Sve moje ljubavi...
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Tagore

Strana 1 od 2 1, 2  Sledeći

Ići dole

Tagore       Empty Tagore

Počalji od Mustra Čet Nov 10, 2011 10:47 am

U Calcutti (Kolkata), u pokrajini Bengal u dolini rijeke Ganges, u drevnoj i bogatoj obitelji Thakur, anglizirano Tagore, dana 7. svibnja 1861. godine rođeno je dijete koje će postati veliki pjesnik, pisac, glazbenik, i vizionar. Smatran je mudracem Istoka, te upravo otuda i naziv Gurudev, što u prijevodu znači božanski Učitelj. Rabindranath spada među one koji svoju kulturnu ostavštinu namjenjuju cjelokupnom čovječanstvu. To je čovjek s kojim se po prvi put stvara prava, istinska sinteza između Istoka i Zapada, i koji je cijenjen na obje strane upravo zbog svojih univerzalnih vrijednosti. Bio je čovjek bez granica koji je živio život sa svom svojom puninom, čovjek čije su se vizije pretvarale u djelovanje, čovjek kojem je Ljubav bila vrhunska mudrost te pokretač i razlog stvaranja. Borba za Čovjeka i osjećanje duhovnog bratstva sa svim ljudima za njega je predstavljalo prirodni način postojanja.

Rabindranathov otac, Debendranath, bio je veliki humanist i mecena, utjelovljenje naprednih ideja moderne Indije. Predstavljao je jednog od demokratskih duhova koji su se borili za konstruktivnu nadopunjavanje sveg vrijednoga u kulturama Istoka i Zapada.
Obitelj Tagore, koja je obitavala u prostranoj i lijepoj palači kolonijalnog stila Jorasanko, rasla je paralelno s gradom Calcuttom, koji se od ribarskog sela pretvorio u veliku luku i trgovačko središte. U toj mnogobrojnoj obitelji poticale su se učenost i umjetnost, a takvo je okruženje bilo izuzetno plodno za duhovni razvoj mladog Rabindranatha te mu je otvorilo vrata za razvoj njegovih sposobnosti. Odgojen u obitelji u kojoj su svi utjecaji bili dozvoljeni i koja je održavala veze s ljudima raznih vjeroispovijesti i pozadina, često su bili neshvaćeni i osuđivani od strane ortodoksnih hindusa. Iako neshvaćen u vlastitoj zemlji, ipak je bio njezin izraz i najaktivniji član njene kulturne renesanse. Sakupio je sve ono vrijedno i dobro što pružaju sufizam, upanišade, zapadni mislioci i moderna znanost.

Već je u mladosti počeo pisati pjesme, a njegova prva zbirka poezije Sandhja - sangit iz 1881. godine (Pjesme sutona), kao i sljedeće dvije, otkrivaju velikog pjesnika. Stvarao je u Indiji, ali i svuda naokolo gdje je putovao. Stvarao je novu, otvoreniju, demokratskiju i internacionalniju kulturnu atmosferu. Bio je književnik, mislilac, reformator, glazbenik, slikar, pedagog, i vrlo ugledan javni čovjek u međunarodnim razmjerima.

Od majke, koja je umrla kad je Rabindranath bio još mlad dječak, naslijedio je veliku ljubav za sve što živi, naslijedio je shvaćanje postojanja kao veličanstvenu igru boga Šive. Od svog je oca, s druge strane, naučio tražiti mudrost u svemu što postoji, od običnih, malih, ali veličanstvenih pojava poput tišine drveća ili kapljice rose do drevnih tekstovima, poput Veda i Upanišada. Otac ga je najviše učio kroz primjere, vrlo malo kroz razgovor, što se pokazalo vrlo uspješnom metodom.

Rabindranathova je svestrana ličnost bila nezadovoljna jednostranošću u svim aspektima života, pa tako i u umjetničkom stvaralaštvu te se ubrzo razvija i na drugim poljima. Pisao je glazbu za svoje pjesme, u kojoj se, osim prevladavajućih domaćih melodija, može osjetiti i utjecaj zapada. Glazba je za njega bila najčistija forma umjetnosti, najneposredniji izraz ljepote. U zvuku, izraz pronalazi najmanji otpor te uživa slobodu oslobođenu teretom misli i činjenica. Smatra je da je riječi potrebno slikati ili pjevati kako bi u nama probudile intenzivan osjećaj stvarnosti. U kasnijim godinama svoga života Rabindranath se okušao i u slikarstvu, i to vrlo uspješno. Njegovo slikarstvo bilo je više nalik na skice, međutim skrivalo je u sebi onu vrijednost i bogatstvo koje može biti izraženo kroz svega jedan potez kistom, jednostavno i humano, više sugerirano nego dorečeno. Njegovi autoportreti odaju čovjeka plemenitih crta lica s mnogo idealizma u očima.

Kao književnik je bio iznimno plodan. Pisao je pjesme, eseje, drame, romane, novele, i naučne studije, i to uglavnom na bengalskom jeziku, iako je često svoje radove sam prevodio na engleski. Međutim, vrijednost njegovih radova pisanih na bengalskom je znatno veća, jer pogađa u srž. Engleski prijevodi su znali zvučati suviše sladunjavo, slatkorječivo i plitko, dok na bengalskom jeziku, i u kontekstu domaće kulture i književnosti, zvuči potpuno drugačije.

Vjerovao je da život u prirodi, pod vedrim nebom pozitivno djeluje i na tijelo i na duh čovjeka, a naročito djeteta koje odrasta te se zalagao za održavanje nastave u prirodi.

Godine 1901. Rabindranath je popravio ruševnu zgradu u Santiniketanu (Boravište mira) i otvorio školu „ašramskog“ tipa. Škola je krenula sa svega pet učenika, od kojih su dvojica bili njegovi sinovi. Danas je Santiniketan jedno od velikih sveučilišta Indije. Na pročelju ovog svjetskog sveučilišta tzv. Visva Bharatija Rabindranath je isklesao stih iz Veda: „Yatra visvam bhavati ekanidam“, što u prijevodu znači „Tamo gdje svijet biva jedinstvenim gnijezdom“. Tijekom njegova života u Santiniketanu su gostovali brojni znameniti indolozi, orijentalisti i drugi stručnjaci iz mnogih zemalja svijeta, jer je sveučilište osnovano s ciljem povezivanja mudrosti i stvaralaštva svih kultura svijeta.

Santiniketan, koji i danas živi, predstavlja veliku uspomenu na ovog pjesnika koji se cijeli život borio za povezivanje Istoka i Zapada.



[You must be registered and logged in to see this image.]


Poslednji put izmenio Mustra dana Ned Jan 14, 2018 4:15 pm, izmenio ukupno 2 puta

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67790
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Tagore       Empty Re: Tagore

Počalji od Mustra Čet Nov 10, 2011 1:13 pm


Kao književnik, Rabindranath je bio iznimno plodan. Pisao je pjesme, eseje, drame, romane, novele, i naučne studije, i to uglavnom na bengalskom jeziku, iako je često svoje radove sam prevodio na engleski. Međutim, vrijednost njegovih radova pisanih na bengalskom je znatno veća, jer pogađa u srž. Engleski prijevodi su znali zvučati suviše sladunjavo, slatkoriječivo i plitko, i najčešće ne daju ni blijedu sliku bengalskih izvornika.

Još kao vrlo mlad dječak osjetio je neobjašnjivu vezu s prirodom, a ta njegova beskrajna ljubav prema prirodi bila je jedna od glavnih izvora inspiracije u njegovu radu:

"Mnogo prije nego no što će vrane zagraktati napuštao bih svoj ležaj i silazio u vrt da ne propustim blagoslov što ga je izlazeće sunce prosipalo na treperave listove kokosova oraha."
(Šeš saptak, 1935.)

U palači Jorasanko mnogobrojna je Rabindranathova obitelj isijavala kreativnošću, a naročito djeca zajedno s mladim Rabindranatom. Izvodili su drame, pisali, slikali, skladali i svirali, izdavali vlastite književne časopise u kojim je Rabindranath i započeo svoju slavnu karijeru književnika.

1877. godine spjevao je Bhanusimher padabali (Bhanusimhini stihovi#), u kojem je izveo nevjerojatno vještu imitaciju izvornog stila srednjevjekovne višnuitske religiozne lirike.

U sedamnaestoj godini Rabindranath prvi put napušta Indiju i upisuje Pravo u Londonu 1878. godine, iako je većinu vremena provodio proučavajući englesku književnost i glazbu. Po očevoj želji upisao pravo, po očevoj se želji nedovršena posla vratio u Indiju dvije godine poslije.

Po povratku iz Engleske objavio je zbirke pjesama Sandhya samgit (Večernje pjesme), Prabhat samgit (Jutarnje pjesme) i Chabi o gan (Slike i pjesme)#. Prema njegovim riječima, ovo je bilo razdoblje kad je savladao tehniku pisanja. Međutim, u isto je vrijeme izgubio vezu s prirodom, kojoj se, ipak, vrlo brzo uspio vratiti.

Zrelost izraza doseže zbirkom Kari o komal (Grubo i nježno) iz 1887. godine. Pjesme iz zbirke Kari o komal odražavaju Tagoreov doživljaj svijeta, njegovu vjeru u napredak kao bit ljudske povijesti, njegovu vjeru u Ljubav.

Rabindranathova velika strast bilo je kazalište, a napisao je oko četrdeset drama. Njegovi su kazališni komadi slabo dramatični, srodni njegovoj lirici. U njima nije bilo toliko akcije da bi se potpuno uspješno postavile na scenu. To nisu bile drame u zapadnjačkom stilu, više glazbeni komadi, recitali, gdje radnja nije zauzimala previše važno mjesto. Najbolja je možda Dak-ghar (Poštanski ured) iz 1912., koja govori o bolesnom dječaku koji očekuje odgovor na svoje pismo kralju i posmatra događaje oko sebe iz svog prisilnog zatvora, u bunilu mašte i stvarnosti koje se prenosi na cijelu priču.

Rabindranath svoje drame zove giti-natya#, a uz indijske napjeve ponekad je koristio i europske. Tako je u drami Valmiki Pratibha (1881) uključio neke irske napjeve#.

Članak iz 1891. godine Nutan o puratan (Novo i staro) oštra je kritika hinduističkog tradicionalizma i konzervativizma koji uklanja svaku mogućnost moderniziranja društva i života uopće. Mnogi Rabindranathovi radovi prožeti su upravo takvim razmišljanjima te je zbog toga često i nailazio na oštre kritike konzervativnih krugova.

Pisao je i romane, a među njima su najpoznatiji Gora, 1907 – 1910, i Ghare-bahire iz 1915. godine (Dom i svijet), koji opisuju život višeg srednjeg društvenog sloja Bengala, školovanih ljudi koji su na neki način došli u sukob s tradicijom. Ocrtao je vjersku situaciju Indije, konflikte između ortodoksnog hinduizma i pristaša Brahmo samaja#. Obje je struje oštro osudio te ukazao na okretanje humanističkoj religije oslobođenoj sektaških ograničenja. To su vrlo značajni dokumenti, misaone analize suvremene situacije indijskog čovjeka i indijskih društveno - političkih kretanja. Roman Gora je od 1907. godine izlazio u nastavcima u časopisu, a kao knjiga je objavljen 1910. godine. Međutim, često im je nedostajala dinamika pravog romana i razvijena radnja i uvjerljiva psihološka motivacija postupaka junaka.

Osim toga, romani Cokher bali (Trn u oku) iz 1901. godine i Naukadubi (Brodolom) iz 1903. godine otvorili su nove vidike bengalskom romanu svojom socijalnom tematikom i psihološkom motivacijom.

Ipak, Rabindranath je prvenstveno pjesnik Bengala, i njegova ljubav prema zemlji, ljepoti prirode, zvukove potekla je u stihovima koji su nastali za njegova boravka u pokrajini. Priroda je njegova vjera, njegovo pravo Ja. U svojim stihovima često koristi motvi godišnjih doba koja se izmjenjuju, kao simbol kozmosa, univerzuma koji pulsira u naizmjeničnom pojavljivanju i nestajanju.

Ubrzo nakon smrti njegove supruge Mrnalini Debi 1902. godine, umire mu i kći 1903., zatim otac Debendranath 1905. godine, i najmlađe mu dijete, sin Somindranath 1907. godine. Smrt oca, žene i djece pomogla mu je produbiti doživljaj neraskidivosti i skrovitosti postojanja. Njegove se pjesme ostvaruju kroz obraćanje Bogu, ali često i voljenoj ženi, gdje je potrebno istaknuti da se te dvije ljubavi ne doživljavaju kao oprečne niti bitno različite.

Pjesnikova tuga za izgubljenom suprugom iskazana je u zbirci pjesama Smaran (Sjećanje) iz 1914. godine.

Rabindranath je jednu zbirku pjesama posvetio i svojoj djeci – zbirku Šišu (Dijete) iz 1903. godine, u kojoj govori o djetinjim željama, njihovim sitnim dječjim mukama i, naravno, velikim maštanjima.

Nakon što je toliko voljenih osoba otišlo iz njegova života i napustilo ovaj svijet, ipak nije dozvolio da ga preplavi tuga. Nastavio je sa svojim političkim aktivnostima, i radio na unapređenju bengalskog sela.

Zbirka duhovne lirike Gitanjali (Pjesme darovnice) iz 1913. godine nastale su poslije ženine smrti kao odgovor srca koje nije izgubilo vjeru u smisao patnje. Ovom zbirkom Rabindranath nailazi na snažan odjek na Zapadu, a 1913. godine za Gitanjali dobiva i Nobelovu nagradu te postiže svjetsku slavu. Svijet je objeručke prigrlio ovog pjesnika koji je kroz svoje stihove ljudima pružio nadu i vjeru u ljudsku dobrotu i ljubav, a to je upravo ono što je svijetu i bilo potrebno u tim trenucima pred sam početak prvog svjetskog rata, kad su se strah i predstojeća katastrofa mogli namirisati u zraku.

U to je vrijeme Rabindranath bio u potrazi za vjerskim ispunjenjem, a njegova je vjera bila njegova prva ljubav – priroda. Prirodu je smatrao očitovanjem božanskog. Ukazivao je na nemogućnost traženja spasa u praznovjerju i pustinjaštvu.

Romantična slika života i svijeta koju je Rabindranath razvio još u djetinjstvu, postepeno se razvijala u ideju bratstva cijelog svijeta, u ideju ljubavi prema cjelokupnog čovječanstvu, bez isticanja individue i nacionalne pripadnosti.

Oštro se borio protiv nacionalizma, a roman Ghare Baire iz 1916. godine (Dom i svijet) kritika je fanatičnom patriotizmu koji je bio prisutan u Bengalu tog vremena. Pitanju nacionalizma Rabindranath je posvetio svoja predavanja u Americi i Japanu, 1916. i 1917. godine, koja su objavljena kao knjiga pod nazivom Nationality. Na tim predavanjima, odnosno u toj knjizi Rabindranath osuđuje imperijalizam na Zapadu i u Japanu, a osim toga naglašava društvene korijene brojnih problema suvremene Indije.

U zbirci pjesama Balaka iz 1916. godine (Labud) ističe svoj optimizam u odnosu na razvoj društva i svijeta.

Prirodi se vratio nekoliko godina kasnije sa zbirkama Purabi iz 1925. godine (Istočni), Mahuya iz 1929. godine i Banabani iz 1931. godine (Poruka šume).

U svojim zbirkama Parises (Svršetak) i Punasca (Još jednom), pjesnik piše o svojoj vječnoj potrazi za novim saznanjima, svojoj potrebi za konstantnim istraživanjima.

U pjesmama Šeš saptak (Posljednjih sedam) i Bithika (Prolaz) iz 1935. godine, Rabindranath piše o svojoj čvrstoj odluci da se bori do zadnjeg atoma snage i do zadnjeg daha za sve humane vrijednosti koje postoje na svijetu.

Godine 1937. pjesnik obolijeva, ali i u zadnjim godinama svoga života ostaje aktivan i nastavlja stvarati. U posljednjim radovima, poput primjerice zbirki Prantik (Na rubu) i Semjuti (Večernja svjetiljka) iz 1938. godine podiže svoj glas protiv fašizma i imperijalizma. U zbirci pjesama Argoya (Oporavak) koju je napisao u posljednjoj godini svoga života, 1941., oprašta se od svojih uspomena. Tužne su to pjesme, ali one ujedno odražavaju i pjesnikov optimizam, njegovu nadu u bolju budućnost Indije, ali i cijelog svijeta.

"Neka se u mojoj posljednjoj pjesmi
izmješaju svi zvuci radosti – radosti koja sve
svoje bez riječi baca u prašinu."


Poslednji izmenio Mustra dana Ned Jan 14, 2018 4:16 pm, izmenjeno ukupno 1 puta

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67790
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Tagore       Empty Re: Tagore

Počalji od Mustra Čet Nov 10, 2011 1:13 pm

Ne! Nikada ja neću zatvoriti vratnice svojih čula
    Za mene oslobođenje nije u odricanju. Osjećam zagrljaj slobode
u nebrojenim vezama radosti.
    Napajaš me svojim svježim vinom, raznovrsnim bojama i mirisima,
i puniš ovaj trošni sud do ruba.
    Svet moj užiže stotinu svjetlila na Tvome ognju,
i meće ih pred oltar Tvoga hrama.
    Ne! Nikada ja neću zatvoriti vratnice svojih čula.
Blaženstvo gledanja, slušanja i pipanja nosiće tvoje blaženstvo.
    Da, sve moje uobrazilje buknuće u buktinje radosti,
i sva će žudnja moja sazrijeti u plodove ljubavi.

Rabindranath Tagore
(iz zbirke pjesama ''Pjevačeve žrtve'', 73.)



[You must be registered and logged in to see this link.]



Poslednji izmenio Mustra dana Ned Jan 14, 2018 4:16 pm, izmenjeno ukupno 1 puta

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67790
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Tagore       Empty Re: Tagore

Počalji od Mustra Čet Nov 10, 2011 1:14 pm

Stani, ludače, ne ostavljaj svoj dom
    Oko ponoći objavio je lažni asketa:
    "Vreme je da ostavim svoj dom i da potražim boga.
Ah, ko me je tako dugo zadržavao ovde u zabludi?"
    Bog mu došapnu: "Ja"; ali uši toga čoveka bejahu zatvorene.
    Sa uspavanim detetom na nedrima ležala je njegova žena
spavajući mirno na jednoj polovini kreveta.
    Čovek reče: "Ko ste vi što ste me tako dugo pravili budalom?"
    Glas ponovo reče: "Bog"; ali on ne ču.
    Dete dreknu, probudi se i pripi čvrsto uz mater svoju.
    Bog zapovedi: "Stani, ludače, ne ostavljaj svoj dom", ali on ne ču.
    Bog uzdisaše i jadikovaše: "Zašto me ostavlja sluga moj i odlazi od mene da bi me tražio."

[You must be registered and logged in to see this link.]

Rabindranath Tagore
(iz zbirke pjesama ''Gradinar'', 75.)


Poslednji izmenio Mustra dana Ned Jan 14, 2018 4:17 pm, izmenjeno ukupno 1 puta

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67790
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Tagore       Empty Re: Tagore

Počalji od Mustra Čet Mar 14, 2013 8:16 pm

SAKUPLJANJE  PLODOVA

Zatraži od mene, i sakupiću svoje plodove
i u prepunim ih korpama doneti u tvoje dvorište,
mada su se neki usput izgubili, a neki još nisu zreli.

Jer godišnje je doba otežalo od obilja,
u hladu se čuje žalobna pastirska frula.

Naredi mi i razapeću jedra na reci.
Martovski vetar razdražuje, podiže snene talase i tera ih da žamore.

Bašta je dala sve što je imala, i u večernji umoran čas
sa zalaskom sunca stiže poziv iz tvoje kuće na obali.


[You must be registered and logged in to see this link.]


Poslednji izmenio Mustra dana Ned Jan 14, 2018 4:17 pm, izmenjeno ukupno 1 puta

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67790
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Tagore       Empty Re: Tagore

Počalji od Mustra Uto Avg 26, 2014 5:10 pm

Ako me ikada ne pozoveš

Kad mojih stopala više ne bude
u prašini puta ovoga,
i skela bude redovno plovila bez mene,
kad budem kupio i prodao
poslednji put,
i mojim odlascima na pijacu u zoru
i povratcima kući u suton
bude došao kraj,
šta ako me se ne budeš sećala,
ako me nikada ne budeš pozvala
podižući pogled ka zvezdama.

Kada prah bude prekrio
strune mog instrumenta,
i gušteri se
po mom dovratku budu verali,
kada vrt moj asketsko ruho odene
spreman za pustinju,
a korov zakrili vodu u mom bunaru,
šta ako me se ne budeš sećala,
ako me nikada ne budeš pozvala
podižući pogled ka zvezdama.

Muzika neće ćutati
u flauti života,
a sati će teći
neprekidno brujeći.
Skele će biti pune,
kao danas što su,
ljudi koji žele na drugu stranu da pređu.
Goveda će pasti,
govedari će se igrati na livadama.
A šta ako me se ne budeš setila,
ako me nikad ne budeš pozvala
podižući pogled ka zvezdama.

Ali ko kaže
da mene neće biti toga jutra?
Ja ću se igrati
u svim igrama onih što žive.
Imaću nova imena
I druge ruke da ljubavlju me vežu,
jer ja u svim vremenima postojim
i večito ću se na suncu kretati.
Šta onda ako me se ne setiš,
ako me nikad ne pozoveš
podižući pogled ka zvezdama?

Izostavi moje ime iz poklona
ako ti je ono breme,
ali sačuvaj moju pesmu.




[You must be registered and logged in to see this link.]


Poslednji izmenio Mustra dana Ned Jan 14, 2018 4:18 pm, izmenjeno ukupno 1 puta

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67790
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Tagore       Empty Re: Tagore

Počalji od Mustra Uto Avg 26, 2014 5:10 pm

---
Begunica

Dođi, proleće,
smeh ljubavnice zemljin,
neka zakuca sreće šuma,
nestrpljivo da se izrazi!
Dođi u naletima nemira usred lišća
i cveća koje hita da se razvije.
Kao sjajna pobuna, baci se u noć,
u tamu vode, iznad zemlje,
oglasi slobodu zarobljnih klica!
Kao smeh munje, urlik oluje,
odjekni u bučnom gradu,
oslobodi reč ugušenu,
napor koji je pao u letargiju,
osnaži nasu borbu malaksalu,
budi pobednik smrti!

Sećam se toga dana.
Pljusak je besneo, pa se smirio,
i ponovo počeo, ćudljiv, s duvanjem vetra.
Uzeh svoju spravu za sviranje.
Nemarno sam dodirivao žice;
nehotice muzika je pratila
ritam naleta vetra i kiše.
Ona je bila krišom ostavila svoj posao,
zastala kod mojih vrata,
pobegla, dvoumeći se.
Vratila se, ostala trenutak naslonjena na zid;
najzad je tiho ušla u sobu i sela.
Pognute glave hitro okreće iglu u tišini.
Uskoro zaostaje, i ide da pogleda kroz prozor
drvored taman od kiše.
Jedan čas kišnog popodneva,
punog senki, pesme i tišine.
Ništa drugo.

Te noći ispevao sam
jednu pesmu,
ali ti nisi bila tu.
Pronašao sam reči
koje sam uzalud tražio vazdan.
Jest, iz nedara noćne tišine
one su se slile u svirku,
dok su se zvezde palile
jedna za drugom
Ali ti nisi bila tu.
Hteo sam jutros
da ti pevam pesmu svoju:
ali iako nisam zaboravio melodiju,
buntovne reči mi izmiču
sada kraj si kad mene.

Zadrhtaću bez sumnje
ako se ikad budemo sreli
u drugome životu,
u svetlosti udaljenog sveta.
Zaustavljajući se,
prepoznacu tvoje oči,
tamne kao jutarnje zvezde,
i znaću da su pripadale
zaboravljenom sumraku
predjašnjeg zivota.
Reći ću:
čar tvoj lica nije samo u njemu,
u nju se utkala žarka svetlost
moga pogleda pri susretu
koji se ne pamti,
i moja ljubav joj je dala
tajnu koja se izgubila.

Uvećala si me
svojom ljubavlju,
mene koji sam samo
jedan čovek između drugih,
koji plovi običnim tokom,
pokretan voljom
promenljive milosti sveta.
Dala si mi mesto
tamo gde pesnici svih vremena
donose svoje darove,
gde ljubavnici u ime večnog
pozdravljaju jedan drugoga kroz stoleća.
Ljudi žurno prolaze ispred mene na trgu -
ne opažajući kako je moje telo postalo
dragoceno od tvog milovanja,
ne znajući da u sebi nosim tvoj poljubac
kao što sunce nosi u svojoj lopti
vatru božanskog dodira,
kojom sija večito.

Gazeći travu na stazi,začuh:
‘Poznaješ li me?’
Osvrnuh se, pogledah je i rekoh:
‘Ne mogu vezati ni jedno ime za tvoje lice’
Ona odgovori:
‘Ja sam prva velika tuga tvoje mladosti’.
Njene oči su blistale kao rosno jutro.
Poćutah trenutak, a zatim zapitah:
‘Jesi li iscrpla sav teret suza?’
Osmehnu se i ne odgovori.
Razumeh da je njen plač
imao vremena da nauči govor osmeha.
‘Nekada’,
prošapta ona,
‘govorio si da ćeš uvek voleti svoju tugu’.
Zbunjen, rekoh:
‘Istina je, ali prošle su godine, i došao je zaborav’.
I uzimajući njenu ruku u svoju,
dodadoh:
‘ I ti si se promenila.
Nekadašnji bol postao je vedrina’.

Srećan sam što me ne gledaš
više sažaljivo.
Zlokobna car noći
i odjek mojih reči
koje kazuju zbogom,
prestrašene od očajnog naglaska,
dovele su me do ivice plača.
Ali dan će se roditi,
moje srce će biti opet tvrdo,
i neće biti više vremena za suze.
Ko kaze da je zaborav nemoguć?
Samilosna smrt buja
u samom srcu života,
obuzdavajući njegovu ludu
želju za trajanjem.
Burno more na kraju otpočine
u svojoj pokretnoj kolevci;
šumski požar zaspi
u postelji od pepela.
Ti i ja se rastajemo,
i raskid će pokriti
živa trava i cveće nasmejano
na suncu.


[You must be registered and logged in to see this link.]


Poslednji izmenio Mustra dana Ned Jan 14, 2018 4:19 pm, izmenjeno ukupno 1 puta

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67790
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Tagore       Empty Re: Tagore

Počalji od Mustra Uto Avg 26, 2014 5:11 pm

-----------
Čeznem

Čeznem da ti kažem najdublje riječi
koje ti imam reći; ali se ne usuđujem,
strahujući da bi mi se mogla nasmijati.
Zato se smijem sam sebi i odajem
tajnu svoju sali.
Olako uzimam bol svoj,
strahujući da bi ti to mogla učiniti.

Čeznam da ti kažem najvjernije riječi
koje ti imam reći; ali se ne usuđujem,
strahujući da bi mogla posumnjati u njih.
Zato ih oblačim u neistinu,
i govorim suprotno onome što mislim.
Ostavljam bol svoj da izgleda glup,
strahujući da bi ti to mogla učiniti.

Čeznem da upotrebim najdragocjenije riječi
što imam za te; ali se ne usuđujem,
strahujući da mi se neće vratiti istom mjerom.
Zato dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću.
Zadajem ti bol, bojeći se
da nećeš nikada saznati šta je bol.

Čeznem da sjedim mirno pored tebe;
ali se ne usuđujem; jer bi mi inače
srce iskočilo na usta.
Zato brbljam i ćaskam olako,
i zatrpavam svoje srce riječima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujući
da bi ti to mogla učiniti.

Čeznem da te ostavim zauvijek;
ali se ne usuđujem, strahujući da bi
mogla otkriti moj kukavičluk.
Zato ponosito dižem glavu
i dolazim veseo u tvoje društvo.
Neprekidne strijele iz tvojih očiju
čine da je bol vječito svjež.

[You must be registered and logged in to see this link.]


Poslednji izmenio Mustra dana Ned Jan 14, 2018 4:19 pm, izmenjeno ukupno 1 puta

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67790
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Tagore       Empty Re: Tagore

Počalji od Mustra Uto Avg 26, 2014 5:11 pm

Čini mi se da sam te morao voljeti

Čini mi se da sam te morao voljeti na bezbroj načina, bezbroj puta,
U životu nakon života, u dobu nakon doba, zauvijek.
Moje opčinjeno srce je napravilo i iznova stvorilo ogrlicu pjesama
Primi je kao dar i nosi oko vrata na svoje različite načine
U životu nakon života, u dobu nakon doba, zauvijek.

Kada god čujem stare priče o ljubavi, to je stoljećima star bol,
Ta stara priča o razdvojenosti ili zajedničkom životu,
Kao što uvijek gledam iznova u prošlost, na kraju uvijek ti iskrsneš
Prekrivač sjaja polarne zvijezde koja isijava kroz tamu vremena:
Postaješ simbol onoga što se pamti zauvijek.

Ti i ja plutamo na ovom mlazu koji dolazi iz izvora
Srca vremena ljubavi jednog prema drugom.
Igrali smo uz milijun drugih ljubavnika, dijeleći istu
Stidljivu dragost zbog sastanka, iste potresne suze rastanka -
Stara ljubav, ali u obliku koji se rađa i rađa uvijek iznova.

Danas je ta sila pred tvojim nogama, pronašavši svoj kraj u tebi,
Ljubav čovjeka svih vremena, prošlosti i vječnosti:
Univerzalna sreća, univerzalna tuga, univerzalni život.
Sjećanja na sve ljubavi spajaju se sa ovom našom ljubavlju -
I pjesme svih pjesnika, prošlosti i vječnosti.



[You must be registered and logged in to see this link.]




Poslednji izmenio Mustra dana Ned Jan 14, 2018 4:20 pm, izmenjeno ukupno 1 puta

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67790
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Tagore       Empty Re: Tagore

Počalji od Mustra Uto Avg 26, 2014 5:11 pm

Druga bezimena

Nikada ne kažeš riječ koju bi trebalo.
Da te ne bih ocijenio, izmičeš mi na hiljadu strana.
Da te ne bih pomiješao s mnogima, stojiš odvojeno.
Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje…
nikada ne ideš putem kojim bi trebalo.

Tvoj prohtjev veći je od prohjteva drugih, zato ćutiš.
Pritvornom ravnodušnošću ne haješ za moje darove.
Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje…
nikada ne uzimaš što bi trebalo.

[You must be registered and logged in to see this link.]


Poslednji izmenio Mustra dana Ned Jan 14, 2018 4:20 pm, izmenjeno ukupno 1 puta

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67790
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Tagore       Empty Re: Tagore

Počalji od Mustra Uto Avg 26, 2014 5:11 pm

-----------
Dođi na moje jezero

Ako hoćeš da budeš jednom vredna
i da napuniš svoj krčag, -
o dođi, dođi na moje jezero.
Voda će se pripiti uz tvoje noge
i izbrbljati svoju tajnu.
Po pesku je pala svežina kiše koja ide,
oblaci se nagli pod modrim linijama drveta
kao bujna kosa nad tvojim obrvama.
Ritam tvojih stopa, koji dobro poznajem,
udara me u srce.
O dođi, dođi na moje jezero,
ako moraš da napuniš svoj krčag.
Ako hoćeš besposlena da bezbrižno sediš,
dok ti voda nosi krčag, -
o dođi, dođi na moje jezero.
Padina se zeleni i divljega je cveća
bezbrojno.
Misli će tvoje izletati iz tvojih tamnih očiju
kao ptice iz svojih gnezda.
Prevešće ti spasi na stopala.
Dođi, o dođi na moje jezero,
ako hoćeš da sediš besposlena.
Ako si sita igre pa hoćeš da zagnjuriš u vodu, -
o dođi, dođi na moje jezero.
Ostavi na obali plavi ogrtač,
plava će te voda ogrnuti i pokriti.
Talasi će se prpinjati da ti ljube vrat,
da ti na uho šapuću.
Dođi, o dođi na moje jezero,
ako hoćeš da se zagnjuriš u vodu.
Ako moraš u bezumlju da skačeš u svoju smrt, -
dođi, o dođi na moje jezero.
Jezero je moje sveže i bezdano.
Crno kao san bez snova.
U dubinama njegovim isto su dani i noći,
a pesma je ćutanje.
Dođi, o dođi na moje jezero,
ako hoćeš da utoneš u svoju smrt.


[You must be registered and logged in to see this link.]



Poslednji izmenio Mustra dana Ned Jan 14, 2018 4:22 pm, izmenjeno ukupno 1 puta

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67790
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Tagore       Empty Re: Tagore

Počalji od Mustra Čet Apr 23, 2015 1:37 pm

[You must be registered and logged in to see this link.]
________________________________
Gradinar 3
U zoru bacih mrežu u more.
Izvukoh iz mračna bezdana stvari čudnovata
obličja i čudnovate ljepote – neke se
blistahu poput smiješka, neke se sjahu
poput suza, a neke bijahu rumene poput
obraza u nevjeste.
Kada s dnevnim ulovom dođoh kući, dragana
moja sjeđaše u vrtu dokono trgajući latice
s cvijeta.
Malčice oklijevah, a onda joj metnuh pred
noge sve što bijah izvukao te stadoh bez
riječi. Ona pogleda i reče: “Kakve li su ovo
čudnovate stvari? Ne znam koja li je korist
od njih!”
Postiđen, ponikoh nikom i pomislih: “Nisam
ovo izvojštio u ratu ni kupio na sajmištu;
nisu ovo darovi nje dostojni.”
Onda ih cijele bogovetne noći jednu po jednu
bacah na ulicu.
Zorom naiđoše putnici; pokupiše ih i
ponesoše u svoje zemlje.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67790
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Tagore       Empty Re: Tagore

Počalji od Mustra Čet Apr 23, 2015 1:38 pm

[You must be registered and logged in to see this link.]
________________________________
Gradinar 5-6
5.
Nespokojan sam. Žudim za dalekim stvarima.
Duša moja bludi u čežnji da dodirne rub tamne pučine .
O veliki drugi svete, o plahoviti doziv tvoje frule!
Zaboravljam, zaboravljam uvek da nemam krila za letenje, da sam prikovan za ovo parce zemlje za večita vremena.
Budan sam i pun žudnje; tuđinac sam u tuđoj zemlji.
Tvoj dah dopire do mene i došaptava mi nemoguće nade.
Tvoje su reči prisne mome srcu, kao njegove.
O meto u daljinama, o plahoviti doziv tvoje frule!
Zaboravljam, zaboravljam uvek da ne poznajem puta, da nemam krilatog hata.
Nespokojan sam, putnik sam u svom srcu.
U sunčanoj magli oklevajućih časova, kakvo je silno tvoje priviđenje u plavetnilu nebesnom!
O najdalji kraju, o plahoviti doziv tvoje frule!
Zaboravljam, zaboravljam uvek da su sva vrata zatvorena u kući u kojoj boravim sam.
6.
U kavezu je bila pitoma ptica, slobodna ptica bila je u gori.
Kada je došlo vreme, susretoše se, tako je hteo usud.
Slobodna ptica peva: ’O draga, vinimo se u goru.’
Ptica u kavezu cvrkuće: ’Hajde da živimo zajedno u kavezu.’
Slobodna ptica reče: ’Gde je prostora za rešetkom da se rašire krila?’
’Avaj’, vapije ptica u kavezu, ’gde ću se u oblacima odmarati bez šipke?’
Slobodna ptica kliče: ’Miljeno moje, otpevaj mi pesme dubrava.’
Ptica u kavezu veli: ’Sedi do mene da te naučim govoru mudraca.’
Šumska ptica kliče: ’Ah, ne, ne! Pesme se ne mogu nikada naučiti.’
Ptica u kavezu veli:’Teško meni, zaobravila sam pesme dubrava.’
Njihova je ljubav žarka, puna žudnje; ali one ne mogu nikada da lete krilo uz krilo.
Kroz rešetku na kavezu gledaju se i uzalud trude da se upoznaju.
Lepršaju čežnjivo krilima svojim i pevaju: ’Hodi bliže, drago moje!’
Slobodna ptica klice: ’Ne ide, strah me zatvorenih vrata na kavezu.’
Ptica u kavezu cvrkuće: ’Avaj, krila su mi iznemogla i mrtva.’

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67790
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Tagore       Empty Re: Tagore

Počalji od Mustra Čet Apr 23, 2015 1:38 pm

[You must be registered and logged in to see this link.]
________________________________
Gradinar 25
“Dođi k nama, mladiću, reci nam po istini:
odakle ova ludost u očima tvojima?”
“Ne znam kakva sam se vina od divljega
maka ponapio pa mi je ludost ova u
očima.”
“Ah, sram te bilo!”
“Pa, neki su mudri, neki glupaci; neki su
oprezni, a neki nehajni. Ima očiju koje se
smiješe, ima očiju koje plaču – a ludost je
ova u mojim očima.”
“Mladiću, zašto tako nepomično stojiš u sjeni
drveta?”
“Noge moje otečaše od bremena mojega
srca, pa nepomičan u sjeni stojim.”
“Ah, sram te bilo!”
“Pa, neki stupaju svojim putem, neki su
slobodni, neki okovani – a noge moje
otečaše od bremena mojega srca.”

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67790
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Tagore       Empty Re: Tagore

Počalji od Mustra Čet Apr 23, 2015 1:38 pm

[You must be registered and logged in to see this link.]
________________________________
Gradinar 27
“Veruj ljubavi i onda kada zadaje bol! Ne zatvaraj svoje srce.”
“Ah, ne, prijatelju, mračne su tvoje reči, ne mogu ih razumeti.”
“O dragana, srce je tu da se daruje samo jednom suzom, jednom pesmom.”
“Ah, ne, prijatelju, tvoje su reči mračne, ne mogu ih razumeti.”
“Radost je osetljiva kao kap rose: dok se smeje, već umire.
Ali je jad jak i žilav. Pusti ljubav punu jada neka bdi u očima tvojim.”
“Ah, ne, prijatelju, tvoje su reči mračne, ne mogu ih razumeti.”
“Lotos cveta gledajući sunce i gubi sve što ima.
Ne bi mogao poneti pupoljke u večitoj zimskoj magli.”
“Ah, ne, prijatelju, tvoje su reči mračne, ne mogu ih razumeti.”

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67790
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Tagore       Empty Re: Tagore

Počalji od Mustra Čet Apr 23, 2015 1:39 pm

[You must be registered and logged in to see this link.]


________________________________
Gradinar 36
On mi došapnu: “Dragana, podigni oči tvoje”:
Ja ga surovo prekoreh i rekoh: “Odlazi!” ali se on i ne pomače sa mesta.
Stajao je preda mnom držeći obe ruke moje.
Rekoh mu: “Ostavi me!” ali on ne ode.
Priljubio je svoje lice uz moje uho.
Pogledah ga i rekoh mu: “Neka te je sram!” ali on ne hajaše za to.
Njegove mi usne dodirnuše obraz. Uzdrhtah i rekoh mu:
“Drznuo si se i suviše!” ali on nije znao za stid.
Udenu u kosu moju jedan cvet. A ja mu rekoh:
“Ne pomaže ti ništa!” ali on stajaše tu nepomično.
Skide venac sa moga vrata i ode.
A ja plačem i pitam srce svoje: “Zašto se ne vraća?”

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67790
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Tagore       Empty Re: Tagore

Počalji od Mustra Čet Apr 23, 2015 1:39 pm



[You must be registered and logged in to see this link.]
________________________________
Gradinar 42
Daj da divlja lakoumnost provali i otrgne me
s mojih sidara.
svijet je prepun uglednika i radiša, korisnih
i pametnih.
Ima ih koji s lakoćom stižu prvi; a ima ih koji
pristojno dođu za njima.
Sretno njima i berićetno bilo, a meni daj da
budem ludi i beskoristan.
Jer ja znadem da je konac svih poslova opiti
se i otići bestraga.
Kunem se da se s ovih stopa odričem svih
zahtjeva za častima pristojnih ljudi.
Ostavljam se ponosa učenosti i suda što je
pravo a što krivo.
Razlupat ću posudu uspomena i raspršiti i
posljednju kaplju suza.
Okupat ću se u pjeni rujnoga vinca i
smijehom se razvedriti.
Rastrgat ću ovoga puta nasitno svaki znak
uglađenosti i staloženosti.
Svetim ću se zavjetom zavjetovati da ću biti
ništarija, da ću se nakresati
i otići bestraga.


Poslednji izmenio Mustra dana Ned Jan 14, 2018 4:23 pm, izmenjeno ukupno 1 puta

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67790
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Tagore       Empty Re: Tagore

Počalji od Mustra Čet Apr 23, 2015 1:39 pm

[You must be registered and logged in to see this link.]
________________________________
Gradinar 46
Ostavila si me i otišla svojim putem.
Mislio sam da ću biti tužan, pretužan za tobom
i da ću u svome srcu uramiti samo tvoju sliku
protkanu zlatnim stihovima.
Ali, avaj, moje zle sudbe – vreme je kratko!
Mladost prolazi godina za godinom;
Proletnji dani lete; jedno golo ništa ubija
nežni cvet,
a mudrac me opominje da je život
samo kap rose na lotosovom listu.
Treba li sve to da propustim
i da samo ginem za onom jednom što mi
okrenu leđa?
To bi bilo i grubo i ludo, jer je vreme kratko.
Dođite, moje kišne noći, pljuskajući nogama;
osmehni se moja zlatna jeseni;
dođi, bezbrižni aprile, prospi po zemlji
poljupce svoje!
Dođi i ti, i ti, i ti!
Dragi moji, znate da smo smrtni.
Pa je li mudro kidadi srce zbog jedne,
koja je odnela svoje? Jer je vreme kratko.
Slatko je sedeti u uglu i razmišljati da ste
mi vi ceo svet.
Hrabro je poželeti sreću svome bolu, i biti
rešen,
ne dopustiti nikome da te teši.
Ali, jedan novi lik gleda kroz moja vrata
i podiže svoje oči k mojima.
Ja mogu samo svoje suze da obrišem
i da izmenim melodiju svoje pesme:
Jer je vreme kratko!

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67790
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Tagore       Empty Re: Tagore

Počalji od Mustra Čet Apr 23, 2015 1:40 pm



[You must be registered and logged in to see this link.]
________________________________
Gradinar 49
Čuvam joj ruke, grlim je i tražim
Da poljupcima opljačkam njen smeh,
U naručju da otmem joj draži
Da ispijem joj usne, tamne kao greh.
Ali ko nebu plavetnilo da uzme?
Lepotu mi se dodirnuti htelo,
Al’ izmeđ’ ruku ona mi ispuže:
U rukama mi osta samo telo.
Gde je lepota? Gde je njen svet?
Vraćam se natrag prevaren i smožden.
Ah kako telom da dotaknem cvet
Što samo duh ga dotaknuti može?


Poslednji izmenio Mustra dana Ned Jan 14, 2018 4:24 pm, izmenjeno ukupno 1 puta

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67790
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Tagore       Empty Re: Tagore

Počalji od Mustra Čet Apr 23, 2015 1:40 pm



[You must be registered and logged in to see this link.]
_______________________________
Gradinar 52
Zašto li se je svijeća utrnula?
Zastro sam je ogrtačem da je od vjetra
zaštitim, eto zašto se je svijeća utrnula.
Zašto li je cvijet uvenuo?
Pritisnuh ga na prsi, pun žarke ljubavi, eto
zašto je cvijet uvenuo.
Zašto li je rijeka presahnula?
Zajazih je da se okoristim njome, eto zašto je
rijeka presahnula.
Zašto li je u harfe žica pukla?
Gledah nasilu iz nje izbiti zvuk koji ne
mogaše dati, eto zašto je u harfe žica
pukla.
________________________________
Gradinar 65
Zoveš li me ti to ponovo?
Dođe veče. Umor se obavija oko mene kao ruke žedne ljubavi.
Zoveš li me ti to?
Sav svoj dan dao sam ti,svirepa vladarko,moraš li me lišiti i noći moje?
Negde se sve završava, a nama pripada samoća tame.
Zar je morao glas tvoj da je probije i mene da pogodi?
Zar veče ne svira svoju svirku sna pred tvojim vratima?
I krilate zvezde zar se nikada ne pružaju tiho na nebu iznad tvoje nemilosrdne kule?
Ne umire li cveće u tvom cvetnjaku nikada blago u prašini?
Moraš li me zvati, nemirnice?
Neka onda tužne oči ljubavi uzalud bde i plaču.
Neka žižak gori u samotnoj kući.
Neka splav vrati domovima umorne radnike.
Ja se otimam od svojih snova i hitam na tvoj poziv.
________________________________
Gradinar 66
Neki luđak skitnica, razbarušene kose,
preplanuo i prašnjav, tijela ispijena, nalik
na sjenu, usta čvrsto stisnutih poput
zatvorenih vrata svojega srca, očiju
zažarenih kao svjetlost u krijesnice koja
ište svoga para, tražaše kamen za kušanje
zlata.
Pred njim tutnjaše beskrajni ocean.
Bučni valovi neprestance pripovjedahu o
skrivenome blagu, izrugujući se gluposti
koja ne dokučuje o čemu oni zbore.
Možda mu više ne osta nikakove nade, pa se
ipak ne htjede smiriti, jer mu istraživanje
postade životom.
Upravo kako ocean neprekidno diže k nebu
ruke da dohvati nedohvatljivo, kao što
zvijezde vazda kruže a ipak traže cilj koji
se nikada ne može doseći, isto tako na
osamljenoj obali luđak, prašnjav,
raskuštran i preplanuo, svejednako lutaše
tražeći kamen za kušanje zlata.
Jednoga mu dana priđe seoski dječačić i
upita:
“Reci mi, gdje si našao ovaj zlatni lanac oko
svojega pasa?”
Luđak se lecnu: lanac koji prije bijaše od
željeza sada je bio od žeženoga zlata; nije
to bio san, nego on nije znao kada se zbila
pretvorba.
Žestoko se lupao po čelu: O gdje li je samo,
gdje, i ne znajući, taj uspjeh postigao?
Bio se je već navikao skupljati oblutke,
dodirivati lanac i odbacivati ih a da ne bi
ni pogledao ima li kakove mijene; tako
luđak nađe i izgubi kamen za kušanje
zlata.
Sunce je tonulo nisko na zapadu, nebo bijaše
zlatno.
Luđak se vraćaše istim putem da iznova
nađe izgubljeno blago, pogrbljen,
slomljena srca, kao iščupano drvo.
________________________________
Gradinar 69
Lovim zlatnoga jelena.
Možete se smijati, prijatelji moji, ali ja gonim
priviđenje koje mi izmiče.
Jurim preko brda i dolina, lutam bezimenim
zemljama,
jer ja lovim zlatnoga jelena.
Vi dođete i trgujete na sajmu, i vraćate se
kući punih ruku kupovine, ali je mene
takla čarolija beskućnih vjetrova, ni sam
ne znam kada i gdje.
Nemam briga u srcu; sve svoje čežnje
ostavljam daleko za sobom.
Jurim preko brda i dolina, lutam bezimenim
zemljama,
jer ja lovim zlatnoga jelena.
________________________________
Gradinar 75
O ponoći jedan tobožnji isposnik objavi:
“Vrijeme je da ostavim dom svoj i da Boga
potražim. Ah, tko li me je ovdje toliko u
opsjeni držao?”
Bog šapnu: “Ja!”, ali uši toga čovjeka
bijahu tvrde.
S djetetom na grudima ležaše žena njegova
mirno spavajući na jednoj strani postelje.
Čovjek reče: “Tko ste vi da me toliko
vremena zaluđujete?”
Glas mu opet odvrati: “Oni su Bog!”, ali on toga
ne ču.
Čedo zaplaka u snu gnijezdeći se uz majku
svoju.
Bog zapovjedi: “Stani, budalo, ne napuštaj
kuće svoje”, ali on toga opet ne ču.
Bog uzdahnu i protuži: “Zašto me sluga moj
ide tražiti ostavljajući me?”


Poslednji izmenio Mustra dana Ned Jan 14, 2018 4:24 pm, izmenjeno ukupno 1 puta

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67790
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Tagore       Empty Re: Tagore

Počalji od Mustra Čet Apr 23, 2015 1:42 pm

[You must be registered and logged in to see this link.]


________________________________
Jednog trenutka sve zaboravih
Jednog trenutka sve zaboravih i dođoh.
A ti mi pogledom svojim otkri da l’ onih dana
postoji
još sen, kao daleki bledi oblak na vidiku u kome
kiše više nema.
Oprosti mi moj zanos, samo sad.
Ruže su još u pupoljku; ne znaju one da ovog leta
cveća mirisnog brati nećemo.
Jutarnja zvezda treperi u zoru, ranu svetlost
zamrežilo granje
pred tvojim prozorima, ka nekad, onih dana.
A ja zaboravih da vreme je sad drugo, i dođoh.
Zaboravih kako si me postidela, okrenuvši glavu od srca
koje sam ti nudio.
Sećam se samo onih reči što izgovaraše drhtavim usnama,
sećam se u svojim tamnim očima bleska strasti
kako pomicaše, kao u smiraj dana krilo ptice
što traži svoj dom.
Zaboravih da se ti i ne sećaš i dođoh.
*
Srećan sam što me više nećeš čekati sa izrazom
sažaljenja u pogledu.
Na oči mi suze naviru, al’ to je samo čarolija noći,
to su samo reči moje na rastanku, što i mene
zbunjuju prizvukom očaja.
Proći će noć i doći svetlost dana, oči će se osušiti, srce će
se smiriti; i neće više biti vremena za plač.
Ko kaće da je teško zaboraviti?
Milosrdna smrt nagriza srž života i ludoj upornosti
njegovoj smirenje donosi.
uzburkano more utišaće se najzad u svojoj stenovitoj kolevci;
šumski požar pašče u san na postelji od pepela.
Ti i ja ćemo se rastati, raskid će sakriti mlada trava
i cveće što se smeje na suncu.
*
Ako ljubav nije ništa nego bol,
zašto će ljubav ova?
Kakva ludost tražiti uzdarje srca njenog
za svoje što joj dade.
Sa gorućom u krvi strašću
i žarom mahnitim u pogledu.
Zašto lutanje kroz pustinju?
Ne čezne ni za čim na svetu
onaj koji sebe poseduje sam.
Za njega nije slatki miris proleća, cveće i ptica poj;
A ljubav kad dođe, kao senka zakloni sav svet,
Potire život i mladost.
Zašto onda tražiti u magli ljubavi
pomračenje postojanja svog?

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67790
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Tagore       Empty Re: Tagore

Počalji od Mustra Čet Apr 23, 2015 1:42 pm



[You must be registered and logged in to see this link.]
________________________________
Kada i zašto
Kada ti donesem šarene igračke, dijete moje,
onda razumijem otkud boja razigranim oblacima, vodi i cvijeću-
kada ti donesem šarene igračke, dijete moje.
Kada poželim gledati kako plešeš, ja zapjevam.
Onda zaista znam zašto je muzika u lišću i zašto talasi šalju horove
svojih glasova u srce ustreptale zemlje-
kada zaplešeš uz moju pjesmu.
Kada spustim slatkiše u tvoje željne ruke,
ja znam zašto postoji med u čašici cvijeta,
i od kuda dolazi slast zrelog voća-
kada spustim slatkiše u tvoje željne ruke.
Kada poljubim tvoje lice da izmamim osmijeh,
onda pouzdano razumijem čari neba u svjetlu zore
i slasti što ih ljetni povjetarac donosi mome tijelu-
kada poljubim tvoje oči da izmamim osmijeh.


Poslednji izmenio Mustra dana Ned Jan 14, 2018 4:25 pm, izmenjeno ukupno 1 puta

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67790
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Tagore       Empty Re: Tagore

Počalji od Mustra Čet Apr 23, 2015 1:42 pm



[You must be registered and logged in to see this link.]


________________________________
Molitva
Tamo gdje je misao bez straha i glava se drži uspravno
Gdje je znanje besplatno
Gdje svijet još nije polomljen u komade
Tijesnim poznatim zidovima
Tamo gdje riječi izlaze iz dubine istine
Gdje neumorna težnja pruža svoje ruke prema savršenstvu
Gdje bistra struja razuma još nije izgubila put
U turobnoj pustinji mrtvih navika
Tamo gdje je um vođen tvojom rukom
U uvijek rastuću misao i akciju
U tom slobodnom raju, moj Oče,
Probudi moju zemlju


Poslednji izmenio Mustra dana Ned Jan 14, 2018 4:25 pm, izmenjeno ukupno 1 puta

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67790
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Tagore       Empty Re: Tagore

Počalji od Mustra Čet Apr 23, 2015 1:43 pm


[You must be registered and logged in to see this link.]

________________________________
Prijatelju moj
U nedeljnom hladu kišnoga jula
koračaš tihim korakom, nem kao noć,
i mimoilaziš strazu.
Danas je jutro zatvorilo oči, i ne haje
za užurbanu viku glasne košave;
preko uvek budnog plavog neba
prevućen je gust veo.
U šumama su umukle pesme,
a na svakoj kući vrata su zatvorena.
Ti si usamljeni putnik pustim ulicama,
O, moj jedini prijatelju, najmiliji,
na kući je mojoj kapija otvorena
ne mimoiđi je kao san.
Prijatelju, jesi li napolju u burnoj noći
na svom ljubavnom putu?
Nebo stenje kao neko ko očajava.
Noćas mi ne dolazi san.
Neprestano otvaram kapiju
i gledam u mrak, prijatelju moj!
Ne mogu ništa da poznam pred sobom;
pitam se gde je put tvoj?
Na kojoj tamnoj obali crne reke,
na kojoj dalekoj ivici hučne šume,
kroz koji varljivi ponor senki
tražiš svoj put ka meni, moj prijatelju !
U prvom osvitu čuh šapat;
trebalo je da odjedrimo ti i ja,
i niko drugi na svetu nije smeo znati
o tom putovanju našem bez kraja i cilja.
Na tom beskrajnom okeanu,
pored tvog pažljivog osmeha
pesme su moje nabujale u melodije
slobodne kao vali,
slobodne od svih stega reči.
Zar još nije vreme ? Zar još ima posla?
Gle, veče se naglo nad obalom,
i pri svetlosti koja izdiše
ptice se morske vraćaju gnezdima svojim u letu.
Ko zna kada će se odrešiti lanac
i kada će se čun,
kao poslednji odsev zalazećeg sunca,
izgubiti u noći…?


Poslednji izmenio Mustra dana Ned Jan 14, 2018 4:26 pm, izmenjeno ukupno 1 puta

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67790
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Tagore       Empty Re: Tagore

Počalji od Mustra Čet Apr 23, 2015 1:43 pm

________________________________
Pevačeve žrtve
U nedeljnom hladu kisnoga jula
koračaš tihim korkom, nem kao noć,
i mimoilaziš strazu.
Danas je jutro zatvorilo oči, i ne haje
za užurbanu viku glasne košave;
preko uvek budnog plavog neba
prevučen je gust veo.
U šumama su umakle pesme,
a na svakoj kući vrata su zatvorena.
Ti si usamljeni putnik pustim ulicama.
O moj jedini prijatelju, namiliji,
na kući je mojoj kapija otvorena -
ne mimoiđi je kao san.
Prijatelju, jesi li napolju u burnoj noći
na svom ljubavnom putu?
Nebo stenje kao neko koji očajava.
Noćas mi ne dolazi san.
Neprestano otvaram kapiju i
gledam u mrak, prijatelju moj!
Ne mogu ništa da poznam pred sobom;
pitam se, gde je put tvoj?
Na kojoj tamnoj obali crne reke,
na kojoj dalekoj ivici hučne šume,
kroz koji varljivi ponor senke tražiš
svoj put k meni, moj prijatelju?
Svetlost! O, gde je svetlost?
Užeži je na razbuktaloj vatri čeznje!
Ovde je žižak, ali, avaj, plamen
ne treperi – jeli to sudba tvoja,
sreće moje! Bolja bi ti bila smrt.
Beda kuca na vrata, njen glas objavljuje:
tvoj gospod bdi,
zove te kroz noćnu tamu na sastanak.
Nebo pokrivaju oblaci;
kiša je beskrajna.
ne znam šta se u meni budi,
ne poznajem smisao toga.
Jedna munja navlači mi preko oka
jos deblju tamu; moje srce pipa
i tri put na koji me dozivaju
glasovi noći.
Svetlost!
O, gde je svetlost?
Užeži je na razbuktaloj vatri čeznje!
Grmi, huji vetar s piskom krz planinu.
Crna je noć, crna kao kamen.
Ne daj da časovi prođu u mraku!
Užeži žižak ljubavi svojim životom!
U prvom osvitu čuh šapat;
trebalo je da odjedrimo ti i ja,
i niko drugi na svetu nije smeo znati
o tom putovanju našem bez kraja i cilja.
Na tom beskrajnom okeanu,
pored tvog pažljivog osmeha,
pesme su moje nabujale u melodije
slobodne kao vali,
slobodne od svih stega reči.
Zar još nije vreme? Zar još ima posla?
Gle, veče se naglo nad obalom,
i pri svetlosti koja izdiše ptice
se morske vraćaju gnezdama
svojim u letu.
Ko zna kada će se odrešiti lanac
i kada će se čun,
kao poslednji odsev zalazećeg sunca,
izgubiti u noći?
O svetlosti, svetlosti moja,
koja celivaš oči i stišavaš srca!
Ah, dragane, svetlost igra
u sedištu mog života;
svetlost dotiče, dragane,
strune ljubavi moje;
nebo se otvara, vetar duva pomamno,
kikot juri zemljom.
Leptiri šire krila u moru svetlosti;
kruna svetlostnih vala
treperi od ljiljana i jasmina.
Dragane, svetlost preliva zlatom
oblake i rasipa drago kamenje.
Sa lista na list, dragane,
skakuće veselje i bezmerna radost.
Nebeska reka izašla je iz korita,
potop radosti se razlio.
San što počiva na detinjim očima -
ko zna od kuda dolazi?
Govore da obitava u zavičaju vila,
gde u šumskom hladu, koji slabo
osvetljuju svici, više dva nežna
čarobna pupoljka.
Otud on ide da celiva detinje oči.
Osmeh što u snu preleće preko detinjih usana -
ko zna gde je rođen?
Govore da jedne jeseni bled zrak
mladog meseca pogodio rub nekoga
oblaka koji je nestajao – tu, u snu
jednog rosnog jutra rođen u osmeh
koji preleće u snu preko detinjih usana.
Slatka svežina što nežno obavija
detinje udove – ko zna
gde se tako dugo skrivala?
Da, još dok je majka bila nevesta,
prozela je u nemoj nežnoj tajni
ljubavi srce njeno – slatka svežina
što nežno obavija detinje udove.
Bol rastanaka to je što se širi svetom,
što rađa nebrojene oblike na beskrajnom nebu.
Bol rastanaka to je što nemo noću
ukočeno gleda od zvezde do zvezde,
i postaje pesma u žuboru lišća sumornog
kišnog jula.
Bol rastanaka to je što se preliva,
što se udubljuje u ljubav i žudnju,
u patnju i radost ljudskoga doma,
što se uvek topi i teče pesmom
kroz moje pesničko srce.

_
[You must be registered and logged in to see this link.]


Poslednji izmenio Mustra dana Ned Jan 14, 2018 4:26 pm, izmenjeno ukupno 1 puta

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67790
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Tagore       Empty Re: Tagore

Počalji od Mustra Čet Apr 23, 2015 1:43 pm



[You must be registered and logged in to see this link.]



________________________________
Reci mi
Reci mi, je li sve to istina, dragane, reci mi je li sve to istina?
Kad ove oči sipaju munje, tamni oblaci u grudima tvojim
odgovaraju burom.
Je li istina da su moje usne slatke kao razvijeni pupoljak
prve ljubavi?
Oklijevaju li uspomene minulih majskih noći
u mojim udovima?
Treperi li zemlja, kao harfa u pjesmama,
kad je moja stopala dodirnu?
Je li istina kako iz očiju noći kaplje rosa kada se pokažem
i da se zora veseli kada obavije moje tijelo?
Je li istina, je li istina kako je tvoja tvoja ljubav
lutala kroz vjekove i svjetove tražeći baš mene?
I kad si me našao, kako je tvoja duga čežnja
našla svoje krajnje spokojstvo u mom nježnom govoru,
toplom zagrljaju, u mojim očima i usnama,
u mojoj bujnoj kosi?
Je li istina da je tajna beskonačnosti ispisana na mom
malom i dragom čelu?
Reci mi, dragane, je li sve to istina?
________________________________


Poslednji izmenio Mustra dana Ned Jan 14, 2018 4:28 pm, izmenjeno ukupno 1 puta

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67790
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Tagore       Empty Re: Tagore

Počalji od Mustra Čet Apr 23, 2015 1:45 pm

Ti i ja
Ti ispunjavaš moje misli
Dan za danom
pozdravaljm te u samoći
Van sveta
ti si zagospodarila
Mojim životom i smrću.
Kao sunce na izlasku
Moja duša tebe netremice gleda
kao jedino oko.
Ti ličiš na uzvišeno nebo,
Ja ličim na beskrajno more
A između pun mesec plavi.
Ti si večito spokojna
Ja sam bez počinka trajno
Pa ipak na dalekom horizontu
Mi se stalno srećemo.

[You must be registered and logged in to see this link.]


Poslednji izmenio Mustra dana Ned Jan 14, 2018 4:29 pm, izmenjeno ukupno 1 puta

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67790
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Tagore       Empty Re: Tagore

Počalji od Mustra Sre Maj 06, 2015 11:39 am

RABINDRANAT TAGORE


SAKUPLJANJE PLODOVA




prepevali Aleksandar Đusić
i Aleksandar Ljubiša




[You must be registered and logged in to see this link.]






I


Zatraži od mene, i sakupiću svoje plodove
i u prepunim ih korpama doneti u tvoje dvorište,
mada su se neki usput izgubili, a neki još nisu zreli.

Jer godišnje je doba otežalo od obilja,
u hladu se čuje žalobna pastirska frula.

Naredi mi i razapeću jedra na reci.
Martovski vetar razdražuje, podiže snene talase i tera ih da žamore.

Bašta je dala sve što je imala, i u večernji umoran čas
sa zalaskom sunca stiže poziv iz tvoje kuće na obali.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67790
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Tagore       Empty Re: Tagore

Počalji od Mustra Sre Maj 06, 2015 11:40 am

[You must be registered and logged in to see this link.]



II


Moj život u mladosti beše poput cveta
– cveta koji otpušta laticu ili dve iz svoga obilja
i ne oseća nikakav gubitak kada prolećni lahor dođe
da prosi na njegovim vratima.

Sada, na kraju mladosti, moj život je poput ploda,
i nema šta da štedi, već čeka da se sav ponudi
sa izdašnim teretom slasti.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67790
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Tagore       Empty Re: Tagore

Počalji od Mustra Sre Maj 06, 2015 11:41 am

[You must be registered and logged in to see this link.]





III


Je li praznik leta samo za sveže cvetove
a ne i za one uvele, i za sasušeno lišće?

Da li je pesma mora podešena samo sa podižućim talasima?
Zar ne peva i sa talasima koji padaju?

Ćilim na kojem stoji moj kralj draguljima je protkan,
ali tu je i strpljivo busenje što čeka da ga njegova stopala taknu.

Malo je mudrih i uzvišenih koji sede kraj mog Gospodara,
ali on ipak uze mene glupana u svoje naručje
i načini me svojim slugom za sva vremena.

_________________
[You must be registered and logged in to see this link.]
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67790
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Tagore       Empty Re: Tagore

Počalji od Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Strana 1 od 2 1, 2  Sledeći

Nazad na vrh


 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu