Sve moje ljubavi...
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Nešto posuđeno

Strana 1 od 2 1, 2  Sledeći

Ići dole

Nešto posuđeno - Page 2 Empty Nešto posuđeno

Počalji od Mustra Čet Apr 19, 2018 9:39 am

First topic message reminder :

Nešto posuđeno - Page 2 Nesto_10

Rachel je oduvijek bila prototip prave dobre cure - sve do svog tridesetog rođendana kad joj najbolja prijateljica Darcy priredi tulum.

Jer te će noći, nakon nekoliko čašica previše, Rachel završiti u krevetu s ni više ni manje nego Darcynim zaručnikom.

Premda je sljedeće jutro odlučna u namjeri da aferu ostavi za sobom i na nju zaboravi, Rachel s užasom shvaća da je prema čovjeku od kojeg bi trebala bježati glavom bez obzira počela razvijati istinske osjećaje. Kako se bliži datum vjenčanja, Rachel je jasno da će morati donijeti odluku. Na tom će putu otkriti da je linija između dobrog i lošeg često zamagljena, da završetci nisu uvijek elegantni, te da ponekad vrijedi riskirati kako bismo se izborili za ono što doista želimo (ili ne želimo).

Nešto posuđeno izvanredan je debitantski roman koji se odmah po objavljivanju prometnuo u pravi hit, a danas ima status pravog klasika takozvanog chick lita. Sa svim pravim sastojcima: prstohvatom ljubomore, puno puno ljubavi i neizostavnim zrncem soli pred vama je jedna od najljepših ljubavnih priča. Nastavak, priču iz vizure Darcy, ostavljene i izdane prijateljice, uskoro također očekujte u biblioteci Anima.

Popularnost ovih dvaju romana samo potvrđuje činjenica da je slavna Hilary Swank požurila otkupiti prava za filmove koji će nedvojbeno ponoviti uspjeh romana.
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole


Nešto posuđeno - Page 2 Empty Re: Nešto posuđeno

Počalji od Mustra Čet Apr 19, 2018 9:49 am


Nešto posuđeno - Page 2 Selectivecolor_44

Dvanaest

Darcy i ja avionom putujemo kući u Indianapolis na Annaliseino darivanje, a ja sam zaglavila na jezovitom srednjem sjedalu. Darcy su čekirali u sredinu, ali naravno da se dokopala mog sjedala uz prozor, rekavši da joj pozli ako ne može gledati kroz prozor. Htjela sam joj reći da to načelo automobilske vožnje ne vrijedi u avionu, ali nije mi se dalo, jednostavno sam popustila njezinu zahtjevu. Prije bih to učinila bez razmišljanja, ali sad sam ogorčena. Sjetila sam se Ethana i Hillary i njihovih nedavnih tvrdnji o Darcy. Sebična je, kratko i jasno. A to je istina, bez obzira na moje osjećaje prema Dexu.
Muškarac od četrdeset i nešto godina s vojničkom frizurom sjedi do prolaza meni slijeva. Svoju je desnu podlakticu cijelom dužinom i širinom zalijepio za zajednički rukohvat, od lakta do vrška prstiju. Lijevom rukom pije i lista stranice svog časopisa da ne izgubi teritorij.
Pilot je objavio da je vedro i da ćemo sletjeti ranije nego što je predviđeno. Darcy je izjavila da joj je dosadno. Ne poznajem nikog drugog starijeg od dvanaest godina tko vrlo učestalo govori da mu je dosadno.
Podigla sam pogled s knjige. "Jesi li već pročitala magazin Marthe Stewart o vjenčanjima?"
"Od korica do korica. Nema u njemu ništa novo. I samo da znaš, čitati bi ga trebala ti. Ima članak o darovima za uzvanike - obećala si da ćeš mi pomoći smisliti neke originalne darove", rekla je i pritom sjedalo nagnula skroz natrag pa ga opet podigla.
"Što kažeš na šibice s posvetom?"
"Rekla si, originalno!" prekrižila je Darcy ruke. "Svi daruju kutije šibica! To se ionako podrazumijeva. Meni treba pravi dar za uzvanike, uz šibice."
"Što Martha predlaže?" pitala sam, zabilježivši palcem gdje sam stala u romanu.
"Ne znam, ono što je teško izraditi. Što zahtijeva velik trud." Pogledala me tugaljivo. "Moraš pomoći! Znaš da mi ručni rad ne ide."
"Ni meni."
"Ide ti bolje nego meni!"
Vratila sam se knjizi, odglumivši da sam se zadubila.
Uzdahnula je i stala energičnije žvakati svoj Juicy Fruit, A kad to nije pomoglo, udarila je po hrptu knjige. "Raa-chel!"
"Dobro, dobro!"
Nasmiješila se, bez srama, poput djeteta kojeg nije briga što zagorčava život majci, glavno da dobije Što želi. "Misliš da trebamo napraviti nešto na d?"
"D?" napravila sam se glupa.
"Ma znaš, na d... Kao Dex i Darcy. Ili je to kičasto?"
"Kičasto", rekla sam, što bi bio moj odgovor i prije nego što su se D i R spetljali.
"Dobro, što onda?" Provjerila je broj grama masti u svojim grickalicama prije nego što ih je bacila u stražnji džep sjedala ispred sebe.
"Pa, imaš recimo ušećerene bademe u tilu vezane pastelnim vrpcama... Ili peperminte u limenci s datumom tvog vjenčanja", rekla sam i pritom lagano pomaknula lijevi lakat, pokušavajući ga ugurati u sićušni procjep na naslonu za ruke. U perifernom polju vidim kako vojnička frizura pruža otpor napetim bicepsom. "Imaš i trajne uspomene kao što su ukrasi za božično drvce..."
"Ne može. Mnogi su uzvanici Židovi, a, ruku na srce, ima nekih za koje mislim da slave kwanzaau", prekinula me, ponosna na svoj raznoliki svatovski popis.
"Dobro. Ali shvaćaš na što mislim. Nešto tog tipa. Trajne uspomene: ukrasi, CD iz kućne radinosti s vašim najdražim pjesmama."
Živnula je. "Sviđa mi se ideja za CD! Ali zar to ne bi bilo skupo?"
Pogledom sam joj poručila bi, ali li si toga vrijedna. Nasjela je;" "Ali što je još koja stotina dolara kad se sve zbroji, je li tako?" upitala je.
Uvjerena sam da bi njezini roditelji bili oduševljeni tom izjavom. "Tako je", svisoka ću ja.
"Možemo napraviti recimo Darcyn i Dexov soundtrack i na njega uvrstiti naše najdraže pjesme svih vremena", rekla je.
Lecnula sam se.
"Jesi li sigurna da to nije kičasto? Reci mi istinu."
"Nije, sviđa mi se. Sviđa." Želim promijeniti temu, ali bojim se da će to raspiriti raspravu o mojim nedostacima kao kume. Pa sam se zato napravila da razmišljam i rekla joj da iako će CD-i zahtijevati vremena i novca, bit će to krasan, poseban dar za uzvanike. A onda sam je pitala hoće li se Dexu svidjeti ta zamisao.
Pogledala me kao da želi reći, koga briga što Dex želi? Mladoženje nisu važne. "Dobro. A sad mi pomozi da se sjetim nekih pjesama."
Začula sam Shaniju Twain kako pjeva "Ispod čijeg su kreveta bile tvoje čizme?" Ili možda Dianu Ross kako grmi "Stani! U ime ljubavi!" A ne, ne valja, pomislih. Obje pjesme prikazuju Darcy kao plemenitu žrtvu.
"Nijedna mi pjesma ne pada na pamet. Mozak mi se blokirao. Pomozi mi da se sjetim", rekla je Darcy, s olovkom iznad ubrusa. "Možda nešto od Princea? Van Halena?"
"Ni ja se ne mogu sjetiti nijedne", rekla sam, u nadi da Bruce Springsteen neće ići u izbor. "Sigurna si da nije kičasto?" upitala je.
"Nije kičasto", rekla sam, a onda šapnula: "Ovaj kraj mene mi stvarno diže živac. Ne da mi nimalo naslona za ruke." Okrenula sam se da pogledom preletim preko samozadovoljnog profila Vojničke Frizure.
"Oprostite! Gospodine!" Darcy se nagnula preko mog krila i zabola mu prst u ruku. Jedanput, dvaput, triput. "Gospodine? Gospodine!"
Bacio je prezriv pogled u njezinu smjeru.
"Gospodine, molim vas, možete li s mojom prijateljicom podijeliti naslon za ruke?" Dobacila mu je svoj najzavodljiviji. smiješak.
Pomaknuo je ruku jedan centimetar. Promrmljala sam hvala. "Vidiš?" ponosno me upitala Darcy.
Sad bih se ja trebala diviti kako ona zna s muškarcima."Trebaš samo znati tražiti ono što želiš", prošaptala je. Moja mentorica u ophođenju sa suprotnim spolom.
Sjetila sam se Dexa i Dana nezavisnosti. "Baš bih mogla pokušati", rekoh.
Roditelji su me nazvali na mobitel čim smo sletjele da se uvjere je li Darcyn otac došao po nas i da pitaju jesam li jela u avionu. Rekla sam im da, g. Rhone je došao, i ne, večeru na letu od New Yorka do Indyja ne poslužuju već nekih deset godina.
Dok smo skretali u našu slijepu ulicu, ugledala sam oca kako me čeka na prednjem trijemu naše jednokatnice s oplatom od bijelog aluminija i zelenim kapcima. Nosi ružičasto-sivu kariranu
košulju kratkih rukava i sive dockersice u tonu. Kako god da okreneš, to je "kombinacija" i po svemu upućuje na moju majku. Zahvalila sam g. Rhoneu na prijevozu i rekla Darcy da ću je poslije nazvati. Laknulo mi je što nije pitala možemo li se svi skupa naći na večeri. Meni je dosta razgovora o vjenčanju, a znam da gđa Rhone nije sposobna raspravljati o ičem drugom.
Dok sam preko Darcyna dvorišta prolazila u svoje, moj je otac vinuo ruku u zrak i prenaglašeno mahnuo iznad glave kao da signalizira dalekom brodu. "Zdravo, odvjetnice!" proderao se, iskešen. Još se nije priviknuo na to da mu je kći pravnica.
"Zdravo, tata!" poljubila sam njega pa majku koja se naviruje kraj njega i već me ispituje pogledom u potrazi za mogućim znakovima anoreksije, Što je apsurdno. Ja nipošto nisam premršava, ali moja majka ne prihvaća njujoršku definiciju mršavosti.
Dok sam u hodu odgovarala na njihova pitanja o letu, primijetila sam da su se promijenile tapete u predsoblju. Odgovarala sam majku od tapeta, rekla joj da će bojom postići svježiji dojam. Ali ostala je pri tapetama i od sitnog cvjetnog uzroka prešla na trunčicu sitniji cvjetni uzorak. Ukus mojih roditelja nije napredovao od doba kad je Ronald Reagan ranjen. U našem je domu i dalje mnogo ruralnih detalja
- izvezenih izraza dobre volje poput "Najbolji prijatelji dolaze na stražnja vrata", pokoje drvene krave, svinje i ananasa, a posvuda se provlače šablonizirane girlande.
"Lijepe tapete", rekla sam u pokušaju da zvučim iskreno.
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Nešto posuđeno - Page 2 Empty Re: Nešto posuđeno

Počalji od Mustra Čet Apr 19, 2018 9:50 am

Nešto posuđeno - Page 2 S1200_2

Mama nije povjerovala. "Znam, ne voliš tapete, ali tvoj otac i ja volimo", rekla je i pokazala mi prema kuhinji. "A ovdje živimo mi."
"Ja nikad nisam rekao da volim tapete", rekao je moj otac i namignuo mi.
Dobacila mu je uvježbani iživcirani pogled. "Jesi, nego kako. Johne." A onda mi šaptom rekla tako da on čuje kako je nove tapete zapravo izabrao moj otac.
Pogledao me s izrazom lica u stilu "Tko, ja?"
Nikad se ne umore od svoje predstave. Ona glumi neustrašivog vođu koji kroti svog jogunastog muža, blesavog dobričinu. Iako me ta monotonija veći dio puberteta živcirala, pogotovo kad bi mi došli prijatelji, posljednjih sam je godina počela cijeniti. Ima nečeg utješnog u jednoličnosti njihove interakcije. Ponosim se što su ostali zajedno dok su se roditelji tolikih mojih prijatelja rastali, pa ponovno vjenčali, dvije obitelji pretopili u jednu s različitim postotkom uspješnosti.
Mama je pokazala prema tanjuru s cedarom, okruglim krekerima i crnim grožđem. "Jedi", rekla je. "Je li ovo bez sjemenki?" upitala sam. Oko grožđa sa sjemenkama jednostavno se ne isplati truditi. "Da, jest", rekla je moja majka. "Dakle. Da nešto smućkam ili bi radije naručila pizzu?"
Zna da bi mi pizza bila draža. Prvo, volim Salovu pizzu koju mogu jesti samo kod kuće. Drugo, "smućkati nešto" opisuje točno kako moja mama kuha: za nju su začini sol i papar, a recept juha od rajčice i krekeri. Ništa mi ne ulijeva takav strah u kosti kao pogled na majku dok privezuje pregaču.
"Pizza", tata je odgovorio za nas. "Hoćemo pizzu!"
Mama je skinula Salov kupon s hladnjaka i otipkala broj te naručila veliku pizzu s gljivama i kobasicom. Pokrila je telefonski mikrofon. "Je li tako, Rachel?"
Podigla sam palčeve. Sva se ozarila, ponosna što je zapamtila moju najdražu kombinaciju.
Nije ni spustila slušalicu, a već se raspituje o mom ljubavnom životu. Kao da su svi moji telefonski prijavci u kojima ih izvještavam da se ništa ne događa obična smicalica i da istinu čuvam za ovaj trenutak. Otac je pokrio uši, tobože mu je neugodno. Nasmiješila sam im se stisnutih usnica, a u sebi pomislila kako je ovo rešetanje jedino što mi se ne sviđa kada dođem kući. Osjećam da sam ih razočarala. Iznevjerila sam ih. Njihovo sam jedino dijete, njihova jedina prilika da dobiju unuke. Laka je to računica: ako ne rodim u otprilike sljedećih pet godina, malo je vjerojatno da će dočekati da im unuci diplomiraju na koledžu. U ionako stresnoj potrazi samo mi još fali dodatni pritisak.
"Nijednog dečka na vidiku?" pita moja majka dok tata traži idealnu krišku sira. Oči su joj širom otvorene, pune nade. Ovo zabadanje može se činiti bezobzirno, ali ona iskreno vjeruje da ja mogu birati među desecima, da se između mene i njezinih unuka ispriječila samo moja neuroza. Ne shvaća da se jednostavna, nezamršena, uzvraćena ljubav kakvu osjeća prema mom ocu ne sreće lako.
"Ne", rekla sam, spustivši pogled. "Kažem vam, u New Yorku je nekog dobrog teže upoznati nego igdje drugdje." To je klišej o životu samaca na Manhattanu, ali samo zato što je istinit.
"Mogu to shvatiti", rekao je tata, kimajući ozbiljno. "Previše se ljudi uhvatilo u taj žrvanj. Možda bi se trebala vratiti kući. Bar se preseli u Chicago. Puno čišći grad. Zato što Chicago ima uličice, znaš." Kad god moj tata posjeti New York, razveže se o tome kako nema uličica; što im bi da naprave grad bez uličica?
Mama je odmahnula glavom. "Po predgrađima su svi vjenčani i imaju djecu. Ne može to učiniti." "Može ako želi", rekao je moj otac usta punih krekera.
"E pa, ne želi", rekla je majka. "Je li tako, Rachel?"
"Ne", rekla sam skrušeno. "Zasad mi se sviđa u New Yorku." Moj se tata namrštio kao da želi reći, onda se tu ništa ne može.
Kuhinjom je zavladala šutnja. Moji su roditelji razmijenili žalostan pogled. "Pa dobro. Postoji kao netko..." bubnula sam, samo da ih malo razvedrim. Živnuli su, uspravili se.
"Stvarno? Ma znala sam!" Pljesnula je moja majka prpošno. "Da, jako je simpatičan. Jako pametan."
"A sigurna sam i da je zgodan", rekla je.
"Čime se bavi?" umiješao se tata. "Nevažno je kako momak izgleda."
"Marketingom. Financijama", rekla sam. Nisam sigurna govorim im li o Marcusu ili Dexu. "Ali..." "Što ali?" upitala ja mama.
"Ali baš je prekinuo vezu pa trenutak možda nije... baš idealan." "Ništa nije idealno", rekla je mama. "Kako prostreš, tako ćeš i leći."
Kimnula sam ozbiljno, pomislivši da bi to zrno mudrosti trebala izvesti i objesiti iznad mog kreveta na katu.
"Na ljestvici od jedan do deset, koliko se užasavaš ovog darivanja?" sutradan me upitala Darcy dok smo se na Annaliseino darivanje vozile u Camryju iz 86. moje majke, autu u kojem sam naučila voziti. "Deset je totalni, kompletni užas kao da je smak svijeta. Jedan je jedva čekam, bit će baš zabavno."
"Šest", rekoh.
Darcy je zvukom signalizirala da je to primila na znanje, a zatim rasklopila pudrijeru da provjeri ruž. "Zapravo," rekla je, "mislila sam da će biti i više."
"Zašto? Koliko ih se ti užasavaš?"
Zatvorila je pudrijeru, proučila svoj prsten od dva cijela tri karata i rekla: "Mmm... Ne znam... Četiri i pol."
Aa, shvaćam, pomislila sam. Ja imam više razloga da ih se užasavam. Ja ću ući u sobu punu udanih i trudnih žena, od kojih su mnoge sa mnom u srednjoj išle u razred, a nemam čak ni dečka. Samo jedna od nas ima trideset godina i potpuno je sama; tragična kombinacija u svakom predgrađu. Na to Darcy
misli. Ali natjerala sam je da to i izgovori, upitala zašto pretpostavlja da se ja darivanja užasavam cijeli stupanj i pol više.
Bez srama i bez stanke da to taktično uobliči, odgovorila mi je. "Za-to. Ti si solo." Nisam pogled maknula s ceste, ali osjećam kako zuri u mene.
"Ljutiš se? Rekla sam nešto loše?"
Odmahnula sam glavom, uključila radio. Lionel Ritchie zavija na jednoj od radiopostaja koje je moja majka memorirala.
Darcy ga je stišala. "Nisam htjela reći da je to negativno. Ono, ti znaš da ja totalno cijenim kad je netko solo. Nikad se nisam željela udati prije trideset i treće. Hoću reći, mislila sam na njih. Tako su uskogrudne, shvaćaš što želim reći?"
Sad je samo pogoršala stvar kad mi je rekla da te sulude zaruke uopće nije ni željela. Bilo bi joj draže da je još tri i nešto godine slobodna. A kad tamo čuda velikoga, same su joj pale s neba. I što je tu sad ona mogla?
"Toliko su uskogrudne da čak i ne znaju da su uskogrudne", nastavila je.
Naravno da ima pravo. Ova grupa djevojaka, kojoj se Annalise pridružila onog dana kad je diplomirala na koledžu, živi poput žena u pedesetima. Servise za jelo izabrale su prije svog dvadeset i drugog rođendana, udale se za svog prvog dečka, kupile četverosobne kuće udaljene nekoliko kilometara, ako ne i ulica, od svojih roditelja i prionule na zasnivanje obitelji.
"Točno", promumljala sam.
"Samo sam to htjela reći", nedužno će ona. "A u dubini duše zelene su od zavisti. Ti si velika odvjetnica u velegradskom uredu."
Rekla sam joj da su to ludosti - niti jedna od tih djevojaka ne čezne za karijerom poput moje. Većina ih, zapravo, uopće ne radi.
"Nije ti to samo karijera. Ti si slobodna i sama. Pa gledaju one Seks i grad. Znaju oko čega se tvoj život vrti. Glamurozan je, ispunjen provodima, seksi tipovima, cosmopolitanima, uzbuđenjem! Ah neće ti dopustiti da vidiš njihovu nesigurnost. Zato što bi onda njihovi životi ispali utoliko bjedniji, znaš?" Nasmiješila se, zadovoljna kako mi je tim govorom digla moral. "Da. Ti živiš skroz kao u Seksu i gradu"
"Da. Ista sam Carrie Bradshaw", rekla sam suho.
Osim što nemam fenomenalne cipele, fantastičnu liniju i suosjećajnu najbolju prijateljicu.
"Baš tako!" rekla je. "To se traži."
"Slušaj. Nije mi previše stalo do toga što one misle", rekla sam, svjesna da je to tek napola istina. Stalo mi je samo utoliko što se slažem s time. A dio mene vjeruje da stvarno i jest jadno kad si s trideset godina sam. Čak i ako imaš dobar posao. Čak i na Manhattanu.
"Fino", rekla je, pljesnuvši po bedrima za ohrabrenje. "Fino. Tako treba."
Kod Jessice Pell - naše usputne prijateljice iz srednje škole -stigle smo točno na vrijeme. Darcy je pogledala na sat i inzistirala da se nekoliko minuta vozikamo uokolo, da bismo zakasnile sa stilom.
Rekla sam joj da na darivanje nije potrebno kasniti sa stilom, ali popustila sam pa sam je na njezin zahtjev provezla kroz McDonald'sov šalter za aute. Nagnula se preko mene i u zvučnik zaderala da "bi ona rado malu dijetnu Pepsi". E sad, znam da ona zna da McDonald's poslužuje Colu, a ne Pepsi. Već mi je rekla da ih voli testirati, da vide hoće li pitati. Da oni s Pepsijem uvijek pitaju ako naručiš Colu, ali da oni s Colom ne pitaju uvijek.
Ali to je prilika da se digne prašina, stvori interakcija. Prištavac iz predgrađa u susretu sa supermodelom iz metropole.
"Može li dijetalna Cola?"promumljao je dečko u svoj mikrofon. "Pa što je, tu je", rekla je uz dobrohotan hihot.
Ispila je svoju dijetalnu Colu baš kad smo stale pred Jessicinu kuću. "No da. Ne treba očekivati previše", rekla je, popravljajući kosu kao da je povod ovom darivanju ona, a ne Annalise i njezino nerođeno dijete.
Ostale su se gošće već okupile u Jessicinoj pomno usklađenoj plavo-žutoj dnevnoj sobi kad smo mi stigle. Annalise je vrisnula, zagegala se prema nama i pomela nas u zajednički zagrljaj. Iako nas više ništa ne spaja, mi smo joj i dalje najbolje prijateljice. A očito je da smo počasne uzvanice, uloga u kojoj je meni pomalo nelagodno, dok Darcy pliva kao riba u vodi.
"Tako mi je drago što vas vidim! Baš vam hvala što ste došle!" reče Armalisc. "Obje fenomenalno izgledate. Fenomenalno. Sve ste ušminkanije kad god dođete kući!"
"I ti odlično izgledaš", rekla sam. "Trudnoća ti godi. Blistaš onako trudnički."
Kao i kuća mojih roditelja, i Annalise se opire promjeni. I dalje nosi istu frizuru - kosu do ramena s uvinutim šiškama - koja je u osamdesetima bila sjajna, sredinom devedesetih užasna, a tek pukom srećom mrvicu manje grozna sada. Može proći kao fino majčinski ošišana. A njezino lice, uvijek okruglo poput nara, ne izgleda više bucmasto, nego jednostavno kao dio slatkog, trudnog kompleta. Onaj je tip trudnice kojoj ljudi rado prepuštaju sjedalo u podzemnoj.
Darcy je svojom nakićenom lijevom šakom protrljala Annalisein trbuh. Svjetlo se odbilo od dijamanta i bljesnulo mi u lice. "Ajoj", zagugutala je Darcy. "Unutra nam je netko malen i gol!"
Annalise se nasmijala i rekla: "Pa da, moglo bi se to i tako reći!" Upoznala nas je s nekim gošćama, kolegicama nastavnicama i pedagoginjama iz škole gdje predaje, te ostalim prijateljicama iz susjedstva. "A sve ostale, naravno, poznajete!"
Razmijenile smo zagrljaje s Jess i drugima s kojima smo u srednjoj išle u razred. Tu je Bril Miller (koja je u srednjoj besramno obožavala i kopirala Darcy). Tricia Salerno. Jennifer McGowan. Kim Frisby. S mogućom iznimkom Kim, koja je bila prpošna navijačica, a nekim čudom istodobno i u naprednom razredu za prirodne znanosti i matematiku, nijedna od djevojaka nije u srednjoj školi bila pretjerano bistra, zanimljiva ili popularna. Ali sad su supruge i majke i njihova osrednjost više nije važna.
Kim se pomaknula na kauču i ponudila mi mjesto pokraj sebe. Pitala sam je kako su Jeff (koji je također maturirao u našem razredu i igrao bejzbol s Brandonom i Blaineom) i njezini sinovi. Rekla je da su svi odlično, da su Jeffa upravo promaknuli, što je baš uzbudljivo, da kupuju novu kuću, da su dečki apsolutno savršeno.
"Čime se Jeff ono bavi?" upitala sam. Prodajom, rekla je.
"A imaš blizance, je li tako?" Da, dječake. Stanleyja i Bricka.
No dakle, znam da je Brick djevojačko prezime njezine majke, ali i opet sam se zapitala kako je to mogla učiniti djetetu. A Stanley? Tko još novorođenčetu da je ime Stanley ili čak Stan? Stanley i Stan su imena za muškarce. Nitko mlađi od trideset i pet ne bi se trebao tako zvati. Čak i da su imena kao takva podnošljiva, ne idu jedno uz drugo, što ja u izboru imena najviše mrzim. Ne kažem da za blizance trebaš odabrati imena koja se rimuju ili čak počinju istim slovom, kao recimo Brick i Brock ili Brick i Brack. Eto ti Stanley i Frederick - oba imena za starce. Ili Brick i Tyler - oba pretenciozna prezimena. Ali Stanley i Brick? Ma molim te lijepo.
"Jesi li ponijela slike dječaka?" postavila sam neizostavno pitanje.
"Da znaš da jesam", rekla je Kim i izvukla maleni album na čijoj je naslovnici velikim grimiznim profiliranim slovima pisalo "Moji uspjesi". Smiješila sam se dok sam listala stranice, s primjerenim pauzama prije nego što prijeđem na sljedeću. Brick u kadi, Stanley s gumenom lopticom. Brick s bakom i djedom Brick.
"Preslatki su", rekla sam, zatvorila album i vratila joj ga.
"Nama jesu", rekla je Kim, kimajući nasmiješena. "Mislim da ćemo ih zadržati."
Dok je ona vraćala album u torbicu, načula sam Darcy kako svoje zaruke prepričava Jennifer i Triciji.
Brit je nuka. "Reci joj za ruže", suflira.
Zaboravila sam na ruže - možda sam ih potisnula otkad sam dobila svoje.
"Da, deset crvenih ruža", govori Darcy. "Organizirao je da me čekaju u stanu nakon što me zaprosio."
Ne dvadeset.
"Gdje te zaprosio?" zanima Triciju.
"Pa izašli smo na lijep ručak, a poslije je predložio da se prošećemo Central Parkom..." "Jesi li posumnjala?" upitale su dvije u isti čas.
"Ni najmanje..."
To je laž. Sjećam se kako mi je dva dana prije Dexove prosidbe rekla kako zna da se to sprema. Ali da to prizna, umanjila bi dramatičnost svoje priče, a i narušila imidž snubljene.
"I što je onda rekao?" pita Brit.
"Ti već znaš tu priču!" nasmijala se Darcy. Ona i Brit još su povremeno u kontaktu zahvaljujući Britinoj ustrajnosti; njezina fascinacija tinejdžerskim idolom nije nikad popustila.
"Ispričaj je opet!" kaže Brit. "Priča o mojim zarukama je skroz bez veze - burmu sam izabrala sama u trgovačkom centru! Moram se iživjeti preko tebe."
Darcy je na lice navukla svoj izraz tobožnje skromnosti. "Rekao je: 'Darcy, nema toga što bi me usrećilo više nego da mi postaneš žena."
Osim da budem s tvojom najboljom prijateljicom.
"A onda je rekao: 'Molim te, podijeli život sa mnom.'"
I podijeli su mnom svoju najbolju prijateljicu.
Slijedio je zborski uzdisaj. Govorim sebi da je priču preuveličala, da je on zapravo izgovorio samo uobičajeno: "Hoćeš li se udati za mene?"
"Skini prsten", navalila je Brit. "Hoću ga probati."
Kim je rekla da skidanje prstena za vrijeme zaruka donosi nesreću.
Skini ga!
Darcy je slegnula ramenima da pokaže kako njezinu slobodoumnost ništa nije načelo. Ili da možda istakne kako Darcy Rhone sreća ne treba. Skinula je prsten i proslijedila ga ukrug od jedne do druge radoznale žene. Završio je u mojim rukama.
"Probaj ga, Rach", reče Brit.
To je trik kojim se zabavljaju udane cure. Nagovoriti onu neudanu da proba dijamantni prsten pa da, makar na trenutak, bude korak bliža nespoznatoj euforiji vjenčanja. Pristojno sam odmahnula glavom kao da odbijam repete mesne štruce. "Ne treba", kažem.
"Rachel, ima li koga na vidiku?" pita Tricia bojažljivo, kao što bi se raspitala za nečiji nalaz magnetske rezonancije.
Spremila sam se izjaviti odlučno ne, kad je umjesto mene odgovorila Darcy. "I još koliko", rekla je. "Ali nijedan nije onaj pravi. Rachel je vrlo izbirljiva."
Pokušava pomoći. Ali nekako je postigla obrnuti dojam pa se još više osjećam kao buduća stara cura. Uostalom, ne mogu a da ne pomislim da je dobrostiva samo zato što ja toliko očito izgledam kao uljez, jedina jadnica. Da sam zaručena za, recimo, Brada Pitat, nema teorije da bi se Darcy hvalila u moje ime. Durila bi se u kutu dok bi njome šikljali natjecateljski sokovi, a u kupaonici bi rekla Brit, da, Brad je Brad, ali Dex je puno slađi - samo malo manje zgodan. S time bih se, naravno, čak i složila.
"Ne bih rekla da sam izbirljiva", odrezala sam.
Jednostavno sam beznadno sama i ljubakam s Darcynim budućim suprugom. Ali jasno vam je valjda svima da sam diplomirala na jednom od deset najboljih pravnih fakulteta i zarađujem šesteroznamenkastu plaću? I da meni ne treba muškarac, kvragu! Ali kad napokon jednog nađem i rodim dijete, možete se kladili da ću izabrati bolje ime nego što je Brick!
"Da, izbirljiva si", Darcy se obratila meni, ali govori svojoj publici. Otpila je gutljaj punča. "Eto recimo, Marcus."
"Tko je Marcus?" pita Kim.
"Marcus je tip s kojim je Dex išao na Georgetown. Zgodan, pametan, duhovit," rekla je Darcy, mašući rukom po zraku, "ali Rachel ni da ga pogleda."
Ako ovako nastavi, zapitat će se jesam li lezbijka. Čime bih u njihovim očima postala prava nakaza.
Za njih je raznolikost kad netko pohađa školu u drugoj državi i ne želi se učlaniti u sestrinstvo.
"Što je, nema kemije?" upitala me Kim suosjećajno. "Kemiju trebaš. Između Jeffa i mene kemija je počela u trećem srednje i nikad nije prestala."
"Točno", rekla sam. "Trebaš kemiju." "Svakako", promrmljala je Brit.
Njihov je zajednički savjet: ne sklapaj kompromise. Traži i dalje. Nađi onog pravog. Sve su one to učinile. A tako mi svega, mislim da to i vjeruju. Zato što je nemoguće da netko tko se uda u zreloj dobi od dvadeset i tri godine sklapa kompromis. Dakako. To je fenomen koji se događa samo ženama u tridesetima.
"I jesi li donijela konačnu odluku o dječjim imenima?" upitala sam Annalise, u očajničkoj želji da promijenim temu. Znam da razmatra Hannah i Grace ako rodi curicu, Michael ili David za dječaka. Čestita, klasična, solidna imena. Neisforsirana.
"Jesam", Annalise će. "Ali nećemo odati." Namignula mi je. Znam da će mi poslije reći konačnu odluku, baš kao što mi je rekla i za drugi izbor. Ja sam pouzdana. Prijateljica koja nikad neće, nikad ne može, ukrasti tvoja imena za djecu.
Ja sam se specijalizirala za krađu zaručnika.
Poslije smo igrale neke blesave prigodne igre. Annalise je otvarala darove. Puno je žute odjeće zato što Annalise ne zna nosi li dječaka ili djevojčicu. Dakle, ružičastih darova nema osim Tiffanyjeve ružičaste štedne kašice u obliku zeca od Darcy, koja kaže kako je uvjerena da će Annalise roditi djevojčicu, da ima jako dobar predosjećaj za te stvari. Vidim da se Annalise nada da ima pravo.
"Uostalom," Darcy će, "čak i ako se varam - a ne varam se -jeste li znale da je na prijelazu iz devetnaestog u dvadeseto stoljeće ružičasto bilo za dječake, a plavo za djevojčice?"
Sve smo rekle da nismo. Pitam se je li to izmislila.
Annalise je došla do mog dara. Otvorila je moju čestitku, promrmljala je sebi u bradu. Suze su joj navrle na oči dok je čitala moje riječi - kako će biti prekrasna majka i kako jedva čekam da sve to mogu promatrati. Mahnula mi je da joj priđem, kao i ostalim djevojkama, i čvrsto me zagrlila. "Hvala ti, srce", prošaptala je. "To je bilo jako lijepo."
A onda je otvorila moj dar, prljavobijelu kašmirsku deku s obrubom na medvjediće. Masno sam je platila, ali drago mi je što sam se istrošila dok gledam Annaliseino lice. Ostala je bez daha kad ju je odmotala, privila ju je uz obraz i rekla mi da je savršena, da će u njoj dijete donijeti kući iz bolnice.
"Želim doletjeti ovamo kad se ona rodi!" rekla je Darcy. "Samo ako ne budem na medenome mjesecu!"
Bilo da to radi namjerno ili je jednostavno takva stvorena pa si ne može pomoći, Darcy se u svakom trenutku progura u prvi plan. Obično mi je to svejedno, ali nakon što sam što godina tražila savršen dar za svoju drugu najstariju prijateljicu, voljela bih da skrati jezik i na nanosekundu prestane Annalise i mene bacati u sjenu.
Diplomatski kao uvijek, Annalise je dobacila smiješak Darcy prije nego što je središte pozornosti vratila na mene i deku. Proslijedila ju je ukrug i sve su se složile da je to idealan pokrivač poslije porođaja, tako krasan, tako mekan. Tako su bar rekle. Ali nešto mi govori da sve misle, nije loš odabir za parničarku čiji su majčinski nagoni upitni.
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Nešto posuđeno - Page 2 Empty Re: Nešto posuđeno

Počalji od Mustra Čet Apr 19, 2018 9:50 am


Nešto posuđeno - Page 2 S1200_1


Trinaest

Kad sam se vratila kući nakon darivanja, majka me pratila do boravka i zasula pitanjima. Prenijela sam joj ono glavno, ali nezasitna je. Zanima je svaka pojedinost o svakoj gošći, daru, razgovoru. Glavom mi je sijevnulo sjećanje na srednju školu, kad bih se vratila kući, premorena nakon cijelog dana
akademskog i društvenog pritiska, a ona bi ispitivala kakav je Ethan bio u debatnom timu, ili Darcy na audiciji za navijačice, ili o čemu smo razgovarali na engleskom. Ako nisam bila dovoljno iscrpna, to bi sama nadopunila, razbrbljavši se o svom poslu na pola radnog vremena kod ortodonta, ili o tome kako je Bryant Gumble bio nepristojan u emisiji Today, ili kako je naletjela na moju učiteljicu iz trećeg razreda dok je kupovala potrepštine. Moja je majka brbljavica koja srce nosi na dlanu i očekuje da svi budu isti takvi, a pogotovo njezina jedinica.
Dovršila je rešetanje o darivanju i prešla na - a što drugo? - vjenčanje.
"I je li Darcy odabrala veo?" Poravnala je hrpu Newsweeka na stoliću, u očekivanju podrobnog odgovora.
"Jest."
Primaknula mi se na kauču. "Dugački?" "Do vrška prstiju."
Uzbuđeno je pljesnula. "O. To će njoj krasno stajati."
Moja majka je oduvijek bila i ostala velika Darcyna obožavateljica. To u srednjoj školi nije bilo logično, s obzirom na to da Darcy učenje nikad nije bilo prioritet i da je zagovarala stanovitu nezdravu opsjednutost dečkima. No moja je majka upravo obožavala Darcy, možda zato Što ju je Darcy opskrbljivala onim detaljima iz našeg života za kojima je toliko izgarala. Darcy je otišla korak dalje od rutinske pristojnosti prema roditeljima i s mojom majkom razgovarala kao s vršnjakinjom. Došla bi k meni poslije škole, naslonila se na šank u našoj kuhinji, jela kekse koje nam je moja majka iznijela pa se razvezala. Darcy je mojoj majci govorila o dečkima koji su joj se sviđali i prednostima i manama svakog od njih. Govorila je stvari u stilu: "Usnice su mu pretanke; sigurno se ne zna ljubiti", i moja bi se mama oduševila te je poticala na još, a Darcy bi joj to i davala pa bih ja na kraju otišla pisati zadaću iz geometrije. Pa vi sad recite da je to normalno.
Sjećam se kad sam jednom u sedmom razredu odbila sudjelovati u godišnjoj predstavi iako je Darcy neprestano navaljivala da budem jedna od dvije pomoćne plesačice u njezinoj ekscentričnoj izvedbi Material Girl. Iako je bila sramežljiva, Annalise je brzo popustila, ali ja sam nastavila pružati otpor, nije me bilo briga što je Darcyna koreografija zahtijevala nastup tri djevojke, nije me bilo briga što je govorila da joj upropaštavam izglede za prvu nagradu. Dopuštala sam Darcy da me na štošta nagovori, ali na to nije. Rekla sam joj da se ne mora truditi, da nemam namjeru ikad kročiti na pozornicu. Kad je Darcy napokon odustala i pozvala Brit da me zamijeni, moja mi je majka očitala bukvicu o tome kako se moram više baviti zabavnim aktivnostima.
"Zar ti nisu dovoljne same petice?" pitala sam je. "Ja samo želim da se ti zabaviš, zlato", rekla je.
Puknula sam i rekla: "Ti samo hoćeš da budem kao ona!" Rekla mi je da ne ludujem, ali dio mene povjerovao je u to.
I sad se osjećam tako. "Mama, ne bih htjela uvrijediti tebe ni onu drugu kćer koju nikad nisi imala, ali..."
"Ma ne počinji s tim glupostima!" Prešla je rukom preko pepeljastoplave kose koju je posljednjih dvadeset godina bojila istom Clairolovom nijansom.
"Dobro", rekla sam. "Ali iskreno ti kažem, dovde mi je više Darcyna vjenčanja." Stavila sam ruku metar iznad glave, a onda je podigla još i više.
"Takvo ponašanje ne pristoji kumi." Napućila je usnice i jednim kažiprstom prevukla preko drugog. Slegnula sam ramenima.
Moja se majka nasmijala, poput dobroćudnog roditelja koji odbija ozbiljno shvatiti svoju jedinu kćer. "Pa mogla sam i misliti da će Darcy biti naporna mladenka. Sigurno želi da sve bude savršeno..."
"Da, zaslužila je to", rekla sam sarkastično.
"Pa i jest", rekla je moja majka. "I ti si... Kucnut će i tvoj čas." "A-ha."
"Je li ti zato pun nos svega toga?" upitala je, u samouvjerenoj maniri žene koja se nagledala i previše
talk showova o suočavanju s vlastitim osjećajima i njegovanju odnosa. "Ne baš zato", rekla sam.
"A zašto onda? Pili li ti ona živce? Ma što je meni - naravno da pili! Pa to je Darcy!" Još jedan srdačan hihot.
"Da."
"Što da, zlato? Što te muči?"
"Da, pili mi živce", rekla sam i posegnula za daljinskim da uključim ton na televizoru. "Što radi?" ustrajala je moja mama smireno.
"Darcy k'o Darcy", rekla sam. "Sve se vrti oko nje." Mama me suosjećajno pogledala. "Znam, dušo."
A onda mi je izletjelo da ona ne zaslužuje Dextera, da je on predobar za nju. Majka me oprezno promotrila. O sranje, pomislih. Zna li ona? Ethan i Hillary su jedno, moja majka nešto sasvim drugo. Nisam joj htjela govoriti ni koji su mi dečki bili zgodni u srednjoj pa ovaj ni u kojem slučaju ne dolazi u obzir. Nezamislivo mi je da je iznevjerim. Imam trideset godina, ali i dalje silno želim udovoljiti roditeljima. A moja majka, žena koja se u životu ravna prema izvezenim poslovicama, nikad ne bi shvatila takvo gaženje prijateljstva.
"I njega izluđuje. Uvjerena sam u to", rekla sam ne bih li zamela trag. "Je li ti Dexter to rekao?"
"Nije, nisam o tome razgovarala s Dexom." Ta je izjava u načelu istinita. "To se jednostavno vidi." "Imaj strpljenja s njome. Nikad se nećeš pokajati što si dobra prijateljica."
Razmislila sam o tom majčinu biseru. Teško bi se bilo ne složiti s njime. Tako sam zapravo živjela cijeli svoj život. Izbjegavala kajanje po svaku cijenu. Bila dobra usprkos svemu. Dobra studentica. Dobra kći. Dobra prijateljica. A svejedno mi je najednom puknulo pred očima da je kajanje dvosjekli mač. Isto bih se tako mogla pokajati što žrtvujem sebe, vlastite želje, radi Darcy, u ime prijateljstva, u ime toga što sam dobar čovjek. Zašto bih ja tu trebala biti mučenica? Zamišljam sebe samu u trideset i petoj, samu u četrdesetoj. Ili još i gore, da se kompromisno skrasim uz dosadnu, razvodnjenu verziju Dexa. Uz Dexa s bradom mekušca i dvadeset bodova manjim kvocijentom inteligencije. Bila bih prisiljena dovijeka živjeti s mišlju "što bi bilo da je bilo".
"Da, mama. Znam. Ne čini drugima. Bla, bla, bla. Bit ću dobra prijateljica ljubljenoj Darcy."
Mama je spustila pogled u krilo, zagladila suknju. Povrijedila sam je. Govorim sebi da moram biti pristojna još samo jednu večer. Toliko bar mogu. Nemam brata ili sestru da podmetnu leđa i budu dobro dijete kad ja nisam raspoložena. Nasmiješila sam se i promijenila temu. "Gdje je tata?"
"Otišao je u željezariju. Opet."
"Zbog čega sad?" upitala sam, podilazeći joj u pošalici o tati kojemu nikad dosta željezarija i auto- salona.
"Tko zna? Ma tko ikad zna?" Odmahnula je glavom, ponovno sretna.
Napola sam zaspala u mislima na Dexa kad mi je zazvonio mobitel. Uz krevet mi je, baterija napunjena do kraja, a zvono pojačano u nadi da će Dex nazvati. Njegov je broj bljesnuo na displeju mog mobitela. Pritisnula sam ga na uho.
"Zdravo, Dex."
"Zdravo i tebi", rekao je potiho. "Jesam li te probudio?" "Mhm, tako nekako. Ali nema veze."
Nije se ispričao, što mi se sviđa.
"Bože, nedostaješ mi", reče. "Kad se vraćaš kući?"
Zna kad se vraćam kući, zna da njegova zaručnica ima identičan raspored. Ali ne smeta mi što pita.
Ovo pitanje je upućeno meni. Želi da se ja - a ne Darcy - vratim u njegovu vremensku zonu. "Sutra popodne. Slijećemo u četiri."
"Doći ću k tebi da te vidim", kaže. "Dobro", rekla sam.
Tišina.
Pitam ga gdje je sada. "Na kauču."
Zamislila sam ga u mom stanu, na mom kauču, iako znam da je na njihovu na razvlačenje iz Pottery Barna, onom koji Darcy namjerava zamijeniti "nekim sofisticiranijim komadom" čim se vjenčaju.
"A", rekoh. Ne želim prekinuti vezu, ali ovako pospanoj ne pada mi na pamet što bih rekla. "Kako je bilo na darivanju?"
"Nisi dobio izvještaj?" "Da. Darcy je zvala."
Drago mi je što mi je rekao da je ona zvala njega, pitam seje li taj detalj namjerno dodao. "Ali tebe pitam kako je bilo na darivanju", kaže.
"Drago mi je što sam vidjela Annalise... Ali bilo je jadno." "Kako to?"
"Darivanje je jednostavno takvo."
Onda sam mu rekla da bih voljela da je uz mene. Inače ne govorim takve stvari, osim ako on to ne kaže prvi. Ali osokolili su me mrak i udaljenost.
"Bi?" upitao je tonom kojim se ja poslužim kad hoću još. Ne razlikuju se muškarci baš toliko od nas, pomislila sam, a koliko god puta da to pomislim, uvijek će mi se činiti kao fascinantno otkriće.
"Da. Voljela bih da si sad ovdje uz mene."
"U tvom krevetu kod kuće, ondje gdje su tvoji roditelji u sobi do?" Nasmijala sam se. "Slobodoumni su."
"Onda bih volio da sam ondje."
"Iako mi je krevet jedan metar sa dva", rekla sam. "Nema baš mjesta." "S tobom u takvom krevetu ne bi bilo loše." Glas mu je prigušen i seksi.
Znam da oboje mislimo isto. Čujem ga kako diše. Nisam ništa rekla, samo se dodirujem i mislim na njega. Želim da učini isto. I učinio je. Telefon mi se zažario uz obraz, a kao i obično kad sam na mobitelu, pitam se koliko bi me mogao ozračili. Ali večeras ne razbijam glavu zbog malo radijacije.
Sutradan smo Darcy i ja podijelile taksi kući s LaGuardije. Mene je odvezao prvu. Nazvala sam Dexa istog časa kad sam stala na pločnik, zatekavši ga kako radi u uredu i čeka na moj poziv. Spremna sam za tebe kad god hoćeš, rekoh, sretna što sam noge obrijala još u Indiani. Kaže da će doći čim ga ona nazove u ured. Znaš već, rekao je, s prizvukom posramljenosti u glasu zbog svoje nove taktike. Shvaćam. Na trenutak me zapeklo što mi se život svodi na te jeftine, preljubničke strategije. Ali samo na trenutak. Zatim sam sebi rekla da se Dex i ja ne ubrajamo u tu kategoriju. Da, kako je to Hillary rekla, život nije crno-bijel. Da cilj katkad opravdava sredstvo.
Te večeri, nakon što smo Dex i ja zajedno proveli nekoliko sati, shvatila sam da se naši posjeti počinju pretapati u jednoliku slatku izmaglicu razgovora, dodira, drijemanja i jednostavnog zajedničkog postojanja u toploj, laganoj tišini. Poput savršenog odmora na plaži, gdje je kolotečina tako blaženo jednolična da kad se vratiš kući i prijatelji te pitaju kako je bilo na putovanju, ne možeš se baš sjetiti čime si točno popunjavao tolike sate. Tako mi je kad sam s Dexom.
Prestala sam brojiti koliko puta smo vodili ljubav, ali znam da smo dobrano premašili dvadeset puta. Pitam se koliko je puta bio s Darcy. To su stvari o kojima sad razmišljam. Zato ne bi bila istina da kažem kako ona nema veze s nama. Bilo bi apsurdno reći da to nije natjecanje. Ona je mjerilo; ja sebe uspoređujem s njom. Kad smo u krevetu, pitam se, radi li ona to ovako? Je li bolja? Imaju li već uhodanu rutinu ili ona unosi raznolikost? (Ja bih, nažalost, rekla da unosi raznolikost. A što je još tužnije, kad imaš tijelo za desetku, zar je stvarno bitno ako je seks monotono misionarski?) Razmišljam o njoj i poslije, kad često osjetim nesigurnost zbog svog tijela. Uvlačim trbuh, namještam dojke kad on
okrene leđa, nikad se ne šepirim stanom gola. Pitam se koliko ćemo puta morati biti zajedno prije nego što odustanem od oblačenja lijepog donjeg rublja u korist svoje sive trenirke ili donjeg dijela flanelske pidžame iz Gapa koji nosim kad sam sama. Vjerojatno nećemo imati vremena da se ta faza razvije. Bar ne prije vjenčanja. Vrijeme istječe. Govorim sebi da ne paničarim, da uživam u sadašnjosti.
Ali osjećam da se odnedavno nešto promijenilo. Sad sebi dopuštam da razmišljam o budućnosti. Prestala me hvatati mučnina od pomisli na to kako Dex otkazuje vjenčanje. Prestala sam osjećati da moja odanost prema Darcy treba uvijek biti važnija od svega drugog, naime od onog što ja želim. Još nisam sigurna u kojem će se smjeru sve razviti, u što želim da se razvije, ali moj strah od kršenja pravila donekle je jenjao, baš kao i moj instinkt da Darcy dam prednost u odnosu na sebe.
Večeras Dex govori o poslu. Često mi govori o svojim nagodbama i iako me zanima cijeli taj mehanizam, zapravo uživam u živopisnosti kojom Dex oslikava glavne face u svojoj tvrtki, ljude koji mu ispunjavaju svakodnevicu. Na primjer, znam da voli raditi za Rogera Bollingera, voditelja svog odjela. Dex je Rogerov zlatni dečko, a Roger Dexterov uzor. Kad pripovijeda nešto o Rogeru, imitira Rogerov bostonski naglasak na takav način da sam uvjerena kako će mi se, ako ikad upoznam Rogera, činiti kao da Roger imitira Dexa koji imitira Rogera. Roger je visok jedva metar i šezdeset (to sam ja pitala - muškarci obično ne spominju detalje o izgledu drugih muškaraca i puno je veća vjerojatnost da će se osvrnuti na duhovitost ili inteligenciju), ali, prema Dexovim riječima, to mu kod žena nije minus. Usput budi rečeno, Dex je tu crticu spomenuo suhoparno, a ne s divljenjem, što me učvrstilo u uvjerenju da Dex nije sklon ženskarenju. Ženskari su svojim suženskarima a) impresionirani ili b) smatraju ih konkurencijom.
Dovršio mi je priču o Rogeru, a onda pitao: "Jesam li ti rekao da je Roger bio dvaput zaručen?" "Nisi", rekla sam i pomislila kako zna da nije. Nije to nešto što zaboraviš da si rekao, pogotovo s
obzirom na našu situaciju. Najednom mi je postalo hladno pa sam nas oboje pokrila plahtom.
"Da. Raskinuo ih je oba puta. Stalno mi govori nešto u stilu, 'Ništa nije gotovo dok nije gotovo' i 'Još nije prošla baba s kolačima'."
Pitam se zna li Roger išta o meni ili je to samo tipično trabunjanje jednog neženje. "Kad?" upitala sam Dexa.
"Kad to prođe baba s kolačima?" Dex je svio svoje tijelo oko moga.
"Pa da. Tako nekako." Zalazimo na klizak teren i zahvalna sam što mi ne može vidjeti oči. "Kad je raskinuo zaruke?"
"Nisam siguran za prvi put. Ali drugi put točno prije vjenčanja." "Ma zezaš me."
"A-a. Mladenka se oblačila kad je otišao u njezinu sobu. Pokucao joj je na vrata i priopćio vijest pred njezinom majkom, bakom i devedesetpetogodišnjom prabakom."
"Je li se iznenadila?" upitala sam i shvatila da je to glupo pitanje. Nitko ne očekuje da će mladoženja banuti i otkazati vjenčanje.
"Navodno. Ali nije trebala biti baš toliko iznenađena... Sigurno je znala da je to već jedanput učinio."
"Je li postojala neka druga?" pitam bojažljivo. "Ne bih rekao. Nije."
"Zašto je to onda učinio?"
"Rekao je kako nije bio uvjeren da će trajati vječno." "A."
"O čemu razmišljaš?"
Sigurno zna o čemu razmišljam. "Ni o čemu."
"Reci mi." "Ni o čemu." "Reci mi."
Dijalog svježe veze. Nakon što se par formira, to pitanje izlazi iz upotrebe.
"Mislim kako ne vjerujem u taj rasplet na dan vjenčanja, u stilu Julije Roberts u Odbjegloj mladenki
- ili mladoženji."
"Ne vjeruješ u to?"
Hodam po jajima. "Samo mislim da je to suvišno... nepotrebno zlobno", rekla sam. "Ako netko kani otkazati, neka to učini prije dana vjenčanja."
Moja poruka i nije baš suptilna.
"Pa slažem se, ali zar ne misliš da je bolje to presjeći nego napraviti pogrešku? Zar ne duguješ toj drugoj osobi, samom sebi i cijeloj instituciji braka da nešto kažeš, pa makar ti to sinulo i nakon što se stvar već zahuktala?"
"Nipošto ne zagovaram da takvu pogrešku treba napraviti. Samo želim reći da ti to treba biti jasno prije dana vjenčanja. Zato postoje zaruke. A što se mene tiče, na dan vjenčanja to je već svršena stvar. Stisni zube i guraj kako znaš i umiješ. Okrutno je to, reći joj kad je već u vjenčanici."
Zamišljam Darcy u tom ponižavajućem scenariju i nema nikakve sumnje da suosjećam s njom. "Misliš? Pa makar to i završilo rastavom?" pita.
"Makar i to. Pitaj tu djevojku bi li joj bilo draže da se rastane ili dobije nogu u vjenčanici pred svim tim ljudima."
Ispustio je neodređen "hmmm" pa ne mogu razabrati slaže li se. Pitam se što će sve to nama značiti. Razmišlja li on uopće o nama. Ma mora. Osjećam kako su mi se mišići napeli, stopalo mi se nervozno trza. Govorim sebi da još nije Dan nezavisnosti. Ne želim više uopće o tome razmišljati.
Ispružila sam ruku preko Dexa i uključila liniju. Creedence Clearwater Revival pjeva Lookin' Out My Back Door. E, to je vedra pjesma. Došla mi je kao naručena da prestanem zamišljati Dexovo i Darcyno vjenčanje.
Umjesto toga zamišljam da s Dexterom idem na put autom. U bijelom smo kabrioletu spuštenog krova, sa sunčanim naočalama, klizimo lagano niz autocestu, a drugih auta nigdje na vidiku.
Sutra me gnjavi, danas tugu neću.
Doo, doo, doo, gledam kroz stražnja vrata.
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Nešto posuđeno - Page 2 Empty Re: Nešto posuđeno

Počalji od Mustra Čet Apr 19, 2018 9:50 am


Nešto posuđeno - Page 2 S1200


Četrnaest

Svake godine u doba praznika za Dan nezavisnosti s Manhattana krene masovni egzodus. Ljudi putuju prema Hamptonima, Capeu, Martha's Vineyardu, čak i New Jerseyju. Nitko ne ostane. Čak ni Les. Ono ljeto kad sam polagala pravosudni, kad smo Nate i ja u gradu ostali kako bismo učili, zaprepastila sam se koliko je drukčiji, upravo spokojan, bez svih tih ljudi. Naravno, i ove godine namjeravam ostati kod kuće - ne mogu podnijeti pomisao na to da Dexa i Darcy gledam zajedno. Nazvala sam Dexa i rekla mu to. Rekao je što sam se i nadala da hoće.
"I ja ću ostati."
"Stvarno?" Srce mi je brže zakucalo čim sam pomislila da ću noć provesti s Dexom. "Da. Tako ćemo."
Pa smo smislili plan: oboje ćemo u posljednji čas "doznati" da moramo raditi. Kukat ćemo i jadati se na pasja kola, ali Darcy ćemo uvjeravati da treba otići i zabaviti se bez nas. Ona će dotad već biti svježe ispedikirana, s novokupljenom odjećom, ugovorenim tulumima i rezervacijama u svojim omiljenim restoranima. Znači, nema teorije da će ostati kod kuće, a Dex i ja ćemo biti zajedno, danima neometani. Zaspat ćemo zajedno, buditi se zajedno i objedovati zajedno. I premda to Dex nije potvrdio, pretpostavljam da ćemo u nekom trenutku povesti svoj veliki razgovor.
Povjerila sam plan Hillary, čija su očekivanja velika. Uvjerena je da će dugi vikend biti prekretnica u mom odnosu s Dexom. Kad je trećeg u podne otišla s posla, svratila je u moj ured i poželjela mi sjajan vikend. "Sretno." Prekrižila je prste u zraku.
"Na što ciljaš? Misliš da će nas uhvatiti?"
"Ne. Nisam na to ciljala. Želim ti sreću u vašem razgovoru. Razgovarat ćeš s Dexom o tome na
čemu ste, je li tako?" "Da. Pretpostavljam." "Pretpostavljaš?"
"Sigurna sam da hoćemo. Takav je plan."
"Dobro. Pobrini se da tako i bude." Strogo me pogledala. "Sad ili nikad." Namrštila sam se.
"Rachel, nemoj se ustrtariti. Ako želiš biti s njime, sad je čas da gukneš."
"Znam. Riješit ću to", rekla sam. I na trenutak sam zamislila da sam poput Hillary. Jaka, smjela i samouvjerena.
"Nazvat ću te ako mi tvoja cura bude imalo sumnjiva."
Kimnula sam, osjetivši žalac grižnje savjesti što tako spletkarim protiv Darcy.
Hillary zna o čemu razmišljam. "Što se mora, mora se", reče. "Nemoj sad izgubiti petlju."
Točno u sedam, točno prema planu, Dexter je na moja vrata stigao s novom frizurom koja mu dodatno naglašava jagodice. Nosi bocu crnog vina, malenu crnu vikend-torbu i buket bijelih ljiljana Casablanca, kakvih ima u svakoj korejskoj delikatesnoj trgovini za tri dolara po komadu. Čak iako su jeftini i pomalo uvenuli, sviđaju mi se koliko i moje skupe ruže.
"Ovo je za tebe", kaže. "Oprosti. Već su lagano na umoru." "Divni su", kažem. "Hvala ti."
Pošao je za mnom u kuhinju dok sam ja tražila vazu u koju ću ih staviti. Pokazala sam na svoju najdražu plavu u najvišem ormariću, tik izvan mog dosega. "Možeš li mi je dohvatiti?"
Skinuo je vazu i stavio je na šank, a ja sam počela podrezivati stapke i slagati ih. Što se njega tiče, domaćica sam da mi nema ravne.
"Uspjeli smo", prošapće mi Dex u uho.
Ruke su mi se naježile. Uspjela sam staviti cvijeće u vazu i uliti malo vode prije nego što sam se okrenula da ga poljubim. Vrat mu je topao, a kosa na potiljku još vlažna od šišanja. Miriše po kolonjskoj vodi koju inače ne stavlja. Naravno, i ja sam stavila parfem koji inače ne stavljam. Ali ovo je posebna prilika. Kad si naviknut na komadićke vremena, naš niz dana čini se poput prave vječnosti. Ovo me raspoloženje podsjeća na to kako bih posljednji dan škole prije ljetnih praznika izletjela iz autobusa. Bez ikakvih briga osim što ću prvo: voziti bicikl, ići na jezero ili igrati fanta s Darcy i Annalise u svom prohladnom nedovršenom podrumu. Danas znam što želim prvo, a prilično sam sigurna da ćemo to uskoro i raditi. Ljubim Dexov vrat dok mirišem njegovu slatku kožu i udišem miris ljiljana.
"Ovaj ćemo se vikend raspametiti", rekao je dok mi je prevlačio majicu preko glave pa je pustio da padne pokraj naših nogu. Otkopčao mi je grudnjak, šakama obuhvatio moje grudi pa lice. Prstima mi pritišće šiju.
"Tako mi je drago što si ovdje", rekla sam. "Tako sam sretna." "I ja isto", kaže dok mi otkopčava gumbe na rasporku.
Odvela sam Dexa do kreveta i skinula mu odjeću, diveći se njegovu tijelu iz svakog kuta, ljubeći ga po novim mjestima. Po stražnjoj strani koljena. Po laktovima. Imamo vremena.
Vodimo ljubav polako, jedno drugo zaustavljamo u različitim trenucima sve dok više ne možemo izdržati, a onda zaokrećemo u suprotnom, vratolomnom smjeru bez daha. Imam osjećaj da je moj više nego ikad, a znam i zašto: večeras se ne vraća njoj. Neće se morati prati ni provjeravati jesu li ostali tragovi da smo bili zajedno. Zabila sam mu nokte u leđa i čvršće ga privukla uza se.
Nakon što smo vodili ljubav, naručili smo dostavu iz zalogajnice i jeli hamburgere pod svjetlom svijeća. Zatim smo se uzverali natrag u krevet gdje smo razgovarali i slušali glazbu, boreći se protiv valova umora da bismo u zajedničkom vremenu mogli uživati, a ne ga potratiti na spavanje.
Naš se jedini prekid dogodio oko ponoći kad je Dex rekao da bi vjerojatno trebao nazvati Darcy. Rekla sam mu da je to pametno, pitajući se bih li ga trebala ostaviti nasamo ili ostati u krevetu s njime. Odlučila sam otići u kupaonicu, pustiti ga da obavi svoje. Odvrnula sam slavinu da ne čujem ni djelić razgovora. Minutu kasnije Dex me pozvao imenom.
Odškrinula sam vrata. ''Završio si?"' "Aha. Dođi. Nisi morala otići."
Vratila sam se u krevet pokraj njega, pronašla njegovu ruku. "Oprosti zbog toga", rekao je.
"Nema problema, razumijem."
"Samo sam oprezan... Pretpostavljam da sad neće zvati. Rekao sam joj da idem kući u krevet." "Što ona radi?"
"Svi su u Talkhouseu. Pijani i sretni."
Ali mi smo trijezni i sretniji, zapleteni u moje plahte, glave nam počivaju na jednom jastuku. Kad je Dex sjeo da ugasi svijeću što je gorjela na prozorskoj dasci, primijetila sam da su se dlačice od šišanja s njegova vrata zalijepile za moju bijelu jastučnicu. Ima nešto u tim majušnim crnim dlačicama od čega osjećam toliku sreću da bih najradije zaplakala.
Zažmirila sam da ne zaplačem. U nekom smo trenutku zaspali.
A onda je došlo jutro.
Probudila sam se, sjetivši se prvog jutra kad smo se probudili zajedno, panike od koje mi se srce stegnulo one nedjelje kad sam navršila tridesetu. Sad me preplavio obrnut osjećaj. Smirena radost.
"Hej, Rachel."
"Hej, Dex."
Oboje smo se nasmiješili.
"Sretan Dan nezavisnosti", rekao je, s rukom položenom na unutrašnju stranu mog bedra. "Sretan i tebi."
"Ovo nije tipični Dan nezavisnosti. Nije planiran vatromet, nema piknika, nema plaže. Ne smeta ti to?" pita.
"Ne. Ne smeta mi to", kažem.
Vodimo ljubav, a onda se tuširamo zajedno. Prvo sam se osjećala nesigurno, ali nakon nekoliko minuta opustila sam se i dopustila mu da mi opere leđa. Ostali smo pod vrućom vodom (voli se tuširati jednako vrućom vodom kao ja) dugo nakon što su nam se prsti namreškali. Zatim smo izašli u svijet, hodamo Trećom avenijom do Starbucksa. Dan je vlažan, siv, i čini se da će kiša. Ali nama lijepo vrijeme ne treba. U meni navire sreća.
Sami smo u redu za narudžbe, Marvin Gaye pjeva iz zvučnika. Naručila sam duplu kavu s obranim mlijekom. Dex kaže: "Dajte mi isto, samo veliku s, hm... običnim mlijekom."
Sviđa mi se što ne upotrebljava Starbucksovu terminologiju, zaobišao je riječ "grande" i naručio kavu kako se pravom muškarcu i pristoji.
Prpošna djevojka za blagajnom zaurlala je narudžbu svom kolegi koji je smjesta označio naše šalice crnim markerom. Starbucksovi su zaposlenici dosljedno, jezovito živahni, čak i za vrijeme jutarnje špice kad se moraju uhvatiti ukoštac s hordama čangrizavaca koji nestrpljivo čekaju svoj kofeinski šut.
"O, stanite", rekla je djevojka ozareno. "Zajedno ili svaka posebno?"
Dex je brzo odgovorio: "Mi smo... Zajedno su." Nasmiješila sam se njegovu gafu. Mi smo zajedno. "Želite li još što?"
"Hm. Da. Ja ću muffin od borovnica", rekao je Dex, a onda me pogledao. "Rachel?"
"Da. I ja ću jedan", rekla sam, oduprijevši se nagonu da naručim muffin s manje masti. Ni po čemu ne želim sličiti Darcy.
"Znači, dva muffina s borovnicama." Dex je platio i ostatak ubacio u šalicu za napojnice pred blagajnom. Djevojka mi se nasmiješila kao da želi reći, tvoj tip ne samo da je seksi nego je i široke ruke.
Oboje smo u kavu usuli smeđi šećer, promiješali i našli mjesto za šankom prema ulici. Pločnici su pusti.
"Sviđa mi se New York ovakav", rekla sam, kušajući svoju pjenu. Promatramo osamljeni žuti taksi kako se vere Trećom avenijom. "Poslušaj... Nema trubljenja."
"Da. Stvarno je mrtav", rekao je. "Kladim se da bismo večeras mogli dobiti rezervacije bilo gdje. Bi li htjela izaći?"
Pogledala sam ga. "Ne možemo to." Jedno je otići na kavu. Večera je drugo.
"Možemo što god hoćemo. Još nisi to shvatila?" Namignuo mi je i srknuo kavu. "Što ako nas netko vidi?"
"Nema nikoga." Pokazao je rukom kroz prozor. "A što ako nas i vide? Smijemo jesti, zar ne? Ma mogao bih Darcy čak i reći da ćemo zajedno skoknuti nešto pojesti. Zna da smo oboje zapeli ovdje na poslu je li tako?"
"Pa valjda."
"Daj. Želim te izvesti. Nikad te nisam izveo na pošteni spoj. Ždere me to. Što kažeš?" Podigla sam obrve i podsmjehnula se.
"Čemu ta faca?" upita Dex. Pune su mu usnice dodirnule rub šalice. "'Pošteno' nije riječ koja mi pada na pamet kad pomislim na nas."
"A, to", rekao je Dex, odmahnuvši rukom, kao da sam upravo iznijela beznačajan detalj o našem odnosu. "Pa tu se ništa ne može... Hoću reći - da, okolnosti nisu... baš idealne."
"Blago rečeno. Recimo popu pop, a bobu bob, Dex. Mi smo ljubavnici."
Nikad se nisam tako izravno izjasnila o onome što radimo. Znam da me Hillary ne bi ovjenčala lovorikama za iskrenost, ali srce mi je svejedno stalo. Za mene je to smiona primjedba.
"Valjda", rekao je sa stankom. "Ali kad sam s tobom, ne razmišljam o nepriličnosti našeg... odnosa.
Nemam osjećaj da ne bih trebao biti s tobom."
"Znam na što misliš", rekla sam, pomislivši kako postoji nekolicina njih koji se s time ne bi složili.
Čekala sam da kaže još nešto o tome. O nama. Našoj budućnosti. Ili bar o našem podvigu ovaj vikend. Nije. Umjesto toga predložio je da odnesemo kavu kući i čitamo novine u krevetu.
"Zvuči savršeno", rekla sam, pitajući se koju rubriku čita prvu. Želim znati apsolutno sve o njemu.
Cijeli je dan kiša na mahove padala, pa smo ostali kod kuće, selili se s kreveta na kauč pa na krevet, razgovarali satima, uopće nismo gledali na sat. Razgovarali smo o svemu - srednjoj školi, koledžu, studiju prava, našim obiteljima, prijateljima, knjigama, filmovima. Ali ne o Darcy ili o situaciji. Čak ni kad ga je nazvala na mobitel da ga pozdravi. Proučavala sam kožicu na noktima dok joj je govorio kako je upravo izašao iz ureda da nešto pojede i da jest, puno je toga obavio, cijeli je dan radio na prezentaciji. Promrmljao je: "I ja tebe" na kraju njihova kratkog razgovora pa znam što joj je upravo rekao. Govorim sebi da mnogi parovi u svoje pozive "volim te" upleću automatski kao što drugi govore "zbogom". To ništa ne znači.
Čim je Dex s ozlojeđenim izrazom lica zaklopio svoj mobitel, zazvonio je moj. Darcy je. Dex se smije. "Ovaj čas mi je rekla da se žuri. I još kako! Da nazove tebe!"
Nisam se javila, ali poslije sam preslušala njezinu poruku. Kuka o vremenu, ali kaže da im je svejedno lijepo. Kaže da joj nedostajem. Da to nije to bez Dexa i bez mene. Neće me peći savjest. Neće.
Te smo se večeri Dex i ja rastali na nekoliko sati da on otiđe kući i presvuče se za večeru zato što je spakirao samo traperice, kratke hlače i osnovnu kozmetiku. Nedostaje mi dok ga nema, ali sviđa mi se što večera ispada više kao spoj zato što smo se rastali. Uostalom, zahvalna sam što imam priliku da se
dotjeram nasamo. Mogu raditi ono što muškarac s kojim si tek prohodala ne bi smio vidjeti da radiš: čupaš podivljalu dlaku u obrvi, strateški se prskaš parfemom (iza koljena, između dojki) i nanosiš šminku da ispadne kao da si se jako malo našminkala.
Dex je po mene došao u sedam i četrdeset pet pa smo taksijem otišli do jednog od mojih najdražih restorana na Manhattanu, Balthazara, gdje je rezervaciju obično nemoguće dobiti, osim ako ne nazoveš tjednima unaprijed ili ako nisi voljan prihvatiti stol u šest ili jedanaest i trideset. Ali mi smo ušli točno u osam i dobili idealan, ugodni separe. Pitam Dexa zna li da je Jerry Seinfeld svoju ženu, Jessicu Sklar, zaprosio u Balthazaru. Možda je baš na ovome mjestu Jerry prosidbu popratio Tiffanyjevim prstenom.
"Nisam to znao", rekao je Dex, podigavši pogled s vinske liste.
"Jesi li znao da je zbog Jerryja ostavila muža nakon četiri mjeseca braka?" Nasmijao se. "Da, mislim da sam za to čuo."
"Dakle... Balthazar je očito restoran predodređen za one koji izazivaju skandale." Odmahnuo je glavom i ozlovoljeno mi se osmjehnuo. "Molim te, prestani nas tako zvati." "Suoči se s činjenicama, Dexter. Ovo je skandalozno... Isti smo kao Jerry i Jessica." "Slušaj. Ne možemo protiv svojih osjećaja", rekao je Dex ozbiljno.
Da. A možda je to Jessica prošaptala Jerryju na svoj mobitel dok se njezin muž u blaženom neznanju grohotom smijao humorističnim serijama u susjednoj sobi.
Dok sam pogledom prelazila preko jelovnika, shvatila sam da se moje mišljenje o Jerryju i Jessici možda mijenja. Prije sam zdravo za gotovo prihvaćala da je on bezdušni razarač domova, a ona besramna laktarošica koja je svog muža, gospodina Nederlandera hladno zamijenila bogatijim, duhovitijim modelom istog časa kad joj se pružila prilika, što se, kako sam pročitala, dogodilo u Reebok Sports Clubu, teretani na Upper West Sideu u koju je učlanjena i Darcy. Sad više nisam tako sigurna. Možda se zaista sve tako i odigralo. A opet, možda se Jessica udala za Erica Nederlandera, za kojeg je prema svim mjerilima u svom životu do tog časa mislila da ga voli, a onda je upoznala Jerryja, nekoliko dana nakon povratka s medenog mjeseca u Italiji, i ubrzo shvatila da nikad dotad nije zapravo voljela, da njezini osjećaji prema Jerryju uvelike nadilaze što god li je već osjećala prema Ericu.
I što onda žena može napraviti? Ostane u braku s pogrešnim samo zbog toga da zadrži privid? Jessica je znala kolika je sranja čekaju, ne samo od prijatelja, obitelji i vlastitog muža, uz kojega je obećala ostati zauvijek (a ne samo 120 dana), nego i od cijelog svijeta - ili bar onih među nama kojima je vlastiti život dovoljno dosadan da progutamo People čim se pojavi na kioscima. A svejedno je to učinila, jer je shvatila da je život samo jedan. Gurnula je glavu u promet i, poput žabe u mojoj apsolutno najdražoj videoigrici, preko ceste prešla u sigurnost one malene kućice na vrhu ekrana ili, konkretno, u stan od šest milijuna dolara s pogledom na Central Park. Zapravo je trebalo istinske petlje i hrabrosti da prizna svoju pogrešku. A možda i Jerryju treba skinuti kapu što se nije obazirao na gnjev svijeta i što je slušao svoje srce bez obzira na cijenu. Možda je samo pobijedila prava ljubav.
Ma što da se uistinu dogodilo s Jessicom, Ericom i Jerryjem, moje se predodžbe o pravilima kad je ljubav posrijedi mijenjaju.
"Znaš li što bi htjela?" pita me Dex.
Nasmiješila sam se i rekla mu kako čekam da čujem ponudu dana.
Poslije večere Dex me upitao želim li na još jedno piće.
"Želiš li ti?" upitala sam u želji da mu udovoljim, kažem pravi odgovor. "Ja sam tebe prvi pitao."
"Radije bih išla kući." "Dobro. Ja isto."
Noć se ponešto razvedrila i kad su nas dovezli do mog ugla, ugledali smo nekoliko vatrometa kako se rasprskavaju u daljini iznad East Rivera. Plava, ružičasta i zlatna osvijetlile su grad za koji nam se čini da je samo naš. Držali smo se za ruke i zurili u nebo, promatrajući ga u tišini nekoliko minuta prije nego što smo ušli unutra i poželjeli laku noć Joseu koji sad već misli da mi je Dex dečko.
Otišli smo gore, svukli se i vodili ljubav. Ne umišljam to - svaki je put sve bolje. Poslije nijedno nije prozborilo niti se pomaknulo. Zaspali smo s isprepletenim nogama i rukama.
Ujutro sam se probudila točno u trenutku kad se svjetlo vratilo na nebo. Slušam Dexa kako diše i proučavam oštar obris njegova obraza. Oči su mu se najednom rastvorile. Lica su nam blizu.
"Hej, srce." Glas mu je hrapav od sna. "Hej", rekla sam blago. "Dobro jutro." "Kako to da si budna? Rano je." "Promatram tebe."
"Zašto?"
"Zato što volim tvoje lice", rekoh.
Izgleda iskreno iznenađeno mojom primjedbom. Kako je to moguće? Mora znati da je zgodan.
"I ja volim kako ti izgledaš", kaže. Obujmio me rukama, privukao na prsa. "I volim kakva si na opip."
Osjetila sam kako se rumenim.
"I kakvog si okusa", rekao je, ljubeći me po vratu i licu. Izbjegavamo usta, kako se to poslije spavanja i radi.
"Valjda je onda sve to skupa i logično." "Zašto?"
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Nešto posuđeno - Page 2 Empty Re: Nešto posuđeno

Počalji od Mustra Čet Apr 19, 2018 9:51 am

Nešto posuđeno - Page 2 Mini_3

"Pa zato..."
Sad diše teško i izgleda nervozno, gotovo preplašeno. Posegnula sam za kondomom u ladicu noćnog ormarića, ali povukao mi je ruku unatrag i pokrenuo se u meni pa opet rekao: "Zato".
"Zašto zato?"
Mislim da možda znam zašto. Nadam se da znam.
"Zato što, Rachel..." Pogledao me u oči. "Zato što te volim."
Izgovorio je te riječi točno kad sam ja pomislila na njih, boreći se protiv sve jačeg nagona da ih kažem prva. A sad ne moram.
Pokušavam zapamtiti sve vezano za ovaj trenutak. Pogled u njegovim očima, njegovu kožu pod prstima. Čak i kako svjetlo koso pada kroz rolete. To je trenutak koji nadmašuje savršenstvo, nadmašuje sve što sam ikad prije osjetila. Jedva ga mogu izdržati. Nije me briga što je Dex zaručen za Darcy ni što se šuljamo kao dvoje odmetnika. Nije me briga što mi zube treba dobro oprati i što mi je kosa raskuštrana i visi oko lica. Osjećam samo Dexa i njegove riječi i znam, bez ikakve sumnje, da je ovo najsretniji trenutak mog života. Glavom mi brzaju slike. Večeramo pod svjetlom svijeća, srčemo fini pjenušac. Sklupčani smo pokraj razbuktale vatre u staroj seoskoj kući u Vermontu s podom što škripi dok vani padaju pahuljice velike poput kovanica. Dijelimo ručak na pikniku u Bordeauxu nasred livade pune žutog cvijeća, gdje će mi dati starinski dijamantni prsten.
To bi se još i moglo dogoditi. Voli me. Ja volim njega. Što drugo još postoji? Jamačno se neće oženiti s Darcy. Ne mogu živjeti sretno do kraja života. Glas mi se vratio i uspjela sam mu uzvratiti one dvije riječi. Riječi koje jako, jako dugo nisam izustila. Riječi koje prije ovoga nisu ništa značile.
Ni jedno ni drugo nije se taj dan dotaknulo onog što smo rekli, ali osjećam to u zraku, svuda oko nas. Opipljivije je od teške vlage. Osjećam to po tome kako me gleda i kako izgovara moje ime. Mi smo par i naše su nas riječi lišile srama. U jednom trenutku, dok šećemo Central Parkom, uhvatio me za ruku. To je trajalo samo koju sekundu, pet ili šest koraka, ali osjetila sam navalu adrenalina. Što ako nas uhvate? Što onda? Djelić mene želi taj ishod, želi da naiđemo na Darcynu znanicu, kolegicu koja zbog posla čami u gradu pa se išla malo prošetati parkom. U ponedjeljak ujutro odigrat će doušnicu i reći Darcy da je vidjela Dexa s djevojkom, držali su se za ruke. Detaljno će me opisati, ali izgledam dovoljno generički da Darcy neće posumnjati u mene. A ako i posumnja, jednostavno ću zanijekati, reći da sam cijeli dan radila. Reći ću da uopće nemam ružičastu bluzu, koja je nova, ona je nikad nije vidjela. Podivljat ću od bijesa, a ona će se ispričati i onda vratiti na to kako je Dex vara. Odlučit će mu
dati nogu, a ja ću je poduprijeti, reći joj da je to pravi potez. Tako Dex neće morati ništa odlučiti ili poduzeti. Sve će drugi riješiti umjesto nas.
Došetali smo do rezervoara i kružimo oko njega, diveći se svim vidikovcima na grad. Prošli smo pokraj dječaka koji od glave do pete odjeven u vojničku odoru šeće ostarjelog beaglea, a zatim pokraj pretile žene koja dašće u sporom džogingu, dok joj laktovi nespretno strše. Izuzme li se to, na toj smo inače prometnoj stazi sami. Slušam kako nam šljunak hrska pod tenisicama dok hodamo u savršenom ritmu. Moja je čaša puna. Rezervoar, vidikovac, grad i svijet pripadaju Dexu i meni.
Tmasti su se oblaci dovaljali kad smo napokon izašli iz parka. Odlučili smo da se nećemo presvlačiti za večeru i krenuli ravno u Atlantic Grill, restoran blizu mog stana. Oboje smo raspoloženi za ribu, bijelo vino i sladoled od vanilije. Poslije večere otrčali smo do mog stana u prolomu oblaka, smijući se dok smo ulice prelazili po sredini i pljuskali kroz lokve što su se skupile na pločnicima. Ponovno u stanu, svukli smo mokru odjeću i jedno drugo otrli ručnikom, smijući se i dalje. Dex je obukao bokserice. Ja sam u jednoj od njegovih majica. Zatim smo pustili CD Billie Holiday i otvorili još jednu bocu vina, ovaj put crnog. Ispružili smo se na mom kauču gdje smo razgovarali satima, ustavši samo da operemo zube i prebacimo se u krevet na još jedno ugodno zajedničko spavanje.
A onda, kako to uvijek biva, vrijeme se najednom ubrzalo. I baš kao što mi je prva noć s Dexom nalikovala početku ljeta, strah od završetka našeg zajedničkog boravka podsjetio me na kraj kolovoza, kad bi one strašne reklame za fascikle što su navještavale povratak u školu zamijenile reklame s veselom svjetlokosom djecom koja kraj bazena piju Capri Sun. Dobro pamtim taj osjećaj: mješavinu tuge i panike. Tako se osjećam sada dok u subotu sjedimo na mom kauču, a popodne se pretapa u večer. Govorim sebi da ne smijem posljednju noć upropastiti tugom. Govorim sebi da ono najbolje tek slijedi. On me voli.
Kao da mi je pročitao misli, Dex me pogleda i reče: "Ozbiljno sam ono rekao." To je prva aluzija na našu svetu razmjenu.
"I ja isto." Ispunjava me silna čežnja i uvjerena sam da se sprema naš razgovor. Onaj razgovor poslije Dana nezavisnosti. Raspravljat ćemo o tome kako da nam ova ludost pođe za rukom. Kako ne možemo podnijeti da povrijedimo Darcy, ali da moramo. Čekam njegovu inicijativu. Taj razgovor treba početi on.
A tad je rekao: "Ma što da se dogodi, to sam ozbiljno mislio."
Njegove su riječi zazvučale kao da je netko povukao iglu preko ploče. Osjetila sam kako tonem, preplavila me mučnina. Zato se nikad, ama baš nikad ne smiješ ponadati. Zato ti čaša uvijek treba biti napola prazna. Pa kad se sve izjalovi, to te onda toliko ne pokosi. Želim zaplakati, ali zadržala sam smiren izraz lica, dala sebi psihološku injekciju botoksa. Ne smijem plakati, iz nekoliko razloga, a ponajviše zbog toga što ako me upita zašto plačem, neću moći uobličiti odgovor.
Borim se da spasim tu noć, da vratim idilični sjaj. Voli me, voli me, voli me, govorim sebi. Ali ne pomaže. Zabrinuto me pogledao. "Što ne valja?"
Odmahnula sam glavom pa me upitao opet, glas mu je blag. "Hej..." Podigao mi je bradu, pogledao me u oči. "Što je?"
"Samo sam tužna." Glas mi izdajnički podrhtava. "Ovo nam je posljednja noć." "Nije nam ovo posljednja noć."
Duboko sam udahnula. "Nije?" "Nije."
Ali slabo je to objašnjenje. Što znači "nije"? Da ćemo ovako nastaviti još nekoliko tjedana? Do noći prije njihove probne svadbene večere? Ili želi reći da je ovo tek naš početak? Zašto ne može biti precizniji? Ne mogu se natjerati da ga pitam. Bojim se njegova odgovora.
"Rachel, volim te."
Usnice su mu ostale izvijene na kraju posljednje riječi, a ja sam se nagnula da ga poljubim. Moja je reakcija poljubac. Te mu riječi neću uzvratiti dok ne obavimo naš razgovor. Ma baš sam mu očitala lekciju!
Ljubimo se na mom kauču, nakon čega slijedi otkopčavanje smičaka i gumba uz pokušaj da iz trapera kliznemo elegantno, Što je neizvedivo. S puta uklanjamo razne Timesove rubrike i bacamo ih na pod. Lijek za svaku boljku, prošlo mi je glavom - panaceja.
Vodimo ljubav, ali nisam se uživjela. Razmišljam, razmišljam, razmišljam. Osjećam kako mi kotačići u mozgu zuje i okreću se kao u švicarskom satu. Što će on učiniti? Što će se dogoditi?
Kad sam se drugo jutro probudila pokraj Dexa, začula sam kako govori "ma što da se dogodi". Ali za vrijeme sna moj je mozak nanovo obradio značenje njegovih riječi i našao savršeno logično objašnjenje: Dexter je samo htio reći, kakvo god sranje da nas snađe, bez obzira na to što Darcy kaže ili učini, ako nam bude potrebno da se neko vrijeme razdvojimo nakon Što se proliju krv i žuč, on će čekati dok me ne bude mogao voljeti i sve će se dobro završiti. Sigurno je na to mislio. Ali svejedno. Želim da mi to i kaže. Pa mora reći još nešto prije nego što se vrati na Upper West Side.
Ustali smo, zajedno se istuširali i otišli u Starbucks. Već imamo raspored. Jedanaest je. Darcy i svi ostali uskoro će se vratiti. Odbrojavamo minute, a još nikakvog razgovora, nikakvih zaključaka. Popili smo kavu pa svratili u prodavaonicu igračaka. Dex mora kupiti dar za dijete prijatelja s posla. Samo mali znak pažnje, kaže. Ne mogu odlučiti uživam li u osjećaju što smo se toliko uhodali da zajedno odrađujemo obveze ili se ljutim što naše trenutke koji se tope tratimo na ovaj nasumični zadatak. Više ovo potonje. Samo se želim vratiti da nekoliko trenutaka preostane za nas. Da mi može iznijeti svoj plan.
Ali Dex razgleda razne igračke i knjige, pila me za mišljenje, odvagujući odluku koja nema ama baš nikakvu važnost u cjelokupnoj situaciji. Napokon se odlučio za plišanog zelenog triceratopsa sa stripovskim izrazom lica. Ja to ne bih odabrala za novorođenče, ali divim se njegovoj sigurnosti. Nadam se da će podjednako siguran biti i što se tiče nas.
"Sladak je. Zar ne?" pita me, naherivši mu glavicu. "Meden."
A onda, baš kad se spremao platiti dinosaura, pogled mu je pao na plastični koš pun drvenih kockica. Izabrao je dvije crvene s točkama nanesenim zlatnom bojom i pokazao ih na otvorenom dlanu. "Koliko stoji par kocaka?"
"Četrdeset i devet centa kocka", reče muškarac za blagajnom. "Bagatela. Uzet ću ih."
Izašli smo iz trgovine i šećemo prema mom stanu. Ljudi se hrpimice vraćaju u grad; promet se vratio u normalan tempo. Još malo pa ćemo stići u moju ulicu. Dex vrećicu s dinosaurom drži u desnoj ruci, a kocke u lijevoj. Usput ih trese. Pitam se boli li i njega želudac koliko mene.
"O čemu razmišljaš?" pitam ga. Želim dugačak odgovor koji će verbalizirati sve o čemu razmišljam.
Želim potvrdu, neki mali tračak nade.
Slegnuo je ramenima, obliznuo usnice. "Ni o čemu posebno."
HOĆEŠ LI SE OŽENITI S DARCY? Riječi grme u mojoj glavi. Ali ništa nisam rekla, zabrinuta da ne bi bilo strateški mudro izvršiti pritisak na njega. Kao da bi moglo presuditi ono što ću reći ili prešutjeti dok se naši zajednički trenuci bliže kraju. Možda je to zaista tako krhko - toliko je tanka nit o kojoj visi sudbina troje ljudi.
"Voliš li kockati?" pita Dex, proučavajući svoje kocke dok i dalje hoda. "Ne", rekla sam. Kakvog li iznenađenja. Rachel je ziherašica. "A ti?"
"Da", reče. "Volim craps. Šest mi je sretan broj - četvorka i dvojka. Imaš li ti svoje sretno bacanje?" "Ne... Pa sad, volim par šestica", odgovorila sam, nastojeći prikriti svoj očaj. Očajne žene nisu
privlačne. Očajne žene gube. "Zašto par šestica?"
"Ne znam", kažem. Ne da mi se objašnjavati da je to poteklo iz toga što sam s ocem igrala triktrak dok sam bila mala. Dozivala bih par šestica i uvijek kad sam ih bacila, on bi mi rekao da sam Boxcar Willy. I dan-danas ne znam tko je Boxcar Willy, ali uživala sam kad me tako oslovljavao.
"Da ti bacim par šestica?""Da", rekla sam i pokazala na prljavi pločnik da mu ugodim. "Hajde."
Stali smo na uglu Sedamdesete i Treće. Autobus je proteturao pokraj nas, a žena s djetetom umalo da se nije kolicima zabila u Dexa. On kao da je zaboravio na sve i svakog oko sebe, trese kocke objema rukama s izrazom napete koncentracije na licu. Da ga vidim istog takvog, samo u Atlantic Cityju odjevenog u poliester i sa zlatnim lancem, zapitala bih se riskira li kuću i životnu ušteđevinu.
"U što se kladimo?" pitam.
"Kladimo? Mi smo na istoj strani, srce", rekao je s naglaskom kao da je iz Queensa pa jako puhnuo u kocke, a glatki su mu obrazi nabreknuli kao dječačiću koji gasi svijeće na rođendanskoj torti.
"Da si mi smjesta bacio par šestica." "A ako ih bacim?"
Pomislila sam u sebi, baci par šestica i završit ćemo zajedno. Nema vjenčanja s Darcy. Ali umjesto toga rekla sam: "To će nam donijeti sreću."
"Dobro onda. Par šestica, prema narudžbi." Liznuo je usnice i jače protresao kockice.
Sunce mi sja u oči dok on kockice baca u zrak, lagano ih hvata pa dramatično spušta ruku prema zemlji kao da se sprema zakotrljati kuglu prema čunjevima. Otvorio je šaku a prste stisnuo dok su kocke odzveketale na beton nasred prometnog manhattanskog raskrižja.
Jedna se crvena kocka odmah okrenula na šesticu. Srce mi je zaigralo pri pomisli, što ako? Čučimo nad kockicom što se zaustavila i nad njezinom uzvrtjelom blizankom koja se oko svoje osi okreće čitavu vječnost. Sve i da hoćeš kockicu baciti da se tako dugo vrti, ne bi uspio. Ali eto ga, okrenula se na bridu, u kovitlacu zlatnih točkica i crvene podloge. A onda je počela sve više i više usporavati i uredno se spustila pokraj prve. Dva reda po tri točkice na drugoj kocki.
Par šestica.
Boxcar Willy.
Tako ti svega, pomislih... Nema vjenčanja s Darcy...Htio je razgovarati o "ma što da se dogodi" kao da time upravlja netko odozgo; e pa, izvoli. Eto ti sad. Par šestica. Naša sudbina.
Podigla sam pogled s kocki prema Dexu, dvoumeći se bih li mu rekla za što je zapravo bacao. Pogledao me s lagano otvorenim ustima. Oči su nam se vratile na kocke kao da smo se možda prevarili.
Kolika je vjerojatnost da se to dogodi?
Hm, to bi bilo točno jedan od trideset i šest. Tik ispod tri posto.
Dakle, nije da je tu posrijedi omjer od jedan prema milijun. Ali ta statistika navodi na krivi trag kad se ukloni iz našeg konteksta. Mi smo došli do kraja presudnog, znakovitog zajedničkog vikenda. Upravo u času kad su nas minute dijelile od toga da svatko pođe svojim putem (za danas? zauvijek?), Dexter je iz hira kupio kockice, igrao se njima, umjesto da ih spremi u vrećicu sa svojim plišanim dinosaurom, i dao oduška dječačkom kockaru u sebi. Poduprla sam ga u tome, iako nisam bila raspoložena za igre. A onda sam odlučila, doduše u sebi, za što će bacati. A on je bacio par šestica! Kao da želi reći, za nas nema zime, srce.
Pogledala sam njegove kocke za devedeset i osam centa (plus porez) s poštovanjem kakvo inače imaš prema kristalnoj kugli u raskošno tapeciranoj prostoriji s najboljom svjetskom gatarom, izboranom od perzijskog sunca, koja ti je upravo rekla kako je bilo, kako jest i kako će biti. Čak je i Dex, koji ne zna što nam je upravo zapečatio, zadivljen pa mi kaže da me mora odvesti u Atlantic City, Vegas, i da bismo bili opak tim.
Upravo tako.
Nasmiješio mi se i rekao: "Eto tvoje sreće, srce."
Nisam ništa rekla, samo sam pokupila kockice i ugurala ih u prednji džep kratkih hlača. "Kradeš moje kocke?"
Naše kocke.
"Trebam ih", rekoh.
Vratili smo se u moj stan gdje je pokupio stvari i oprostio se.
"Hvala ti na fenomenalnom vikendu", kaže, a lice mu je sad odraz moga. I on je tužan.
"Da. Bilo je lijepo. Hvala ti." Zauzela sam pozu samouvjerene djevojke. Zagrizao je donju usnicu. "Moram natrag. Ma koliko da to ne želim." "Da. Trebao bi ići."
"Nazvat ću te uskoro. Kad god stignem. Čim stignem." "Dobro." Kimnula sam.
"Dobro. Bok."
Nakon jednog poljupca za kraj otišao je.
Sjela sam na kauč, stisnuvši kockice u šaci. Tješe me - bacanje vrijedi gotovo jednako kao razgovor. Možda i više. Nismo razgovarali zato što je sve toliko očito. Volimo se i suđeno nam je da budemo zajedno, a kockice su sve potvrdile. Pobožno sam ih stavila u njegovu praznu kutijicu od Altoidsa s cimetom, ugnijezdivši ih u bijelu papirnatu oblogu sa šesticama i dalje okrenutim prema gore. Dodirnula sam redove točaka, nalik obrnutom Brailleovu pismu. Govore mi da ćemo biti zajedno. To je naša sudbina. Vjerujem u to cijelim svojim bićem. Spustila sam poklopac limenke i gurnula je uz podnožje moje vaze pune ljiljana koji se još ne daju. Kockice, limenka, ljiljani - napravila sam oltar našoj ljubavi.
Bacila sam pogled po svojoj čistoj, dotjeranoj garsonijeri, savršeno urednoj osim mog nepospremljenog kreveta. Plahte su se posložile uz madrac, naznačivši nejasan obris naših tijela. Želim opet biti ondje, osjećati se bliže njemu. Zbacila sam sandale i otišla do kreveta, zavukla se pod pokrivače koje je rashladio klima-uređaj. Ustala sam, navukla rolete i stisnula daljinski na liniji. Zapjevušila je Billie Holiday. Vratila sam se u krevet, odmigoljila prema dnu i stopalima se zakvačila za rub madraca. Puštam da mi se osjetila ispune Dexom. Vidim njegovo lice, osjećam ga uza se.
Pitam se je li već stigao kući ili još čepi u gradskom prometu. Hoće li Darcy pozdraviti poljupcem? Hoće li mu njezine usnice djelovati čudno i nepoznato nakon što je cijeli vikend ljubio moje? Hoće li ona naslutiti da nešto ne valja i neće moći točno odrediti što se promijenilo, a neće joj biti ni nakraj pameti da bi njezina kuma i par kockica mogle imati neke veze s odsutnim pogledom njezina zaručnika?
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Nešto posuđeno - Page 2 Empty Re: Nešto posuđeno

Počalji od Mustra Čet Apr 19, 2018 9:51 am


Nešto posuđeno - Page 2 Immer-wieder-sonntags-_L-_Dk97xt


Petnaest

Hillary je sutradan stigla na posao nešto prije jedanaest, u zgužvanim hlačama i oguljenim crnim sandalama. S nožnih joj se noktiju lak dobrano sastrugao pa joj palac nalikuje na zdepastu lizalicu. Nasmijala sam se i odmahnula glavom, a ona je pljusnula u svoju uobičajenu stolicu u mom uredu.
"Što je tako smiješno?"
"Tvoja garderoba. Otpustit će te."
Naš je ured nedavno promijenio propise o odjeći, prešavši sa stroge na poslovnu ležernu garderobu, pod uvjetom da nema kontakata s klijentima. Ali prilično sam sigurna da glavni partner nije na umu imao Hillarynu kombinaciju kad je u dopisu spomenuo "primjerenu poslovnu ležernost".
Slegnula je ramenima. "Kad bi me bar otpustili... Dobro. Dakle, da čujem o vikendu. Do zadnjeg detalja."
Nasmiješila sam se. "Tako dobro?"
Rekla sam joj da nam je bilo fantastično. Rekla sam joj da smo išli u Balthazar i Atlantic Grill i za našu šetnju po parku i kako je lijepo bilo provoditi toliko vremena s Dexom. Nadam se da ću uspjeti izbjeći očito pitanje budem li dovoljno govorila.
"I hoće li ga on otkazati?" E, upravo to.
"Pa nisam sigurna."
"Nisi sigurna? Znači, rekao je da razmišlja o tome?" "Pa nije."
"Ne razmišlja o tome?"
"Pa... Nismo to izrijekom spomenuli." Trudim se da ne ispadne kao da se branim.
Naborala je nos. A onda se tupo zabuljila u mene. Pitam se ima li njezino negodovanje više veze s mojom pasivnošću ili s njezinom sve dubljom sumnjom da Dex radi budalu od mene. Prvo možda i jest istina, ali potonje nije. "Mislila sam da ćete vas dvoje konkretno raspravljati", rekla je namršteno.
"I ja isto, ali..." "Ali što?"
"Ali rekao mi je da me voli", rekoh. Nisam namjeravala povjeriti taj intimni detalj, ali imam osjećaj da moram.
Izraz Hillaryna lica trunčicu se promijenio. "Da?" "Da."
"Je li bio pijan?"
"Nije! Nije bio pijan", rekla sam, bacivši pogled na monitor svog računala, u nadi da ću dobiti e- poruku od Dexa. Nismo još razgovarali od njegova odlaska jučer.
Nije uvjerena. "Jesi li ti to rekla njemu?" "Da, rekla sam mu. Jer ga volim."
S poštovanjem je odšutjela nekoliko sekundi. "U redu. Dakle, volite jedno drugo. Što sad? Kad će riješiti tu sitnicu oko prekida?"
Zasmetao mi je frivolni opis zapreke koja ga je očekivala. "Teško da se otkazivanje vjenčanja i raskid duge veze može nazvati sitnica oko prekida."
"Kako god hoćeš. Kad će on to učiniti?"
Zabolio me želudac kad sam opet ponovila da ne znam. U napasti sam da Hillary kažem za kockice, ali zadržala sam to za sebe. To se tiče Dexa i mene. Uostalom, ta priča ne bi ostavila dobar dojam, a vjerojatno bih izazvala njezino zgražanje jer se oslanjam na kockice umjesto da pitam izravno.
Pročistila sam grlo. "I je li ga Darcy uopće spominjala?"
"Nije baš... Ali moram priznati, posustala sam u svom izviđačkom zadatku. Imam dobro opravdanje." Nacerila se.
"Koje ti je opravdanje?" "Upoznala sam nekoga!"
"Ma daj! Koga? Poznajem li ga?"
"Ne. Živi u Montauku. Zove se Julian. Rachel, nisam vjerovala u cijelu onu priču o srodnoj duši dok nisam upoznala njega."
"Kreni od početka", kažem joj. Zaljubljenom je najbolja publika zaljubljeni.
Rekla mi je da ima trideset i sedam godina, pisac je, nikad se nije ženio. Upoznala ga je na plaži. Išla je prošetati, on je išao prošetati. Oboje su bili sami, išli su u istome smjeru. On je zastajkivao da prouči školjke pa ga je ona napokon sustigla i predstavila se. Na kraju su otišli u njegovu kuću gdje joj je napravio salatu od rajčica, mozzarelle i bosiljka. Rajčica i bosiljka iz svog vrta, svježe mozzarelle. Kaže da nisu mogli prestati razgovarati - da je genijalan, zgodan, osjećajan.
"Jesi li ga vidjela poslije tog dana?"
"O, da. Družili smo se cijeli vikend... Rach, kao da smo preskočili sva sranja. Teško je to objasniti....
Jednostavno smo već zajedno. Fenomenalan je." "Kad ga mogu upoznati?"
"Dolazi ovaj vikend. Možeš ga tad upoznati." "Jedva čekam."
Drago mi je zbog nje, ali malo sam zavidna. Pretpostavljam da Julian nije zaručen. Les je nazvao i omeo naš trenutak. Nisam se javila, nisam imala snage suočiti se s njime. Čini se da se ni Hillary ne može maknuti iz stolice i otići u ured provjeriti svoje poruke. Naš ured i sve radilice u njemu mogu pričekati. Mi razgovaramo o ljubavi.
Nakon što je Hillary izašla iz mog ureda, ponovno sam se prepustila opsjednutosti Dexom, čekajući e- poruku ili poziv. Kad je telefon napokon zazvonio, poskočila sam.
Ali to je samo Darcy, pita jesam li slobodna za ručak.
Rekla sam joj da jesam. Mrska mi je pomisao da ću je vidjeti, ali moram znati što se događa. Možda joj je Dex nešto rekao.
Našle smo se u Naplesu, restoranu u predvorju zgrade Met -Lifea. Red je pa sam predložila da odemo prekoputa u zalogajnicu. Rekla je da neće, da umire za pizzom. Dobro, rekla sam, čekat ćemo stol. Na njezinu licu tražim moguće tragove prekida. Ništa novo, iako joj je sunce još više izblijedilo kosu. Nosi je u niskom, urednom konjskom repu. Akvamarinske naušnice njišu joj se tik ispod resica.
"Imam nešto po licu?" upitala je Darcy, otrvši obraze. "Samo sam gledala tvoje naušnice. Lijepe su. Jesu li nove?" "Nisu. Dex mi ih je davno poklonio."
"Kada? Za tvoj rođendan?"
"Ne... Ne mogu se točno sjetiti. Nije bio neki povod."
Preplavila me ljubomora, ali govorim sebi da se otad štošta promijenilo. Darcy me pita kako sam provela vikend.
"Dobro", rekla sam. Srce mi je zaigralo od same pomisli. "Znaš već. Hrpa posla... A ti?" "Fenomenalno. Trebala si biti ondje. Odlični tulumi. Odlični bendovi u Talkhouseu. Ajme, tako je
dobro bilo. Ti i Dex baš ste našli raditi za pogrešan vikend."
Ti i Dex. Ti i Dex. Ti i Dex.
"Je li Dex morao cijelo vrijeme raditi?" pitam, za svaki slučaj. Okrenula je očima. "Da, uvijek ista priča. Udajem se za radoholičara." "Nije on kriv zbog toga što mora raditi."
Ili zbog toga što osjeća.
"Da, da, da", kaže ona. "Ali kladim se u što god hoćeš da se dobrovoljno javi za pola onog što mu utrpaju da radi. Kunem se da u tome uživa. To mu da je osjećaj važnosti." U glasu joj je primjesa zlobe. Možda joj je ovo uvod u priču o tome kako su se strašno posvađali.
"Misliš?"
"Znam", rekla je dok su nas vodili do stola vani. "A ti valjda znaš da je Hillary upoznala tipa, je li tako?"
"Da, rekla mi je. Jesi li ga upoznala?" "Nakratko."
"Kako ti se učinio?"
"Ne izgleda loše. Nije moj tip - previše umjetnička furka. Ali svejedno je prilično zgodan. Čudima nikad kraja."
"Što želiš time reći?" upitala sam, iako dobro znam da želi reći kako je malo vjerojatno da Hillary može upoznati zgodnog muškarca.
"Pogledaj je. Uopće je nije briga kako izgleda. Rijetko se kad i ponaša kao žensko." "Meni je ona lijepa."
Darcy mi je pogledom poručila da se saberem.
Pomislila sam na Hillaryne zgužvane hlače i zguljeni lak na nogama. "To što nije slatkasti tip žene ne znači da nije privlačna."
"Prešla je tridesetu. Treba početi stavljati šminku. Ta sranja s prirodnim izgledom iz mode su izašla u sedamdesetima."
"Pa Julian se očito ne slaže."
"Da, e pa, vidjet ćemo koliko će to potrajati." Rekla je, umočivši kruh u tanjur s uljem.
Da, e pa, vidjet ćemo koliko ćete još ti i Dex potrajati. Sjetila sam se crvenih kockica, gurnutih na sigurno u limenku Altoidsa, i istog me časa obuzelo kajanje. Ne želim je povrijediti. Voljela bih da Dex
i ja nekako možemo biti zajedno, a da ne povrijedimo Darcy. Zašto se do sretnog kraja tako teško dolazi? Ponovno sam se usredotočila na Hillary i Juliana. "Mislim da joj se stvarno sviđa", kažem.
"A-ha", rekla je, okrenuvši očima. "Znaš valjda da njezin bivši ima novu curu, je li?" "Da. Naravno da to znam. Fućka joj se za Coreyja. A i ona je njega napucala, sjećaš se?"
"Pa. Da. Ali onda je on prohodao s dvadesettrogodišnjim komadom i počeo paradirati po Talkhouseu njoj pod nosom... I tad je ona najednom postala silno uvjerena da je Julian čovjek za nju. Slučajnost? Ne bih rekla."
Rekla sam joj da mislim kako je zlobna. "Prestani joj kvariti veselje."
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Nešto posuđeno - Page 2 Empty Re: Nešto posuđeno

Počalji od Mustra Čet Apr 19, 2018 9:51 am

Nešto posuđeno - Page 2 Image_bb

"Dobro. U redu. Briga me. Nova tema", Darcy će, otrvši ubrusom kut usta. "Kad si zadnji put razgovarala s Marcusom?"
"Negdje prošli tjedan."
Nagnula se naprijed i rekla mi da me spomenuo nekoliko puta tijekom vikenda.
"Baš lijepo", rekla sam, i dalje ne mičući pogleda s jelovnika. Marcus mi se čini kao pradavna prošlost.
Napravila je grimasu. "Zašto si tako mlaka prema njemu? Zar ti nije zgodan?" "Je. Zgodan mi je", kažem.
Naš je konobar došao za stol da primi narudžbe. Darcy je zatražila pizzu. Ja sam mu rekla da bih htjela salatu cezar.
Darcy se pobunila. "Zar ne želiš nešto obilnije od salate?"
Vidim da je iritira što sam ja naručila salatu a ona pizzu. Voli kad lagano jelo naručuje ona. Pa sam je umirila i rekla: "Salata cezar je zasitna i zapravo jako deblja."
"Pa, morat ćeš pojesti malo moje pizze. Ne mogu sve pojesti sama." Govori meni, ali to je namijenjeno konobarovim ušima.
Nasmiješio joj se. Lice joj je poprimilo izraz srdačnosti i otvorenosti. Uhvatila sam je kako lijevu ruku sklanja pod stol da joj ne vidi prsten.
Kad se okrenuo da će otići, rekla je: "I možete li pripaziti da mi ne zagore dno pizze! Neki put im dno zagori. A ja volim kad mi je pizza - kako bih to rekla - slabo pečena." Prebacila je konjski rep na prednju stranu ramena.
Nasmijao se i namignuo. "Nema problema."
"Premlad je za tebe", rekla sam, ne obazirući se na to što me je još mogao čuti. "Što je?" rekla je nedužno. "Ma mo-lim te. Nisam očijukala."
Prije nego što pokrene drugu temu, moram utvrditi je li se kod kuće nešto već zakuhalo. "Što ste odlučili za CD-e?"
"CD-i?" Zbunila se. "A, da, to. Nisu mi uopće pali na pamet. Ovaj sam vikend napravila predah od planova za vjenčanje. Uostalom, mislim da ti CD-i zahtijevaju previše truda. Možda ipak izaberem bademe ili peperminte. Izrađuju one slatke limenke Altoidsa u obliku srca. Možda to uzmemo. Znaš koliko Dex voli te Altoidse."
"Mmm... Nisam to znala." "Da", rekla je. "S cimetom."
Dexter nije nazvao do kasno te noći, a ja sam poziv propustila jer sam pregledavala dokumente u dvorani za sastanke. Njegova je poruka kratka: "Zdravo, Rach. Oprosti Što nisam zvao danas... Cijeli dan imamo opsadno stanje jer se spremamo za tu prezentaciju u četvrtak. Stvarno sam dio tog posla trebao obaviti preko vikenda... Iako ne bih postupio drukčije. Vrijedilo je toga jer sam bio s tobom. Nedostaješ mi. Čujemo se uskoro."
Nakon njegove poruke osjećam se šuplje. To je sve? Sažetak njegova radnog rasporeda? A upotrijebio je ni manje ni više nego iritantni bankarski izraz kao što je "opsadno stanje". Još samo fali da mi kaže da "jedva može nos promoliti" - jedna u nizu bankarskih fraza u značenju "silno sam zauzet". A što je još važnije, uopće nije spomenuo Darcy, kad ću ga opet vidjeti, ništa. Samo da mu
nedostajem. Imam osjećaj kao da mi izmiče, kao da se moja prilika za sreću topi. Počela me hvatati panika, ali onda sam zapovjedila sebi da budem strpljiva. Dex će povući pravi potez. Na kraju će biti sa mnom.
Dexa sam naposljetku vidjela u četvrtak navečer. Stigao je k meni kasno, iscrpljen od posla. Razgovarali smo nekoliko minuta prije nego što je zaspao s glavom u mom krilu dok sam ja gledala reprizu Obitelji Soprano. Tony opet vara Carmellu. Neizmjerno i bezrezervno suosjećam s njome, što je ironično jer je ona supruga, a ne ona druga žena. Pomislila sam na Darcy, usporedila naše osjećaje prema Dexu. Ona ga ne voli kao ja. To jednostavno nije moguće. To će biti moja posljednja racionalizacija u samoj završnici.
Poslije ponoći lagano sam ga prodrmala, rekla mu da bi vjerojatno trebao kući. Nevoljko se složio i ponovio mi koliko mu je žao zbog ludnice na poslu. Rekla sam mu da shvaćam, da znam kako je to. Poljubio me uz dug zagrljaj. A onda opet krenuo k Darcy. Dok je izlazio, upitala sam što radi preko vikenda. Pokušala sam ostaviti nonšalantan dojam, ali u dubini duše hvatam se za slamke, u nadi da će mi udijeliti nekoliko sati.
"Moj tata i njegova žena dolaze u posjet. Nisam ti to rekao?" "Ne. Ne. Nisi. Ali lijepo je to. Što ćete raditi?"
"Ma ono, ništa posebno. Večere. Možda mjuzikl."
Zamislila sam njih četvero na izlasku. Boli me što ne mogu upoznati njegova oca, što samo joj više podcrtava srž stvari: nisam s Dexom. Ja sam ona druga žena. Pomislila sam na sve one druge žene koje tu i tamo zapadne četvrtak navečer, ali nikad blagdani ili posebne obiteljske prigode ili važne poslovne večere. Isključene su onda kad je zaista važno. A tad sam pomislila kako Dex meni čak i nije nudio ništa od tih jamstava, lažnih ili ikakvih, koje ona druga žena u filmu uvijek dobije. Ništa osim dva "volim te" i crvenih kockica.
U subotu navečer Hillary me nagovorila da se pridružim njoj i Julianu. Peče me savjest što sam im se prikrpala na večeru, ali pristala sam jer nisam željela ostati sama sa svojim mislima o Dexu. Proganjao me je ugodni obiteljski vikend, Dex kako se smješka usred neizbježnog čavrljanja o vjenčanju, pretvarajući se da sve za njegovu svadbu ide prema planu. Možda i ide prema planu. Nemam pojma što se događa, a čekanje i neizvjesnost mnogo je teže podnijeti nakon našeg zajedničkog vikenda.
Pa sam se tako odvukla u Gramercy da se s Hillary i Julianom nađem u talijanskom restoranu I Trulli. Sjedimo za malenim okruglim stolom u prekrasnom stražnjem vrtu, okruženom zidovima od pješčenjaka, dok se nad nama nadvija komadić modrog neba. Patio osvjetljavaju svijeće, a sitne bijele svjetiljke upletene su među grane stabala. Ugođaj je da ne može biti romantičniji. Ako se zanemari da sam ja višak. Nakon petnaest minuta znam da mi se Julian sviđa. Uopće ne afektira, ali govori polako, pomno bira riječi - umjesto "više mi se sviđa" govori "dajem prednost", "lijepo" umjesto "zgodno" i "ishodište" umjesto "početak". To su jednostavne alternative, ne kićene rječničke stavke, pa znam da se ne razmeće. (Jednom sam izašla s muškarcem koji je u jednoj večeri upotrijebio riječi "blagotvoran", "švelja" i "slatkorječiv". Odbila sam njegov poziv za drugi izlazak iz straha da će se pojaviti s kravatom Ascot oko vrata.) I iako Julian nije naočit u uobičajenom smislu, sviđa mi se kako izgleda. Njegova kovrčava. podulja kosa, preplanula koža i tamnosmeđe oči podsjetile su me na portugalskog ribara.
Promatram Juliana kako se smije nečemu što je Hillary upravo rekla, nagnuvši se prema njoj. Nitko ne bi rekao da su se upoznali prije tek tjedan dana. Njihova je interakcija tečna i prirodna, a ona ne radi ništa od onog što žene rade u početnim fazama veze. Dvaput ga je pitala ima li špinata za zubima, svoju je tjesteninu pojela do zadnjeg komadića, a onda inzistirala da naručimo desert.
Uz kriške torte od sira Hillary i ja govorimo Julianu koliko mrzimo svoje poslove. On pita zašto jednostavno ne damo otkaz.
Mi kažemo da to nije tako lako, zlatne lisičine, otplata zajmova, bla, bla, bla. A uostalom, što bismo drugo radile? On me pogledao i pitao, da, što biste drugo radile? Bacila sam pogled prema Hillary u želji da ona odgovori prva.
"Hill bi otvorila trgovinu antikviteta", rekao je, dodirnuvši joj zapešće. "Je li tako?"
Hillary mu se nasmiješila. Već su pretresli svoje snove. Dala bih se okladiti da će ona svoju trgovinu otvoriti u centru Montauka.
"Dakle, što je s tobom, Rachel?" ponovno me pita Julian, a njegove me tamne oči proučavaju.
To je pitanje uobičajeno u razgovorima za posao u odvjetničkom uredu, zajedno sa "Zašto ste odlučili studirati pravo?", na što ti izbaciš prigodni odgovor o služenju pravdi, a zapravo misliš Zato što sam štreberski tip koji je naviknuo davati sve od sebe, a nema pojma što bi drugo radio; studirala bih medicinu, ali od krvi mi je muka.
Rekla sam mu da ne znam, posramljena tom istinom.
"Možda bi to brže zaključila da daš otkaz", rekao je Julian svojim smirenim glasom. "Siromaštvo, glad - to ti razbistri glavu."
Moj mobitel je zazvonio. Zvuk nam je zaparao uši. Ispričala sam se, rekla kako sam mislila da sam ga isključila prije večere. Možda je Dex. Možda se iskrao na WC da me nazove.
"Tko je?" pita, Hillary. Vidim da se i ona pita je li to Dex. "Nisam sigurna."
"Pa pogledaj", rekla je. "Ne smeta nam, je li tako?" Julian je slegnuo ramenima. "Nimalo."
Ne mogu odoljeti. Izvadila sam telefon iz torbice i preslušala poruku. To je samo- Marcus. Kaže da zna da je kasno, ali da ga je zanimalo što radim.
"Marcus", rekla sam, ne uspjevši prikriti razočaranje.
Hillary je podsjetila Juliana tko je Marcus-onaj iz naše kuće. Kimnuo je, rekao da naravno da ga se sjeća.
"Zašto ga ne nazoveš? Pozovi ga da dođe", rekla je. "Naručit ćemo još bocu vina."
Lijepo od nje što to nudi, ali vidim da je spremna privesti kraju zajednički dio večeri. A ja više ne želim milostinju. Odbila sam, rekla da sam umorna, da je večera bila krasna, ali da stvarno moram kući. Julian je uhvatio pogled naše konobarice i gestom kao da piše po zraku zatražio račun.
Kad smo izašli iz restorana, Hillary me pitala hoću li na taksi. Rekla sam joj da neću, da mislim da
ću prošetati.
"Četrdeset i nešto ulica?" "Večer je lijepa."
Oprostili smo se kod Dvadeset i sedme i Lexa. Julian me poljubio u obraz. Otprilike je moje visine, čitavih pet centimetara niži od Hillary. Začudila sam se što Darcy nije to spomenula. Kažem Julianu da mi je drago što sam ga upoznala. Također, rekao je, i da se nada da će me vidjeti u Montauku. Zagrlila sam Hillary i ushićeno joj se nasmiješila da joj dam do znanja kako svesrdno odobravam njezina novog dragog. Dok sam kretala kući, shvatila sam da iako se iskreno veselim zbog Hillary, zbog njezine se propupale veze osjećam još ispraznije, još osamljenije.
Raspoložena četvorka sad vjerojatno izlazi iz kazališta, odlazi nekamo na finu večeru, šeću avenijama, smiju se i pjevaju najzaraznije melodije iz mjuzikla. Ogorčenost je navrla u meni. Da sad imam kockice sa sobom, bacila bih ih u jarak.
Nastavila sam prema Trećoj, bacivši pogled na sat. Tek je prošlo deset i najednom mi se ne ide kući. Razmišljam o tome da uzvratim poziv Marcusu, zabrinuta da to ne bi bilo pošteno i da bih ga samo iskoristila da prebolim Dexa. Ali toliko sam nesretna i srdita da svejedno okrećem Marcusov broj.
Javio se nakon što je jedanput zazvonilo. "Što radiš?" pitam.
"Hej! Dobila si moju poruku?"
"Da, jesam. Bila sam na večeri. U tvom sam kvartu. Hoćeš da se nađemo na piću?" "Rado. Gdje si?"
Rekla sam mu da sam na uglu Dvadeset i sedme i Treće. "Ondje kod Rodeo Bara?" Podigla sam pogled. Pogodio je koordinate. "Da, prekoputa je."
"Pa uđi unutra i naruči mi Pete's Summer Brew, može? Odmah dolazim."
Glas mu je živahan i veseo i izmamio mi je osmijeh. Rekla sam mu da ću biti za šankom i čekati ga s njegovim Pete'som.
Rodeo Bar je maksimum seljaštva koji Manhattan dopušta. Stare registracijske tablice uokviruju šank, a golemi preparirani bivol visi sa stropa. Ljuske kikirikija svuda su po podu.
"Hej, ljepojko", začula sam Marcusa iza sebe. "Je li ovo mjesto zauzeto?" Nasmijala sam se i rekla mu da nije, da neka samo izvoli. "Evo ti pivo." "I još je hladno", rekao je nakon dugog gutljaja. "Hvala."
"I drugi put." "I gdje si bila?" "I Trulli"
Kimnuo je u znak da zna gdje je to. "Zgodno. Jesi li bila na spoju?" upitao je, tobože ljubomorno.
Podigao je šaku kao da će postati nasilan prema muškarcu koji je ušao na njegov teritorij.
Nasmijala sam se. "Nisam. Bila sam s Hillary i Julianom, njezinim novim dečkom. Upoznao si ga prošli vikend, je li tako?"
"A da. Onaj tip kojeg je Hillary pokupila na plaži." Opet sam se nasmijala. "Tako nekako."
"I jest. Zbilja. Žestok potez."
"Hillary je po mnogočemu više slična muškarcu nego ženi", rekla sam, pomislivši kako ja nikad ne bih mogla tako pristupiti neznancu na plaži.
"Da", rekao je. "To je zapravo odlično. Ja još čekam da ti postaneš agresivna prema meni." Nasmiješila sam se. "Ma stvarno?"
"Da, stvarno." Nasmiješio se, pogledavši ravno u mene. "I tako", rekoh.
"I tako." Pomaknuo je ruku uz moju.
"Bijela sam", rekla sam, uspoređujući boju naše kože. "Sviđa mi se bljedoća", reče. "Ženstvena je."
"Da pojasnimo to malo," rekoh, "voliš agresivne žene koje izgledaju ženstveno?" Pucnuo je prstima po zraku i upro prst u mene. "Točno tako. Zadovoljavaš li uvjete?"
Nasmijala sam se i otpila pivo, pitajući se hoće li me Marcus večeras poljubiti. Ako me poljubi, mogla bih mu uzvratiti. Možda čak s užitkom. "Ako ne možeš biti s onim kojeg voliš..."
Ispili smo pivo. Meni je dojadila country glazba pa sam pitala Marcusa je li spreman za polazak. Rekao je, naravno, želim li u neki drugi bar? Jesam li bila u Aubetteul? To je samo nekoliko ulica dalje.
"Da. U istoj ulici kao I Trulli, je li tako?"
"Da. Bio sam ondje samo preko tjedna pa ne znam hoće li valjati. Ali imaju fenomenalne martinije od jabuka koji bi ti sigurno savršeno sjeli. Ide li ti se?"
Nasmijala sam se. Otkud on zna što bi meni savršeno sjelo? Dex mi savršeno sjeda. "Može. Idemo." Brzo smo odšetali do Aubettea, prošli pokraj mišićavog vratara u crnom na ulazu. Ušli smo unutra. Okupljene je teško definirati - među one koji žive izvan Manhattana umiješala se natruha europskog pozerstva. Krenula sam za Marcusom prema baru s cigarama otraga i sjela kraj njega na prošiveni kožni kauč s visokim naslonima za ruke. Ugodno je, ali s Dexom bi bilo ugodnije. Potisnula sam ga iz
misli.
"Što želiš?"
"Martini od jabuka." Osjećam kako mi crno vino i pivo putuju prema glavi. Vjerojatno mi nije pametan potez taj martini, ali nije me briga.
"Nećeš požaliti. Evo me odmah. "
Vratio se s mojim martinijem od jabuka i čašom viskija za sebe. "Kakav je?" pita nakon što sam otpila.
"Fin je."
"Istog je okusa kao bomboni Jolly Rancher, zar ne?" Srknula sam još jedanput. "Da. Jest. Hoćeš gutljaj?"
Otpio je iz moje čaše, a onda obliznuo usnice i pogledao me. To je poziv. U svom polupijanstvu na trenutak sam se zbunila, nisam sigurna što sad trebam. Pomislila sam na Dexa. Nije još raskinuo zaruke. Možda nikad i neće. U međuvremenu mogu ljubiti Marcusa. Moram zaštititi svoje srce. A nešto mi govori kako Marcus ne bi imao ništa protiv da ga na taj način iskoristim. Nagnula sam se prema njemu, potaknula poljubac.
"Hopala." Nacerio se. "To nisam očekivao." Opet sam ga poljubila.
"Ni to", rekao je.
Pitam se hoće li reći Dexu. Dio mene nada se da hoće. Poljubila sam ga treći put i dodala malo jezika da pojačam dojam. Još smo malo razgovarali. Pripita sam i osjećam neodređenu sklonost prema njemu. Ima lijepe podlaktice, s točno onoliko dlaka koliko treba. Poljubili smo se još nekoliko puta i bilo je ugodno, ali ništa se u meni nije uskomešalo. A svaki put kad nam se usnice dotaknu, Dexter mi sve više nedostaje.
Napokon smo izašli iz Aubettea i u neprilici zastali na ulici. Taksi se sjurio niz Dvadeset i sedmu prema Lexu. Marcus me nije spriječio da ga zaustavim, nije me pozvao da odemo k njemu. Laknulo mi je jer mislim da se moglo dogoditi da pristanem. A to bi bila pogreška. To bi iz mene samo progovorio martini od jabuka - to i kivnost što me sve više guši jer sam tu gdje jesam, šest dana post festum, tehnološki sam višak na romantičnoj večeri i ljubim pogrešnoga u baru bez prozora prepunom cigarskog dima.
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Nešto posuđeno - Page 2 Empty Re: Nešto posuđeno

Počalji od Mustra Čet Apr 19, 2018 9:52 am

Nešto posuđeno - Page 2 Image_79


Šesnaest

Moram ljubiti Marcusa da bih Dexu dala više vremena. Zamršena je to logika, ali osjećam da taj maleni izdajnički čin između Dexa i mene stavlja znak jednakosti, bar kratkoročno. On je zaručen; ja sam poljubila njegova prijatelja.
Hillary nisam uspjela prodati tu teoriju. Izvan sebe je, govori mi da prestanem s time. Nema više.
Dosta.
"Samo još malo vremena", rekoh. "Još je srpanj. Tek smo u srpnju." Pogledala me skeptično.
"Daj, Hill", rekla sam. "Strpljivost je vrlina... Tko čeka, taj dočeka... Vrijeme sve liječi."
"A-ha", rekla je. "A što je s recimo 'Što možeš danas, ne ostavljaj za sutra? Jesi li ikad čula to?" "Uskoro ću nešto reći. Hoću."
"Dobro. Zato što to stvarno više ne možeš odgađati. Moraš ga pritisnuli", rekla je. "Nastaviti svoj život ovako ili onako. Ovo načekavanje tebi jednostavno škodi, Rachel. Ozbiljno sam zabrinuta za tebe..."
"Znam. Reći ću nešto", rekoh joj. "Imaj na umu da sam ga vidjela samo jedanput od našeg zajedničkog vikenda. A i to je bilo kasno jedne večeri poslije posla. Zaspao je na mom kauču."
"Dakle", rekla je znalački. "Dakle, Što? "
"Dakle, ne govori li ti to nešto?"
Znam na što cilja. Da me Dex dovoljno voli našao bi više vremena za mene. Da sam izgubila zamah od Dana nezavisnosti.
"Ne, zapravo ne govori", rekla sam u svoju obranu. "Oboje na poslu imamo ludnicu. Les divlja.
Znaš to. Doslovce se nismo stigli vidjeti."
"Dobro", rekla je. "Ali ja mu dajem još jedan tjedan. A onda nema više izlika."
"Dva tjedna", pogađam se, a onda objašnjavam da bi samo jako plitkoj osobi bilo tako neopisivo lako razvrgnuti zaruke. Da je situacija neizmjerno kompliciranija nego što to ona priznaje. Da me Dex
ne bi vukao za nos zabave radi. Da u najmanju ruku cijeni naše prijateljstvo. Da također cijeni moje prijateljstvo s Darcy. Da je pošten. Da mi je rekao da me voli. I da je to i mislio. Upirem iz petnih žila, nastojeći usput uvjeriti i samu sebe.
"Dobro onda", rekla je. "Dva tjedna. Apsolutni maksimum."
Nasmiješila sam se i kimnula, pomislivši da su dva tjedna taman pravi rok. Za jedno ili za drugo.
U međuvremenu se moram suočiti s još jednom zaprekom: Darcynom djevojačkom večeri/darivanjem. Ugovorena je već prije sto godina - treća subota u srpnju - ali iz očitih razloga tu večer još nisam isplanirala. Claire me to popodne nazvala da me ispita o detaljima. "Da idemo u Hampton ili da ostanemo u gradu?"
"Ne znam. Što ti misliš?" rastresena sam jer sam primijetila da je moja tajnica "preporuka" napisala s ije na prvom listu faksa koji nisam pregledala. Ako to Les vidi, šiznut će.
"Ovisi o tome što Darcy želi", kaže Claire.
Naravno. Kao i uvijek.
"Tako je", rekla sam.
"No? Što ona želi?" upitala me Claire tonom koji poručuje, ti bi to trebala znati, ti si kuma. Priznajem da nisam sigurna.
"Stavimo je na konferencijski poziv pa ćemo doznati", predložila je Claire tonom organizatorice priredbi u studentskom sestrinstvu. Stavila me na čekanje i vratila se s Darcy na vezi.
Izložile smo Darcy mogućnosti: Manhattan ili Hampton. Claire je istaknula prednosti i nedostatke svake i uvjerila je da će u oba slučaja to biti najbolja djevojačka večer u povijesti.
Darcy kaže da joj je svejedno. Obje joj mogućnosti zvuče odlično. Potištena je. Nešto nije u redu. Možda su kod kuće iskrsnuli problemi, možda je u njihovoj vezi zijevnuo jaz. Možda joj je Dex nešto rekao. Preplavio me val nade, a za njim još veći krivnje. Kako mogu tako lako priželjkivati nesreću svoje prijateljice?
"'Svejedno ti je?" pita Claire. "To prvi put čujem." "Vi odlučite. Meni odgovara i jedno i drugo."
"Što će Dex?" Claire pita. Naravno, i mene zanima to isto.
"Nisam sigurna", rekla je Darcy. "Spomenuo je da će otići u Hampton na golf."
"Pa ako to učini, mi bismo trebale ostati u gradu. Ne želiš valjda da bude blizu dok feštaš, je li tako?"
"Ne", rekla je Darcy. "Valjda ne."
Nešto nikako nije u redu. U glasu joj nema ni tračka uzbuđenja zbog večeri u njezinu čast. Proradio je moj instinkt da je utješim.
"Claire i ja ćemo sve organizirati pa ti javiti kamo da dođeš", rekla sam. "Odgovara li ti to?" "Da. Može tako." Glas joj je ravnodušan.
"Je li sve u redu?" pita Claire. "Jest. Samo sam malo umorna."
"Dobro. Sredit ćemo to, Darce. Večer će biti odlična", kažem ja.
Sve smo se oprostile i poklopile. Claire me smjesta ponovno nazvala. "Što je njoj? Zvuči uznemireno."
"Ne znam."
"Misliš da se ljuti na nas zato što to još nismo isplanirale? Stvarno smo prilično nemarne", rekla je Claire s prizvukom zabrinutosti. Strašno je to kad se Darcy ljuti na tebe.
"Nije. Ne može to biti razlog. Zna da smo svima datum javile prije nekoliko tjedana... Sve će doći.
Treba samo definirati konačne planove. Ja ću razgovarati s njome", rekla sam.
Završila sam razgovor s Claire i opet nazvala Darcy. Javila se beživotnim glasom. "Sigurno si dobro?" upitala sam, očekujući njezin odgovor krajnje podvojena. "Ma jesam. Samo sam umorna... Možda malo loše volje."
"Zašto? Kako je vikend prošao?" pitam oprezno. "Bilo je dobro."
"Je li ti bilo zabavno s Dexovim ocem?" "Da. Simpatičan je", ona će.
"Sviđa li ti se njegova maćeha?" "U redu je. Ali baš zna udaviti."
Rugalu se sova sjenici
"Što je učinila?"
"Pa, na primjer, stalno se žalila kako joj je hladno u kazalištu. Trebala si čuti kako se navila pod cijelom stankom, Čak i nakon što joj je gospodin Thaler dao svoj sako. A Dex i ja smo mislili, e pa tako ti je to kad si obukla golišavu haljinu."
Dex i ja smo mislili... Stegnulo me u želucu. Nadam se da neću te riječi slušati do kraja života. "Ali vikend je sve u svemu bio dobar?" ispipavam, pritisnuvši slušalicu uz uho.
"Da. Bio je dobar."
"Zašto si onda loše volje?"
"Ma ne znam. Mislim da je to samo PMS. Bit ću ja dobro."
Inače bih strpljivo pokušavala oraspoložiti Darcy, našla bih neki način da je razveselim, ali umjesto toga samo sam rekla: "E pa, idem sad. Moram isplanirati tamo neku proslavu."
Zahihotala se. "Aha. Nego kako. I neka bude dobra."
"Može", rekla sam, svjesna da ću glavninu organizacije prepustiti Claire. Ona će se tog posla prihvatiti s veseljem. Znam da vjeruje kako Darcy do nje drži više nego do mene, kako bi za kumu izabrala nju da ja Darcy ne poznajem dulje. Vjerojatno ima pravo. Najvažnija spona između Darcy i mene je prošlost. Prošlost i Dex.
Ostatak tjedna brzo je prošao. Dexa nisam vidjela, ali samo zato što je bio u Dallasu na poslovnom putu. Pokušala sam Hillary uvjeriti da bi mu rok trebalo pomaknuti za tri dana zato što svoju situaciju stvarno ne može rješavati dok je u Teksasu (iako smo Dex i ja na telefonu uspjeli provesti više od četiri sata). Ona mi je rekla da bi mu razdvojenost samo trebala pružiti priliku da temeljito preispita svoje osjećaje i smisli plan akcije. Rekla sam joj kako sam sigurna da to i radi.
U petak ujutro, samo nekoliko sati nakon što se vratio u New York, Dex je nazvao i predložio da se nađemo na ručku prije nego što krene u Hampton. Dogovorili smo se da ćemo se naći u pekarnici blizu mog stana, da izbjegnemo gužvu u centru u doba ručka. Nervoza me drži dok sjedam u podzemnu prema rezidencijalnim četvrtima. Nisam ga vidjela dulje od tjedan dana - otkad sam poljubila Marcusa. Znam da to što sam ljubila Marcusa nema neku težinu (očito ni njemu jer se otad gotovo i nismo čuli), no svejedno me uhvatio neki čudan osjećaj kad sam Dexa pozdravila poljupcem. Ne baš krivnja, samo mučaljivost.
"Tako si mi nedostajala", rekao je Dex, odmahujući glavom. "Stalno sam se nadao da ćeš doletjeti u Dallas i iznenaditi me."
Nasmijala sam se jer mi je to stvarno i palo na pamet. "I ti si meni nedostajao", rekla sam i osjetila kako se opuštam.
Stajali smo na uglu i cerili se jedno drugom kao dva luđaka prije nego što smo se preselili u pekarnicu. Krcata je ljudima, što nam je dalo izliku da se dotaknemo. Njegovi su prsti okrznuli moje, vanjskim smo se dijelom nogu očešali jedno o drugo, ruka mu počiva na mojim leđima dok me nuka da se pomaknem u redu. Uživam u Dexovoj blizini, previše rastresena da bih mogla naručiti. Propustili smo troje ispred sebe prije nego što smo oboje izabrali sendviče sa salatom od jaja. Platili smo peciva i dva Snappleova ledena čaja od limuna, a onda žustrim korakom krenuli prema mom stanu. Govorim sebi da se ne smijem previše prepustiti osjećajima kad napokon budemo sami. Stvarno moram spomenuti Darcy prije nego što počnemo slaviti njezinu djevojačku večer. Moram to učiniti uz našu salatu od jaja. Naravno, osim ako on to ne učini prvi.
Taman kad smo bili nadomak mojoj zgradi, pola ulice dalje ugledala sam Claire kako se obrušava prema nama. Čula sam kako je Dex opsovao ispod glasa u istom času kad sam na Claireinu licu razabrala zbunjenost. Nema vremena da se posavjetujem s Dexom i smislim priču. Još pet koraka i evo nam je za vratom. Uhvaćeni smo na djelu.
"Zdravo, Claire!" zagrmio je Dex.
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Nešto posuđeno - Page 2 Empty Re: Nešto posuđeno

Počalji od Mustra Čet Apr 19, 2018 9:52 am


Nešto posuđeno - Page 2 Image_78


"Što vas dvoje radite ovdje?" Premjestila je Pradinu torbu boje gorušice s jednog ramena na drugo i smeteno se osmjehnula.
Nervozno sam se nasmijala. "Što ti radiš tu?" upitala sam. Slabašan je to pokušaj da dobijem nekoliko sekundi. Pod pritiskom sam grozna, potpuna katastrofa. Ne bih trebala biti parničarka, bar ne onog tipa koji bi ikad morao kročiti u sudnicu. Više mi leže moje kutijetine s dokumentima u prejako klimatiziranim konferencijskim dvoranama.
"Ranije sam izašla s posla da se pripremim za proslavu sutra. Baš sam u Kate's Paperie kupila papir za zamatanje i čestitku za Darcy." Bacila je pogled na naše papirnate vrećice. Ja nosim naše napitke; sendviči su kod Dexa. "Idete na ručak?"
"Ne", rekao je Dex. Savršeno je sabran. "Zapravo da, upravo smo kupili ručak. Ali ja idem prema autu - baš se spremam za Hampton."
"A", rekla je, ali još nije zadovoljna. Nasreću, pogled je uprla u Dexa. U njega imam više povjerenja nego u sebe.
"Morao sam Rachel dati nešto da da Darcy", reče Dex. Naherila je glavu u stranu. "Što to?"
Ne bih rekla da je sumnjičava; jednostavno ne razmišlja o tome da se ono što mi radimo možda nje ne tiče. Ona sebe doživljava kao dio Darcyna intimnog kruga, s pravom na bilo kakvu informaciju koja ima veze s njezinom prijateljicom. A Dex i ja imamo itekakve veze s Darcy.
"Poruku", reče Dex. "Sitnicu koju bih Darcy htio dati prije nego što krene u svoj ludi i divlji noćni provod."
"A." Claire se nasmiješila, očito se ne zapitavši zašto Dex nije jednostavno mogao poruku ostaviti u njihovu stanu, zašto bi mene morao odrediti za svog glasnika. "Pa bit će divlje i ludo. U to se možeš okladiti."
"Mogu misliti..." Dex će.
"Onda, Rachel, hoćeš li popodne uzeti slobodno?"
Sva sam se uzmucala i usprtljala pa rekla ne, da, nisam sigurna, možda.
"Ma tko šljivi posao. Hajde sa mnom da obavimo ovo što mi je za djevojačku ostalo za zadnji čas. Baš idem u Lingerie na Lexu po još nekoliko stvarčica", rekla je. Sutrašnju smo večer zamislile kao hibrid darivanja donjeg rublja i djevojačke večeri. "Molim te, dođi."
"Dobro. Može. Samo da skoknem u stan, presvučeni se i obavim telefonski poziv. Nađemo se za petnaest minuta?"
"Odlično!" Claire će.
Čekam da ona ode prva, u nadi da ću na trenutak ostati nasamo s Dexom, ali pustila je korijenje u pločnik. Nakon nekoliko sekundi Dex je odustao i pozdravio se s nama. Čuvam se da ne pogledam za njim dok odlazi.
"Dobro onda", rekoh Claire. "Vidimo se ubrzo."
Odlazim kući u panici, govoreći sebi da smo se spasili, da Claire sigurno nije posumnjala u takvu kolosalnu izdaju. Dex je nazvao baš kad sam zatvorila vrata stana. Javila sam se, a ruke mi se tresu.
"Hej", rekao je Dex. "Možeš li ti to vjerovati?"
"Ajme meni", rekoh. "Osjećam se kao da ću pasti u nesvijest. Gdje si ti?" "Iza ugla. U autu... Misliš da smo sigurni?"
"Nadam se", rekla sam, osjetivši kako mi se bilo polako vraća u normalu. "Bio si dobar... Kako si tako brzo smislio izgovor?"
"Ne znam. Povjerovala je, zar ne?""Činilo se da jest... ali što ćemo s porukom?"
"Upravo je pišem... Sranje, nemam pojma što da napišem. Ovo je blesavo... Dolazim gore, dobro?" Rekla sam mu da to nije pametno, da se moram naći s Claire.
Uzdahnuo je. "Želim malo biti s tobom. Zar se ne možeš izvući?"
Osjećam kako popuštam. "Ne misliš da će ispasti sumnjivo ako je otpilim?" "Ma daj. Samo na koju minutu?"
"Dobro", rekoh. "Popni se. Ali samo da mi daš poruku. Onda se stvarno moram ići naći s njom."
Stigao je na moja vrata za nekoliko minuta, dao mi sendvič i presavijenu poruku. Oboje sam stavila na stolić pokraj naših pića. Sjeli smo na kauč.
"Kako to da se takve stvari uvijek događaju u ovome gradu?" pitam.
"Znam", rekao je i uhvatio me za ruke. Pokušao me poljubiti, ali još sam previše uzdrmana da bih mu uzvratila kako treba. Ne mogu se opustiti. Kao da je Claire još s nama.
"Stvarno bih trebala krenuti", rekla sam, srdita što nam je upropastila priliku za veliki razgovor, ali istodobno mi je nekako laknulo.
Nastavlja me ljubiti dok mi svlači sako i trlja rame. "Dex!"
"Što je?" "Moram ići." "Još malo." "Ne. Sad. "
Ali kad mi je prstima prešao preko ključne kosti, prestala sam razmišljati o Claire. I za koji trenutak već vodimo ljubav.
Mobitel mi je zazvonio odmah poslije. Poskočila sam. "O, sranje. To je sigurno Claire. Stvarno moram ići", rekla sam i uspravila se.
"Ali htio sam razgovarati o ovome vikendu", rekao je.
"Što je s njime?" pitam, izbjegavajući njegov pogled dok zakopčavam bluzu. "Pa stvar je u tome da... Stvarno mi je žao zbog te djevojačke večeri i svega..." Prekinula sam ga. "Znam, Dex."
"Uskoro moramo nešto poduzeti. Stvar je u tome što nisam ni trenutka imao za sebe. Nisam stigao... Ali želim da znaš da razmišljam o tome - i o tebi - cijelo vrijeme. Stvarno cijelo vrijeme..." Izraz njegova lica iskrenje, izmučen. Čeka da ja progovorim.
Ovo mi je prilika. Riječi se oblikuju u mojoj glavi; na vrhu su mi jezika, ali nijednu nisam izgovorila, zaključivši da ovo nije trenutak za poniranje u tematiku. Nemamo dovoljno vremena za pravi razgovor. Uvjeravam sebe da nisam kukavica, samo sam strpljiva. Želim pričekati pravi trenutak za raspravu o uništenju svoje najbolje prijateljice. Zato sam njemu i sebi omogućila odstupnicu. "Znam, Dex", ponovila sam. "Razgovarat ćemo sljedeći tjedan, može?"
Kimnuo je mrko i čvrsto me zagrlio.
Nakon što je otišao, nazvala sam Claire i rekla da me zadržao poziv s posla, ali da odmah dolazim. Obukla sam se do kraja, iskapila svoj ledeni čaj, a sendvič sa salatom od jaja stavila u hladnjak. Otišla sam do vrata kad mi je za oko zapela presavijena poruka. Ne mogu si pomoći. Vratila sam se, odmotala je, pročitala:

DARCY,
SAMO SAM HTIO DA DOBIJEŠ NEKU SITNICU OD MENE PRIJE SVOG VELIKOG PROVODA. NADAM SE DA ĆEŠ SE LIJEPO ZABAVITI S PRIJATELJICAMA.
VOLIM TE DEXTER

Zašto je morao ubaciti "volim te"? Tješim sebe mišlju da nije upravo vodio ljubav s njome i da ćemo razgovarati sljedeći tjedan, što je i dalje prije Hillaryna roka. A onda sam otrčala da se nađem s Claire, pomognem joj da se pripremi za Darcyn veliki vikend.
Cijela je situacija potpuno izvan kontrole, takve se stvari događaju drugim ljudima. Ne onima poput mene.
Darivanje/djevojačka večer katastrofa je od početka do kraja, iz očiglednih razloga, a i zato što nemam ništa zajedničko s Darcynim prijateljicama iz odnosa s javnošću koje su sve do jedne materijalistički, plitki, otrovni egomanijaci. Claire je još najbolja od svih, što ulijeva strah. Govorim sebi, smiješi se i stisni zube. To je samo jedna večer.
Prvo smo se našle kod Claire da Darcy darujemo njezino donje rublje, arsenal crne čipke i crvene svile kojemu ja jednostavno nisam dorasla. Ako Darcy išta od ovog odluči obući prije vjenčanja - pogotovo La Perlinu podvezicu s mrežastim čarapama - gotova sam. Osim ako ne osvane u mom daru, dugačkoj, plitko izrezanoj spavaćici boje slonovače, kakvu je Caroline Ingalls mogla nositi u Maloj kući u preriji. Iz nje vrišti dražest i čednost, za razliku od ostalih putenih, oskudnih darova koji vrište "nagni me preko stolice i izvadi šlag". Darcy je odglumila da joj se moj dar sviđa, a ja sam uhvatila znakovit pogled između Claire i Jocelyn, koja je ista Uma Thurman. Na jednu paranoičnu sekundu povjerovala sam da je Claire naslutila istinu nakon našeg slučajnog susreta jučer te svoje sumnje podijelila s Jocelyn. Ali onda sam to samo pripisala ovakvom razmišljanju: Opet biser te tetkaste Darcyne prijateljice Rachel. Kako ona može biti kuma kad ne zna darovati ni pristojan komad donjeg rublja?
Nakon dijela večeri predviđenog za darivanje taksijima smo otišle u Churrascaria Plataforma, brazilski restoran u Theater Districtu gdje ti za cijenu paušala konobari donose beskrajne porcije mesa s roštilja. Zabavan je to izbor za hrpu tanahnih žena od kojih su polovica vegetarijanke i žive isključivo od celera i cigareta. Naša je grupa ponosno umarširala u restoran, privukavši poglede pretežno muških gostiju. Nakon bolne runde preskupih koktela (plaćenih mojom kreditnom karticom), smjestili su nas za dugački stol nasred restorana gdje su djevojke iz odnosa s javnošću nastavile plijeniti svojim dražima, praveći se nesvjesne pozornosti koju su privlačile sa svih strana.
Promatrala sam susjedni stol za kojim su konzervativno odjevene žene našu skupinu odmjeravale s čudnom mješavinom zavisti i superiornosti. Okladila sam se sa sobom da će se prije kraja večeri žene u klasičnim kostimima požaliti svom konobaru da je naš stol preglasan. Naš će konobar sav sladak predložiti da se samo trunčicu stišamo. Onda će se naš stol nakostrušiti i proglasiti žene u klasičnim kostimima hrpom debelih jadnica. Sjedim za pogrešnim stolom, pomislila sam kad smo se Claire i ja prema Darcynoj zapovijedi smjestile njoj slijeva i zdesna. Još nosi maleni veo napravljen od vrpci i mašni s njezinih darova, sretna što je u prvom planu, najseksipilnija djevojka za stolom punom prelijepih žena. Osim mene, naime. Pravim se da mi je stalo do trivijalnog razgovora što se kovitla oko mene dok ja srčem svoju sangriju i samo se smješkam, smješkam.
Nakon večere uputile smo se u Float, plesni klub u centru s pripadajućom baršunastom užadi i umišljenim izbacivačima. Naravno da smo na VlP-ovskom popisu-zahvaljujući Claire - i da možemo protutnjiti pokraj dugačkog repa anonimusa (Darcyn opis). Noć teče prema otrcanom, banalnom scenariju tipične djevojačke večeri dvadesetineštogodišnjakinja. Što bi valjda i bilo u redu da većina nas jesu dvadesetineštogodišnjakinje. Prestare smo za vrištanje i tequilu i divlje plesanje s bilo kojim muškarcem dovoljno samouvjerenim (ili autodestruktivnim) da se probije u našu skupinu od devet žena. A Darcy je prestara za popis zadataka koji joj je Claire pripremila: naći crvenokosog dečka da je časti seksom na plaži, plesati s muškarcem starijim od pedeset (zamislite te spodobe koje i dalje zalaze u plesne klubove), poljubiti tipa s tetovažom ili pircingom na tijelu.
Cijela je ta predstava neodmjerena i sirova, ali Darcy blista. Na plesnom je podiju, ljeska se, kosa joj se lagano nakovrčala od znoja. Njezin preplanuli ravni trbuh viri između niskih hlača i majice zavezane oko vrata. Obrazi su joj rumeni, orošeni. Svi žele razgovarati s budućom mladenkom. Neudane
djevojke čeznutljivo se pitaju kakva joj je vjenčanica, a nije joj samo jedan muškarac rekao da bi se trebala predomisliti što se udaje tiče, ili u najmanju ruku imati avanturu za kraj. Ja plešem na ruhu grupe, čekajući svoj trenutak.
Kad je večer napokon završila, iscrpljena sam, trijezna i siromašnija za petsto dolara. Izdefilirale smo iz kluba, a Darcy se okrenula prema meni i rekla da želi prespavati u mom stanu, samo nas dvije, kao nekad. Toliko je oduševljena tom idejom da ne mogu odbiti. Osmjehnula sam se. Na uho mi je prošaptala da se želi riješiti Claire, da to neće biti to ako dođe i ona. To me podsjetilo na srednju školu i na to kako je Darcy odlučivala koga želi uključiti i isključiti. Annalise i ja rijetko smo imale pravo glasa i često nismo mogle zaključiti zašto netko nije uvršten.
Pozvale smo taksi, Darcy je zahvalila Claire. rekla joj da je večer bila ludilo, a meni se glasno obratila, pogurnuvši me laktom: "Daj da podijelimo taksi do kuće. Prvo ću odbaciti tebe."
Rekla sam, može, pa smo krenule prema mom stanu.
José je dežurni. Sretan je Što vidi Darcy koja uvijek očijuka s njime. "Pa gdje si ti, curo?" pita. "Više me ne obilaziš."
"Planiram vjenčanje", rekla je zamamno kako to već ona zna. Pokazala je svoj sad zgužvani veo koji stišće kao da je dragocjeni suvenir.
"Aaa. Ma nije vrag! Ti mi se to udaješ?"
Stisnula sam zube i na dizalu stisnula gumb za gore.
"Da", rekla je, naherivši glavu u stranu. "Zašto, misliš da ne bih trebala?"
José se nasmijao, pokazavši joj sve svoje zube. "Ma ni govora. Nemoj!" Čak je i moj portir želi. "Otpili tog tipa", kaže.
Očito nije posložio djeliće ove slagalice.
Darcy je uzela njegovu ruku u svoju i zavrtjela se. Pokret je završila lupnuvši svojim kukom o njegov.
"Hajde, Darce", rekla sam, već u dizalu gdje sam gumb za otvaranje vrata držala palcem. "Umorna sam."
Još jedanput se zavrtjela, a onda mi se pridružila u dizalu.
Dok se dižemo, maše i otpuhuje poljupce u nadzornu kameru, za slučaj da José gleda.
Kad smo došle u moj stan, smjesta sam stišala ton na sekretarici i isključila mobitel ako Dex slučajno nazove. Zatim sam se presvukla u kratke hlače i majicu i dala Darcy što će ona obući.
"Daš mi umjesto toga svoju majicu iz srednje, onu s Naperville High? Da bude kao nekad."
Rekla sam joj da je u pranju i da će se morati snaći s mojom majicom sa "1989. Indy 500". Rekla je da može i ta jer je i ona podsjeća na dom.
Perem zube, čistim ih zubnim koncem i umivam se, a ona sjedi na rubu moje kade i govori mi o djevojačkoj, kako se dobro zabavila. Zamijenile smo mjesta. Darcy se umiva, a onda pila može li upotrijebiti moju četkicu za zube. Rekla sam da može, iako mislim da je to odurno dijeliti s bilo kime. Čak i s Dexom. Dobro, možda ne s Dexom, ali sa svima drugima. Kroz usta puna zubne paste komentira da nije pijana, čak ni jako nacvrcana, što je pravo čudo, s obzirom na količinu alkohola koju smo konzumirale. Rekla sam joj da je to vjerojatno zbog silnog mesa koje smo pojele.
Pljunula je u umivaonik. "Uf. Ne podsjećaj me. Večeras sam vjerojatno dobila dvije kile." "Ma kakvi. Zamisli samo koliko si skinula plesanjem i znojenjem."
"U pravu si!" Isprala je usta i sve zaprskala vodom pa izašla iz kupaonice. "Spremna za krpe?" pitam je dok ručnikom brišem nered koji je ostavila.
Okrenula se i pogledala me, nepokolebana. "Nisam. Želim ostati budna i razgovarati." "Možemo li bar leći u krevet i razgovarati?"
"Ako svjetlo ostavimo upaljeno. Inače ćeš ti zaspati." "Dobro", rekla sam.
Legle smo u krevet. Darcy je bliže prozoru, na Dexterovoj strani kreveta. Sva sreća pa sam jutros presvukla plahte.
Okrenute smo jedna prema drugoj, svijena nam se koljena dodiruju. "O čemu ćemo prvo razgovarati?"
"Ti izaberi."
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Nešto posuđeno - Page 2 Empty Re: Nešto posuđeno

Počalji od Mustra Čet Apr 19, 2018 9:52 am


Nešto posuđeno - Page 2 Image_77

Skupila sam snagu za razgovor o vjenčanju, ali ona je nadugačko i naširoko tračala o curama s djevojačke, što je tko obukao, o Tracynoj novoj kratkoj frizuri, Jocelyninoj borbi protiv bulimije, Clairinu neprestanom razbacivanju imenima.
Razgovaramo o tome kako joj Hillary nije došla na djevojačku. Naravno, Darcy je zbog toga ljuta kao ris. "Čak i da jest zaljubljena, trebala je Juliana otpiliti na jednu večer."
Jasno, ne mogu joj reći da pravi razlog Hillaryna bojkota nema veze s njezinim novim dečkom.
Zatim smo prešle na Ethana. Zanima ju je li homoseksualac. Uvijek je nagađala o tome, navodeći klimave dokaze: igrao je four square s curama u osnovnoj školi, u srednjoj je umjesto tehničkog slušao domaćinstvo, ima puno prijateljica, dobro se oblači i nakon Brandi nije imao nijednu vezu. Rekla sam joj da nije, da sam gotovo potpuno sigurna da nije homoseksualac.
"Kako znaš?"
"Jednostavno mislim da nije."
"Nije tu ništa loše ako i jest", kaže Darcy.
"Znam to, Darce. Jednostavno mislim da nije homoseksualac." "Biseksualac?"
"Nije."
"Znači, stvarno misliš da se nikad nije pohvatao s drugim muškarcem?" "Nije!" rekla sam.
"I meni je teško zamisliti Ethana kako nekom tipu dira penis." "Dosta", kažem.
"Dobro. U redu. Kakva je tvoja posljednja procjena Marcusa?"
"Sve mi je draži", rekla sam da se dodatno osiguram - ako ona slučajno makar izdaleka naslućuje što osjećam prema Dexu.
"A da? Otkad to?"
"Poljubila sam ga u subotu navečer", rekla sam i istog se časa pokajala. Reći će Dexu. "Jesi? Mislila sam da si u subotu navečer izašla s Hillary i Julianom."
"Jesam. Ali poslije sam se našla s Marcusom... popili smo nekoliko pića. Ma zapravo ništa posebno."
"Jeste li otišli k njemu?" "Ne. Nije to tako bilo." "Pa gdje si ga poljubila?" "U Aubetteu."
"I ništa drugo? Samo ste se poljubili?"
"Da. A što misliš, da smo se seksali u Aubetteu? Svašta."
"Pa to je već nešto... Mislila sam da se to između vas dvoje razvodnilo. Možeš li zamisliti da se udaš za njega?"
Nasmijala sam se. Tipična Darcy - dobije muhu od informacije i napuše je u slona. "Zašto se smiješ? Nije potencijal za brak?"
"Ne znam. Možda... Možemo li sad ugasiti svjetlo, molim te? Oči me bole." Rekla je da može, ali pogledom me opomenula da još nije vrijeme za spavanje.
Isključila sam svjetiljku na noćnom ormariću i čim smo se našle u mraku, spomenula je Dexa i njegovu poruku. Bila je prilično nezainteresirana kad sam joj je dala na početku djevojačke, ali sad kaže kako je pažljiv.
"Hmmm". rekoh.
Uslijedila je duga šutnja. A onda je rekla: "U zadnje vrijeme sve je nekako čudno između nas." Srce mi je brže zakucalo. "Stvarno?"
"Dugo se nismo seksali."
"Koliko dugo?" upitala sam, stisnuvši palčeve pod pokrivačima. Dala mi je odgovor koji želim. Od prije Dana nezavisnosti. "Zbilja?" Dlanovi mi se znoje.
"Da. Je li to loš znak?"
"Ne znam... Koliko ste se često seksali prije?" pitam, zahvalna što je mrak. "Prije čega?"
Prije nego što mi je rekao da me voli. "Prije Dana nezavisnosti."
"Kako kada. Ali kad je sve dobro, seksamo se svaki dan. Katkad i dvaput na dan."
Potisnula sam odvratne slike iz svoje glave i mučim se da smislim što bih rekla. "Možda je to od pritiska zbog vjenčanja?"
"Da..." ona će.
A možda je to zato što te vara sa mnom. Osjetila sam žalac krivnje, koji se udeseterostručio kad je opet promijenila temu i iz vedra neba upitala: "Ma možeš li ti vjerovati koliko smo već dugo prijateljice?"
"Znam, dugo."
"Sjeti se samo kad smo sve spavale jedna kod druge. Što misliš, koliko je to puta bilo? Meni procjene ne idu. Recimo, tisuću?"
"Vjerojatno si blizu", rekoh. "Odavno već nismo", rekla je.
Oči su mi se priviknule na mrak pa je sad nejasno razabirem. Lice joj je netom oprano, a kosa stegnuta u konjski rep pa izgleda poput tinejdžerice. Kao da smo u njezinu krevetu u srednjoj, hihoćemo se i šapćemo, dok Annalise blago hrče pokraj kreveta u svojoj vreći za spavanje s likom Garfielda. Darcy je uvijek puštala Annalise da zaspi. Mislim da je to gotovo priželjkivala. Znam da ja kojiput jesam.
"Hoćeš da se igramo pogađanja u dvadeset pitanja?" pitam. To nam je bila najdraža igra u djetinjstvu.
"Da. Da. Ti prva."
"Dobro. Sjetila sam se nečeg." "Ista pravila?"
"Ista pravila."
Naša su pravila bila jednostavna: moraš izabrati osobu (uvedeno nakon što je Annalise kao temu pokušala uvesti ljubimce iz susjedstva), nekoga koga poznajemo osobno (nikakve zvijezde, žive ili mrtve) i pitanja moraš postaviti tako da odgovor bude da ili ne.
"Iz srednje škole?" "Da."
"Muško?"
"Ne."
"Iz našeg maturalnog razreda?" "Ne."
"Razred ispred ili iza nas?" "To su dva pitanja."
"Ne, to je složenica", rekla je. "Ako je odgovor da, svejedno to moram raščlaniti i iskoristiti još jedno pitanje. Sjećaš se?"
"Dobro, imaš pravo", rekla sam, prisjetivši se te nijanse. "Odgovor je ne." "Učenik?"
"Ne. To su pet pitanja. Još petnaest."
Darcy kaže da zna da je na petom, broji. "Profesor kojeg smo obje imale?"
"Ne", rekla sam, skrivajući šest prstiju ispod pokrivača. Darcy voli "pogriješiti" dok broji u toj igri. "Profesor kojeg si ti imala?"
"Ne."
"Profesor kojeg sam ja imala?" "Ne."
"Pedagog?" "Ne."
"Psiholog?"
"To je deset. Ne." "Drugi zaposlenik?" "Da."
"Domar?"
"Ne."
"Školski policajac?"
"Ne." Nasmiješila sam se, sjetivši se kako je policajac uhvatio Darcy kako iz škole odlazi na ručak u Subway s Blaineom. Darcy mu je rekla da nađe pravi posao dok ih je pratio u pedagogov ured. "Koliko ti imaš godina, trideset? Ne bi li se trebao maknuti iz srednje škole?" Tim je komentarom zaradila dva dodatna kaznena boda.
"A! Mislim da znam!" Počela se neobuzdano hihotati. "Je li to kuharica?" Nasmijala sam se. "A-ha."
"To je June!" "Da! Pogodila si."
June je bila srednjoškolska legenda. Stara nekih osamdeset godina, bila je visoka metar i dvadeset i sva smežurana od dugogodišnjeg teškog pušenja. A najviše se proslavila time što je jednom izgubila lažni nokat u lazanjama Tommyja Baxtera. Tommy je ceremonijalno odmarširao natrag u red za ručak i vratio nokat June. "Čini mi se da je ovo tvoje, June?" June se nacerila, obrisala umak i sir s nokta i gurnula ga natrag na prst. Svi su stali klicati, pljeskati i vikati "To, June! To, June!" Osim što je ponovno uglavila nokat, nisam sigurna čime je zaradila poštovanje našeg učeničkog tijela. Mislim da je stvar više bila u tome što je netko od popularne klike usput jednostavno odlučio kako si faca ako ti se June sviđa. Možda je to čak bila Darcy. Ona je imala takvu moć.
Darcy se nasmijala. "Dobra stara June! Pitam se je li već umrla."
"Ma kakvi. Sigurna sam da je još ondje, hrapavim glasom djecu ispituje hoće li uz rigatone marinaru ili mesni umak."
Kad se napokon prestala smijati, rekla je: "Ma joj. Točno je ovako bilo kad smo ono nekad spavale jedna kod druge."
"Da. Jest", rekla sam i prožeo me val topline prema Darcy. "Bilo nam je zabavno dok smo bile klinke, zar ne?"
"Da. Jest."
Darcy se opet počela smijati. "Što je?" pitam.
"Sjećaš se kad smo ono noć provele kod Annalise pa povješale barbike njezine sestre?"
Pukla sam od smijeha, zamišljajući barbike s užetom omotanim oko vrata, kako se njišu s okvira vrata. Annaliseina mlađa sestra histerično se rasplakala pred roditeljima, koji su se smjesta sastali s druga dva roditeljska para da smisle primjerenu kaznu. Nismo se smjele zajedno igrati tjedan dana, a ljeti je to dugo. "To je bilo baš nekako izopačeno, kad sad razmislim o tome", kažem.
"Znam! A sjećaš se kako je Annalise samo ponavljala da to nije bila njezina ideja?" "Da. Nikad ništa nije bilo njezina ideja", kažem.
"Uvijek smo mi smišljale dobre fore. Ona nam se non-stop prikrpavala." "Da", rekoh.
Šutim i razmišljam o našem djetinjstvu. Sjetila sam se dana kad su nas ostavili u trgovačkom centru s našim mršavim šestaškim ušteđevinama pa smo otrčale u Piercing Pagodu da kupimo svoju ogrlicu "za najbolju prijateljicu", srce s dvije ugravirane riječi, razlomljeno od vrha do dna, a svaka je strana
amajlije visjela s pozlaćenog lančića. Darcy je uzela polovicu s "naj prija", ja sam dobila polovicu s "bolja teljica". Naravno, toliko smo pazile da ne povrijedimo Annalise da smo ogrlice nosile samo potajno, ispod dolčevitki ili noću u krevetu. Ali sjećam se oduševljenja kad sam svoju polovicu srca gurnula pod majicu, uz kožu. Imala sam najbolju prijateljicu. To je ulijevalo takvu sigurnost, takav osjećaj identiteta i pripadnosti.
Još imam tu ogrlicu, zatrpanu u kutiji s nakitom; pozlata je od prljavštine i vremena pozelenjela, ali sad je umrljana nečim što je nemoguće očistiti. Najednom me svladala neizreciva tuga zbog te dvije djevojčice. Zbog onog čega između njih sada nema. Zbog onog što se možda nikad više neće vratiti, ma što da se dogodi s Dexom.
"Još pričaj", Darcy će umiljato. Nema ni traga bahatoj i egocentričnoj budućoj mladenki koja mi je postala odbojna, čak i mrska. "Molim te, nemoj još zaspati. Više se uopće ne družimo ovako. Nedostaje mi to."
"I meni", rekla sam iskreno.
Pitam je sjeća li se dana kad smo kupile svoje ogrlice "za najbolju prijateljicu". "Da. Ali podsjeti me na detalje", rekla je onako dražesno kako već zna.
Darcy voli slušati kad ja prepričavam naše djetinjstvo, uvijek hvali moje temeljitije pamćenje. Ispričala sam joj priču o ogrlicama, iznijela joj najdužu moguću verziju. Kad sam završila, šapnula sam: "Spavaš li?"
Nema odgovora.
Dok slušam Darcy kako diše u mraku pokraj mene, pitam se kako smo spale na ovo. Kako možemo biti zaljubljene u istog muškarca. Kako ja mogu sabotirati zaruke svoje najbolje prijateljice. U posljednjim sekundama prije nego što sam utonula u san, poželjela sam da se mogu vratiti i sve poništiti, dati onim djevojčicama još jednu priliku.
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Nešto posuđeno - Page 2 Empty Re: Nešto posuđeno

Počalji od Mustra Čet Apr 19, 2018 9:53 am

Nešto posuđeno - Page 2 Image_76

Sedamnaest

Drugo me jutro Darcy probudila zvukom kopanja po mom ormariću s lijekovima. Slušam je kako klopara dok pokušavam posložiti snove iz prethodne noći, niz nesuvislih vinjeta sa širokim dijapazonom uobičajenih likova - moji roditelji, Darcy, Dex, Marcus, čak i Les. Zaplet je nejasan, ali sjećam se da se prilično trčalo i skrivalo. Desetak sam puta gotovo poljubila Dexa, ali nikad nisam. Zadovoljna ne mogu biti čak ni u snovima. Darcy se pomolila iz kupaonice s veseljem na licu.
"Uopće nisam mamurna", izjavila je. "Iako sam popila tabletu za glavobolju za svaki slučaj. Nemaš ih više. Nadam se da ti nisu trebale."
"Dobro sam", kažem.
"Nije loše za dan poslije djevojačke večeri! Što hoćeš da radimo danas? Možemo li provesti dan zajedno? Da samo besposličarimo. Kao nekad."
"Dobro", rekoh, pomalo nevoljko.
"Fenomenalno!" Otišla je prema kuhinji, počela prekapati naokolo. "Imaš li pahuljica?" "Ne, potrošila sam ih. Hoćeš da odemo u EJ's?"
Rekla je ne, da želi jesti pahuljice sa šećerom baš ovdje, u mom stanu, da želi da nam bude kao nekad, neće ugođaj njujorških obroka. Otvorila je moj hladnjak i odmjerila sadržaj. "Čovječe, svega ti je ponestalo. Skoknut ću van pa kupiti kavu i neke osnovne stvari."
"Zbilja misliš da bismo trebale piti kavu?" pitam je. "Zašto ne bismo?"
"Zato što sam mislila da ćemo biti autentične. Nismo pile kavu dok smo bile u srednjoj školi." Razmišljala je trenutak, moj joj je sarkazam promaknuo. "Zbog kave ćemo napraviti izuzetak." "Hoćeš da idem s tobom?" ponudila sam.
"Ne. Ne treba. Odmah se vraćam."Čim je otišla, provjerila sam glasovnu poštu. Dex mi je ostavio dvije poruke - jednu sinoć, jednu jutros. U prvoj mi kaže koliko mu nedostajem. U drugoj pita može li doći večeras. Uzvratila sam mu poziv, iznenadivši se koliku zahvalnost osjećam kad dobijem poruku. Ostavila sam mu poruku i rekla da je Darcy i ovdje i da namjerava ostati neko vrijeme pa da to večeras neće baš ići. Onda sam sjela na kauč, razmišljajući o prošloj noći, o svom prijateljstvu s Darcy. Hoću li moći sebi pogledati u oči ako na njezin račun dobijem ono što želim? Kakav će biti život i bez nje? O svemu tome još sam razmišljala kad se Darcy vratila.
S podlaktica joj vise nabrekle plastične vrećice. Uzela sam joj kave iz ruku, a ona je dramatično ispustila vrećice na pod i pokazala mi crvene udubine koje su joj ostavile po rukama. Oglasila sam se suosjećajno, a ona se opet nasmiješila.
"Donijela sam prave divote! Froot Loop!. Bezalkoholno pivo! Sok od brusnica i jabuka! I sladoled s komadićima čokolade i keksa Ben and Jerry!"
"Sladoled za doručak?" "Ne. Za poslije."
"Zar nisi zabrinuta koliko ćeš kila imati na vjenčanju?" Odmahnula je rukom prema meni. "Briga me. Nisam."
"Zašto nisi?" pitam jer znam da će sad jesti, a poslije će mene pitati zašto sam joj to dopustila. "Zato što nisam! Nemoj mi kvariti veselje! Dakle. Idemo jesti Froot Loops."
U kuhinji se uhvatila traženja zdjelica, žlica, ubrusa. Iznijela ih je na stolić. U svom je poletnom, naelektriziranom raspoloženju.
"Bi li radije jela tamo?" rekla sam, pokazavši prema svom malom okruglom stolu.
"Ne. Želim da bude točno kao u mojoj kući nakon što bi prespavala kod mene. Uvijek smo jele pred televizorom. Sjećaš se?" Uperila je daljinski prema televizoru i prebacivala programe dok nije našla MTV. Zatim je usula pahuljice u zdjelice, pomno pazeći da svaka dobije jednako. Nisam raspoložena za Froot Loops, ali očito je da me nitko ništa ne pita. Iako mi je donekle dirljivo što želi rekonstruirati naše djetinjstvo, istodobno me živcira njezino šefovanje. Drži te u jarmu, rekao je Ethan. Možda je to ipak precizan opis. I evo me sad, spremno sudjelujem, dopuštam joj da me gazi.
"Reci mi kad", rekla je, lijevajući punomasno mlijeko po mojim pahuljicama. Mrzim punomasno mlijeko.
"Kad", rekla sam gotovo istog časa.
Prestala je lijevati i pogledala me. "Stvarno? Jedva da su se namočile." "Znam," rekla sam, podilazeći joj, "ali takve sam ih voljela i u srednjoj." "Dobro kažeš", rekla je i nalila mlijeko sebi u zdjelicu. Napunila ju je do ruba.
Progutala sam nekoliko zalogaja dok je ona svoje pahuljice miješala žlicom i čekala da mlijeko postane ružičasto.
Puštaju Didin video Thank You. Naravno, podsjeća me na Dexa.
"Ta pjesma", reče Darcy, i dalje miješajući. "Znaš onaj dio kad kaže da je napokon stigla kući i da je mokra do kože, a onda 'ti si mi dodao ručnik'?"
"Da."
"Taj me stih užasno podsjeća na tebe."
"Na mene?" pogledala sam je. "Mislim da bi to trebala biti romantična pjesma."
Okrenula je očima. "Dobro jutro! Znam to. Bez brige." Progutala je zalogaj i nastavila govoriti punih usta. "Nije da sam postala lezba i to. Samo hoću reći da si stvarno uvijek uz mene kad te trebam. Ono, kad zaškripi."
"Baš lijepo." Nasmiješila sam se, potisnula grižnju savjesti, srknula kavu.
Slušamo ostatak pjesme dok Darcy bučno jede svoje pahuljice. Kad je progutala zadnjih nekoliko komadića, podigla je zdjelicu do usana i polaptala ružičasto mlijeko.
"Jesam li preglasna?" upitala je, podigavši pogled prema meni. Odmahnula sam glavom. "Dobra si."
"Dex me zove Srkačica kad god jedem pahuljice."
Osjetila sam ubod žalca kao i uvijek kad nazrem intimni dio njihova odnosa za koji se volim praviti da ne postoji. A onda se žalac zabio još dublje kad mi je sinulo da Dex nema nadimka za mene. Možda sam previše bezlična da bih ga zaslužila. U Darcy nema ni traga bezličnosti. Nije ni čudo da ju je teško ostaviti. Ona je tip žene koji te privuče, zaokupi ti pozornost. Čak i kad ti ide na živce, fascinira te, hipnotizira.
Na ekranu se pojavila Jennifer Lopez u punoj raskoši svojih oblina. Čeznutljivo gledamo dok se vrti po ruralnom krajoliku. "Je li njezina guzica zbilja tako dobra?" pita Darcy.
"Bojim se da jest", rekla sam, iako to Darcy govorim zapravo s užitkom. Ona čak i zvijezde doživljava kao konkurenciju, dok meni nije ni nakraj pameti da zavidim Jennifer Lopez na njezinoj fantastičnoj guzici.
Darcy je coknula jezikom. "Ne čini ti se da je nekako debela?" pita.
"Nije. Odlična je", rekla sam, svjesna da su oba Darcyna guza jednaka jednom Jenniferinu. "Pa meni se to čini nekako debelo..."
Slegnula sam ramenima.
"Dex je obožava. Misli da je ludo seksi."
Nova informacija o Dexteru. Cin, cin, cin! Što bi to moglo značiti u odnosu snaga? Ja sam zaobljenija od Darcy, ali ona je tamnije puti. Odlučila sam tu pikanteriju odbaciti kao ne osobito korisnu. Pa većini muškaraca J.Lo se sviđa, bez obzira na to koji su tip. Kao Brad Pitt nama. Možda ti se ne sviđaju plavokosi muškarci lijepih crta lica, ali daj, to je Brad. Njega nećeš istjerati iz kreveta jer jede krekere.
"Ali bez brige, sigurna sam da nije tako lijepa u stvarnosti", Darcy će, pretpostavljajući da su sve žene poput nje i da ih treba tješiti kad god naiđu na nekog ljepšeg od sebe.
"A-ha", kažem ja.
"Pa mislim, vizažisti rade prava čuda", znalački će ona, kao da je godinama u glazbenoj industriji.
Potegnula je deku s naslona mog kauča i zamotala se u nju. "Sviđa mi se ovdje."
I Dexu isto.
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Nešto posuđeno - Page 2 Empty Re: Nešto posuđeno

Počalji od Mustra Čet Apr 19, 2018 9:53 am


Nešto posuđeno - Page 2 Image_75


"Hladno ti je?" pitam.
"Nije. Samo se hoću onako fino ušuškati."
Gledale smo videospotove dok ja nisam gotovo zaboravila Dexa. Koliko već možeš zaboraviti nekog u koga si zaljubljen. A onda, s neba pa u rebra, dok je išao spot Janet Jackson, Darcy mi je postavila pitanje koje nimalo nisam očekivala:
"Da li da se udam za Dextera?" Sledila sam se. "Zašto to pitaš?" "Ne znam."
"Neki razlog mora postojati", rekla sam, nastojeći djelovati smireno. "Misliš li da bih trebala biti s nekim ležernijim? Kao što sam ja?" "Dex je ležeran."
"Ne, nije! Čisti je štreber!"
"Misliš?" pitam. Možda i jest. Ja ga valjda jednostavno ne doživljavam tako. "Skroz."
Ugasila sam zvuk na televizoru i pogledala je kao da želim reći, nastavi, spremna sam te pozorno saslušati. Sjetila sam se kako smo u osnovnoj na glavu stavljali "slušačku kapu", pod bradom pričvršćivali zamišljeni remen, kao što su to dečki obično radili. Progutala sam, zastala, a onda rekla: "Zabrinjava me što to pitaš. Što te muči?"
Osjećam kako mi srce bubnja dok čekam njezin odgovor.
"Ne znam... Veza mi se ponekad čini malo ispuhana. Dosadna. Je li to loš znak?" Pogledala me žalosno.
Sad imam priliku. Ovo je pravi čas. Razmatram što bih mogla reći, kako bih lako mogla manipulirati njome. Ali nekako ne mogu. Već sam se upustila u grijeh, ali bar ću u tome biti poštena. Isključena sam zbog sukoba interesa, kako bi rekli u mom uredu. Ne mogu prihvatiti njezin slučaj.
"Stvarno ne znam, Darce. Samo ti i Dexter možete znati jeste li jedno za drugo. Ali stvarno bi trebala pomno odvagnuti svoje sumnje - brak je vrlo ozbiljan korak. Možda biste trebali odgoditi", kažem.
"Odgoditi vjenčanje?" "Možda."
Darcy je izbacila donju usnicu i namrštila obrve. Bila sam sigurna da će zafrcati suze kad joj je pogled sijevnuo prema televizoru. Razvedrila se. "O! Obožavam ovaj spot! Pojačaj! Pojačaj!"
Uključila sam ton na televizoru i pojačala ga. Darcy poskakuje gore-dolje, pleše glavom i torzom i pjeva pjesmu nekog dječačkog benda za koji nikad nisam čula. Zna svaku riječ. Promatram je u čudu zbog njezine nagle preobrazbe. Čekam da ponovno spomene Dexa, ali nije.
Profućkala sam svoju priliku da joj kažem da sve to otkaže, da Dex uopće nije za nju. Zašto je nisam pogurnula u tom smjeru, dolila vodu na sjeme nezadovoljstva? Nikad ne odigram pravu kartu. A opet, ne bih rekla da Darcy zaista želi moj savjet. Osim ako joj ne kažem kako će sve biti dobro, neka se uda za Dextera. A ako joj ja ne želim reći ono što hoće čuti, umjesto toga oraspoložit će se videospotom.
"Ta je pjesma mrak", reče Darcy, zbacivši deku. Ustala je i odgegala se na drugu stranu stana.
Promatra moju policu s knjigama gdje sam nedavno stavila limenku Altoidsa i kockice. "Što to radiš?"
"Tražim tvoj godišnjak iz srednje. Gdje je?" "Na donjoj polici."
Čučnula je i prstima prešla preko hrbata pa zastala na almanahu. "A, da. Evo ga." Uspravila se i primijetila limenku, nepromišljeno ostavljenu u razini očiju. "Mogu uzeti jedan?"
"Prazna je", rekla sam, ali već je odložila godišnjak na podnožje moga kreveta. Njezina dugačka, isklesana ruka sijevnula je prema limenci. Digla je poklopac. "Zašto tu držiš kockice?"
"Hm, ne znam", zamucala sam, prisjetivši se kako mi je Darcy znala reći da se nikad ne bih trebala prijaviti na kviz gdje se mjeri vrijeme. Nabijala mi je to na nos, govorila da ako je ikad izaberu za sudjelovanje u Obiteljskoj svađi (nema veze što ne pripadamo istoj obitelji), morat će dobro razmisliti prije nego što me izabere u svoju ekipu. I da nema šanse da ja dobijem dodatni krug na kraju.
"Ne znaš?" pita. "Pa, eto tako."
Zagledala se u mene kao sam shizofreničar koji bunca u podzemnoj. "Ne znaš zašto si stavila kockice u limenku Altoidsa? Dobro. Kako god ti kažeš, čudakinjo."
Uzela je kockice iz limenke, protresla kao da će ih baciti. "Nemoj", rekla sam glasno. "Vrati ih."
Nije pametno njoj govoriti što da radi. Dijete je. Zanimat će je zašto ih ne može baciti. Htjet će ih baciti samo zato što si joj rekao da ne baca.
I naravno: "Što će ti? Nije mi jasno."
"Ni zašto. To su samo moje kockice za sreću." "Kockice za sreću? Otkad ti imaš kockice za sreću?" "Oduvijek."
"Pa zašto ih držiš u kutiji od Altoidsa? Ne voliš Altoidse od cimeta." "Volim."
Slegnula je ramenima. "A."
Proučavam joj lice. Ne sumnja, ali i dalje drži moje kockice. Zatrčat ću se preko stana, srušiti je i istrgnuti joj ih prije nego joj dopustim da ih ponovno baci. Ali samo ih je još jedanput pogledala i vratila u limenku. Nisam sigurna gledaju li šestice i dalje prema gore. Poslije ću provjeriti. Samo da nisu opet bačene, drugo mi ne smeta.
Uzela je moj godišnjak i odnijela ga natrag na kauč, prelistavši na sportske i interne školske stranice otraga. Time će se zabavljati satima. Naći će tisuću stvari za komentiranje: sjećaš se ovog, sjećaš se onog? Njoj naš srednjoškolski godišnjak nikad ne dodija, raspravlja o prošlosti i nagađa kako je prošao taj i taj koji nije došao na godišnjicu zato što je ili (a) sad postao totalni pušioničar ili se (b) dogodio obrnuti fenomen pa je toliko nevjerojatno uspješan da se nema vremena za vikend vraćati u Indianu (kategorija u koju Darcy kaže da ja spadam zato što sam, naravno, taj vikend morala raditi pa sam je propustila). Ili igra jednu od svojih najdražih igrica kad otvori godišnjak na nekoj stranici, zažmiri, kažiprstom šara preko stranice dok ja ne kažem da stane, pa koji god se dečko nađe najbliže njezinu prstu, s time se moram seksati. To su tipične Darcyne igrice, a kad je prije dvanaest godina naš maturalni godišnjak tek izašao, bile su urnebesno zabavne.
"Ajme meni. Pogledaj joj frizuru! Jesi li ikad vidjela toliko natapirane šiške?" zgražava se Darcy dok proučava fotografiju Laure Lindell. "Izgleda baš smiješno. Visoke su sigurno trideset centimetara!"
Kimnula sam da se slažem i čekala njezinu sljedeću žrtvu. Richarda Meeka. Ali odlučila mu je priznati više plusova nego u četvrtom srednje. "Nije loš. Ima u njemu nešto slatko, zar ne?"
"Nešto. Ima lijep osmijeh. Ali sjećaš se kako bi te cijelu zapljuvao dok je govorio?" "Da. Dobro kažeš."
Darcy je listala stranice dok joj to napokon nije dodijalo, bacila godišnjak u stranu i preuzela kontrolu nad daljinskim. Našla je Kad je Harry sreo Sally i ciknula. "Tek počinje! To!"
Obje smo se zavalile u moj kauč i gledale film koje smo zajedno vidjele bezbroj puta. Darcy neprestano govori naglas, citira dijelove koje zna. Nijedanput je nisam ušutkala. Jer iako kaže da razgovor za vrijeme filma Dexa živcira, meni ne smeta. Čak ni kad malo promaši repliku pa ne znam što je Meg Ryan zapravo rekla. Darcy je jednostavno takva. To je njezin običaj.
A kao i u omiljenom starom filmu, kod prijateljice ti se katkad najviše sviđa ono što je ostalo isto.
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Nešto posuđeno - Page 2 Empty Re: Nešto posuđeno

Počalji od Mustra Čet Apr 19, 2018 9:54 am


Nešto posuđeno - Page 2 Image_74

Osamnaest

Sljedeću večer Darcy me nazvala baš dok sam se vraćala kući s posla. Histerična je. Preplavile su me hladnoća i smirenost. Je li to možda to? Je li joj Dex rekao da otkazuje vjenčanje?
"Što je bilo, Darcy?" pitam. Glas mi zvuči tjeskobno i neprirodno, srce mi je rastrgano - ljubav prema Dexu protiv prijateljstva s Darcy. Pripremam se za najgore iako nisam sigurna što bi bilo najgore: da izgubim najbolju prijateljicu ili ljubav svog života. Nezamislivo mi je i jedno i drugo.
Darcy je rekla nešto što nisam shvatila, nešto o svom prstenu. "Što je, Darce? Uspori... Što je s tvojim prstenom?"
"Nestao je!" jeca.
Ne čini se moguće da ti se srce može stisnuti u istom času kad te obuzme silno olakšanje, ali upravo se to dogodilo kad mi je sinulo da je tema ovog razgovora samo nestali komad nakita. "Gdje si ga izgubila? Osiguran je, je li tako?"
Postavljam pitanja kakva priliče odgovornoj prijateljici. Pomažem. Ali to sam samo odverglala. Da je trunčicu manje histerična, primijetila bi da mi se fućka što je zagubila prsten. Kažem joj da je šlampava, da ga je vjerojatno samo stavila nekamo i zaboravila. "Sjećaš se kad si ono mislila da je nestao, a onda ga našla u jednoj papuči? Ti stalno nešto gubiš, Darce."
"Ne, ovaj put je drukčije! Ovaj put je nestao! Nestao je! Dex će me ubiti!" Glas joj podrhtava.
Možda neće, pomislih. Možda će to biti prilika koju je čekao. A onda mrzim sebe što sam takvo što pomislila. "Jesi li mu rekla?"
"Ne. Još nisam. Još je na poslu... Što da radim?" "Pa gdje si ga izgubila?"
Nije mi odgovorila, samo i dalje plače. Ponovila sam pitanje.
"Ne znam.""Gdje si ga zadnji put vidjela?" pitam. "Jesi li ga imala danas na poslu? Jesi li ga skidala da opereš ruke?"
"Ne, nikad ga ne skidam da operem ruke! Koja to budala još radi?"
Došlo mi je da joj kažem da se ne otresa na mene, da je ona budala koja je izgubila svoj zaručnički prsten. Ali ostajem suosjećajna, kažem joj kako sam sigurna da će iskrsnuti.
"Ne, neće iskrsnuti." Još glasnih jecaja. "Kako znaš?"
"Zato što jednostavno znam." Ponestalo mi je prijedloga.
"Mogu li doći k tebi? Stvarno moram razgovarati s tobom", kaže.
"Da, slobodno dođi", kažem, pitajući se krije li se iza toga nešto više od zagubljenog prstena. "Jesi li jela?"
"Nisam", kaže. "Možeš li mi naručiti juhu wonton? " "Kako ne."
"I svitak s jajima?" "Da. Odmah dođi."
Nazvala sam Tang Tang i naručila dvije juhe wonton, dva svitka s jajima, dva Spritea i jednu govedinu s brokulama. Darcy se pojavila petnaest minuta poslije. Raščupana je, u levisicama kojih se sjećam iz srednje škole - još joj savršeno pristaju - i bijeloj majici bez rukava. Nije našminkana, oči su joj krvave, kosa skupljena u neuredan rep, a svejedno je lijepa. Kažem joj da sjedne i sve mi ispripovijeda.
"Nestao je." Odmahnula je glavom, podigavši golu lijevu šaku.
"Što misliš, gdje si ga izgubila?" pitam smireno, prisjetivši se da sam ovaj dril s Darcy prošla stotinu puta. Uvijek joj pomažem, vadim njezino kestenje iz vatre, odano je slijedim dok ona za sobom sije pomutnju i tjeskobu.
"Nisam ga izgubila. Netko ga je ukrao." "Tko ga je ukrao?"
"Netko." "Kako znaš?" "Jer ga nema!"
Tapkamo u mjestu. Uzdahnula sam i ponovila Darcy da mi iznese sve činjenice. Pogledala me dok su joj se oči punile suzama, a usnice lagano drhtale. "Rachel..." "Da?"
"Ti si mi najbolja prijateljica." Ponovno se rasplakala, suze joj graciozno klize niz ljeskave obraze i padaju u krilo. Uvijek lijepo izgleda kad plače.
Kimnula sam. "Jesam."
"Najbolja prijateljica na svijetu. I moram ti nešto reći."
"Možeš mi reći bilo što", rekla sam, osjetivši kako me preplavljuje zabrinutost, najednom sam bila sigurna da je Dex postavio pripremne temelje za raskid.
Pogledala me i zacviljela. Ma koliko samouvjerena Darcy bila. kad je utučena, doima se tako bijedno i bespomoćno. A meni je instinkt oduvijek govorio - govori mi i sad - da joj pomognem. "Reci mi, Darce", rekla sam blago.
"Rachel - ja - skinula sam prsten u nečijem stanu." "Dobro."
"U stanu muškarca."
Osjećam se kao da gledam kroz kameru i pokušavam izoštriti sliku. Želi li ona reći ono što ja mislim da želi?
"Rachel", opet će Darcy, ovaj put šaptom. "Prevarila sam Dextera." Zabuljila sam se u nju, ne mogu prikriti svoj šok.
Da, Darcy je namiguša. Da, balansira na rubu. Da, sebična je. I da, voli mušku pažnju. Kad se ti atributi zbroje, ima logike. Ne bih trebala biti iznenađena što ga je prevarila. Hoću reći, Dex nije ništa od gore navedenog, a vara je. Svejedno, pokosilo me to. Udaje se za manje od dva mjeseca. Blistava je buduća mladenka s prelijepom vjenčanicom, onakvom o kakvoj kao djevojčica sanjariš. A i s Dexterom je. Kako bi, zaboga, itko mogao varati Dextera?
Glavom mi je prošlo šest osnovnih novinarskih pitanja. Uživljavam se u ulogu srednjoškolske reporterke, vodim intervju za North Star. "S kime?"
Šmrcnula je. Pognula glavu. "S nekim tipom s posla." "Kada?"
"Dvaput. Danas." Protrljala je oči i iskosa me pogledala.
Ne znam što mi piše na licu. A nisam ni sigurna što točno osjećam. Olakšanje? Zgroženost?
Gnušanje? Nadu? Nisam stigla razmislili kako se to odražava na Dexa i mene. "I tako si izgubila prsten?"
Kimnula je. "Otišla sam onamo danas nakon što sam izašla iz stana, na putu do posla." Progutala je, a onda lagano zajecala. "Družili smo se, i ono, malo se ljubakali..."
"Jesi li spavala s njime?"
Njezin konjski rep zatrzao se gore pa dolje.
"Skinula sam prsten zato što... Pa, previše me pekla savjest da ga nosim dok se seksam s nekim drugim." Ispuhala je nos u već natopljenu papirnatu maramicu.
"Hoćeš novu?"
Opet je kimnula. Skoknula sam onih nekoliko koraka do kupaonice da donesem kutiju Kleenexa. "Izvoli", rekla sam i pružila joj kutiju.
Uzela je rupčić i opet glasno ispuhala nos. "No uglavnom, skinula sam prsten i stavila ga na njegovu prozorsku dasku, pokraj kreveta." Uprla je prstom u moj krevet u niši. "Ima garsonijeru sličnu tvojoj."
Garsonijeru. Znači da vjerojatno nije direktor, što me iznenadilo. Da me tko pitao, rekla bih da će Darcy pasti na nekog moćnog. Starijeg muškarca. Zamišljala sam Richarda Gearea u Zgodnoj ženi. Sliku u glavi promijenila sam u Matta Damona u Dobrom Willu Huntingu.
"I tako smo se družili, znaš već." Zamahnula je rukom. "A onda smo se obukli i pješice otišli na podzemnu. Na posao."
"A-ha..."
"A kad smo došli na posao, shvatila sam da sam zaboravila staviti prsten. Pa sam ga nazvala i rekla mu da moram natrag po prsten. Rekao je da nema problema, ali da ima sastanak u tri koji će potrajati dva sata. I da možemo li se naći ondje u sedam? Rekla sam, može... Pa smo se našli kod njega u sedam. A kad smo ušli, stan je bio, ono, totalka čist. A kad smo izašli, bio je u totalnom kaosu. A on će: 'Sranje. Došla je spremačica.' Pa smo otišli do prozorske daske, a prstena nema!" Sad još jače plače. "Gadura ga je uzela."
"Jesi li sigurna? Ne mogu vjerovati da bi netko to učinio..."
Pogledala me kao da želi reći "Prestani biti takva naivka". "Prstena nema, Rachel. Nema. Nema.
Nema!"
"Pa zašto jednostavno ne nazove svoju spremačicu i kaže joj da zna da ga je ona uzela?"
"Pokušali smo. Ne govori engleski baš najbolje. Samo je ponavljala da 'nije ona vidla nikakav prsten'." Darcy oponaša naglasak spremačice. "Čak sam ja uzela slušalicu. Rekla sam da ću joj dati veliku, veliku nagradu ako ga nađe. Nije gadura glupa. Zna da dva karata vrijede otprilike dvadeset milijuna prljavih WC-školjki."
"Dobro", rekla sam. "Ali osiguran je, je li tako?" "Da, osiguran je. Ali kog vraga da kažem Dexteru?"
"Ne znam. Reci mu da je ti je pao u odvod na poslu... Reci mu da si ga skinula u teretani pa ti je netko provalio u ormarić."
Napola mi se nasmiješila. "Sviđa mi se to za teretanu. Uvjerljivo je, je li tako?"
"Skroz."
"Jednostavno ne mogu vjerovati da se to dogodilo."
1 ja isto. Ne mogu vjerovati da je Darcy prevarila Dexa s nekim usputnim tipom. Ne mogu vjerovati da pomažem Darcy da prikrije svoju prevaru. Varaju li svi kad se zaruče?
"Je li to prava ljubavnička veza?" pitam. "Nije baš. Samo nekoliko puta."
"Znači, nije ozbiljno?"
"Ne znam. Ne baš. Ne znam." Odmahnula je glavom, a onda se rukama uhvatila za čelo.
Pitam se jesu li Darcyne promjene raspoloženja u posljednje vrijeme povezane s tim tipom. "Jesi li zaljubljena u njega?"
"Ma ni govora", kaže. "To je samo zabava. Nema tu ničega." "Jesi li sigurna da bi se trebala udati?" pitam.
"Znala sam da ćeš reći nešto u tom stilu!" Darcy se opet rasplakala. "Zar mi ne možeš pomoći bez tog moraliziranja?"
Vjeruj mi, ne moraliziram.
"Žao mi je, Darce. Nije mi namjera moralizirati... Samo sam ti ponudila izlaz ako ga želiš."
"Ne želim izlaz. Želim se udati. Samo što - ne znam - samo što me koji put uhvati panika da je gotovo. Da nikad više neću biti ni sa kim drugim. Pa sam si zato priuštila tu avanturicu. Nije to ništa."
"Dobro", kažem. "Ja sam samo htjela reći da ako nisi sigurna u cijelu tu priču oko braka... Samo želim da znaš da u potpunosti podupirem što god odlučiš..."
Prekinula me. "Nema se tu što odlučiti! Udat ću se. Volim Dexa." "Žao mi je", rekla sam. I jest mi žao. Žao mi je što i ja volim Dexa.
"Ne. Meni je žao, Rachel", rekla je i dodirnula mi nogu. "Dan mi je bio grozan." "Razumijem."
"Ali razumiješ li zbilja? Možeš li zamisliti kako je to kad te tjedni dijele od obećanja koje bi trebalo trajati vječno?"
Ma jadna ti. Ima li ona uopće pojma koliko bi djevojaka ubilo da može to obećati nekomu kao što je Dexter? Jedna takva joj je pred nosom.
"Zauvijek je strašno dugo", rekla sam s natruhom sarkazma.
"Citiraš li ti to Princeovu pjesmu? Teško tebi ako citiraš Princeovu pjesmu dok ja muku mučim!" Rekla sam joj ne, iako sam upravo to učinila.
"I jest dugo", ona će. "A kojiput ne znam mogu li ja to. Hoću reći, znam da se želim udati, ali kojiput ne znam mogu li izdržati četrdeset godina ili koliko već, a da nikad ne doživim onaj ushit kad poljubiš nekog novog. Pogledaj samo Hillary. U sedmom je nebu, nije li?"
"Da."
"A s Dexterom više nije tako. Nikad. Sve se svelo na svakodnevno rintanje - on je stalno na poslu, meni ostavlja sve planove za vjenčanje. Nismo se još ni vjenčali, a zabave je već odavno nestalo."
"Darce", kažem. "Vaša se veza razvila. Ne vrti se oko početne mahnitosti, požude, novosti."
Gleda me kao da zaista obraća pozornost, registrira to u glavi. Ne mogu vjerovati što govorim. Uvjeravam je da je njezina veza nešto divno i posebno. Ne znam zašto to radim. Vjerojatno su to živci. Ne prestajem. "Ushit lova uvijek je uzbudljiv. Ali prava, dugotrajna veza u kojoj postoji ljubav ne temelji se na tome. A početna zanesenost, ono kad ne možete jedno drugo ispustiti iz ruku, to svima izblijedi."
Osim Dexu i meni, pomislih. Dexu i meni će to uvijek ostati posebno. "Znam da imaš pravo", ona će. "I zbilja ga volim."
Znam da vjeruje u ono što govori, ali nisam sigurna da ga voli. Nisam sigurna da je sposobna iskreno voljeti ikoga osim sebe.
José je pozvonio na interfon i rekao da mi je stigla hrana. "Hvala. Pusti ga gore", rekla sam u mikrofon.
Kad sam izašla u hodnik da platim dostavljaču, zazvonio mi je kućni telefon. Uhvatila me panika. Što ako je Dex? Utrpala sam novčanice tipu i jurnula natrag, bacila torbicu na stolić i digla slušalicu taman kad se sekretarica trebala uključiti. I naravno, Dex je.
"Zdravo", kaže. "Baš mi je žao što te nisam nazvao danas. Dan mi je bio katastrofa. Roger me..." "Nema veze", rekla sam, prekinuvši ga.
"Mogu li doći? Želim te vidjeti." "Pa, ne", rekoh.
"Ne mogu?" "Ne..."
"Dobro... Zašto? Imaš društvo?" Spustio je glas.
"Da", rekla sam, nastojeći boju glasa prilagoditi oboma slušačima. "Zapravo imam." Pogledala sam Darcy. Bez glasa pita: "Tko je?"
Ignorirala sam je.
"Dobro... U redu onda... Nije valjda Marcus?" pita Dex, "Nije... Darcy je ovdje", kažem.
"Ooo. Sranje. Sva sreća što sam prvo nazvao", prošaptao je. "Znači, čujemo se sutra?" "Da", reče.
"Svakako." "Može tako."
"Tko je to bio?" upitala je Darcy kad sam spustila slušalicu. "Ethan je bio."
"Daj, je li bio Marcus?" pita. "Meni možeš reći." "Ne, stvarno je bio Ethan."
"Možda te nazvao da ti kaže da je homoseksualac." "A-a", rekla sam, otvarajući kutije s hranom.
Dok smo jele svoja kineska jela, pitala sam za Dexa, kako je on. "Kako to misliš?"
"Hoću reći, sumnja li da se nešto događa?" Okrenula je očima. "Ne. Previše radi."
Primijetila sam da nije promijenila moj izbor riječi od "događa" u "događalo se". "Ne?"
"Ne. Skroz je isti, normalni stari Dex." "Stvarno?"
"Da, stvarno. Zašto?" Otvorila je svoj Sprite, otpila iz limenke.
"Samo me zanimalo", rekoh. "Pročitala sam da kad netko vara, druga osoba to na nekoj dubokoj, unutrašnjoj razini obično zna."
Srknula je juhu wonton iz svoje plastične žlice i blijedo me pogledala. "Ne vjerujem u to", kaže. "Da", na to ću ja. "Pa ni ja."
Nakon što smo večerale, podigla sam dva kolačića s proročanstvom. "Koji hoćeš?"
Pokazala je prema mojoj lijevoj ruci. "Onaj", reče. "I neka bude nešto dobro. Dosta mi je nesreće."
Došlo mi je da joj kažem da odluka da spava s kolegom i nemarno ostavi svoj prsten u njegovu stanu nema nikakve veze sa srećom. Skinula sam plastični omot sa starog kolačića, zdrobila ga i u sebi pročitala svoj komadić papira. Mnogo je toga na čemu možete biti zahvalni.
"Što piše?" zanima Darcy. Rekla sam joj.
"To je dobro."
"Da, ali to nije proročanstvo. To je tvrdnja. Mrzim kad tvrdnje podvaljuju pod proročanstva."
"Onda se pravi da piše: 'Imat ćete mnogo toga na čemu možete biti zahvalni'", rekla je i skinula svoj omot. "Neka na mom piše: 'Portorikanska gadura vratit će vam vaš prsten'."
U sebi je pročitala svoje proročanstvo i onda se nasmijala. "Što je?"
"Piše: 'Mnogo je toga na čemu možete biti zahvalni.'... Sranje. Proročanstva s tekuće vrpce!"
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Nešto posuđeno - Page 2 Empty Re: Nešto posuđeno

Počalji od Mustra Čet Apr 19, 2018 9:54 am


Nešto posuđeno - Page 2 Image_73

Da, a samo jedna od nas imat će mnogo toga na čemu može biti zahvalna.
Darcy mi kaže da bi trebala krenuti, da se mora suočiti s posljedicama. Suze su joj opet navrle kad je posegnula za torbicom. "Hoćeš li reći Dexu umjesto mene?"
"Ni govora. Neću se petljati", rekla sam, zabavljajući sebe apsurdnošću te izjave. "Što da mu ono kažem?"
"Da si ga izgubila u teretani."
"Stigne li nabaviti novi prije vjenčanja?"
Rekla sam joj da stigne, shvativši da nijedanput nije pokazala nikakve osjećaje prema onom prstenu koji je Dexter izabrao njoj.
"Rachel?"
"Hm?"
"Misliš li da sam grozna? Molim te, nemoj misliti da sam grozna. Nikad ga prije nisam prevarila.
Neću to ponoviti. Stvarno volim Dexa."
"Dobro", rekla sam, pitajući se hoće li to ponoviti. "Misliš li da sam užasna?"
"Ne, Darcy", rekla sam. "Ljudi griješe."
"Znam, o tome se i radilo. Totalna pogreška. Stvarno se, stvarno kajem." "Jesi li upotrijebila kondom?" pitam je.
Zamišljam dijagram na satu o osnovama zdravlja koji objašnjava da na svakog tvog seksualnog partnera u biti dolaze deseci drugih za koje i ne znaš: sve one s kojima je spavao i tako dalje i tako dalje...
"Naravno!"
"Dobro." Kimnula sam. "Nazovi poslije ako me trebaš." "Hvala", ona će. "Hvala ti puno što si mi uskočila." "Nema problema."
"E da, ovo se podrazumijeva... nemoj nikomu reći. Ali stvarno nikomu. Ethanu, Hillary..."
Ali što je s Dexom? Mogu li reći Dexu?
"Naravno. Neću nikomu reći."
Zagrlila me i potapšala po leđima. "Hvala, Rachel. Ne znam što bih bez tebe."
Kad je Darcy otišla, sročila sam svoj odgovor na očiglednu dilemu - da kažem ili da ne kažem.
Pristupila sam tomu kao ispitnom pitanju, emocije nisam upletala.
Na prvi pogled, odgovor se čini očit: reći Dexteru. Na tu me odluku motiviraju tri krupna razloga. Prvo, želim da zna. Apsolutno mi je u interesu da zna. Ako već nije odlučio otkazati vjenčanje, ta će ga spoznaja vjerojatno odvratiti od toga da se oženi s Darcy. Drugo, volim Dextera, što znači da pri donošenju odluka na umu trebam imati njegov interes. Stoga želim da raspolaže potpunim spektrom činjenica kada donese presudnu životnu odluku. Treće, moral nalaže da se to Dexu kaže; imam moralnu obvezu da Dexteru kažem istinu o Darcynim postupcima. (Ovo treba razlučiti od osvetničkog načina razmišljanja, iako Darcy sasvim sigurno zaslužuje debelo cinkarenje.) Da zaključim, ja cijenim i poštujem instituciju braka, a Darcyna nevjera nipošto ne sluti na dobro u dugom i trajnom savezu. Ova treća točka nema nikakve veze s mojom osobnom koristi jer bih na jednak način rasuđivala čak i da nisam zaljubljena u Dexa.
Reklo bi se, međutim, da logika treće točke upućuje na to kako i Darcy treba znati da je Dex bio nevjeran te da svoje postupke ne bih trebala skrivati od Darcy (zato šio mi je ona prijateljica i vjeruje mi, a i zato što je obmana grijeh). Stoga bi se moglo primijetiti da se mišljenje kako Dex treba doznati istinu o Darcy principijelno kosi s namjernim neinformiranjem Darcy o mojim vlastitim grijesima.
Takav zaključak, međutim, zanemaruje temeljnu distinkciju na kojoj počiva moja završna analiza: postoji razlika između mišljenja da netko treba nešto znati/da mu se nešto treba reći i toga da glasnik budeš ti. Da, ja mislim da Dex treba znati što je Darcy učinila i što će (možda? vjerojatno?) nastaviti činiti. Ali je li na meni da mu to kažem ? Ja bih rekla da nije.
Nadalje, iako se Dex ne bi trebao oženiti s Darcy, to nije zato što ju je on prevario ili zato što je ona njega. I ne zato što voli mene, a ja njega. Sve je to točno, ali to su puki simptomi širega problema, tj. njihove manjkave veze. Darcy i Dex nisu jedno za drugo. Činjenica da su oboje prevarili onog drugog, iako su ih na to nagnali zasebni motivi (ljubav sjedne, samoljubiva mješavina straha od vezivanja i pohote s druge strane), tek je jedan pokazatelj. Ali čak da nijedno nije prevarilo onog drugog, ta veza svejedno ne bi valjala. A ako Darcy i Dex ne mogu tu temeljnu istinu razabrati na osnovi vlastite interakcije, osjećaja i godina koje su zajedno proveli, onda neka se s tom pogreškom nose sami jer nije na meni da se igram potkazivača.
A mogla bih nadodati i fusnotu, možda kod rasprave o moralu, gdje bih se osvrnula na izdaju Darcy:
Da, ne bi bilo pošteno odati Darcynu tajnu, ali s obzirom na moju daleko veću izdaju, rasprava o odavanju tajne čini se gotovo izlišna. S druge strane pak, moglo bi se reći da je odavanje te tajne još i gore. Spavati s Dexom nema veze s Darcy kao takvom, ali odavati Darcyne tajne ima itekakve veze s Darcy. A opet, budući da sam na kraju odlučila da neću ništa reći, ova rasprava postaje hipotetička.
I eto mog odgovora. Mislim da mi je logika možda malo labava, pogotovo na kraju, gdje se zapravo raspadnem i u principu kažem: "Eto na." Već vidim crvene napomene na margini ispitnog papira. "Nejasno!" i "Zašto da se s tom pogreškom nose sami? Kažnjavaš li ih zbog njihove gluposti ili nevjernosti? Objasni!"
Ali bez obzira na to što mi je obrazloženje klimavo i što sam svjesna kako bi me Ethan i Hillary optužili da sam pasivna kao i uvijek, neću o tome ni zucnuti Dexu.
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Nešto posuđeno - Page 2 Empty Re: Nešto posuđeno

Počalji od Mustra Čet Apr 19, 2018 9:54 am


Nešto posuđeno - Page 2 Image_72

Devetnaest

Sutradan sam se vratila kući s posla, pokupila odjeću s kemijskog od Josea i provjerila poštanski sandučić u kojem sam našla račun za kabelsku od Time Warnera, novi broj In Stylea i veliku bjelokosnu omotnicu, naslovljenu kićenim krasopisom i s dvije markice sa srcima. Znam što je i prije nego što sam je okrenula i ugledala povratnu adresu iz Indianapolisa.
Kažem sebi da se vjenčanje može otkazati i nakon što su poslane pozivnice. To je samo jedna u nizu zapreka. Da, komplicira stvar, ali to je samo formalnost, tehnički problem. Svejedno, vrti mi se glavi i mučno mi je dok otvaram omotnicu i u njoj nalazim još jednu. Na toj je moje ime i dvije ponižavajuće riječi "plus gost". Bacila sam kartu kojom treba potvrditi dolazak i omotnicu u kompletu s njom, a srebrni je mekani papir odlepršao na pod, kliznuvši pod kauč. Nemam energije da ga izvadim. Umjesto toga sjela sam i duboko udahnula, prikupljajući hrabrost da pročitam ugravirani tisak, kao da će konkretne riječi sve nekako poboljšati ili pogoršati:

NAŠA ĆE RADOST BITI JOŠ VEĆA AKO SVOJOM PRISUTNOSTI UVELIČATE
VJENČANJE NAŠE KĆERI DARCY JANE
S
G. DEXTEROM THALEROM

Zatreptala sam da otjeram suze i polako izdahnula, preskočivši na dno pozivnice:

POZIVAMO VAS DA PRISUSTVUJETE MISI S NAMA, SVJEDOČITE NJIHOVIM ZAVJETIMA I PRIDRUŽITE NAM SE NA DOMJENKU U CARLYLEU NAKON OBREDA.
AKO STE SPRIJEČENI, MOLIMO VAS
DA U MISLIMA I MOLITVI BUDETE UZ NAS. DR. I GðA HUGO RHONE
POTVRDA DOLASKA OBVEZNA.

Da, konkretne riječi zaista mogu sve pogoršati. Stavila sam pozivnicu na stolić i zurim u nju. Zamišljam gđu Rhone kako nosi omotnice na poštu u Ulici Jefferson, svojim dugačkim crvenim noktima kucka po hrpi, majčinski samozadovoljna. Čujem kako svojim nazalnim glasom govori: "Naša će radost biti još i veća" i "molimo vas da u mislima i molitvi budete uz nas."
Dat ću ja njoj molitvu, molitvu da taj brak nikad ne bude sklopljen. Molitvu da u moj stan stigne nastavak korespondencije:
DR. I GðA HUGO RHONE OBJAVLJUJU DA SE VJENČANJE NJIHOVE KĆERI DARCY S
G. DEXTEROM THALEROM NEĆE ODRŽATI.

E, te su riječi već više po mom ukusu. Kratke, slatke, precizne. "Neće se održati." Rhoneovi će biti prisiljeni odustati od svog uobičajenog razmetljivog stila. Ta ne mogu baš reći: "Žalimo što vas moramo izvijestiti da mladoženja voli drugu" ili "Sa žalošću objavljujemo da je Dexter slomio srce našoj dragoj kćeri." Ne, ovaj će dopis biti isključivo poslovan - jeftin papir, nezgrapan font i kompjutorski natipkane naljepnice. Gđa Rhone neće trošiti novac na Craneovu papirnu konfekciju i krasopis nakon što ga je već toliko bacila u vjetar. Vidim je u poštanskom uredu, ne trijumfira više, govori poštaru da ne, ovaj joj put neće trebati markice sa srcima. Bit će dobro i dvjesto markica sa zastavama.

Bila sam u krevetu kad je Dex nazvao i pitao može li doći.
Na dan kad sam dobila pozivnicu za njegovo vjenčanje, svejedno sam rekla da, odmah dođi. Posramila sam se što sam tako slaba, ali onda sam pomislila na sve one na svijetu koji za ljubav postupaju još i bjednije. A na kraju krajeva: ja volim Dexa, lako je zadnji na planetu prema kojemu bih to trebala osjećati, zaista ga volim. I nisam još od njega digla ruke baš do kraja.
Dok čekam da dođe, odvagujem bih li pozivnicu sklonila ili je ostavila na stoliću da se vidi. Odlučila sam je gurnuti među stranice svog In Stylea. Za nekoliko minuta otvorila sam vrata u bijeloj pamučnoj spavaćici.
"Bila si u krevetu? " pita Dex. "A-ha."
"E pa, vratit ću te onamo."
Legli smo na krevet. Navukao je pokrivače preko nas.
"Tako te dobro osjetiti pod rukama", kaže dok mi miluje bok i zavlači ruku pod spavaćicu. Isprva sam mu se opirala, ali onda sam se prepustila. Oči su nam se srele prije nego što me polako poljubio. Bez obzira na to koliko me razočarao, i ne pomišljam na to da zaustavim tu plimu. Gotovo se i ne mičem dok vodi ljubav sa mnom. Cijelo vrijeme govori, što inače ne radi. Ne razabirem što točno kaže, ali čujem riječ "zauvijek". Želi sa mnom biti zauvijek, mislim. Neće se oženiti s Darcy. Ne može. Prevarila ga je. Nisu zaljubljeni. On voli mene.
Dex se priljubio uz mene dok mi suze kapaju na jastuk. "Večeras si tako tiha", Dex će.
"Da", kažem i ne dam glasu da zadrhti. Ne želim da zna da plačem. Nipošto ne želim Dexterovo sažaljenje. Pasivna sam i slaba, ali imam neki - makar ograničeni - ponos.
"Reci mi nešto", kaže. "O čemu razmišljaš?"
Malo mi nedostaje da ga pitam za pozivnicu, za njegove planove, za nas, ali umjesto toga namještam nonšalantan ton. "Ma ni o čemu zapravo... Samo sam se pitala ideš li u Hampton ovaj vikend."
"U principu sam Marcusu obećao da hoću. Opet bi htio igrati golf." "A."
"Ti vjerojatno ne bi htjela doći?" "Mislim da to nije pametno." "Molim te?"
"Ne bih."
Poljubio me u potiljak. "Molim te. Molim te, dođi." Tri malena "molim te" sasvim su dovoljna. "Dobro", prošaptala sam. "Ići ću."
Zaspala sam, mrzeći sebe.
Sutradan mi je Hillary upala u ured. "Pogodi što sam dobila poštom." Ton je optuživački, nimalo suosjećajan.
Potpuno sam smetnula s uma činjenicu da će i Hillary dobiti pozivnicu. Nisam pripremila odgovor za nju. "Znam", kažem.
"Znači, dobila si svoj odgovor." "Još bi mogao otkazati", kažem. "Rachel!"
"Još ima vremena. Dala si mu dva tjedna, sjećaš se? Ima još nekoliko dana." Hillary je podigla obrve i prezrivo se nakašljala. "Jesi li ga vidjela nedavno? Zaustila sam da slažem, ali nemam energije. "Sinoć."
Pogledala me očiju razrogačenih u nevjerici. "Jesi li mu rekla da si dobila pozivnicu?" "Ne."
"Rachel!"
"Znam", rekla sam posramljeno.
"Molim te, reci mi da nisi jedna od onih žena."
Znam na kakav tip misli. Ženu koja godinama održava vezu s oženjenim muškarcem u nadi, čak i vjeri, da će se on jednog dana opametiti i ostaviti svoju suprugu. To samo što se nije dogodilo - ako samo smogne snage, na kraju neće požaliti. Ali vrijeme prolazi, a godine samo donose nove izlike. Djeca još idu u školu, supruga je bolesna, planira se vjenčanje, unuče je na putu. Uvijek je nešto, razlog da se održi status quo. Ali onda izlika ponestane i ona na kraju prihvati da nitko nikog neće ostaviti, da će ona uvijek bili na drugome mjestu. Zaključi da je i drugo mjesto bolje nego nikakvo. Prepusti se svojoj sudbini. Suosjećam s tim ženama kao nikad prije, iako još ne vjerujem da sam se pridružila njihovim redovima.
"To nije poštena procjena", kažem. Iz pogleda joj čitam "ma zbilja?" "Dexter nije oženjen."
"Imaš pravo. Nije oženjen. Ali zaručen jest. Što bi moglo biti još i gore. On svoju situaciju može preokrenuti ovako." Pucnula je prstima. "Ali nije ni mrdnuo vražjim prstom."
"Čuj, Hillary, ovaj splet okolnosti ima svoj kraj... Jedna od tih žena mogu biti samo još mjesec dana."
"Mjesec? Pustit ćeš da ovo dogori do noktiju?" Skrenula sam pogled kroz prozor.
"Rachel, zašto čekaš?"
"Želim da to bude njegova odluka. Ne želim biti odgovorna..." "Zašto ne?"
Slegnula sam ramenima. Da zna za Darcynu nevjeru, iskočila bi iz kože. Uzdahnula je. "Želiš moj savjet?"
Ne želim, ali svejedno sam kimnula.
"Nogiraj ga. Smjesta. Učini nešto dok još možeš birati. Što se dulje ovo bude razvlačilo, to ćeš se gore osjećati kad budeš stajala pred tom crkvom i gledala kako svoje zavjete pečate poljupcem koji će Darcy razvući preko mjere dobrog ukusa... A onda ćeš ih gledati kako režu tortu i hrane jedno drugo dok mu ona glazuru mrlja po licu. A onda ćeš ih gledati kako plešu dugo u noć... A onda..."
"Znam. Znam."
Hillary nije završila. "A onda će odjuriti u noć na svoje vražje putovanje na Havaje!" Lecnula sam se i rekla joj da sam shvatila poantu.
"Jednostavno ne razumijem zašto ne želiš nešto poduzeti, isforsirati njegovu reakciju. Nešto."
Opet joj kažem da ne želim snositi odgovornost za njihov prekid, da želim da to bude Dexterova odluka.
"I bit će njegova odluka. Nećeš mu ti isprati mozak. Samo ćeš se boriti za ono što želiš. Zašto ne zagrizeš više za nešto što ima toliku težinu i važnost?"
Nemam riječi kojima bih joj objasnila. Bar ne onih koje bi njoj bile prihvatljive. Telefon mi je zazvonio, prekinuvši nelagodnu tišinu.
Bacila sam pogled na prikazani broj. "Les je. Moram se javiti", kažem s olakšanjem što je rešetanje završilo. Tužno je što sam morala doživjeti i to da budem zahvalna što me Les zove.
Kasnije to popodne predahnula sam od svojih priprema i otkotrljala stolicu do prozora. Povirila sam dolje na Park Aveniju, promatrajući ljude kako idu za svojim svakodnevnim poslom. Koliko se njih osjeća očajno, euforično ili jednostavno mrtvo iznutra? Pitam se koliko je njih na rubu da izgubi nešto krupno. Ili već jesu. Zažmirila sam i zamislila prizore s vjenčanja koje mi je dočarala Hillary. A zatim sam dodala svoj kolut filma s medenog mjeseca - Darcy odjevena u novo donje rublje, zavodnički pozira na njihovu krevetu. Sve to vidim savršeno jasno.
I najednom, kao grom iz vedra neba, sinulo mi je zašto ne želim forsirati Dexovu reakciju. Zašto nisam ništa rekla za Dan nezavisnosti, ništa otada, ništa sinoć. Sve se svodi na očekivanja. U dubini duše zapravo ne vjerujem da će Dex otkazati vjenčanje i biti sa mnom, ma što da ja učinim ili kažem. Vjerujem da će se ti prizori s Dexova i Darcyna vjenčanja i medenog mjeseca odigrati, a ja ću ostati na marginama, sama. Već osjećam svoju žalost, mogu si predočiti kako sam zadnji put s Dexom, ako se to već i nije dogodilo. Dakako, povremeno pišem scenarij za drukčiji kraj, onaj u kojem smo Dex i ja zajedno, ali ti su prizori uvijek kratkog daha, nikad ne prekoračuju granice onog "što bi bilo". Ukratko, nemam prave vjere u vlastitu sreću. A eto Darcy. Ona je žena koja vjeruje da bi joj sve trebalo pasti s neba pa joj zato i padne. Oduvijek je padalo. Pobjeđuje jer očekuje da će pobijediti. Ja ne očekujem da ću dobiti ono što želim pa to i ne dobijem. Čak i ne pokušam.
Subota je popodne i u Hamptonu smo. Doputovala sam vlakom jutros i sad se cijela naša grupa okupila u vrtu iza kuće. To je zajedništvo siguran put u katastrofu. Julian i Hillary igraju badminton. Pitaju hoće li im se tko suprotstaviti u parovima. Dex kaže, može, on će. Hillary ga probada pogledom. "Koga želiš za partnericu, Dexter?"
Do tog časa Dexter nije znao da sam Hillary išta rekla o nama. Imala sam dva razloga da mu to zatajim: nisam željela da se pred njom osjeća neugodno i nisam mu željela dati pokriće da to kaže prijatelju.
Ali Hillary je svoju zajedljivu primjedbu uputila tako da ti jednostavno ne može promaknuti ako si svjestan situacije. A Julian očito jest, zato što ju je upozorio pogledom. Postalo je jasno da će u njihovu duetu on smirivati duhove.
Nije se zaustavila na tome. "No, Dex, koju biraš?" Podbočila je kuk rukom i upire svoj reket u njega.
Dex zuri u Hillary. Čeljust mu se stegnula. Bijesan je.
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Nešto posuđeno - Page 2 Empty Re: Nešto posuđeno

Počalji od Mustra Čet Apr 19, 2018 9:55 am


Nešto posuđeno - Page 2 Image_71

"Što ako dvije osobe požele biti tvoje partnerice, što onda?" Hillaryn je glas nabijen aluzijama.
Darcy se doima nesvjesna napetosti. Kao i Marcus i Claire. Možda su svi naviknuli na Hillaryn povremeni provokativni ton. Možda samo misle da to iz nje progovara odvjetnica.
Dex se okrenuo i pogledao nas. "Želi li tko od vas igrati?" Marcus je indiferentno odmahnuo rukom. "Ma kakvi, čovječe. Ne, hvala. To je ženskasti sport."
Darcy je zahihotala. "Da, Dex. Ti si ženskast muškarac." Claire je rekla ne, mrzi sport.
"Badminton i nije sport", reče Marcus, otvarajući limenku Budweisera. "To je kao da kažeš da je križić-kružić sport."
"Čini se da moraš izabrati između Darcy i Rachel. Je li tako?" Hillary će. "Jesi za, Rach?" Sledila sam se na svome mjestu kraj stola za piknike, između Darcy i Claire.
"Ne, hvala", rekla sam tiho.
"Hoćeš da ti ja budem partnerica, srce?" pita Darcy. Pogledala je preko dvorišta prema Dexu. zakrilivši oči rukom.
"Dobro", rekao je. "Dođi onda."
Hillary je otpuhnula kroz nos, a Darcy odskakutala od stola, s upozorenjem da je u badmintonu truba.
Dex je spustio pogled na travu, pričekavši Darcy da uzme četvrti reket i pridruži mu se na komadu trave iscrtanom raznim japankama i tenisicama.
"Igramo do deset", rekla je Hillary i bacila lopticu uvis za prvi servis. "Kako to da ti serviraš prva?" pita Dex.
"Evo", rekla je, prebacivši lopticu preko mreže. "Samo izvoli." Dex je uhvatio lopticu i ošinuo je pogledom.
Igra se na nož, bar svaki put kad igru kontroliraju Hillary i Dex. Loptica im je municija i šibaju je svom snagom, ciljajući jedno drugog. Marcus dočarava atmosferu glasom Howarda Cosclla. "A raspoloženje je napeto ovdje u East Hamptonu gdje se obje strane nadmeću za prvenstvo." Claire navija za sve. Ja ništa ne govorim.
Rezultat je 9:8, vode Hillary i Julian. Julian je servirao odozdo. Darcy je zacičala i zamlatarala zatvorenih očiju i tek pukom srećom uspjela dotaknuti lopticu. Vratila ju je natrag preko mreže prema Hillary. Hillary je pripremila udarac i pogodila žestok forhend u stilu Venus Williams. Loptica je poletjela zrakom i tik iznad mreže fijuknula prema Darcy. Darcy je čučnula, spremna da mlatne lopticu, no uto je Dex poviknuo: "Vani je! Vani je!" Lice mu je crveno i orošeno kapljicama znoja.
Loptica je sletjela točno kraj Clairine japanke.
"Vani!" viče Dexter, a gornjom stranom ruke briše čelo. "Da ne bi. Na crti je!" viče Hillary njemu. "To je meč!"
Marcus je dobroćudno prokomentirao kako on misli da se badmintonski ogled ne bi trebao zvati meč. Claire je ustala s klupe i dokaskala do loptice da provjeri gdje je u odnosu na njezinu cipelu. Hillary i Julian pridružili su joj se sa svoje strane mreže. Pet pari očiju zuri u lopticu, Julian kaže da je teško procijeniti. Hillary ga je sasjekla pogledom prije nego Što su ona i Dex nastavili izvikivati "vani" i "dobra", kao dvoje neprijatelja na dječjem igralištu.
Claire je svojim pomirbenim glasićem objavila da se "ponavlja" što je uvjerljivije mogla. Ali očito se nije igrala vani kad je bila mala jer je objava ponavljanja jedan od najkrupnijih uzroka kvartovskih prepirki. Hillary to potkrepljuje primjerom. "Ma da ne bi", kaže. "Nema ponavljanja. Crta se cijeli dan broji kao dobra."
"Cijeli dan? Igrali smo dvadeset minula", Dex će zajedljivo.
"Mislim da nijedanput nije pala na crtu", sugerira Darcy. Ali nije ju briga. Ma koliko da se voli natjecati u stvarnim životnim pitanjima, sportovi i igre je ne zanimaju. Posjede u Monopolyju kupuje prema boji; male su joj kuće puno slađe od "velikih ružnih hotela".
"Dobro. Ako želiš varati u životu", kaže Hillary Dexu, prikrivši pravu namjeru prijateljskim smiješkom, kao da je to samo razigrano podbadanje. Oči su joj širom otvorene, nedužne.
Mogla bih se onesvijestili.
"Dobro, pobjeda je vaša", kaže Dex Hillary kao da mu se živo fućka. Neka Hillary dobije svoj glupi meč.
Hillary to ne želi tako. Izgleda dezorijentirano, nije sigurna treba li ponovno otvoriti diskusiju ili uživati u pobjedi. Strahujem što će dalje reći.
Dex je bacio reket u travu pod stablom. "Idem se istuširali", rekao je i krenuo prema kući.
"Bijesan je", zabljesnula nas je Darcy pronicavom opservacijom onog što je svima očito. Ona, naravno, misli da je stvar u meču. "Dex mrzi gubiti."
"Da. e pa, baš je djetinjast", Hillary će s gnušanjem.
Primijetila sam (sa zadovoljstvom? nadom? superiorno?) da Darcy ne brani Dexa. Da je moj, ja bih nešto rekla. Naravno, da je moj, ni Hillary ne bi bila tako nemilosrdna.
Pogledala sam je odmjereno, kao da joj želim reći da je bilo dosta.
Slegnula je ramenima, bacila se na travu i stala češati ugriz od komarca na gležnju sve dok nije prokrvario. Otrla je krv vlati trave, a onda opet digla pogled prema meni.
"No?" prkosno će.
Tog je dana Dex za večerom tako tih da mu malo nedostaje da bude osoran. Ali ne mogu biti sigurna ljuti li se na Hillary ili na mene zato što sam joj rekla. Ignorira nas obje. Hillary mu ignoriranje uzvraća, uz izuzetak povremene žaoke, dok ja plaho pokušavam razgovarati s njime.
"Što ćeš naručiti?" pitam ga dok proučava jelovnik. Ne želi dići pogled. "Nisam siguran."
"Ma tko bi to rekao", promrmljala je Hillary. "Zašto ne bi naručio dva jela?" Julian ju je uhvatio za rame, a meni se ispričao pogledom.
Dex se u stolici okrenuo prema Marcusu i uspio izbjeći svaki razgovor i kontakt očima sa mnom i Hillary do kraja večere. Preplavila me zabrinutost. Ljutiš li se? Ljutiš li se? Ljutiš li se? mislim dok se borim da pojedem svoju sabljarku. Molim te, nemoj se ljutiti. Očajna sam, izbezumljeno želim razgovarati s Dexom da budemo načisto još onoliko koliko ćemo biti zajedno. Ne želim da se završi takvom gorčinom.
Kasnije u Talkhouseu Dex i ja napokon smo ostali sami. Bila sam se spremna ispričati zbog Hillary, a on se okomio na mene, zelene mu oči sijevaju. "Kog si joj vraga išla govoriti?" prosiktao je.
Nisam vična sukobu i njegova me agresija zatekla. Pogledala sam ga tupo, glumim zbunjenost. Trebam li se ispričati? Ponuditi objašnjenje? Znam da smo prešutno prisegnuli na tajnovitost, ali nekomu sam morala reći.
"Hillary. Rekla si joj", rekao je i odmaknuo kosu s čela. Primjećujem da je još i više seksi kad se ljuti - čeljust mu je nekako još četvrtastija.
Zanemarila sam to što sam primijetila jer se u meni nešto prelomilo. Kako se usuđuje bjesnjeti na mene! Ja mu nisam ništa učinila! Zašto sam ja ta koja je izbezumljena i očajno želi oprost?
"Mogu reći komu god hoću", kažem, iznenađena krutošću u svom glasu. "Reci joj da se ne petlja u to", on će.
"Da se ne petlja u što, Dex? U naš sjebani odnos?" Zatečen je. A onda povrijeđen. Neka.
"Nije sjeban", kaže. "Situacija jest, ali naš odnos nije."
"Ti si zaručen, Dexter." Moje ogorčenje zakuhalo se u gnjev. "Ne možeš to odvajati od našeg odnosa."
"Znam. Još sam zaručen... Ali ti si bila s Marcusom." "Molim? pitam u nevjerici. "Poljubila si ga u Aubetteu."
Ne mogu vjerovati svojim ušima - on je zaručen, a zamjera mali ništavni poljubac! Na trenutak sam se zapitala koliko dugo zna i zašto dosad nije ništa rekao. Potisnula sam impuls da reagiram skrušeno.
"Da, poljubila sam Marcusa. Vrlo važno."
"Meni je vrlo važno." Lice mu je blizu moga pa osjećam vonj alkohola u njegovu dahu. "Mrzim to.
Da nisi to ponovila."
"Ne naređuj mi što da radim", uzvratila sam rasrđenim šaptom. Ljutite mi suze peku oči. "Ja tebi ne naređujem... Ma znaš što? Možda bih ti baš trebala reći što da radiš... Onda ovako: oženi se s Darcy. Nije me briga."
Ostavila sam Dexa, gotovo uvjerena u to. Ovo je moj prvi slobodni trenutak tog ljeta. Možda najslobodniji trenutak mog života. Ja držim konce u rukama. Ja donosim odluke. Našla sam mjesto u patiju otraga, sama u mnogoljudnoj masi, srce mi udara. Jedva da je prošla koja minuta, a Dex me našao, uhvatio me za lakat.
"Nisi mislila ono što si rekla... da te nije briga." Sad je na njemu red da strahuje. Svaki me put fascinira koliko je to pravilo nepogrešivo: osoba kojoj je manje stalo (ili to glumi) drži konce u rukama. Još sam jedanput dokazala da je tako. Stresla sam njegovu šaku sa svoje ruke i samo ga hladno pogledala. Primaknuo mi se, ponovno me uhvatio za ruku.
"Žao mi je, Rachel", šapće i saginje se prema mom licu.
Nisam se smekšala. Neću. "Umorna sam od proturječnih osjećaja, Dex. Od beskrajnog kruga nade, krivnje i gorčine. Umorna sam od razmišljanja o tome što će biti s nama. Umorna sam od čekanja na tebe."
"Znam. Žao mi je", kaže. "Volim te, Rachel."
Osjećam kako popuštam. Unatoč svojoj maski opasne cure, sva bridim od toga što sam mu toliko blizu, od njegovih riječi.
Pogledala sam mu u oči. Svi moji instinkti i želje - sve mi govori da se pomirim, da mu kažem kako i ja njega volim. Ali borim se protiv njih kao utopljenik protiv bujice. Znam što moram reći. Na pamet mi je pao Hillaryn savjet, to kako mi je cijelo vrijeme govorila da nešto kažem. Ali ne činim ovo zbog nje. Ovo je za mene. Sklapam rečenice, riječi koje mi cijelo ljeto odzvanjaju glavom.
"Želim biti s tobom, Dex", čvrsto sam rekla. "Otkaži vjenčanje. Budi sa mnom."
Eto ga. Nakon što sam dva mjeseca čekala, cijeli život bila pasivna, sve sam stavila na kocku. Laknulo mi je, oslobođena sam, nov čovjek. Žena sam koja očekuje sreću. Zaslužuje sreću. On će me sigurno usrećiti.
Dex je udahnuo, na rubu da odgovori.
"Nemoj", kažem, odmahnuvši glavom. "Molim te, ne obraćaj mi se ponovno osim da mi kažeš kako je vjenčanje otkazano. Dotad nemamo više o čemu raspravljati."
Pogledi su nam se sreli. Nijedno nije trepnulo minutu ili više. A onda sam ja, prvi put, bez treptanja izdržala duže od Dexa.
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Nešto posuđeno - Page 2 Empty Re: Nešto posuđeno

Počalji od Mustra Čet Apr 19, 2018 9:55 am


Nešto posuđeno - Page 2 Image


Dvadeset

Dva su dana od mog ultimatuma i mjesec dana do vjenčanja. Još me nosi moj otpor, krila mi daje pozitivan osjećaj, jači od nade. Vjerujem u Dexa, vjerujem u nas. Otkazat će. Živjet ćemo sretno dok je svijeta i vijeka. Ili otprilike toliko.
Naravno da se brinem zbog Darcy. Brinem se čak da bi mogla učiniti neku ludost kada dobije svoju prvu dozu odbijanja. Prikazuju mi se vizije u kojima kopni u bolničkom krevetu, priključena na infuziju, s tamnim podočnjacima, slijepljene kose, sive kože. U tim prizorima ja sam uz nju, donosim joj časopise i bombone od likoricije, govorim joj da će sve biti dobro, da se sve događa s razlogom.
Ali čak i ako ti prizori postanu stvarnost, nikad neću požaliti što sam Dexu rekla istinu o onome što želim. Nikad neću požaliti što sam pokušala. Ovaj mi put Darcy nije bila važnija od mene.
Dani prolaze, a ja idem na posao, vraćam se kući, pa opet na posao, čekam da lavina krene. Sigurna sam da Dex samo što nije nazvao s vijestima. Dobrim vijestima. U međuvremenu stišćem zube i odbijam popustiti napasti da ga nazovem prva. Ali nakon što je prošlo punih tjedana dana, počela sam se brinuti i osjećam kako se vraća moje staro ja. Rekla sam Hillary da ga želim nazvati jer znam da će me ona odgovoriti. Samoj sebi sličim na bivšu alkoholičarku koja se vuče na sastanke Anonimnih alkoholičara u zdvojnom pokušaju da odoli svojim pobudama.
"Nema teorije", kaže. "Nemoj. Nemoj stupiti u kontakt s njime."
"Što ako je bio pijan i ne sjeća se našeg razgovora?" pitam je, hvatajući se za slamku. "Njegov problem."
"Misliš da se sjeća?" "Sjeća se."
"E, da bar nisam ništa rekla."
"Zašto? Da dobiješ još koju noć s njime?" "Ne", branim se.
Iako je upravo to razlog.
Nakon što sam se još nekoliko dana mučila, nisam mogla jesti, raditi ili spavati, zaključila sam da se moram maknuti. Moram biti negdje drugdje, daleko od Dexa. Samo ako otputujem uspjet ću se obuzdati da ga ne nazovem, da sve ne povučem radi samo još jedne noći, samo još jedne minute s njime. Razmišljam da odem u Indianu, ali to nije dovoljno daleko. A i ako budem kod kuće, to će me samo podsjećati na Darcy i vjenčanje.
Nazvala sam Ethana i pitala mogu li doći u posjet. Oduševljen je, kaže da dođem bilo kad. Pa sam tako nazvala United i rezervirala let za London. Već je za pet dana pa moram platiti punu cijenu - osamsto i devedeset dolara - ali vrijedi svakog novčića.
Nakon što sam otipkala dopis da odlazim na dopust, otišla sam ga odnijeti u Lesov ured. Na svu sreću, nema ga za stolom.
"Otišao je na sastanak izvan ureda. Bogu hvala", kaže mi njegova tajnica Cheryl. Ona mi je saveznica, često me upozori kad je Les osobito loše volje.
"Imam samo neke sitnice za njega", kažem joj dok ulazim u njegovu odaju za mučenje.
Nacrt uzvratne dokumentacije ostavila sam mu na stolici, dopis o dopustu ispod njih. Onda sam se predomislila i premjestila dopis navrh hrpe. Tlak će mu skočiti. To mi je izmamilo osmijeh.
"Zašto si se tako iskesila?" pita me Cheryl dok izlazim iz njegova ureda. "Dopis o dopustu", kažem. "Javi koliko me ispsovao."
Podigla je obrve i rekla: "A-ha", i bez zabune nastavila tipkati dokument. "Netko će nadra-pati" Les me nazvao te večeri kad se vratio u ured. "Što te spopalo?"
"Kako molim?" pitam, a znam da će ga moja smirenost samo raspiriti. "Nisi mi rekla da ideš na dopust!"
"A. Mislila sam da jesam", lažem. "A kad je to bilo?"
"Ne znam točno... Ima već nekoliko tjedana. Idem na vjenčanje." Dvije laži.
"Kriste." Diše u telefon, Čeka da se ponudim i otkažem putovanje. Nekad davno, dok sam na poslu bila tek prvu godinu, pasivno-agresivni trik možda bi i upalio. Ali sad nisam ništa rekla. Potukla sam ga u čekanju.
"Je li to obiteljsko vjenčanje?" napokon je upitao. Tu on povlači granicu. Kod obiteljskih pogreba i obiteljskih vjenčanja. Vjerojatno samo uže obitelji. Pa sam mu rekla da se udaje moja sestra. Tri laži.
"Žao mi je", vjetropirasto ću ja. "Kuma sam, znaš kako je."
Pustila sam ga da nekoliko sekundi blebeće i uzalud prijeti kako će naći drugog suradnika da preuzme slučaj. Kao da se svi trgaju da rade s njime. A onda je sa zadovoljstvom objavio da to znači da do petka neću ni mrdnuti iz ureda. U sebi sam pomislila kako to neće biti nikakav problem.
Darcy je nazvala nekoliko minuta poslije. Jednako je tako puna razumijevanja. "Kako možeš otići na put, a moje je vjenčanje tako blizu?"
"Obećala sam Ethanu da ću ga posjetiti ovog ljeta. A ljeto je pri kraju." "Što fali jeseni? Sigurna sam da je London ujesen još i ljepši."
"Treba mi odmor. Smjesta." "Jednostavno se moram maknuti odavde."
"Zašto? Ima li to kakve veze s Marcusom?" "Nema."
"Jesi li se vidjela s njime?" "Nisam."
"Zašto nisi?"
"Dobro. Možda ipak ima neke veze s Marcusom..." kažem iz čiste želje da zaveže. "Mislim da od toga s njime neće biti ništa. Pa sam možda malo utučena. Dobro?"
"A", rekla je. "Baš mi je žao što nije išlo."
Darcyno suosjećanje posljednje je što želim. Rekla sam joj da je to zapravo više zbog posla. "Moram se malo maknuti od Lesa."
"Ali meni si potrebna ovdje", cendra. Njezinih deset sekundi suosjećajnosti očito je isteklo. "Claire će biti ovdje."
"Nije to isto. Ti si mi kuma!" "Darcy, trebam odmor. Dobro?"
"Očito će morati biti." Već vidim kako se duri. "Je li tako?" Dodala je s primjesom nade. "Tako je."
Glasno je uzdahnula i pokušala s drugom taktikom. "Zar ne možeš otići onaj tjedan dok sam ja na medenome mjesecu na Havajima?"
"Mogla bih", kažem, zamišljajući Darcy u njezinu novom rublju. "Da se moj svijet vrti oko tebe...
Ali, žao mi je, ne vrti se."
Nikad ne govorim Darcy takve stvari. Ali vremena su se promijenila.
"Dobro. U redu. Ali nađi se sa mnom sutra u podne u Bridal Partyju da preuzmeš svoju haljinu za vjenčanje. Osim ako ne planiraš otići u Veneciju ili tako nešto."
"Jako duhovito", rekla sam i poklopila.
I sad će Dex doznati da idem u London. Pitam se kako će mu biti kad čuje tu vijest. Možda će ga potaknuti da brže odluči. Da mi kaže nešto lijepo prije nego što odletim daleko odavde.
Čekam i dalje, a sa svakim satom moja agonija sve je veća. Od njega ni riječi. Ni poziva. Ni e- poruke. Neprestano provjeravam poruke, gledam bljeska li crveno svjetlo. Ništa. Bezbroj puta počinjem birati njegov telefonski broj, sastavljam dugačke e-poruke koje nikad ne pošaljem. Nekako uspijevam ostati jaka.
A onda, noć prije mog leta, pozvonio mi je Jose. "Dex te došao vidjeti."
Zapljusnula me poplava emocija. Vjenčanje je otkazano! Moja čaša napokon ne samo da je dopola puna, nego se i prelijeva. Veselje mi se nakratko pomutilo kad su mi misli skrenule na Darcy - što će biti s našim prijateljstvom? Zna li da sam ja uključena? Potisnula sam je iz misli, usredotočila se na osjećaje prema Dexu. On je sad važniji.
Otvorila sam vrata, ali na licu mu je pogrešan izraz. "Možemo li razgovarati?" pita.
"Da." Glas mi se prometnuo u šapat.
Sjela sam ukočeno kao da ću svaki čas čuti da mi je umro netko vrlo blizak. Komotno bi mogao biti i policajac koji mi skrušeno dolazi na vrata.
Sjeo je pokraj mene. a riječi su navrle. Ova mi je odluka bila jako teška... Stvarno te volim... Jednostavno ne mogu... Puno sam razmišljao o tome... peče me savjest... nije mi namjera bila da te zavlačim. .. naše prijateljsko... neopisivo teško... previše mi je stalo do Darcy... ne mogu joj to učiniti...
dugujem to njezinoj obitelji... sedam godina... ljeto je bilo napeto... mislio sam ono što sam rekao... žao mi je... žao mi je... iskreno mi je žao... uvijek ću te voljeli, uvijek...
Dex je pokrio lice rukama, a meni je glavom proletio moj rođendan, koliko sam se divila njegovim rukama dok smo se u taksiju vozili Prvom avenijom. Netom prije nego što će me poljubiti. A eto nas sad. Na samom kraju. I nikad ga više neću poljubiti.
"Reci nešto", kaže Dex. Oči su mu zamućene, trepavice mokre i crne kao ugljen. "Molim te, reci nešto."
Čujem sebe kako govorim da razumijem, da ću biti dobro. Ne plačem. Umjesto toga koncentrirala sam se na disanje. Van i unutra. Van i unutra. Opet tišina. Nema se više što reći.
"Bolje da odeš", kažem mu.
Kad je Dex ustao i pošao prema vratima, palo mi je na pamet da zavrištim, preklinjem. Nemoj ići! Molim te! Volim te! Predomisli se! Prevarila te! Ali umjesto toga gledam kako odlazi, ne oklijeva niti se okreće da me pogleda posljednji put.
Dugo zurim u vrata, osluškujem glasnu tišinu. Želim zaplakati, tako da nešto ispuni jezoviti prazni prostor, ali ne mogu. Tišina je sve glasnija dok ja razmišljam što ću dalje. Pakirati se? Spavati? Nazvali Ethana ili Hillary? Na jednu su me iracionalnu sekundu uhvatile one misli koje većina ljudi ne želi priznati - da progutam deset Tylenol PM-a, zalijem ih votkom. Dobro bih kaznila Dexa, upropastila im vjenčanje, okončala vlastite muke.
Ne luduj. Samo ti je srce malo slomljeno. Preboljet ćeš to. Pomislila sam na sva srca koja se u ovom času slamaju, na Manhattanu, po cijelom svijetu. Na svu tu silnu tugu. Manje sam osamljena kad pomislim da se i drugima utroba kida na sitne komadiće. Muževi ostavljaju žene nakon dvadeset godina braka. Djeca viču: "Ne ostavljaj me, tata! Molim te, ostani!" Ono što ja osjećam nikako se ne može usporediti s takvom boli. To je bila samo ljetna romanca, mislim. Nije joj bilo suđeno da potraje dulje od kolovoza.
Ustala sam, otišla do police s knjigama i našla limenku Altoidsa. Preostala mi je još samo jedna nada. Ako dobijem par šestica, možda će se predomisliti, vratili mi se. Kao da bacam čari. puhnula sam u kockice onako kao Dex. Zatim sam ih jedanput protresla u desnici i oprezno ih, oprezno zakotrljala. Baš kao i na našem prvom bacanju, jedna je kockica pala prije svog para. Na šestici! Zaustavila sam dah. Na djelić sekunde ugledala sam oblak točkica i pomislila da sam opet Boxcar. Kleknula sam pa se zabuljila u drugu kockicu.
Samo petica.
Bacila sam jedanaest. Kao da mi se netko ruga i govori: Blizu, ali prokockala si priliku.
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Nešto posuđeno - Page 2 Empty Re: Nešto posuđeno

Počalji od Mustra Čet Apr 19, 2018 9:55 am


Nešto posuđeno - Page 2 Image

Dvadeset jedan

Bila sam negdje iznad Atlantskog oceana kad sam odlučila da neću Ethanu reći sve mučne, bijedne potankosti. Neću se prepuštati mislima i boli nakon što avion sleti na britansko tlo. To će biti prvi korak da prebolim Dexa, krenem dalje. Ali dopustit ću sebi da dok let traje razmišljam o njemu i svojoj situaciji. O tome kako sam stavila sebe na kocku i izgubila. Kako se ne isplati riskirati. Kako je bolje kad si osoba kojoj je čaša napola prazna. Kako bi mi bilo puno bolje da se nikad nisam u to upustila, izložila sebe odbijanju i razočaranju, a Darcy dala priliku da me opet potuče.
Naslonila sam čelo na prozor, a djevojčica iza mene nogom je udarila u moje sjedalo, jedanput, dvaput, triput. Čujem njezinu majku kako kirurškim glasom govori: "No, no, Ashley, ne šutaj sjedalo simpatičnoj gospodični." Ashley udara i dalje. "Ashley! To je protiv pravila. Nema šutanja u avionu", ponavlja majka s prenaglašenom smirenošću kao da svima oko sebe želi pokazati koliko je sposobna roditeljica. Sklopila sam oči kad smo poletjeli u noć i nisam ih otvarala sve dok stjuardesa nije prošla da nam ponudi slušalice.
"Ne, hvala", kažem.
Ništa od filma za mene. Imat ću previše posla oko toga da u sljedećih nekoliko sati uguram što god više jada mogu.
Rekla sam Ethanu da ne dolazi na Heathrow - da ću uzeti taksi do njegova stana. Ali nadam se da će svejedno doći. Premda živim na Manhattanu, drugi me veliki gradovi straše, pogotovo strani. Osim onaj put kad sam s roditeljima išla u Rim za njihovu dvadeset i petu godišnjicu braka, nikad nisam putovala izvan zemlje. Ako se izuzmu slapovi Nijagare s kanadske strane, što se i ne broji. Zato mi je laknulo kad sam vidjela Ethanu kako me čeka tik pred carinom, iskešeni, sretni dječarac kao i uvijek. Nosi nove rožnate naočale, kao Buddy Holly, samo smeđe. Pojurio je prema meni i čvrsto me zagrlio oko vrata. Oboje smo se nasmijali.
"Tako mi je drago što te vidim! Evo. Daj mi torbu", kaže.
"I meni tebe", nacerila sam se i ja njemu. "Sviđaju mi se tvoje naočale."
"Izgledam li pametnije u njima?" Popravio je okvire na nosu i zauzeo akademsku pozu, gladeći nepostojeću bradu.
"Puno." Zahihotala sam.
"Tako mi je drago što si došla!" "I meni je drago što jesam."
Ljeto prepuno loših odluka, ali napokon sam donijela dobru. Lakše mi je čim sam ugledala Ethana. "Bilo je krajnje vrijeme da dođeš u posjet", kaže dok moju torbu na kotačićima provlači kroz gužvu.
Probili smo se van, u red za taksi.
"Ne mogu vjerovati da sam u Engleskoj. Baš je uzbudljivo." Prvi sam put udahnula britanski zrak. Vrijeme je točno kakvo sam i zamišljala - sivo, vlažno i lagano prohladno. "Nisi se šalio za vrijeme ovdje. Imam osjećaj kao da je studeni, a ne kolovoz."
"Rekao sam ti... Ovaj smo mjesec čak imali nekoliko vrućih dana. Ali sad je sve po starom. Nikad kraja. Ali navikneš se. Samo se moraš obući kako treba."
U roku od nekoliko minuta na stražnjem smo sjedalu crnog taksija, moje su nam torbe pod nogama.
Taksi je dostojanstven i prostran u odnosu na žute njujorške taksije.
Ethan me pitao kako se osjećam i na trenutak sam pomislila da pita za Dexa, ali onda mi je sinulo da je to uobičajeno pitanje poslije leta.
"A, dobro", rekla sam. "Baš se veselim što sam ovdje." "Muči te vremenska razlika?"
"Malo."
"Pivo će to srediti", kaže. "Nema spavanja. Puno toga moramo obaviti u tjedan dana." Nasmijala sam se. "Što, na primjer?"
"Obići znamenitosti. Cugati. Prebirati po uspomenama. Sve zahtjevne stvari za koje treba vremena...
Ma baš te lijepo vidjeti."
Stigli smo u Ethanov podrumski stan u Kensingtonu pa me na brzinu proveo spavaćom sobom, dnevnom sobom i kuhinjom. Namještaj mu je minimalistički i moderan, a zidovi prekriveni apstraktnim slikama i posterima jazz-glazbenika. To je stan neženje, ali ne ostavlja dojam kao da na svakom koraku traži priliku za ševu.
"Vjerojatno bi se htjela istuširati?"
Rekla sam mu da, osjećam se prilično prljavo. Dao mi je ručnik na hodniku pred kupaonicom i rekao da se požurim, da želi razgovarati.
Čim sam se istuširala i presvukla, Ethan pita: "I kakva je situacija s Dexom? Pretpostavljam da su još zaručeni?"
Nije da sam o njemu prestala razmišljati makar i trenutak. Sve me izdaleka podsjeća na njega. Reklama za Newcastle. Pila sam Newcastle s njim za svoj rođendan. Vožnja lijevom stranom ulice. Dex je ljevak. Kiša. Alanis Morissette pjeva: "To je kao da ti kiša padne na dan vjenčanja."
Ali od Ethanova pitanja o Dexu ipak mi oštra bol probode prsa. Grlo mi se stislo dok se borim da ne zaplačem.
"O, Bože. Znao sam", kaže Ethan. Podigao je ruku i dohvatio moju pa me povukao na svoj crni kožni kauč.
"Što si znao?" kažem, a i dalje gutam suze.
"Da je tvoja samokontrola, ono 'baš me briga', obično razmetanje." Obujmio me rukom. "Što se dogodilo?"
Napokon sam se rasplakala kad sam mu rekla sve, bez cenzuriranja. Čak i za kockice. Toliko o mojoj prisezi nad Atlantikom. Moja je bol kao otvorena rana, gola.
Kad sam završila, Ethan je rekao: "Drago mi je što sam javio da neću doći. Ne bih to mogao prožvakati."
Ispuhala sam nos. obrisala lice. "Hillary je rekla u riječ isto. Ne ide ni ona." "Ne hi trebala ići, Rachel. Bojkotiraj. Bit će ti preteško. Poštedi se." "Moram ići."
"Zašto?"
"Što bih joj rekla?"
"Reci joj da imaš operaciju - da ti moraju ukloniti neki nebitni organ..." "A koji organ, na primjer?"
"Na primjer slezenu. Ljudi mogu živjeti bez slezene, je li tako?" "Zbog čega se slezena vadi?"
"Ne znam. Kamenca na slezeni? Neki problem... nesreća, bolest. Koga briga? Izmisli nešto. Ja ću ti sve istražiti - smislit ćemo nešto uvjerljivo. Samo nemoj ići."
"Moram biti ondje", kažem. Ponovno se držim pravila.
Malo smo sjedili u tišini, a onda je Ethan ustao, isključio dvije svjetiljke i dohvatio novčanik sa stolića u hodniku. "Hajde."
"Kamo idemo?"
"Idemo u moj kvartovski pub. Da se propisno naliješ. Vjeruj mi, pomoći će." "Jedanaest je sati ujutro!" Smijem se njegovu izljevu.
"Da, pa? Imaš neku bolju ideju?" Prekrižio je ruke preko svojih uskih prsa. "Htjela bi u obilazak grada? Misliš da će ti Big Ben sad biti od neke koristi?"
"Ne", kažem. Big Ben bi me samo podsjetio na minute koje otkucavaju do onog što će biti najužasniji dan u mom životu.
"Hajde onda", kaže.
Krenula sam za Ethanom u pub zvan Britannia. Upravo je onakav kakav i očekujem da engleski pub bude - zaudara na plijesan i pun je staraca koji puše i čitaju novine. Zidovi i sag su tamnocrveni, a zidove prekrivaju loše uljene slike lisica i jelena i viktorijanskih žena. Kao da je 1955. Jedan muškarac s kapicom koji puši lulu čak sliči Winstonu Churchillu.
"Što bi htjela?" pita me Ethan.
Dexa, pomislila sam, ali njemu kažem da bi pivo bilo odlično. Sve mi se više čini da je cugerska ideja prilično dobra.
"Kakvo? Guiness? Kronenbourg? Carting?" "Bilo kakvo", kažem. "Samo da nije Newcastle."
Ethan je naručio dva piva, njegovo je nekoliko nijansi tamnije od moga. Sjeli smo za stol u kutu.
Pratim prstom godove u drvetu stola i pitam ga koliko mu je dugo trebalo da preboli Brandi.
"Ne dugo", kaže. "Kad sam doznao što je učinila, shvatio sam da nije bila ono što sam mislio. Nije mi što imalo nedostajati. Tako moraš razmišljati. Nije bio za tebe. Neka si ga Darcy uzme..."
"Zašto ona uvijek dobije?" Zvučim kao da imam pet godina, ali lakše mi je kad svoj jad čujem pojednostavljen: Darcy me porazila. Opet.
Ethan se nasmijao, pokazavši rupicu. "Što dobije?"
"Pa, recimo Dexa." Preplavljuje me samosažaljenje dok ga zamišljam s Darcy. U New Yorku je jutro. Vjerojatno su još u krevetu zajedno.
"Dobro. Što još?"
"Sve." Gutam pivo što brže mogu. Osjećam kako mi pada na prazan želudac. "Na primjer?"
Kako da muškarcu objasnim što mislim? Zvuči tako plitko: ljepša je, odjeća joj je bolja, mršavija je.
Ali to je tek kap u moru.
I sretnija je. Dobije što god želi, ma što to bilo. Pokušavam to uobličiti u stvarne primjere. "Pa ima taj fenomenalni posao na kojem zarađuje brdo novca, a samo mora organizirati zabave i lijepo izgledati."
"Onaj njezin ulagivački posao? Ma molim te." "Bolji je od mog."
"Bolji od odvjetničkog? Ne bih rekao." "Zabavniji."
"Tebi bi bio grozan."
"Nije u tome stvar. Ona svoj posao voli." Znam da loše pokazujem kako to Darcy uvijek pobjeđuje. "Onda nađi neki koji ti voliš. Iako je to već druga priča. Kojom ćemo se pozabaviti poslije... Ali,
dobro, što još dobiva?"
"Pa... primili su je na Notre Dame", kažem, a znam da zvučim smiješno. "A ne, nisu!"
"Da, jesu."
"Nisu. Ona je rekla da su je primili na Notre Dame. Tko bi još umjesto Notre Damea izabrao IU?" "Puno ljudi. Zašto ti uvijek pljuješ po IU?"
"Dobro. Ovako. Notre Dame mrzim još više. Samo želim reći da ako se prijaviš na ta dva koledža i na oba te prime, može se pretpostaviti da na oba želiš i ići. Pa bi izabrao Notre Dame. Bolji je, je li tako?"
Kimnula sam. "Pa valjda."
"Ali nisu je primili onamo. Niti je dobila, koliko je ono rekla, tisuću tristo pet i pol nečega na završnim ispitima? Sjećaš se tog prosera?"
"Da. Slagala je broj bodova."
"Slagala je i za Notre Dame. Vjeruj mi... Jesi li ikad vidjela dopis da su je primili?" "Nisam. Ali... Dobro, možda i nisu."
"Bože, kako si naivna", rekao je, namjerno to izgovorivši s f. "Mislio sam da smo se usuglasili oko toga."
"To je bila škakljiva tema. Sjećaš se?"
"A da. Sjećam se. Bila si tako tužna", on će. "Trebala si slaviti što bježiš sa Srednjeg zapada. Ali naravno, onda si izabrala drugi najodurniji koledž u zemlji i upisala se na Duke... Znaš moju teoriju o Dukeu i Notre Dameu, je li tako?"
Nasmiješila sam se i rekla Ethanu da mi je teško pratiti sve njegove teorije. "Kako ono ide?"
"Pa, osim tebe i još nekoliko drugih izuzetaka, ta su dva koledža dupkom puna odurnih ljudi. Možda se na njih prijavljuju samo odurni ljudi, ili možda ti koledži odurne ljude privlače. Vjerojatno oboje, jedno povlači drugo. Nisi se valjda uvrijedila?"
"Naravno da nisam. Nastavi", kažem. Djelomice se slažem s njime. Na Dukeu je mnoge - uključujući mog vlastitog dečka - bilo teško podnijeti.
"Dobro. Zašto, dakle, imaju veći postotak šupaka per capita? Što povezuje ta dva koledža, pitaš se?" "Predajem se."
"Jednostavno. Dominacija u prvoj ligi, sport koji donosi profit. Football na Notre Dameu, a košarka na Dukeu. U spoju s vrhunskom akademskom reputacijom. A rezultat je nepodnošljivo
samozadovoljno studentsko tijelo. Možeš li navesti drugu školu koja ima tu kombinaciju karakteristika?"
"Michigan", kažem, sjetivši se Lukea Grimleva iz naše srednje čije se klepetanje o footballu na Michiganu nije moglo izdržati. A do dan-danas raspreda o glatkim dodavanjima Rumeala Robinsona u završnici studentske lige.
"Aha! Michigan! Bravo, dobar pokušaj. Ali to nije skupa privatna škola. Michigan spašava to što je državni, diplomanti s Michigana mrvicu su manje odurni."
"Stani malo! A što je s tvojim koledžom? Stanford. Vi ste imali Tigera Woodsa. Izvrsne plivače. Debbie Thomas, onu klizačicu, zar nije ona osvojila srebro? Tenisača koliko voliš. Plus odličan akademski program - a i privatna je i skupa. Zašto onda vi diplomanti sa Stanforda niste toliko iritantni?"
"Jednostavno. Ne dominiramo u footballu ili košarci. Da, ima godina kad smo dobri, ali ne kao Duke u košarci ili football na Notre Dameu. Ne možeš se toliko zapaliti za neprofitabilne sportove. To nas spašava."
Osmjehnula sam se i kimnula. Njegova je teorija zanimljiva, ali više me intrigira spoznaja da je Notre Dame odbio Darcy.
"Slobodno pušim?" pita Ethan dok vadi kutiju iz stražnjeg džepa. Istresao je cigaretu, kotrlja je između prstiju.
"Mislila sam da si prestao." "Nakratko", kaže.
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Nešto posuđeno - Page 2 Empty Re: Nešto posuđeno

Počalji od Mustra Čet Apr 19, 2018 9:56 am


Nešto posuđeno - Page 2 Image_70

"Trebao bi prestati." "Znam."
"Dobro. Vratimo se na Darcy." "Da."
"Pa možda je i nisu primili na Notre Dame. Ali dobila je Dexa."
Zapalio je šibicu i prinio je usnicama. "Koga briga? Neka joj ga. Slabić je. Iskreno, bolje ti je bez njega."
"Nije slabić", kažem u nadi da će me Ethan razuvjeriti. Želim se uhvatiti neke kobne mane, vjerovati da Dex nije čovjek kakvim sam ga smatrala. Što bi boljelo puno manje nego da vjerujem da ja nisam žena koju je on želio.
"Dobro, slabić je možda prejak izraz. Ali, Rach, uvjeren sam da bi radije bio s tobom. Samo ne zna kako bi nju napucao
"Hvala ti što vjeruješ u mene. Ali ja zapravo mislim da je jednostavno zaključio da bi radije bio s Darcy. Izabrao je nju, a ne mene. Svi izaberu nju." Brže gutam svoje pivo.
"Svi. Tko osim slabića Dexa?"
"Dobro", nasmiješila sam se. "Ti si je izabrao." Zbunjeno me pogledao. "Nisam."
Otpuhnula sam. "Ha." "To ti je ona rekla?"
Toliko je godina prošlo, a ja nikad nisam obznanila što mislim o njihovoj dvotjednoj romanci u osnovnoj školi. "Nije mi morala reći. Svi su znali."
"O čemu ti govoriš?" "O čemu ti govoriš?"
"O godišnjici mature?" pita.
"Desetoj?" pitam jer za drugu godišnjicu ne znam. Sjetila sam se koliko sam razočarana bila kad je Les inzistirao da moram raditi. To su bili dani prije nego što sam naučila lagati. Narugao mi se kad sam rekla da ne mogu raditi, da moram na desetu godišnjicu mature.
"Da. Nije ti rekla što se dogodilo?" Povukao je dugačak dim, a onda okrenuo glavu da ne otpuhne u mene.
"Nije. Što se dogodilo?" kažem i mislim kako ću se raspasti i umrijeti ako je Ethan spavao s njom. "Molim te, reci mi da se nisi spetljao s njom."
"Ma kakvi", kaže. "Ali pokušala je."
Dok dovršavam ostatak svog piva i kradem nekoliko gutljaja Ethanova, slušam ga kako prepričava našu godišnjicu mature. Kako mu se Darcy nabacivala u dvorištu Horacea Carlislea poslije proslave. Rekla kako misli da bi njih dvoje trebali zajedno provesti jednu noć. Da neće biti zgorega.
"Ti to mene zezaš?"
"Ne", kaže. "Ja sam joj rekao, ono, Darce, ni govora. Imaš dečka. Koji ti je?" "Je li to bio razlog?"
"Zašto nisam bio s njom?" Kimnula sam.
"Ne, nije to razlog."
"Zašto onda?'1 Na trenutak sam se zapitala hoće li priznati da je homoseksualac. Možda Darcy ipak ima pravo.
"A što misliš? To je Darcy. Ne doživljavam je tako." "Ne misliš da je... lijepa?"
"Iskreno, ne. Ne mislim." "Zašto ne?"
"Trebam razloge?" "Da."
"Dobro." Izdahnuo je, pogledao u strop. "Zato što je uvijek prejako našminkana. Zato što je, ne znam. preoštra."
"Prenaglašenih crta?" sugeriram.
"Da. Prenaglašenih i... prepočupanih."
Zamislila sam tanke, visoke lukove Darcynih obrva. "Prepočupano. To je smiješno."
"Da. I oni kukovi što strše u tebe. Premršava je. Ne sviđa mi se to. Ali nije u tome stvar. Stvar je u tome - da je to Darcy." Stresao se, a onda uzeo svoje pivo od mene. "Čekaj. Idem po drugu rundu." Zgnječio je cigaretu i odšetao se do šanka pa se vratio s još dva piva. "Izvoli."
"Hvala", rekla sam pa potegnula svoje.
Nasmijao se. "Čovječe! Ne mogu dopustiti da popiješ više od mene."
Zapešćem sam obrisala pjenu s usnica i pitala zašto mi dosad nije rekao za Darcy i godišnjicu mature.
"Ah. Ne znam. Zato što to nije bilo ništa posebno. Bila je mrtva pijana." Slegnuo je ramenima. "Vjerojatno nije ni znala što radi."
"Možeš misliti. Ona uvijek zna što radi." "Valjda. Možda. Ali stvarno je bilo nebitno."
To objašnjava zašto je mislila da je Ethan homoseksualac. Pa odbio je nju - to mora biti jedino objašnjenje. "Očito njezine draži iz petog razreda nisu više djelovale na tebe."
Nasmijao se. "Da. Jednom smo davno hodali." U zraku je napravio znak navodnika kad je rekao "hodali".
"Eto. I ti si izabrao nju, a ne mene."
Napravila mu se jamica. "Na kog vraga sad misliš?" "Na poruku. Poruku u kojoj je trebalo označiti kućicu." "Što?"
Uzdahnula sam. "Poruku koju ti je poslala. Onu u kojoj te pita 'Hoćeš li hodati sa mnom ili s Rachel?"
"Nije to pisalo u poruci. Nije pisalo ništa o tebi. Zašto bi išta pisalo o tebi?"
"Zato što si mi se sviđao!" Nekako mi je neugodno to priznati, čak i nakon toliko godina. "Znao si to."
Odlučno je odmahnuo glavom. "A-a. Nisam." "Sigurno si zaboravio."
"Ja takve pizdarije ne zaboravljam. Pamćenje mi je čista desetka. Tvog imena u poruci nije bilo. Eto. Znao bih zato što si se tad i ti meni sviđala." Zagledao se u mene kroz svoje naočale, a onda zapalio drugu cigaretu.
"Kenjaš." Osjećam kako se rumenim. To je samo Ethan. Sad smo odrasli ljudi.
"Dobro." Slegnuo je ramenima i prevrnuo poklopac svoje kutije šibica. Sad i on izgleda kao da mu je neugodno. "Ne moraš mi vjerovati."
"Stvarno?"
"Itekako. Sjećam se da sam ti uvijek pomagao u four squareu da postaneš kralj. Uvijek bih navalio na kralja kad si ti bila na položaju kraljice. Nemoj mi reći da to nisi primijetila."
"Nisam to primijetila", kažem.
"Očito tvoje zapažanje nije ni izbliza tako oštro kao što sam nekoć mislio... Da, sviđala si mi se. Sviđala si mi se u svim višim razredima osnovne i cijelu srednju školu. A onda si prohodala s Beamerom. Slomila si mi srce."
To je velika vijest, ali nikako da se oporavim od činjenice da mog imena nije bilo u onoj poruci. "Kunem se da sam mislila da ju je Annalise vidjela."
"Annalise je draga cura, ali takva ovca. Darcy joj je vjerojatno rekla da je tvoje ime u poruci. Ili ju je nekako obmanula da to pomisli. Inače, kako je Annalise? Je li već rodila?"
"Nije. Ali svaki čas će." "Ide li ona na vjenčanje?"
"Ako ne bude u trudovima", kažem. "Idu svi osim tebe." "I tebe. Grozno je to s tvojom slezenom."
"Da. Tragično." Nasmiješila sam se. "Znači, siguran si da mog imena nije bilo u poruci?" Zaokupljaju me dokazi od prije dvadeset godina. Apsurdno, ali pripisujem im svakovrsna značenja. "Sto posto", on će. "Sto po-sto."
"Kvragu", rekoh. "Kakva gadura."
Nasmijao se. "Nisam pojma imao da sam ja bio glavni. Mislio sam da se sve vrtjelo oko Douga Jacksona."
"Nisi ti bio glavni. Sve se i vrtjelo oko Douga Jacksona", kažem. "U tome i jest stvar - samo si se meni sviđao. Ona me imitirala." I opet sam primijetila kako djetinjasto zvučim kad god opisujem što osjećam prema Darcy.
"Pa nisi puno propustila. Veza sa mnom sastojala se od dijeljenja nekoliko kupovnih kolača. Nije bilo baš uzbudljivo. A ionako sam ti uvijek namještao u four squareu."
"Možda će mi onda Dex namještati kad sljedeći put svi budemo igrali four squure rekoh. "To bi bilo zbilja..." Ne pada mi na pamet prava riječ. Osjećam kako me hvata pijanstvo.
"Zgodno? Genijalno? Fenomenalno?" sugerira Ethan. Kimnula sam. "Sve navedeno. Da."
"Bolje si?" pita.
Silno se trudi. Što zbog njegovih pokušaja, što zbog piva, rane su mi donekle zarasle, bar privremeno. Palo mi je na pamet da sam tisuće kilometara daleko od Dexa. Dextera - kojemu moje ime jest bilo na raspolaganju kad je umjesto toga odlučio označiti kućicu kraj Darcyna imena. "Da. Malo bolje. Da."
"Da sumiramo. Zaključili smo da nikad nisam izabrao Darcy umjesto tebe. I da nju nisu primili na Notre Dame."
"Ali dobila je Dexa."
"Pusti njega. Nije vrijedan toga", rekao je Ethan pa podigao pogled prema jelovniku naškrabanom na ploči iza nas. "Dakle. Da ti naručimo ribu s krumpirićima."
Ručali smo - ribu, pomfrit i pire od graška koji me podsjetio na dječju hranu. Hranu za dušu. I popili smo još dva piva. Onda sam ja predložila da odemo prošetati, da pogledam nešto englezasto. Pa me odveo u Kensingtonske vrtove i pokazao mi Kensingtonsku palaču gdje je živjela princeza Diana.
"Vidiš ovaj ulaz? Tu su naslagali sve ono cvijeće i pisma kad je poginula. Sjećaš se slika?" "A da. To je tu bilo?"
Bila sam s Dexom i Darcy kad sam doznala da je Diana poginula. Bili smo u Talkhouseu neki nam je tip prišao za šankom i rekao: "Jeste li čuli da je Diana poginula u sudaru?" Iako je mogao misliti na samo jednu Dianu, Darcy i ja smo obje pitale, koja Diana? Tip je rekao princeza Diana. Onda nam je rekao da je poginula u sudaru pri velikoj brzini dok su je paparazzi proganjali kroz tunel u Parizu. Darcy je istog časa stala tuliti. Ali taj put to nisu bile suze za privlačenje pozornosti. Bile su iskrene. To ju je uistinu pogodilo. Nas obje. Nekoliko dana poslije zajedno smo gledale njezin pogreb, probudile smo se u četiri ujutro da vidimo cijeli prijenos, baš kao i za njezino vjenčanje s princem Charlesom šesnaest godina ranije.
Ethan i ja vrludamo Kensingtonskim vrtovima po kišici, bez kišobrana. Ne smeta mi što sam mokra. Briga me što će mi se kosa nakovrčati. Prošli smo pokraj palače i kružimo oko malenog, okruglog jezera. "Kako se zove ovo jezero?"
"Okruglo jezero", Ethan će. "Deskriptivno, ha?"
Prošli smo pokraj paviljona pa prema spomeniku princa Alberta, velikoj brončanoj skulpturi princa ustoličenog na prijestolju. "Sviđa ti se?"
"Lijepo je", kažem.
"Ožalošćena kraljica Viktorija dala ga je podići kad je Albert umro od tifusne groznice." "Kada?"
"Tisuću osamsto šezdeset ili sedamdeset i neke... Zgodno, ha?" "Da", kažem ja.
Kraljica Viktorija sigurno je bila tužnija nego ja sada, pretpostavljam. Zatim mi je glavom proletjela misao kako bih radije da Dexa odnese bolest, nego Darcy. Možda to onda nije prava ljubav ako bi mi draže bilo da umre... Dobro, ne bi mi bilo draže da umre.
Kiša je počela jače padati. Osim nekoliko japanskih turista koji okidaju fotografije na stubama spomenika, sami smo.
"Jesi za da krenemo natrag?" upro je Ethan prstom u suprotnom smjeru. "Hyde Park i Serpentine možemo obići neki drugi dan."
"Dobro, možemo natrag", kažem. "Slezena te zaboljela od ovog vremena?" "Ethan! Moram ići na vjenčanje."
"Ma otpili to." "Kuma sam."
"Joj, pa da! Uvijek to smetnem s uma", rekao je i obrisao naočale o rukav. Dok smo se vraćali u njegov stan, Ethan se zasmijuljio sam od sebe.
"Što je?"
"Darcy", rekao je, odmahnuvši glavom. "Što s njom?"
"Samo sam se sjetio kad je onaj put pisala Michaelu Jordanu i pozvala ga na naš maturalni ples."
Nasmijala sam se. "I stvarno je mislila da će doći! Sjećaš se kako se zabrinula kako će Blaineu priopćiti tu vijest?"
"A onda joj je Jordan odgovorio. Ili bar netko od njegovih. To ja nisam mogao vjerovati. Nije mi bilo ni nakraj pameti da će dobiti odgovor."
Nasmijao se. Ma što da kaže, znam da je slab na nju, ne može odoljeti. Kao ni ja. "Da. E pa, jest. Još ima pismo."
"Vidjela si ga?"
"Da. Zar se ne sjećaš da ga je zalijepila u naš ormarić?" "A ipak", on će, "nikad nisi vidjela pismo s Notre Damea."
"Dobro. Dobro. Možda imaš pravo. Ali gdje si bio prije dvanaest godina s tim otkrićem?"
"Kao što sam rekao, mislio sam da smo se oko toga usuglasili. Sve je to skupa bilo prilično prozirno... Znaš, s obzirom na to da si pametna žena, ponekad si prilično blesava."
"Baš ti hvala."
Podigao je tobožnji šešir. "Nema na čemu."
Vratili smo se u Ethanov stan gdje me svladao umor od vremenske razlike. Kad sam se probudila, Ethan mi je ponudio šalicu čaja Earl Grey i pogačicu. Ručak u pubu, šetnja kraj Dianina starog stana, popodnevni drijemež za vrijeme kojeg nijedanput nisam sanjala Dexa, i čaj i pogačice s dobrim prijateljem. Putovanje je dobro počelo. Ako išta uopće može biti dobro kad ti je srce slomljeno.
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Nešto posuđeno - Page 2 Empty Re: Nešto posuđeno

Počalji od Mustra Čet Apr 19, 2018 9:56 am


Nešto posuđeno - Page 2 Image_69

Dvadeset dva

Te smo se večeri našli s Ethanovim prijateljima Martinom i Phoebe koje je upoznao dok je neko vrijeme pisao za Time Out. Puno sam toga čula o oboma: znam da je Martin jako fin, išao je na Oxford i potječe iz bogataške obitelji, a Phoebe je podrijetlom iz istočnog Londona, jednom je dobila otkaz jer je šefu rekla da "otpizdi" i spavala je s hrpom muškaraca.
Upravo su onakvi kakve sam ih i zamišljala. Martin je dobro odjeven i privlačan na neseksepilan način. Sjedi s nogama prekriženim u koljenu, Često kima i mršti se, oglasi se s hm kad god netko drugi progovori i napregnuto je koncentriran. Phoebe je amazonski visoka s divljom kosom crvenom poput rajčice. Ne mogu odlučiti tuče li se njezin narančasti ruž s kosom ili je nadopunjava. Ne mogu odlučiti ni je li jako lijepa ili samo izgleda čudno. Tijelo joj definitivno nije idealno, ali ne pokušava ga sakriti. Jedan valjak velikog bijelog trbuha vidi joj se između majice i traperica. Nitko na Manhattanu svoj trbuh ne bi pokazao ako nije tvrd kao kamen. Ethan mi je jednom rekao da su Britanke puno manje opterećene izgledom i mršavošću od Amerikanki. Phoebe to dokazuje, što je pravo osvježenje. Cijelu noć govori o nekom tipu s kojim se hoće poševiti i onom tipu s kojim se već poševila. Sve te tvrdnje iznosi suhoparno, kao što bi nekomu rekao da si imao gužvu na poslu ili da ti je dosta te vječne kiše. Sviđa mi se njezina iskrenost, ali Martin često okreće očima i sarkastično komentira da je neotesana.
Nakon što se Phoebe razvezala o nekom Rogeru koji je "zaslužio da mu jaja polije kerozinom", okrenula se prema meni i upitala: "Rachel, kako nalaziš muškarce u New Yorku? Jesu li tako prokleto grozni kao Englezi?"
"Baš ti hvala, draga", ravnodušno će Martin.
Nasmiješila sam se Martinu pa okrenula natrag prema Phoebe. "Ovisi... Ima svega", rekla sam.
Nikad "američke muškarce" nisam posebno percipirala. Druge ne poznajem. "Imaš li sad nekoga?" upitala me, a onda otpuhnuta dim prema stropu. "Hm. Ne baš. Ne. Ja sam... slobodna."
Ethan i ja razmijenili smo pogled. Phoebe nas je pročitala. "Što je? Ima tu neka priča. Znam da ima." Martin je raspleo ruke, zamahao da otjera dim s lica i čeka. Phoebe je mahnula kao da želi reći.
hajde, gukni.
"Nije ništa", kažem. "Nije vrijedno razgovora, stvarno." "Reci im", kaže Ethan.
I tako su mi sad ruke vezane zato što je Ethan potvrdio da zaista imam što reći.
Ne želim svima ići na živce dugačkom serijom "nije ništa", "reci", "ma stvarno ništa", "hajde, reci", a Phoebe mi se ne čini kao tip koji bi tolerirao to glumljeno nećkanje. Što se toga tiče, ista je Hillary - Hillary voli reći: "Pa zašto si to onda spomenula?" Samo što je to u ovom slučaju spomenuo Ethan. Bilo kako bilo, nemam kamo, pa kažem: "Cijelo se ljeto viđam s jednim muškarcem koji se ženi za... manje od dva tjedna. Mislila sam da bi mogao otkazali vjenčanje. Ali nije. I eto me sad. Ponovno solo." Ispričala sam svoju priču bez emocija, čime se ponosim. Napredujem.
Phoebe kaže: "Obično čekaju da se ožene pa onda varaju. Ovaj je očito uranio, ha? Kakva mu je buduća žena? Poznaješ li je?"
"Da. Moglo bi se reći."
"Prava gadura, je li?" pita Phoebe brižno.
Martin se nakašljao i opet rukom otjerao njezin dim. "Možda Rachel ne želi razgovarati o tome. Je li nam to palo na pamet?"
"Ne, nije nam palo na pamet" rekla je njemu, a onda meni: "Smeta li ti ako o tome razgovaraš?" "Ne, ne smeta", rekla sam. I mislim da je to istina.
"Dakle? Cura kojom se ženi - odakle je poznaješ?" "Pa..." rekla sam. "Dugo se poznajemo."
Ethan je prešao na stvar. "Da skratimo priču, Rachel je kuma." Potapšao me po leđima, a onda mi položio ruku na rame kao da mi čestita. Očito je zadovoljan što je svojim engleskim prijateljima priuštio mrvicu prekoatlantskog trača.
Phoebe se to nije dojmilo. Sigurna sam da je vidjela i gorih problema. "Vražja papazjanija", rekla je suosjećajno.
"Ali sad je gotovo", kažem. "Obznanila sam što osjećam. Rekla sam mu da otkaže vjenčanje. A on je izabrao nju. I eto. To bi bilo to." Pokušavam prikriti činjenicu da sam odbačena šaka jada; mislim da mi dobro ide.
"Odlično je to pregrmjela", kaže Ethan.
"Da. Ne izgledaš nimalo uzdrmano", kaže Phoebe. "Nikad ne bih rekla." "Zar bi trebala plakati u svoj Carling? " upitao je Martin Phoebe.
"Ja bih. Sjećate se Oscara?"
Ethan je zastenjao, a Martin se lecnuo. Očito se sjećaju Oscara.
Onda im je Ethan rekao da misli kako bih ja trebala otpilili vjenčanje. Phoebe želi doznati još nešto o mladenki pa joj je Ethan ukratko prikazao Darcy, dočaravši joj ujedno naše prijateljstvo. Čak je ubacio i ono za Notre Dame. Ja sam na pitanja odgovarala kad su mi bila izravno postavljena, ali inače sam samo slušala kako njih troje raspravljaju o mojoj nevolji kao da mene nema. Zabavno je slušati kako Martin i Phoebe izgovaraju Dexovo i Darcyno ime i oboje analiziraju sa svojim britanskim naglaskom. Ljude koje nikad nisu upoznali, a vjerojatno nikad i neće. To mi nekako pomaže da realno sagledam stvar. Gotovo.
"Ionako ti je bolje da nisi s njime", kaže Phoebe. "To joj i ja govorim", Ethan će.
Martin komentira da će on možda ipak sve otkazati.
"Neće", kažem. "Došao je k meni noć prije nego što sam otputovala i rekao mi jasno i glasno. Ženi se."
"Bar ti je otvoreno rekao", kaže Martin.
"Bar", kažem ja, pomislivši kako je to dobro ispalo. Inače bih za vrijeme ovog posjeta bila puna nade. Moram Dexu odati djelomično priznanje što mi je to rekao oči u oči.
Phoebe je najednom sinula fantastična ideja. Njezin prijatelj James odnedavno je slobodan, a obožava Amerikanke. Zašto ne bismo sredili da se upoznaju pa što bude, bude?
"Ona živi u New Yorku", kaže Martin. "Sjećaš se?"
"Pa? To je samo manji logistički problem. Mogla bi se preseliti. On bi se mogao preseliti. A u najmanju ruku, oboje će se dobro zabaviti. Možda se dobro poševe."
"Nije svakomu ševa terapija", Martin će.
Phoebe je podigla jednu obrvu. Voljela bih da ja to mogu. Ima trenutaka kad ta gesta tako dobro legne. "Ma je li? Možda bi trebao pokušati, Marty." Okrenula se natrag k meni i čeka da čuje moje mišljenje na tu temu.
"Dobra ševa nikad nije zgorega", kažem da se umilim Phoebe. Provukla je ruke kroz svoju zamršenu kosu i likuje. "I ja kažem."
"Što to radiš?" pita Ethan dok Phoebe vadi mobitel iz torbice. "Zovem Jamesa", kaže ona.
"Jeboga pas. Pheebs! Pusti mobitel", kaže Martin. "Imaj malo takta."
"Ne, u redu je", kažem ja, potiskujući svoje puritanske instinkte. "Možeš ga nazvati." Phoebe blista. "Da. Vi se dečki u ovo ne petljajte."
I lako sljedeću večer, zahvaljujući Phoebe, jedem tajlandsku hranu na spoju naslijepo s Jamesom Hathawayem. James je tridesetogodišnji slobodni novinar. Dobro izgleda, iako je sušta suprotnost Dexu. Oniži je, ima plave oči, svijetlu kosu i još bjelje obrve. Ima nešto u njemu što me podsjeća na Hugha Granta. Prvo sam mislila da je to samo zbog naglaska, ali onda sam shvatila da kao i Hugh ima neki neobavezni šarm. A kladim se i da je spavao s hrpom žena kao Hugh. Možda bih mu trebala dopustiti da me doda na svoj Popis.
Kimam i smijem se nečemu što je James upravo rekao, sarkastičnom komentaru o paru do nas. Duhovit je. Najednom mi je sinulo da Dex možda nije baš duhovit. Naravno, uvijek sam bila pobornica shvaćanja da ću, ako se želim naglas smijali, pogledati reprizu Seinfelda, da ne moram hodati sa stand- up komičarom, ali sad razmišljam o tome da revidiram svoje stajalište. Možda ipak želim duhovitog tipa. Možda je Dex zakinut za neki ključni element. Pokušavam se u to uživjeti, zamisliti da je lišen smisla za humor, čak dosadan. Nije baš upalilo. Teško je sebe tako obmanuti. Dex jest dovoljno duhovit. Idealan je za mene. Ako se izuzme neugodna sitnica da se ženi s Darcy.
Shvatila sam da mi je promaknulo o čemu James govori, nešto o Madonni. "Voliš li je?" pita me. "Ne osobito", kažem. "Nemam ništa protiv nje."
"Madonna obično izaziva izraženije reakcije. Ljudi je obično vole ili mrze... Jesi li ikad igrala tu igru? Voliš ili mrziš?"
"Nisam. Što je to?"
James me naučio pravila igre. Kaže da nabaciš neku temu, osobu ili bilo što, a oba igrača moraju odlučiti vole li to ili mrze. Nije dopušteno bili neutralan. A što ako jesi neutralan? pitam ja. Madonnu niti volim niti mrzim.
"Moraš izabrati jedno ili drugo. Dakle, biraj", kaže. "Voliš je ili je mrziš?" Oklijevala sam, pa rekla: "Dobro onda, mrzim je."
"Madonna obično izaziva izraženije reakcije. Ljudi je obično vole ili mrze... Jesi li ikad igrala tu igru? Voliš ili mrziš?"
"Fino. I ja isto." "Stvarno?" pitam.
"Pa da, zapravo. Nema dara. Daj sad ti." "Hm... Ne mogu razmišljati. Daj ti još jedno." "Dobro. Vodeni kreveti."
"Takav neukus. Mrzim ih", kažem. Što se toga tiče, načistu sam. "I ja isto. Ti si na redu."
"Dobro... Bill Clinton." "Volim ga", kaže James. "I ja isto."
Nastavili smo igrati dok nismo popili vino.
Ispalo je da oboje mrzimo (ili bar mrzimo više nego što volimo) ljude koji kao ljubimce drže zlatne ribice, kupaće gaćice Speedo i Rossa iz Prijatelja. Oboje volimo (ili volimo više nego što mrzimo) McNuggets od piletine, silikonske dojke (tu sam slagala samo da ispadnem fora, ali začudilo me što on nije lagao u suprotnom smjeru - možda se boji da ih ja imam) i gledanje golfa na televiziji. Razilazimo se što se tiče rap-glazbe (ja je volim, njega od toga boli glava), Toma Cruisea (on ga voli, ja i dalje mrzim jer je napucao Nicole), kraljevske obitelji (ja je volim, on kaže je da republikanac, što god to značilo) i Las Vegasa (on ga voli, mene asocira na craps, bacanje kockica, Dexa).
Pomislila sam kako mi se ta igra sviđa (to jest, volim je). Ide u krajnost. Nema nejasnoća. Sve ili ništa. U sebi sam vagnula Dexa, dvaput promijenivši odluku - mrzim, volim, mrzim, volim. Sjećam se kako mi je majka jednom rekla da suprotnost ljubavi nije mržnja, nego ravnodušnost. Znala je o čemu govori. Moj je cilj da budem ravnodušna prema Dexu.
James i ja dovršili smo večeru, odlučili preskočiti desert i otišli k njemu. Ima lijep stan - veći od Ethanova - pun biljki i ugodnog, tapeciranog namještaja. Vidi se da se žena nedavno iselila. U prilog tomu govori napola prazna polica za knjige. Cijela lijeva strana. Osim ako knjige nisu cijelo vrijeme držali odvojene, u što sumnjam, on je sve svoje gurnuo na jednu stranu. Možda je u točnom postotku želio vidjeti koliko je njegov život sada prazniji bez nje.
"Kako se zvala? Tvoja bivša?" pitam oprezno. Možda je ne bih trebala spominjati, ali sigurna sam kako pretpostavlja da mi je Phoebe rekla za njegovu situaciju. Sigurna sam i da je njega obavijestila o mojoj.
"Katherine. Kate." "Kako se osjećaš?"
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Nešto posuđeno - Page 2 Empty Re: Nešto posuđeno

Počalji od Mustra Čet Apr 19, 2018 9:56 am

Nešto posuđeno - Page 2 Image_68

"Malo tužno. Najviše od svega mi je laknulo. Katkad sam doslovce euforičan. Već je davno to bilo gotovo."
Kimnula sam kao da shvaćam, iako je moja situacija obrnuta. Možda smo si Dex i ja uštedjeli godine truda i boli ako bismo i ovako i onako samo završili kao James i Kate.
"A ti?" pita me. "Phoebe ti je rekla?"
Vidim da razmišlja bi li nešto izmislio, a onda je rekao: "Više--manje... Da... Kako si ti?" "Dobro sam", kažem. "To je bilo kratkog daha. Ne može se mjeriti s tvojim prekidom."
Ali ne vjerujem svojim riječima. Glavom mi je prošao Dan nezavisnosti i osjetila sam navalu čiste, duboke tuge čija me silina zatekla. Uspaničila sam se, pomislivši da ću se rasplakati. Ako me James još nešto pita za Dexa, i hoću. Nasreću, čini se da ozbiljan razgovor Jamesu ne leži. Pita me želim li nešto popiti. "Čaj? Kavu? Vino? Pivo?"
"Pivo bi bilo odlično", kažem.
Kad je otišao u kuhinju, duboko sam udahnula i istisnula Dexa iz svoje glave. Ustala sam i pogledom prešla preko sobe. Samo se jedna fotografija vidi. Na njoj je James s privlačnom starijom ženom koja mu je očito majka. Pitam se koliko je fotografija Kate i Jamesa odnio prekid. Pitam se je li ih bacio ili ostavio. Ta činjenica štošta otkriva o čovjeku. Voljela bih da ja imam nekoliko Dexovih fotografija. Nemam nijednu na kojoj smo zajedno, samo nekoliko njegovih s Darcy. Sigurna sam da ću ih puno više imati poslije vjenčanja. Darcy će me prisiliti da neke naručim, možda će mi jednu čak dati uokvirenu, kao uspomenu na vjenčanje. Kako li ću samo to izdržati?
James se vratio s platnenim ubrusima, dva piva natočena u krigle i malenom zdjelicom miješanih oraščića. Sve uredno poslagano na četvrtastom kositrenom pladnju. Kate ga je dobro istrenirala.
"Hvala", rekla sam i otpila iz jedne čaše.
Sjeli smo jedno blizu drugog na kauču i razgovaramo o mom poslu, njegovu pisanju. Nije posve ugodno, ali ni strašno. Vjerojatno zato što smo u slijepoj ulici. Neće biti drugog izlaska pa nema pritiska da se iskažemo. Nema očekivanja. Nikad se nećemo morati suočiti s nespretnim trenutkom nakon što se iscrpe sve teme za upoznavanje, zatišjima u razgovoru koja se obično pojave na drugom spoju pa tad oboje moraju odlučiti hoće li krčiti put do terena na kojem će im biti ugodno ili dignuti ruke. Naravno, Dex i ja s time se nismo morali suočiti. Jedna u nizu divnih stvari vezanih uz Dexa. Prvo smo bili prijatelji. Ne razmišljaj o Dexu. Razmišljaj o ovome sada, kako si ovdje s Ja mesom!
James se nagnuo i poljubio me. Malo previše radi jezikom - pokreće ga u mahnitim krugovima - a u dahu mu se osjeća natruha cigareta, što je čudno zato što večeras nije pušio. Možda je jednu popušio u kuhinji. Svejedno sam uzvratila poljubac, glumeći zanos. U jednom sam trenutku čak blago zastenjala. Ne znam zašto.
Koliko ću puta morati otrpjeti da nekog ljubim prvi put? Iako Darcy kaže da će joj taj aspekt samačkog života nedostajati, meni nije drag. Osim mog prvog pravog poljupca s Dexom, koji je bio apsolutno čaroban. Pitam se misli li James na Kate koliko ja mislim na Dexa. Nakon što je pristojno dugo čekao, James je zavukao ruku pod moju bluzu. Nisam se pobunila. Ne mogu reći da mu je dodir neugodan pa sam pomislila, zašto ne? Neka iskuša američku dojku.
Nakon pola sata lakšeg do znatnijeg drpanja, James me pozvao da prespavam kod njega, kaže da ne želi spavati sa mnom - no dobro, želi, kaže, ali neće pokušavati. A ja umalo da nisam pristala, ali onda sam doznala da James nema fiziološku otopinu. Ne mogu spavati s lećama, a naočale sam ostavila doma. Dakle, ništa. Smiješno je što me Jamesov savršeni vid spriječio u potencijalno promiskuitetnom potezu.
Još smo se malo ljubili, slušali njegov CD Barenaked Ladies. Te me pjesme podsjećaju na doba kad sam diplomirala na pravu, hodala s Nateom, kad me Nate napucao. Slušam tekstove i prisjećam se tuge. Pjesme i mirisi mogu te najviše vratiti u neki trenutak u vremenu. Fascinantno je koliko toga može pobuditi nekoliko nota pjesme ili jedan jedini udah sobe. Pjesma na koju u to vrijeme nisi ni obratio pozornost, mjesto za koje nisi ni znao da odiše nekim posebnim mirisom. Pitam se što će jednog dana vratiti Dexa i naših nekoliko zajedničkih mjeseci. Možda zvuk Didina glasa. Možda miris Avedina
šampona koji koristim cijelo ljeto.
Jednog će dana to s Dexom postati daleka uspomena. I ta me činjenica rastužuje. To je kao kad netko umre, početni stadiji žalosti doimaju se najgori. Ali u neku je ruku tužnije kad vrijeme prođe, a ti se sjetiš koliko su toga propustili u tvom životu. U svijetu.
Dok me pratio natrag u Ethanov stan, James se okrenuo prema meni i rekao: "Bi li sutra išla u Leeds Castle sa mnom? I Ethanom?"
"Što je Leeds Castle?" pitam, shvativši da je to vjerojatno kao da pitam što je Empire State Building. "To je dvorac koji je bio normansko uporište i kraljevska rezidencija šest srednjovjekovnih kraljica.
Stvarno je krasan. U blizini je ljetna pozornica. Malo je turistički, ali na kraju krajeva, ti si turistica, je li tako?"
Upalo mi je oči da Britanci svaku izjavnu rečenicu završavaju malenim pitanjem, traže potvrdu. Dala sam mu je. "I jesam turistica, da."
A onda sam mu rekla da mi Leed Castle zvuči savršeno. Zato što zaista zvuči lijepo. A i zato što sve što učinim, svaka osoba koju upoznam, dodatno povećava udaljenost između Dexa i mene. Vrijeme liječi sve rane, pogotovo ako ga natrpaš svim i svačim.
"Pitaj Ethana što kaže na to. I nazovi me." Zapisao mi je svoj telefonski broj na poleđinu omota žvakaće koji sam našla u torbici. "Motat ću se u blizini."
Zahvalila sam mu na ugodnoj večeri. Opet me poljubio, s rukom na mojoj šiji. "Žvaljenje s nekim novim neposredno nakon velikog prekida. Voliš ili mrziš?" pita. Nasmijala sam se. "Volim."
James se iscerio. "Podržavam."
Otključala sam Ethanova vrata i zapitala se laže li i James.
Drugo jutro Ethan je zamućena pogleda ubauljao u kuhinju gdje sam si ja točila čašu narančina soka bez pulpe.
"No? Zaljubila si se u Jamesa?" "Ludo."
Počešao se po glavi. "Ozbiljno?" "Ne. Ali bilo je zabavno."
Shvatila sam da se ne mogu sjetiti ni kako točno James izgleda. Umjesto njega pred očima mi je stalno dečko s kojim sam na pravu slušala Savezni porez na dobit. "Hoće se danas naći s nama. Da zajedno idemo u neku palaču ili dvorac."
"Hmmm. U palaču ili dvorac u Engleskoj. Precizno."
"Leeds ili tako nešto?"
Ethan je kimnuo. "Da, Leeds Castle je lijep. To bi htjela?" "Ne znam. Zašto ne?" kažem.
Nastavak razgovora s Jamesom čini se kao traćenje vremena i velikog truda, ali svejedno sam ga nazvala pa smo na kraju taj dan svi išli u Leeds Castle. Došli su i Martin i Phoebe. Svi Ethanovi prijatelji očito sami određuju svoje radno vrijeme zato što nijednomu nije bio nikakav problem tek tako otići nekamo u srijedu. Pomislila sam koliko je moj život u New Yorku drukčiji, s Lesom koji mi visi nad glavom, čak i vikendom.
Dan je topao, prema londonskim mjerilima čak i vruć. Razgledali smo dvorac i okolicu, pojeli piknik-ručak na travi. U jednom me trenutku Phoebe pitala, dovoljno glasno da svi čuju, je li mi se James svidio. Pogledala sam u Jamesa koji je okrenuo očima prema Phoebe. A onda sam se nasmiješila i jednako joj glasno rekla da je jako simpatičan, samo da bar živi u New Yorku. Pomislila sam, neće škoditi ako mu dam kompliment. Ako mu se iskreno sviđam, to će mu biti drago čuti. A ako ne, osjećat će se sigurno zbog udaljenosti.
"Zašto se onda ne preseliš u London?" pita ona. "Ethan kaže da ti se tvoj posao upravo gadi. Zašto se ne bi doselila ovamo i našla nešto? Zgodno bi bilo tako promijeniti sredinu, zar ne?"
Nasmijala sam se i rekla joj da ne mogu. Ali dok smo sjedili uz mirno jezero i divili se bajkovitom dvorcu u engleskom krajoliku, sinulo mi je da bih zapravo mogla učiniti baš to. Nakon što kocke baciš
- i izgubiš - možda ih jednostavno treba uzeti i ponovno baciti. Zamislila sam kako Lesu uručujem svoj otkaz. To bi bila nevjerojatna zadovoljština. A i ne bih se morala mučiti redovnim susretima s Dexom i Darcy. Pitam se kako bi dobar psihoterapeut okarakterizirao taj potez - kao bijeg ili kao stvaranje svježeg, zdravog početka?
Moje posljednje noći u Londonu Ethan i ja opet smo u njegovu najdražem pubu u kojem se već osjećam kao u svom domaćem. Pitam Ethana što kaže na ideju da se doselim u London. U roku od petnaest minuta već me preselio u svoju četvrt. Zna za stan, posao i nekoliko muškaraca, ako James nije idealan, koji svi imaju ravne bijele zube (zato što sam komentirala lošu zubnu higijenu Britanaca). Kaže, hajde. Samo daj. Kad on to kaže, ispada tako jednostavno. I jest jednostavno. Sjeme je i više nego posijano. Raste i tjera majušni pup.
Ethan nastavlja. "Trebala bi se maknuti od Darcy. To otrovno prijateljstvo... Nezdravo je. A bit će samo još i destruktivnije kad ih budeš morala viđati poslije vjenčanja."
"Znam", kažem dok guram pomirit kroz pire od graška.
'A čak ako i ostaneš u New Yorku, mislim da je nužno da to prijateljstvo skrešeš. To čak i nije pravo prijateljstvo ako te ona samo želi pobjeđivati."
"Nije to tako zlobno kao što ti prikazuješ", kažem i pitam se zašto je branim.
"Imaš pravo. Nije to samo da bi te porazila. Mislim da te jednostavno toliko poštuje da te želi pobijediti i tako steći tvoje poštovanje... Razmisli pa ćeš vidjeti da se ne trga da posrami Annalise. Samo tebe. Ali čini mi se da se ti katkad daš u to uvući i cijeli se vaš odnos svede više na natjecanje, a ne na pravo prijateljstvo." Pogledao me znakovito, roditeljski.
"Ti misliš da se meni Dex sviđa iz istog razloga - jer se natječem s Darcy. Zar ne?" Nakašljao se i ubrusom otro usnice pa ga vratio u krilo. "No? Je li to moguće?" pita.
Odmahnula sam glavom. "Ni govora. Ne možeš sebe na prijevaru navesti da osjećaš ovo što ja osjećam. Što sam osjećala", kažem.
"Dobro. To je bila samo teorija." "Ma kakvi. Bilo je iskreno."
Ali dok sam te noći tonula u san u Ethanovu krevetu (inzistirao je na tome da cijeli tjedan spava na kauču), razmišljala sam o toj njegovoj teoriji. Je li moguće da je ushit koji sam osjetila kad sam poljubila Dexa bio više potaknut time što me zagolicalo to što sam zločesta, kršim pravila, uzimam nešto Darcyno? Možda je moja afera s Dexom bila pobuna protiv vlastitih ziheraških odabira, protiv
Darcy i dugogodišnjeg osjećaja manje vrijednosti. Uznemirava me ta mogućnost zato što ti nikad nije drago pomisliti da robuješ takvoj vrsti podsvjesnih utjecaja. Ali ta me pomisao istodobno i tješi. Ako su to razlozi zbog kojih mi se Dex sviđao, onda ga ipak ne volim. Pa bih puno lakše trebala krenuti dalje.
Ali sutradan, kad je Ethan sa mnom sjeo na podzemnu do postaje Paddington, znam, ponovno, da zaista volim Dexa i vjerojatno ću ga još jako dugo voljeti. Kupila sam kartu za ekspres do Heathrowa. Na voznom redu piše da sljedeći vlak polazi za tri minute pa smo otišli do navedenog perona. "Znaš što radiš, je li tako?" pita zaštitnički.
Na sekundu sam pomislila da me pita za moj život, a onda sam shvatila da se samo raspituje o putnoj logistici. "Da. Ovaj ide ravno na Heathrow, je li tako?"
"Da. Samo izađi na trećem terminalu. Lako je." Zagrlila sam Ethana i zahvalila mu na svemu. Rekla sam mu da mi je bilo divno. "Ne želim ići."
"Onda se doseli... Stvarno mislim da bi trebala. Nemaš što izgubiti."
Ima pravo; nemam što izgubiti. Ništa ne bih ostavila za sobom. Depresivna pomisao. "Razmislit ću o tome", rekla sam i obećala sebi da ću nastaviti o tome razmišljati i kad stignem kući, umjesto da slijepo zapadnem u staru kolotečinu.
Zagrlili smo se još jedanput, a onda sam se ukrcala i ugledala Ethana kako mi maše kroz zasjenjeni prozor vlaka. Mahnula sam i ja njemu, pomislivši kako nema do starih prijatelja.
Stigla sam na treći terminal i odradila prijavu za let, prošla osiguranje i pričekala ukrcaj. Let se čini beskonačan i iako se trudim, uopće ne mogu zaspati. Unatoč svojoj jednotjednoj razonodi, ne osjećam se puno bolje nego na letu onamo. Ravnodušna sam čak i prema zračnim vizurama New Yorka, od kojih me inače prožme očekivanje i uzbuđenje. Među tim je zgradama Dex. Bilo mi je draže kad nas je dijelio Atlantski ocean.
Kad je avion sletio, probila sam se kroz provjeru putovnica, preuzimanje prtljage i carinu i zatekla dugačak red za taksi, Vani se sve rastapa od vreline, a kad sam sjela u taksi, otkrila sam da klima- uređaj jedva puše kroz otvor na stražnje sjedalo.
"Možete li pojačati hlađenje otraga, molim vas?" pitam vozača koji puši cigaretu, prekršaj zbog kojeg bi mogao platiti globu od 150 dolara.
Ignorirao me i trznuo nas u stranu tako da me uhvatila mučnina. Prestrojava se svakih deset sekundi. Opet sam ga zamolila da pojača klimatizaciju. Ništa. Možda me ne čuje od svog radija. Ili možda ne govori engleski. Bacila sam pogled na svoju Deklaraciju o putničkim pravima. Imam pravo na ljubaznog vozača koji govori engleski te poznaje i poštuje sve prometne propise... klimatizacijski
uređaj prema želji... putovanje bez radija (u tišini)... zrak bez dima i tamjana... čisti prtljažnik.
Možda prtljažnik i jest čist.
Eto? Samo treba imati niska očekivanja.
Na stražnjem sjedalu vrućina je sve veća pa sam spustila prozor i trpim prljavi vjetar koji mi kosu šiba oko lica. Napokon sam opet kod kuće. Svom sam ne pretjerano ljubaznom taksistu platila paušal od JFK-a, plus cestarinu i napojnicu (iako plakat također postulira da napojnicu mogu odbiti ako moja prava nisu poštovali). Podigla sam svoju torbu na kotačiće sa stražnjeg sjedala.
Pet i trideset je. U ovo vrijeme u subotu Darcy i Dex već će biti vjenčani. Ja ću već pomoći Darcy da odjene vjenčanicu i zamotati stabljike njezinih kala svojim čipkastim rupčićem, to je ono što je posudila. Već ću je tisuću puta umiriti da nikad nije ljepše izgledala, da je sve baš kako treba biti. Već ću otići prema oltaru do Dextera, a da u njega neću pogledati. No dobro, trudit ću se da ne gledam u njega, ali možda u njegovim očima uhvatim letimični pogled, u kojem se krivnja miješa sa sažaljenjem. Pretrpjet ću onih bolnih trideset sekundi tijekom kojih ću promatrati Darcy kako u punom sjaju hoda prema oltaru, dok ja držim Dexterov platinasti prsten u svom znojnom dlanu. Za šest dana ono najgore bit će gotovo.
"Pa dobar dan, gospođice Rachel!" kaže Jose dok ja zatvaram vrata taksija. A onda nekomu u predvorju kaže: "Vratila se!"
Ukipila sam se, očekujući da ću ugledati Darcy s njezinim fasciklom za vjenčanje, spremnu da me izmitraljira zahtjevima. Ali u predvorju, u onom jedinom kožnatom naslonjaču s ušima, ne čeka me Darcy.
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Nešto posuđeno - Page 2 Empty Re: Nešto posuđeno

Počalji od Mustra Čet Apr 19, 2018 9:56 am

Nešto posuđeno - Page 2 Image_67


Dvadeset tri

To je Dex. Stoji dok ja zurim u njega. U trapericama je i sivoj majici Hoyasa, atletske ekipe Georgetowna. Još je više preplanuo otkad sam otišla. Kivna sam na njegov zdravi sjaj i spokojni izraz.
"Zdravo", rekao je i zakoraknuo prema meni.
"Zdravo." Zaledila sam se, osjećam kako mi se tijelo uspravlja u idealno držanje. "Kako si znao kad stižem kući?"
"Ethan mi je dao podatke o tvom letu. Našao sam njegov broj u Darcynu adresaru." "A... Što želiš? Što radiš ovdje?" pitam. Ne želim zvučati ogorčeno, ali znam da zvučim.
"Daj da se popnem gore. Moram razgovarati s tobom", kaže mirno, ali ozbiljno. Jose se i dalje smješka, u blaženom neznanju.
Slegnula sam ramenima i stisnula strelicu za dizalo. Vožnja je beskrajna, nijema. Gledam ga dok čeka da ja izađem prva. Po izrazu njegova lica vidim da se došao ponovno ispričati. Ne može podnijeti da bude negativac. E pa, neću mu pružiti to zadovoljstvo. I neću dati me tapše po glavi. Ako mi opet krene govoriti koliko mu je žao, prekinut ću ga. Možda mu čak kažem za Jamesa. Reći ću mu da sam dobro, da ću doći na vjenčanje, ali da poslije toga, želim minimalan kontakt s njime i da očekujem od njega da se jednako ponaša. Možeš biti siguran, reći ću, našem je prijateljstvu kraj.
Okrenula sam ključ u bravi i otvorila vrata. Kad sam ušla u stan, kao da sam otvorila vruću pećnicu, iako sam se sjetila spustiti rolete. Sve su mi biljke klonule. Trebala sam zamoliti Hillary da ih zalije. Uključila sam klima-uređaj i primijetila da ne radi kad ga pojačam. Kad god se temperatura digne iznad trideset i pet, uvedu namjernu redukciju u cijelom gradu. Nedostaje mi London gdje čak nije ni potrebno posjedovati klimatizacijski uređaj.
"Redukcija", kaže Dex. "Vidim", kažem.
Prolepršala sam pokraj njega i sjela na kauč pa prekrižila ruke i pokušala dići jednu obrvu poput Phoebe. Obje su se digle zajedno.
Dex je sjeo kraj mene, a da nije prvo pitao. Pokušao me uhvatiti za ruku, ali izmaknula sam je. "Zašto si došao, Dex?"
"Upravo sam otkazao."
"Što?" pitam. Zacijelo sam pogrešno čula. "Vjenčanje je otkazano. Ja... Ne ženim se."
Ošamućena sam i prisjećam se kako sam prvi put čula da se ljudi uštinu kad misle da sanjaju. Imala sam četiri godine i to sam shvatila doslovce, jako sam se uštinula za ruku kao da možda i dalje imam dvije godine, a drugu sam polovicu svog života izmislila u snu. Sjećam se kako mi je laknulo kad me koža zaboljela.
Dex je nastavio, glasom postojanim i tihim. Zuri u stisnute šake u svom krilu dok govori, a na mene samo baci pogled između rečenica. "Cijelo vrijeme dok te nije bilo, bio sam izvan sebe. Silno si mi nedostajala. Nedostajalo mi je tvoje lice, tvoj miris, čak i tvoj stan. Neprestano sam sve iznova vrtio u glavi. Sve vrijeme koje smo zajedno proveli, sve naše razgovore. Pravni fakultet. Tvoj rođendan. Dan nezavisnosti. Sve. I jednostavno ne mogu zamisliti da nikad više neću biti s tobom. Sasvim jednostavno."
"Što je s Darcy?" pitam.
"Stalo mi je do nje. Želim da bude sretna. Smatrao sam da je pošteno da se oženim s Darcy. Zajedno smo sedam godina i većinu tog vremena bili smo prilično sretni. Nisam je želio povrijediti."
Ni ja je ne želim povrijediti, mislim.Nastavio je. "Ali to je bilo prije tebe. A jednostavno se ne mogu oženiti njome, a prema tebi osjećati to što osjećam. Ne mogu. Volim te. A ovo je tek početak... Ako me još voliš."
Toliko je toga što želim reći, ali riječi mi nekako nedostaje. "Reci nešto."
Protisnula sam pitanje kroz usnice. "Jesi li joj rekao za nas?"
"Ne za nas. Ali rekao sam joj da nisam zaljubljen u nju i da nije pošteno da se njome oženim."
"Što je rekla?" pitam. Moram znati svaku potankost prije nego što mogu povjerovati da je ovo stvarnost.
"Pitala me postoji li neka druga. Rekao sam joj da ne... da između nas jednostavno nije kako bi trebalo biti."
"Kako je ona?"
"Uzrujana je. Ali uglavnom je uzrujana samo zbog tog vražjeg vjenčanja i toga što će ljudi misliti.
Kunem se, to je najviše muči."
"Gdje je sad?" pitam. "Nije mi ostavljala nikakve poruke." "Otišla je do Claire, mislim."
"Sigurna sam da misli kako ćeš se predomisliti."
To i ja mislim. Predomislit će se, a kad to učini, sve će ovo biti utoliko okrutnije.
"Ne", rekao je. "Jasno joj je da ozbiljno mislim. Nazvala je moje roditelje i rekla im. A ona i ja ćemo večeras zajedno nazvati njezine roditelje. Kaže kako želi da im ja kažem... A onda ćemo nazvali sve ostale." Zanijemio je i načas sam se zapitala bi li se mogao rasplakati.
Rekla sam da mi je žao. Ne znam što drugo da kažem. Ne mogu dovoljno brzo obraditi tu informaciju. Želim ga poljubiti, zahvaliti mu, nasmiješiti se. Ali ne mogu. Ne čini se umjesnim.
Kimnuo je, provukao ruke kroz kosu, a onda ih vratio u krilo. "Teško je, ali osjećam da mi je strašan kamen pao sa srca. Ovako je pošteno."
Pogledao me, a nisam micala oči s njegovih sve dok ga nisam poljubila. Dok su se njegove ruke zatvarale oko mene, pomislila sam, ovo je stvarno. A onda sam polako potonula u njega, osjetivši kako sam sretna i potpuna prvi put nakon, čini mi se, cijele vječnosti. Prije je uvijek negdje u dubini i neprimjetno nešto nedostajalo, čak i za vrijeme našeg zajedničkog vikenda za Dan nezavisnosti. Sad imamo vremena. Vremena koliko hoćemo. Možda čak dovijeka.
Pitam se kako će to biti sad kad Darcy više nije u igri. Hoćemo li drukčije voditi ljubav? Uskoro ću doznati zato što mi Dex otkopčava bluzu. Srce mi tuče dok prelazimo na krevet i ondje se svlačimo.
"Nedostajala si mi, Rachel", kaže. Osjećam kako mu srce udara uz moje.
A onda nas je prekinuo José i pozvonio mi, jedanput, dvaput. Pošla sam mu odgovoriti, pretpostavivši da je paket ili odjeća s kemijskog ili nešto što mi je zaboravio reći. Reći ću mu da ću po to doći poslije, što god da je. Ali nije paket. Darcy je. I čula je moj glas preko interfona.
"Reci joj da ću odmah sići!" kažem.
"Već se penje!" José samo što nije otpjevao tu vijest. Očito nema pojma da Darcyn dolazak znači da smo moj prvi gost i ja naježili. A opet, možda i zna. Možda se portiri, čak i oni koji se prave da su ti prijatelji, potajno naslađuju svakom dramom među stanarima.
"O sranje!" rekla sam, ustala i osvrnula se oko sebe. "Dolazi gore! Sranje!"
Dex je smiren, ponovno oblači bokserice. Hitro je prišao mom ormaru i otvorio vrata, s trapericama i majicom u ruci. Police u ormaru nižu se sve do dna. Ne valja.
"Uđi u drugi. U drugi ormar!" pokazujem prstom, izbezumljena i iskolačenih očiju.
Skrenuo je za ugao i otvorio drugi ormar. U ovom ima mjesta. Čučnuo je pokraj moje košare s prljavim rubljem, u rukama drži svoju odjeću. Vrata ormara zatvorila sam točno kad se začulo kucanje na vratima.
"Evo me!" povikala sam.
Navukla sam opet donje rublje i otvorila vrata. "Oprosti. Baš sam se presvlačila." "Ajme meni. Hvala Bogu, vratila si se", kaže.
Pitala sam je što nije u redu i prije nego što mi je upalo u oči da izgleda i zvuči dobro. Nema krvavih očiju, razmazane maškare, utučenog pogleda. Darcy je ušla u stan, a ja blebećem o tome kako sam se ovaj čas vratila kući i htjela presvući u nešto udobnije. Obukla sam kratke hlače i majicu.
I dalje ništa ne govori.
"I tako. Još šest dana. Sigurno već šiziš!" nervozno sam se nasmijala. "E pa, sad sam ja ovdje da ti pomognem. Na tvojoj usluzi. Da ti pomognem oko svega što za vjenčanje treba obaviti u zadnji čas."
"Neće biti nikakvog vjenčanja." šmrcnula je.
"Što?" zinula sam, razrogačila oči, zakoraknula prema njoj. Baš kad sam joj htjela izraziti svoje najdublje suosjećanje, sjetila sam se da ne bih trebala znati tko ga je otkazao. Pa sam pitala.
"Bilo je obostrano."
"Obostrano?" pitam, pojačavši glas.
Odvela sam Darcy do kreveta i sjela. Ormar je pokraj kreveta. Želim da Dex sve čuje. Obostrano? Dex je rekao da je to učinio on. Ako je bilo obostrano, ili ako je ona rekla prva, onda to možda i ne znači onoliko koliko sam ja mislila. Naravno, svejedno ću se veseliti. Ali želim da ta odluka bude Dexova. Sad želim da razlog budem ja.
"Pa sad. Strogo uzevši, Dexter je bio taj. Jutros mi je rekao da on to ne može. Da misli da me ne voli." Preokrenula je očima i ironično se nasmiješila. Voljela bih da Dex može vidjeti izraz njezina lica. Ne vjeruje da je on ne voli kao što ne vjeruje ni da bih ja bila sposobna u svom ormaru skrivati polugolog Dexa.
"Ma ti se šališ? To nije normalno. Kako se osjećaš?"
Darcy je spustila pogled na stopala. Sad će se rasplakati. A ja ću je tješiti i govoriti joj da će sve biti dobro. A onda ću joj predložiti da malo prošećemo. Izađemo na svježi zrak, bez obzira na to što je vani odurna vlaga. Možda joj predložim večeru. Neka ona izabere. Hambuger i pomfrit sad kad više ne mora stati u vjenčanicu.
Ali Darcy i dalje ne plače. Duboko je udahnula. "Rachel... Moram ti nešto reći." Glas joj je smiren. Ne drži se scenarija "upravo sam dobila nogu". Nešto se događa. Na trenutak sam pomislila kako će mi reći da sve zna, da razumije, da prava ljubav mora pobijediti i da shvaća da Dex i ja trebamo biti zajedno.
"Da?" pitam zbunjeno.
"Jako mi je teško ovo ti reći. Čak teže od onog da su me primili na Notre Dame", nastavlja.
To je prvi put od koledža da je spomenula Notre Dame -a to je ludo, s obzirom na moje nedavno otkriće. Ovaj razgovor nema ama baš nikakve logike. Možda će priznati da su odbili i nju. Da se cijeli svoj život natjecala sa mnom. I da napokon priznaje poraz.
"Sjećaš li se kad sam ti rekla da sam izgubila prsten?" "Da?"
"Kako sam ga izgubila u koleginu stanu?"
E sad sam stvarno zbunjena. Dex je sigurno još i zbunjeniji. Drago mi je što mu nikad nisam rekla kako je zapravo izgubila prsten. Vjenčanje je otkazao čak i bez te informacije.
"Kako sam bila s njime i izgubila prsten?"
To je kao ona epizoda Utroje je najbolje kad Jack i Chrissy razgovaraju, a Janet se negdje skriva i prisluškuje razgovor, pun nesporazuma i dvostrukih značenja. Sjećam se krupnih kadrova Janetina lica, šokiranog i bijesnog. Ali ovdje, u mojoj garsonijeri, zabuna nema. Značenje je samo jedno, a Dex ga je dobro shvatio: ona je bila s nekim drugim. Zašto mi nisi rekla? pitat će me, možda s prizvukom optužbe. Onda bi sve bilo puno lakše, reći će. Ja ću mu reći da sam smatrala da nije pošteno utjecati na njega. Možda ću zato ispasti plemenita, a Darcy utoliko više pogrešna osoba za njega.
"E pa, nisam zapravo bila s tipom s posla." Govori polako, artikulira slog po slog. "Nisi izgubila svoj prsten?"
Hoće li mi ona to sad priznati da je prevarila osiguranje? "Tip s kojim sam bila nije bio s posla.
Nego netko drugi."
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Nešto posuđeno - Page 2 Empty Re: Nešto posuđeno

Počalji od Mustra Čet Apr 19, 2018 9:57 am


Nešto posuđeno - Page 2 Image_66


"Tko to?"
"To je bio Marcus", kaže. "Marcus?" pokošena sam. "Tvoj Marcus. Da."
Naravno. Moj Marcus. Onaj Marcus zbog kojeg sam morala preletjeti Atlantik da ga prebolim. "Mrziš li me?" pita dirljivo. "Molim te, reci nešto."
'Bila si s Marcusom onaj dan kad si izgubila prsten? Izgubila si ga u njegovu stanu?" pojašnjavam sebi i Dexteru.
Kimnula je. Zatim me na djelić sekunde pogledala iskosa-oči su joj se zaiskrile, kutovi usana lagano podigli. Uživa u ovome. To je njezin trenutak da izazove šok. Izazove šok i zablista. Opet pobijedi.
Dala sam joj što želi. Pravim se da sam poražena. Ponovno velikodušna gubitnica. "Znači, spavala si s njime?" glas mi ne prelazi granicu optužbe, ostaje povrijeđen. "Jesam."
"Više puta?"
"Da", prošaptala je tako tiho pa znam da Dex ne može čuti njezin odgovor. Zato pitam jasno i glasno: "Jesi?"
"Jesam", kaže.
Glumim da se od svega toga oporavljam. Zapravo se i oporavljam. Ali na razini koju Darcy ne sluti. "Tako dakle", kažem. "Tako dakle."
Ne tražim daljnje objašnjenje, ali ona mi ga svejedno daje. "Sve je počelo preko vikenda za Dan nezavisnosti. Vratili smo se iz Talkhousea, pijani. Malo-pomalo i dogodilo se."
"Dan nezavisnosti?" pitam. Sve bolje i bolje.
"Da, ali njemu je bilo grozno. I zakleli smo se da se više neće ponoviti. Ali totalno smo se zapalili jedno za drugo. Držalo nas je... Jednostavno nismo mogli jedno bez drugoga. Počeli smo se nalaziti u doba ručka i katkad poslije posla. Svaki smo se put grizli zbog Dexa i zbog tebe. Ali onda bi se to opet ponovilo pa opet... Mrziš li me?"
U nedoumici sam. Nisam sigurna koju kartu da odigram. Što bi Ethan savjetovao? Da se pravim da me uhvatio bijes? Da, mrzim te. Gubi se. Gubi se! To bi bila jedna mogućnost. Ili blago, potišteno: Kako bih te mogla mrziti? Ti si mi najbolja prijateljica. Ili možda: Ne znam što da mislim. Trebam vremena.
Dok ja odvagujem svoju reakciju, kaže da mi ima još nešto reći. Nešto važno. "Ima još?"
"Da. Ima još." Glas joj zvuči krhko, ali izraz lica je odaje. Nema sumnje da uživa u ovome. Zagledala sam se u stopala. "Reci."
"Mjesečnica mi kasni nekoliko dana. A ti znaš da je to kod mene uvijek na dlaku dvadeset i osam dana." Zaljubljeno si dodiruje trbuh. Još je potpuno ravan.
Moj se trbuh stegnuo. "Trudna si?" "Mislim da jesam. Da."
Bojim se pitali tko je otac. Ako je Dex, bez svega bih ovog mogla ostati. "Napravila sam test... Bio je pozitivan."
"Pozitivan znači da si trudna?"
"Da. Dvije ružičaste crte. Da, trudna sam."
Zaustavila sam dah, molim se, pogađam s Bogom. Nikad neću ništa više tražiti, samo da... "Tko je otac?" Pitanje je ispunilo sobu, kruži iznad nas, ispod vrata ormara.
"Marcus."
Izdahnula sam, osjećam kako mi se zavrtjelo od olakšanja. "Jesi li sigurna?"
"Jesam. Potpuno. Dex i ja se nismo seksali još od prije moje posljednje mjesečnice. Davno je to bilo."
"Zna li on?" "Tko? Marcus?"
"Da. Zna li Marcus?"
"Da. Ali Dex ne zna. Ne još." Sad zna.
"Htjela sam prvo razgovarati s tobom." Kimam, još sređujem dojmove. "I što ćeš sada?" "Kako to misliš?"
"Hoćeš li ga zadržati?"
"Da. Želim roditi." Trlja trbuh malenim kružnim pokretima. "Želim se udati za Marcusa i roditi njegovo dijete. Znam da zvuči suludo, ali sve mi govori da je to ono pravo."
"Sigurna si da se Marcus želi vjenčati?" "Uvjerena."
"Misliš da Dex išta sumnja?" potiho pitam. Iz nekog razloga ne želim da čuje to pitanje.
"Ne. Ali ruku na srce, mislim da je naslutio koliko sam se udaljila. Zato je vjerojatno sve otkazao.
Znaš, rekao je da me ne voli... zato što osjeća da sam ja prva zahladnjela prema njemu." "Shvaćam."
"Šokira me koliko si smirena. Hvala ti što me ne mrziš." "Da... Ne mrzim te."
"Nadam se da će i Dex to jednako dobro podnijeti. Bar što se Marcusa tiče. Mrzit će ga neko vrijeme. Ali Dex je razuman. Nitko nije ovo namjerno učinio da ga povrijedi. Jednostavno se dogodilo."
I baš kad sam pomislila da se ova priča primiče urednom i jasnom kraju poput epizode Utroje je najbolje, gdje vuk uvijek ostaje sit a koza cijela, ugledala sam Darcy kako zuri u nešto iza mene. Po izrazu njezina lica pomislila sam da se Dex pomolio iz svog skrovišta. Okrenula sam se. uvjerena da ću ga vidjeti. Ali ne, vrata su i dalje zatvorena. Opet sam se okrenula prema Darcy. I dalje zuri iza mene, lice joj se skamenilo i kao da je u transu.
A onda me upitala: "Zastoje Dexterov sat na tvom noćnom ormariću?"
Ponovno sam ispratila njezin pogled. I dakako, nema nikakve sumnje da je njegov sat na mom noćnom ormariću. Dexterov sat. Moj noćni ormarić. Izlaza nema. Bar meni ne pada na pamet.
Slegnula sam ramenima i promucala da ne znam. Ako je prije ovog trenutka i postojala ikakva sumnja u moju sposobnost da improviziram u hodu, sad je nestala. "Ma nije to njegov sat. Imam ja isti... Kupila sam ga u Engleskoj." Glas mi podrhtava. Potpuno sam se raspala, tele sam koje skapava u olujnoj tuči.
Darcy je skočila s mog kreveta i ščepala sat s noćnog ormarića, okrenula ga i pročitala posvetu. "Volim te svim srcem. Darcy", rekla je. A onda me pogledala s iskonskom mržnjom, zorno pokazavši kako sam ja trebala reagirati na njezinu vijest o Marcusu.
"Što je ovo, jebote?" pita. Pitanje je hladno, kruto. Oči su joj se stisnule. "Što je ovo, jebote!" opet se proderala, ali ovaj put to je tvrdnja. Što znači da ne moram odgovoriti.
Stojim dok se ona pokraj mene grubo gura u kupaonicu. Slijedim je dok silovito trza zastor za tuširanje u stranu. Samo dvije smeđe Avedine bočice, ružičasta plastična britvica i sve tanji komad sapuna.
Počinjem uobličavati priču: Dex je došao ovamo da mi kaže za raskid. Skinuo je sat da ucviljeno pročita posvetu. Bio je izvan sebe od tuge. Malo sam ga tješila, a tad je otišao proskitati parkom, sam.
Ali prekasno je za objašnjenja. Trideset i dvije sekunde za objašnjavanje su istekle. Darcyni dugački, mršavi prsti hvataju kvaku na vratima mog ormara.
"Darcy, nemoj", kažem i jasno joj do znanja dajem da je njezin bivši zaručnik iza vrata broj dva.
Zapriječila sam joj put, leđa okrenutih prema vratima. "Makni se!" zaurlala je. "Znam da je unutra!"
Maknula sam se jer što sam drugo trebala? Ima pravo. Svi znamo da je on unutra. Ali dok ona otvara vrata, dio mene iskreno misli da je Dex našao načina da se bolje i čvršće stisne u stražnji kut mog ormara. Ili je možda izašao, nekako pobjegao u one četiri sekunde koje smo Darcy i ja stajale nagurane u mojoj kupaonici. Ili je možda nekim čudom otraga našao tajni prolaz kao u Lavu, vještici i ormara.
Ali ne, tu je, zguren točno ondje gdje sam ga posljednji put i vidjela, drži svoje traperice i majicu, odjeven u prugaste mornarske bokserice, pogleda podignula prema nama. Raspetljao se i uspravio.
"Lažljivče!" vrišti Darcy i prstom ga bode u prsa.
On je ignorira i mirno se oblači, u traperice stavlja prvo jednu nogu pa drugu. Zvuk njegova smička odjekuje sobom.
"Lagao si mi!"
"Ti to mene zezaš?" kaže Dex dok traži rukave na svojoj majici. Glas mu je tih i suspregnut. "Jebi se, Darcy."
Darcyno se lice zacrvenjelo i pljuje dok viče: "Rekao si da nemaš nikog drugog! A jebeš moju najbolju prijateljicu!"
Cendram njezino ime kao pokvarena ploča: "Darcy, Darcy, Darcy."
Ona me ignorira, zuri u Dexa. Čekam da nas on obrani, obrne činjenice, kaže joj da nije bilo jebanja. Ama baš ničega sve do danas, kad je ovamo došao u potrazi za utjehom. Ali Dex mirno kaže: "Da se nije to malo sova narugala sjenici, Darce? Ti i Marcus, ha? Trudna si? Pa trebalo bi ti čestitati."
Očekujem da ona izjavi nešto o odanosti i ljubavi i prijateljstvu. Očekujem da nas optuži da smo mi to učinili prvi. Ali samo je pogledala mene pa Dexa i rekla da je cijelo vrijeme znala i da nas oboje užasno mrzi. I da će nas mrziti zauvijek. Otišla je do vrata.
"O, Darcy?" Dex će.
"Što je?" Poviknula je, ali u očima joj je pogled koji traži, očekuje. "Možeš li mi vratiti sat, molim te?"
Zavitlala mu je dokaz preko ramena. Očito je htjela da ga udari i ozlijedi. Ali loše je naciljala pa se odbio od mog zida i preko parketa otklizao natrag njoj pod noge, s posvetom prema gore. Pogledala ga je, a onda mene.
"A ti! Nikad te više ne želim vidjeti! Ti si za mene mrtva!" Zalupila je vratima i otišla.
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Nešto posuđeno - Page 2 Empty Re: Nešto posuđeno

Počalji od Mustra Čet Apr 19, 2018 9:57 am


Nešto posuđeno - Page 2 Image_65


Dvadeset četiri

Darcy nije gubila vrijeme da obznani svoju verziju priče. Očito je počela od Josea. Pri izlasku iz zgrade, nekoliko minuta nakon Darcy na odlaska, prošli smo pokraj mog portira. Ovaj put nije imao širok osmijeh. Portir koji ne zna čuvati ulaz može izgubili posao. Izgleda zabrinuto.
''Zdravo, Jose", Dex i ja ćemo uglas.
"A, čovječe. Stvarno mi je žao što sam je pustio gore", kaže. "Ja, ha, nisam znao... ono..." "Ma ne. Nema veze", kažem ja. "Ne brini se, Jose."
"Je li ti svašta nadrobila?" pita Dex veselo kao da je sve to skupa obična šašava zabunica, a ne trenutak koji je promijenio život bar četvero ljudi.
José je dobio prešutno dopuštenje da se opet nasmiješi. "Uh... Moglo bi se reći da mi je štošta nadrobila. He-he. Ali bez brige." Nasmijao se. "Ne vjerujem što je rekla o vama... Bar ne većinu."
Pljesnuo se s Dexom ruku o ruku kao da su stari prijatelji, u što se valjda i pretvaraju. Otpratila sam Dexa do ugla. Ide kući da spasi koliko god imovine može potrpati u prtljagu - oboje vjerujemo da je Darcy tip cure koja reže i pali, apsolutno spremne da škarama navali na njegovu garderobu.
"Vratit ću se čim prije budem mogao", kaže. Kimnula sam.
"1 sigurna si da je u redu ako dođem k tebi na nekoliko dana?" To me pita sad već treći put.
"Naravno. Ostani koliko god hoćeš", kažem i mislim kako sad ne samo da me želi nego me i treba.
Lijep je osjećaj kad te Dex treba.
Trenutak smo na ulici stajali okrenuti jedno prema drugom prije nego što je Dex zaustavio taksi i nagnuo se da me poljubi. Bez razmišljanja sam okrenula glavu da mu pružim obraz. A onda sam se sjetila da se više ne moramo skrivati. Opet sam mu okrenula lice i naše su se usnice dotakle na danjem svjetlu.
Vratila sam se u stan u stanju polušoka. Čini mi se da bih trebala učiniti nešto ceremonijalno. Pisati u svoj dnevnik, koji mjesecima nisam ni taknula (nikad se nisam mogla natjerati da pišem o Dexu, ako mi se slučajno nešto dogodi). Plesati po stanu. Plakati. Umjesto toga usredotočila sam se na kolotečinu, ono što mi dobro ide. Istuširala sam se, raspakirala, zalila biljke, otvorila poštu, izvukla dva ventilatora iz ormara i ukopčala ih blizu kreveta i pojela dva stara keksa od smokve.
Dex se vratio za sat vremena s cijelim kompletom svoje Hartmannove prtljage i dvije crne Nike sportske torbe; u sve je nasumce potrpana odjeća, cipele, dokumenti, kozmetika, čak i neke uokvirene fotografije. "Spašavanje obavljeno", kaže. "Nije bila kod kuće."
Promotrila sam torbe. "Kako si sve to dovukao ovamo tako brzo?"
"Nije bilo lako", kaže dok briše znoj s čela. Siva mu je majica mokra ispod pazuha i po prsima. "Možeš objesiti odijela u prednji ormar", kažem, i dalje usredotočena na ono praktično, nesposobna
da sve pohvatam, iako mi u tome pomaže prisutnost Dexove imovine.
"Hvala." Protresao je nekoliko tamnih odijela i bijelih košulja pa me pogledao. "Ne paničari. Ne useljavam se."
"Ne paničarim", kažem dok ga gledam kako vješa svoju odjeću. Iako me, istini za volju, najednom obuzela bojazan. Šio dalje? Što sad? Nikad nisam ovo planirala - privremeno stambeno rješenje, kraj mog odnosa s Darcy, čudnu i naglu promjenu statusa quo. "Jednostavno ne mogu vjerovati."
Zagrlio me. "Što ne možeš vjerovati?" "Sve ovo. Bilo što. To s nama."
Zažmirila sam baš kad mi je telefon zazvonio. Poskočila sam. "Sranje. Misliš da je ona?" gotovo da se bojim Darcy, onog što će učiniti.
"Sumnjam. Otišla je s Marcusom, siguran sam." Javila sam se.
"Je li to istina?" pita me majka u panici. "Ono što čujem od gospode Rhone? Reci da nije tako.
Rachel. Molim te, reci mi. "
"Ovisi o tome što si čula." Oprezno biram riječi, a onda bez glasa šapćem Dexu da je to moja majka.
Napravio je grimasu i uhvatio se za rukohvat mog kauča kao da očekuje da će u moj stan pasti meteor. Meteor bi mi bio draži od ovog razgovora.
"Kaže mi da je Dex otkazao vjenčanje?" "To je točno."
"I da si se ti nekako splela s Dexom? Rekla sam joj da je to neka zabuna, ali bila je sigurna. Jako je potresena. Tvoj otac i ja smo ostali bez riječi."
"Mama, komplicirano je", rekla sam, što je, kako god da se okrene, priznanje.
"Ra-chel. Kako si mogla. " Nikad joj u glasu nisam čula veće razočaranje mnome. Sav moj trud, postignuća, to šio sam godinama bila dobra kći - sve je to otišlo u vjetar. "Darcy je najstarija prijateljica koju imaš! Kako si mogla?"
Rekla sam majci da bi možda željela čuti moju stranu priče prije nego što upre prstom. Mislila sam kako ne moraš studirati pravo da bi ti bilo jasno da je netko nedužan sve dok mu se krivnja ne dokaže.
Rekla je, dobro, molim te, reci. Vidim je kako odmahuje glavom, korača kuhinjom, čeka objašnjenje, iako nijedno neće biti dovoljno dobro.
Previše sam bijesna da bih joj išta rekla. Kako može stati na Darcynu a ne moju stranu prije nego što je od mene čula i riječ? "Nisam raspoložena da o tome raspravljam s tobom", rekla sam. A onda dodala: "Ili s tatom." Zato što znam da će ga upotrijebiti kao najveće oružje, baš kao i kad sam bila dijete. "Samo čekaj da se otac vrati kući", prijetnja koju su mnoga djeca često čula, u našoj se kući nije
upotrebljavala u istom značenju. Bila je to prijetnja da će moj ugled savršene tatine curice biti okaljan. Jedan strogi pogled mog oca bio je gori od ikakve kazne, a moja je mama to znala.
"Tvoj je otac u garaži, potpuno izvan sebe", kaže, a glas joj se koleba od kreštavog do smirenog. "Mislim da ne bi mogao govorili ni da želiš razgovarati s njime. Jesu li ti Darcy ili doktor i gospođa Rhone bar jedanput pali na pamet?"
Kad sam se zaljubila ? Ne, nisu! Kao ni tvoj bridž-klub ni moja nastavnica iz trećeg razreda!
"Mama, ovo nije tvoj život. Ni tatin... Čuj, moram ići."
Pozdravila sam je i spustila slušalicu prije nego šio je uspjela opet progovoriti. Neka joj bude žao kada dozna da Darcy čeka tuđe dijete. Neka računa, oduzima mjesece dok ne dođe do kolovoza. Možda će me tad nazvati i ispričati se i izbaciti jednu od svojih najdražih - prvo pometi pred svojim vratima.
Prekinula sam vezu i razmišljam o tome da nazovem Annalise, uhvatim je prije nego što to učini profesionalna muljatorica. Ali ne želim buduću majku opterećivati ovom pripoviješću.
"Po svemu sudeći, vijest je doputovala na Zapad?" pita me Dex. "Aha. Gospođa Rhone nazvala je moju mamu."
"To je sranje", kaže. "Darcy je trudna s drugim čovjekom! Je li taj detalj podijelila sa starim kvartom?"
"Očito nije."
"Misliš da bih trebao nazvati gospođu Rhone?"
"Ne... Ma nećemo se eksponirati dok se cijela priča ne pročuje. Goni ih sve." "Imaš pravo", rekao je i pesnicu zabio u dlan. "Darcy! Pa jebote, nevjerojatna je!" "Znam", kažem.
Oboje šutimo. Osjećam se nelagodno. Na djelić sekunde zabrinula sam se da je Ethanova teorija možda točna - kako sam Dexa željela samo da porazim Darcy, a da sad kad ga imam, ne znam što bih. Ali ne, nepogrešiv osjećaj ljubavi struji ispod slojeva tjeskobe. Samo će nam trebati neko vrijeme da opet budemo normalni. Što je ironično, zato što mi nikad i nismo bili normalni.
"Da naručimo večeru?" pita Dex, prekinuvši tišinu.
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Nešto posuđeno - Page 2 Empty Re: Nešto posuđeno

Počalji od Mustra Čet Apr 19, 2018 9:57 am

Nešto posuđeno - Page 2 Image_64

"Nisam baš gladna. Mislim da bih mogla ravno u krevet", kažem iako je tek osam sati. "Uhvatio me umor od vremenske razlike. A i prevruće je za jelo."
Mislim da on zna pravi razlog zbog kojeg ne mogu jesti. "Ni ja nisam gladan", kaže.
Promatram Dexa dok tromo dovodi u red svoje stvari i traži pribor za brijanje. Onda se istuširao dok sam ja oprala zube, zaključala stan i legla u krevet. Mozak mi radi sto na sat i muči se da pošalje jasnu poruku mom srcu. Ljuti me što toliko toga osjećam, a opet nisam sposobna odrediti svoju dominantnu emociju. Jesam li ponajviše sretna? Tužna'.' Uplašena? Ne znam. Pomislila sam na Ethana. Koliko će se iznenaditi. Slabić Dex ipak nije toliki slabić. A onda mi je na pamet pao James. Jesam li ga ljubila dok je Dex smišljao način da bude sa mnom? Treba li me peći savjest? Trebam li reći Dexu?
A onda sam pomislila na nas četvero: Marcus je izdao Dexa. Ja sam izdala Darcy. Dex je izdao Darcy. Darcy je jedina koja je nešto učinila dvoje ljudi, meni i Dexu. Jedino je ona izdala dvostruko. Sjetila sam se svoje djevojke iz porotničke galerije. Likuje, ističe tu činjenicu, govori Chanelovu Kostimu: "Rekla sam ti."
Gledam Dexa kako se otire ručnikom, oblači bijele bokserice i hoda prema meni. Pokraj kreveta je. Pomaknula sam se, zauzela njegovu stranu. Možda ćemo zamijeniti strane, time na svoj način obilježiti mijenu u našem odnosu, priznavši njegovu novu legitimnost.
Isključio je svjetiljku i pronašao me pod plahtama. Obuhvatio me rukom. A onda dvaput poljubio u uho. Ali nijedno ni drugo nije krenulo dalje od toga. Možda su i njegove misli zaokupljene kolosalnošću onog što se dogodilo.
"Laku noć, Dex", kažem. "Laku noć, Rachel."
Dugo slušam Dexa kako diše. Kad sam bila prilično sigurna da je zaspao, tiho sam izgovorila njegovo ime.
"Da?" odgovorio je, i dalje posve budan. "Jesi li dobro?" pitam.
"Jesam... Jesi li ti?" "Da", kažem.
A onda se oglasio. Isprva je zvučalo poput plača. Onda sam s olakšanjem shvatila da se smije. "Što je?"
"Ti." Imitira me. "Kupila sam sat u Londonu." Još se jače nasmijao. Dopustila sam sebi malen smiješak. "Nisam mogla razmišljati!" "To je bilo očito."
"Ti si ga ostavio na noćnom ormariću."
"Znam... Sranje. Sinulo mi je čim si je pustila u stan. Pa sam pomislio da ga možda neće vidjeti. A onda sam čuo pitanje... I čekao da ti smisliš nešto dobro. Nisam baš na umu imao 'Kupila sam ga u Londonu. Samo sam odmahivao glavom ondje u mraku, ono, došla maca na vratanca, srce."
"Možda je tako i najbolje... Sad je sve istjerano načistac. Na kraju bi ionako doznala."
Ali zapravo ne mislim tako. Bilo bi bolje na kraju nego danas. A možda nikad ne bi doznala da se išta događalo ovog ljeta dok je još bila s Dexom.
"Da. Zaruke i dva prijateljstva su finito", kaže.
Pitam se što od to dvoje Dexa žalosti više. Nadam se da je to Marcus. "Stvarno misliš da više nikad nećeš biti prijatelj s Marcusom?"
Uzdahnuo je i namjestio jastuk. "Iskreno sumnjam da ćemo tako skoro skoknuti na pivo." "Jesi li zato tužan?"
"Kakvog smisla ima biti tužan?" kaže. "Sad smo ovdje."
Želim reći Dexu da ga volim, ali zaključila sam da to može pričekati do sutra. Ili možda čak do preksutra.
Dvanaest sati kasnije hodala sam prema Hillarynu uredu, kad me Les zaskočio u hodniku. "Fino. Vratila si se. Trebam te."
Da, krasno sam se odmorila. Hvala na pitanju.
"Sada?" pitam.
"Da, sada. Dođi u moj ured. Iz ovih stopa."
Došlo mi je da mu kažem da normalni ljudi ne govore "iz ovih stopa", osim ako se ne šale ili igraju
Scrabble.
"Moram uzeti blok", kažem. Toliko o postupnom povratku u stari ritam.
Nekoliko sekundi kasnije sjedim u njegovu uredu, koji vonja po luku, i mahnito škrabam upute za tri nova zadatka. Sve su to mukotrpne zatupljujuće pišljive pripreme kakve rade suradnici prve godine, krcate lažnim rokovima. To mi je kazna što sam uzela godišnji. Obrušava se na mene agresivnim kobasicama od rečenica, ton mu je superioran kad god se usudim prekinuti drskim pitanjem. Dok proučavam njegov krumpirasti nos, mislim kako mi sve ovo ne treba. Prisjetila sam se kako sam se slobodno osjećala u Londonu, daleko odavde. Fantaziram o tome da dam otkaz, nađem drugi posao u New Yorku ili se možda odselim u London s Dexom. Dat ću otkaz usred parnice. Ostaviti Lesa na cjedilu. Reći mu što mislim o njemu dok izlazim kroz vrata. Reći mu da bi stvarno trebao nešto učiniti s tim dlakama u svom nosu.
Nakon što me zatočenu držao jedan sat (čak je primio tri poduža telefonska poziva usred moje rečenice), dao mi je otpust. Krenula sam ravno u Hillaryn ured. Ondje je ratna zona, i gora nego inače. Dokumenti zakrčuju svaki kvadratni centimetar poda. Obje njezine stolice za posjetitelje prekrivene su papirima, a na stolu se uvis dižu hrpe fascikala, ugovora i starih novina.
Okrenula se u stolici. "Hej, ti! Sjedni. Reci mi kako ti je bilo na putu!" "Kamo da sjednem?"
"A. Ma baci to bilo kamo... Kako je bilo u Engleskoj? Kako si ti?"
"Pa. Da vidimo", kažem dok raščišćujem jednu od njezinih stolica. "U Engleskoj je bilo odlično. Postigla sam određeni napredak u tome da prebolim Dexa... Ali onda sam se sinoć vratila kući i doznala da je Dex ipak otkazao vjenčanje."
Zbunjeno me pogledala. "Otkazao ga je? Stvarno?"
Sve sam joj ispripovijedala. Upijala je svaku riječ, a na kraju je izgledala kao da je otvorila vrata, a pred njima zatekla Eda McMahona s masnim čekom i televizijskom ekipom. Pokrila je oči dlanovima, nasmijala se, odmahnula glavom, a onda obišla stol i zagrlila me. Nije me iznenadila njezina reakcija. Nisam očekivala da pohvata ikakve suptilne detalje - činjenicu da Darcy i ja više nismo prijateljice, činjenicu da su se moji roditelji uzrujali i da glas o mojoj izdaji brzinom svjetlosti obilazi cijelu Indianu.
"E pa, to je genijalna, genijalna vijest. Dugujem Dexu ispriku. Sranje. Već sam ga otpisala kao jednog u nizu ljepuškastih ženskara."
"Nije takav."
"Vidim... Tako mi je drago zbog tebe." Osmjehnula sam se. "A što se ovdje događalo?"
"O, ništa posebno. Uvijek isto sranje... Julian i ja smo se prvi put ozbiljno posvađali." "Što? Zašto?"
Slegnula je ramenima. "Počelo je kao prepirka i razbuktalo se." "Oko čega?"
"Duga priča... Ali u principu imamo pravilo o apsolutnoj otvorenosti. Nema ama baš nikakvih tajni." "Tajni o prošlosti?"
"Da. O bilo čemu. No uglavnom, on je na zabavi razgovarao s nekom djevojkom i upoznao me s njom. I nas smo se troje razvezali o svemu i svačemu. A te sam ga večeri poslije pitala odakle je poznaje... Rekao je da ju je upoznao prije dva ljeta... I to je bilo sve. A onda sam u šali rekla: 'Jesi li spavao s njom?' A on me samo pogledao... Spavao je!"
I ne pokušavam sakriti svoj podrugljivi smiješak. "Razbjesnila si se zbog bivše cure?"
"Ne. Razbjesnila sam se što sam ga morala pitati je li spavao s njome. On je to trebao spomenuti prvi! To nije bilo u duhu našeg dogovora. Pa sam se, naravno, zabrinula da nije iskren kao što se čini."
Odmahnula sam glavom. "Prava si mustra. Tako tvrdoglava." "I on je isto... Nismo razgovarali gotovo dvadeset i četiri sata." "Hill! Ma daj, moraš ga nazvati!"
"Nema teorije. Može i on okrenuti broj." Njezine riječi i junačenje smioni su i prkosni, ali prvi je put vidim ranjivu. Nešto je u pogledu odaje.
"Mislim da bi ga trebala nazvati", kažem. "Ovo je smiješno."
"Možda i jest. Ne znam - a onda opet, možda i nismo tako savršen par kao što sam u početku mislila."
"Zbog jedne svađe?" Slegnula je ramenima.
"Hillary, mislim da pretjeruješ. Digni slušalicu i nazovi ga."
"Ni govora", kaže, ali po tome kako pogledava telefon vidim da se smekšava.
U sebi mislim kako kad si zaljubljen, svoj ponos katkad moraš progutati, a katkad se boriti da ga zadržiš. To je ravnoteža. Ali kad je veza prava, tu ravnotežu nađeš. Sigurna sam da će i Hillary i Julian. Kad sam se vratila u ured, okrenula sam broj svog jedinog drugog bezuvjetnog saveznika. Znam da Ethanu neće promaknuti složenost situacije, možda zato što Darcy poznaje bolje od Hillary. U
stanovitom je smislu razumije bolje od mene.
Nije me nijedanput prekinuo dok sam mu iznosila priču. "I jesi li posumnjao u to? Kad je Dex nazvao da te pita za moj let?" pitala sam ga nakon što sam završila.
"Nadao sam se... Zato sam mu dao tvoje podatke. Ali nisam postavljao pitanja. Samo sam držao palčeve."
"Nadao si se? Stvarno? Mislila sam da ti se ne sviđa."
"Ma samo mi se nije sviđalo što te cijelo ljeto vukao za nos. Sad mi se sviđa. Dapače, sad mu se divim. Nije išao linijom manjeg otpora. Stvarno ga poštujem zbog toga. Toliki samo puste da ih preplavi zaručnička plima, a onda ih odnese euforija vjenčanja. Dex je postupio kao ljudina. Skidam mu kapu. Iskreno."
"Drago mi je samo što je vjenčanje otkazao on, a ne da to umjesto njega odluči Darcy nakon objave trudnoće. Onda bih se uvijek pitala, ono, jesam li bila tek drugi izbor."
"I kako se osjećaš?" Njegovo je pitanje nježno i znam da pita za Darcy.
Rekla sam mu da sam sretna, naravno, ali da me skrhalo što sam izgubila Darcy, što sam shvatila da više neće biti dio mog života. Iako, ruku na srce, mislim da mi to još nije do kraja sjelo. "Samo što kraj nije kao iz bajke", kažem.
"Ne. Nikad i nije."
"A sve se tako brzo dogodilo. Jedan sam čas mislila da u subotu idem na vjenčanje. A drugi, nema vjenčanja, mogu biti s Dexom, Darcy je s Marcusom i rodit će njegovo dijete. Ludnica."
"Ne mogu vjerovati da je trudna... Sranje! Ta ženska!" u tonu mu se osjeća da ga to donekle zabavlja.
"Znam."
"S njom nikad nije dosadno."
"Znam... Mislim da bi mi zbog toga mogla nedostajati." "Da. A eto. Možda se predomisli."
"Možda."
Nakašljao se. "Iako sumnjam." "I ja isto."
"I tako, Marcus i Darcy." Zazviždao je. "Tomu se bome nisam nadao."
"Da. Meni govoriš! Ali zapravo to i mogu zamisliti... Ima smisla. Uvijek je prigovarala Dexu da previše radi. A Marcus ima suprotan pristup."
"A ti si sličnija Dexu."
"Da. Toliko o teoriji da se suprotnosti privlače." "Čini se da je sve možda ispalo kako je i trebalo.
Osim za Jamesa, to jest. Bit će izvan sebe." "Baš", kažem.
"A naravno, i ja sam malo razočaran." "Zašto?"
"Mislio sam da ćeš se preseliti ovamo." "Tko zna? Možda ipak hoću."
"I ostavit ćeš Dexa?" "Mogao bi doći sa mnom." "Misliš da bi to učinio?" "Možda."
Možda me voli dovoljno da bi za mnom pošao bilo kamo.
Spustila sam slušalicu i prionula na svoje zadatke, logirala sam se na pravnu bazu Lexis, pročešljavam i označavam slučaj za slučajem. Neprestano provjeravam e-poštu i čekam telefon da zazvoni. Prvo sam mislila da čekam Dexa, ali onda sam uzela telefon i nazvala ga, a i dalje osjećam bolnu prazninu. Tad mi je sinulo da čekam da mi se javi Darcy. Očekujem da će me nazvati svaki čas. Derati se na mene, govoriti mi gadosti, ali da će razgovarati sa mnom. Nekako komunicirati. Ali telefon mi nije zazvonio dok sam nastavila raditi u stanci za ručak. Oko četiri je napokon zazvonio telefon.
"Rachel?" zaurlala je Claire u telefon. Okrenula sam očima. "Zdravo, Claire.''
"Ma što se to događa?" pita me i pravi se da nije pohvatala točne pojedinosti. Znam da ju je Darcy nahuškala na ovaj poziv. Možda me čak sad i sluša. To je čista, tipična Darcy. Sjetila sam se koliko je samo puta u srednjoj školi Annalise i mene uspjela obraditi da se primimo tog posla.
Nisam progutala udicu. Odrješito sam rekla Claire da za trideset minuta moram biti na sudu i da nemam vremena s njom raspravljati o tome.
"Dobro..." Osjetno je razočarana što nije dobila štofa. "Nazovi me kad budeš mogla..."
Pazi da ne bih.
"Grozno mi je zbog vas obje. Predugo ste već prijateljice. Iz glasa joj frca lažno suosjećanje. Uživa u svom novom položaju Darcyne najbolje prijateljice. Zamišljam ih kako nose ogrlice "najbolje prijateljice". Ako ih itko može vratiti u modu, to su onda Darcy i Claire.
"A-ha." Nisam ništa odala. Claire će biti jedina žrtva mog raskola s Darcy koju se isplatilo podnijeti.
Više se ne moram praviti da mi je draga.
Srijeda je navečer. Tri dana poslije suočenja. Dex i ja bili smo sklupčani u krevetu kad je zazvonio telefon. Ovo će biti Darcy, pomislila sam. U istom dahu priželjkujem i pribojavam se njezina poziva, poziva koji se možda nikad neće dogoditi.
Nervozno sam se javila. "Halo?" "Zdravo, Rachel."
Annalise je. Zvuči umorno i na trenutak sam pomislila da je to zato što ju je Darcy uvukla u našu sagu. Pripremila sam se na nesigurnu i plahu bukvicu u Annaliseinu stilu. Umjesto toga začula sam kako se u pozadini s usta novorođenčeta otima krik,
"Djevojčica je", rekla je Annalise. "Dobili smo djevojčicu!"
Darcy je imala pravo, bila mi je prva misao prije nego što sam se raznježila. Vijest me ganula. Moja je prijateljica majka. "Čestitam! Kada?"
"Prije dva sata. Osam četrdeset i dva. Ima dva kilograma osamsto." "Kako se zove?"
"Hannah Jane... Jane po tebi i Darcy."
Naše prijateljstvo s Annalise i krsno ime Jane jedine su dvije stvari koje još povezuju Darcy i mene. "Annalise, silno sam dirnuta", kažem. "Nikad mi nisi rekla da razmišljaš o Jane."
"To je bilo iznenađenje." "Hannah Jane. Prekrasno ime." "Ona i jest prekrasna."
"Sliči li tebi?"
"Ne znam. Moja mama tako kaže. Ali ja mislim da ima Gregov nos i stopala." "Jedva čekam da je vidim."
"Kad ćeš doći kući?" "Uskoro. Obećavam."
Načas sam pomislila da se Darcy uspjela suzdržati da ne uvuče Annalise u naš skandal. Ali onda je ona rekla: "Rachel, ti i Darcy se morate pomiriti. Nazvala me sinoć. Htjela sam te zvati, ali odmah mi je potom puknuo vodenjak."
Tko bi drugi doli Darcy mogao izazvati trudove?
"Ma što da se dogodilo, može se popraviti, je li tako?" pita.
Želim je pitati što zna, o čemu ju je Darcy izvijestila. Ali jasno da se neću ponijeti kao ona. Ovo nije trenutak za bavljenje našom sapunicom. "Tako je", kažem. "Pusti sad to... Ovo je puno važnije. Ti imaš dijete!"
"Imam dijete!" "Nečija si majka!"
"Znam. To je tako lijep osjećaj." "Jesi li već rekla Darcy?"
"Još nisam. Sad ću je nazvati..."
U sebi sam pomislila da otkrije li Darcy kako je Annalise prvo nazvala mene, to će je još više razjariti. "Da, znam da moraš obaviti mnogo poziva. Poruči Gregu da mu čestitam. I svojim roditeljima... Tako mi je drago zbog tebe."
"Hvala ti, Rachel."
"Volim te, Annalise", osjećam kako mi naviru suze. "I ja tebe volim."
Spustila sam slušalicu, svladana osjećajima koje ne mogu posve shvatiti. Znala sam da će se dijete roditi prije ili kasnije. A opet mi je realnost onog što se upravo dogodilo zaljuljala tlo pod nogama. Annalise je majka. Ima kćer. To je trenutak o kojem smo ona, Darcy i ja razgovarale kao djevojčice. A sad će i Darcy roditi, a mene neće čak ni nazvati kad se to dogodi. Čut ću to iz druge ruke. Nije tako trebalo biti. Annaliseino dijete samo je još uvećalo tragediju našeg rascjepa. Nikad mi se dobra vijest nije činila u isti mah toliko gorka i slatka.
"Annalise je rodila?" pitao je Dex kad sam se vratila u krevet.
"Jest. Djevojčicu... Hannu Jane", rekla sam, a onda briznula u plač. Prvi sam se put iz sve snage rasplakala pred Dexom. Onako kad ti je cijelo lice podbuhlo, ružno i mokro, a ti ne možeš disati kroz nos i osjećaš kako ti raste pritisak u glavi. Znam da ću ujutro imati migrenu ako ne prestanem. Ali ne mogu. Okrenula sam se od Dexa i ridam. Dex me čvrsto obujmio rukama i pokušava me utješiti, ali ne pita zašto točno plačem. Možda zato što razumije. Možda zato što zna da nije vrijeme za pitanja. Kakav god razlog imao, nikad ga nisam više voljela. Dopustila sam da me poljubi. Uzvratila sam mu poljubac. Vodili smo ljubav prvi put poslije Darcy.
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Nešto posuđeno - Page 2 Empty Re: Nešto posuđeno

Počalji od Mustra Čet Apr 19, 2018 9:58 am

Nešto posuđeno - Page 2 Image_63


Dvadeset pet

Darcy je sutradan napokon stupila u kontakt s Dexom. Odmah me nazvao da me izvijesti.
Srce mi je poskočilo. Nije me prošao strah da će Darcy nekako vratiti Dexa sebi, povući svoju trudnoću, predomisliti se, iznova ispisati povijest. "Sve mi reci", kažem.
Dex je sažeo njihov razgovor ili, točnije, Darcyne zahtjeve: ostatak svojih stvari mora odnijeti u roku od sedam dana - u radno vrijeme - ili će ih ona izbaciti sa smećem. Mora ostaviti ključeve. Namještaj će ostati, osim stola koji ju je on "išikanirao" da kupi, komode "s kojom je došao u taj vic od veze", i "ružnih svjetiljki" od Dexterove majke. Njezinim roditeljima mora vratiti novac za njezinu vjenčanicu i nepovratne pologe za vjenčanje, koji obuhvaćaju praktički sve, u iznosu većem od pedeset tisuća dolara. Ona će obaviti povrat svadbenih darova. Dijamantni prsten koji je zamijenio tek nekoliko dana prije njihova raskida zadržat će.
Pričekala sam da dovrši, a onda rekla: "Prilično zaguljeni uvjeti, slažeš se?" "Moglo bi se reći."
"Trebali biste podijeliti svadbene troškove", rekla sam. "Ona nosi tuđe dijete!" "Kao da ne znam."
"A taj je prsten formalno tvoj", kažem. "Prema njujorškom zakonu. Niste bili u braku. Prsten dobiva samo ako ste u braku."
"Briga me", kaže. "Ne vrijedi se oko toga natezati." "A što je sa stanom? Ti si se u njega doselio prvi."
"Znam... Ali sad ga više i ne želim. Ni namještaj", kaže.
Drago mi je što tako misli. Ne mogu zamisliti da ga ikad posjetim u Darcynu starom stanu. "Što misliš, kamo ćeš se preseliti?"
"Ma živjet ću s tobom." "Stvarno?"
"To je bila šala, Rach... S time ćemo još malo pričekati." Nasmijala sam se. "A... Da. Dobro."
Malo sam razočarana, ali uglavnom mi je laknulo. Imam osjećaj da bih s Dexom mogla živjeti odmah, ali želim da to uspije, da bude kako treba, pa ne vidim zašto bismo trčali pred rudo.
"Jutros sam okrenuo neke brojeve... Našao sam dvosobni stan na East Endu. Mogao bi biti baš po mjeri."
Baš po mjeri. Kao što si ti bio po mojoj.
"Kako će Darcy sama plaćati stanarinu?" pitam, više iz znatiželje nego iz brige, iako je dio mene zabrinut za njezinu dobrobit, kako će se snaći, što će biti s njom i njezinim djetetom. Ne mogu pritisnuti gumb pa prestati voditi brigu o Darcy nakon što sam cijeli život pazila na nju.
"Možda će se Marcus useliti k njoj", kaže Dex. "Misliš?"
"Pa ipak će dobiti dijete."
"Valjda. Ali misliš li stvarno da će se vjenčati?" pitam. "Pojma nemam. Nije me briga", kaže.
"Da ti se nije možda Marcus javio?" "A-a... A tebi?"
"Nije."
"Mislim da nam se i neće." "Hoćeš li ti njega nazvati?" "Možda jednom. Sada ne."
"Hmmm", rekla sam, pomislivši da ću jednog dana i ja možda nazvati Darcy. Iako će prije toga sigurno proći jako puno vremena. "To je znači bilo sve? Je li spomenula mene?"
"Nije. Bio sam šokiran. Za nju je to nevjerojatno suzdržano. Sigurno je netko drila sve u šesnaest." "Bome baš. Suzdržanost nije Darcyn stil."
"Ali dosta o njoj", kaže Dex. "Zaboravimo na nju neko vrijeme." "Hoću ako ćeš i ti."
"Što bi htjela raditi večeras?"pita Dex. "Mislim da ću se odavde uspjeti izvući u pristojno vrijeme.
Kakav je tvoj raspored?"
Sad je pet, a meni je ostalo bar još četiri sata posla, ali rekla sam mu da mogu izaći bilo kad. "Da se nađemo u osam?"
"Može. Gdje?"
"Daj da nešto skuhamo kod tebe. To još nikad nismo." "Dobro, ali... Ja ne znam kuhati", priznajem.
"Znaš, znaš."
"Ne, stvarno ne znam. Ozbiljno."
"Kuhanje je lako", on će. "Sve rješavaš u hodu." Nasmiješila sam se. "To znam."
Na kraju krajeva, u posljednje sam vrijeme to više-manje i radila.
Sat vremena poslije iz ureda sam otišla kući, ne hajući hoću li naletjeti na Lesa. Dizalom sam se spustila u predvorje, a onda dva niza pomičnih stuba do postaje Grand Central. Zastala sam diveći se veličanstvenom glavnom terminalu, toliko poznatom i toliko isprepletenim s poslom da mi njegova ljepota u svakodnevici nekako promakne. Proučavam mramorna stubišta s obje strane kolodvorske hale, prozore s lukovima, dramatične bijele stupove i tirkizni strop oslikan zviježđima što se diže nebu pod oblake. Promatram ljude, uglavnom u poslovnoj odjeći, kako se u svim smjerovima kreću prema vlakovima što voze u predgrađa, podzemnoj što seže u svaki kutak New Yorka, i mnoštvu izlaza na prometne gradske ulice. Bacila sam pogled na sat u središtu terminala i upijam njegovo filigransko lice. Točno šest sati. Rano je.
Polako hodam prema Grand Central Marketu, prostoru koji čine pojedinačni štandovi na kojima se prodaju gurmanske slastice, smještenoj na istočnoj strani hale. Često sam tim prolazom išla s Hillary i ponekad kupila čokoladnu okruglicu da imamo nešto uz kavu iz Starbucksa. Ali večeras sam na
važnijoj misiji. Idem od štanda do štanda, punim ruke delikatesama: tvrdim i mekim sirevima, svježe pečenim kruhovima, sicilijanskim zelenim maslinama, talijanskim peršinom, svježim origanom, savršenom glavicom slatkog crvenog luka, češnjakom, uljima i začinima, tjesteninom, crvenim, zelenim i žutim plodovima, skupim chardonnayom i dvama delikatnim, restoranski savršenim kolačima. Iz prolaza sam izašla na Lexingtonu, prošavši pokraj improviziranog reda taksija i vreve razdraženih putnika u smjeru središnjeg dijela grada. Odlučila sam da ću kući pješice. Vrećice su mi teške, ali ne marim. Ne nosim aktovku punu pravnih knjiga i slučajeva; nosim večeru za Dexa i sebe.
Kad sam se vratila u stan, rekla sam Joseu da pusti Dexa gore kada dođe. "Ne moraš više pozvoniti da pitaš za njega."
Namignuo je i pritisnuo mi gumb na dizalu. "Aaa. Znači, ozbiljno je! To je dobro." "Dobro je", ponovila sam nasmiješeno.
Trenutak kasnije slažem namirnice na pult - više hrane nego što je moj stan ikad odjedanput vidio. Stavila sam chardonnay u hladnjak, pustila klasičnu glazbu i potražila kuharicu koju mi je majka darovala prije bar četiri Božića, kuharicu koju nikad prije nisam upotrijebila. Prolistala sam sjajne, netaknute stranice i našla recept za salatu i tjesteninu koji sadrži otprilike one sastojke koje imam. A onda sam našla pregaču - još jedan djevičanski dar – i prihvatila se guljenja, sjeckanja i pirjanja. Pogledavam u kuharicu radi orijentacije, ali ne držim se svake upute precizno. Peršin sam zamijenila bosiljkom, ocijeđene kapare zaobišla. Večera neće biti savršena, ali polako shvaćam da nije važno savršenstvo. Zapravo te upravo ono može uništiti ako mu to dopustiš.
Presvukla sam se, izabrala bijelu ljetnu haljinu s izvezenim ružičastim cvjetovima. Zatim sam postavila stol, stavila kuhati vođu za našu tjesteninu, zapalila svijeće i otvorila bocu chardonnaya, natočila dvije čaše, iz svoje pijuckam. Bacila sam pogled na svoj sat. Još deset minuta. Deset minuta da sjedim i razmišljam o svom novom životu, o tome kakav je to osjećaj biti Dexova službena, jedina ljubav. Ugnijezdila sam se na kauču, zažmirila, duboko udahnula. Fini mirisi i prelijepe, čiste note ispunjavaju moj stan. Mir i spokoj preplavljuju me dok pročešljavam odsutnost bilo kakvih negativnih osjećaja: nisam ljubomorna, nisam zabrinuta, nisam preplašena, nisam osamljena.
Tek mi je tad sinulo da bi ono što osjećam moglo zapravo biti istinska sreća. Čak i radost. Tijekom prošlih nekoliko dana, kad sam osjetila kako me taj osjećaj počinje žariti oko srca, palo mi je na um da ključ sreće ne treba tražiti u muškarcu. Da bi se samostalna, jaka žena trebala osjećati ispunjeno i potpuno bez ikoga. To je možda istina. A nadam se da bih bez Dexa u svom životu nekako uspjela naći zadovoljstvo. Ali zapravo se s Dexom osjećam slobodnije nego što sam se ikad osjećala dok sam bila sama. Sebi sam više nalik kad sam s njim nego kad sam bez njega. Možda prava ljubav tako djeluje.
A ja Dexa volim. Voljela sam ga od samog početka, još na pravnom fakultetu, kad sam sebi glumila da nije moj tip. Volim ga zbog njegove inteligencije, njegove senzibilnosti, njegove hrabrosti. Volim ga potpuno, bezuvjetno i bezrezervno. Volim ga dovoljno da riskiram. Volim ga dovoljno da žrtvujem prijateljstvo. Volim ga dovoljno da prihvatim vlastitu sreću i iskoristim je da bih zauzvrat usrećila njega.
Na vratima se začulo kucanje. Ustala sam da ih otvorim. Spremna sam.
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Nešto posuđeno - Page 2 Empty Re: Nešto posuđeno

Počalji od Mustra Čet Apr 19, 2018 9:58 am


Nešto posuđeno - Page 2 Image_62



Dvadeset šest

Subota je, ono što je trebalo biti Darcyna i Dexterova prva bračna noć. S Dexom sam u 7B, baru gdje je sve počelo na pragu mog tridesetog rođendana. Sjedimo u istom separeu. Moja je ideja bila da se vratimo ovamo. Predložila sam to u šali, ali zapravo sam osjećala snažnu potrebu da se vratim i oživim ono što sam osjećala prije nego što je sve počelo. Želim pitati Dexa osjeća li ikakvu sjetu večeras, ali umjesto toga prepričala sam mu zgodu o Lesu - kako me oprao na hodniku što nisam citirala stranicu presude na koju se pozivam u prvoj verziji podneska.
"Taj mi se tip čini baš pravi jadnik... Zar ne možeš raditi s nekim drugim?"
"Ne. Njegova sam osobna robinja. Monopolizira moje vrijem i sad me ostali partneri neće tražiti da radim na njihovim predmetima zato što Les obavezno odigra na šefovsku kartu i ostavi ih na cjedilu. U klopci sam."
"Pomišljaš li ikad na to da odeš u drugi ured?"
"Ponekad. Evo baš sam danas počela prepravljati svoj životopis. Možda napustim pravo općenito, iako nemam pojma čime bih se bavila."
"Toliko bi ti toga dobro išlo", kaže Dex, zakimavši odano glavom. Dodala sam "dobra podrška" sve duljem popisu onog što volim kod njega.
Palo mi je na pamet da mu kažem za svoju zamisao o privremenoj selidbi u London, pitajući se bi li pošao sa mnom. Ali večeras nije trenutak za taj razgovor. Dovoljno nam se toga već kuha ispod površine. Sigurno razmišlja o njoj, misli što bi bilo da je bilo? Kako i ne bi?
"Idem na džuboks pustiti neke pjesme", kažem. "Hoćeš da idem s tobom?"
"Ne. Odmah se vraćam." "Izaberi neke dobre, može?"
Pogledala sam ga u stilu, pa imaj malo vjere u mene. Otputila sam se do džuboksa. pokraj para što je u tišini pušio. Gurnula sam zgužvanog petaka u otvor. Stroj mi je novčanicu triput ispljunuo natrag, ali strpljiva sam, ravnam rubove na bedru dok je konačno ne prihvati. Prebirem po pjesmama, svaku pomno odvagujem. Biram pjesme koje Dex voli i one koje me podsjećaju na naše prvo zajedničko ljeto. I naravno da sam pustila Thunder Road. Bacila sam pogled na Dexa koji se doima duboko zamišljen. Najednom je pogledao prema meni i mahnuo, sa šašavim osmijehom na licu. Vratila sam se natrag i uvukla pokraj njega. Dok prebacuje ruku oko mene, val emocija ostavlja me bez daha.
"Pa. hej", kaže tonom koji mi govori da zna točno kako se osjećam. "Hej", uzvraćam mu istim tonom.
Jedan smo od onih parova koje sam nekad gledala, misleći kako nikad neću biti uključena u nešto tako posebno. Sjećam se kako sam se tješila da to vjerojatno izgleda ljepše nego što zapravo jest. Sretna sam što sam se u tome prevarila.
Smiješim se glave okrenute uvis Dexteru, dok mi pogled počiva na malenoj mrlji na njegovoj lijevoj obrvi, praznom prostoru gdje bi trebale biti možda tri ili četiri dlačice.
"Što se tu dogodilo?" pitam, posegnuvši da mu dotaknem obrvu. Vrške prstiju lagano sam naslonila na tu točku.
"A, to. To je ožiljak. Pao sam dok sam kao klinac igrao hokej. Dlačice nisu tu nikad više ponovno izrasle."
Zapitala sam se zašto to nisam prije primijetila i shvatila da nisam znala da je igrao hokej. Toliko toga još ne znam o Dexu. Ali sad imamo vremena. Vrijeme se pred nama proteže u beskraj. Proučavala sam mu lice ne bih li na njemu još što otkrila dok se on nije nesigurno nasmijao. Nasmijala sam se i ja, a naši su osmijesi potom u isti mah iščezli. Pijemo svoj Newcastle u lagodnoj tišini.
"Dex?" kažem nakon duge stanke. "Da?"
"Nedostaje li ti ona?"
"Ne", kaže odlučno. Dah mu je topao u mom uhu. "S tobom sam. Ne." Osjećam da je to istina.
"Zar nisi večeras nimalo tužan?"
"Ni najmanje." Poljubio me u obraz sa strane. "Ovaj sam čas štošta. Ali ne i tužan." "Fino", kažem ja. "Drago mi je."
"Kako se ti osjećaš? Nedostaje li tebi?" pita.
Razmotrila sam njegova pitanja. Pretežno sam sretna, ali s natruhom nostalgije, razmišljam o svemu onome što sam dijelila s Darcy. Naši su životi dosad bili toliko isprepleteni - za nju sam vezivala toliko događaja. Bubnjanje u povorci za dvjestogodišnjicu. Vezivanje žutih vrpca oko stabla u mom dvorištu
za vrijeme iranske talačke krize. Gledale smo kako Challenger pada s neba, Zid se ruši u Njemačkoj, Sovjetski Savez raspada. Doznale smo za smrt princeze Diane, sudbinu Johna F. Kennedyja mlađeg. Žalovale nakon 11. rujna. Sve sam to proživjela uz Darcy. A tu je i naš osobni historijat. Uspomene koje samo mi dijelimo. Stvari koje nitko drugi pod Bogom ne bi shvatio.
Dex me napeto gleda, Čeka moj odgovor.
"Da", napokon sam rekla, pomalo se ispričavajući. "Nedostaje mi. Ne mogu si pomoći."
Kimnuo je kao da razumije. Pitam se zašto meni nedostaje, a Dexu ne. Možda zato što je ja poznajem toliko dulje. Ili je možda stvar u samoj naravi prijateljstva u odnosu na intimnu vezu. Od nekog se možeš udaljiti, naći nekog drugog, jednostavno se odljubiti. Ali prijateljstvo nije igra s nultom sumom pa na temelju toga pretpostavljaš da će trajati vječno, pogotovo staro prijateljstvo. Uzimaš njegovu dugovječnost zdravo za gotovo, a možda je upravo zbog toga tako dragocjeno. Čak i kad je Dex bacio one duple šestice, nisam mislila da će to biti Darcyn i moj kraj.
Zamišljam je sad, pitam se što osjeća baš u ovom času. Je li melankolična kao i ja? Ili samo srdita? Je li s Marcusom ili Claire? Ili je sama pa žalosno lista naš srednjoškolski godišnjak i stare Dexove slike? Nedostajem li i ja njoj? Hoćemo li ikad više opet biti prijateljice, oprezno se dogovarati da se nađemo na ručku ili kavi, koračić po koračić vraćati se na staro? Možda ćemo se ona i ja smijati tom ludom ljetu kad je jedna od nas još imala dvadeset i neku. Ali sumnjam u to. Ovaj se jaz ne može premostiti, pogotovo ako Dex i ja ostanemo zajedno. Našem je prijateljstvu vjerojatno zauvijek došao kraj, a tako je možda i najbolje. Možda je Ethan imao pravo; došlo je vrijeme da mi Darcy prestane biti mjerna jedinica za vlastiti život.
Prešla sam rukom niz svoju čašu, čudeći se koliko se toga promijenilo u tako kratkom vremenu. Koliko sam se ja promijenila. Udovoljavala sam roditeljima, bila poslušna prijateljica. Donosila sam sigurne, odmjerene odluke i nadala se da će mi se život sam posložiti. A onda sam se zaljubila u Dexa i to i dalje doživljavala kao nešto što mi se događa. Nadala sam se da će on sve dovesti u red ili da će se umiješati sudbina. Ali shvatila sam da svoju sreću kuješ sam, da nešto moraš i izgubiti ako se boriš za ono što želiš. A kad su ulozi visoki, gubici mogu biti utoliko veći.
Dex i ja dugo smo razgovarali, pretresli doslovce svaki trenutak svog ljeta, sve smo zabilježili - i lijepo i loše. Uglavnom smo se smijali, a meni su oči zasuzile samo jedanput kad smo došli do onog dijela gdje mi je rekao da će se oženiti s Darcy. Rekla sam mu kako sam bacila naše kockice kad je izašao iz mog stana. Kaže da mu je žao. Ja sam rekla da mu nema zašto biti žao, da mu nije imalo zašto biti tada, a pogotovo sada.
A tad, prije same ponoći, začuo se onaj slatki zvuk usne harmonike koja je u početku svirala polagano, a onda uhvatila zamah prije nego što je Bruce zapjevao: Vrata su se zalupila, Maryna haljina zavijorila.
Osmijeh se razlio Dexovim licem, oči su mu blistave i osobito zelene. Privukao me na prsa i u uho mi rekao: "Drago mi je što sad ne jedemo tortu."
"I meni isto", prošaptala sam.
Dex me grli dok slušamo Brucea, njegove riječi pripovijedaju našu priču.
Hej, što nam drugo sad preostaje
osim da spustimo prozore i pustimo vjetar da ti otpuhne kosu s lica, pa noć puca pred nama
ove dvije trake mogu nas odvesti bilo kamo.
Palo mi je na pamet kako je ova noć kraj i početak. Ali ovaj put prihvaćam oboje. Posljednji je stih Thunder Roada ispunio bar: I odlazim odavde da bih pobijedio.
"Hoćeš da odemo sad?" pitam Dexa. Kimnuo je. "Hoću."Ustali smo i prošli kroz zadimljeni bar, izašavši iz 7B prije nego što je zasvirala sljedeća pjesma. Prekrasna je vedra noć u čijem se zraku osjeća lagana studen. Dolazi jesen. Uhvatila sam Dextera za ruku dok šećemo Avenijom B, u potrazi za žutim taksijem koji ide u pravom smjeru.

Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Nešto posuđeno - Page 2 Empty Re: Nešto posuđeno

Počalji od Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Strana 1 od 2 1, 2  Sledeći

Nazad na vrh

- Similar topics

 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu