili malu nuždu, ili kad bjesomučne od strasti i želje drobe među bedrima krhke kosti pitomih golubova ili pilića.
Jedna je dopustila psu da joj oliže škuljicu. Na pitanje je li se upustila još i dalje s tim psom, ona je odgovorila:
- Vrlo rado bih to bila učinila, ali nije imao dovoljno velikog...
Uz sav mogući oprez napustio sam svoje mjesto iza vrata ispovjedaonice i vratio sam se u biblioteku.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66323
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Pustolovine Mladog Don Juana

Počalji od Mustra taj Sre Nov 07, 2018 11:27 am



VII


Tek što sam iz biblioteke prešao u svoju sobu, došle su moja majka i moja teta da mi kažu kako će nas uskoro posjetiti otac. Usput sam saznao i to da je Bertha rano pošla u krevet jer je nešto indisponirana. Kad sam se zabrinuo, više zbog toga što mi riječ indisponirana nije bila do kraja razumljiva, majka me ubrzo umirila riječima da ta indispozicija nije ništa ozbiljno, da će sve biti u redu, ali da je Berthi potreban mir i dobar san, pa da me zbog toga mole da ne odlazim u njenu sobu.
To je tek razbudilo moju znatiželju.
Znao sam da majka i teta odlaze u selo, u posjet jednoj bolesnoj ženi, zajedno s ispovjednikom koji će ih pratiti. Zajedno s njima ide i Kate koja će ponijeti veliku košaru punu razne odjeće za tu siromašnu seljanku.
Odlučio sam ipak otići u Berthinu sobu.
Ali, dok su još majka i Marguerita bile u mojoj sobi, priznajem da mi se često činilo kao da sanjam i da sam se neprekidno pitao nije li ono što sam čuo u ispovjedaonici, i od jedne i od druge, san ili java.
Obje su bile obučene u haljine tamnih boja, što je još više isticalo ionako izražene linije njihovih tijela, zrelu punoću moje majke i vitak stas njezine sestre.
Mora se priznati da su i jedna i druga, ali dakako, svaka na svoj način, bile podjednako poželjne, jedna sa svim onim skrivenim dražima koje će se tek otkriti nekom muškarcu, tajanstvena, ali puna obećanja koje nije moglo sakriti ni njeno skromno držanje, druga s uzbudljivom zrelošću udane žene, koja se sa svim zamislivim radostima podavala svim zamislima jednog ljubavno nadarenog supruga.
Upravo kad su one ulazile, ja sam se prao. Objasnio sam da se spremam u krevet jer da se baš ne osjećam najbolje. A i nisam mnogo lagao.
Teta je ušla u biblioteku, a majka je otišla u kuhinju nadgledati kuharicu.
Ostao sam nasamo s tetom.
Iako me je i ranije nešto privlačilo toj mladoj i zgodnoj teti, sada me njena prisutnost otvoreno uzbuđivala. Bio sam sav usplahiren i nekako nervozan. Najradije bih je zagrlio, poljubio, stisnuo u zagrljaj. Ali sada sam već imao neka iskustva. Poučen onim susretom s nadzornikovicom, znao sam dobro da je u igri ljubavi prije svega potrebno strpljenje i taktičnost.
Moja teta obišla je biblioteku nemarno i površno razgledavajući police s knjigama. Prišla je stolu i, ne sjedajući, pogledala enciklopediju koja je tamo ležala otvorena. Bila je to upravo ona knjiga enciklopedije u kojoj je obrađeno slovo O. Riječ »onanija« bila je podcrtana, a uz to sam dodao još i znak upitnika sa strane. Okrenuo sam leđa Margueriti pa sam čuo kako šušte stranice enciklopedije dok ih je listala. Kad sam se ponovno okrenuo, upravo je razgledavala anatomski atlas zadržavajući se na pojedinim listovima dulje vremena nego što je to potrebno čovjeku koji tek prelistava neku knjigu.
Zbog toga zaista nije čudno što su joj se obrazi, kad sam je pogledao u lice, zažarili i što je naglo odvratila pogled.
Praveći se da ne primjećujem njenu zbunjenost mirno sam joj rekao:
- Tetice, sve bih nekako rekao da se ti ponekad jako dosađuješ.
- Pa, u neke dane...
- Onaj svećenik što je ovdje kod nas stanovao, sjećaš li ga se?
- Da, i što?
- On je zaboravio neke knjige. Mogao bih ti donijeti te knjige, ako želiš.
Donio sam joj dvije knjige: Istina o bračnom životu i Ljubav i brak. Rekao sam teti:
- Vjerujem da će te knjige zanimati jer su obje tako životne i pune poučnih istina. Možeš ih ponijeti sa sobom i u miru pročitati.
Pružio sam joj obje knjige, ali se ona nećkala da ih uzme. Zato sam joj rekao:
- Naravno, sve ovo neka ostane među nama, nešto kao naša mala tajna, zar ne, tetice? Ta nismo djeca! Je li tako, tetice?
I kako više nisam mogao izdržati, gotovo sam joj se bacio oko vrata, priljubljujući njeno lice uz svoje i obasipajući je zvučnim poljupcima, dok se ona sve mlitavije branila i otimala iz zagrljaja.
Vrat i zatiljak odisali su joj nekim mirisom sušena sijena koji mi je potpuno pomutio mozak pa su i moje ruke, makar i za trenutak, skliznule s njenih ramena na vitka, mišićava leđa što su se smjesta napela pod mojim grozničavim dlanovima.
Ljubio sam je u vrat, ali ne više cvokotavim poljupcima razmaženog djeteta, već dugim, sisajućim poljupcem strastvenog muškarca.
Prepustila se mojim poljupcima samo na trenutak. Čini se da je dojam jutrošnje ispovijedi bio još suviše jak da bi pobijedio njenu tek probuđenu strast.
Istrgla se iz mojih ruku tako žestoko da je to više potvrđivalo njen strah pred samom sobom negoli ljutnju na mene. Jer je odmah potom, gotovo blagim kretom, uz smiješak, ispružila svoje ruke da bi me zaustavila kada sam joj se ponovno htio približiti.
Na odlasku ponijela je sa sobom obje knjige. Smiješila se zavjerenički, prihvaćajući našu malu igru oko zajedničke tajne. I nije propustila baciti pogled, makar brz i letimičan, u moju sobu.
Poslijepodne, mala ekspedicija milosrđa krenula je u svoj hvalevrijedan pothvat. Čuo sam ih kad su odlazili. Kuća je bila moja.
Iako nestrpljiv da se popnem u Berthinu sobu i vidim što se to s njom događa, motao sam se još neko vrijeme po svojoj sobi i biblioteci, sve u strahu da se netko iz ekspedicije slučajno ne vrati po neku zaboravljenu sitnicu.
Iskreno govoreći, bio sam duboko uvjeren da je Bertha izmislila neku bolest samo da bi dobila opravdanje što neće prisustvovati misi niti ispovijedi.
Ali, pogriješio sam. Kad sam se popeo u njenu sobu, Bertha je zaista ležala u krevetu i činilo se da je ozbiljno bolesna.
Bila je prilično blijeda u licu i s velikim, tamnim kolobarima oko očiju. Međutim, moj ju je posjet razveselio.
Sjeo sam do nje na krevet i nastojao je zabaviti da bi zaboravila na svoju boljku. Ali, iako sam vidio da je bolesna, nisam se mogao obuzdati a da je ne poljubim u usta i dlanom lagano prijeđem preko njenih dojki, prekrivenih tek laganom tkaninom njene spavaćice. No kad sam zavukao ruku pod pokrivač i opipavajući njenu golu butinu tražio prijevoj između bedra i trbuha da kliznem rukom do njene mačkice, Bertha me naglo zaustavila, uhvativši me grčevito za ruku:
- Ne, ne, Roger! Znaš, od prekjučer imam one dane u mjesecu... znaš koje... i previše me je zbog toga stid.
- Aha - odgovorio sam - imaš menstruaciju! Dakle, sad više nisi mala djevojčica, nego žena. A ni ja više nisam dječak, Bertha, nego sam postao muškarac.
Ustao sam i raskopčao hlače. Budući da je kurčić već bio prilično nabrekao, pažljivo sam ga izvukao kroz rasporak i držeći ga na dlanu ruke pokazivao ga Berthi. Gledala ga je s velikim zanimanjem, pogotovu glavić koji se crvenio i nadimao.
- Upotrijebio sam ga prvi put u životu, znaš u koju svrhu. Ali s kime, to ti ne smijem reći.
- Zaista, Roger? Ne lažeš? I, kako je to?
Potanko sam joj opisao čitav čin, ništa ne ispuštajući, osim, dakako, što nisam spomenuo o kome se radi.
- A znaš i da mama i tata to također rade - dodao sam. Ona je to smatrala neukusnim, ali je to izrekla tonom koji je izražavao upravo suprotno, pa sam nastavio:
- Neukusno? Zašto bi to bilo neukusno? Pa što misliš, zašto na svijetu postoje dva spola? Čekaj, kad jednom sama iskušaš kako to izgleda, tek ćeš tada vidjeti kakav je to užitak, u svakom slučaju, neusporedivo veći nego kad to čovjek sam radi.
- To ti rado vjerujem. Kad god me je Kate milovala i uzbuđivala, bilo je to mnogo bolje nego kad sam to sama sebi radila. Kate je tako divna, prekjučer kao da sam bila u sedmom nebu, a onda mi je Kate rekla:
- Sad si napokon i ti svršila, Bertha! Pazi, uskoro će doći oni dani.
- I bila je u pravu. Još istoga dana počeo me je boljeti trbuh, a nedugo zatim niz bedra mi je poteklo nešto vlažno. Prvo sam se bila nasmrt prepala, kad sam ustanovila da je to krv, ali Kate se samo smijala i pozvala mamu, koja me je pogledala i rekla mi:
- Sad legni u krevet, mala moja Bertha, odsad ćeš to imati svaki mjesec, po tri ili četiri dana. Morat ćeš mijenjati spavaćicu, dokle bude trajalo, i nećeš se smjeti prati sprijeda, dok ne prođe. Odsad više nećeš nositi odjeću za male djevojčice.
- Odsad ću nositi haljine kakve nose mama i teta - zaključi Bertha ponosno svoj izvještaj.
- Pa, kad je tako, Bertha, daj onda da i nas dvoje to napravimo - pritom sam je zagrlio i privio uza se.
- Pazi - reče ona - to me boli. Grudi su mi sad jako osjetljive.
Ali nije se opirala kad sam joj raskopčao spavaćicu da vidim njezine male dojke, koje su taman počele dobivati okrugao oblik.
- Jadna moja Bertha - rekao sam vrlo nježno. Ponovno sam je zagrlio. Oblik dojki već se lijepo mogao nazrijeti i obećavao je upravo klasičnu ljepotu koja će, jednom, krasiti Berthino tijelo. A ona dva mirisna pupoljka na tim polukuglama, što su se onako prkosno uzdizala, mamila su da ih čovjek opipa, pomiluje ili čak uzme u usta i blago siše. To sam i učinio. S mnogo lijepih i nježnih riječi, privolio sam Berthu da mirno leži i prepusti svoje tijelo mome milovanju. Dopustila je da sišem njene bradavice i to ju je uzbudilo.
Ali mi je trebalo mnogo više napora i uvjeravanja dok mi nije dopustila da vidim i njenu mačkicu, ali ju je odmah, ponovno, pokrila svojom noćnom košuljom.
I ono malo mi je bilo dovoljno da ustanovim kako Bertha ima mnogo više dlaka na stidnom brežuljku nego ja. Iako je Bertha čvrsto stiskala butine, ipak je moj prst prodro sve do njenog klitorisa. Pod pritiskom moje ruke njena su se bedra napokon raširila.
Prst mi je bio u njenoj vlažnoj i vrućoj škuljici, ali ne duboko, jer se pri svakom mome pokušaju da prodrem prstom dublje, Berthino tijelo zgrčilo. Tek nakon nekog vremena uspio sam prodrijeti do njenog himena. U sredini te djevičanske opne već je bila majušna rupica koju se dalo osjetiti pod jagodicom prsta. Tada je Bertha lagano, prigušeno kriknula i čitavo joj se tijelo izvilo kao opruga.
Nadražen do bezumlja, svukao sam hlače i rublje, digao košulju i bacio se na Berthu ne pazeći nimalo nanosim li joj time bol. Činilo mi se da je moj kurčić sam našao put i kliznuo od prve u njenu - rekao bih - nauljenu mačkicu. Iako je njeno tijelo bilo moje, Bertha je protestirala, tiho, mrmljajući nešto nerazgovijetno i zagonetno, zatim je zaplakala i lagano kriknula kad sam do kraja ušao u nju. No čini se da je ubrzo onu kratkotrajnu bol zamijenila strast. Pritisnut licem uz nju osjetio sam kako joj se obrazi žare, oči blistaju, a usta se polako otvaraju da bi propustila šištavi zrak pomiješan s kratkim jecajima. Bertha me svega obuhvatila: i rukama i nogama obavila se oko mene. Isprva tek jedva zamjetljivo, kasnije s nekom žestinom i sama je odgovarala na svaki moj pokret.
I prije nego što sam svršio, šok strasti razlio se iz nje. Napola zatvorenih vjeđa, kolutala je grčevito očima i sve glasnije i jače kričala i pokušavala mi nešto reći. Uspio sam razumjeti samo:
- Roger, ah! Ah! Ro-o-ger, ja... ja... aah!
Bila je izvan sebe.
I tako sam, štono bi se reklo, svoju sestru Berthu učinio ženom.
Zbog gutljaja što sam si ga to jutro dozvolio s nadzornikovicom, a vjerojatno i zbog svog prekomjernog uzbuđenja, kod mene još nije došlo ni do kakva pražnjenja. Ali kad sam vidio kako mi sestra uživa, to je još jače raspalilo moja čula i ja udvostručih napore. Ali iznenada sam u Berthi osjetio nešto vrelo; izvukao sam svoju stvarčicu i vidio kako iz njezina rasporka izvire crvena tekućina, koja se sastojala od sokova mog sladostrašća, menstruacijske krvi i krvi razderana čednjaka.
Oboje smo prestrašeni gledali u to, jer i moja kost bila je umrljana krvlju, baš kao i dlake i kesica.
Još jače prestrašili smo se, međutim, kad smo iza sebe začuli glas:
- Vidi, vidi, pa to uopće nije loše, mladi ljudi vode neku jako čudnu konverzaciju!
Bila je to Kate.
Ipak su bili zaboravili ponijeti neke stvari, ali su to ustanovili tek u selu. Kate se vratila natrag, dovoljno kasno da, eto, potpuno zavara moj oprez. Isuviše zaokupljeni ljubavlju, ne samo da je nismo čuli kad nas je tražila po kuhinji i dvorištu, nego, štoviše, nismo čuli ni kada se uspinjala stepenicama u Berthinu sobu, zazivajući - bar je tako tvrdila - nas oboje. Iako to nije rekla, bit će da nas je već dugo vremena promatrala, ali nas nije htjela prekidati u našoj strasnoj borbi.
Sjajnih očiju, sa smiješkom na licu, činilo se da Kate neobično uživa u prizoru čiji smo glavni dio bili Bertha i ja.
A nas smo dvoje bili još toliko zbunjeni i uplašeni da čak nismo učinili ni onu instinktivnu kretnju da pokrijemo svoj stid. Kate je imala sasvim dovoljno vremena da vidi između široko raskrečenih bedara Berthinu mačkicu i moj opušteni kurčić, sada tako loman te se činilo da je sastavljen od samih zglobova.
- Djeco, kad se čovjek igra takvih igara, onda je prva stvar koju treba učiniti ta da dobro zatvori vrata! - govorila je Kate dok je zatvarala vrata i stavljala na njih zasun.
- Draga moja Bertha, tvoja mama zaboravila ti je reći da se takve stvari ne smiju raditi kad imaš one dane u mjesecu. Ali nitko ne zna bolje od mene da je želja tada najveća. Sad, kad se dogodilo što se dogodilo, stavi među noge neki suh komad rublja i ostani sasvim mirno u krevetu.
Okrenuvši se meni, nastavi:
- Ali ova tvoja košulja, dragi moj Roger, ne smije među ostalo prljavo rublje, osim ako i sam nemaš menstruaciju kao žene!
Prasnula je u smijeh, a s njom i Bertha. Pogledao sam svoju krvlju poprskanu košulju. Kate se prihvatila posla. Napunila je lavor vodom i stavila ga na tronožac te me pozvala:
- Hajde, Roger, dođi da te operem! Srećom, tih ćemo se mrlja lako riješiti...
Skinuo sam košulju i dao je Kate. Tako sam ostao potpuno gol pred Berthom i Kate. Dok je ispirala košulju od tragova krvi, Kate me neprekidno zadirkivala, što je samo povećavalo moju zbunjenost. Ali se to slađe na moj račun smijala Bertha. Završivši s košuljom, Kate me pozvala bliže da me opere spužvom.
Već na prvi dodir spužve, moj se kurčić ponovno probudio. I dalje zabavljena pranjem, bez smiješka, nekim tvrdim glasom Kate je rekla:
- Zloća jedna, taj pimpač koji je ozlijedio mačkicu moje male Berthe.
Onako obješena, Kate mi kurčić lupne nekoliko puta vršcima prstiju, što mi nije nanijelo gotovo nikakav bol. Onda me, bez najave, čak me i ne pogledavši u oči, obuhvati oko pasa lijevom rukom, pa me prinudi da legnem potrbuške preko njenih koljena i počne iz sve snage,pljeskati po mojim golim guzovima. Počeo sam vikati, a Bertha se od smijeha stala valjati po krevetu.
Iako su mi udarci nanosili bol, a guzovi pri svakom udarcu Katina dlana sve jače bridjeli, obuzeo me osjećaj nadraženosti gotovo snažnije nego ikad ranije.
Ovo mi, dakako, nije bilo prvi put da budem tako kažnjavan. I ranije, kad bih počinio neku glupost, bar prema ocjeni moje majke, ova se nije libila da me stisne među svoja bedra, spusti hlače i gaće i oštro izudara po stražnjici. Ali, kada bi prošao prvi bol i osjećaj srama, obuzelo bi me svega neko uzbuđenje za koje tek sada znam da je zapravo bila nadraženost.
Isto onako naglo kao što me počela kažnjavati, Kate je prestala udarati i dopustila mi da se uspravim. Ne stideći se više ni pred Kate ni pred Berthom, uhvatio sam se objema rukama za guzove da ih makar malo rashladim. Dakako, time sam ostavio potpuno izložen kurčić. Kate je svrnula pogled na moj trbuh i odjednom se počela smijati:
- Gle, gle, kakvu li to veliku pipu ima Roger, oh! Okrenimo pipu, okrenimo pipu!
Uhvativši moj kurčić u ruku, ona je prevukla kožicu s glavića. Kurčić je naprosto bujao pod njenim dodirom. Nisam izdržao, nego sam objema rukama uhvatio Kate za sise. Pokušavajući se obraniti - ili tek da me još više uzbudi - Kate je jednom rukom nastavila milovati moj kurčić, dok je drugom pokušala odbiti moje ruke. Tada sam zavukao ruku pod njene suknje. Sve je bilo golo jer Kate nije nosila gaćice još od onog kažnjavanja koprivama. Zgrabio sam je snažno za njenu mačketinu. Kad se pokušala odmaknuti, upleo sam prste u guste dlake i tako je zadržao, dok sam je drugom rukom opasao i dlanom ščepao za debelo meso gologa guza. Spustio sam se na koljena i turio joj svoj kažiprst u toplu, vlažnu smokvu. Izvlačio sam prst i gurao ga unutra brzim, kratkim pokretima.
Godilo joj je to, nema sumnje, vidjelo se to po njenu smijehu koji je postajao sve prigušeniji i mukliji. Nije se više branila. Naprotiv, sama se počela kretati prema krevetu, što je Bertha jedva dočekala: uhvatila je objema rukama Kate i privlačila je na krevet.
Kate je izgubila ravnotežu i sjela na krevet. Digao sam joj suknje i ogolio bedra, trbuh i stidnicu. Imala je duge, kovrčave dlake, ne onako oštre kao što sam to bio zaključio po Berthinu pričanju, ali zato prilično dugačke i vlažne.
Koža joj je bila bijela kao mlijeko i glatka kao saten. Dobro zaokružene butine još su se više isticale iznad crnih čarapa, koje su podvezicama bile pričvršćene odmah iznad koljena.
Bacio sam se na nju i povalio je svojom težinom na leđa. Nije se uopće branila. Tek, još se uvijek prigušeno smijala. Kurčić je lako ušao u nju i već sam počeo guslati, kad sam ustanovio da tako ipak neće ići. Jer moje su noge visjele u prazno, nisam se imao o što oduprijeti. Nemoguća pozicija.
Kate, koja se sva upalila, naglo me digla na noge i gurnula na stolicu. Sjeo sam. Još se nisam ni snašao a već me objema nogama opkoračila i sjela na moj klip. Imala je takvu škuljicu da je malo nedostajalo da mi proguta i jaja.
Njene dugačke dlake draškale su me po trbuhu.
Kao kvočka na jajima, tako se i Kate vrpoljila na mom kurčiću, odupirući se rukama o moja ramena. Pri svakom pokretu njene su prevrele usne klizile preko mojih jaja. Sama je skinula svoju laganu, platnenu bluzu. Poduhvatila je objema rukama svoje sise i pružala sad jednu sad drugu da ih sišem:
- Evo dijete moje, evo sisa za malog Rogera...
Njene su dojke, naravno, bile mnogo veće nego Berthine. Mnogo tvrđe nego sise nadzornikovice, ali ne i onako goleme. Isto onako bijele kao i bedra i trbuh, s dvije lijepe bradavice jasno crvene boje, oko kojih su se ovijali nešto tamniji krugovi posuti s nekoliko nježnih dlaka.
Kate se na mome kurčiću počela vrpoljiti, poskakivati, vrtjeti, tresti, ispuštajući pritom čudne krikove i uzdahe, grcajući i gušeći se, hvatajući se objema rukama za glavu i čupajući sama sebi kosu ili zarivajući nokte u moja leđa, te bi čovjek pomislio da je jadna nabijena na turski kolac i da izdiše u najgorim mukama što ih čovjek uopće može zamisliti.
Zaista, bio sam u čudnom položaju. Dva puta je moj klip ispao iz nje, ali ga je Kate zgrabila i ponovno se nabila na njega kao da je to komad drveta, toliko neobazrivo da mi je pričinila jaku bol. No čini se da je to kod nje samo povećavalo užitak.
Sve je to učinilo da sam dobrano kasnio, dok je ona već vikala neljudskim glasom:
- Sada, sada, sada, dolazi mi da svršim! Ah! Oh! Bože! Daj mi ga, daj!
Svršavala je. Kurčić mi se - rekao bih - gotovo utopio u njenoj spilji, u tom trenutku, toliko je iz nje curilo. U tim posljednjim trenucima, grebla me i grizla po ramenu do krvi.
Ako su ono ranije bile ekstaze, ovo sad bila je katastrofa. I upravo kad sam počeo osjećati da će i kod mene stvar doći do vrhunca, Kate, koja je završila prije mene i naglo povratila svijest, odskočila je s mene i rekla:
- Roger, ne smijemo svršiti unutra, znaš, ali ćemo ovako... Sagnula se i uhvativši desnom rukom moj klizavi i nabrekli kurčić počela ga je trljati sve brže i brže, govoreći:
- Inače bih sigurno ostala trudna...
I ja sam se dignuo. Kate me stiskala uza se lijevom rukom pa sam sada ponovno mogao sisati njene dojke. Povremeno, lijevom bi mi rukom poškakljala jaja. Trbuh bi mi se tresao grčevito, ali sam potpuno zaboravio na sve; činilo mi se da je sve to neka smiješna igra priređena samo zato da malo razgali Berthu.
Sperma je štrcnula tako naglo da je gotovo i mene samog to iznenadilo.
Bertha je pozorno promatrala kako mi sperma pada na krevet. Bila je tako rafinirana da me je, dok sam svršavao, draškala po stražnjici i govorila mi:
- Eto vidiš, dragi moj Roger, kako se lijepo prazniš. Evo ga, evo ga...
Moja čula bijahu potom neopisivo zadovoljena.
Kao presječenih nogu, samo sam se skljokao na stolicu. Kate je sve prihvatila sasvim prirodno, kao da se ništa izuzetno nije dogodilo. Sama je sve uredila; svojim rupcem mi je obrisala kurčić, dovela je svoju odjeću u red, uzela košulju i s uobičajenom radošću u glasu rekla:
- Sva sreća da je ispalo ovako, jer bez mene...! Ali sad budite pametni! Ti, Bertha, ostani u krevetu, a ti, Roger, idi u svoju sobu.
Izašla je iz sobe, a ja sam učinio kako mi je naredila. Prije toga još sam se obukao i poljubio Berthu.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66323
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Pustolovine Mladog Don Juana

Počalji od Mustra taj Sre Nov 07, 2018 11:27 am



VIII


Događaji toga dana potpuno su me iscrpili. Bio sam toliko umoran da nisam želio ništa više nego leći u svoj krevet i spavati, spavati...
Kada sam se ujutro probudio, ležao sam na leđima u poziciji koja je uvijek prethodila onaniji. I upravo kad sam se spremao prihvatiti posla, čuo sam vani, u hodniku, korake. Približavali su se mojoj sobi. Bio sam uvjeren da je to nadzornikovica koja dolazi pospremiti moju sobu. Zato sam se odlučio malo našaliti s njom. Skinuo sam svoju noćnu košulju, odbacio pokrivače, ali sam prekrio rukom oči, praveći se da još uvijek spavam.
Ali umjesto nadzornikovice, bila je to njena šogorica. Žena od nekih trideset godina, dakle u godinama kada se za žene slobodno smije reći da su najvrelije.
U mladosti, bila je ona sobarica. Udajom za jednog starog sobara, koji je uspio skupiti nešto ušteđevine, ona je prestala raditi i posvetila se isključivo mužu i djeci (imala je troje djece: dječaka i dvije djevojčice, svi nekako naših godina).
Što reći o gospođi Muller? Ni lijepa ni ružna, dosta krupna žena, zaobljena, zagasitog tena, crne kose kao što su joj bile i oči.
Činila se prilično inteligentna žena, no, u svakom slučaju, dostojna jednog dobrog hica.
Očigledno, čovjek ne bi pogriješio kad bi pretpostavio da je ta gospođa vidjela već više od jednog klipa. Logično, nije bilo razloga da ne vidi i moj, pa se zato nisam ni pomaknuo kad je gospođa Muller ušla u sobu.
Oprezno, misleći da ja zaista spavam, gospođa Muller je postavila poslužavnik s doručkom na stolić kraj uzglavlja moga kreveta. Tada, videći da je moje bojno koplje uvis upereno i spremno za ljuti okršaj, nije mogla suzdržati krik iznenađenja, koji je, međutim, odmah zamro na njenim usnama. Jer bila je to vrlo odlučna žena, koja nije glumila stid ondje gdje je to bilo uzaludno. Ispod lakta zurio sam u nju i vidio da ne skida pogleda s mojeg oruđa, nego ga, naprotiv, kao iskusna žena, pažljivo odmjerava i pritom ne može zatomiti izvjesno zadovoljstvo. Možete biti sasvim sigurni da je to samo povećalo moju bojnu gotovost.
Dotakla me rukom o rame, pokušavajući me probuditi, ali sam se ja, mrzovoljno mrmljajući, samo napola okrenuo na stranu, s uperenim kopljem prema njoj, praveći se i dalje da sam u dubokom snu koji ništa ne može poremetiti.
Nagnula se nad mene, ali umjesto da dohvati ono što je samo raslo prema njoj, gospođa se Muller zadovoljila time da me dobro pokrije i tiho promrmljala:
- Gospodine Roger, donijela sam vaš doručak.
Vidjevši da moje pretvaranje nije donijelo nikakvog konkretnog rezultata, bunovno sam se trgao, kao iza sna, zaželio gospođi Muller dobro jutro, iskomplimentirao njeno uljuđeno vladanje i sve to tako, a zatim jednim jedinim skokom, zbacujući pritom nemarno pokrivače, iskočio sam iz kreveta onako gol golcat s kurčićem koji sam sada već slobodno smio nazvati i topuzom, uhvatio sam je i zagrlio stišćući se uza nju te sam je usrdno uvjeravao kako je ona, izvan svake sumnje, najljepša žena u Dvorcu s kojom se ni jedna druga ne može čak ni usporediti.
Branila se mlitavo te sam zato dopustio sebi tu slobodu da zgrabim rukom ispod njene suknje ono što se bude dalo dohvatiti. Vraška me sreća poslužila te sam od prve zahvatio samu mačkicu, ni manje ni više. Bila je neobično dlakava, bar je to bio moj prvi dojam, jer mi je ruka bila doslovce puna dlaka. Odmah sam uvukao unutra, probijajući mukom put kroz gustu brnjevinu, jedan prst. Kao i kod svih vrućih žena, i njena je spilja bila gotovo hladna, ali ju je i taj kratkotrajni dodir moga prsta dobrano ovlažio. Klitoris joj je bio upravo tvrd.
Ali sve je to trajalo tek nekoliko sekunda, bar se meni tako kratko činilo, jer gospođa je Muller odmah počela protestirati, ne suviše žestoko, naravno, prije bih rekao umjereno, odnosno onoliko koliko to najminimalnija pristojnost zahtijeva:
- Ali što vi to radite, molim vas, ali ne, ta prestanite, molim vas, oh, kad bi moj muž za to saznao...
- Gospodin Muller je u kapelici, vi to dobro znate!
- Ah da, on moli po cio dan, ali molim vas, gospodine Roger, ostavite me na miru, kad vam lijepo kažem, vi mi pričinjate bol... Moja šogorica može naići... ona me čeka! Dosta, sad je zaista dosta! Vratit ću se večeras pa... sada bi nas samo uznemirivali svi šumovi i glasovi... ionako moj muž večeras odlazi na nekoliko dana u grad i...
S tim obećanjem, gospođa Muller je otišla.
Navečer - a jedva sam dočekao večer, toliko je bilo moje nestrpljenje - potrudio sam se da, makar i na silu, strpam u sebe što više hrane pa sam čak, kriomice, ponio u svoju sobu bocu vina, šunke i kolača.
Ubrzo, sve se umirilo. Dvorac je spavao.
Napokon, otvorila su se vrata moje sobe i gospođa je Muller tiho ušla, dok je moje srce lupalo takvom žestinom te sam se ozbiljno pobojao da bi se to moglo čuti i u svim okolnim sobama.
Poljubio sam gospođu Muller, stavljajući joj i jezik u usta. Ona mi je uzvratila istom mjerom. Odmah sam se skinuo do gola i ponosno pokazao svoj topuz dragoj gospođi Muller, kako bih je uvjerio da zaista nije uzalud dolazila. Ali mi ona reče:
- Zaboga, gospodine Roger, ta ne smijete se tako uzbuđivati; ako ovako nastavite, vi ćete baciti svoje sjeme u vjetar!
Ona nije zaboravila prvo zatvoriti i zakračunati vrata te provjeriti jesu li sve zavjese navučene na prozorima.
Za sve to vrijeme hodao sam iza nje držeći je ili sprijeda za njen muf ili gladeći je odostraga po guzovima. To ju je nasmijavalo, ali nije skrivala ni da joj je to ugodno jer smo neprekidno izmjenjivali one sitne, kratke, prave ljubavničke poljupce.
Iako sam je mogao skinuti do gola, ostavio sam joj košulju, jer mi je pričinjalo veliko uživanje da joj naglo dižem košulju, visoko, iznad pasa i da tako razotkrijem njeno tijelo. Bilo je to divno tijelo zrele žene puno tvrdog mesa, s glatkom i nježnom kožom, a dlake sprijeda penjale su se gotovo do samog pupka.
Bit će da se neposredno prije nego je došla k meni dobro oprala, jer se nije osjećao onaj karakteristični miris uspaljene žene.
Napokon sam je skinuo golu.
Stajala je preda mnom, ništa se ne srameći. Dapače, kao da je bila ponosna na čvrstoću svojih dojki, koje, istina, nisu bile velike, ali su to nadomještale svojim uspravnim držanjem. Oko bradavica, izvilo joj se bilo nekoliko kovrčavih dlačica.
Kad sam joj podignuo dojke, vidio sam da i ispod njih ima dlačica: kratkih, finih, crnih. Ispod pazuha je dlaka bila osobito gusta, a ništa nije zaostajala za dlakavošću kakvog muškarca.
Okrenuo sam je i ona se pokorno povinovala laganom pritisku moje ruke. Okrenula mi je svoju guzu i dapače, malo se povila u pasu da bi joj se obline što ljepše isturile. Imala je vrlo visoko podignute guzove, čvrsto stisnute jedan uz drugi. Čak i iz ljupkog proreza koji je vijugao između guzova, rasle su crne dlake koje su uspuzale visoko na njena leđa.
Ta dlakavost samo je povećala moje uzbuđenje.
Odbacio sam svoju košulju i navalio na lijepu gospođu Muller, koja je spremno podmetnula svoj tek malo ispupčeni trbuh, da po njemu lupkam topuzom.
Stajali smo ispred ogledala i stislo me u grlu kad sam ugledao naša dva gola tijela u odrazu ogledala. I ona je to primijetila pa, držeći me za ruku, povela do kreveta, te sjedajući i smješkajući se, rekla:
- Znam da me želite dobro pogledati...
Zar je to moguće?
Gospođa Muller, sjedeći na krevetu, poduhvatila je svoje noge ispod koljena i tako ih, raskrečene, digla visoko preko glave, razotkrivši mi svoju divno dlakavu spilju i guzicu. Zagnjurio sam glavu u njeno krilo i bjesomučno lizao sve pred sobom, sve dok me gospođa Muller, opet vrlo pažljivo i sa smiješkom, nije opomenula da tako prijeti opasnost da će ona svršiti i prije negoli sam ja nešto započeo. Međutim, kad sam, držeći je i dalje u tom položaju, pokušao da joj turim mač u tobolac, ona je zavrtjela glavom i kroz smijeh rekla:
- Ne tako, legnite na krevet...
Zamolio sam je da mi govori ti i da i meni dopusti istu slobodu, što je ona rado prihvatila. Legao sam na krevet. Sada se ona uspela na mene pa sam pred sobom imao čitavo to divno tijelo. Zamolila me da se poigram njenim dojkama jer da joj to strašno povećava uživanje. Sama je uhvatila moj klip i dugo ga je vremena lagano trljala o svoju napola rastvorenu mačkicu, moleći me biranim riječima da ni pod koju cijenu ne svršim unutra, jer da je neobično osjetljiva i da odmah zatrudni. Još je to govorila, kad je jednim, vrlo jednostavnim kretom strpala moj klip u sebe, tako da su mi samo još jaja virila napolje. Gospođa Muller se vrckala i podrhtavala s toliko žara i žestine da mi je to ozbiljno zadavalo bol.
Svršila je nekoliko puta. Prvo bih osjetio vrućinu, začuo bih njeno stenjanje, a zatim bi konvulzivno zakolutala očima.
Svršio sam samo jednom, ali je ona bila na oprezu i trenutak prije nego što je sperma prokuljala, gospođa Muller je odskočila s mene.
Želeći me, valjda, utješiti, gospođa mi je Muller rekla:
- Utješi se, dragi, znam još neke stvari koje će ti, sigurna sam, pričiniti mnogo zadovoljstva a da pritom ne strepim od trudnoće.
Okrenula se na krevetu tako da je sad njena mesnata guza bila ispred mojih očiju. Duboko se nagnula i uhvativši moj klip u usta, počela ga je lagano sisati.
Učinio sam slično. Jezik mi je sam zapalucao oko njene škuljice. Mora se priznati da sam u vještini jezika daleko zaostajao za njom. Njen jezik se obavijao oko moga penisa, trljao ga, navlačio kožicu, topio slinom i toplinom daha, a usne su blago sisale i škakljale gotovo sam korijen. Jednom mi je rukom neprekidno gladila privjeske, miješajući ih i šuškajući, češkajući me povremeno po stražnjici.
Užitak je bio tako silan te mi se činilo da tonem i utapam se u nekim ružičastim oblacima. Na mahove sam imao dojam da će progutati čitav moj penis, jer sam osjećao kako je glavićem već lupkam i dodirujem po ždrijelu. Imala je u pravom smislu riječi puna usta posla.
Najintimniji dijelovi njena tijela bili su na nekoliko centimetara od mojih očiju, jezika, usta. Obuhvatio sam rukama njena bedra i zavukao jezik u njenu guzu.
Izgubio sam svijest i svršio u njena usta.
Kad sam ponovno otvorio oči, nakon te kratkotrajne ekstaze, gospođa Muller ležala je kraj mene; pobrinula se bila da i pokrivače navuče preko naših golih tijela. Milovala me, zahvaljujući mi na užitku što sam joj ga bio pružio i pitajući me jesam li i ja zadovoljan.
Priznao sam joj dragovoljno da je taj, za mene nov način, mnogo uzbudljiviji nego normalan koitus.
Gospođa Muller zdušno mi je nastojala otkriti nove ljepote sjedinjenja dvaju bića, pa smo ovog puta zauzeli bočni položaj lice u lice. Obuhvatila me nogama oko pasa te je time taj položaj učinila još zgodnijim. Usput smo se mogli i ljubiti a ja sam svaki čas sisao njene bradavice na dojkama.
Bilo je to dugo, ali božansko jebanje.
Turali smo naizmjence jedno drugome prst u šupak, a moj trbuh je muklo pljeskao o njezin. Sisao sam njene dojke. Lomila je moj prst u svojoj guzi, s toliko je žestine sudjelovala u poslu. Svaki put kad je svršavala kričala bi dugo i snažno. Uhvatila je, odozdo, moja jaja i tako ih jako stezala da sam i ja vikao, ali od bola, i molio je da mi pusti jaja.
Kasnije, kad smo se malo odmorili, sama je predložila novu vrstu ljubavne igre.
Okrenula se na krevetu, potrbuške kako bi njena guza dobila svoj najprimamljiviji izgled. Meni to nije bilo dovoljno. Tražio sam da klekne, s guzom visoko u zraku, dok je lice stiskala uz jastuk. Pljunuo sam u njenu guzu i zatim, gotovo bez ikakva napora, gurnuo unutra klip. Sada su moja jaja pri svakom pokretu lupkala po njenoj vlažnoj mačkici.
To je pravi užitak, govorila je. U ovom položaju, mogao sam jednom rukom draškati njenu spilju, a drugom obuhvatiti njene sise. U trenutku kada sam svršavao, htio sam izvući penis iz njene guzice, ali se mišićje njena šupka tako grčevito stisnulo da mi taj elastični a ipak čvrsti prsten nije dopustio da ga izvučem. Nije mi preostalo drugo nego da svršim među njenim guzovima.
Priznala mi je da je s te strane još uvijek bila djevica, što me prilično iznenadilo kod tako iskusne žene. Rekla je, nadalje, da ju je to ispočetka prilično boljelo, ali kasnije da je bilo neobično uzbudljivo. I ugodno.
Osjećajući svu punoću i tvrdoću moga penisa u svojoj guzici i ona je svršila, gotovo istovremeno kad i ja.
- Ali za danas je zaista dosta - odlučila je, smješkajući se i dalje.
I meni je bilo dosta. Ponudio sam je kolačima, ali je ona prihvatila samo čašicu vina. Kad je napokon otišla, legao sam i gotovo istog časa zaspao.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66323
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Pustolovine Mladog Don Juana

Počalji od Mustra taj Sre Nov 07, 2018 11:27 am


IX


Jednog dana, moja je majka odlučila preseliti sve sluškinje u nove prostorije, sobe u potkrovlju Dvorca. Istog dana, sve su sluškinje počele prenositi svoje stvari u potkrovlje. Gledao sam kako to rade.
Kada je jedna od njih, s kovčegom i jastukom u rukama, prolazila kraj mene, uspinjući se polagano uza stepenice, prišao sam joj odostraga i digao joj haljine.
Zgrabio sam objema rukama meso njezinih guzova, otežalih i prilično spuštenih, a onda sam se trbuhom privio uz tu guzu, dok sam rukom trljao po njenoj vlažnoj bužici.
Nije ni pisnula. Naprotiv, okrenula je glavu preko ramena i smješkala mi se, kao da je neobično počašćena ovim mojim napadom na njenu krepost. Prepoznao sam je. Bila je to ona brineta, Ursula.
Hodajući tako iza nje, s rukama na njenoj mački i guzi, nalik na neku četveronožnu životinju iz bajki, poveo sam je na gornji kat, već pod samim krovom, i tu sam je pošteno izljubio.
Već kod prvog poljupca shvatio sam da je i Ursula uzela stvar najozbiljnije, jer mi je sljedeći poljubac sama podarila. Uhvatio sam je za grudi i odmah su se u mojim rukama stvorile dvije teške polukugle sa smeđim trešnjicama.
Ursula je i dalje držala svoj teret u rukama tako da se nije mogla braniti kada sam joj lijevom rukom zašao pod suknje. Dlakava mačkica migoljila se pod mojom rukom.
Stisnula je bedra i nagnula se prema naprijed. Među usnama i jezikom kotrljao sam jednu trešnjicu njene sise dok sam prstom draškao klitoris, koji je naočigled - rekao bih - rastao. Bedra kao da su joj se rastvarala sama, protiv njene volje.
Ubrzo sam uspio provući čitavu ruku između njenih butina i sad su dva, pa čak i tri moja prsta prodrla duboko u rascvjetanu bužu simpatične Ursule.
- Pustite me, moram ići - rekla je, ali ne suviše odlučno.
Napravila je i pokret kao da će otići. Ali sam je stisnuo uza zid i navalio se čitavim tijelom na nju, ne vadeći prste iz njezine proključale školjkice. Osjećao sam kako joj čitavo tijelo drhti pod laganom i kratkom haljinom. Došao je trenutak odluke. Brzo sam izvadio svoga jepca i zatjerao ga u središte svemira. Priznajem, naš položaj je bio sve prije nego pogodan za dulju borbu u kojoj je, hvala bogu, pitanje pobjednika riješio još Adam u izravnom susretu s Evom. Kako je Ursula bila vrlo jaka i visoka djevojka, bilo mi je nedostižno da je poljubim u usta, ali je ona sama prignula glavu i kvocnula me u usta nekoliko puta.
I tako sam je mazao stojećke.
Bila je već na samoj točki ključanja, jer je svršila gotovo odmah. Ja sam prošao lošije. Istina, malo je nedostajalo i već sam osjećao onu jezu što mi plazi zatiljkom kad smo začuli glasove u hodniku niže nas. Ursula me bez milosti odgurnula i izbacila me iz sebe.
Ali su glasovi zamrli, žene se udaljile i ponovno smo bili sami. Pokazao sam joj klip koji je naglo gubio svoju jasno crvenu boju i prelazio u tamnije tonove, sav oblijepljen sluzavom masom.
Ursula ga je razgledala s neskrivenim zanimanjem i divljenjem jer mi je sama priznala da još nikada nije vidjela meštriju jednoga gradskog gospodina.
Rekao sam joj:
- Sad je na tebi red da pokažeš što ti imaš skriveno.
Uradila je to vrlo stidljivo. Digao sam joj suknju i otkrio dvije snažne, mišićave noge. Među bijelim bedrima crnila se gusta dlaka. Hvala bogu, moja ljepotica Ursula nije nosila gaćice kao one pretenciozne dame iz grada koje se toliko prenemažu kad im čovjek malo poškaklje mačkicu, što one, uostalom, vole isto toliko, ako ne i više, koliko i seljanke.
Držeći je i dalje otkrivenu odstupio sam korak da bih se bolje mogao nagledati svega toga blaga božjega. Onda sam joj ponovno prišao i polako je počeo gladiti po trbuhu i butinama.
Samo što nije zaplakala od pustog zaprepaštenja kad sam jezikom potražio njen klitoris, dobra je Ursula sama spustila svoju suknju preko moje glave kao da se boji i gledati što se to događa u njenoj škuljici i oko nje. I nasmijala se. Ali čvrsto sam je držao s rukama stegnutim na njenim guzovima i lizao sam je u mraku njene suknje. Ponovno mi se digao. Ali se opet začula buka i sramežljiva Ursula nije mogla više podnijeti silnu neizvjesnost i strahovanje pa se oslobodila moga zagrljaja.
Poklonio sam Ursuli neke sitnice, i ne sluteći kakve će to posljedice imati. Naime, ostale djevojke primijetile su tu moju darežljivost i odjednom su sve redom postale neobično ljubazne i srdačne u razgovoru sa mnom. Na koncu konca one zaista nisu bile glupe te su vrlo dobro shvatile da se tu, osim dobrog guslanja, može još ušićariti i kakav zgodan poklončić.
Rekla mi je to otvoreno jedna od njih, jednog ranog jutra dok je još čitav Dvorac spavao i tek su izdaleka dopirali glasovi i koraci izuzetnih ranoranilaca.
Bio sam se popeo u potkrovlje i naišao na jedna od rijetkih nezaključanih vrata, koja su vodila u dvije spavaonice.
U sobi je vladala polutama, a zrak je bio zasićen onom mješavinom mirisa ljudskih tijela, odjeće i obuće. Moram priznati da je isprva taj zasićeni zrak oštro štipkao nosnice i bio je sve prije nego ugodan, ali kada se jednom čovjek na to privikao, bilo je tu i nečeg rijetko uzbudljivog, nešto neponovljivo: bio je to pravi »odor di femina«, miris od kojeg se muškarcu diže.
Starinski kreveti bili su poredani uza zid tako da je između dva reda kreveta bio široki prolaz.
Kreveti su bili prazni, izuzev jednog u kojem je prilično jako hrkala jedna djevojka.
Ležala je na boku, lica okrenutog prema zidu. Jedna joj je noga visjela iz kreveta, a dupe joj je bilo dobro isprčeno, jer je spavala potpuno gola.
Njena košulja ležala je nemarno prebačena preko stolice, zajedno s njenom ostalom odjećom. Prepoznao sam tu uspavanu gologuzu. Zvala se Babette i spavala je tako mirno i spokojno da je time neporecivo dokazivala čistoću svoje savjesti. Imala je vrlo finu kožu i divno oblikovanu liniju bokova.
Pomilovao sam je oprezno po guzi i po spilji. Odmah se trgnula i jednim zamahom okrenula na leđa. Sada sam je mogao razgledati i sprijeda. Kovrčava dlaka je stršala na sve strane.
Zatvorio sam i zakračunao vrata i svukao se do gola. Raširio sam Babetti noge i tek je tada otvorila oči. Zavlačeći joj do tri prsta u pišu, govorio sam joj:
- Babette, ljubimice moja jedina, gledaj kako te ljupko želi...
Uplašeno se trgnula i stavljajući prst na usta u znak šutnje pokazala na drugu sobu:
- Pst! Ursula još spava...
- Ništa zato, prije nego što se Ursula probudi, imamo dovoljno vremena da ga zamočimo bar jedanput. Gledaj mišiću moj, ovo je za tebe...
Dao sam joj jedan mali prsten koji sam kupio u nekog pokućarca što je bio navratio do nas u Dvorac.
Kleknuo sam do nje bez suvišnih riječi, a ona je raširila noge. Pustio sam Babette da se do mile volje naigra s mojim vijkom i jajima dok sam joj obrađivao pišicu. Kad sam osjetio da je došao pravi moment, utjerao sam ga do jaja, podigavši joj stražnjicu i usput draškajući pupak. Uhvatila se kao utopljenik oko mog vrata pa smo uronili u delirij strasti koji, nakon kratkog ali žestokog okršaja, dovede nas oboje u stanje potpune ekstaze.
Dok smo se odmarali, svježi miris njena jedrog tijela učini te poželjeh sreću okušati još jednom. Predložio sam da je sada, za promjenu, okrenem s guze. Ali se Babette uplašila da bi mogla ostati u drugom stanju. Osim toga, bilo je već vrijeme da ustane i ode na svakodnevni posao, jer po današnjem rasporedu, najdulje smije spavati Ursula, na koju smo bili gotovo potpuno zaboravili. Kada sam rekao da idem prijeko u drugu sobu probuditi usnulu Ursulu, Babette se nasmijala značajnim smiješkom.
I dok se Babette brisala i spremala na posao, prešao sam u susjednu sobu u kojoj je spavala Ursula.
Ursula je bila u dubokom snu.
I ona je bila gola, ali pokrivena do prsiju. Ležala je na leđima, s rukama ispod glave, što je još više isticalo svu punoću njenih sisa i gustu dlaku što se crnila pod njenim pazuhom. Duga, raspletena kosa uokvirivala je lijepi oval njena lica pa se s pravom može reći da je taj prizor odisao jedinstvenom ljupkošću.
Šteta je zaista što je Ursula bila tek siromašna seljanka, premda ne mogu shvatiti kako ijedan muškarac može pretpostaviti nakinđurenu izvještačenost neke građanke prirodnoj svježini seoske djevojke.
Čista košulja bila je kraj nje. Uzeo sam košulju u ruke i zagnjurio u nju svoje lice. Odisala je svježinom.
Oprezno sam povukao pokrivače s Ursule i otkrio njeno golo tijelo. Zaista sam ostao zadivljen skladnošću njena tijela, pa me nisu smetale ni njene duge dlake što su joj uspuzale gotovo do bedara.
Kada sam je ljubio u dojke, Ursula se probudila. Bunovna, ona je odmah pokrila rukom svoju mačkicu, ali kad me prepoznala, ljubazno mi se osmjehnula.
U tom je trenutku u sobu ušla i Babette i ne skrivajući činjenicu da joj je sve dobro poznato, rekla je Ursuli:
- Ti, Ursula, slobodno ostani spavati, obavit ću i tvoj dio posla...
Otišla je i ostali smo sami.
Ljubio sam Ursulu dok nije sva gorjela. Zamolio sam je da ustane kako bih se mogao nadiviti njenu tijelu. Bez prenemaganja okretala se i vrtjela pokazujući mi sve iz svih kutova, pa je dapače nekoliko puta prošetala sobom. Toliko sam uživao u ljepoti njena tijela da sam je uhvatio u zagrljaj i dugo sam tako s njom nepomično stajao.
Spustio sam obje ruke na njene guzove i privukao je trbuhom uz trbuh. Tako je ona mogla osjetiti moj kurčić, dok su me dlake s njena trokuta škakljale po jajima.
Bila je očaravajuća. Obuhvatila me rukama oko vrata i gnječila je svoje sise o moja prsa. Pasao sam dlake s njezinih pazuha što ju je dovodilo do ludila. Kad sam joj stavio ruku na smokvicu, iznenadio sam se koliko je nabujala i ovlažena bila. Klitoris je treperio pod mojim prstima kao napeta struna.
Dokopali smo se kreveta. Postavio sam je tako da je klečala s guzom visoko podignutom prema meni. Grozničavo sam prekapao po toj maloj škuljici duboko skrivenoj između dva debela guza. Usnice su joj se same rastvarale, kao da želi udahnuti zraka. Bila je to fina škuljica, crvena i ružičasta, koja je tiho uzdisala i šljapkala kada sam trljao glavić o njene usne.
Uživala je. Slijedila je sve moje pokrete kao da ih je napamet znala. Ulazio sam unutra i zatim ga polagano izvlačio i tako redom. Po njenu drhtanju znao sam da je Ursula blizu svršetka.
Svršavala je kao pomahnitala dok je njen nabujali vrutak potpuno usisao moj kurčić. Zario sam ga do kraja unutra, navalio sam se na njenu guzu i uhvativši objema rukama njene sise šibao sam kao lud. A i bio sam pomalo lud. Ursula se gušila poda mnom. Svršili smo gotovo istovremeno. Klip je kloparao po njenoj sočnoj smokvi.
Ostao sam ležati na njoj kao obamro.
I kad sam izvukao klip, još uvijek se propinjao. Ursula se stidjela jer, priznala mi je, još se nikad nije dala nikome u ovakvom položaju.
Ali mi je isto tako priznala, glave zarivene u moj vrat, da joj je najveći užitak pružalo lupkanje mojih jaja po dnu njene smokvice.
Želio sam da ti trenuci sreće nikada ne prođu. Da sam mogao, smjesta bih se njome oženio. Ali je ona morala sići. Pomogao sam joj dok se oblačila, ljubeći je i gladeći. Zaljubljeno me gledala i smiješak joj je ozario lice. Obilazio sam oko nje da bih što više upio u svoju memoriju sliku tog divnog ženskog tijela. Obećao sam joj darove, a zauzvrat ona je rekla da će me potražiti u mojoj sobi i da ćemo provesti čitavu jednu noć zajedno.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66323
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Pustolovine Mladog Don Juana

Počalji od Mustra taj Sre Nov 07, 2018 11:28 am


X


U Dvorcu su još svi spavali kada sam sišao u svoju sobu i legao natrag u krevet. Majka me probudila donoseći mi doručak. Ona me obavijestila da sutradan dolazi otac i da ću ga ja ići dočekati na kolodvor. S njim dolazi i moja starija sestra Elise.
Majka je bila izvrsne volje za razliku od Berthe koju je već unaprijed uznemiravao dolazak lijepe Elise. Bertha mi je otkrila da Elisa ljubaka s Fredericom, sinom jednog očevog poslovnog partnera, i da će se najvjerojatnije udati prije nego što ovaj ode na odsluženje vojnog roka.
Osim toga ispričala mi je i razne druge stvari, što ih ja ranije ne bih bio ni razumio. Kate i Elise bile su sasvim sigurno veoma intimne prijateljice, jer su jedanput čitav sat provele zajedno u kupaonici. Sutradan, nisam mogao suspregnuti smiješak kada sam vidio s koliko pažnje moja majka sprema kupelj, očekujući svoga supruga.
Na stanici, kada su sišli s vlaka, nemalo sam se iznenadio vidjevši da je moja sestra Elise postala prava mlada šarmantna dama. Elegantno odjevena, sigurna u sebe, ljupka, izazivala je u meni ljubomoru na tog blesavog Frederica. Ali sam se utješio pomišlju da me ništa ne stoji da i nju pokušavam uvrstiti u svoj harem.
Moja ljubomora narasla je kad je iz vlaka izašao i gospodin Franck, očev prijatelj i stari neženja, koji je bacio oko na moju tetu. Pozdravili smo se veoma srdačno. Elise je bila iskreno začuđena koliko sam se razvio, pa je naš poljubac bio i malo više od onoga između brata i sestre.
Budući da mi u Dvorcu nismo bili računali i na gospodina Francka, nastao je problem s prijevozom. Riješili smo to pitanje tako da će gospodin Franck s mojim ocem krenuti kočijom, a Elise i ja doći ćemo za njima pješice.
Moja sestra se složila i šetnja se pokazala veoma ugodnom.
Razgovor je ubrzo postao vrlo zanimljiv. Elise je bila očarana komplimentima koje sam joj dijelio šakom i kapom. Kad me je upitala kako je Bertha, a ja joj ispričah da je već dobila prvu menstruaciju i postala ženom, Elise me zaprepašteno pogleda.
- Ona sad ostaje dugo zaključana s Kate u kupaonici, baš onako kako si to nekoć radila ti.
Pomno je promatrajući, još sam dodao: - I spavaju zajedno u istoj sobi, razumiješ.
Moja sestra se zarumeni i ne uzvrati ni riječi.
- Ne moraš se stidjeti, Elise - rekao sam joj prisnim glasom - jer ni ja više nisam mali dječak! Uostalom, kad smo bili mladi, pa su nas zajedno kupali, onaj put, kad si nenadano ušla u kupaonicu dok su kupali Berthu i mene, mogla si se uvjeriti da moja stvarčica nije ništa lošija od one tvoga Frederica.
- Ali, Roger!
- Bertha i ja imamo već i dlake među nogama, a znamo i da postoje bolje stvari od igranja vlažnim prstom ili pet naprama jedan.
Elise je bila sva crvena, njezina prsa dizala su se i spuštala, ali nije znala što da mi odgovori. Jer odjedanput se osvrnula na sve strane da vidi jesmo li sami, a onda me upitala:
- Reci mi, Roger, je li istina da se mladi muškarci, kad budu pozvani u vojsku, moraju skinuti skroz do gola i dati da ih se pregleda? Čula sam mamu i tatu kako razgovaraju o tome, a nešto se govorkalo i u našem đačkom domu.
- Frederic, moj budući šogor, mogao bi ti to reći mnogo točnije. Naravno da je tako. Provjeravaju ih poput nevjeste za prve bračne noći. Ali im se ne digne, jer ih je strah. Fredericu se sigurno također neće dići.
- Ma daj, pa sigurno se stide... Je li to javno? Mogu li to gledati i žene?
- Nažalost ne - rekao sam znakovito. - Uzgred, Elise, ja se pred tobom ne bih stidio.
Nježno sam je poljubio. Našli smo se u malom šumarku, sasvim blizu Dvorca.
- Misliš li da na svijetu postoji nevjesta koja se ne bi skinula pred svojim mužem da je provjeri? Uzgred, i on se pritom skida gol.
- Ali muškarac, kod njega to ipak nije isto kao kod žene!
- Zašto? Kad bih se ja pred tobom skinuo gol, ti bi također mogla vidjeti sve: moje dlake, kurac kako mi strši, jaja; ali kod tebe, kod tebe bih ja mogao vidjeti samo dlačice koje skrivaju tvoju pišu. Jesi li jako dlakava, Elise?
- Oh, Roger, pogledaj tamo, kako lijepe jagode!
Pomogao sam joj pri branju. Pritom smo ulazili sve dublje u šumarak. Poljubio sam je, od čega mi se digao kao jelenu. Elise me odjednom upita:
- Što je ono tamo dolje?
- Lovačka koliba.
- Oh, voljela bih je pogledati.
- Srećom imam ključ, jer i ona je na našem imanju.
Pošli smo jednim krivudavim puteljkom prema lovačkoj kolibi koja je bila gotovo potpuno skrivena gustim raslinjem. Iznenada, već u blizini kolibe, Elise je zastala:
- Pričekaj me ovdje, Roger, doći ću odmah. I molim te, pripazi da slučajno tkogod ne naiđe.
Zašla je iza jednog grma. Čuo sam je kako piški. Okrenuo sam se i pogledao, čučala je, duboko pognuta, raširenih nogu i sa spuštenim gaćicama oko koljena, omotana uzdignutim suknjama i podsuknjama. Ostala je još neko vrijeme u tom položaju. Onda se digla, ali mi je bila okrenuta leđima. Zadigla je sama svoje suknje iznad križa i raširila svoje gaćice opšivene finom čipkom. Prorez na njenoj guzi se lijepo nadimao šireći se u dva debeljuškasta guza. Okretala se uokolo tražeći nešto čime bi obrisala svoju mokru mačkicu.
Imao sam u džepu neke papire i prišao sam joj:
- Evo, Elise.
Činilo se da će se Elise strašno razbjesniti pa sam rekao:
- Baš si ti smiješna, evo, gledaj mene...
Brzo sam izvadio penis i počeo mokriti. Prisjećajući se kako je to radio onaj sluga na obali potoka, potrudio sam se da mi mlaz štrca visoko u zrak, što je odmah izazvalo smijeh kod Elise. Poslužila se papirom što sam joj ga bio pružio. Čuli smo glasove. Prestrašila se i da izbjegnemo bilo kakve neugodnosti, gurnuo sam je u grmlje i pošao za njom.
Putem su dolazili mladić i djevojka.
Nedaleko od našeg skrovišta, mladić je odjednom zgrabio djevojku i povalio je na zemlju. Dok bi trepnuo okom već joj je podigao suknje, izvadio topuzinu i svojski se latio posla.
Elise je teško disala i netremice promatrala prizor. Iskoristio sam to da joj se potpuno približim i da zavučem ruku pod njene haljine. Budući da je već navukla gaćice, gladio sam je po guzi preko laganog platna. Ali kad sam s njene guze spustio ruku na njenu smokvicu, Elise se pobunila:
- Ne, Roger, prestani, zar te nije stid, vikat ću!
- Budeš li vikala, čut će te oni u Dvorcu, a ovako nitko ništa neće saznati. Ni prvi ljudi nisu radili ništa drugo!
- Ali, Roger, mi nismo prvi ljudi!
- Elise, kad bismo bili na nekom otoku...
Zabavljajući je riječima nisam prekidao svoje nastojanje da joj kroz prorez na gaćicama uvučem ruku do vrela. Kada mi je napokon uspjelo da jednim prstom uđem u škulju, Elise se zadovoljila tužnim uzdahom:
- Kad bi to znao moj jadni Frederic!
- On to nikad neće saznati. Dođi, ljubavi...
Uveo sam Elise u lovačku kolibu i odmah sjeo na stolac. Spustio sam joj gaćice do gležanja i kad je osjetila moj penis na svojoj smokvici, ona više nije pravila nikakvih neprilika. Uostalom nije ni bila nevina, jer je onaj blesavi Frederic ipak nešto znao o tom životu.
Okrenuo sam je po svim pravilima ljubavničke vještine. Svršili smo u isti mah. Zaklevši se jedno drugome na apsolutnu šutnju, popravili smo i dotjerali svoju odjeću i zaputili se u Dvorac.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66323
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Pustolovine Mladog Don Juana

Počalji od Mustra taj Sre Nov 07, 2018 11:28 am


XI


Za stolom je bilo vrlo veselo. Moj otac utonuo je u razgovor s mamom, gospodin Franck usrdno se trudio oko moje tete. A ja sam razgovarao sa svoje dvije sestre. Bio sam ostao bez sobe, koja je pripala našem gostu. Zato su meni dodijelili sobu predviđenu za Elise, a ova je, opet, trebala prijeći k Berthi i Kate.
Kad su svi otišli na počinak, bacio sam pogled u sobu svojih sestara. Bertha je već spavala, ali Elise nije bila tamo. Iznenada sam vidio svjetlo, smjesta se sakrio i ugledao Elise i tetu, koje su, obje u spavaćicama, virile kroz procjep na vratima sobe mojih roditelja. Iznutra se čulo žestoko pljeskanje po goloj stražnjici.
Potom glas mog oca kako viče:
- Sad, Anne, pusti spavaćicu da padne! Kako si samo lijepa s tom crnom kosom!
Uslijedili su poljupci i šuškanje.
- Marš, Anne, naprijed marš! Stoj! Ruke uvis! Kako lijepe dlačice imaš ispod pazuha! Sad pogledaj kako mi se digao! Anne, uzmi ga... Puške na gotovs...! Dođi ovamo!
- Vidi, Charles, ne uzbuđuj se previše... I boli me to... Pa dosta si me već gledao. Stidim se kad mi buljiš u stražnjicu.
- Šuti, dijete... Legni na krevet... sad noge uvis... još više... eto... eto moje riznice...!
Čulo se kako krevet škripi.
- Hoćeš li svršiti, Anne?
- Odmah, Charles, odmah!
- Oh, svršavam! Tako je dobro!
- Charles... ah, ah!
- Anne...! Štrcnut ću...!
Na stubištu začu se Katin glas i Elise nestade u svoju sobu. Moja teta pobjegla je u svoju a da nije zatvorila vrata, jer je smjesta ponovno izašla. Moji roditelji bili su ugasili svjetlo.
Brzo sam šmugnuo u tetinu sobu. Kad se vratila i primijetila me u polumraku, prestrašila se. Rekao sam joj što sam vidio i čuo. Ona ponovno upali svjetlo. Bez riječi dopustila je da je uzmem u zagrljaj i počnem ljubiti. Drhturila je u laganoj noćnoj košulji. Osjećao sam sve obline njena divnog tijela prislonjenog uz moje. Zgrabio sam je preko košulje za mesnatu i dlakavu školjku, ali se teta sva uplašena trgnula i počela jadikovati. Umirivao sam je kako sam najbolje znao i mogao.
- Hajde da se igramo muža i žene, draga, lijepa Marguerita!
Sada je već moj prst bio u njoj i poigravao se njenim klitorisom. Potpuno se prepustila mome milovanju. Izvukao sam joj sise; nalikovale su dvjema grudama snijega. Gurao sam je, nježno ali odlučno, prema krevetu. Izvadio sam svoj penis. Sada je i kod nje proradio onaj šampanjac što ga je bila popila za vrijeme večere.
Ugasila je svijeću. Uzeo sam njenu ruku i stavio je na svoj klip. Isprva nećkajući se, a kasnije dragovoljno, ona ga je mazila i gladila s toliko užitka da joj je klitoris očvrsnuo i izdužio se.
Ne ispuštajući joj mačkicu, sisao sam njene dojke. Zatim sam joj svukao košulju i privinuo je k sebi. Ljubili smo se dugo i mahnito. A onda, jednim sigurnim trzajem, gurnuo sam joj koplje u djevičanski izvor.
Jedan jedini lagani krik najavio je proplamsaj strasti. Sad je Marguerita bila usplamtjela, uspaljena žena, željna odavanja tjelesnim nasladama.
Kratka borba, čiji su izljevi osjećaja, međutim, djelovali beskonačni, odvela nas je do svih granica čulne ekstaze. Uz snažne zamahe izlio sam svoj životni sok u njezino tijelo.
Užitak je bio suviše velik a da bi povratak u realnost bio dovoljan da me ohladi. Moj je penis i dalje hlepio za njenom smokvicom. Upalio sam svjetlo i počeo je milovati. Moja teta sakrila je glavu među jastuke; njena se stidljivost, eto, ponovno probudila, ali mi to nije ni najmanje smetalo da potpuno razotkrijem njezino tijelo lijepo poput Venerina. Tanak trag krvi izmiješan s lijepkom naše naslade vidio se na dlačicama njezine doline radosti. Obrisao sam sve svojim rupčićem. Okrenuvši je na trbuh, lagano sam joj milovao leđa duž kičmenog stupa i jezikom prodro između guzova sve do škuljice. Legao sam na nju s licem utonulim u njenu bujnu kosu. Podavivši joj rukama trbuh, podigao sam joj tijelo tek toliko koliko je trebalo da moje koplje ponovno bude zabodeno u njen oklop. Sada je to već bila prava, duga borba dvoje iskusnih ljubavnika. Svršila je prva vičući i trzajući se kao luda. Ja sam svršio gotovo bolno. Nedugo zatim napustio sam njezinu sobu.
Nekoliko tjedana prošlo je ispunjeno različitim zabavama. Gospodin Franck je ustrajno oblijetao oko Marguerite. I onda, jednog dana, u moju sobu uđoše Elise i moja teta, obje uplakane.
Obje bijahu trudne, ali ni jedna ni druga nisu se usudile priznati da sam krivac bio ja.
Brzo sam donio spasonosnu odluku:
- Ti, Elise, udaj se za Frederica. A ti, tetice draga, prihvati ponudu gospodina Francka. Ja ću vam biti kum.
No time iznenađenja nisu prestala. Idućeg jutra u moju sobu krišom se ušulja lijepa Ursula. I ona je bila u drugom stanju. Njoj sam preporučio da se uda za nadzornikova nećaka koji je ionako u nju bio zaljubljen do ušiju. Njihovu djetetu također ću biti kum. Budući da čovjek ne smije propustiti ni jednu priliku koja mu se u životu pruža, okrenuo sam lijepu i milu Ursulu još jednom.
Ubrzo smo slavili tri vjenčanja. Sve se tako svršilo da ne može bolje. Dakako, nastavio sam spavati sa ženama iz svoga harema, kad god bi se za to ukazala prilika. Svaka od njih znala je što radim s ostalima i pokazivala razumijevanje. Štoviše, činilo se da im to pričinja neko čudno zadovoljstvo.
Ursula je prva rodila - dječačića. Elise i moja teta rodile su djevojčice. Kumovao sam malom Rogeru lijepe Ursule, maloj Louise drage Elise i maloj Anne moje tete, sve dječici istog oca, što ona, dakako, nikad neće saznati.
Nadam se da ću s njima imati još mnogo djece, a dok ih radim, ispunjavam jednu zaista patriotsku obavezu: povećavam, naime, stanovništvo svoje zemlje.

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66323
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Pustolovine Mladog Don Juana

Počalji od Mustra taj Sre Nov 07, 2018 11:28 am


POGOVOR


Za početak nekoliko riječi iz riznice tzv. opće kulture: saga o Don Juanu, arhetipskom ženskaru, zavodniku i ljubavniku, čija će velom legende obavijena životna priča kao motiv izuzetne sugestivnosti od 17. stoljeća naovamo prodefilirati brojnim književnim (Molière, Goldoni, Byron, Puškin, Hoffmann, Musset, Baudelaire, Lenau, Grabbe, Shaw, Handke...), glazbenim (Gluck, Mozart, R. Strauss...), likovnim (Delacroix...), filmskim (Jarmusch, Gordon-Levitt...), pa i filozofskim (Bloch, Camus, Kierkegaard...) obradama i razradama, stara je, kažu, u najmanju ruku kao i ona o Faustu, ako ne i starija. S njom se, opet, onkraj zajedničke impozantne citiranosti, na onom primarnom, rekli bismo antropološkom planu fabule uvelike i dodiruje, jer, naglasit će znalci, što je mrki doktor - koji se u potrazi za znanjem nije libio ničeg neljudskog, pa ni pakta s nečastivim - europskom duhovnom sjeveru, to je vrelom mediteranskom jugu raskalašeni mitski plemić, čije su životne preokupacije, istina, bile sasvim drukčije, suptilnije i senzualnije prirode, ali se u osnovi svode na iste zamke što ih usud voli postavljati nemirnom, neutaženom duhu, a to su ljudski egoizam, njegova razornost, zazornost i prolaznost.
Don Juan, poučavaju nas unisono enciklopedijske natuknice, znameniti je književni i kazališni lik, junak jedne španjolske sage, koja, »nastala pod toplim nebesima juga, u svojoj potresnoj silini, kao i temeljnoj ideji, ukorijenjenoj duboko u duhu srednjeg vijeka, odgovara sjevernjačkoj sagi o Faustu, odnosno, bolje rečeno, predstavlja njezinu nadopunu: dok potonja uči da je preskakanje ograda postavljenih istraživačkom ljudskom duhu bogohulno i kao takvo uzrok ljudske nesreće, prva nam, obrnuto, pokazuje kako neumjereno, pa i bezmjerno uživanje u zemaljskim užicima vodi istom cilju«. Odnosno: »Don Juan, legendarni zavodnik. U književnost ga uvodi Tirso de Molina (Seviljski zavodnik i kameni uzvanik, 1630.), koji se koristio seviljskim kronikama po kojima je Don Juan Tenorio oteo kćer vitezu Ulloi i ubio ga, da bi potom franjevci Don Juana namamili u samostan, umorili ga i proglasili njegov odlazak u pakao. Kao lik iskusna ljubavnika i zavodnika, koji podrugljivo i snalažljivo obmanjuje svoje protivnike, Don Juan ubrzo postaje popularan u cijeloj Europi...« I još: u medicini i psihologiji »satirijaza« (hiperseksualnost kod muškaraca) neko vrijeme se nazivala i »donžuanizam«. Danas oba termina slove kao zastarjeli. Eto, toliko za početak.
* * *

Našlo bi se u literaturi još podosta sudbinskih konotacija i denotacija legende (sage, mita, kako nam drago) o Don Juanu, a svakako i precizniji podaci o počecima njezina autonomnog umjetničkog života, no lektira romana Les exploits d'un jeune Don Juan (Pustolovine mladog Don Juana, 1907.) francuskog pisca Guillaumea Apollinairea (1880. - 1918.) neće nam tek tako otkriti zašto bi oni uopće bili važni, nekmoli presudni za njezino razumijevanje. Isto, dakako, vrijedi i za sve one tmurne, faustovske paralele, koje bi se u eventualnom epilogu priče, prepuštenom u ovom slučaju čitateljevoj mašti, ispostavile kao kazna za neko sumanuto sladostrasno samoljublje ili moguća iz nje proizišla katarza. Preostaje nam, dakle, jedino da se držimo šturih natuknica o hiperseksualnosti i pokušamo ih zamisliti kao izvor literarnog nadahnuća, što, opet, ni u ludilu ne bi bilo dostatno da se u cjelini sagleda taj nevelik roman što ga rijetki autori koji su se uopće pozabavili njegovim sadržajem redom proglašavaju zagonetkom. A ta će se pokazati to dubljom što je više pokušavali trpati u ladice erotike, pornografije, (erotske) autobiografije ili, pak, pleonazma puke »satirijastičke« satire, što se u konačnici možda i ne bi pokazalo najgorim izborom.
S druge strane, valja imati na umu da se Apollinaireovo ime unutar francuske, europske i svjetske književnosti veže ponajprije uz njegove znamenite poetske zbirke (Alkohol, Kaligrami), kao i autorovu nimalo zanemarivu ulogu u ranim danima nadrealizma i nekih drugih, ne toliko literarnih umjetničkih pokreta, kao što je, primjerice, kubizam, dok nam se na erotskom (zbog čestog indiciranja njegovih knjiga netko će zacijelo reći i pornografskom) planu kao prva asocijacija nameće roman Les onze milles verges (Jedanaest tisuća buzdovana, 1907.), književni koktel »nastranosti«, čijim se stranicama provlače i manjeviše jasni tragovi autorova referiranja na djelo u njegovo doba literarno još uvelike zanemarivanog, pa i tabuiziranog Markiza de Sadea, čijem je ustoličenju na policama književne klasike Apollinaire svojim studioznim proučavanjem i objavljivanjem njegova opusa itekako pridonio. Ali u Don Juanu, k'o za vraga, nećemo pronaći baš ni previše nadrealistički intoniranih momenata i motiva, nekmoli naznake one desadovske prosvjetiteljske vehementnosti, koja je cenzore diljem planeta tako često nukala da na indekse nepoćudnih knjiga stavljaju i Buzdovane.
Ipak, primijetit će pratitelji dnevnih aktualnosti, zabranjivan je i Don Juan - posljednji put 2010. u Turskoj, čije je sudstvo nakladniku i prevoditelju zbog »opscenog sadržaja« prijetilo drastičnom novčanom, pa i zatvorskom kaznom, što je, razumije se, smjesta žestoko uzbibalo slobodoljubive živce globalne literarne javnosti - no, ni ta »šokantna« činjenica ne govori previše o mjestu što bi ga taj isprva anonimno objavljen roman trebao zauzimati kako u svijetu erotske literature, gdje je u međuvremenu i sam ovjenčan lovorom klasika, tako i u dugom nizu književnih adaptacija legende o »velikom zavodniku«, kojem bismo, bez obzira na širok spektar interpretacija, kao moguću paralelu kod Apollinaireova mladog junaka u najboljem slučaju i samo veoma nategnuto mogli detektirati posesivnost i pohotu razmažena dječačića iz višeg sloja građanskog društva, koji tek što je počeo otkrivati slasne mehanizme vlastite seksualnosti.
Što se tiče vremenskih i ambijentalnih odrednica, Pustolovine uglavnom udovoljavaju formalnim zahtjevima onodobne erotike: seksualne avanture mladog Rogera događaju se daleko od očiju i stege društvenih normi, u raskošnom, gotovo gotički konstruiranom ladanjskom zdanju (dvorcu), čije skrovite odaje i zamršeni hodnici, skroviti šumarci i sjenoviti perivoji svojim libidinoznim nabojem kao da naprosto pozivaju na seks, a sve to u neko ne tako davno, rekli bismo ranomoderno doba, u kojem se rustikalna prošlost ruralne provincije i stidljiva ćudorednost građanske sadašnjosti dodiruju i prožimaju u svim zajedničkim radostima razuzdanog kopuliranja. U redu, štošta zanimljivo i intrigantno događalo se, ne samo u francuskoj književnosti, iza sličnih zidina nevidljivosti i šutnje, ali Dvorac koji će mladom Rogeru poslužiti kao poligon za prve seksualne akrobacije kao da sam baš previše i ne sudjeluje u fabuli (osim što je, dakako, omogućuje), tako da se unaprijed možemo oprostiti od svih mrklih konotacija slične arhitekture, od šumskog dvorca Priče o O. do skrovitih kulisa De Sadeovih libertinskih »perverzija«.
Desadovski gledano, žene što ih propupali mladi pastuh tijekom svoje ladanjske sezone usrećuje i oplođuje baš i nisu punokrvne »žrtve«, čiji bi govor na razmeđu nemoći, kapitulacije i neke nove, uvrnute žudnje oblacima erotske imaginacije tek dao nužan mračni obrub. A Roger povrh svega nije baš ni neki iskusni ljubavnik (to će postupno tek postati u vlastitim očima), nekmoli zavodnik, već naprosto znatiželjni, vitalni kopulator, kojem se svaka od ukupno devet usrećenih dama nakon glumljena nećkanja radosno podaje, ma bila mu ona sluškinja, sestra ili teta. Tako gledano, Pustolovine udovoljavaju i onoj famoznoj definiciji pornografije kao manje-više neobavezne konstelacije tijela i njihovih organa, u kojoj svatko sa svakime u svakom trenutku bespoštedno hoće, što će iz ruku uvelike izbiti adute onom drugom, mrvicu znanstvenijem pristupu, koji bi u tekstu tragao za reliktima autorovih osobnih uspomena ili mizoginim svećenjem ženama koje su ga u stvarnom životu odbijale. Jer mržnji, to je ipak sasvim bjelodano, u Pustolovinama nema ni traga, kao što na drugoj razini tekst ne nudi ni previše uporišta za iznalaženje dodirnica sa zgodama iz autorova života. Traga, uzgred, nema ni stidu, jer ništa se u tih devet seksualnih epizoda ne zamagljuje i zamračuje metaforama, jer se o putenim aktivnostima, baš kao i o »škakljivim« dijelovima tijela, govori sasvim otvoreno, bez ikakva uvijanja. Štoviše, fascinantna je maštovitost kojom mladi Roger za njih neprestance pronalazi nove sinonime.
Ipak, radnja romana, ma koliko razuzdana bila, daje naslutiti određenu strukturu, koja svojom »matematičnošću« možda ne doseže hladnu proračunatost De Sadeovih fabula, ali u neku ruku (a i ruka je, naposljetku, ovdje samo seksualni organ) pokazuje određenu sličnost sa strukturom drugih lascivnih štikleca modernističke književnosti, poput, primjerice, »šokantnog« igrokaza Kolo (1903.) austrijskog pisca Arthura Schnitzlera, samo što se putanja slasti i strasti - bez groteske svojstvene Schnitzlerovu komadu, tek s neskrivenom satirom na kraju priče - ovdje ne pokazuje kao lanac, čije bi se karike od prve do posljednje spajale ukrug među nogama protagonista, već prije kao neka vrsta koncentričnih krugova, određenih dužinom i dometom štrcanja junakova trajno ukrućenog spolovila. Zahvaljujući prostornoj izoliranosti Dvorca, te krugove ne izobličuju stege javnog ćudoređa, ali iz njihove jednadžbe ipak bi se moglo zaključiti štošta zanimljivo o autorovu odnosu prema moralu društva u koje je roman posredno upisan.
Žene što ih uspaljeni Roger u Dvorcu usrećuje su redom: 1. Diana, trudna supruga nadzornika imanja; 2. njegova mlađa sestra Bertha; 3. sobarica Kate; 4. šogorica nadzornikove supruge, madame Muller; 5. sluškinja Ursula; 6. kuhinjska pomoćnica Helena; 7. sluškinja Babette; 8. njegova starija sestra Elise, 9. teta Marguerita, mlađa sestra njegove majke. U tri slučaja, vidimo, posrijedi je incest, a u tri seksualni će užici uroditi nepriznatim potomstvom (ta skupina poklopit će se, pak, s incestom u dva slučaja - kod Marguerite i Elise). Sobarica Kate imala je prije Rogera intimne odnose s obje njegove sestre, dok Rogerovu istinsku inicijaciju u svijet seksualnosti predstavlja erekcija što ju je za jednog kupanja doživio pred majkom i tetom. Majka Anne, čiji bi se seksualni odnosi sa suprugom već veoma uvjetno mogli nazvati blagom sadističkom igrom (naređivanje i izvršavanje naredbi preko granice stida), pobudit će pak na ispovijedi Rogerovu posebnu pažnju, ali i ta će se na kraju razvodniti u bezazlenoj konstataciji da »mama i tata također rade te stvari«. I dok se u navedenim slučajevima simbolički ili stvarno krše seksualni (incestni) tabui, kopulacije s ostalim voljnim protagonistkinjama zadiru u one socijalne, koji ne počivaju u tolikoj mjeri na nekoj »staleškoj« prirodi, kao što je to uglavnom slučaj kod De Sadea, već na odnosima zasnovanim na ekonomskoj ovisnosti.
Iako ćemo u sekundarnoj literaturi uzalud tragati za pokušajima objašnjenja personalnih konstelacija Pustolovina mladog Don Juana - štoviše, znanost je godinama osporavala i samo Apollinaireovo autorstvo nad tim »opscenim romanom« - pitanje koje se ovdje nužno nameće glasi: ima li on ikakvih dodirnih točaka s Buzdovanima, to više što su oba romana nastala iste godine, a i sudbine im se nisu bitno razlikovale (istina, Buzdovani su potpisani inicijalima G. A., Pablo Picasso nazvao ih je Apollinaireovim majstorskim djelom, a od pravosuđa i uvrijeđena javnog morala branio ih je i Louis Aragon). Onkraj svakog pokušaja odgovora, natuknica za moguće definiranje zajedničkog nazivnika bio bi i opet De Sade, premda će se svatko složiti da je njegov utjecaj u Buzdovanima više nego evidentan, dok se u vedrim i zapravo bezazlenim Pustolovinama zapravo i ne primjećuje. Ipak, prizovemo li u sjećanje jednu opasku francuskog filozofa Gillesa Deleuzea, iznesenu u kontekstu proučavanja fenomena mazohizma, pa tako i njegova odnosa prema sadizmu, stvari će možda osvanuti u malčice jasnijem svjetlu. U svojem revoltu protiv zakona i na njemu utemeljenih odnosa u društvu mazohizam će, naime, svojim humorističnim oponašanjem i ulaženjem u obrasce njegova funkcioniranja napadati sam zakon, dok će sadistički revolt ostati ironijski usmjeren protiv društvenih institucija i stremiti njihovu rušenju, zbog čega ni nikad dokraja shvaćenom Markizu ne možemo tek tako odreći određenu notu revolucionarnosti. Tek u takvoj konstelaciji Pustolovine bi se mogle čitati »sadistički«, kako u seksualno-ćudorednom, tako i u socijalnom pogledu.
Brak i obitelj nedvojbeno su institucije građanskog društva čija se licemjerna moralna dvoličnost u osvit moderne itekako nalazila u žiži kritike avangardnih stremljenja, a jedno od sredstava njihova ironiziranja svakako je incest, koji se k tome nekako u isto vrijeme našao i u fokusu zanimanja novonastalih znanosti poput psihoanalize, a potom i seksologije. Oslobađanje libida, koje ne dugujemo isključivo Sigmundu Freudu, već bismo ga morali razumjeti i kao jednu od specifičnih odrednica moderne, oslobodilo je prije svega govor o seksualnosti te ga potom spretno utkalo i u diskurs političkog pregovaranja o samom društvu, njegovim institucijama i zakonima. Drukčije rečeno, ako u tkivu Pustolovina i nema metafora kojima bi se zamagljivale radosti seksa, zazivanje incestnih odnosa moglo bi se bez daljnjeg shvatiti kao metaforički govor o lažnom moralu jednog društva koje tabuizira sve čemu se u drugim okolnostima ni samo nije u stanju oduprijeti. Ironijski obrat, pa i nenapisan društveni/ politički/moralni epilog romana, kojem se više ne može zanijekati nota satire, u tom slučaju donosi njegova posljednja rečenica: »Nadam se da ću s njima imati još mnogo djece, a dok ih radim, ispunjavam jednu zaista patriotsku obavezu: povećavam, naime, stanovništvo svoje zemlje.« Tako gledano, sasvim je svejedno je li intencija njegova pisanja bila »pornografska« ili se u osnovi fabule ipak radi o fantazijama dječaka na pragu seksualnosti, fantazijama propupale čulnosti kojima nikakva stega ne može postaviti granice, dokle god se one odvijale u Dvorcu, kao jasnom reliktu pustolovnih fantazija zaštićenog djetinjstva, koje s prvim erekcijama - prisjetimo se samo Wedekindova Buđenja proljeća - evidentno odlazi u nepovrat. Nevine djetinje incestne i ine maštarije, a o tome se zapravo i radi, tu ne predstavljaju nikakvu iznimku.
* * *

Na kraju preostaje pitanje je li Apollinaireov lascivno-satirički roman zaista toliko ravnodušan prema arhetipskoj figuri Don Juana koliko bi se na prvi pogled pretpostavilo. Odnosno, stoji li ime »Don Juan« u naslovu romana zaista samo kao opći pojam, sračunat više da karikira mladog Rogera nego što bi ga u osnovi njegova bića određivao, ili se tu ipak može nazrijeti nešto više? Pojam ironije, znamo, može se podičiti dugom filozofskom tradicijom i ne pripada samo sadizmu. Nalazimo ga, primjerice, kod Sorena Kierkegaarda kao »konfinij« (međustadij) između sfera estetskog i etičkog, koje uz religioznu određuju čovjeka kao egzistencijalno biće, čiji estetski stadij korespondira upravo s likom Don Juana. Ironija, saznat ćemo tako, podjednako prezire čulnost i duhovnost, a opet im na određeni način nerazdvojno i pripada. Za neke autore, pak, Don Juan u svom izvornom, legendarnom obliku ne predstavlja samo protutežu Faustu, nego s njime tvori i nerazdruživu sudbinsku cjelinu. Čudi li onda da mladi Roger prve konkretne informacije o svijetu čulnosti crpi upravo iz novina i enciklopedija kao stečevina prosvijećene duhovnosti, ali ih - mogli bismo to pripisati i njegovoj mladoj dobi - nužno ne razumije, dok mu njihovo značenje ne otkrije vlastita neobuzdana priroda?
Don Juan, kakvog ga, primjerice, uz svojoj istoimenoj komediji opisuje Moliere, ne označava samo neku vrstu buntovnika u vječitom sporu »istinskih principa« ljudske prirode, već kao eksponent slobode čulnosti, ali i duha, nastoji zbaciti i okove morala, vjere, pa i prava, što ga uvelike približava liku desadovskog libertina, kojem priroda u svojem izvornom nagonskom obliku slovi kao strastvena uništavateljica, zbog čega sam, upravo kao njezin dio, mora slijediti njezin okrutni »temeljni zakon«, što, opet, samu okrutnost iz poroka pretvara u krepost. A to je, ruku na srce, već prilično prosvjetiteljski čin. Na određen način ta estetsko-etička dvojnost i njezino prevladavanje kroz ironiju obilježava i fabulu Pustolovina, iako se u njima o porocima i krepostima jasno i razgovijetno ne progovara čak ni na ispovijedi u kapelici Dvorca, što joj se prema želji majke moraju podvrgnuti svi ukućani, ali je Roger sretno izbjegava, kao što i legendarni Don Juan u gotovo svim obradama svoje storije uspijeva pobjeći pred svakom škakljivom situacijom.
Pojam »donžuanizma« postojao je, vidjeli smo, nekoć u medicini i psihologiji i s njime je mladi Roger preko vlastite »hiperseksualne« znatiželje sučeljen od samog početka. Onaj drugi, filozofski »donžuanizam« počet će ironično uviđati tek na samom kraju romana, kad će, poput pravog cinika, zanijekati očinstvo, a prihvatiti kumstvo jednom dječaku i dvjema djevojčicama koje je - u fantaziji ili stvarnosti, svejedno - začeo sam. Taj cinizam, hoćemo li tako, predstavlja već poodmakli stadij prosvijećena društva (baš kao i tobožnja demografska zabrinutost iz posljednje rečenice) i puka je suprotnost naivnom, pa i šeprtljavom plaćanju seksualnih usluga gospođi Diani kao obrascu dvoličnih društvenih konvencija koje ne razumije, ali mu se još čine lijepim i poštenim. Ako se mladi Roger kroz fabulu i ne pokazuje zavodnikom, nego, recimo to bez uvijanja, pukim jebačem, talentu zavodništva u njoj je svejedno posijano sjeme. Nevina mladost otišla je kvragu i priča o Don Juanu može započeti. Ali ne u Pustolovinama, nego u nekoj drugoj, drukčije satiričnoj i drukčije lascivnoj knjizi, koja će se jednoga dana možda zaista i pronaći u Apollinaireovoj ostavštini. A možda i neće, svejedno.
Boris Perić

_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66323
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Pustolovine Mladog Don Juana

Počalji od Mustra taj Sre Nov 07, 2018 11:28 am


BILJEŠKA O PISCU


Guillaume Appolinaire (pravim imenom i prezimenom Guglielmo Alberto Wladimiro Alessandro Apollinare de Kostrowitzky), francuski pjesnik, prozaist i dramatičar (Rim, 26. VIII. 1880. - Pariz, 9. XI. 1918.). Po majci Angeliki Kostrowickoj poljskoga podrijetla, djetinjstvo i mladost provodi u Rimu i Monaku, a potom se seli u Pariz gdje se bavi novinarskim i književnim radom te prijateljuje s vodećim umjetnicima tadašnje avangarde. Utjecao je na avangardne pokrete, posebno na kubizam i nadrealizam, kojem je ujedno i nadjenuo ime. Između 1905. i 1920. jedna od središnjih osobnosti u kulturnom životu Francuske. 1911. optužen je zajedno s Pablom Picassom za navodnu krađu Mona Lise. Njegove zbirke Alkohol (1913.) i Kaligrami (1918.) ubrajaju se među najvažnija pjesnička djela XX. stoljeća. Objavio je i lirsku zbirku Bestijarij ili Orfejeva pratnja (1911.), romane i novele Pustolovine mladog Don Juana, Jedanaest tisuća buzdovana, Umoreni pjesnik, drame Tiresijine dojke i Boja vremena, kritike Slikari kubisti te programatski tekst Novi duh i pjesnici (1918.), a posmrtno mu izlaze Žena koja sjedi, Sjena moje ljubavi i Sjetni vrebač. 1918. umire od španjolske gripe. Pokopan je na pariškom groblju Pére Lachaise.


_________________
avatar
Mustra

Broj poruka : 66323
Datum upisa : 09.11.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Pustolovine Mladog Don Juana

Počalji od Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Nazad na vrh


 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu