Sve moje ljubavi...
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Fvonk - Erlend Lu

Ići dole

Fvonk - Erlend Lu Empty Fvonk - Erlend Lu

Počalji od Mustra Sre Jun 20, 2018 12:38 pm

Fvonk - Erlend Lu View_i22

Priča o neobičnom i neočekivanom prijateljstvu između jednog tipično luovskog lika: sredovečnog autsajdera, neprilagođenog usamljenika, sa apsurdnim opsesijama i strahovima, koji ne zna kako da se izbori s „nekulturom” i Jensa Stoltenberga, aktuelnog premijera Norveške, koji je starajući se o državi, izgubio sebe i jednostavan život. Iz potpuno različitih razloga, potištenost, usamljenost i čežnja za slobodom osećanja su koja dele ova dva tako udaljena čoveka. Rastrzan između odgovornosti prema zemlji i svojevrsne zavisnosti od politike, na jednoj strani, i želje za slobodom i običnim životom, na drugoj, Jens proglašava Fvonka svojim pobratimom i duhovnim savetnikom, što ih vodi u niz nadrealnih luovskih epizoda.

Iako se bavi aktuelnom političkom situacijom, verovatno motivisan velikom tragedijom u svojoj zemlji, Lu uz dečju perspektivu, potvrđuje i u ovoj knjizi vrhunsku literarnu zavodljivost, jer gotovo lakonskim refleksijama na neuobičajen način predstavlja položaj državnog vrha u trenutku velike krize u jednoj od najstabilnijih zemalja, čiji stanovnici, prema rečima autora, važe za najzaštićenije, pre svega finansijskom, odnosno ekonomskom i političkom sigurnošću.

Slabost u moći, usamljenost u neprestanoj okruženosti ljudima, potištenost u blagostanju, nedostatak slobode u samostalnom odlučivanju - ove naizgled začudne apsurdnosti nose univerzalnu poruku o bezvrednosti materijalnog bogatstva i političke moći, a složenost teme unosi u autorov prepoznatljiv humor dozu ozbiljnosti i filozofskog promišljanja o unutarnjem duševnom mraku.
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Fvonk - Erlend Lu Empty Re: Fvonk - Erlend Lu

Počalji od Mustra Sre Jun 20, 2018 12:39 pm

Ne želim da znam, ali želim da znam. Zato reci mi to, i nemoj mi to reći. Hej!

Karpe Diem



1) Mada je lektor Fvonk jedne januarske subote već nekoliko sati bio pomiren s činjenicom da se ništa neće dogoditi, njegova ćerka, naime, neće doći na ručak, mora da uči, ipak, pozvala ga je i obavestila – ispit, rekla je; nešto se ipak dogodilo.
2) Još malo pa će jedan sat, primećuje Fvonk dok se muči s rešetkom za puzavicu koja se otkačila pri vrhu s jedne strane. Opterećen je puzavicama na čijim se stabljikama i listovima nakupio sneg. Nekoliko kilograma snega, procenjuje Fvonk, ugiba tanke letve. Savijaju se, krive, neće još dugo izdržati pritisak, uostalom ta rešetka mu je oduvek trn u oku, naravno da nije bila njegova ideja da se postavi, on se čak protivio čitavom projektu, ali ju je ipak napravio, to mu je bila obaveza, tih par dana pre nekoliko godina dok je manje-više sve još funkcionisalo, tokom jednog od blažih godišnjih doba, verovatno proleća.
3) Fvonk je izbušio tri milimetra široku i pet centimetara duboku rupu, i za tu priliku ubacuje plastični umetak, ili tipl, kako na pakovanju piše da se zove. Mora malo da ušrafi tipl, suprotno od smera kazaljke na satu, kako se ispostavilo, ali ne razmišlja o tome, samo hoće da stvarčica dođe na mesto kako bi mogao da pričvrsti tu rešetku jednom za svagda, ali dok učvršćuje tipl ima loš predosećaj. Plaši se da samo obmanjuje sebe, jer je taj ugao pričvrstio na potpuno isti način dok je pravio rešetku, problem je u zidu, strahuje Fvonk, u samom kvalitetu zida što baš i nije bio prioritet dok se kuća gradila sredinom tridesetih; možda nije bilo dovoljno materijala, čovek je mešao što god je imao pri ruci, pretpostavlja Fvonk, što god da je to bilo, sigurno pesak, smatra, nesumnjivo pesak i takođe nesumnjivo voda i još ponešto za šta se mislilo da ima vezivna svojstva, ali šta su ljudi znali u to vreme, i sada zub vremena nagriza već sedamdeset pet godina, a i sumnjivi prijatelji kućevlasnika mraz i vlaga – sve je to učinilo svoje, a tako nešto se ne da sakriti prilikom razgledanja kuće, o, primete one to, trudnice sve primete, kao i njihovi izmanipulisani muževi koji su se složili da bi bilo lepo imati malo više prostora, da, koji čak misle i da je to u stvari bila njihova ideja, i pogled, možda čak i pogled, dokle god starija braća i sestre nerođenog deteta ne moraju da menjaju školu.
4) Nije dovoljno samo izbušiti novu rupu i pričvrstiti rešetku, već se i stara rupa mora popuniti i prefarbati istom bojom kao i ostatak tako da se onemogući trudnom oku da primeti da je taj maleni deo sveže prefarban. Postavi li se pitanje, sve je gotovo, neće moći da zadržava informacije, jedno je prećutati, a nešto sasvim drugo svesno zadržavati informacije, jer oni su advokati, muževi trudnica su advokati i Fvonk neće imati šanse protiv njih kada se obruše na njega; je li taj zid pogodan za bušenje, da nije malo porozan, kao što je slučaj s mnogim zidovima iz tridesetih u ovom kraju? Advokatima se ne sme dati povod za obrušavanje, jer cena onda pada za desetine hiljada, pa i stotine hiljada ako čovek ima posla s najgorim zakeralima. Ali Fvonk ne misli da prodaje, on tu stanuje i stanovaće i dalje, ali životne situacije se menjaju, sam je to doživeo, lako se desi, razmišlja, mala promena, ekonomska, zdravstvena, trajna promena raspoloženja, promena bračnog stanja, nekultura1, parnica, svašta, i sve se to brzo može desiti, ponekad čak i neprijatno brzo.
5) Moram biti čist, razmišlja Fvonk, kao što je manje ili više neprekidno razmišljao poslednjih godina, moram se udaljiti od nekulture, nikada više nekultura, razmišlja, nikada više, i mada naravno nije od Fvonka potekla inicijativa za nekulturu u Rekreativnom društvu, ipak ga je ponela matica, kao i sve ostale. Spolja to ne može izgledati dobro, jasno mu je, u neposvećenim i tek prosečno samilosnim očima to ne može izgledati dobro. Fvonk je nekoliko godina imao visok položaj u organizaciji gde se pojavila nekultura, mora da je znao za prevaru, svi tako misle, za mahinaciju s brojem članova, mora da jeste, hajde sad, pa, i jeste i nije znao, mora da je čuo poneki komentar za sve te godine, na pauzi prvenstveno, dok je užinao domaći hleb s džemom od borovnica ili različitim ribljim namazima, mora da je primetio da njegove kolege odvraćaju pogled, ali toga ima na svakom radnom mestu. Ljudi imaju svoje muke, bolesti, ostavinske rasprave, razvode, sto čuda, kako je on mogao znati šta je šta? Bio je uvučen kao ubeđeni entuzijasta, baš to je bio, među drugim entuzijastama, verovao je u tu stvar, novac ga nikada nije interesovao, hteo je da širi svest o sportu, da navede ljude da se kreću, da se razmrdaju za boga miloga, to je nešto najlepše na svetu, planinarenje, takmičenja u brzom hodu, bilo šta, samo da se kreću, nije ni sanjao da će ispasti takav nered, zaista nije, pa malih prevara sada ima i u najidealnijim organizacijama, ali odjednom je predsednik počeo da diže glas, počele su pretnje, insinuacije, trebalo ih je nadgledati kao decu, na kraju se organizacija raspala. Još boli. I treba namestiti prokletu rešetku i prefarbati staru rupu pre nego što stignu trudnice ###FUS### Autor se poigrava s licemernim, „skoro svetim“, statusom koji u Norveškoj, kako on to vidi, imaju trudnice poslednjih godina. - Prim. prev.
.
6) Dok Fvonka obuzimaju ove i druge misli, jedan čist i izglancan crni nemački automobil sa zatamnjenim staklima ulazi u dvorište i zastaje, ne gaseći motor. Automobil deluje zvanično i Fvonk nagonski reaguje negativno, ne želi ništa da ima s javnošću, a ni sa vlastima, naročito ne s njima. Posle nekoliko sekundi izlazi žena u ranim pedesetim na zadnja desna vrata koja prave prigušen ritmičan zvuk, bim, bim, bim, tako da niko ne bi mogao posumnjati da su otvorena. Žena zatvara vrata i osvrće se, kao da želi da se uveri da je ne posmatra niko osim Fvonka, samo njih dvoje su u datoj situaciji – žena i Fvonk – svakako da su tu i komšije, ali oni ovo ne vide. Pristup dvorištu je takav da onaj ko ulazi kolima ne može da se vidi ni s ulice ni iz okolnih kuća, neko je to tako smislio, neko ko je možda imao šta da krije, ko zna, teško se to može utvrditi posle toliko godina, jednostavno se mora priznati da je ta informacija izgubljena i prihvatiti to kao jednu od mnogih životnih misterija.
7) Žena prilazi Fvonku, preciznih je pokreta, sigurna, kao što umeju da budu moćni ljudi, ili plesači, ali ovo nije plesačica, razmišlja Fvonk, nosi komplet s pantalonama i kratku ešarpu, naočare, kosa joj je vezana, nipošto plesačica, pozdravlja ga klimanjem glave i Fvonk smatra da je previše lagano obučena, smrzava se, razmišlja Fvonk, jadna žena. Dok mu se približava, stiže da pomisli kako to mora biti još jedno poglavlje u priči o njegovoj ulozi u Rekreativnom društvu, prevara je stigla do ministarstava, i ove čeličnoplave socijaldemokratske oči treba da ga svojom hladnoćom poteraju još dalje, mora biti prognan do krajnjih granica. Žena se predstavlja imenom koje on zbog svoje napetosti odmah zaboravlja.
Dolazim zbog garsonjere, kaže žena.
Garsonjera, zaprepasti se Fvonk, garsonjera, neće, dakle, biti ponižavanja, u svakom slučaju ne nužno, ili možda ona samo počinje izokola, kao okoreli mučitelj, mora spustiti kesicu s tiplovima na sneg, da mu drhtanje ruke ne bi odalo lupanje srca.
Garsonjera, ponavlja Fvonk, i shvata da već sada, tim nespretnim ponavljanjem deluje sumnjivo. Tačno je da izdajem garsonjere, kaže, ali trenutno nisu slobodne, a nisam ni dao oglas.
To nam je jasno, kaže žena.
Dobro.
Treba nam garsonjera za jednog od naših nameštenika i još jedna za njegova dva, pa, hajde da kažem prijatelja.
Razumem, ali one, kao što rekoh, nisu slobodne.
Možda se mogu osloboditi?
Kako to mislite?
Kao što je rečeno, ja predstavljam državu, a država može da plati. Da li vi uopšte imate predstavu koliko država ima novca?
Fvonk je posmatra, gleda komplet s pantalonama, šta je ovo, razmišlja, šta je sad ovo, samo da nije nekultura, molim te, samo da nije nekultura.
Cool Sede u Fvonkovoj dnevnoj sobi. Žena je dobila čaj i paprenjak, kolačić sa cimetom i đumbirom, koji još od Božića stoji u ormaru, gricnula je malo i Fvonk je pustio muziku, tihu klavirsku muziku, možda je neobično što je to učinio, ali tako je ispalo i žena sedi na rubu stolice, nogu priljubljenih jedna uz drugu i iskošenih malo udesno, nalik princezi. Predložila je da Fvonk sadašnjim podstanarima ponudi zaprepašćujuće veliku svotu da se isele, takođe je rekla da garsonjere treba renovirati, uz Fvonkovu saglasnost, naravno, i to tako da svi izdaci budu pokriveni, garsonjere će se, uostalom, koristiti samo vikendom, tako je rekla, i podstanari će osim toga morati da imaju pristup garaži, takođe samo vikendom, i mora se iznutra probiti prolaz od garsonjera do garaže.
Možda takav prolaz već postoji, ali se to ne bi očekivalo od projekata koji se mogu naći u Agenciji za urbano planiranje, zar ne? Tako je, nema veze, napravićemo prolaz, to ne košta mnogo, jedna rupa u zidu i vrata, zar ne, žena se smeje, jer je toliko jednostavno. Svota koja je ponuđena za zakup je smešno visoka.
Da, da, kaže žena, kako bismo drugačije, evo, dolazimo tek tako i namećemo se, zadajemo vam muke i, ako ćemo iskreno, računamo na vašu potpunu diskreciju, plaćamo za vaše strpljenje, i zavisimo od vašeg razumevanja i saradnje, a osim toga želeli bismo da ovaj dogovor ne bude na papiru, unajmljivaćemo garsonjere koliko nam bude odgovaralo, a kada nam više ne budu potrebne, dobićete stanarinu za celu godinu, u gotovini, na ruke, ako tako želite, ili preko banke, kako je uobičajeno, vi ćete odlučiti, i računam da ste svesni koliki se porez plaća na prihode od zakupa garsonjere u privatnom vlasništvu, kada je cena zakupa prostora koji vlasnik koristi viša ili jednaka ceni zakupa prostora koji se iznajmljuje?
Fvonk je skamenjen, ovo je test, brzo razmišlja, jesu li to doneti novi propisi dok se Rekreativno društvo raspadalo, zar su unete promene u zakonu kada je on imao taj teški period? Šta da kaže, ne pada mu na pamet ništa što bi mogao reći.
Mislio sam da je čovek u tom slučaju oslobođen poreza, izgovara na kraju dok mu srce lupa.
Žena se sva pretvara u osmeh.
Tako je, kaže zadovoljno. Nema poreza. To znači novac u džepu, možeš kupovati, što god poželiš, jedino ne može seks, to je zabranjeno, opet se smeje, ali ima toliko toga drugog.
Pruža mu ruku da učvrste dogovor.
Fvonk joj pruža ruku.
Drago mi je što je sve u redu, kaže dok se obuva u predsoblju, već dugo nam je ova kuća na nišanu, u slučaju da i dotle dođe, primetili smo znake, zaista jesmo, nije pri sebi ovih dana.
Ko?
Onaj što će stanovati ovde.
Fvonk očekuje da kaže još nešto o tom čoveku što nije pri sebi, ali to izostaje.
Na lepom ste mestu, kaže namesto toga, vidi se ceo grad. Da.
I vaši podstanari vide ceo grad.
Da, ponavlja Fvonk.
I fjord, kaže žena, naročito fjord.
Da, i fjord.
9) Čitava bujica osećanja preplavljuje Fvonka u trenutku kad žena otvara vrata da izađe, davno nije imao žensku osobu svojih godina u kući, i mada je u pitanju pomalo sumnjiva žena, ipak je žena, nekako je, uostalom, smekšala kada se izula, ima lep hod, primetio je Fvonk, naravno da to nije prokomentarisao, ali nije bilo teško zamisliti je na planinarskoj turi, ili u neformalnoj, čak intimnoj šetnji preko Besegena, ili na primer od Jendebua do Memurubua, izgleda da ima jake noge kojima bi možda bila potrebna masaža posle šetnje, ne, stani, koči samoga sebe, to je nemoguće, glupavo, čak smešno, ljut je na sebe što je uopšte i pomislio na to, a još nije završio ni s rešetkom za puzavicu, uf, ne, sve je to glupo. Ipak joj dodiruje ruku pri rastanku. Htela je da izvadi mobilni telefon iz džepa, ali se zaustavlja zbog neočekivanog dodira, gleda ga kao da ne veruje sopstvenim čulima. Izvinite, pita, da li ste mi to đodirnuli ruku?
Fvonk ne odgovara.
Hteli ste nešto? kaže.
Brinem se da vam nije hladno, kaže Fvonk, imate li nešto vuneno ispod? Danas ima veoma tankih i prijatnih vunenih materijala, siguran sam da znate.
Jeste li me zato dotakli? Da razgovaramo o vuni?
Fvonk odmahuje glavom.
Ne znam, kaže, ne znam zašto sam to učinio.
Ne želite da odem?
Možda i ne želim.
Treba li vam prijatelj, pita ona, ili bliskost, potrebna vam je bliskost?
Možda, kaže Fvonk. Lepo bi bilo imati prijatelja. I bliskosti.
Nema ničeg rđavog u želji za bliskošću, kaže žena, bliskost je fina, s vremena na vreme je i sama upražnjavam, ali sada moram da krenem, možda drugi put.
Ko će stanovati ovde, pita Fvonk, jako mi teško pada što ne znam ko će to biti.
To vam ne mogu reći, kaže žena, ali u pitanju je pouzdana osoba, ići ću tako daleko da kažem da sam bez oklevanja ili preterivanja spremna da tom čoveku dam najbolje preporuke. Problem je jednostavno u tome što je umoran, potrebno mu je da malo bude sam, i da malo odspava, mislim da mu je prvenstveno potrebno da odspava.
Šta je sad to, razmišlja Fvonk, naslućuje nekulturu. Može li tu biti reči o nekakvom kućnom služenju kazne za umorne kriminalce? Da li će u garsonjeri stanovati neki umorni belosvetski lopov?
Nije, dakle, umešan ni u kakve povrede imovinskog prava?
Eh, sad, zavisi kako se posmatra.
Šta je s nekulturom, ima li veze s njom?
S nekulturom?
Ne želim da imam veze s nekulturom, kaže Fvonk, zato pitam, nekultura je već progutala godine i godine mog života.
Žena ga dugo posmatra. Fvonkovo lice izgleda umornije od njegovog snažnog, žilavog tela, punog prepešačenih milja, lice je blago otromboljeno, oči crvene, kapci opušteni. Možda je primetila to. U svakom slučaju, uzima Fvonkovu ruku i drži je u svojima.
Dragi moj, kaže ona, ta osoba, kaže, pripada grupi ljudi koji bi mnogo imali da izgube kad bi se umešali u nekulturu. Nezamislivo je za njega da učestvuje u nečemu što uopšte može i podsetiti na tako nešto.
Zaista? usklikne Fvonk radosno.
Zaista, kaže žena.
Je li zaista tako, ponavlja Fvonk.
Donja usna mu lako podrhtava.
Ona klima glavom.
Zvaćemo te.
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Fvonk - Erlend Lu Empty Re: Fvonk - Erlend Lu

Počalji od Mustra Sre Jun 20, 2018 12:41 pm

Izlazi i spušta se niz stepenice, ka automobilu koji je čeka, poziva nekoga brzim biranjem brojeva i dok seda u kola već razgovara s njim.
10) Fvonk sedi u omiljenoj fotelji kod velikog prozora, ustaje i uzima kolačić, opet seda i jede, oraspoložen zbog neočekivane posete, ponovo ustaje, uzima još jedan kolačić, jede i to. Razmišlja o tome kako je Agnes uvek morala da istakne da previše cimeta može da škodi, bila je to njena fiks-ideja, jedna od mnogih, i nije se ticala samo paprenjaka, nego većeg broja namirnica. Poslednjih sedam-osam godina pre nego što se iselila, Agnes se nije mogla smiriti ako bi neko jeo kolačiće s cimetom u njenoj blizini, neke vrste cimeta sadrže kumarin, a kumarin je štetan za jetru, zar nisi znao, eto, ali možda si ti u okvirima onoga što možemo nazvati normalnom upotrebom cimeta i u tom slučaju je verovatno sve u redu, ja sam lično oprezna i u potpunosti sam prestala da jedem paprenjake, ali svako mora odrediti svoje granice.
Fvonk uzima još jedan kolačić i bez pardona tamani kumarin dok hoda po sobi, i zna da kada tako hoda po sobi to znači da ubrzo mora da izađe, noge su to, moraju se kretati, telo proizvodi neku supstancu koja ga goni da izađe, tako to ide, trebalo bi da nabavi psa, tada bi česte šetnje bile opravdane, tada je čovek jednostavno u pratnji, može se skrušeno nasmešiti ljudima koje sreće u prolazu i reći da pas mora u šetnju, bez psa čovek izgleda čudno, Fvonk je primetio da ljudi iz komšiluka tako misle, ali to ima i neke veze s tempom, Fvonk se ne šećka i ne smuca se, on prosto juri, čak su mu i ruke aktivne, a mnogi povlače granicu kod ruku, razmišlja Fvonk, najbolje je da vise ili da se stave u džep, možda iza leđa, po potrebi mogu i da se malo klate, ali ako su aktivne postaju opasne, i ako bi iko u tom kraju trebalo da ima psa, to je Fvonk, s obzirom na to koliko je aktivan, sigurno bi mogao i razgovarati s njim, načuo je da između psa i vlasnika mogu nastati mehanizmi koji ponekad podsećaju na prijateljstvo, ali to ipak ne dolazi u obzir, neće nabaviti psa, zaboravi.
11) Nije prijatno slušati onoga s kim čovek živi kako priča o kumarinu malo češće nego što bi trebalo, ali Fvonku ipak nedostaje Agnes, na neki način, ili možda ne baš ona, ne cela ona, ne cela Agnes, samo delovi, trenuci, situacije, ali nikako cela. Izdala ga je, i to nije prejaka reč, bio joj je dobar dok je bio veseli, uspešni, brzi Fvonk, ali ne i kada je doživeo susret s nekulturom i snuždio se, čak rastužio, usporio, kada se zateturao, dešavalo mu se da se tetura, da se tetura nizbrdo do Rekreativnog društva na stadionu Ulevol, i bilo je jutara kada nije hteo da ustane, a to Agnes nije volela, maltretirala ga je namesto da mu pomogne, sredi se, govorila bi, saberi se, nije valjda toliko strašno, i s vremenom se pojavila nekultura u njihovom odnosu, ne samo na poslu, što je već bilo i više nego dovoljno, već i u njihovom odnosu, a dovoljna je nekultura s jedne strane, s dve postaje neizdrživa, ali okolnosti su takve kakve su i traju koliko traju, i kada je prošlo onoliko vremena koliko je Agnes smatrala da je dovoljno da se teški događaji prevaziđu, Fvonk još ništa nije prevazišao, i Agnes je smatrala da je dosta, da je gotovo, rekla je stop, nije želela da zna za njega, odselila se, gledala je programe na televiziji o oporavku pošto je život stao, i izračunala je da je potrebno otprilike dve godine od trenutka kada čovek pročita o nesrećama, katastrofama ili ličnim tragedijama u novinama, do prikazivanja dokumentarca o teškom povratku na televiziji, za novogodišnji vikend ili na Uskrs, dve godine, najviše tri.
12) Fvonk staje na skije pored škole Kringšo, prelazi potok na Sognsvanu, ponovo se penje i ulazi u mrežu staza koje su mu se nekada činile nepreglednima, ali koje sada poznaje bolje od sopstvenog mozga. Dok se penje ka Vetakolenu pre pojačava nego što smanjuje tempo, okreće se na vrhu, kao i uvek, grad je ispod njega, nastavlja preko Fuglemire, Rishejde, izbegava šumsku stazu i stiže do Ulevolsetera putem sporednih stazica, tu ispija čašu vode, kupuje vaflu, strahuje malo kako će obavestiti stanare o onome što se dogodilo, ima lep odnos s njima, fini su to ljudi, oboje, opet se spušta do Hejosena, Gornjeg Blankšea, Donjeg Blankšea, Svartkulpa, Državnog arhiva. ###FUS### Sva mesta koja se pominju u ovom pasusu su šumovita brda, šetališta, izletišta i jezera, i nalaze se u okviru opštine Oslo, ili malo izvan nje. Državni arhiv je nedaleko od škole Kringšo, tako da Fvonk ovde pravi veoma velik krug. – Prim. prev.
13) Posle dve kratke nedelje pojavljuje se ona ista žena u pantalonama s crtežima, Fvonk klima glavom, nema znakova bliskosti, samo crteži, sasvim hladno, je li izgleda u redu, da, deluje odlično, radnici u radnim odelima dolaze i odlaze, bušenje, rušenje, montiranje automatskih vrata za garažu i probijanje zida između garaže i podruma, paklena buka i Fvonk mora da izađe, uzbrdice, voda, vafla, glava, Fvonkova glava, koja se svih budnih sati bavi životnim peripetijama, pa povratak kući, tesanje, krečenje, pločice, kablovi, bela tehnika, nameštaj.
14) Prvog vikenda ne dešava se ništa. Fvonk sluša Dobro temperovani klavir u izvođenju Kita Džareta, potom Vladimira Aškenazija, pa opet Džareta, obraća pažnju na sličnosti i razlike u izvođenju, u tempu, dok s vremena na vreme prilazi prozoru i posmatra dvorište, nema podstanara, sati prolaze, koji je smisao iznajmiti garsonjeru, a onda je ne koristiti? Fvonkov auto je parkiran na ulici, bez razloga. U nedelju uveče će ga vratiti u garažu, razmišlja o novcu koji država takoreći baca kroz prozor time što pušta da garsonjere zvrje prazne, ali bi najradije poverovao da država zna šta radi, inače neće valjati.
15) Drugi vikend prolazi otprilike isto kao i prvi. Pomeranje automobila iz garaže u petak uveče, klavirska muzika, provirivanje kroz prozor, ništa. Ni u subotu. U nedelju Fvonkova ćerka dolazi na ručak. Ona, Tereza, dugo je osećala vezu sa životinjama, ostvaruje dobar kontakt s njima i dopada im se, umiljavaju joj se kučići koje nikada ranije nije srela, konji joj veruju, veverice ne beže jednako brzo od nje kao od ostalih, smatra, ona poznaje životinje, često je to osećala, i govorila, na neki način shvata šta misle i žele, ali želi da tome da sistematske okvire, nauči više, usmeri to, seća se Fvonk da je rekla za Božić, ali izgleda da u Norveškoj nema škole za komunikaciju sa životinjama, naprotiv, postoji opšta sumnjičavost, to je zemlja uskih shvatanja, smatra Tereza, čovek mora u Englesku, izgleda, da bi našao univerzitete koji nude kurseve iz, na primer, psihologije pasa, i sada uči engleski na Univerzitetu u Oslu kako bi bolje mogla da se snađe s jezikom koji će je dovesti u kontakt sa životinjskom dušom, ali je već unapred počela da ide na kurs preko vikenda, i teže je nego što je mislila, smatra. Nije tako jednostavno, u početku, znati šta su čovekove sopstvene misli, a šta pseće, ali sve će se to srediti, samo ako upadne u dobru školu.
16) U sredu trećeg vikenda Fvonk čuje kako se otvaraju vrata garaže oko jedanaest sati uveče i proviruje u trenutku kada automobil prolazi ispod njega, garaža je deo kuće, kao što je slučaj s mnogim kućama iz istog perioda u tom kraju. Uspeva da ugleda samo zadnji deo automobila pre nego što nestane, jednako je crn kao automobil žene u pantalonama, i jednako prokleto čist. Kakvi ljudi, razmišlja Fvonk, sve mora biti anonimno. I tajno. I čisto. Automobil nestaje iz vida i vrata garaže klize naniže, šta da Fvonk uradi, treba li bilo šta da radi, da ode i pozdravi ih, da im mali poklon za dobrodošlicu, bocu vina s crvenom salvetom usiljeno besramno vezanom oko grlića, ne, to bi bilo nametljivo, neprofesionalno, ne može, ne treba ništa da radi, razmišlja, mada je teško, jer instinkt upravo nalaže suprotno, preduzeti nešto, izdejstvovati susret, jer valjda ne traži mnogo time što želi da pozdravi novog misterioznog podstanara, diskrecija, u redu, ali da bude ovako izopšten, oseća se kupljenim i plaćenim, ima nečeg kurvinskog u celoj stvari, možda da siđe i čeprka po podrumu, mogao bi reći da traži klizaljke, ipak je zima, ljudi se klizaju, možda bi tada podstanar izašao i onda bi rekli ćao, vrlo kratko, onda bi u najmanju ruku imao nekakav lik, glas, glas je važan, velika je razlika, Fvonk bi mogao i da im pokuca i traži šećer, mogao bi reći da sprema neko pecivo, na to podstanar ništa ne bi mogao da kaže, šta on zna, možda je kuvanje Fvonkov hobi, ili bi mogao da traži začin, kim, možda, ili kurkumu, koja uostalom ima antiseptička svojstva, kako kaže Agnes, bio bi to neporeciv izgovor, ali ništa se ne dešava, trenutak i situacija se protive tome, i razum, naročito, osim toga ne želi da ispadne da je neko kome su potrebna antiseptička svojstva.
17) Ali Fvonk ne smatra da je suviše dobar da legne na pod i priljubi uvo uz parket. U jednoj od garsonjera je sve tiho, dosadnih li ljudi, pomišlja Fvonk, ali u drugoj ima slabašnih tragova života. S vremena na vreme neko tamo hoda po podu, ne može se uhvatiti mnogo decibela, država je dobro sve izolovala, ume ona to, ali poneki zvuk ipak procuri, neujednačeno zujanje, zvuk medija, možda, večito brbljanje, takozvane diskusije, uvodi, prelazi, čekaj malo, nije to govor, je li to pesma, pušta li se muzika? Fvonk s vremenom postaje siguran da se u garsonjeri pušta muzika. Muzika. Baš ono što on, Fvonk, toliko voli, možda se tu uselio prijatelj, pomišlja, neko s kim se može zbližiti preko muzike, to bi bilo nešto, treba mu prijatelj, bliskost, u suštini, ali bi prijatelj u svakom slučaju bio početak. Pun iščekivanja silazi stepenicama do podruma i zajedničkog prostora između garsonjera, gde podstanari kače jakne i odlažu cipele, a ponekad čak i skije. Osluškuje na vratima, skoro ništa ne čuje, samo neodređen ritam i nekakvo šuštanje, priljubljuje uvo, oseća frekvencu, može li to biti Dilan, Fvonk zaista misli da je Dilan, podstanar pušta protestnu pesmu, jao, gde li će se ovo završiti?
How many years can some people exist, before they’re allowed to be free?
Odlično pitanje, razmišlja Fvonk.
18) Rano sledećeg jutra podstanari pešice napuštaju kuću, noseći skije i štapove, Fvonk ih vidi kroz veliki prozor dnevne sobe dok pije kafu i pregleda crnu hroniku. U načelu postoji jedan ili dvoje, kako da ih nazove, ljudi, povezanih s Rekreativnim društvom koji bi bez problema mogli nestati, a da se Fvonk previše ne potrese, nije da želi da umru, nipošto, ali ne moraju baš ni da budu sasvim živi. Jedan od podstanara, najstariji, ima bradu, začuđujuće veliku bradu za jednog podstanara, razmišlja Fvonk, druga dvojica su glatko obrijani, snažni, hodaju malo iza bradatog čoveka, ne izgledaju kao obični prijatelji, tako se ne hoda s prijateljima, ne ide se ispred njih, ako čovek hoda ispred prijatelja, to onda nisu prijatelji već nešto drugo, Fvonk nije siguran šta. Kasnije u toku dana se vraćaju, Fvonk i dalje sedi u istoj fotelji, oseća da će uskoro i sam morati da izađe napolje, oseća, ali trenutno je nepomičan. Oni, ljudi, bili su napolju dva i po sata, bradonja ide prvi, a ona druga dvojica, prijatelji, ili šta su već, nekoliko metara iza njega. Potom se čuje lako šuštanje u cevima i Fvonk misli da se tuširaju, tuširaju li se istovremeno, ili čak zajedno, je li zaista tako, da li je garsonjere iznajmio za takve skaradnosti? Ljudi imaju pravo da rade što žele, nije u tome stvar, ali oseća da to ipak nije ono što mu je žena u pantalonama predočila, a na drugoj strani, možda i jeste, nije bila, kada se sve uzme u obzir, sasvim jasna, bilo je nečeg neodređenog u čitavom načinu ophođenja. On, Fvonk, prevaren je, ovo je očigledno nekultura i dovešće do daljnjih poniženja i degradiranja. Nagrabusio sam, pomišlja Fvonk.
19) Fvonk se strmim stepeništem popeo do niskog potkrovlja kako bi našao svoj pribor za akvarel, osetio je iznenadnu želju da slika vodenim bojama, nije slikao otkako se nekultura nastanila u njemu, nedostaje mu mir koji to donosi, boje koje se šire po vodi s vrha četkice, pažljivi potezi po debelom papiru, čezne za sobom kakav je bio dok je slikao, uravnoteženim čovekom s porodicom i karijerom, bio je sasvim čist, trebalo je da ga onda vide trudnice, ha! ne bi našle šta da mu zamere, ni najmanju mrlju, etička odbranjivost za sve pare. Ali preko pribora leži kutija s onim sramotnim novinskim člancima, ta opaka kutija, ona koju je odmah trebalo da spali, ili će najpre biti ona u koju uopšte nije ni trebalo ništa da skuplja. Čita naslove, pri svetlosti lampe koju nosi na glavi, lako drhteći. Rekreativno društvo, piše, naduvalo broj članova, dobilo najmanje trinaest miliona kruna koje su sledovale drugim društvima. Generalni sekretar Norveškog sportskog društva okarakterisao je upotrebu sredstava kao „čudnu“. Slučaj je dobio više pažnje nego što je zaslužio, razmišlja Fvonk. Kao da nije bilo drugih mutnih radnji unutar sporta. MOK i Sep Blater se izvuku, ali se maleno Rekreativno društvo moralo raskrinkati po svaku cenu. Fvonk silazi s člancima i šara po njima vodenim bojama, ostavlja ih da se osuše a potom polako seče članke na trake i pravi od njih božićne korpice. Da ukrasi jelku. Trudnice obožavaju alternativne božićne korpice.
20) U nedelju popodne, vrata garaže se otvaraju u trenutku kada se Fvonk vraća sa skijanja – Vetakolen, Frensvolsosen, Koberhaugen, Ćikut (vrh, ne koliba), pa natrag s druge strane Bjernšeena, pa Šeršeen, Hameren, Svartkulp, Državni arhiv. Dok automobil izlazi, uspeva da na tren pogleda tri podstanara, koji se možda, uprkos svemu, ipak moraju nazvati prijateljima, pomišlja Fvonk. Dvojica glatko izbrijanih sede napred, a treći, bradonja, sedi na zadnjem sedištu, ali bez brade, u svakom slučaju nema nikoga s bradom u kolima, iako je ranije jasno video nekoga s bradom, o čemu se radi, mora da se obrijao, stiže Fvonk da pomisli pre nego što automobil prolazi pored njega i skreće na put. Baš neobično, baš čudnovato, obrijati se tako kad je proleće još daleko, šta da čovek kaže na tako nešto. Fvonk ulazi i seda, ne skida znojem natopljen triko, ali seda, zaprepašćen, sedi neko vreme, prestaje da bude zaprepašćen, ustaje, silazi, odlučno, otključava garsonjere, prvo jednu pa drugu, on, Fvonk, naravno zna da prelazi granicu, to se ne radi, ali je on to uradio, ima ključeve, kao stanodavac ima prava na to, zbog požara i održavanja, može biti mnogo razloga, svakako da mora imati ključeve, i sada ulazi. Garsonjere su uredne i lepe, tu žive ljudi koji znaju za red, skoro da nema ličnih stvari, garsonjere liče na hotelske sobe. Fvonk pregleda ormare, prazni su ako se izuzmu najosnovnije potrepštine za kuhinju i posteljina. I fioke su prazne, šta je s nahtkasnom, i ona je prazna, a druga, otrčava do druge garsonjere, Dilan-garsonjere, i otvara nahtkasnu, Gospode, brada, Fvonk stoji s bradom u rukama, to je skupa brada, veštačka, skupa brada, zastrašujuće, kakvi to ljudi koriste lažne brade, ovo neće valjati, ovo je nekultura, garantovano, on, Fvonk, svake je sekunde sve sigurniji da to nije dobar znak, likvidiraće ga, razmišlja, uskoro će ležati u fjordu s nečim teškim oko nogu, tamo dole se sigurno ništa ne vidi, prljava je to smrt, po svemu sudeći.
21) Kasnije, dok klavirska muzika ispunjava sobu, Fvonk stoji ispred prozora, oseća potrebu da razgovara s nekim, da se pozabavi pitanjem brade, ali kome da se obrati, ne državi, ne policiji, ne Agnes, ona je otputovala, a ćerka bi najradije razgovarala o psima, sam je. Fvonk je sasvim sam.
22) Ima li to neke veze s nedostatkom papira, pita se, da li je država nabavila garsonjere za ljude koje treba izbaciti iz zemlje, zvuči neobično, ali sopstvenim očima je to video, dva policajca i neko ko se izbacuje provode prijatan dan u Fvonkovoj garsonjeri, s muzikom, skijanjem i tuširanjem, a onda ga vode iz zemlje, da li je o tome reč, nikada nije čuo za takvu praksu, ali čudni su putevi državni.
23) Oko pet sati ujutru Fvonk se budi i uspravlja u krevetu. U neobično je pometenom stanju, on zna nešto, nije uspeo da to sebi prizna pre nego što je legao, ali sada ga je obuzelo, video je nešto, detalj, važan detalj, na zadnjem sedištu automobila, dok je prolazio, on, novoobrijani, onaj, dakle, što je pre imao bradu, jeste neko, poznata osoba, jedna od najpoznatijih, zapravo, u zemlji, mora se priznati, sve se, doduše, brzo desilo, i Fvonk ne može biti sto posto siguran, ali je poprilično siguran, dovoljno siguran, da tako kaže. Teško meni, razmišlja Fvonk, gde će se ovo završiti?
24) Cele nedelje Fvonk se vukao naokolo, trebalo je da ode u Biro za zapošljavanje, da preduzme mere, trebalo je da razgovara s lekarima, i s referentima u birou, hajde da sačekamo još nedelju dana pa će se situacija verovatno promeniti, rekao je lekar poslednji put, ali nije se promenila, lekar nije mislio na spoljašnju situaciju, već na unutarnju, Fvonkovu unutarnju situaciju, negativnost, strah. Lekar je verovao da će se ublažiti, ali nije se ublažila, naprotiv, on, Fvonk, i dalje prima novac za rehabilitaciju zbog kontakta s nekulturom koja ga je načinila invalidom, i svi se slažu, Fvonk takođe, da bi trebalo da ponovo počne da radi, i ta nedelja, trinaesta, bila je ona koju je iskreno odredio za preduzimanje mera, možda čak i za odlazak do Više sportske škole da zamoli da ponovo počne tamo da predaje, kao što je to činio u godinama pre nego što ga je privuklo Rekreativno društvo.
25) Raduje ga pomisao da bi možda ponovo mogao držati nastavu, sama pomisao, to je nešto što mu dobro ide, a studenti ništa ne znaju o njegovoj prljavoj prošlosti, ponovo bi mogao zasijati, briljirati, sa svojim obimnim znanjem istorije sporta, a naročito istorije organizovanog sporta, i anegdota, mnoštva anegdota, ponekad i smešnih, niko kao on ne ume da takvim nečim začini svoja predavanja. ŠTA JE SPORT? napisao bi uvek na tabli na prvom času, a potom bi seo i pustio svoje studente da gledaju tu rečenicu toliko dugo dok na kraju ne bi počeli da se zgledaju, šta je ovo, video bi kako bi pomislili, verovali bi da je to jednostavno pitanje, ah, nedostaju mu, dvadesetogodišnjaci, energija, čistota, ogromno nerazumevanje, voleli su ga, je li to prejaka reč, pomišlja, ne, nije prejaka, uopšte nije, studenti su me voleli, razmišlja Fvonk, šta sam kog đavola tražio u Rekreativnom društvu, prosto je tužno. Nikada nije trebalo da napustim Višu sportsku, uh, kako su me studenti voleli, nikada im nije bilo dosta mene, ali pitanje je da li je taj voz prošao, školska administracija ga poznaje, znaju u šta je on, Fvonk, bio umešan, i premda nije tako lako reći šta je to sport, lako je reći šta nije. Sport, na primer, nije nekultura, apsolutno nije nekultura, i uvek je tužno kada se nekultura uvuče u sport, na mnogo načina tužnije nego kada su ušunja na druga mesta, jer suština sporta je upravo da predstavlja nešto drugo, razmišlja Fvonk, i to znaju svi koji se bave sportom, a administracija Više sportske škole to zna bolje od ikoga, i zato je pitanje.
Pitanje je.
Fvonk ne odlazi nikakvim lekarima, ni referentima, nikome ne odlazi te nedelje, i koristi dane da bi pokušao da se kreće što više može, guta milje, i njegov lepi sat je prepun kilometara i prosečnih brzina, visinskih razlika i koordinata, sinhronizovao ga je s kompjuterom i dobija lepe slike putanja koje je prešao, u polju za napomene upisuje, na primer: Fantastičan sunčan dan, inje po drveću, sve svetluca, na povratku pojeo vaflu na Ulevolseteru, gledao pehare, mnogo ih je, razmišljao da svratim do Više sportske, prošao, video trudnicu, sklonio se u poslednjem trenutku.
26) Fvonka svakodnevno opseda lice bez brade sa zadnjeg sedišta BMW-a, i dve večeri zaredom, u večernjim vestima na televiziji, pojavljuje se isto to lice, i to ga izuzetno uznemiruje, jer voleo bi da stvari imaju smisla, voleo bi da razume, ali to nema smisla i ne razume, izbegava televiziju do kraja nedelje, namesto toga sluša muziku.
27) Muzika, tim putem je trebalo da krene, tu nema nekulture, samo tonovi, koji naviru jedni ispod i iznad drugih, pa istovremeno, pa tik pre i posle, muzika, razmišlja Fvonk, tim putem je trebalo krenuti, baviti se nečim u vezi s muzikom.
28) U petak uveče čisti automobil se vraća, vrata garaže zuje dok se automatski otvaraju posle pritiska na mali uređaj u vozačevoj neposrednoj blizini. I Fvonk je dobio isti takav. Dovoljan je samo lak pritisak, skoro milovanje, i vrata se podižu, klize naviše, tiho, kao Indijanac, mada ipak s malo šuštanja. Automobil ulazi, a Fvonk gasi muziku i osluškuje. Veruje, siguran je, da je uklonio sve tragove svog upada, brada je tamo gde je i bila, lepo leži u fioci nahtkasne, nije moguće utvrditi da je ulazio unutra, ipak je uznemiren, ceo sat se mota po sobi, dok po odsjaju na snegu ne vidi da se svetla gase tamo dole, prvo u jednoj garsonjeri, a onda i u drugoj. Sa olakšanjem ponovo uključuje muziku, sipa čašu vina, otkrio je da vino zaglušuje posledice nekulture, ublažava ih, izravnjava, a na kratko ih čak i u potpunosti odstranjuje. Fvonk ipak ne može mnogo da pije, mora napraviti ravnotežu, ne želi da zameni jedan oblik nekulture drugim, onda ništa nije uradio, ali dosta se vina može popiti dok se ne približi opasnoj zoni, oseća, teško je tačno reći koliko, krajolik vina je mutan, ali dosta se može popiti. U svakom slučaju.
29) U toku noći Fvonka budi zvono na vratima. Bunovno baca pogled na plafon gde se crvene brojke projektuju iz kombinacije sata i meteorološkog uređaja na nahtkasni. Sati je 03:33, i napolju je minus 3,2, u razmaku od prve zvonjave na vratima do druge temperatura pada na minus 3,3. Sve same trojke, pomišlja Fvonk, broj zveri, ili u svakom slučaju polovina broja zveri, da li bi trebalo da se zabrine?
30) Fvonk se pribira i ustaje, grabi bademantil i ide kroz hodnik, zaustavlja se pred vratima.
Ko je?
Ja sam, iz garsonjere, podstanar.
Fvonk otvara. Pred vratima je čovek s bradom, u flanelskoj pidžami i papučama, s gomilom papira pod miškom. Gledaju se, podstanar i Fvonk.
Izvinite, kaže čovek posle nekoliko sekundi, ništa. Odlazi. Fvonk gleda za njim.
31) Deset minuta kasnije opet se čuje zvono. Čovek s bradom se vratio.
Ipak sam hteo nešto, kaže čovek. Znam da ovo deluje neobično, ali moram da pročitam neke papire u vezi s poslom i silno sam poželeo šolju čaja, ali nemam čaj, a ni šećer. Upravo sam pomislio da bih uspeo da pročitam papire i bez čaja, ali onda sam shvatio da ipak ne bih. Izvinjavam se zbog oklevanja.
32) Fvonk oseća olakšanje, reč je o čaju, to može da izvede, materijalna potreba koja se lako da zadovoljiti, otvara vrata i čovek se tetura za Fvonkom do kuhinje.
Ne pijem mnogo čaja, kaže Fvonk, ali ga imam tu negde, ovde je ranije stanovao neko ko je voleo čaj, a ponekad mi ćerka dođe u goste, i onda se takođe pije čaj, ali ja ga takoreći nikada ne pijem, ah, evo, počeo sam da brbljam. Fvonk ulazi u kuhinju i čovek se tetura za njim.
Da vidimo, kaže Fvonk, izgleda da imam nešto zelenog čaja, i običan erl grej, i fam aktiv, i onda ovaj, morning detoks, čist i osvežavajući, piše, svaki gutljaj je kao zlatni izlazak sunca, možda malo preteruju, ne znam, možda je dobar.
Uzeću taj, kaže bradonja.
33) Fvonk sipa vodu u električni čajnik, uzima šolju, ubacuje kesicu s čajem, i potom stavlja šolju na sto ispred čoveka s bradom. Čudna situacija, razmišlja Fvonk, nije siguran kako da pristupi celoj stvari. Ništa što je dosad doživeo nije ga moglo pripremiti za ovu situaciju, jer to nije bilo koji čovek s bradom koji sedi za kuhinjskim stolom, čak i bez brade to ne bi bio bilo koji čovek, naročito ne tada.
34) Čekaju da se voda zagreje s onim Fvonku tako poznatim šištanjem koje postepeno raste, još nekoliko sekundi i voda će proključati, dugmence na vrhu ručke samo što nije iskočilo, i mada Fvonk obično ne sačeka da se to desi, sada čeka, čeka da se čuje malo kliktanje i da se crvena lampica ispod dugmeta ugasi, potrebno je nekoliko sekundi, podiže električni čajnik, odlazi do stola i puni podstanarevu šolju, blago egzotičan i neodređen miris za tili čas zapahnjuje kuhinjski sto i sve što je u blizini.
Mmmm, kaže stranac, baš će mi prijati malo čaja.
35) Fvonk snabdeva podstanara šećerom, i on uzima jednu kašičicu, dve, lagano meša. Fvonk računa da će uzeti čaj i sići dole, ali stranac mirno sedi i meša, sada bi bilo prirodno reći nešto, razmišlja Fvonk, ali mu se jezik zavezao, rado bi se predstavio kao neko normalan i uravnotežen, što manje bude govorio u narednim sekundama i minutima to će biti lakše čoveku s bradom da ga poveže s nekulturom, ili makar nečim pomalo čudnim, nekada je umeo da ćaska, možda bi mala anegdota iz sveta sporta mogla da probije led. Podstanara, s druge strane, tišina ne uznemirava, proba čaj, izgleda da mu prija, ali zar neće najzad reći nešto, hoće, evo, kaže da u poslednje vreme ne spava baš najbolje, i da je to šteta, jer smanjuje sposobnost koncentracije, a ako mu je išta potrebno u poslu, to je sposobnost koncentracije, ali ovaj čaj sigurno čini čuda, oseća to, kaže. Fvonk klima glavom i pomalo stidljivo odgovara da je lepo biti od pomoći, a ako mu išta ponovo zatreba, i tako dalje. Stranac jednostavno sedi tu. Utonuo u misli, reklo bi se. Fvonk se proteže, skoro demonstrativno, i zeva. Čovek s bradom nastavlja lagano da meša čaj, i srkne ponekad, posle svakog petog obrtaja, u proseku.
36) Iznenada prestaje s mešanjem, odlaže kašičicu na sto, gleda u Fvonka.
Izvinjavam se što vas opterećujem ovim, kaže, ali malopre nisam bio sasvim iskren.
Niste bili iskreni?
Ne.
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Fvonk - Erlend Lu Empty Re: Fvonk - Erlend Lu

Počalji od Mustra Sre Jun 20, 2018 12:41 pm



Ima nečeg otvorenog u podstanarevom glasu što budi Fvonkove simpatije, ovom čoveku je potrebna pomoć, razmišlja Fvonk, to je ranjiva osoba, kao i ja. Nisam želeo da budem sam, kaže podstanar, osetio sam nelagodnost, kao što rekoh, imam dosta papira koje moram pročitati do jutra, pa sam pomislio da bi bilo lepo pročitati ih u blizini druge osobe.
Dobro, okleva Fvonk.
Volim druge, kaže podstanar, volim ljude koji nisu ja. Fvonk počinje da oseća radost, davno mu niko nije rekao da mu se dopada.
Mogu li da pročitam papire ovde kod vas, kaže podstanar. Biću sasvim tih, obično sam tih dok čitam, veoma, veoma tih.
37) Podstanar sedi na sofi i čita, umotan u ćebe, dok Fvonk drema u svojoj fotelji, s vremena na vreme se budi i posmatra čitača, koji beleži ili podvlači, on razmišlja, misli Fvonk, rešava probleme i radi prave stvari, i Fvonk bi da rešava probleme, ali mozak mu se otima kontroli tako kasno u noć, ide svojim putevima, klizi u nepovrat.
O čemu razmišljate, pita podstanar iznenada. Razmišljam o trudnicama, kaže Fvonk.
Podstanar klima glavom.
Da, trudnice, kaže. Video sam da je nešto.
Stvar je u čistoći, kaže Fvonk. Toliko su prokleto besprekorne, i to što raste u njima je toliko puno mogućnosti i svetlosti i pozitivnosti, i koža im blista, i zubi im se sjaje, imaju životinjsko čulo mirisa, i nečuvenu snagu, i zrače, i ništa ne može biti dalje od nekulture od onoga što raste u njima.
Podstanar ga posmatra.
Fvonk oseća da je nešto došlo na svoje mesto. Uspeo je da se izrazi. Trudnice odmah opaze koliko je on prljav, propao i koliko je neupotrebljiv. On, Fvonk, stoji im na putu, on je nešto u čijoj blizini one ne žele da njihova deca odrastaju. On je đubre.
U pravu ste, kaže podstanar, trudnice blistaju.
Nego šta nego blistaju.
Da.


38) Sledeće noći sve se ponavlja. U sitne sate podstanar zvoni. Ista procedura, izvinjavanje, čaj, brada, papiri koje treba pročitati, Fvonk drema u stolici. Niko od njih to ne izgovara, ali obojici prija društvo ovog drugog, dobra je atmosfera u sobi, ni jedan ni drugi ne zahtevaju više od dobre atmosfere u sobi.
39) Podstanar spušta papire i gleda u Fvonka.
Koji je vaš omiljeni palindrom?
Fvonk razmišlja.
Nemam omiljeni palindrom, kaže posle izvesnog vremena.
Moj je Yo, banana boy!
Fvonk klima glavom. Ko je taj čovek?
40) Pola sata kasnije, podstanar ponovo odlaže papire. Nadam se da ne zamišljate da je lako biti ja? kaže on. Nikako, kaže Fvonk.
Dobro. A šta je s vašim životom, je li on jednostavan? Nije.
Onda možete zamisliti koliko je tek moj složen. Čak nisam sebi mogao priuštiti ni krizu srednjih godina. Jadničak.
Pobesnim od toga.
Ovde kod mene možete pokazivati ljutnju do mile volje, navikao sam da su ljudi gnevni.
Trenutno nisam ljut.
Podstanar spušta pogled na svoje papire, a zatim ga ponovo podiže ka Fvonku.
Jeste li vi čovek iz naroda? pita.
Ne znam, kaže Fvonk, jesam, možda, na neki način. Trebalo bi više da razgovaram s ljudima iz naroda, kaže podstanar.
Narod, kaže Fvonk i zadržava se na toj reči, to je stoglavi trol!
Haha, kaže podstanar, tako je, do đavola.
41) Inače, probudio me je jedan san pre nego što sam se popeo do vas, kaže čovek s bradom.
Je li?
Neka žena je jurila za mnom na konju, zapravo me je lovila, dok me je čudno zvečećim glasom koji kao da je odjekivao pitala ko je najmoćnija osoba u zemlji, a u ruci je držala opasnu jabuku, možete misliti, bilo je zaista mučno. Da, ne zvuči naročito prijatno, kaže Fvonk, ko je bila ta žena?
Bila je to Jabučarka.
Jabučarka?
Jabučarka.2
Fvonk klima glavom, kao da je to nešto razjasniio. Jabuka je bila otrovna, kaže podstanar, izgledala je užasno otrovno, i suviše crveno, na neki način, preteće crveno.
I onda ste se probudili?
Da, probudio sam se i pomislio da bi šolja čaja mogla odagnati san.
Ne znam mnogo o snovima, kaže Fvonk, pa ne znam šta bi to moglo da znači, ako uopšte i znači nešto, često su sve to samo gluposti, to je moj utisak.
U pravu ste, kaže podstanar, sigurno ništa ne znači, jabuka, haha, kao da je to nešto čega se treba plašiti. Stvarno, kaže Fvonk.
42) Dve stvari, kaže Fvonk, u trenutku kada podstanar pođe u svoju sobu.
Da?
Možda je drsko s moje strane što postavljam to pitanje, kaže Fvonk, ali ja sam, kako da kažem, ja sam u pomalo osetljivoj životnoj fazi, i stoga bi bilo lepo da znam ko ste vi i ko su vaši prijatelji. Ne volim da se previše brinem ako ne moram.
Podstanar ga dugo posmatra, izgleda da je iznenađen pitanjem.
Koji prijatelji? kaže na kraju.
Ona dvojica, kaže Fvonk, ona druga dva podstanara, iz druge garsonjere.
A, oni, kaže on, nisu mi to prijatelji, skoro da ni o čemu ne mogu ni da razgovaram s njima, kaže, jednostavno su tu sa mnom, nemojte me pogrešno shvatiti, fini su oni, ali nismo bliski.
Podstanar pomalo tužnim pokretom češe bradu, i mada to čini pažljivo, cela brada se pomera, napred-nazad, kao neka klovnovska brada. I sam to primeti i zaustavlja pokret, letimice pogleda Fvonka, shvata da je sve to neobično i smeška se pomalo glupavo. Imam malo problema s bradom, kaže, ona, ona, pa, možda bi trebalo polako da krenem, rečeno mi je da moram malo biti sam, vidite, lekar mi je to rekao, moram biti sam, razmišljati i odmarati se, i onda, da, onda bi trebalo da siđem, ali hiljadu puta hvala na čaju, ustaje i pruža ruku. Fvonk klima glavom i prihvata rukovanje. Podstanar ide ka predsoblju, obuva papuče, malko popravlja bradu i poravnava flanel, zakopčava poslednje dugme na gornjem delu, hladno je napolju.
Zaista ne želim da budem nametljiv, kaže Fvonk, obično se ne mešam u tuđa posla, ali sada sam prinuđen da još jednom pitam ko ste vi.
Mislim da ne morate znati ko sam ja, kaže podstanar. Nisam baš siguran, kaže Fvonk, jer sam jednom, preko dana, mislim da je to bilo u nedelju, video vas, ili možda neku treću osobu, na zadnjem sedištu automobila u trenutku kada su oni koji nisu vaši prijatelji, ili njegovi, kolima izlazili iz garaže, i onda vi niste imali bradu, ili on nije, a to je pomalo upadljivo, pa se pitam u čemu je stvar. Ne želim da se mešam, ali moram znati da je sve u redu, i da bi naš podstanarski odnos takoreći mogao podneti svetlost dana.
Podstanar ništa ne govori.
Jeste li vi..., kaže Fvonk, jeste li vi zapravo... mislim da ste vi u stvari... ili, da tako kažem, jeste li vi onaj koji mislim da jeste?
Čovek klima glavom.
Da, kaže. Bojim se da jesam.
Fvonk se nagonski ukruti.
Iskreno se izvinjavam, kaže Fvonk, možda sam sada otišao predaleko, zaista nisam želeo da dosađujem, sigurno imate svoje razloge, morate mi oprostiti.
Čovek gleda Fvonka, deluje kao da je ovo razotkrivanje neka vrsta olakšanja za njega. Sve vreme sam smatrao da to s bradom nije dobra ideja, kaže, i rekao sam da neće upaliti, bio sam u pravu, ali mislite li da me je neko slušao? Pozorišna brada. Na šta su mislili? Odmahuje glavom.
Nije tako strašno, kaže Fvonk, samo morate paziti da je doslednije upotrebljavate, i morate naučiti da se pažljivije češete po njoj.
Čovek klima glavom.
Moram malo odspavati dok ne svane, kaže.
Kako da vas zovem? pita Fvonk, osećam potrebu da vas nekako zovem.
Siguran sam da je tako, kaže čovek, pomalo okleva. Ničega ne mogu da se setim, kaže, pa me možete zvati Jens3, kaže na kraju. Ali nikome ne smete reći da sam ovde, shvatate li, ni reči da ponekad stanujem ovde, nikome, budite ljubazni i obećajte mi to.
Jasno, kaže Fvonk, taman posla.
Dajete reč? kaže Jens.
Svakako, polažem i život ako treba.
Reč je dovoljna, kaže Jens.
43) Premijer u garsonjeri. Samo mu je još to trebalo. Trudnicama se to neće dopasti. Ono što je Fvonku potrebno jeste da deluje kao neko ko je ostavio prljavštinu, ali ovo povlači nešto drugo, delovaće sumnjivo, trudnice će biti uznemirene i pažljivo će pratiti dalji razvoj situacije. Fvonk satima leži budan pre nego što uspeva da zaspi, s rukama preko jorgana i otvorenih očiju. Liči na usamljenu i jadnu figuru iz stripa, osvetljenu uzanim zrakom mesečine u dnu velike crne slike.
44) Sledećeg prepodneva Fvonk čita u novinama o bivšem upravniku Vodovoda u ruralnoj oblasti zemlje koji je ekonomske malverzacije, a time i nekulturu, zaista doveo do novih visina, da, do nove dimenzije. To što je uradio tako je besramno, tako napadno, priča se o lažnim ugovorima i mnoštvu automobila i nekretnina u zemlji i inostranstvu, cela stvar je toliko promišljena i grandiozna, da je Fvonk skoro srećan zbog toga. Nisam jedini, razmišlja, nisam sam, samo sam bio svedok nečega što nisam prijavio, nikada aktivno nisam učestvovao, drugi su otišli mnogo dalje, ja sam niko i ništa, samo malena riba u večitom moru nekulture.
45) Fvonk i dalje sedi u svojoj fotelji kraj prozora i slika kada se Jens, s onom dvojicom s kojima nije naročito blizak, vraća sa skijanja. Jens podiže pogled i vidi Fvonka na prozoru, pozdravlja i Fvonk mu uzvraća, krajnje vedro, možda, ali ne uspeva da ostane hladne glave. Pozdravljam, razmišlja Fvonk, premijera, imamo vezu, mali ja, razmišlja, i moćni on. Ubrzo potom čuje se šuštanje u cevima. Opet se tuširaju, razmišlja Fvonk, dabome, opet se tuširaju. Presvlači se u odeću za trening i prelazi 34,7 kilometara na skijama. Misli ga obično ne mora ako pređe takvu razdaljinu, ali tog dana je drugačije, ostaje zamišljen tokom večeri i preko noći, i skoro celog sledećeg dana, i veći deo naredne nedelje, i opet ne uspeva da ode do Više sportske škole, a još manje do izabranog lekara ili do Biroa za zapošljavanje. Nekultura mu šapuće na uvo da više nije ni za šta, nagriza ga brzim tempom. Nestaje po nekoliko kubnih centimetara Fvonka dnevno.
46) Fvonk nije bio zadužen za novčana pitanja u Rekreativnom društvu, a ni za evidenciju broja članova, nije manipulisao nikakvim brojkama, to je jasno, raspravio je to sa samim sobom stotinama puta. Pitanje je do kojih redova seže odgovornost, gde je granica. Shvatio je da su se dešavale mutne radnje, šaputalo se po ćoškovima, a ponešto je od tog šaputanje stiglo i do Fvonka, to ne može poreći, i ništa nije uradio tim povodom, nije prijavio, mogao je prijaviti, ali nije. Mnogo puta je razmišljao koliko bi lepo bilo da je bio potkazivač, bilo bi to izdajnički, ali korektno, savest bi mu bila čista i bio bi nagrađen, bio bi počastvovan i dobio bi novi posao, možda i negde na vrhu, ali nije tako ispalo. Neki drugi su na sebe preuzeli tešku ulogu potkazivača. Jedna trudnica je sve prijavila, naravno da je u pitanju bila trudnica. Videla je šta se dešava i istupila, verovatno zato što bi je bilo sramota da ne prijavi, bilo je to i suviše prljavo za nju. Trudnica je otkrila prevarante, nije mogla prihvatiti praksu koja se razvila, nije mogla da bude deo toga, ali Fvonk je mogao, nažalost, mogao je živeti s time, a trebalo je da ne može, i sada mu je žao.
47) Kasno u petak čuje se zvono na vratima. Fvonk se trza u fotelji i prosipa malo crnog vina po pantalonama. Istina je da je pre nekoliko sati čuo kako se vrata garaže otvaraju i kako ulazi automobil, ali onda je bilo tiho i iskreno je pomislio da su podstanari zaspali. Jens stoji na pragu.
Ćao, šapuće.
Ćao, ćao.
Bilo bi dobro ako bismo mogli da budemo tihi, jer ona dvojica dole, ona druga dvojica, koji nisu pre svega moji prijatelji, ne znaju da sam izašao.
U redu, šapuće Fvonk.
Imaš li još onog detoks čaja?
Kako da nemam. Ima i vina.
Vina?
Da.
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Fvonk - Erlend Lu Empty Re: Fvonk - Erlend Lu

Počalji od Mustra Sre Jun 20, 2018 12:41 pm


Bolje vino nego čaj, kaže Jens. Ja u suštini i ne volim čaj. Zašto si onda tražio čaj?
Ne znam. Trenutno mnogo šta ne znam. Žalosno je to reći, ali sada sam u fazi kada mnogo šta ne znam, i to me zbunjuje. Ranije sam sve znao. Ne poznajem nikoga ko zna toliko mnogo koliko sam ja znao. Ranije.
48) Ulaze u sobu i Fvonk brže-bolje sklanja novine i nekoliko pari čarapa sa stolice u kojoj je nekada sedela Agnes. Ima lošu naviku da sedne u svoju stolicu kada se vrati sa skijanja, da malo odahne pre nego što nastavi dalje, pa da skine čarape i baci ih na Agnesinu stolicu, jasno je da je to ružno, ali tako je. Zna da Agnes ne bi mogla da podnese to što baca čarape na njenu stolicu, i baš zato ne može da prestane, a ona ga ne može sprečiti, čak i ne zna da se to dešava, pa je to Fvonkova lična bezvezna mala radost, a kako se više ne može reći da se radosti u Fvonkovom životu nižu, mora da iskoristi prilike koje se ukazuju pa sada čarape lete na sofu, a novine se, istini za volju pomalo besramno, bacaju na gomilu za potpalu. Jens ne dozvoljava da ga ovi manevri poremete, posmatra sobu, kako se čini, upija je; možda zato što ima zainteresovan izraz lica dok stoji kraj klavira i posmatra fotografije, ali teško je utvrditi da li to čini zato što je zaista zainteresovan, ili zato što se od njega očekuje da to bude, možda je važno za njega da niko ne posumnja da veruje kako je nešto više ili bolje od takozvanih običnih ljudi, kao što je Fvonk.
49) Slatka devojka, kaže Jens, i klima glavom ka fotografiji na zidu, snimljenoj na planinarskoj turi na Geirangeru pre deset-dvanaest godina. Devojka se smeši ka skoro zastrašujuće belim cvetovima jabuke.
Je li to tvoja ćerka?
Jeste.
Kako se zove?
Tereza.
Slatka je.
Jeste slatka, to joj svakako ne nedostaje.
Jens ćuti dok pokušava da razume šta taj odgovor nagoveštava.
A šta joj nedostaje?
U suštini joj ništa ne nedostaje, dobra je ona, samo što, ma ne, dobra je.
Čime se bavi?
Želi da bude životinjski tumač.
Životinjski tumač?
Misli da može da komunicira sa životinjama, naročito psima, iz nekog razloga.
Aha, razumem.
Mislim da ne razumeš, ali nije to tako strašno, možemo li razgovarati o nečemu drugom?
Volim kada razumem, kaže Jens, mislim da čovek treba da razume, ili makar da pokuša da razume. Tvoja ćerka, dakle, hoće da razgovara sa psima?
Tako kaže.
A o čemu?
Izgleda da nema granica o čemu se sve može razgovarati s njima, koliko shvatam.
Ali, da li tok govora ili komunikacija, ili kako se to već može nazvati, teče i od čoveka do životinje i od životinje do čoveka, u oba smera, dakle, ili prvenstveno ide od čoveka do životinje?
Mislim da prvenstveno ide od čoveka do životinje, kaže Fvonk, ali to je moje lično mišljenje.
Jens klima glavom, očigledno i on tako misli.
Ali izgleda da moja ćerka veruje da čuje ili makar u neku ruku oseća da joj životinja nešto odgovara, kaže Fvonk. Meni je to pomalo neodređeno, kaže Jens.
Jeste, kaže Fvonk.
Ali je u svakom slučaju slatka.
Slatka jeste.
50) Iz čista mira, još pred slikom Fvonkove ćerke, Jens kaže: Mislim da ne treba da se pretvaramo jedan pred drugim.
Fvonk se uspravlja, gleda ga, nije siguran šta to treba da znači.
Ima dovoljno pretvaranja u mom životu, kaže Jens.
51) Možeš li navesti nekoga ko u ovoj zemlji ima više moći od mene?
Fvonk razmišlja, ko bi to mogao biti, kralj? Ne, ni kralj, niko, dakle.
Ne, kaže Fvonk, ne mogu.
Tako je. A misliš li da mi iko može pomoći? Misliš li da iko razume situaciju u kojoj se nalazim?
Sigurno razumeju tvoji prijatelji, kaže Fvonk, i porodica.
Da, kaže Jens, možda bi to neko pomislio, ali niko ko nije doživeo takav pritisak nikada to ne može zaista shvatiti, a znaš li šta je rezultat?
Ne znam, kaže Fvonk, ali sigurno je glupo, je li nešto glupo?
Usamljenost, kaže Jens, rezultat je usamljenost.
Da, kaže Fvonk.
Šta ti u stvari znaš o političkim igrama? pita Jens.
Veoma malo, kaže Fvonk.
Ali šta misliš, o čemu se tu radi?
Ne znam, ali kladim se da je teško.
Teško, haha, preslaba je to reč. Reći ću ti nešto, druže, moć je brutalna, ona je čudovište, ona izjeda. Ljudi nisu dobri. Žeđ za uticajem čini ih grubima i bezobzirnima. I sada, posle nekoliko decenija u toj igri, na putu sam da se razbolim od politike. Eto, izgovorio sam to, nisam hteo, ali izgovorio sam.
52) Ali ljudi te vole, kaže Fvonk. I ne samo što te vole nego ti se dive i uzdaju se u tebe.
To je tačno, kaže Jens. Ali šta ti misliš, koliko tu ima mesta za Jensa?
To već ne znam.
Ne znaš. Dok je sve još teklo svojim ravnomernim, svakodnevnim ritmom, s vremena na vreme imao sam kontakt sa samim sobom. Ne često, ne mogu se time pohvaliti, ali ipak, ponekih večeri, doduše, veoma retko, osećao sam da sam ja – ja, uspevao sam da se opustim, bilo je trenutaka u koje stvarnost nije mogla prodreti. Sada više nemam oslonca, na kraju sam snaga, Fvonk, a ne mogu to da izgovorim i pri tom ostanem ono što jesam. Često se kaže da je napolju džungla, ali to je u stvari jedan ekspres lonac. Ima ljudi, Fvonk, s takvim shvatanjem stvarnosti koje... pa, ne znam šta da kažem. Ne znam kroz kakve to naočare oni gledaju svet. Ranije se ničega nisam plašio. Sada bih samo da spavam.
53) Fvonk sipa vino Jensu koji se smestio na sofi. Sipa skoro do vrha.
Volim zvuk, kaže Jens, kada se vino sipa u čašu, a boca kao da malko grgoće. Nisam često prisutan kada se vino sipa, iz nekog razloga obično samo dobijem čašu već punu, što više moći neko ima to je udaljeniji od osnovnih stvari, čini mi se da tu leži deo problema, želim da vozim bicikl po ulicama svoga grada, Fvonk, i kada se kočnice izližu hoću sam da ih zamenim, i hoću da perem svoje podove, i sam da otvaram svoja vina, ili makar da budem prisutan kad se vino sipa u čašu.
Fvonk ga posmatra.
Ali valjda te ništa ne sprečava da s vremena na vreme naspeš sebi čašu vina?
Istina. Ali to se baš retko dešava, radim od jutra do mraka, moje aktivnosti je teško uskladiti s alkoholom, uostalom ne volim da idem u monopol4, svi me čudno gledaju i uvek se uplašim šta će pomisliti.
Valjda tvoja žena može da ode do monopola.
To je skoro isto. Ljudi je vide i pomisle kako se premijer sprema da pije vino. To umanjuje užitak.
Ali onda valjda možeš naći sekretara koji će kupovati vino. Dobro, dobro, hajde da se sada ne upetljavamo u to.
Zar ne misliš da ljudi zapravo pomisle kako si ti pravi narodski čovek kad te vide u monopolu?
Nisam baš siguran. Ljudi vole da me vide u metrou, to je sasvim jasno, naročito u vezi sa sportskim dešavanjima, a osim toga je vožnja metroom potvrda brige o životnoj sredini.
Jens obuzdava mali napad kašlja u trenutku kada izgovara reči životna sredina.
U metrou na neki način dokazujem da sam posvećen onome što činim, nastavlja pošto je obrisao usta rukavom košulje, ali u monopolu je sasvim drugačije, tu ništa ne dokazujem, ništa dobro u svakom slučaju, samo da sam i ja, lično ja, podložan istim slabostima kao i ostali što u stvari nije slučaj, jer vino ne pijem tako često, većina često pije, ja ne pijem, i zato je monopol sasvim pogrešno mesto za mene.
Dobro, kaže Fvonk, živeo, u svakom slučaju.
Živeo, kaže Jens. Piju. Jedan gutljaj, dva, Fvonk oseća izvesnu neprijatnost, ne zna kako da reaguje na ove ispovesti, oseća da bi trebalo nešto da kaže, najradije nešto dobro, što bi pokazalo da je pouzdan tip, takođe i da je super tip, bio je takav nekad, ranije, možda nije baš bio centar svakog okupljanja, ali ipak. Veseo, britkih komentara, imao je makar trunčicu takvih osobina, smatra on, Fvonk, sam, ali sada su malo prigušene, prigušila ih je nekultura, ali nestale valjda nisu. Da li da odem tako daleko da ispričam vic, razmišlja Fvonk, da li bi to bilo previše, teško je reći, možda bi, zna jedan na koji se skoro svako nasmeje, upamtio ga je na planinarenju pre nekoliko godina. Kako se samo smejao kada ga je čuo, nije mogao da diše i na kraju je počeo da kašlje, bilo je skoro mučno, Agnes ga je pogledala s negodovanjem, nije se smejala, jer je vic pomalo grub, možda nije baš među najgorima, ali daleko od toga da nije grub.
54) Jens otpija veliki gutljaj vina, pa još jedan, iznenada njegova čaša izgleda kao čaša čoveka koji ima mnogo problema, dok Fvonkova čaša izgleda kao čaša čoveka koji ih ima malo.
Sigurno smatraš da je malo neobično, kaže Jens, što ponekad noćim u garsonjeri u tvojoj kući.
Nisam mnogo razmišljao o tome, kaže Fvonk.
Gluposti, kaže Jens, siguran sam da jesi.
U pravu si, kaže Fvonk.
Hajde da se ne pretvaramo, ponavlja Jens.
Da, kaže Fvonk, zaboravio sam.
55) Neću mnogo govoriti o tome, kaže Jens, dok klima glavom na svoj pomalo nekoordinisani način i prstom jedne ruke pokazuje na prst druge. Ali sada su izvesne stvari već izrečene, i osećam da smo na putu da razvijemo dobar međusobni odnos.
Apsolutno, kaže Fvonk.
Stvar je u tome, kaže Jens, što sam umoran, i tako se osećam već duže vreme. A to je veoma mučno. Zaista, ljubav naroda greje, ali to je nešto pomalo apstraktno, ja sam uprkos tome samo ja, i iz dana u dan viđam uglavnom iste ljude. Narod je nešto što osećam i doživljavam na nekakvoj distanci. Na kraju sam otišao do svoje lekarke, i ona mi je rekla da sam iznuren i da treba da uzmem bolovanje, ali ne može se tako, zamisli, premijer na bolovanju, a čak nema ni konkretnu dijagnozu.
Jeste, kaže Fvonk, to je sigurno teško.
Ne možeš jednostavno biti malko malaksao u mom poslu, znaš, ne ide to, pomisli samo na sva nagađanja, potekla bi bujica govorkanja od usta do usta, a to bi štetilo stranci, i vladi, zapravo bi se cela zemlja poremetila, sećaš se valjda prošlog puta, s onim drugim, onim hrišćaninom5, prošlo je već više od deset godina, ali on je na kratko uzeo bolovanje zato što je bio preopterećen i deprimiran, kako je rekao, i pobrao je simpatije naroda, lisac, dao je glas svima koji previše rade, ali to može da prođe samo jednom, znaš li, a on, taj podmukli hrišćanin, učinio je to i time uništio mogućnost za sve ostale premijere, nadam se da ne zvučim suviše ogorčeno dok govorim o ovome, iako sam ipak malko ogorčen, ako ćemo iskreno. Ja bih to rado i sam učinio, kada bih mogao da uzmem bolovanje na neko vreme, da izađem u javnost i kažem da je bilo previše, i da sam bio pod neprekidnim i neljudskim pritiskom, i da mislim da je svet težak, i da mi je samo potrebno da se malo odmorim kako bih se okrepljen vratio posle nedelju-dve, gospode, zamisli da si slobodan nedelju dana, fantastična pomisao, otići na jug, kao običan čovek, haha, hodati po plaži, bez telohranitelja, kakav san, i ne znaš koliko čeznem za tim.
56) Previše sam se raspričao. Ima nečega u vinu, a uostalom, i u tebi, što me nagoni da govorim i govorim i prekoračim svoje uobičajene granice. Nećeš to nikome reći, Fvonk?
Svakako da neću. Ja, uostalom, skoro ni s kim i ne razgovaram.
Ni s ćerkom?
Ona prvenstveno priča o psima.
Da, tako je. A sa ženom?
Preminula je pre više godina, bog da joj dušu prosti.
Ali čini mi se da je ovde nedavno bila jedna žena.
Ah, da, to je samo bila Agnes. Ona je otišla svojim putem. Jeste, kaže Jens, ljudi to rade. Odlaze. Takvi su. s njima čovek nikada nije načisto. Ali bih u svakom slučaju voleo da onaj hrišćanin nije ispao takav egoista, na šta je mislio, morao je znati da neće biti premijer doveka i da će doći i drugi, trebalo je čak i da shvati da ću to biti ja, nisam baš bio nepoznat u to vreme, i trebalo je da bude dovoljno velik čovek da se uzdigne iznad hira koji ga je naveo da uzme bolovanje, pobogu, koji još premijer nije preopterećen i koji još nema teške periode, to je prosto deo posla, ali pogledaj mene, dobro mi je išlo, da se malo pohvalim, sve doskora, a imao sam mnogo više, daleko mnogo više teških izazova od njega, da ne pominjemo onaj potpuno apsurdni i groteskni događaj koji je šokirao ceo svet, a s kojim sam se, prema javnom mnjenju, dobro snašao. A na neki način je još gore što svi govore da sam bio na visini zadatka i da sam se poneo kao otac nacije i sve to. Ne želim da kažem da to nije lepo i prijatno. Ali to ostavlja još manje mesta za mene, za pravog Jensa, ako me razumeš. A onaj hrišćanin skoro da uopšte nije imao teških izazova. Svet pre 2005. bio je sasvim drugačiji nego što je sad. A da ne govorimo o svetu pre leta 2011. Na neki način to je bilo doba nevinosti, dođe mi da prsnem u smeh, kakav egoista.
57) Prvi premijer koji uzme bolovanje iz pomalo nejasnih psihičkih razloga, kaže Jens, prirodno će dobiti bujicu simpatija, ali čim bi premijer broj dva učinio nešto slično Norveška bi pala, postali bismo zemlja koja ima deprimirane premijere i to bi smesta uništilo naš renome, a jasno je da je trebalo da ja budem taj koji će dati glas svima koji previše rade, jer bi većina mogla zamisliti kroz šta sam prošao, i uostalom predstavljam stranku koja ima blizak kontakt s narodom, ili je bar tako bilo donedavno, i mada se pojedinci ne bi složili, mislim da i dalje imamo kontakt s narodom, i sve su to samo gluposti kada se priča kako više nema radnika, baš gluposti, a i radnici bi trebalo da budu verni i glasaju za stranku koja im je donela zakone o socijalnom staranju koje svakodnevno uživaju i koja im je obezbedila toliko slobodnog vremena da očigledno nemaju preča posla nego da se žale i jadikuju, i ipak ja predstavljam veliku stranku dok je onaj hrišćanin predstavljao jednu malu i čudnu.
58) Jens pije vino. Fvonk pije vino. Jens opet pije vino. Stvarno, kaže iznenada, hrišćanin se popeo i poneo merdevine sa sobom, baš to je uradio, i gde je tu ljubav prema bližnjem svom?
Fvonk potvrđuje da tu nema ljubavi prema bližnjem svom.
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Fvonk - Erlend Lu Empty Re: Fvonk - Erlend Lu

Počalji od Mustra Sre Jun 20, 2018 12:42 pm


Jens ustaje i počinje ljutito da šparta po sobi, očigledno nesposoban da kontroliše svoje klimanje, to je kao restless leg-syndrome, razmišlja Fvonk, samo s glavom. U Rekreativnom društvu je bio jedan koji nije mogao da smiri stopalo, gde li je on danas, razmišlja Fvonk, i gde li mu je stopalo?
59) To uopšte nije bila ljubav prema bližnjem svom, nastavlja Jens. Naprotiv, bilo je to duboko samoživo, čak nesimpatično. Ne kažem da imam nekakvu dijagnozu, nisam bolestan na taj način, samo sam pomalo umoran i potišten, povremeno sam malaksao, pa i van sebe od besa ponekad, a katkad i ravnodušan, to mi se ranije nije dešavalo, ima toliko mnogo osećanja koja se obično ne smeju javiti u državnika što trenutno živi u meni, i retko kad imam vremena da ih zaista osetim, i zato mi treba prostor, pomislio sam, arena, gde mogu biti ono što jesam, čak i samo na tren, kao što sam sada, da, u stvari, upravo sada sam u potpunosti ono što jesam, bez pretvaranja i maski, ako ne računamo ovu bradu.
Jens skida bradu i baca je u ugao.
I zato sam, dakle, nagovorio jednog od mojih sekretara da iznajmi ove garsonjere. Prosto da bih napravio kutak za sebe u svakodnevici, neku vrstu pustog ostrva koje je samo moje, gde mogu razmišljati i osećati, i možda takođe malo i besneti. A ti, koje nazivaš mojim prijateljima, su telohranitelji, dotle smo došli, moram da se čuvam, znaš, tako je bilo i ranije, nismo ni mi baš toliko naivni koliko neki zamišljaju, ali od leta prošle godine pojačalo se obezbeđenje oko mene. Ne žele da nastradam, kao na primer Palme, jadan čovek, nasred ulice i sve to, od nepoznatog napadača. Uf. Ni ja to ne želim. Hoću da živim, Fvonk. Hoću da živim. Ali teško je ostati sam sa sobom kada je neko stalno oko tebe i čuva te. A ima ludaka, oduvek ih je bilo, ali sada, posle ovoga što se desilo, morao sam sebi da priznam da ne postoje granice, apsolutno nikakve granice onoga što ljudi mogu da smisle. Mašta nije dovoljna, nemoćna je, Fvonk, barem moja, ali i mašta drugih, kako primećujem. Isprva sam mislio da je to zato što sam ekonomista i što mi mašta nije jača strana, ali sada vidim da nije dovoljna ni mašta onih koji žive od mašte. To me duboko rastužuje, eto vidiš, opet sam tužan.
60) Nema osude u Fvonkovoj glavi, to je jedna od posledica nekulture. Čovek je više u stanju da razume druge, vidi ih baš onakvima kakvi jesu, što se kaže, da ih sasluša, prihvati. Jednostavno je postao čovečniji, i to je lepo, to je pozitivna strana trpljenja poniženja koje je Fvonk pretrpeo. Sluša Jensa i veoma dobro razume ono o čemu govori, fizički oseća Jensovo očajanje, voleo bi da mu pomogne i govori to.
Voleo bih da ti pomognem, kaže. Ne znam kako, ali voleo bih da ti pomognem da više budeš Jens.
61) Jens se melanholično osmehuje Fvonku, kao da ceni ponudu, ali da ne vidi kako bi Fvonk mogao išta promeniti. Onda kao da tone u sofu, skuplja se. Kao da su ga te relativno silovite ispovesti ostavile bez daha. Zatvara oči i trlja slepoočnice palcem i kažiprstom, trlja i trlja. Fvonk sedi i posmatra ga, pogled skoro da odiše nečim majčinskim. Posle perioda koji Fvonk doživljava kao tri-četiri minuta, Jens se pribira i gleda Fvonka u oči.
Izgleda da sam se predao sopstvenim mislima, kaže on sasvim otvoreno, kao starom, dobrom poznaniku.
Da, kaže Fvonk, delovalo je kao da si duboko razmišljao o nečemu, a o čemu to?
Ne bih o tome, kaže Jens.
Ne bi?
Ne, zadržaću to za sebe.
Dobro, onda.
Ma reći ću ti, kaže Jens, ako ostane među nama.
Ostaće, kaže Fvonk.
Razmišljao sam o novogodišnjem govoru.
Zar nema još devet meseci do toga?
Da, ali uvek je tu i izjeda me, prokleti novogodišnji govor, izjeda me cele godine, često je to prva stvar na koju izjutra pomislim, zamisli kakva je to mora, ovaj posao mi krade misli, Fvonk, ja nisam slobodan čovek, nisam slobodan. Fvonk klima glavom i lice mu prekrivaju bore ozbiljnosti. Nije dobro. Razume.
Prošle godine je bilo očigledno o čemu ću govoriti. Nije bilo lako napisati takav govor, ali je bilo jasno o čemu je trebalo da se radi. Ove godine nije tako izvesno, i zato mozak radi od jutra do mraka, skuplja informacije, obrađuje ih, razmišlja, sve skoro ide samo od sebe. Sve vreme koje vi koji niste premijeri možete koristiti kako vam je volja, meni odlazi na novogodišnji govor. Normalnih godina je to jedini moj govor koji skoro svi slušaju, i to ga čini veoma važnom arenom. Moram imati ponešto za sve, znaš li, kaže Jens, na primer za vojnike u inostranstvu, to je važno, i za mornare i one koji rade na platformama, ali i za samohrane majke i omladinu i nesposobnjakoviće, i one koji su isprva bili drugačijeg etničkog porekla, ali su se iz različitih razloga našli kod nas, govor mora stvoriti osećanje pripadnosti, uprkos različitim pogledima na svet, možeš misliti, moram navesti ljude da se osećaju ponosnima što su Norvežani, prosto i jednostavno, i moram im reći da smo na pravom putu, a često se iskreno zapitam, moram priznati, da li smo zaista na pravom putu, ima toliko čudnih stvari i mnogo toga što ne shvatam, nemoj mi uzeti za zlo što to govorim.
Ali zar nemaš ljude koji to pišu umesto tebe?
Da, da, kaže Jens, ali i sam moram dosta doprineti, valjda razumeš. Premijer koji nema šta novo da kaže u novogodišnjem govoru ne vredi mnogo. Onda počinju da se šire glasine, i šta je čovek onda uradio? Ja nisam slobodan, Fvonk.
Da, rekao si to.
Ne može biti da ima mnogo ljudi u ovoj zemlji koji su jednako neslobodni kao ja. To bi možda mogao biti kralj, ali ne na isti način, on je uprkos svemu zaštićeniji, nepristupačniji, i iznad je zakona, začudo, a osim toga odgovara samo na ono na šta želi da odgovori, dok ja moram odgovarati na sva moguća pitanja, ma koliko prljava bila, to je deo posla, kontakt s narodom, i sve to. Voditi otvorenu demokratiju kao što je naša prava je gnjavaža, Fvonk, prokleta gnjavaža.
62) Jens se stišava, otpija gutljaj vina i gleda u Fvonka, savršeno svestan da je već rekao previše. Moraće da me likvidira, pomišlja Fvonk, neće moći da živi s time da znam sve to o njemu, ne na duže staze, kada se ujutru probudi reći će svojim telohraniteljima da me srede. Tako je kada čovek iznajmljuje garsonjere državnom vrhu, nikada neću naučiti, kao da nije bilo dovoljno nekulture u ovoj kući.
63) I eto, kaže Jens. Eto mene ovde. Da rezimiram: ja sam ovde, dakle, zato što moram biti sam, lekarka mi je tako rekla, bilo je to skoro naređenje, i sve se dešava uz saglasnost porodice, ne smeš posumnjati u to, dopustili su mi da budem ovde, stranka takođe, u upravi je nedavno bila rasprava o tome, LO6 je takođe obavešten. U poslednje vreme sam imao nekoliko ispada, da budem iskren, bio sam nerazuman, kako mi je rečeno, i prek, nikada ranije nisam bio prek, pa su ljudi iz mog okruženja shvatili da nešto nije u redu, i dali mi prostora da se izduvam. Nikada nisam sam. To je verovatno srž problema. Nisam bio sam mnogo, mnogo godina, a važno je biti sam, kaže lekarka, veoma važno, nešto se dešava s mozgom ako čovek nikada nema priliku da bude sam i ništa ne radi, ne sećam se tačno šta je rekla, ali je nešto s hemijom mozga, ispadne iz ravnoteže i to nije dobro.
Sigurno da nije.
Šta je s tobom, uspevaš li ti da izdvojiš vreme za sebe? Da.
Sviđa li ti se to?
Ne, daleko od toga, kad već pitaš.
64) Znaš, ja u suštini živim tu blizu, kaže Jens, dakle, u trenucima kada nisam premijer, i čeznem za svojom kućom. Potrebno mi je da vidim šumske staze tamo gore, da trčim, vozim bicikl i skijam se po njima, ali ne bi izgledalo lepo da se vratim kući pošto nam je država obezbedila tako lepo prebivalište odmah iza dvora. Svuda se može stići peške, samo što meni nije dozvoljeno da idem peške, da, skoro je užasavajuće, ne smem da vozim bicikl, ni da idem peške, ali ne želim da se pokažem nezahvalnim, to je poslednje što mi sada treba, da ne govorim o stranci, stranka ne voli nezahvalne premijere, a ni narod, ničeg nema što narod više mrzi od nezahvalnih lidera, naročito u ovako teškim vremenima. Misliš li da se Čerčil pokazao nezahvalnim za vreme rata?
Nije.
Dabome. Bilo je istraživanje u vezi s time, znaš li, i narodu je u stvari draže da nas zemlje iz susedstva pobede u fudbalu nego da imaju nezahvalnog premijera. I jasno je da sam na mnogo načina zahvalan. Imam uzbudljiv posao, dobar stan, zarađujem sasvim ok novac, krećem se u stimulativnim krugovima, i uglavnom dobijam simpatije takozvanog naroda. Ipak sam iscrpljen i pun straha i čežnji. Eto ti moje dileme.
Razumem.
Vezane su mi i ruke i noge, Fvonk. I ruke i noge.
65) Mislio sam da te novinari večito proganjaju, kaže Fvonk, kako ne primete da te ne voze do premijerskog doma, nego dovde gore?
Elegantno smo rešili, kaže Jens zadovoljno, haha, veoma elegantno, ako smem da kažem. Počelo je time što je jedna od mojih saradnica prisustvovala nekom kulturnom dešavanju u Holandiji i srela organizatora jednog književnog festivala. Toliko je ličio na mene da se prosto skamenila, sama je tako rekla, skamenila. Napravila je nekoliko slika i pokazala mi ih. I zaista, čovek toliko liči na mene da je pravo čudo što dve osobe mogu biti toliko nalik, a da nisu iz iste porodice. Dugo smo se šalili da bismo mogli upotrebiti tog književnofestivalskog čoveka da sve zavaramo, ukoliko bi mi se nešto desilo. Potom sam ga zaboravio i nekoliko godina je on živeo svojim književnim životom dok sam ja živeo svojim premijerskim. Ali onda se, dakle, prikralo ovo, za mene do sada nepoznato mentalno stanje, postao sam potišten i ogorčen, i kada to više nisam mogao sakriti, ljudi oko mene su shvatili da se nešto mora učiniti, šala o dvojniku iznenada je postala realnost. Otkupili smo njegovu slobodu od književnog festivala i smestili ga u apartman u Grandu. Naučio je moj hod i gestove, i kada me pokupe iz parlamenta ili vlade, ili već odnekud i kada me treba dovesti ovamo, prvo odemo do premijerskog doma u Ulici Inkognito, i tu on izlazi i ulazi kuću, pa prolazi kroz kuću, naravno da sam mu zabranio da ima ikakvog kontakta s mojom ženom, a zatim izlazi na zadnja vrata i nestaje u dvorskom parku. U međuvremenu ja u automobilu stavljam bradu, a u trenutku kada izlazi iz kuće i on stavlja istu takvu.
Postoje dve brade, dakle, kaže Fvonk.
Da, postoje dve brade.
Ali on to valjda ne radi iz ljubaznosti.
Plaćen je, kaže Jens, i to poprilično, i ima veoma mnogo slobodnog vremena, uglavnom sedi u svom apartmanu i čita knjige, kako čujem, mislim i da piše recenzije tih knjiga za neke velike novine iz domovine, izgleda da je nemilosrdan kritičar, haha, mnogo šta bih dao da zamenimo mesta. Ali ne zna ni reč norveškog, i politički je neupotrebljiv, deklariše se kao neko ko pripada levici, ali to nije promišljeno, ne zna o čemu govori, kao i većina ljudi, a oni, uostalom, često ne znaju šta rade, izvini što to tako otvoreno govorim, ali istina je, ponekad su ljudi toliko kratkovidi i plitki da mi je teško da ih zavolim, kao što bi trebalo da čini premijer, mislim da više ne volim narod, Gospode, sada sam svašta rekao, sada imaš sasvim pogrešan utisak, jasno je da volim narod, ali možda ne baš svakog posebno, kao ranije, ako me razumeš, više ih ne prepoznajem, kada ih pogledam u oči, ponekad pomislim da mrze i mene i sve što predstavljam, i to ne mogu da razumem. Ja sam u suštini vrlo prijatan čovek, zar se ne slažeš? Malo je čudno mrzeti me?
Slažem se da je neobično, kaže Fvonk. I apsolutno deluješ prijatno.
66) Jesi li nekada imao moć Fvonk?
Nisam.
Blago tebi. Naravno da je zanimljivo iskustvo, ali ipak se drži podalje. Donekle je opojno, donekle uliva samopouzdanje, ali i obavezuje. Ako čovek nije imao dobrog razloga da traži moć, biva raskrinkan, a ako se suviše upetlja, može postati neprijatno raditi s njim. A ako nastanu dramatične situacije, čovek se ne može povući, već je prisiljen da izdrži do kraja, i na duže staze može da nastrada pokušavajući da se uskladi sa sopstvenim mogućnostima i granicama. Na kraju može i da se razboli, kao što se upravo dešava sa mnom. Moć je loš saputnik, čovek joj ne može verovati, ali na neki čudan način ipak postaje zavisan od nje. Sasvim sam pronašao sebe kada sam gledao filmski serijal Gospodar prstenova. Froda privlači prsten, iako zna da je opasan. Koristi li ga previše, prsten preuzima kontrolu nad njim, a ipak ne uspeva da ga ostavi, naježio sam se, Fvonk, jer upravo je tako, i na sledećim parlamentarnim izborima želim da pobedim, iako bi za mene lično bilo najbolje da izgubim, nemoguća je to dilema. Trebalo bi da se povučem kao predsednik stranke, ali ne mogu, Sauron se nastanio u meni, Fvonk, poseduje svaki delić mene. Nikada neću ostaviti taj prsten, do đavola.
67) Inače, jesi li možda pročitao moj magistarski rad? pita Jens i zabacuje glavu na skoro umetnički način. Nisam, kaže Fvonk.
Trebalo bi. Dobar je. Svojevremeno sam dobio odličnu ocenu za njega. Odličnu, Fvonk. Najbolju moguću, u stvari, koliko se sećam.
Jens uvređeno hoda ukrug po sobi.
Ne shvatam vas obične ljude, kaže. Da si ti postao premijer, ja bih odmah pročitao tvoj magistarski rad. Takav sam. Ali vas obične ljude nije briga.
Dobro, mogu da ga pročitam, kaže Fvonk.
Nije isto sada kada sam ti skrenuo pažnju na njega. Istina, nije.
68) Najlepša slika u mom radu, kaže Jens, zove se Sl.1 i pokazuje procentualni porast ukupne potrošnje (c) i akumuliranog kapitala za godinu 2000 (w) u milijardama kruna. Ona govori o tome kako će se ukupni naftni kapital u Norveškoj razvijati u dobrim, odnosno malo manje dobrim periodima. Dobro sam pogodio, Fvonk, bio sam neka vrsta vizionara. Bog sveti zna gde bih danas bio da sam već u osnovnoj školi imao posebnu dodatnu nastavu, ja se potpuno slažem s idejom specijalnih odeljenja za pametnu decu, ali nemoj nikome kazati da sam to rekao.
69) Kada odem u šetnju s mojim telohraniteljima, tura nam je često u obliku Sl.1. Dozvoli mi da ti je nacrtam.
Ovako.
Telohranitelji naravno misle da je to čudno, vidi im se na licima, ali su na sreću dovoljno profesionalni da ništa ne komentarišu, za njih je svejedno kuda idem, platu će dobiti u svakom slučaju. Sognsvan, Vetakolen, Šenungstua, Ulevolseter, Studenterhita, nazad do Šenungstue, a potom opet do Sognsvana. I cap, ocrtali smo Sl.1, ili u svakom slučaju nešto što veoma liči. To me jako raduje. Onda hodam i uživam i razmišljam o različitim tačkama, znaš li. Sognsvan je visoka potrošnja i niska štednja, Ulevolseter je veoma visoka potrošnja i poprilično visoka štednja, ali Studenterhita je niska potrošnja i ogromna štednja. Tu mi je najlepše. To nisam rekao lekarki.
70) Fvonkovi naredni dani idu uobičajenim tokom. Nema kontakta s lekarima, socijalnim službama ili mogućim poslodavcima, nema kontakta s ćerkom, u suštini nema nikakvog kontakta, ni s ljudima ni sa životinjama, izuzev kratkog ćaskanja s prodavačicom u samoposluzi gde kupuje hranu, i jednog blagog udarca u leđa u monopolu dok stoji ispred police sa španskim vinom i po lošoj navici zakoračuje unazad, sudarivši se sa ženom u prolazu koja je procenila da se neće pomeriti. Fvonk se izvinjava, ali je istovremeno i zahvalan i srećan što se to dogodilo, jer je na tren uspeo da oseti njenu toplotu, ah, toplota drugog bića, teško da će Fvonk ikada više moći da računa na to, osim možda sasvim slučajno, ako bude imao sreće, razmišlja, uz plaćanje, eventualno, ili ako se vidno upristoji, uspe da ispravi leđa, i uradi nešto s očima i stavom prema većini stvari prema kojima je uopšte imao stav, ukratko, ako uspe da ostavi nekulturu iza sebe. Pseći pogled s kojim sada ide unaokolo neće privući ni prijatelje ni žene, teško da će privući i pse, razmišlja Fvonk.
71) Ništa ne spominjući Jensu, Fvonk nekoliko puta prelazi Sl.1 turu na skijama. Zaista je neobično, ali zašto da ne? Takođe pronalazi drugu, mnogo dužu turu po istom šablonu. Sognsvan, Studenterhita, Ulevolseter, Ćikut, Varingskolen, Ulevolseter, Sognsvan. Oseća da ocrtava šablon državnog naftnog kapitala i da time u stvari preuzima odgovornost i doprinosi, uprkos svemu, da na taj način vraća nešto od novčane pomoći koju svakog meseca dobija kao osiguranik na bolovanju. Pored toga slika akvarele. Ponovo je počeo. Ranije je slikao figurativno. Drveće u bašti. Mrtvu prirodu. Prvenstveno jabuke, šišarke i suvo cveće, ali takođe i predmete koji pripadaju ljudima, kao što su njegove čizme za planinarenje s vunenim čarapama položenim preko kamena. Sada su u pitanju apstraktnije kompozicije, mnoštvo boja, komplikovani oblici, tvrdi i mračni, pita se šta je to i s vremenom postepeno pokušava da formuliše temelje nekulture, njene atome i najdublju prirodu. Više njegovih dela ima izgled sumornih fraktala. Čim se slike osuše, stavlja ih u fioku. Ne smeju pasti u pogrešne ruke. Trudnice bi ih sasvim sigurno protumačile kao predstave Fvonkove unutrašnjosti i kao očigledno priznanje krivice.
72) Jens nastavlja da svraća. Sve češće. Čak i večerima radnih dana. Fvonk otključava vrata podrumskog hodnika, tako da može dolaziti i odlaziti kad hoće. Često ne govori mnogo, samo pijucka svoj čaj, prešao je s morning detoksa na fam aktiv. Ponekad sedi u tišini i posmatra Fvonka dok slika, ponekad zajedno gledaju televiziju, može sve osim politike i životne sredine, ali najradije bi gledao što je moguće gluplje stvari. Na primer Total Whipeout Game Show. Total Whipeout s vremenom postaje neka vrsta favorita. Od srca se smeje kada se engleske debeljuce strmeknu s velikih vatiranih lopti i završe u blatu.
Ovde kod tebe Fvonk, ono sam što jesam, ponavlja često. Ja takođe, razmišlja Fvonk. Problem je samo što bih više voleo da sam neko drugi.
73) Jedne večeri Jens primećuje drvenu kutiju dok se penje podrumskim stepenicama. Bez pitanja je uzima, toliko se slobodno oseća u Fvonkovoj kući.
Šta je ovo, pita, dok spušta kutiju na sto u dnevnoj sobi, deluje zanimljivo, kao da mi se kutija obratila dok sam prolazio.
To smo kupili Terezi dok je bila mala, kaže Fvonk. To su drvene daščice koje je napravio jedan Holanđanin s velikom bradom, sličnom tvojoj, osim što je njegova, pretpostavljam, prava. Daščice se zovu ,,kapla“.
Jens oprobava tu reč. K–A–P–L–A, kaže. Šta se radi s njima?
Gradi se.
Šta se gradi?
Bilo šta. Štapići su takvih dimenzija da se mogu slagati u bilo kom pravcu, u suštini su vrlo lukavo osmišljeni. Verovali smo, naime, da će inspirisati Terezu da koristi svoju kreativnost, nadali smo se tome. Da nije bilo tako ne bismo ni kupili tu veliku kutiju. Unutra ima hiljadu štapića. Tada nam je to delovalo kao poprilično sigurna investicija, naročito kada se uzme u obzir da je u pitanju igračka. Verovali smo da će stvarati fantastične građevine, i da će se njen mozak razvijati na nove načine, da će možda završiti kao arhitekt. Naravno, bilo je to najobičnije bacanje para. Sada priča s psima.
74) Pošto je savladao tehniku, Jens tokom nekoliko večeri pravi kulu koja je 30-40 cm dugim mostom povezana s drugom kulom. U pitanju je lepa, ali relativno jednostavna građevina, jedna od onih koje čovek treba da pređe da bi nastavio dalje. Tehnika mu je prosta i nerafinirana, štapići leže na drugim štapićima okrenutim na užu stranu. Most je najnapredniji. Da bi izdržao sopstvenu težinu mora biti određene debljine i da bi to postigao Jens ga mora pažljivo produžavati, istovremeno pazeći da pritisak odozgo bude dovoljno jak. Namesto toga mogao bi napraviti nekakvu protivtežu, ali to još nije shvatio pa je potrebno izvesno vreme da bi se stiglo dotle što zahteva sićušne promene u mozgu koje se prvo javljaju posle 40-50 sati gradnje. Ali je srećan kao malo dete. Fvonk slika za stolom, a Jens gradi i u sobi vlada čista harmonija. Pošto je građevina završena i pošto je stajala jedan dan, Jens hoće da je poruši.
Zar ne želiš da je ostaviš da stoji nekoliko dana? Baš je lepa.
Kule moraju da padnu. Celog dana sam sedeo u parlamentu i naslušao se gluposti o posledicama eksploatacije nafte i gasa na životnu sredinu na severu.
Jensu pripada muka.
Ni o čemu drugom nisam razmišljao nego da dođem i srušim ovo.
Dobro, dobro, kaže Fvonk, ponekad staro drvo mora pasti da bi novo moglo da izraste.
Jens posmatra Fvonka.
U pravu si, kaže. Baš imaš pravo, baš. Tako je to. Kula se smesta mora srušiti.
Jens svečano odlazi i uklanja jedan od najnižih kapla štapića. Građevina se sukcesivno ruši na pod, prvo jedna kula i most, potom druga kula. Cela stvar traje dve-tri sekunde. Fvonk primećuje da Jens doživljava trenutak savršene sreće.
Premalo sam uništavao u svom životu, kaže Jens. Samo gradim i gradim. I sada sam se razboleo.
75) Da li ti je poznata srpska tradicija psovanja? pita Jens iznenada, usred noći, dok pravi prilično složenu kružnu građevinu inspirisanu Vavilonskom kulom. Popili su nekoliko čaša vina dok se svaki bavio svojim poslom i osetio, svaki za sebe, da je lepo imati nekoga s kim čovek jednostavno može da ćuti.
Ne, kaže Fvonk, moram priznati da mi nije poznata. Uopšte nije?
Ne. Opšte uzev imao sam malo kontakta s srpskom kulturom, moguće je da sam čuo za neku planinarsku turu u toj oblasti, ali nisam siguran.
O planinarenju ništa ne znam, kaže Jens, ali zaista mnogo psuju, to znam, živeli smo u Beogradu kada sam bio dečak, ne znam da li si to znao.
Ne, nisam.
To je lepo čuti. Ljudi često misle da o meni znaju više nego što zaista znaju, i to je jedan od problema kada je čovek na mom mestu.
Dobro, kaže Fvonk.
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Fvonk - Erlend Lu Empty Re: Fvonk - Erlend Lu

Počalji od Mustra Sre Jun 20, 2018 12:42 pm


No, nastavlja Jens, Beograd, čuvam tople uspomene na taj grad, dobri su to i jaki ljudi, imao sam i dadilju koja mi je bila veoma bliska.
Jens se zaustavlja, očigledno dok razmišlja o dadilji, sa setom, kako Fvonk doživljava tu pauzu.
Ali je psovanje, kaže, veoma grubo, da se pažljivije izrazim. Pre nego što se dogodilo ono nepojmljivo, skoro da uopšte nisam razmišljao o psovanju, kao ni prvih nedelja koje su usledile, tempo je bio tako intenzivan, a imali smo i podršku, dok je Jabučarki pošlo naopako, ali su onda stvari počele da se menjaju, misli su polako ali sigurno počele da menjaju karakter, no ja to nikome nisam mogao da kažem, jer je raspoloženje bilo veoma dobro pošto nas je ono užasno zlo sve zbližilo. Sada ne prođe ni dan a da ne pomislim na psovanje, a kada sam to rekao lekarki, zamislila se, bilo je očigledno, ali ono što joj nisam rekao, jer bi se onda još više zamislila, bilo je to da sam počeo svakodnevno da pribegavam psovanju, u potpunosti za sebe, u sebi, dakle, haha, to nije trebalo da se desi. Počeo sam s time pre nekoliko meseci i prošlo je neko vreme pre nego što sam shvatio da sam to činio zato što sam iznuren, bio je to znak, razumeš li? Važno je osluškivati male znakove tela, godinama to nisam radio i nisam imao potrebe za tim, jer sam ionako delovao dobro, i sigurno sam bio u stanju nekakve ravnoteže, jer sam i bio dobro, mnogo rekreacije, znaš li, kako leti, tako zimi, a tu je i stabilan bračni odnos i složna porodica, i sve to, i u suštini sam bio pozitivan sve doskora, i angažovan i sve što čovek u svakom slučaju treba da bude, naročito ako je premijer.
Skrenuo si s teme, kaže Fvonk.
Jesam, kaže Jens, osećam da mi se ne žuri da ti opišem to psovanje, mislim, previše je gadno, a ne želim da dobiješ pogrešnu sliku o meni.
76) Svakako treba da se pridržavaš sopstvenih ograničenja, primećuje Fvonk, ali malo ide na živce to što si obigravao oko srpskog psovanja, a onda se povukao kada si stigao do poente. Onda je možda bilo bolje da si ćutao. Jens zamišljeno posmatra Fvonka.
Ne kažem da treba da mi otkrivaš više nego što želiš, kaže Fvonk, ali možda bi mogao da prestaneš da reklamiraš stvari koje deluju zanimljivo, pa da se onda povlačiš. Razumem, kaže Jens, razumem šta hoćeš da kažeš. Zavlači ruku u kapla kutiju i vadi šaku štapića.
77) Jens nastavlja da gradi i spušta glas, kao da je ono što će upravo reći naročito osetljivo.
Ako ću ti pričati o psovanju, moramo sklopiti nekakav pakt, kaže.
Pakt?
Da. Za ovih nekoliko nedelja postali smo prijatelji, na neki način, to se ne da poreći, ali ako treba da te odvedem do tog mračnog kutka moje unutrašnjosti, moram da znam da ti mogu verovati sa stoprocentnom sigurnošću. Fvonk nervozno klima glavom. Nije siguran da je čovek kome se može verovati.
Moramo dati ovom odnosu formalne odlike, nastavlja Jens.
Kako to misliš?
Moraš postati moj doživotni prijatelj, i ja tvoj.
Kako ćemo to izvesti? kaže Fvonk.
Znam samo jedan način, kaže Jens, da se pobratimimo krvlju.
Zeliš da se pobratimimo krvlju?
Moramo tako.
78) Dok napušta garsonjeru sledećeg jutra, Jens nosi sa sobom nekoliko kapi Fvonkove krvi u praznoj tegli džema, da bi je dao lekarki na analizu.
Ako se ispostavi da je sve u redu, kaže Jens, a ja se svakako nadam i verujem da će tako biti, obavićemo to kada budem došao sledeći put.
Fvonk klima glavom. Oseća da sve možda ide malo prebrzo, i nije siguran da je spreman da se veže na takav način, ali istovremeno žarko želi da ima pobratima.
To je na neki način još i više od prijatelja.
U tom slučaju moraš biti iskren sa mnom i ja s tobom, i ono što kažemo jedan drugom nikada ne sme procuriti izvan našeg kruga, kaže Jens.
U redu, kaže Fvonk.
Treba mi, naime, novi prijatelj, kaže Jens, već duže vreme osećam to, treba mi neko s kim mogu biti Onaj Drugi Jens. Imam dobrih prijatelja, nije reč o tome, ali ima stvari koje im ne mogu reći, jednostavno ne mogu, tokom godina stvaraju se šabloni, okviri, i prijateljstvo može postojati samo unutar tih okvira, bar se meni tako čini. Novi prijatelji su pak nešto sasvim drugo. Tada se svašta može desiti. A ti Fvonk, upravo ti, možeš biti ta osoba. Ti možeš biti moj novi prijatelj.
Najlepše hvala, kaže Fvonk.
Dokle god ti je krv u redu, treba napomenuti.
79) Sledećih dana Fvonk sluša svoju klavirsku muziku i neiscrpno slika. Cela fioka je puna fraktalne nekulture. Takođe, pije daleko više vina nego što smatra prihvatljivim i on sam, a kamoli trudnice. Plaši se sopstvene krvi. Šta ako lekarka nađe nešto nečisto u njoj. Ko zna šta se sve krije među krvnim zrncima posle svega što je doživeo? Uopšte nije trebalo da daje krv. Sigurno će izgubiti svog novog druga, a njihovo prijateljstvo je još u početnoj fazi. Smatra da je to nepravedno.
80) U petak uveče Jens ulazi u dnevnu sobu. Izgleda ozbiljno i drži nešto iza leđa. Je li to krv? Hoće li vratiti Fvonkovu prljavu krv? Iznenada mu se lice ozaruje širokim osmehom i pojavljuje se boca šampanjca.
Nema u tvojoj krvi ničega što bi sprečilo moje i tvoje spajanje, kaže Jens.
Fvonk zatvara oči. Oseća toliko olakšanje da je na rubu plača.
Daj nož, kaže Jens, najbolje neki oštriji.
A šta je s tvojom krvlju? razmišlja Fvonk. Da li da pita? Ne. Više voli da se ovo desi. Ako Jens ima neke bolesti, i Fvonk želi da ih ima. Neka dođu, razmišlja. Ne dobija se novi prijatelj za džabe. Skoro niko ne dobija nove prijatelje tako kasno u životu, čak ni trudnice.
Zasecaju mesnati deo dlana, ispod palca, i priljubljuju ranice jednu uz drugu.
Tako, kaže Jens.
Prijatelji su do kraja života i zapušač šampanjca leti u vazduh.
81) Ružno je srpsko psovanje, kaže Jens nešto kasnije te večeri, gadno, moglo bi se reći. Ali istovremeno je maštovito i na neki čudan način skoro simpatično, jer govori mnogo više, Fvonk, od onoga što je uobičajeno, neverovatno mnogo više, i o onome ko psuje i u suštini o čitavoj egzistenciji, čini mi se, i to mi zaista pomaže, smiruje me, začudo, kao lek. Napravio sam nizove i nizove psovki. Koristim ih kao neku vrstu mantre. Imaju okrepljujuće dejstvo.
Fvonk napeto klima glavom.
Jebem ti mater, rekli bi na primer, kaže Jens, da ti jebem mater, mrtvu, i sve na sahrani da ti jebem, i familiju u prvom redu u crkvi, i drugi red, i osim toga neke iz zadnjeg reda, i popa još i više, i đakona i grobara, i psa što leži na stepeništu. I tako oni psuju.
Bože, kaže Fvonk.
Zar ne, kaže Jens, ume da potraje.
Bože, ponavlja Fvonk.
Uh, kakav svet, kaže Jens.
82) Po modelu srpske tradicije pravim sopstvene nizove psovki, kaže Jens, toliko sam daleko otišao. Nisam mogao to reći lekarki, znam da nije u redu i plaši me, to psovanje, rado bih ga se rešio. Na dugim sastancima desi se da ubacujem i izvesne političare i pravim duge nizove srpskih psovki, gde postepeno, ali ne isključivo, pominjem imena takozvanih oponenata, a možda najčešće onu koju nazivam Jabučarkom. Ali i druge. Takođe i nekoliko onih koji su na mojoj strani, da, čak i ljude iz sopstvene stranke. U meni se pojavilo nekakvo nestrpljenje posle onog užasa koji se dogodio, nemir s kojim ne uspevam da se izborim. Na sastancima gubim koncentraciju i hvatam sebe kako konstruišem najužasnije nizove psovki. Ono što sam ti upravo izneo je dečja igra u odnosu na one zaista ružne. Istrošen sam, Fvonk, ali zbog toga što je onaj hrišćanin mislio samo na sebe, ne mogu na bolovanje, moram da sakrijem očajanje u sebi i sačekam da prođe, i baš zato mi treba novi prijatelj, i drago mi je što smo se sada složili da ćeš to biti ti.
83) Raspričao sam se, u suštini umem da slušam, možda sam jednako dobar slušalac kao i govornik, pa ćeš drugi put ti pričati, a ja ću slušati, jesmo li se dogovorili? Fvonk klima glavom.
Idem da legnem. Laku noć, brate.
Laka i tebi noć, brate, kaže Fvonk. Nadam se da ćeš uspeti da zaspiš.
Verujem da ću uspeti, kaže Jens.
I mislim da bi trebalo da dozvoliš sebi da odspavaš malo duže, za promenu.
Misiiš li zaista?
Da, mislim.
Haha, da odspavam duže, smeje se Jens, kakva blesava pomisao, iskušavaš me, Fvonk, ko će upravljati državom dok ja spavam, jesi li razmišljao o tome, eh, baš si šašav.
84) Fvonk vodi Jensa na veliku Sl.1 turu. Telohranitelji ih prate na desetak metara udaljenosti. Jensu se dopada izbor trase i čestita Fvonku na odličnom razmišljanju. Ovo je Sl.1 u najboljem svetlu, smatra. Toliko je hladno da se trudnice ne usuđuju da izađu, Fvonk je dobro raspoložen i govori više nego obično. Govori o Terezinoj majci, koju je voleo, ali koja je umrla od ujeda ose. Nije ni znala da je alergična. Trebalo je manje od pola sata. Cap, i više je nije bilo. I govori o Agnes sa svim njenim hirovima i fobijama. To nikada nije bilo ništa više od platonskog odnosa. Tereza se fino izvukla iz svega toga s njom, i čovek zna šta ima, ali ne šta će dobiti, i to što je otišla kada je Fvonk izgubio žar, pokazuje da ga nikada nije iskreno volela. Jens sluša, baš kako je obećao, i postavlja nekoliko zanimljivih potpitanja, kao što se može očekivati od pobratima.
Čime se sada baviš? pita.
Fvonk okleva.
Da li još radiš u Višoj sportskoj školi?
Da, laže Fvonk.
Ali na bolovanju si?
Imam staru sportsku povredu, kaže Fvonk.
Ali dobro izgledaš.
Potišten sam.
Isto kao ja?
Da, na neki način.
Neko vreme hodaju ćuteći.
Jesi li Jens ili Onaj Drugi Jens, dok ovako idemo? pita Fvonk.
Sa tobom sam uvek Onaj Drugi Jens, kaže Jens. I takav sam samo s tobom. Nemoj to zaboraviti.
Jens se smeši u trenutku kada skreću ka Studenterhiti. Ovde je niska potrošnja i visoka štednja, kaže. Najbolja tačka od svih.
85) Dok jedu pomorandže na Vetakolenu, Jens ponovo tone u setu.
Čim se zaustavim, naviru misli, kaže. I psovanje. Naglo. Moram se neprekidno kretati. To je neka vrsta kletve. Možeš li biti malo određeniji, kaže Fvonk.
Jabučarka je verovatno u pravu kada kaže da je dobar rezultat prošlogodišnjih lokalnih izbora bio uslovljen talasom simpatije, kaže Jens. Bili smo direktno napadnuti. Ali vreme je prošlo i sada je opravdano posvetiti se svom strahu od nepoznatog. Postoje komešanja u narodu koja se ne daju zaustaviti. Jesi li video šta sve ljudi pišu, Fvonk? Tu je struja obrazovanih ljudi, zubara i intelektualaca i ovih i onih i, to što pišu... neverovatno je šta pišu. To da je poneko iz mase lak plen za manipulaciju i huškanje nije ništa novo, ali činjenica da se to sada širi na snage koje izgrađuju društvo potpuno me iscrpljuje. U vreme kada bi trebalo da stojim na barikadama i borim se protiv tog gnojnog čira snažnije nego ikada ranije, ja nemam snage. Osećam se slabim, Fvonk, nikada se nisam osećao tako nemoćnim i slabim.
Fvonk klima glavom i uzima Jensovu pomorandžu da oljušti poslednje ostatke kore. U ljuštenju je bio nastao potpuni zastoj.
Nemam nikakav mehanizam kojim bih se suprotstavio tom ludilu, Fvonk. Osećam se nemoćno, i kao što sam rekao, samo želim da spavam. I želim da odem na jug. Bez ikakvih dogovora i obaveza. Ali to ne smem javno da kažem. Jedno je što bi to bilo štetno za mene, s time mogu da živim, ali bilo bi štetno za čitav stranački aparat i vladu koju predvodim.
Mislim da treba da pođemo dalje, kaže Fvonk.
U pravu si, kaže Jens. Kretanje je rešenje. Uvek kretanje.
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Fvonk - Erlend Lu Empty Re: Fvonk - Erlend Lu

Počalji od Mustra Sre Jun 20, 2018 12:42 pm




86) Sudeći po njegovom lepom satelitskom satu, Fvonk je te nedelje prešao 135,47 kilometara na skijama, raspodeljeno na pet tura. Na povratku s jedne od tura, odlučuje se, po običaju, da svrati do Više sportske škole, ali u trenutku kada se približava, trudnice stoje ispred glavnog ulaza, okupila ih se čitava grupica da ga spreče da uđe, oseća, patroliraju ispred ulaza kao grupa štrajkača, s malim ženskim oružjem u rukama, ne žele da se nekultura zapati u obrazovnim institucijama.
Trudnice preteće gledaju Fvonka, i jedna od njih maše pesnicom. To je više nego što Fvonk može da izdrži. Trči kući sa skijama u rukama, tušira se, presvlači, drhti u svojoj stolici, tih kao bubica, čeka da padne mrak.
87) Večeri kada Jens nije tu postaju sve teže za Fvonka. Predaje se svojoj staroj samoći. Pije vino i bavi se svojim vodenim bojama. Slikanje koje je isprva bilo dobrodošla promena, poprima odlike manije. Jedne večeri mu se učini da je video malo krvi u svom izmetu, ali istovremeno pušta vodu i ne može biti siguran. Namesto toga prenosi taj prizor u svet akvarela. Fraktali nekulture mešaju se sa izmetom s nečim crvenim po sebi, mnogo je crvene i mnogo vode. Sve se sliva s papira.
88) Trudnice zovu telefonom da bi podsetile Fvonka da prate njegovo kretanje. Ništa ne govore, samo ćute, a onda naglo prekidaju vezu. Fvonk reaguje tako što spušta roletne.
89) Jedne večeri, kada Fvonk radi na naročito turobnoj slici, Jens se penje uz stepenice. Nosi kutiju sa šarenim kapla štapićima. Očigledno je bio na putovanju.
Prilazi i posmatra Fvonkovu sliku.
Šta ti to u stvari slikaš? Svaki put izgleda veoma slično. Slikam nekulturu, kaže Fvonk.
Šta je onda ovo ovde?
Pokazuje jednu tačku na slici.
Nekultura.
A ovi krugovi?
I oni.
Zanimljivo, kaže Jens. Pogodio si nešto u duhu vremena. Nekultura se širi. Zaista si u kontaktu s onim što se dešava.
90) Jens otvara svoje šarene kaple i započinje ambiciozan projekat. Čuje se zvono na vratima. Fvonk otvara. Telohranitelji samo žele da provere da li je Jens tu. Odlaze. Umireni.
Užasno je stresno to što uvek moraju znati gde sam, kaže Jens. Otići ću tako daleko da kažem da to smanjuje kvalitet mog života, prate me doslovno kuda god da pođem, možeš misliti koliko je to zabavno. Nije bilo tako ranije, tada sam vozio bicikl, takoreći kud sam hteo, ali sada svuda vide opasnosti, i sve se nadgleda, nadgledaju me čak i kada sam sa svojim pobratimom, i kao posledica toga postajem i suviše oprezan, a to je neizdrživo, ovde nosim veliku čežnju, Fvonk, udara se u grudi, ovde, čežnju, za slobodom, prvenstveno slobodom, Fvonk, a to je velika reč, pomisli samo šta su naši preci žrtvovali za našu slobodu, nisu to sitnice, a ja ipak nisam slobodan, teško je to shvatiti. Kada sam prošle godine bio u Kejptaunu, pustili su južnoafričku himnu za vreme jedne ceremonije, i ja nisam mogao zaustaviti suze, Nkosi sikeleli Afrika, pevao sam iz sveg glasa i bio je to moćan trenutak. Free Nelson Mandela, kažem. A i free mene.
91) Ne mogu zamisliti da još pet godina nosim tu odgovornost, kaže Jens posle nekoliko minuta tišine, deluje mi zaprepašćujuće, i nema dovoljno psovki na celom svetu, presušiće mi. Naravno, biti premijer je iskustvo koje je korisno imati, izgleda lepo na CV-ju, ali sada mi i tih godinu dana koliko je ostalo do izbora deluju nemoguće, a da ne govorimo o pet. Ako Jabučarka ne ostvari pobedu ni na sledećim izborima, i ako još budem morao da sedim u vladi, poludeću. Uostalom, već sam poludeo. Ali to samo ti znaš.
92) Jadničak, kaže Fvonk i sipa fam aktiv. Te nedelje nije uspeo da uđe u monopol jer su tamo trudnice stajale i mrštile se.
Situacija je zasad bezizlazna, ne znam šta ću, ne mogu se približiti samome sebi a da ne naškodim stranci, a time i vladi, a ne mogu raditi za dobrobit stranke i vlade a da ne naškodim sebi, dok u isto vreme tinjaju mračne sile u narodu. Lord Voldemor se vraća. Tako je to.
Sada već kukaš, kaže Fvonk.
Jeste, kukam, kaže Jens, kao i svi, moram i ja imati pravo da jadikujem. Možda tebi tako ne izgleda, ali ja se nalazim u nerazrešivom problemu. Ako sam bolestan, povrediću stranku, a ako se budem pretvarao da mi nije ništa, eksplodiraću.
Da li ti je pala na pamet mogućnost da možda sumnjaš u sopstvenu politiku, pita Fvonk?
U nju nikako ne sumnjam, imam bajnu politiku.
Da li je u redu sve što si učinio?
Skoro sve.
Šta je s Avganistanom?
Reci mi, da li ti glasaš za Crvene?7
Ne, ali treba da imam pravo da postavim to pitanje, nadam se da i vi to radite unutar stranke.
Ne mogu sada o tome da govorim, kaže Jens.
Šta je s novim naftnim bušotinama na severu?
Ne mogu.
Hoće li se bušiti ili neće?
Naravno da hoće, ali trenutno igramo malu igru u kojoj se pravimo da smo uzdržani i zabrinuti za našu lepu prirodu i prirodnu sredinu (Jensu pripada muka), ali jasno je da će se vaditi nafta, sve će se izvaditi, čak i ako to treba ja lično da uradim. Ne budi naivan, Fvonk, nema nazad, razvoj je reč koja obavezuje, mnogi to ne shvataju, a ima malo onih koji ne žele razvoj, a želiš li ti razvoj, Fvonk, želiš li ti razvoj i blagostanje?
Želim, u svakom slučaju do izvesne mere.
Eto, vidiš. Šikljanje nafte i njeno izlivanje isprva će ružno izgledati, ali na duže staze to neće naročito oštetiti prirodu, i Junas8 se slaže s time. Tamo gore je bušenje daleko održivije nego što mnogi misle, a prirodna sredina će se sasvim lepo snaći (pripada mu muka), prirodnoj sredini će biti superiška bez obzira na nas (opet muka). Čudno, kaže, reč priroda mogu izgovoriti a da mi ne pripadne muka, ali ne i prirodna sredina (još jednom muka), haha, gde je tu logika? To je bolesno, Fvonk, i ja sam bolestan i sve je bolesno.
93) Ali čekaj, kaže Jens, opet sam se raspričao o sebi, nećemo tako, Fvonk, moramo malo govoriti i o tebi, kako ti je protekla nedelja, pričaj mi o tome.
Nedelja je iskreno rečeno bila malo bez veze.
Baš mi je žao, kaže Jens, dakle nije se desilo ništa zanimljivo?
Ne, u suštini nije, mahom sam sedeo kod kuće.
Lepo zvuči.
Tja, a onda sam nekoliko puta bio na skijanju.
Ah, srećkoviću.
Da, pa, možda.
Obožavam skijanje, kaže Jens, obožavam.
Hteo sam i do monopola, ali su me trudnice sprečile. Jens ga pogleda.
Sprečile su te trudnice?
Da. I opšte uzev ponašaju se veoma preteće kad god me vide. A onda me pozovu telefonom i ćute. Samo dišu u slušalicu.
Slažem se da su trudnice nezgodne, kaže Jens, ali moraš se setiti da rade veoma važan posao. Održavaju sve u pokretu. Nas je šačica ovde u zemlji, znaš li, trebaju nam sva deca koju možemo dobiti.
Ali ipak, kaže Fvonk.
Jens klima glavom.
Jasno je da trudnice treba da se uzdrže od toga da prete drugim građanima, kaže, izgleda da smo im dali previše slobode. Možda smo ih razmazili.
Možda možeš da porazgovaraš s njima? kaže Fvonk, tebe će saslušati, znaš, pošto si premijer i sve to.
Da razgovaram s trudnicama? kaže Jens. Haha, ni za živu glavu.
94) Poslednji put kada sam se osetio sasvim slobodnim, kaže Jens, bila je 2010. Bio sam u Njujorku zbog nekih stvari sa UN, znaš da uvek ima nekih rezolucija i koječega, i onde smatraju da je lepo da se premijeri lično pojave, a ne da samo pošalju svoje ministre spoljnih poslova. Mi inače imamo veoma dobrog ministra, Junasa, on mi je na neki način i prijatelj, sposoban čovek, zastrašujuće je koliko ga vole, možda čak i više nego mene. Ali UN voli da se ponekad pojavi čelnik države lično i uveliča diskusije i odluke. To je donekle i razumljivo, sigurno se malo umore od svih tih ministara spoljnih poslova, ako shvataš šta hoću da kažem, to je naročita vrsta ljudi, znaš, naduveni, preplanuli i zalizani kakvi su. Ali na povratku kući desilo se nešto čudesno, sigurno se sećaš erupcije vulkana na Islandu?
Sećam se, kaže Fvonk, strašne su sile bile na delu. Bogami jesu, kaže Jens, zastrašujuće sile, ali ono što je bilo tako blagosloveno oko te erupcije bilo je što se pepeo raspršio po atmosferi tako da avioni nisu mogli leteti, i to je bilo kao poručeno, osetio sam, da, znaš li šta sam osetio, Fvonk, osetio sam da su mi molitve uslišene, da ima nečega tamo gore, neke sile, ne znam, ovoga ili onoga, što me je videlo i razumelo, tako je lepo biti viđen, i tako je fantastično kada se stvori prostor u kome se niko inače ne bi našao. Trebalo bi da čovek bude na nekom drugom mestu, ali biva sprečen, i onda se stvara poseban prostor, koji u suštini ne postoji, razumeš li, i u tom prostoru čovek je potpuno slobodan, potpuno i savršeno slobodan.
Razumem, kaže Fvonk.
Retko sam toliko ciničan kao što sam bio tog dana, haha, ne znam šta mi je bilo, ali sam iskreno rečeno došao do trenutka u mom životu kada mi se štošta smučilo, čeznem za samim sobom, da se pomalo pompezno izrazim, a takva čežnja spada u ono što jedan premijer mora zadržati za sebe, to ti je sigurno jasno.
Jeste, razumem, kaže Fvonk.
95) Dok sam sedeo na aerodromu i čekao, uhvatio me je neki đavo pa sam izvadio jednu elektronsku stvarčicu koju sam upravo bio nabavio.
Sećam se da sam to gledao na televiziji, kaže Fvonk. Upravo, kaže Jens, baš zato sam je i izvadio, znao sam da će to fotografi odmah slikati i da će novinari, ti psi, jednako brzo napisati nešto o mom zanimanju za nove tehnologije, nove medije i ne znam ni ja šta, a onda sam na Tviteru napisao nešto što je objasnilo situaciju, i kada sam se tako pobrinuo da moje prisustvo na aerodromu bude dobro dokumentovano i da svi kod kuće saznaju da sam nasukan, da ne mogu ni da se pomerim, i da to nije moja krivica, otišao sam tobož u toalet, tu sam stavio bradu i napustio aerodrom, a da me niko nije primetio.
96) Bilo je to božanstveno osećanje, Fvonk, haha, bilo je divno, mora se priznati, ukrao sam nekoliko sati za sebe, to mi se nije desilo mnogo, mnogo godina. Lutao sam sam tim velikim gradom, ulicama, osmehivao sam se od uva do uva i, kada je telefon posle izvesnog vremena počeo panično da zvoni, rekao sam svom najbližem kolegi da treba sve da ih umiri, da sam dobro i da treba da mi pošalju poruku kada se pepeo dovoljno rasprši da avion može preći Atlantski okean, to mu se nije dopalo, ljudi iz obezbeđenja su bili zabrinuti i očajni, objašnjeno mi je, ali uspeo sam da ih prevarim i nisam hteo da podlegnem pritisku, pa sam jasno naglasio da neću ni da ih čujem dok avion ne bude spreman da krene. Zar nisam dobro postupio, Fvonk, zar ne misliš da sam bio opak.
Jesi.
A onda sam lutao naokolo i mešao se s običnim ljudima, slušao sam nekog tipa koji je svirao na praznim kofama na ulici, dao sam mu nekoliko dolara, pa sam otišao na razgledanje Prirodnjačkog muzeja, imaju ogromnog kita, Fvonk, baš džinovskog, kao vagon metroa, morao sam da se nasmejem, koliki je, visi sa plafona, a onda sam kupio par retkih Dilanovih piratskih diskova od čoveka koji je stajao na ulici, doživeo sam ga kao nekog sasvim pouzdanog, iako je imao drugačiju boju kože od mene, mogli smo biti prijatelji u drugom životu, ako me razumeš, i imao je brata, jadnička, koji je sedeo u zatvoru, rekao mi je, pa je bio prisiljen da zarađuje dodatni novac za snahu i njeno troje dece od kojih je dvoje manjih imalo astmu, čini mi se, a njihov otac, brat, dakle, onoga s kim sam pričao, bio je u zatvoru zbog neke sitnice, ali kazna mu je bila duga i to je ostavilo utisak na mene, možeš i misliti, ljudi se muče tamo po svetu, ja živim tako zaštićeno, a tako je i s većinom Norvežana, dok je ljudima u inostranstvu zaista teško, to su stvari o kojima čitamo ili slušamo na vestima, ali videti to, Fvonk, videti sopstvenim očima, to je teško, ostavlja trag.
97) Nešto kasnije sam prošao pored nekih prostitutki koje su mi predložile da pođem s njima, mogao sam izabrati koju sam hteo i sve to, bile su prijatne i otvorene, i pored toga poprilično seksi, ali nije to moj stil, znaš, nije da nemam želju, ali to nosi toliko briga s sobom, ne volim da lažem, pa sam im se učtivo zahvalio, ali dopalo mi se što su me nazvale Big Boy, moram priznati, mada nisam hteo da odem dalje od toga, ja sam monogaman tip, Fvonk, ali mogućnost, samo osetiti mogućnost, da ako želim, mogu, da pred sobom imam izbor, to je bilo okrepljujuće, osetio sam se živim, a to mi se dugo nije desilo, da, veoma dugo, predugo. Šetao sam se cele večeri, osećajući da su svi koje bih sreo moji prijatelji, a kada sam se umorio, seo sam na klupu, i izgleda da sam zadremao, a to ne bi trebalo da se radi, shvatio sam, jer me je probudio policajac koji me je pitao da li je sve u redu, bio je sušta ljubaznost, ali ne smem da spavam na klupi, rekao je, i to mogu da razumem, ljude to zbunjuje, znaš, ne znaju da li si živ ili mrtav, nekih pravila se čovek mora pridržavati u metropoli.
98) S teme na temu, kaže Jens pošto je video samoga sebe na vestima. Često pomislim da nisam fotogeničan. Ljudi oko mene naravno govore da jesam, ali ponekad nisam sasvim siguran. Mnogi svašta pričaju ljudima koji su na visokom položaju, znaš li. Okružen sam aminašima. Mislim da odaješ dobar utisak na televiziji, kaže Fvonk. Izgledaš vitalno i sveže. Ako bih morao da napomenem nešto negativno, onda bi to bilo to s klimanjem.
Na šta misliš?
Vrlo često klimaš glavom kako bi istakao poentu, tako se bar čini.
Nije tačno.
Jeste, a pošto nije uvek naročito dobro usklađeno s onim što govoriš, ponekad deluje kao da je nekontrolisano. Naravno da nije nekontrolisano.
Sigurno da nije, ali odaješ dobar utisak, i to je suština. Jens ćuti. Mršti se na Fvonka i zubi mu škrguću.
Misliš da sam dosadan? pita, misliš da sam dosadan čovek?
Ne, nikako, jasno je da to ne mislim.
Misliš, misliš, kaže Jens, misliš da sam sposoban, ali u suštini bezbojan.
Ne, kaže Fvonk.
Misliš da sam pitom tip iz bogatog kraja kome je sve bilo dato na tacni i koji nema kontakta s narodom, to ti misliš.
Odakle ti sad to, kaže Fvonk, uopšte ne mislim tako. Drag si mi.
Jasno je da to moraš da kažeš, kaže Jens, ali sam siguran da u suštini misliš da sam velika dosada.
Fvonk želi da se pobuni, ali Jens podiže ruku, neće ni da čuje, ispija čaj do kraja i ustaje.
Dobro, kaže, ja ovde sedim i otvaram ti srce, i šta dobijam za uzvrat? Ako tako stoje stvari, ja ne mogu više, i onda više ne možeš biti moj novi prijatelj.
Silazi dole, lupa vratima.
99) Fvonk je iznenađen, zbunjen, ne može da shvati ovakvo ponašanje. On, Fvonk, nije potkovan iz psihologije, nije čitao stručnu literaturu o tome šta se sve može kriti u dubinama lavirinta ljudskog mozga, Fvonk se razume u sport, u istoriju sporta, ne u ljudsku psihu, davno je načinio taj izbor, ništa se više ne može uraditi tim povodom. Ali ne dopada mu se ono što se upravo desilo. Što god da je bilo, svakako nije napredak u Jensovom i njegovom odnosu. Problemi su bili neizbežni, Gospode, deprimirani premijer u garsonjeri, cela stvar je osuđena na propast. Posumnjao je na najgore već kada se pojavila žena u pantalonama, isto kao kada je primetio da kolege iz Rekreativnog društva govorkaju i sašaptavaju se po ćoškovima, osetio je nemir, ali nije shvatao šta to znači. Nekultura ima mnogo lica, čovek se nikada ne može opustiti, a osmeh nije uvek nužno osmeh. Fvonk se oseća nezrelim i izmanipulisanim, kao dete, ja sam dete koje je samo u kući, razmišlja, dok slika akvarel-fraktal iz pakla.
100) Iste noći, u sitne sate, čuje se kucanje na vratima, glasno, u ritmu koji se Fvonku čini nekontrolisanim i stoga blago zloslutnim. Ustaje, šta je sad, navlači kućni ogrtač i papuče, inače, pod je postao topliji otkako je država renovirala garsonjere, to je nešto što država očigledno ume, da gradi, država, dakle, ume da gradi, razmišlja Fvonk dok prolazi hodnikom, stiže do vrata i viče: „Ko je?“ ne bez ljutnje u glasu.
Ja sam, Jens, tvoj pobratim.
Fvonk ne želi da otvori, ali otvara, premijer je na vratima, uprkos svemu, vlasti su to.
Jens ga grli.
Oprosti mi, kaže. Nisam mogao oka da sklopim, jesi li ljut, ne znam šta me je snašlo, možemo li zaboraviti na ono što se večeras dogodilo?
Fvonk se oslobađa zagrljaja i dugo gleda u Jensa.
Dakle priznaješ da si bio nerazuman?
Da, da, bio sam, sasvim nerazuman, uzrujao sam se zato što si rekao da nekoordinisano klimam glavom, i onda sam ti pripisao stavove koji nisu tvoji, sve je moja krivica, ne radi se o tebi, već o meni, nisam pri sebi i govorim i ono što ne želim da kažem, nije to dobro.
Ne, uopšte nije dobro, kaže Fvonk, trebalo bi da uzmeš bolovanje.
Upravo to ne mogu da uradim, kaže Jens, i tu je srž čitave moje dileme, sada vidiš s čime se mučim, zar to ne budi tvoje sažaljenje?
Da, budi, kaže Fvonk, donekle, u svakom slučaju.
Jensu podrhtava donja usna.
Jesmo li opet prijatelji, kaže, jesi li i dalje moj novi drug? Dobro, jesam, kaže Fvonk, ali ne želim više takvo ponašanje.
U redu.
I, nekontrolisano klimaš glavom kada govoriš na televiziji.
Znam, kaže Jens.
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Fvonk - Erlend Lu Empty Re: Fvonk - Erlend Lu

Počalji od Mustra Sre Jun 20, 2018 12:42 pm



101) U ponedeljak kasno uveče ponovo se čuje kucanje na podrumska vrata. Fvonk ustaje, sada već uvežbanije, kao novopečeni roditelj koji je naučio na lak san, na oprezu za zvuke iz dečje sobe.
Sanjao sam tako čudan san, kaže Jens dok stoji u podnožju podrumskog stepeništa.
Nisam znao da si tu i ponedeljkom, kaže Fvonk.
Obično nisam, kaže Jens, ali mi je trebalo još malo vremena za sebe, nisam bio spreman da se vratim u stvarnost.
102) Sede za kuhinjskim stolom, čaj je poslužen i Jens drži šolju obema rukama, pomalo kao devojka. Da ti ispričam, kaže, sanjao sam da treba da mokrim i video sam malo krvi i tkiva, neku vrstu mehura, kako izlazi iz vrha penisa, izgledao je ružno i nisam hteo da ga moja žena vidi, pa sam ga izvadio, lagano, i s njim izvukao mokraćni kanal, već tu je bilo nečeg uznemiravajućeg oko cele stvari, ako me razumeš, osetio sam nemir, da se tako izrazim, držeći sopstveni mokraćni kanal u rukama, proverio sam da moja žena ne gleda, pa sam sve to bacio u malu kantu u kupatilu i osetio olakšanje. Ali kasnije, kada sam osetio da moram da mokrim, shvatio sam da je to što sam uradio pogrešno, jer ako bih sada mokrio, urin bi završio svuda po telu, a to sigurno nije dobro, pomislio sam, pa sam se uzdržavao i uzdržavao dok nije postalo neizdrživo, i rekao sam ženi da idem na skijanje, ali namesto toga sam otišao u bolnicu gde je bilo prepuno, i kada sam jednoj sestri u prolazu pokušao da objasnim o čemu se radi, svi su se utišali i počeli da me slušaju, i svi su me prepoznali, a sestra je bila hladna i rekla je da to ne zvuči naročito ozbiljno, i da lepo mogu da sednem i sačekam, kao i svi ostali. U čitaonici se održavao festival na kome se prikazivalo nekoliko stotina studentskih animiranih filmova, hteo sam da ih gledam, ali nisam uspevao da se opustim, i zatim sam zaista morao da mokrim i pokajao sam se više nego ikad što sam bacio mokraćni kanal u đubre. Šta kažeš?
Baš čudno, kaže Fvonk.
Šta misliš, o čemu se tu radi?
Zaista ne znam, kaže Fvonk, možda nešto u vezi sa zdravstvom, ili s redovima po bolnicama.
Misliš li zaista?
Moguće je, u svakom slučaju.
Stvarno, do đavola, moram učiniti nešto s redovima po bolnicama, ali ima toliko mnogo toga, ne stižem sve.
Da, sigurno ima i previše toga na šta valja misliti.
Jeste, mogu to da potpišem. Ostali ministri imaju samo svoje resore, a ja imam sve, Fvonk, ceo spektar, unutrašnje poslove, i spoljne poslove i terorizam i ribe i ptice i zloupotrebu socijalne pomoći i prirodnu sredinu (pripada mu muka).
Imam sve, ponavlja, a sve je veoma mnogo.
Da, sve je mnogo, kaže Fvonk.
Ali takav san moram shvatiti ozbiljno, moram nešto učiniti, pozvaću ministarku zdravlja, odmah, evo, imam njen broj memorisan u telefonu.
Ane-Grete? Gde si, drugarice, hehe, ja sam. Čuj, znam da je kasno, ili rano, kako ko gleda, ali slušaj, pali su mi na pamet redovi po bolnicama, za ime boga moramo učiniti nešto tim povodom, mi smo najbogatija zemlja na svetu i sve to, ne može se tako, zar ne, odlično, ok, pričaćemo ujutru, first thing, što se kaže, slažem se, da, haha, mislim da će opozicija onda umuknuti, dogovorili smo se, ćao, ćao.
Jens pobedonosno gleda Fvonka.
Eto, kaže.
103) Te nedelje Fvonk uopšte ne izlazi napolje. Trudnice su počele da patroliraju po ulici, lukave su kao lisice, šalju jednu po jednu, u razmaku od po nekoliko sati, ali Fvonk ih je prozreo, shvata da ga drže pod prismotrom i odlučuje da se pritaji, što je moguće ređe prilazi prozoru, ne želi da im pruži zadovoljstvo da ga vide uplašenog, sada mogu da se pitaju, razmišlja, haha, sada proklete trudnice mogu da se pitaju.
104) Usred podneva neko zvoni na vrata i Fvonkova prva pomisao je da se pravi da nije kod kuće. To ne može biti niko drugi do trudnica. Zvono se opet čuje. I opet. Fvonk se šunja do ulaznih vrata i pokušava da proviri kroz vitraž. Nazire konture prilike koja ne deluje trudno, ali vitraž laže, nemoguće je videti ko stoji napolju. Dotična osoba primećuje Fvonkov nos i obraz koji su priljubljeni uz staklo i kuca po njemu dugim noktom. Fvonk oseća da je situacija ponižavajuća, ali ne više od drugih kroz koje je prošao, tu je negde na sredini. Shvata da se može izvući samo ako otvori. Na vratima je žena u pantalonama.
Vi ste?
Zašto ne otvarate kada neko zvoni?
Mislio sam da su trudnice.
Imate li neki problem s njima?
Ne. Ali mislim da ga one imaju sa mnom.
Nije dobro zameriti se trudnicama.
Znam.
Mogu li da uđem?
Šta želite?
Želim informacije o Jensu. Imam osećaj da ste se vas dvojica zbližili. Ranije mi je sve govorio, ali se zatvorio otkako je dobio ovu garsonjeru.
Kakve informacije?
Svakakve, u suštini. Moram imati sliku gde se trenutno nalazi, čisto mentalno, mislim, kako bih mogla poceniti u kojoj meri ga treba zaštititi od zadataka i putovanja u narednom periodu.
Fvonk razmišlja.
Šta dobijam za uzvrat?
Obično dajemo vaučere za kupovinu u Glasmagasineu9.Ili možete dobiti novac.
Fvonk ne odgovara.
A ako ne želite ni to, možda se možemo dogovoriti oko nečeg trećeg.
Uđite, kaže Fvonk.
105) Nekoliko večeri kasnije, Fvonk odlaže četkicu usred jednog fraktala i prekida Jensa u izradi izuzetno ambiciozne kapla konstrukcije koja deli sobu nadvoje. Prekjuče je dolazila žena u pantalonama, kaže.
Ko?
Neka od tvojih državnih sekretarki, ne znam kako se zove.
A, misliš na Helgu?
Verovatno.
Šta je htela?
Htela je informacije o tome kako si trenutno.
I šta si rekao?
Dao sam joj nekoliko nezanimljivih detalja.
Lepo.
A onda smo spavali zajedno.
Haha, oboma vam je to sigurno prijalo.
Meni jeste, u svakom slučaju. Potom sam nekoliko sati bio dobro raspoložen. Dogovorili smo se da opet dođe sledeće nedelje, da joj ispričam dalje.
Nisi rekao da smo se pobratimili krvlju?
Naravno da nisam. Izmišljao sam neke gluposti.
Lepo. Misliš li da treba da nastavim sve do plafona? Mislim da treba.
106) Jens se pojavljuje jednog utorka, uznemiren, iznenada je tu, u sobi.
Moram se negde sakriti, sutra pre podne je sastanak s poslanicima10, a ja ne mogu, Fvonk, zaista ne mogu, dobio sam spisak pitanja i to su sve same neprijatne teme, nacionalizam i kompjutersko praćenje, i sto đavola, a poslednjih dana se osećam sve krhkije. Moraš zvati Helgu i reći joj da imam temperaturu.
Ne volim da lažem, kaže Fvonk.
Nema tu šta, kaže Jens, gotovo je očas posla, a bonus je što možemo biti zajedno ceo sutrašnji dan, baš kao što to čine pobratimi. Nemaš valjda nekih planova?
107) Provode tiho veče zajedno. Pošto se završio potpuno kružan toranj od kojeg zastaje dah, Jens rešava ukrštene reči na sofi i s vremena na vreme traži pomoć. Ptica koja peva noću?
Koliko slova?
Četiri.
Sova.
Stvarno si dobar. Prvo sam pomislio na male ptice, a njih ima jako mnogo, Fvonk, ali naravno da je u pitanju sova. Ne volim sove. Podsećaju me na onu moju mudrijašku sovu-naočarku od koleginice, baš to je ona, Fvonk, među nama rečeno.
Ne kaže se sova-naočarka, kaže Fvonk.
Svejedno.
Kaže se zmija naočarka, ili kobra.
Ako hoćeš metafore moraš naći poznavaoca književnosti za podstanara. Ja sam ekonomista. I to dosta dobar.
108) Jens gleda Paradise Hotel11 dok Fvonk na brzinu muti omlet za večeru.
Žao mi je ovih mladih, kaže kada Fvonk dolazi s hranom. Izgleda da žive pod ogromnim stresom. Moraju odavati dobar utisak, živeti u stalnom strahu, stvarati savezništva na istoku i na zapadu, i uskakati u krevet s očiglednim idiotima. Skoro kao moj život. Samo što ja ne mogu osvojiti novčanu nagradu.
109) Misliš li da sam šarmantan, Fvonk? jesi, apsolutno.
Nisi iskren. jesam.
Nisi.
U najmanju ruku izgledaš kao neko kome se može verovati, li si bar tako delovao pre nego što si počeo da mi zvoniš na vrata usred noći i tražiš ženski čaj.
Više bi, dakle, voleo da je Junas premijer?
Mislim da treba da prestaneš da razmišljaš o njemu. Kako da ne razmišljam o njemu? Obuzima mi misli, ponekad i više nego Jabučarka, nju lako pobeđujem u borbi prsa u prsa, jer je uvek tako uvređena i uvek tvrdi kako joj se čini nepravda, pa u meni proradi neki đavo i u stanju sam da sve dublje i dublje zarivam bodež. Ali Junas se nikada ne vređa. Naoružan je do zuba, Fvonk, i izuzetno pametan, ima sve, on je nindža, mogao bi nositi dugme za aktiviranje atomske bombe u džepu, a da se to na njemu ne primeti. Opet bi se smešio jednako široko i naveo te da se i ti nasmeješ i pomeriš obaveze samo da bi bio u njegovoj blizini.
110) Gledaš li pornografiju na internetu, Fvonk?
Ne.
Nikad?
Ne.
Duga tišina.
Ni ja, kaže Jens.
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Fvonk - Erlend Lu Empty Re: Fvonk - Erlend Lu

Počalji od Mustra Sre Jun 20, 2018 12:43 pm



111) Malo pre nego što će sastanak s poslanicima početi, Fvonk poziva Helgu. Jens se nervozno šeta u pozadini. Ćao, kaže Fvonk, kako si? Samo sam hteo da ti prenesem, kaže, da Jensa danas boli grlo i da nije u stanju da prisustvuje sastanku, nažalost. Veoma mu je žao, moram priznati. Ne, ne može da govori, praktično nema glas. Važi, hvala, hoću.
Kaži i da me boli noga, šapuće Jens.
Boli ga i noga, kaže Fvonk, hramlje po kući, jadničak. Osim toga sam i na ivici da dobijem holandsku bolest12, kaže Jens ali to ne moraš da joj kažeš.
Fvonk spušta slušalicu.
Treba da te pozdravim i poželim ti brz oporavak.
Je li išta posumnjala?
Mislim da nije.
Jens oduševljeno pljesne rukama.
Slobodan dan, kaže Jens plačnim glasom. Slobodan dan! Ne mogu da verujem.
112) Fvonkov mali crveni japanski automobil juri na jug, kroz Estfold. Telohranitelji sede ispred, a Jens i Fvonk pozadi. Jens je stavio bradu, i osim toga plavu kapu koju je pozajmio od Fvonka. Nosi i naočare za sunce. Jens hoće u Švedsku, da kupuje preko granice, drhti od iščekivanja. Nikada to nije smeo da radi, ne može se tako, zvanični stav vlade je da bude zabrinuta zbog odliva trgovine, osetan je, govorimo o milijardama, Fvonk, kaže Jens, nije to sitniš, zamisli šta smo sve mogli uraditi s tim novcem ovde kod nas. Mogli smo sagraditi staračke domove i finansirati kampanje podrške za ovo ili ono. Koliko sam samo često sedeo u čamcu izvan Valera i posmatrao Švedsku, o, tu obećanu zemlju s jeftinim mesom i alkoholom i koječime. Čeznuo sam za ovim, Fvonk, i sada se ostvaruje, ali moramo to zadržati za sebe, zar ne, ni reči Jabučarki, to je najvažnije, potrebna je samo jedna fotografija mene u švedskom tržnom centru, i izgubili smo na izborima, jer bi Jabučarka prepoznala njenu pravu vrednost.
Usta su mi zapečaćena sa sedam pečata, kaže Fvonk.
Kad god inače pomislim na Jabučarku, setim se veštice iz Snežane, kaže Jens. One koja donosi fantastično crvene jabuke, znaš, to mi pomaže da prevaziđem profesionalnu distancu, tako da mogu da održim predstavu neprijateljstva. Čovek se s vremenom nauči takvim trikovima. Oduzeti čovečnost svojim neprijateljima može biti mudro i korisno, to tvrdi i Junas, iako je u principu i to pomalo nečovečno, ali ja nisam savršen, samo narod misli da jesam, a to nikako nije moja krivica.
113) Imaš li blutut u automobilu, Fvonk? Jer ako imaš blutut mogu da strimujem Dilana s mog mobilnog telefona.
Ne znam ni šta je blutut, kaže Fvonk.
Ok, nema veze, samo sam pitao u slučaju da ga imaš, baš sam dobio jaku želju da čujem malo Dilana, Don’t Think Twice, It’s All Right, na primer. Ta je najbolja, Fvonk, zar se ne slažeš?
Lepa je.
Veličanstvena je, eto šta je. Sviđa mi se poruka, da čovek ne treba da razmišlja dvaput, i da je sve u redu.
Da, oraspoloži čoveka.
Zar ne? Mislim da je utešno. Iako ja zvanično predstavljam stav da treba porazmisliti makar dvaput, moram tako, jer ako kažem da je dovoljno razmisliti samo jednom, šta misliš koliko će puta ljudi razmisliti?
Ni jednom?
Tako je. A onda nastaje haos. Strašno. Kao da već nemamo pune ruke posla.
114) Jens sedi sa svojom električnom igračkicom i čita o tržnom centru u koji su krenuli. Tri hiljade petsto mesta za parking, uzvikuje, neverovatno, i parking je besplatan, i čovek uštedi šezdeset posto na namirnice i trideset posto na ostalu robu, božanstveno, i vidi, čak su otvoreni i nedeljom, oho, kakva zemlja izobilja.
Stvarno, kaže Fvonk.
Mislim da je to napredno, kaže Jens, iako je naravno šteta za one koji moraju raditi dok drugi imaju slobodno, i baš zato se u Norveškoj protivimo prodavnicama koje rade nedeljom, ali ovo je druga zemlja, Fvonk, ja se ovde ništa ne pitam, zamisli, kakvo olakšanje. A ni ti. Ni o čemu ne odlučujemo. Volim ovo mesto.
115) Šta ćeš kupiti, Fvonk?
Nisam siguran, kaže Fvonk, možda neko meso.
Tako je, kaže Jens, da, meso, hoću da kažem, u suštini bi trebalo da jedemo manje mesa kako bismo očuvali prirodnu sredinu.
Pripada mu muka.
Ali šta sad, jedno pilence ovde ili onde, nije ni to valjda tako strašno. Ako ga ja ne kupim učiniće to neko drugi. I slaninu, Fvonk, u svakom slučaju, brdo slanine, i čokoladu, i silno želim da kupim duvan, mada više ne poznajem skoro nikoga ko puši, svi prestaju zbog gnjavaže onog hrišćanskog ministra, to je i pomalo tužno, a i veoma me, naime, zanima šta stoji u non-food odeljcima u supermarketima, ponekad se tu može naći pravo blago, Fvonk, čak i u Norveškoj.
116) Fvonk je i ranije išao u kupovinu preko granice, zajedno s Agnes, nekoliko puta, pa možda i malo češće. Volela je put i privlačile su je pristojne cene proizvoda bez glutena, kao i paprenjaci bez kumarina, ali otad se tržni centar očigledno proširio, beskrajno je veliki, nepregledan je, čini se Fvonku, i samo je umereno oduševljen time što ga Jens poletno odvlači iz prodavnice u prodavnicu, dok ih telohranitelji prate na diskretnom odstojanju.
Među nama, kaže Jens, trenutno neopisivo uživam, sjajno je biti u mogućnosti da se ide unaokolo kao običan čovek, Fvonk, biti kao ostali, na neutralnom tlu, haha, Švedska je neutralno tlo i u bukvalnom i u prenesenom značenju. I evo me, šećkam se tu i tamo, anoniman da anonimniji ne mogu biti, dok se ostali muče na sastanku s poslanicima. Kakva je gnusna zamisao taj sastanak. Samo muka i zamajavanje. Ali ovde nisam obeležen svojim teškim pozivom. Ovde sam ono što jesam, i ti si ono što jesi, i prijatelji smo, Fvonk, zamisli, zamisli šta sve možemo reći jedan drugom, mi smo u suštini najbolji prijatelji, barem se ja tako osećam.
I ja, kaže Fvonk.
U suštini bi trebalo da razgovaramo o tome koliko je sve skupo u Norveškoj, kaže Jens. U mnogome smo prekardašili sve granice. Dvanaest-trinaest kruna za litar mleka, zamisli to, dok je ovde upola jeftinije. I pogledaj ove lepe štipaljke, tako netradicionalnih boja, koštaju deset kruna, neverovatno, mogu biti poklon za Božič i sve to, jao, do đavola, opet sam počeo da razmišljam o novogodišnjem govoru, samo zato što sam pomislio na božićne poklone, baš glupo. I to sada kada mi je lepo. Možda u govoru treba da pomenem kupovinu preko granice, šta misliš? Da li bi bilo pametno priznati da sam i ja bio ovde, i da sam komplikovan kao svi ostali, ni manje ni više. I ja volim jeftino meso, mogao bih reći. Šta kažeš, Fvonk, i mogao bih reći da inože biti uzbudljivo kupovati preko granice i da sasvim dobro razumem one koji to rade. Kupovina preko granice je fascinantno iskustvo, samo po sebi, mogao bih reći, ali, moram istaći, to je isto tako i ekonomski problem koji bi svaki Norvežanin morao uzeti u obzir i dobro porazmisliti, možda se trgovina preko granice ipak ne isplati, na duže staze, dakle. Problem je što ljude nije briga za dugoročno razmišljanje, ne vole te reči, isto kao što ne vole reči prirodna sredina.
Jensu pripada muka.
117) Jens je kupio štipaljke živih boja, nekoliko pakovanja slanine povezanih dugom trakom, tri mlečna proizvoda, sezonu televizijske serije za koju je poprilično siguran da ju je Junas hvalio, oko kilogram gumenih bombona i pakovanje burmuta koje može ostaviti u kancelariji, razmišlja. Sigurno će nekad zatrebati, možda tokom pregovora, nekom namrgođenom sindikalnom glavonji ponestane burmuta, na primer, a onda, cap, Jens mu izlazi u susret, to će po svemu sudeći ostaviti iznenađujući i progresivan utisak, on sam ne koristi duvan, ali prihvata da drugi imaju tu slabost. Širina pogleda je često znak veličine, smatra lično, kupio je i termo-kesu koja bi trebalo da održi namirnice hladnima dok se ne vrate u domovinu.
118) Sada sva četvorica sede na klupi i jedu sladoled s čokoladnim pahuljicama, nedaleko od Klasa Olsona13 gde ljudi ulaze i izlaze u buljucima, kao da im život zavisi od toga. Fvonk i Jens sede na jednoj klupi, a telohranitelji na drugoj. Posmatraju ljude koji prolaze u hordama, nizovi Norvežana, neprekidna struja. Parovi s mlađom i starijom decom, jedno, dvoje ili troje, zatim bračni parovi u pedesetim godinama, grupe mladih, ima i mnogo novih sunarodnika, i starih ljudi, krcato je starijima, dolaze autobusima, brodićima, neki deluju umorno, možda su danima lutali da bi stigli tu, kao da je u pitanju nekakvo hodočašće. Jedan par izgleda kao da je u poslednjoj mogućoj fazi života, a ipak im je trgovina preko granice najvažnija.
Ko su ovi ljudi, mrmlja Jens, ne razumem, jesu li to moji ljudi, Fvonk, jesu li to moji glasači?
Zaista ne znam, kaže Fvonk, teško je reći.
Izgledaju potpuno isto kao i većina Norvežana, kaže Jens, ali zašto nisu u prirodi? Vreme je sasvim pristojno i ja se uvek odlučujem za prirodu kad imam slobodnog vremena, nikada za tržni centar, to što sam sada ovde je izuzetak, ali ovi izgledaju kao da su uvek tu, možeš li mi objasniti šta rade, pogledaj onoga, na primer, vidiš li ga, onoga s džemperom i bradom, liči na ljude koje obično srećem u prirodi, pozdravim ih u prolazu i onda pomislim kako smatraju da sam prijatan narodski čovek za koga moraju glasati na sledećim izborima, možeš li ga pitati zašto nije u šumi?
Ne želim to da radim, kaže Fvonk.
Moraš mi učiniti uslugu, kaže Jens. A kad ga već navedeš na razgovor, možeš i da ga pitaš za koga će glasati na izborima sledeće godine.
Ne želim, kaže Fvonk.
Slušaj ti njega, kaže Jens, ne želim, kakav si, zar misliš da ja trenutno želim da upravljam državom? Ne želim, tako je. Svi moramo dati doprinos, Fvonk, a osim toga biti pobratim je i obaveza, nije to samo prazna titula, ona donosi i nekakvu odgovornost. Ali stvarno, hajde sad, pre nego što ode.
Fvonk ustaje, zaustavlja čoveka u džemperu i s bradom, razgovara s njim i vraća se.
Šta je rekao, pita Jens, šta je rekao?
Rekao je da skoro nikada ne ide u prirodu i da misli da je prijatno doći ovamo, kupiti nekoliko sitnica, možda popiti kafu ako sretne nekoga koga poznaje.
Sve je to lepo, ali me ne interesuje to što kupuje sitnice, hoću da znam za koga će glasati.
Neće ti se svideti to što ćeš čuti, kaže Fvonk, ali glasaće za Jabučarku.
Jesi li ga pitao zašto?
Misli da je iskrena i da se drži svojih reči, a tu je i ono s imigracijom.
Jens se dramatično hvata za srce.
Kao da mi je neko zario bodež, kaže. Pomislio sam da je baš moj tip, mogli smo biti prijatelji, on i ja, a on odlazi i glasa za najprljaviju stranku od svih. Neverovatno. Kakva izdaja. Ali vidiš li onu tamo, ta je moja, osećam to u srcu. Pitaj je, Fvonk, pitaj je, požuri.
Fvonk pita.
Opet Jabučarka.
E, u to već ne mogu da poverujem, kaže Jens, mora da si pogrešno čuo.
Jabučarka, ponavlja Fvonk.
A šta je s onim tamo, onda, on je iz naše ekipe, garantovano, to može da vidi svaki idiot, pitaj ga, molim te Fvonk, važno mi je.
Fvonk to nerado čini, ali ipak čini, želi da umiri svog prijatelja, ne može se biti prijatelj samo s nečijom vedrom stranom, kao što je mislila Agnes.
I on glasa za Jabučarku.
Pobogu, kaže Jens, je li moguće, mislio sam da imam bolji nos za takve stvari, zaista sam mislio, zar ja toliko pogrešno procenjujem ljude?
Nemoj toliko da se uzrujavaš, kaže Fvonk. Ima dovoljno ljudi koji glasaju za tebe, samo trenutno nisu tu. Priznajem da je ovaj takozvani narod za mene sve veća misterija, ne razumem ih, razumeo sam ih ranije, ali sada sam potpuno zbunjen, ja predstavljam jednakost i solidarnost, oduvek smo se za to zalagali, ali i sama reč socijalizam je teška u tako bogatoj zemlji kao što je naša, zato je i ne spominjemo često, ali principi su ipak tu, u svakom slučaju manje-više, valjda to narod vidi, a sve do prošle godine stajali smo zajedno s ružama u rukama, ne shvatam. Šta dobijaju time što se predaju uticaju Desnice14, baš me zanima, deluje kao da se dure zato što još insistiram da imamo mesta za sve vrste ljudi, i možda takođe zato što mislim da nije svrsishodno potrošiti sav novac od nafte odjednom. Kakva su oni nezrela gomila ako je tako, gospode bože, valjda se može živeti s nekoliko rupa po putevima, no evo, postaraću se i za redove u bolnicama, sutra ujutru, čuo si me i sam, ja sam obučen za to, Fvonk, ja sam u krajnjoj liniji kao stvoren da pazim na naš novac, ali izgleda da ljudi to ne shvataju, i zašto svi ovi Jabučarkini nisu u prirodi, mora da ih ima na hiljade, roje se, pomisli na sve glasove koje imaju a tako ih bacaju. Priznaću da sam nekoliko puta pre nego što se desilo ono nepojmljivo pomislio da ću, u slučaju da se nešto zaista dramatično dogodi, moći da ponovo ujedinim narod, obraćao bih im se preko radija i televizije, imam sjajne ljude koji mi pišu govore, Fvonk, zaista sjajne, i onda bi me svi obožavali, kao što je to bilo u zlatno doba stranke u godinama posle rata, ali onda se desio onaj užas, za koji bih naravno voleo da se nije desio, i zaista smo se i ujedinili na nekoliko nedelja, ali onda su ljudi očigledno opet počeli da oklevaju. I još jedno mi nije jasno. Ta večita neodlučnost. Ja sam celog života glasao za istu stranku. Zar je zaista toliko teško odlučiti se jednom za svagda i držati se toga? Ali ne. Prave se ludi, a privlači ih Jabučarka, lagano ali sigurno, imala je svojih padova ali se nikada neće predati. Loše mi je, bled sam, osećam kao da će mi poći krv na nos, možda je to od sladoleda, jesmo li sigurni da je ovaj švedski sladoled u redu, trebalo bi da imam ličnog degustatora, je l’ i vas boli stomak, možemo li sada kući?
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Fvonk - Erlend Lu Empty Re: Fvonk - Erlend Lu

Počalji od Mustra Sre Jun 20, 2018 12:43 pm



119) Trudnice su malo popustile nadzor i Fvonk se usuđuje da izađe. Luta po prirodi donekle optimistično i hrabro, poprilično siguran da će cilj šetnje biti Viša sportska škola i da je naizgled nesvrsishodni smer u kome se trenutno kreće samo način da telo izabere najkraći put. On je fleksibilan čovek, smatra, važno je ne biti krut, već prilagoditi planove nepredvidivim promenama kojih je život pun, i koje čak deluju kao da su suština postojanja, nepredvidivost, nemir, ideje i postupci koji ometaju unapred utvrđeno. Bila je to dobra tura. Ali nigde ne vidi Višu sportsku. Gde li je nestala, razmišlja Fvonk. Mora da su je vlasti preselile.
120) Danas sam uspeo da zamrznem jedan projekat, kaže Jens kasno jedne večeri.
Lepo.
Volim zamrznute projekte, nastavlja. Tako nije bilo ranije. Tada sam imao inicijativu i tempo. Pre nego što bi moji saradnici završili s objašnjavanjem nekog problema, već bih imao rešenje.
Povređen si, kaže Fvonk.
Jesam, kaže Jens.
Takođe si i pod stresom, kao što je uvek slučaj sa premijerima.
Možda s izuzetkom Berluskonija, kaže Jens.
Moguće. Ali on koristi prostitutke.
Da, i ja sam to pročitao.
Ti si čovek koga je stres obuzeo do srži. Vidi se na tebi. Pod stresom si čak i kad slažeš kaple. Samo ređaš štapić na štapić, kao mašina. U stvari želiš da survaš čitavu građevinu u pakao.
U pravu si.
Trebalo bi češće da slušaš muziku. I da čitaš. Čitaš li? Čitam poslovne papire. Nekoliko kilograma dnevno. Izgleda da to ništa ne rešava.
Ne, ali to mi je posao.
I upravo te on uništava. Moraš čitati fikciju. I ne mislim na krimiće, iako i oni imaju svoju vrednost. U situaciji u kojoj si ti moraš čitati dela koja su napisali ljudi s velikim unutarnjim problemima, većina pisaca je takva, naročito oni koji ne zarađuju od toga što pišu, a ipak i dalje pišu, moraš čitati napaćene, Jens, one koji pišu zato što imaju velik unutarnji nemir, baš kao i ti.
Zar da trošim vreme na tekstove koji su ljudi prosto izmišljali? Ja se bavim svetom, Fvonk, zar nisi shvatio? Na fantazije ću traćiti vreme kada budem ostario.
Fvonk odlučuje da ne prokomentariše takvo ogromno nerazumevanje.
Šta je s poezijom?
Poezijom?
Čitaš li pesme?
Naravno da ih ne čitam.
Dakle jedini stihovi s kojima se susrećeš preko godine jesu himna i onaj proleterski starež?
Uglavnom.
Fvonk odlazi do police i izvlači knjigu, lista je, pronalazi stranu.
Sedi, kaže. Jens seda.
Nema vremena da stane, čita Fvonk
niti da vidi bilo šta.
Ljudi koje sreće
nikad ne primete ga.
Jens se nemirno meškolji u stolici.
Svuda mora stići.
Važna mu je brzina.
A što više postigne,
Sve više posla ima.
Sumrak se lagano spušta.
Zgrbljen nad štapom stoji
i pita: Šta je život,
kud odoše dani moji?
Odgovora nije našao.
Život prožive jureći.
Sreća ga je žurno pratila,
al’ ga nije mogla stići.
Jens ćuti. Guta pljuvačku. Pročitaj to još jednom, kaže. Fvonk čita.
121) Jens ćuti pošto je Fvonk zaklopio antologiju poezije. Ostao je bez reči. Fvonk odlazi do police i vraća knjigu na mesto, Agnes ju je od njega dobila za Božić pre više godina, ali je nije ponela kada je otišla, izgleda da nije bila dovoljno dobra za nju, baš kao što ni on nije bio dovoljno dobar.
Ko je to napisao?
Jan Magnus Bruhejm,15 kaže Fvonk.
Vrlo rado bih popričao s njim, kaže Jens. Želim da koliko sutra porazgovaram s njim.
Umro je.
Umro?
Da, nažalost.
Strašno mi je žao što to čujem.
Već dugo nije živ.
To je najlepša pesma koju sam ikada čuo, kaže Jens. Jeste, lepa je, kaže Fvonk.
Najlepša je, kaže Jens, koža mi je još uvek naježena, pogledaj, kao da ju je napisao za mene, za maloga mene. Da, kaže Fvonk, tako je ponekad s dobrom poezijom. Dođi da me malo zagrliš, Fvonk, kaže Jens, samo malo, treba mi da me neko zagrli.
122) Fvonk odvodi Jensa na sajam alternativne kulture u Lilestremu. Brada je na svom mestu i telohraniteljima ja rečeno da se drže na dobrom odstojanju. To je nešto što Fvonk nikada ne bi uradio u svom ranijem životu, ali nekultura ga je naučio da su ljudi zagonetka, i da može postojati nešto i izvan svakodnevnog, izvan materijalnog, ili čak unutar, ali tako da je i to obuhvaćeno istim pravilima koja važe za sve što je poznato i živo, samo što mi to uglavnom ne primećujemo, jer smo tako zauzeti i uvek nekud jurimo, i imamo more doživljaja koje treba zaboraviti i potisnuti. Probaju alternativnu hranu i gledaju Holanđane u belim odorama koji se kreću u ritmu pesme kitova. Jens nabavlja fotografiju svoje aure, i uz to dobija petnaest minuta njenog tumačenja. Saznaje da ima retku kombinaciju boja i da bi mogao da postigne što god poželi samo kada bi uspeo da se izvuče iz poteškoća koje tumač aura vidi da trenutno postoje u njegovom životu. Takođe dobija brošuru o kursevima za tumačenje aura, izmenu aura i transformaciju aura. Onda odlaze na predavanje o Stounhendžu. Danac s urednom bradom govori o tome kako kamenje koje čini tu prastaru formaciju vibrira, i da čovek, ako je sam i ako veoma, veoma pažljivo osluškuje, može čuti te vibracije. Jedna žena podiže ruku. Mislite li da se to stvarno može čuti, kao zvuk, dakle? Danac se osmehuje i kaže ne, možda ne može baš da se čuje, ali se zvuk nekako oseti. I žena smatra da je to sasvim u redu. Oseti se, pa da. To već razume.
Na povratku vozom Jens kaže da mu se povratila ljubav prema ljudima posle tog malog izleta u svet alternativnog. I oni imaju problema, kaže. Svako ima svoje muke, Fvonk. Nije samo meni teško. Ne, nije samo tebi teško, kaže Fvonk. Svima je teško. I meni je.

Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Fvonk - Erlend Lu Empty Re: Fvonk - Erlend Lu

Počalji od Mustra Sre Jun 20, 2018 12:43 pm


123) Jens pronalazi teško povređenu vevericu ispod prozora i dotrčava do Fvonka.
Moramo je zadržati, kaže on. Molim te, možemo li da je zadržimo?
Fvonk pregleda životinjicu. I ranije je viđao povređene veverice, jer ima dosta životinja po baštama u tom delu prestonice. Puls je slab.
Veverica ima teške povrede, Jens, neće preživeti.
Kakvi li neljudi to čine?
U pitanju je svraka, kaže Fvonk, sasvim sigurno svraka, ima mnogo svraka po kraju, lete svuda naokolo.
Jens se bori sa suzama.
I to se dešava u najbogatijoj zemlji na svetu, kaže stisnutih zuba.
Fvonk klima glavom i mala veverica izdiše u Jensovim rukama.
Ovo je strašno, kaže. Trebalo bi pobiti svrake, trebalo bi da mogu to da naredim, zar se ne slažeš? Mogao bih dati taj zadatak nezaposlenima.
Da, kaže Fvonk, trebalo bi porazmisliti o tome.
Onda bismo ih se otarasili jednom za svagda, kaže Jens.
Nezaposlenih?
Svraka.
A, da, kaže Fvonk.
124) Helga ponovo navraća. Fvonk pomalo nepovezano priča o Jensu. Osim ostalog pominje da je kupovina preko granice bila tegobna za njega, i da je često zabrinut zbog novogodišnjeg govora. Helga sluša i zapisuje. Onda se svlače. Posle toga je Fvonk toliko poletan da umalo da ne stigne do Više sportske škole. Da nije bilo jedne trudnice koja je stajala na trotoaru kraj stanice metroa, sigurno bi ponovo imao stalan posao. Siguran je u to.
125) U subotu u noć Jens leži na sofi s glavom u Fvonkovom krilu. Pet metara duga kapla verzija Kineskog zida zalazi u kuhinju.
Misliš li da činiš dovoljno da mi pomogneš u teškoj situaciji u kojoj se nalazim? pita Jens.
Ne znam.
Dešava li se da se zapitaš da li bi mogao više da uradiš? Ne.
Juče sam, inače, u hodniku naleteo na lekarku i zapitala me je kako sam. Rekao sam da mi je mnogo bolje.
Lagao si, dakle.
Jesam, ali ona je toliko slatka i pažljiva da je nisam mogao razočarati.
Sada, drugim rečima, moraš da se pretvaraš pred još jednom osobom.
Jedna osoba više-manje ne igra nikakvu ulogu. Muka mi je što sam izgubio pravac, Fvonk. Osećam se zabludelim gotovo u biblijskom smislu. Kada se treba snalaziti s toliko mnogo gluposti, ja više ne želim da učestvujem. Tako se osećam. Osim toga mi je dosta presvlačenja na zadnjem sedištu vladinih automobila i taksija. Dosta mi je letenja avionom, naročito do manjih mesta gde je došlo do obustave osnovne privredne delatnosti. Dosta mi je da širim optimizam, smejem se i bivam vedar, dok u suštini ovde unutra vlada mrkli mrak. Hvata se za grudi. Dosta mi je i plesanja sa starijim gospođama koje mi govore da se sećaju koliko je moj otac bio zgodan u svojim najboljim danima, i dosta mi je da večito imam neko mišljenje, dosta mi je da branim stvari koje je teško odbraniti, razbolim se od toga, Fvonk. Želim da vozim bicikl do posla i vodim jednostavan život, želim da ostanem malo duže na planini nakon što svi letnji gosti odu, ne tražim valjda previše, misliš li da je to nerazumna želja?
Ne mislim.
I hoću da odem na jug. Pobogu.
Zar tamo nema mnogo trudnica? pita Fvonk.
Na jugu? Nema.
Čuo sam da one odlaze onamo čim zatrudne.
To je gnusna laž. Trudnice moraju redovno da odlaze na kontrolu, a osim toga je najbolje i za zaposlenog i za poslodavca da rade što je moguće duže.


126) Fvonk primećuje da ga jedna žena u tridesetim godinama intenzivno prati pogledom u pošti. Žene u tim godinama obično se ne zanimaju za njega. Prošlo je mnogo godina otkako se to poslednji put desilo. Fvonk poprima važan izgled. Ispravlja se i pokušava da stvori utisak kao da za njega nije ništa neobično da bude u pratnji tridesetogodišnjakinja. Približava joj se, korak po korak, dok posmatra nasumične DVD diskove. Žena kucka po mobilnom telefonu i pravi se luda, ali se Fvonk ne da zavarati, znam ja šta ti želiš, razmišlja, podstaknut uspešnim sastancima sa ženom u pantalonama poslednjih nedelja. To mu je udarilo u glavu. Jedna mušterija ulazi na vrata koja gledaju ka stadionu Ulevol u istom trenutku kada druga izlazi na vrata koja gledaju na ulicu Ringvejen, i promaja koja nastaje nosi ženin miris u Fvonkovom smeru. Skamenjuje se pošto je osetio blagu notu trudnoće. Miris je sladunjav, sadrži znoj i lakric, pored većeg broja feromona iz vrtloga hormonalnih procesa trudnog tela. Fvonk susreće ženin pogled i iznenada mu sine da žena može biti u drugom stanju a da se to ne vidi. Hvata ga vrtoglavica. U svojoj naivnosti je mislio da ima neku vrstu uvida. Ali daleko od toga. Svet je nepredvidiv i opasan po život. Prekida svoju posetu pošti i brzim korakom ide ka kući, dok po ulici uplašeno i sumnjičavo posmatra žene u plodnom dobu. Pošto je najzad stigao, zamandaljuje vrata i spušta roletne.
127) Kasno uveče jednog utorka Jens je na telefonu. Ćao, ja sam.
Ćao, ćao, kaže Fvonk.
Pitaš se možda zašto te zovem telefonom, hoću da kažem, budući da to nikada ne činim, pa je već sama činjenica da ti telefoniram neobična.
Da, obično ne zoveš.
Ne zovem, kaže Jens, ali slušaj, opozicija je smislila neka užasna pitanja za sutrašnji sastanak s poslanicima, čini mi se nešto o Bliskom istoku ili Avganistanu, ili šta već, i iskreno ne mogu da učestvujem u tome. Ne mogu. Ja ne volim rat ništa više od drugih, Fvonk, možda baš suprotno. Tako da sam naterao Junasa da se postara za to, haha, malo neka se on ističe, svideće mu se to, sada je opet popularan, kako vidim u štampi. Pitam se zašto. Naravno da dobro izgleda, to mu se mora priznati, ali to se može reći i za mene. Možda ljudi vole to što se školovao u inostranstvu, misliš li da je toliko jednostavno? Ili što dolazi iz bogate porodice? I ja imam relativno dobro poreklo, ali to kao da se ne računa, i znaš šta, sve to me pomalo vređa, ne previše, nemoj pomisliti da mnogo razmišljam o tome, ali ipak malo, moram priznati, jer je nepravedno, i ja hoću da budem voljen, Fvonk, i neću da me vole samo kada su vremena teška, hoću da me vole svakodnevno, kao sada, kada je sve normalno, hoću da me vole zbog mene, Fvonk, zar je zaista toliko teško shvatiti to? Imam jednako veliku potrebu da budem voljen kao i Junas, možda i veću, šta on to ima što ja nemam, možeš li mi reći?
Ne mogu, kaže Fvonk.
Tako sam i mislio, kaže Jens, i ja sam sam svojevremeno napisao sjajan magistarski rad, sjajan, Fvonk, dobra ocena, najbolja, u stvari, ako ćemo iskreno. Ali izgleda da Junas ima nešto što se ne može iskazati rečima, a ja ne volim ništa što se ne može iskazati rečima, tada postajem sumnjičav, Fvonk, i nesiguran, otvoreno to priznajem. Postajem nesiguran i to veoma loše utiče na moje raspoloženje. Postajem destruktivan. Ponekad se čini da ljudi zaboravljaju ko je Junasa zaposlio. Ljudi su kratkog pamćenja. Da nije bilo mene, i dalje bi se vukao od mašine za kafu do svoje kancelarije u zgradi Crvenog krsta, jer neće biti da baš nisam imao i drugih ministara spoljnih poslova pri ruci.
Ne, kaže Fvonk, sigurno si imao nekoliko.
Tako je, kaže Jens, to mogu da potpišem, imao sam dug spisak, dobro, možda i nije bio dug, ali sam ipak imao spisak.
Siguran sam da si ga imao.
128) Ali nisam te zvao da bismo razgovarali o Junasu, kaže Jens, imam jedan predlog.
Dobro, kaže Fvonk.
Kad Junas preuzme sastanak, ja ne mogu da se šunjam u pozadini, kaže Jens, uopšte ne bi trebalo da budem u parlamentu, a ni u kancelarijama vlade, pa čak ne bi trebalo ni da sam u zemlji, moram biti u inostranstvu da bi moje odsustvo bilo opravdano. Poslanici jako paze na to, a ne mogu ni da lažem, ranije se čovek mogao izvući, ali sada su novinari postali toliko surovi, samo bi da nešto razotkrivaju i preturaju po sitnicama, pa sam uposlio jednog od mojih mladih saradnika, jednog talentovanog mladog gospodina, mada možda ne i naročito simpatičnog, ali bez obzira na to uspeo je da iskopa neki međunarodni sastanak čelnika država koji se održava u Budimpešti, sutra i u četvrtak. Pre samo nekoliko nedelja odbio sam da učestvujem u tome, ali sada ću ipak pristati, reći ću da sam porazmislio i da smatram da je sastanak toliko važan da sam morao promeniti svoj raspored kako bih mu prisustvovao, i sada ambasada onde radi punom parom, razmišljam, haha, nisu to očekivali, i jedan od mojih sastavljača govora trenutno radi na predavanju koje ću morati da održim tamo dole, samo kratko, nešto o porastu nacionalizma u Evropi, i o tome da moramo biti na oprezu i sve to, prosto i jednostavno, ali sam se pitao da li bi ti pošao sa mnom, Fvonk, zato te zovem, letim sutra ujutru i još ima slobodnih mesta u avionu, upravo sam proverio, ne mogu da ti platim put, ali te sigurno mogu prokrijumčariti u svoju hotelsku sobu, i onda možemo da popijemo po pivo, i malo se družimo, šta kažeš?
Ne znam, kaže Fvonk, ove je malo s neba pa u rebra.
Ma hajde, kaže Jens, ipak je u pitanju Budimpešta, to je super grad, Fvonk, super grad, piše u vodiču, i Dunav protiče kroz njega, sam Dunav, reka nad rekama, na neki način, on protiče i kroz Beograd, grad mog detinjstva, može se reći, a samim tim to je i reka mog detinjstva, jedina reka koja mi može nedostajati, Fvonk, kada bih mogao videti Dunav sa svog prozora, to bi stvarno bilo nešto, zamisli samo, ali to je, naravno, samo san, fantazija, nisam mislio da preduzimam nešto povodom toga, morali bismo ratovati godinama, naša vojska nije spremna za tako nešto, a i nema nas dovoljno, iako imamo veoma mnogo novca, da, da, ali ipak nije realno, ali otputovati onamo i malo ga pogledati ostvarivo je, na sreću. A i tamo imaju sasvim drugačiju kulturu kupanja, to sam pročitao u vodiču, pa ćemo se kupati, prijatelju, na toplim izvorima, hoho, zamisli samo.
Trudnice su počele da patroliraju po mojoj ulici, kaže Fvonk, pa ne izlazim baš bilo kad.
Baš šteta, kaže Jens, ali možda možeš izaći na baštenska vrata? Inače sam na sedištu 11A u avionu, kaže Jens, i postaraću se da 11B bude slobodno, požuri i rezerviši. Pa neka sastanak s poslanicima ide svojim tokom, ionako je skoro uvek izluđujući i dosadan, gnjavaža je to, Fvonk, sastanak s poslanicima je prokleta gnjavaža, to mogu da ti potpišem, Fvonk, ne, u stvari, bolje da to ne radim.
129) Fvonk ne uspeva da zaspi te noći. Previše je, razmišlja. Ne zna šta da radi. Tako je već više od pet godina. Prvo su ga dešavanja u Rekreativnom društvu učinila nesigurnim, pa onda Agnes, pa je potom kombinacija nesrećnih okolnosti spolja i u kući stvorila sveobuhvatnu mučninu. Sad su još iskrsle i trudnice. I Jens. Prijatelj. Najzad prijatelj, ali istovremeno i čudan prijatelj, jer prijatelji su obično na istom nivou, ali ovo prijateljstvo, ako se tako i može nazvati, nije u ravnoteži. Moram se izboriti za više prostora, razmišlja Fvonk, moram se izboriti za mesto, ali opasno je boriti se za mesto, poslednji put kada je to pokušao sve je otišlo do đavola. Više ne zna ni kud ide ni šta radi. I pri tom ga boli stomak. Neka vrsta zatvora. Ne može čovek takav da izađe pred premijera.
Cele noći leži, razmišlja i posmatra crvene brojke na plafonu spavaće sobe koje neprekidno prijavljuju da se spoljašnja temperatura spušta od 3,2 do 1,9 stepeni, pa se potom lagano opet podiže, i iz iskustva zna da se skoro ništa od onoga o čemu razmišlja noću ne može upotrebiti kada izađe sunce, zato pokušava da odbaci misli čim se pojave, uništava ih sistematski. Misli su kamenje, razmišlja, udara ih i udara maljem dok ih ne usitni u prah koji se može upotrebiti jedino za punjenje, na primer pri izgradnji puta. Fvonk gradi puteve cele noći, uzduž i popreko po krajoliku, veze se uspostavljaju i nanovo stvaraju tamo gde su nestale. Gradi put do Tereze i put do Agnes, put do trudnica, a na kraju gradi i put do Budimpešte. Topli izvori su presudili. Fvonk bi vrlo rado potopio svoje pometeno telo u topao izvor, možda će ga to pročistiti, razmišlja, ili imati bilo kakav drugi efekat, jer sve je bolje od ovog ništavila. Sati je nula pedeset četiri i mesto 11B je još slobodno. Fvonk klikće mišem na odgovarajuće polje. Pronalazi pasoš, kupaći kostim, patike, pribor za slikanje, pre nego što će izaći na baštenska vrata i za dlaku se prošunjati pored trudnica koje su sada počele da se oblače kao raznosači novina. Baš su snalažljive, razmišlja Fvonk, tako su đavolski strašne i snalažljive. I imaju život pred sobom. O, kako je to imati život pred sobom.
130) Jens se ozaruje kada Fvonk seda na 11B.
Došao si, kaže.
Jesam, evo me, kaže Fvonk.
Priljubljuju dlanove. Pobratimske ranice su zarasle. Fvonkić moj, kaže Jens.
131) Jens gleda kroz prozor. Evropa, kaže zamišljeno. Fvonk klima glavom.
Sinoć nisam mogao zaspati, nastavlja Jens. Samo sam ležao i psovao. Onda sam ustao, popio čašu vode i pokušao da razmišljam, ali nije išlo. Morao sam samo da legnem i nastavim da psujem.
Ja sam ležao i gradio puteve, kaže Fvonk.
Kakve puteve.
Obične, ovamo i onamo.
Putevi su važni, kaže Jens, i tuneli. I trajekti.
Ubrzo potom obojica tonu u san na sedištima. Glave im se dodiruju.
132) Razmišljao sam, kaže Jens dok se avion spušta ka mađarskoj ravnici, da ću morati nekako da opravdam tvoje prisustvo mojoj pratnji sekretara i savetnika. Ne mogu samo da kažem da sam poveo prijatelja. U ministarstvima ne postoji takav običaj. Smatra se da je prijateljstvo nešto što pripada slobodnom vremenu.
Tako je bilo i u Rekreativnom društvu, kaže Fvonk. Predlažem, kaže Jens, da te nazovemo duhovnim savetnikom.
Ali ja ni o čemu nisam sposoban da dajem savete, kaže Fvonk.
Kako da nisi. Dao si mi kapla štapiće i čaj i vino, slušao si me i pri tom me vodio na Sajam alternativne kulture. Ti si moj duhovni savetnik i to uopšte nije laž.
133) Ali je važno da ne izbiju govorkanja, nastavlja Jens. Govorkanja?
Ljudi su veoma primitivni, kaže Jens, bezgranično, i nije potrebno mnogo, nekoliko sitnih nagoveštaja u pogrešnom smeru mogu biti dovoljni da upropaste dobru karijeru.
Ne shvatam šta hoćeš da kažeš, kaže Fvonk.
Jens se osvrće da bi se uverio da niko od njegovih saradnika ne prisluškuje.
Govorim o seksualnosti, kaže, na primer, dakle, samo kao primer.
I dalje ne razumem, kaže Fvonk.
Ako pristaneš da budeš moj duhovni savetnik, kaže Jens, mora biti sasvim jasno da ti, hoću reći, da na primer nisi, ne, to baš zvuči grubo, ali ljudi su grubi, pa, mislim, ono što hoću da kažem jeste da bi bilo lepo, i praktično, u stvari, ako ne bi imao drugačije seksualne sklonosti od većine ljudi.
Ljudi imaju najrazličitije moguće seksualne sklonosti, kaže Fvonk.
Da, da, ali razumeš šta hoću da kažem.
Ne, kaže Fvonk, ne razumem.
Jesi li nastran?
Nekoliko puta sam spavao s tvojom državnom sekretarkom, je li to nastrano?
Ne, ne, tako nešto se stalno dešava i spada u okvir onoga na šta je sistem naviknut.
Dobro.
I nema ničeg drugog što bi trebalo da znam?
Nema.
E baš mi je drago, kaže Jens, zaista mi je drago, a ni sa životinjama?
Ni sa životinjama, kaže Fvonk.
Ima li, opšte uzev, ičeg nečistog u tvojoj prošlosti što bi moglo iskrsnuti i naškoditi meni ili vladi?
Fvonk ne odgovara.
Preformulisaću pitanje, kaže Jens, jesi li uradio nešto, bilo kada u životu, odnosno planiraš li da uradiš nešto što može naškoditi crveno-zelenoj vladajućoj koaliciji, ako bi se otkrilo da si ti moj duhovni savetnik, to te u suštini pitam. Ne želim da razgovaram o tome, kaže Fvonk.
Ne želiš?
Ne.
To neće valjati, kaže Jens, to o čemu ljudi ne žele da govore može se ponekad pokazati kao problem. Bilo bi lepo znati o čemu je reč, samo onako u opštim crtama. Fvonk ćuti.
Da se igramo pogađanja? pita Jens.
Fvonk odmahuje glavom.
Hajde ipak, kaže Jens, nemoj biti tako uštogljen, ja sam prema tebi otvoren i mislim da bi zaista trebalo da i ti budeš iskren sa mnom.
Ne volim pogađalice, kaže Fvonk.
Brzo ću ja pogoditi, kaže Jens, vrlo sam bistar, naime, i svojevremeno sam dobio odličnu ocenu na magistarskom radu.
Fvonk uzdiše.
Počinjem, kaže Jens. Nije, dakle, ništa sa seksualnošću, šta onda može biti, jesi li počinio neki zločin, fizički napad, jesi li pregazio neko dete kolima i pobegao? Jesi li prebio nekog rivala, počinio psihičko nasilje ili naterao nekoga da jede pokvarenu hranu? Jesi li prodavao nedozvoljene supstance ili oružje Trećem svetu? Izbegavao poreze? Životinje, nešto sa životinjama, jesi li mučio životinje, ili iskoristio neku, na primer ovcu, na nekoj od tvojih planinarskih tura? Znam da si upravo rekao da nisi, ali ljudi stalno lažu, znaš li, lažu beskrupulozno, ali ti, dakle, nisi lažov? Dobro. Možda pre govorimo o prestupu nego o zločinu. Klimaš glavom, aha, onda ne može biti mnogo strašno. Jesi li ulubio nečiji automobil, pa pobegao? Kraduckao po radnjama, jesi li jedan od onih što kraduckaju? Jesi li napakostio komšiji ili urinirao na ulici? Je li u pitanju nešto s radnim mestom?
Fvonk susreće Jensov pogled.
Tako, dakle, kaže Jens, shvatam, jesi li krao kancelarijski materijal ili koristio faks za privatne pošiljke? Ili možda govorimo o finansijskim malverzacijama?
Fvonk se nervozno češka po obrazu.
Znao sam, kaže Jens, malverzacije, dakle, aha! Ali jesi li sam to počinio, ili samo bio svedok? Haha, klasika. A o kojoj branši govorimo? Hajde, hajde, ionako ću otkriti pa mi bolje sam reci. Mlekare? Taksi? Vodovod?
Radio sam u Rekreativnom društvu, kaže Fvonk.
Tako, dakle, kaže Jens, tamo si radio? U stvari se i sećam da je tamo bilo nekog nereda, nešto s brojem članova, zar ne?
Fvonk klima glavom.
Ali nisi bio glavni?
Nisam.
Ali si znao za to?
I jesam i nisam, kaže Fvonk.
Jens ga posmatra, iznenada se uozbiljio. Dakle bio si umešan u nekulturu?
Fvonk okleva.
Ne valja to, kaže Jens. Nekultura nije dobra. Iskreno bi mi bilo draže da si iskoristio ovcu, naravno da je i to neprihvatljivo, ali je istovremeno toliko čudno i egzotično da spada u neku vrstu sive zone. Može ispasti zanimljiva priča iz toga. Ali nekultura, to je nešto sasvim drugačije, ona se lepi, ne nestaje, retko kad izađe zanimljiva priča. Ali nisam ja, kaže Fvonk, nisam ja bio kriv, ništa nisam uradio.
De, de, kaže Jens, svi to kažu, ali nisi, dakle, osuđivan ili pod istragom?
Nisam.
Onda ćeš videti da će sve to proći, kaže Jens, i ljudi će shvatiti da je nekultura sada iza tebe, ljudi mnogo šta razumeju, znaš, i sami se bave toliko čudnim poslovima da trunčica nekulture kod prijatelja ministara može imati neku vrstu utešnog dejstva. Zbog toga se ljudi osećaju kao da nisu sami, a to Norvežani vole. I možda me tvoj kontakt s nekulturom može načiniti narodskijim, Fvonk, to mi je veoma potrebno. Tako bar Junas kaže. I možda mi Jabučarka u suštini i pozavidi. Ti možeš biti veza s narodskom nekulturom koja mi daje ljudski lik. Zahvaljujući tebi mogu jednom nogom stajati na mračnoj strani, razumeš li, dark side mi nije dovoljno izražena. Moram biti nešto više od starog primernog Jensa koji nema kontakta s narodom. Sve to drugim rečima može biti pozitivno, Fvonk. Ti si narod i ja imam kontakt s tobom, i na taj način ti uzdižeš i mene i domovinu.
134) Pobratimi stoje na jednom od dva balkona hotelske sobe i posmatraju Dunav. Nije li divan? kaže Jens. Fvonk čvrsto steže ogradu od kovanog gvožđa u stilu secesije. Reka je ogromna. Sigurno je široka trista metara. Potpuno je zatečen. Šta ja sve ne znam, razmišlja, i šta još sve i ne znam da ne znam. Fvonk nije dobar plivač. Ako upadne u Dunav završiće u Crnom moru i mediji će sigurno spekulisati da mu je nekultura toliko pomutila razum, da je na kraju podlegao nagonu za smrću. Njegov odlazak će predstavljati još jednu ljagu na sećanju na Rekreativno društvo.
135) Jens započinje priču o evropskom nacionalizmu i opasnostima koje on nosi sa sobom. Preko noći i protiv svoje volje postao je kvalifikovaniji da govori o tome od većine drugih državnika. Sile koje vrebaju ispod površine, usamljeni vukovi koji se s vremena na vreme izjašnjavaju po opskurnim forumima na internetu, ali koji svoje najekstremnije stavove zadržavaju za sebe, baš zato što su svesni da su pod prismotrom. Šta sloga može učiniti protiv njih? Šta mogu škole? Kako svi možemo zaviriti u same sebe? Jedva da je razmišljao i o čemu drugom poslednje pola godine, i ne trebaju mu čak ni beleške da bi rekao prave stvari. Ali pomaže li to? Ne oseća se sigurnim i u tome je sam izvor njegove stalne iznurenosti i razočaranja.
136) Fvonk je odlučio da ode na džoging dok se Jens ne vrati. Ali čim izađe na ulicu hvata ga užas. Trudnice stoje na tramvajskoj stanici između hotela i reke. Nadgledaju pešački prelaz koji mora preći da bi stigao do parka. Gospode bože, razmišlja, postoji međunarodna mreža. Znaju gde je.
137) Fvonk se krije u hotelu. Tetura se po klasičnim dugim hodnicima hotela s vratima sa obe strane, liftovima i separeima sa starim sofama i cvetnim aranžmanima. Hodnik tri puta skreće za devedeset stepeni. Sve u svemu hotel odaje dostojanstven i ubedljiv utisak. Državnici su tu odsedali skoro stotinu godina, piše u hotelskoj brošuri, odluke su se donosile, pića su se pila, hrana se jela, tela su se spajala, sve su to zidovi upili. Liftom se može spustiti pravo do kupatila, i Fvonk bi se rado okupao, ali Jens ga je naterao da obeća da će sačekati, nije zanimljivo ako si se ti ceo dan kupao, rekao je Jens pre nego što je otišao, to moramo otkriti zajedno i podeliti iskustvo, inače nismo pravi prijatelji.
138) Popodne se Jens vraća. Izvini što dolazim tako kasno, kaže. Nedostajao si mi, jesam li nedostajao i ja tebi? Fvonk klima glavom stisnutih zuba.
Nisam mogao prosto da nestanem čim sam održao predavanje, kaže Jens. Bila je zakuska, pa diskusija, znaš kako to ide.
Ne, kaže Fvonk, ne znam, i ne želim da znam.
Jens ga gleda.
Jesi li ljut?
Odvodiš me u stranu zemlju i onda te nigde nema, i kada izađem na ulicu dočekuju me trudnice na straži, i izgledaju još strože od norveških trudnica, sasvim su nemilosrdne, toliko mi je misli prolazilo kroz glavu.
Zar te trudnice i ovde jure?
Uništavaju me, Jens, više nemam čime da se borim. Razumem te, kaže Jens, i moraš mi oprostiti što toliko dugo nisam bio tu, ali sada sam gotov.
Iznenada Fvonka preplavljuje bujica osećanja, kao da brana više ne može zadržati sve što se nakupilo, ali više nema kontakta sa sopstvenim suzama, već duže vreme ga nije imao, kao da mu je nekultura oduzela i taj ventil uz pomoć kojeg je ranije s vremena na vreme nalazio oduška za tugu.
Hoćeš li zaplakati? pita Jens.
Hteo bih, u suštini, kaže Fvonk. Ali ne mogu.
I sa mnom je tako, kaže Jens. Nemoguće je. Možda bismo mogli krenuti na kurs ili tako nešto kad se vratimo kući. Siguran sam da ima načina.
Fvonk Idima glavom.
Idemo sada na kupanje, kaže Jens.
Da, kaže Fvonk. Idemo.
139) U belim hotelskim bademantilima Jens i Fvonk ulaze u kupatila, velelepnost, balkoni, statue u ženskom obličju, od mermera, žamor kupača, ali prolaze mimo velikog bazena, do odvojenog dela, za muškarce, samo za muškarce, gde sunce igra po zidnom mozaiku i gde dve kitnjaste fontane sipaju vodu svaka u svoj bazen, jedan s temperaturom od 36 stepeni, drugi od 38. Jens se saginje i pije s mlaza koji izlazi iz lavlje glave na zidu, pušta vodu da mu teče preko glave i lica dok govori aaahhh, aaahhh, pogledaj me sada, sada sam Onaj Drugi Jens, aahhh!
140) Sede u vodi do grudi, kraj fontane u obliku lavlje glave i puštaju toplu mineralnu vodu da im teče niz leđa, ugođaj je neopisiv. Jens zatvara oči dok Fvonkov pogled besciljno luta po mozaiku i površini vode.
Tako je divno što trudnice ne mogu ući ovamo, kaže Fvonk, tako oslobadajuće i divno što im je zabranjeno, dugo se nisam osećao ovako opuštenim.
Baš tako, kaže Jens, posebna prostorija za muškarce je sjajna ideja.
141) Sede u tišini i prepuštaju se svojim bolovima.
Znaš šta? kaže Jens, pitam se da li smo možda otišli predaleko u Norveškoj, što se tiče jednakosti polova, kvotiranja i tako toga, mislim, tako je tipično za nas da preterujemo, dičimo se što smo radikalni, ali znaš li da ovde dole u Evropi nemaju pojma o čemu govorimo, često sam to doživeo, smeju nam se.
Stvarno?
Ako kod kuće hoću da budem s muškarcima, moram da odem u muški ve-ce, ali nije to isto, tamo nikada nisam osetio mir kakav ovde osećam. Trebalo bi da i kod kuće nabavimo ovakvo kupatilo, ne može koštati naročito mnogo, pobogu, puni smo kao brod, Fvonk, a i to s trgovinskim regulativama je nešto što mi je veoma davno palo na pamet. Proveo sam veći deo svoje jadne mladosti u brizi o tome kako najbolje iskoristiti novac od nafte, zamisli koliki sam davež morao biti, baš sam bio zapenio, jedva da sam i o čemu drugom govorio, neverovatno je kako su me ljudi istrpeli. Ali danas imamo novca, Fvonk, pare nam iz dupeta ispadaju, haha, je l’ se tako kaže, a ja ipak svakodnevno meljem kako treba da budemo umereni, stalno to ponavljam i ponavljam, ali znaš, počeo sam da sumnjam, možda to i nije u redu, možda treba da se rasipamo, da pravimo puteve i tunele, i milion jednokrevetnih soba po staračkim domovima, ali ja to ne mogu da kažem, sigurno me razumeš, ne mogu pogaziti svoju reč, Jabučarka tada nikada ne bi prestala da se smeje, a to ne mogu da podnesem, Jabučarkin smeh, Fvonk, to je poslednje što čujem pre nego što uveče zaspim, a onaj njen iskrivljeni, napadni kez koji mi se približava je poslednje je što vidim.
142) Dugo sede u toploj vodi. S vremena na vreme odlaze u sporednu sobu i potapaju se, kao što meštani to čine, u bazen sa hladnom vodom, potom se vraćaju u topli. Isparenja i zvuci ih ušuškavaju u neku vrstu lake šampanjske opijenosti.
Setio sam se sna od pre nekoliko dana, kaže Jens.
Mmm?
Tri godine sam pravio kolibicu od lišća i kitio je cvećem i koštunjavim voćem. Tri godine, Fvonk. A inače sam bio ptica, to sam zaboravio da kažem. Bio sam ptičica na Novoj Gvineji i skakutao sam po svojoj kolibici, sređivao je i spremao se za veliki trenutak, i došlo je par ženki, ali su samo odletele dalje. Kao da moja građevina nije bila dovoljno dobra za njih, ili možda one nisu bile dovoljno dobre za moju građevinu, radije bih to tako protumačio. Ali onda je došla još jedna ženka, i to je bila Jabučarka, kao ptica, uskakutala je u kolibicu i prišla mi. Posmatrala me je i nekoliko puta skakala ukrug oko mene, njuškala me, onda se iznenada okrenula i podigla rep, a ja sam se pripremio, i baš kada sam hteo da prodrem, odletela je, smejući se, svojim promuklim nikotinskim smehom. A ja sam ostao sam. Sav taj rad je bio uzalud. Ona je najobičnija namiguša, Fvonk. Trebalo bi da obavestim ostale predsednike stranaka.
143) Znaš li o čemu razmišljam, Fvonk?
Ne.
Pogodi.
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Fvonk - Erlend Lu Empty Re: Fvonk - Erlend Lu

Počalji od Mustra Sre Jun 20, 2018 12:43 pm


O novogodišnjem govoru.
Ne, za divno čudo nisam razmišljao o novogodišnjem govoru, već nekoliko dana nisam ni pomislio na njega, ali možda ću sada početi, samo zato što si ga pomenuo. Izvini, kaže Fvonk.
Dobro, ali ubuduće bi mogao malo više razmišljati o posledicama onoga što govoriš, i reči su dela, Fvonk, reči mogu da povrede.
Fvonk klima glavom. Jens ćuti.
Gde sam ono stao? pita na kraju.
Razmišljao si o nečemu.
Da, o svojoj kosi.
Dobro.
Da. Inače to nikada ne radim. A sad sedim ovde i razmišljam o tome.
I šta s kosom?
Razmišljam da je pomalo šteta što u Skandinaviji nije prihvatljivo farbati kosu kada počne da sedi.
Ali ti se dobro držiš takav kakav si.
Hvala, to je istina, kaže Jens, ali priznajem da imam sve veću i veću želju da je ofarbam, vidiš ovde, na slepoočnicama, izluđujuće je, zar se ne slažeš, i ti si dosta sed, više od mene u svakom slučaju.
Navikao sam se, kaže Fvonk.
Sigurno ću se i ja navići, kaže Jens. Ali sada govorim o onome što je objektivno privlačno, birače nije briga što ja prihvatam sopstveni proces starenja, samo hoće da imaju premijera koji je pametan i uravnotežen, i donekle mladolik i lep, i tada je kosa jako važna, tako ti je danas, Fvonk. Dopadalo ti se to ili ne, tako je danas. Ranije su premijeri mogli da izgledaju kako hoće, i mogli su se fotografisati u ružnim gaćama bez ikakvih problema, ali to vreme je prošlo.
144) Pogledaj Italiju, kaže Jens, tamo imaju sasvim drugačiji pogled na besramnost, svi učestvuju u tome, i samim tim se to prihvata na sasvim drugi način, niko ne misli da je neobično što Berluskoni farba kosu, a misle i da je u redu što se okružuje ženama koje bi po godinama mogle da mu budu ćerke. O takvim uslovima u Norveškoj možemo samo da sanjamo, Fvonk.
145) A kad smo već kod Berluskonija, čitao sam intervju s nekom ženom koja je provela noć s njim, bilo joj je plaćeno, dakle, sve je u redu u tom smislu, novac nije problem kada je u pitanju Berluskoni, ali je želela da razgovara s njim o nekom hotelu u koji je investirala, došlo je do zastoja u izgradnji zbog nekih nezgodnih ljudi iz lokalne vlasti, čini mi se, pa je bila u opasnosti da izgubi dobar deo svog novca, i htela je da o tome popriča s Berluskonijem, kako bi on povukao prave niti, i kako bi hotel, ili šta je već bilo u pitanju, dobio neophodne građevinske dozvole. Cele noći je imala uključen magnetofon u tašni, i snimak je kasnije izašao u javnost, i znaš šta, čovek bi pomislio da bi to okončalo karijeru jednog državnika, sati teškog dahtanja i stenjanja, a onda malo ćaskanja o zloupotrebi položaja kako bi pomogao materijalnu situaciju te žene, zamisli, to bi bilo štetno kod nas, u to sam svakako siguran, Fvonk, ni opoziciji ni takozvanom narodu te se ne bi dopalo, verovatno bih morao da napustim svoj položaj, u nemilosti, to je izvesno. Ali ne u Italiji, naprotiv, tamo ljudi misle da se treba ponositi premijerom s ofarbanom kosom koji je dovoljno virilan da provede celu noć s upadljivo mlađom ženom, očigledno dobro razumeju njegov instinkt i požudu, nije im nikakva misterija da moćan čovek koristi svoju poziciju i svoj novac da bi se malo proveo, shvataš li, mora da su Italijani više u kontaktu sa životinjskim, daju svojim željama oduška ako im odgovara, dok kod nas čovek ne sme ni kosu da ofarba, još manje da spava s bilo kime, svakako ne ako treba platiti za to, ne znam šta da kažem, ponekad je to neizdrživo, Fvonk, slažeš li se sa mnom, čovek ne sme ni da uzme bolovanje, ne znam, ja, iskreno ne znam, postaje neizdrživo.
146) Ja ne posedujem nikakve medije, ništa ne posedujem, čak ni neku malu radio stanicu, pa ne tražim sva blaga ovoga sveta, samo malo prostora Fvonk, malo prostora da mogu da dišem.
Mislim da se taj izraz ne koristi, kaže Fvonk.
Dobro, dobro, ali znaš šta hoću da kažem, malo lufta, ne tražim valjda previše, trebalo bi da jedan premijer može da napravi žurku, u svojoj vikendici, na primer, nekoliko puta godišnje, s đakuzijem i šampanjcem i poznatim ličnostima koje bi navraćale, i sa ženama, naravno, različitih godina, shvataš li o čemu govorim ili se obraćam zidu? Odlično te razumem, kaže Fvonk.
Kad već imam moć, trebalo bi da imam i neke povlastice, zar ne?
Svakako.
Ako ih nemam, onda sam isti kao i svi ostali, samo što sam prinuđen da radim daleko više.
Reci mi, razmišljaš li da se razvedeš?
Ne, naravno da ne, kaže Jens, zašto me to pitaš?
Samo mi se tako učinilo.
To nisam rekao, samo razmišljam naglas, razvod, haha, samo bi mi još to trebalo, ne, ne, nikako.
Berluskoni se razveo.
Nije, žena ga je napustila.
To je valjda isto.
Ne, Fvonk, to je nešto sasvim drugo.
147) Pogledaj, kaže Jens i podiže ruke, sav sam se smežurao, a ti?
I ja, kaže Fvonk.
Onda smo pobratimi i po smežuranosti i po krvi, kaže Jens oduševljeno.
Grohotom se smeju dok se tuširaju, oblače bademantile i prolaze pored maserke u belom koja stoji kraj pulta na izlazu. Obojicu ih je spopao nekakav elan posle kupanja. Ni jedan ni drugi se dugo nisu osećali tako lakim. Penju se liftom do svoje sobe i smejulje se zato što je žena koja radi u liftu tako stroga i zato što joj je uniforma tako slatka i kičasta. A u skoro beskrajnom hotelskom hodniku Jens bez upozorenja kreće da trči. Juri dugim, visokim koracima, istura grudi i pušta ruke da vise sa strane i malo pozadi, bademantil se vijori. Fvonk mu se bez oklevanja pridružuje. Trče skokovitim, neobičnim koracima i Jens ispušta tih i zavijajući zvuk za koji nema pojma odakle dolazi. Trebalo bi da ga sada vidi Jabučarka.
148) Donose im obed i pivo u sobu, svako sedi na svojoj sofi iz šezdesetih i gledaju mađarsku televiziju. Jedan od državnih sekretara ulazi i pita da li Jensu odgovara da pređu program za naredne dane.
Nažalost, kaže Jens, ja sam na sastanku sa svojim duhovnim savetnikom a to se ne može ni prekinuti ni odložiti. Zar nisi rekao da će nam trebati celo veče, Fvonk? Jesam, kaže Fvonk.
I sutra prepodne?
Tako smo se dogovorili, kaže Fvonk.
Jens rezignirano sleže ramenima kako bi državni sekretar razumeo da to nije nešto što Jens može promeniti. Kad mačke nema, smeje se Jens od srca. Gde smo ono staii?
Nigde nismo stali, kaže Fvonk, mislim da ni o čemu nismo ni razgovarali.
Divno, kaže Jens.
149) Kasnije se Jens umara i leže da malo odrema. Hoćeš li me probuditi kroz pola sata?
Hoću, kaže Fvonk.
Moram malo da upravljam državom pre nego što padne mrak.
Mmm.
Tiho je u Jensovom delu malog apartmana i Fvonk se predaje svojim mislima, koje su iznenada malo manje mučne nego obično. Dugo leži i gleda televiziju, neki mađarski kviz koji naravno uopšte ne razume. U trenutku dobija želju da slika, ali taj nagon ne liči na uobičajenu želju, jer u sebi nema ničeg destruktivnog, i oseća da ako sada bude počeo da slika, neće proizvesti turobne fraktale, već naprotiv nešto što je nešto, predstavu nekog objekta, možda, ili čoveka, okreće se ka Jensu, nikada ranije nije osetio potrebu da naslika Jensa. Ali sada približava pisaći sto Jensovom krevetu, uzima pribor za slikanje i blok akvarel papira. Slika više verzija, s različitim bojama i osvetljenjem, ako odškrine vrata kupatila, na primer, traka blede svetlosti pada preko Jensovog lica stvarajući posebnu atmosferu. Usnuli premijer. To je prvi naslov. Ali pogrešan je. Usnuli prijatelj, tako će se slika zvati. Fvonk slika dok ne padne u san na sofi. Veliki delovi poda prekriveni su usnulim prijateljima koji se suše.
150) U tri sata posle ponoći Jens budi Fvonka, drmusa ga ljutito.
Trebalo je da me probudiš, kaže.
Zaboravio sam, kaže Fvonk, toliko sam slikao.
A morao sam da upravljam državom i sve to, kaže Jens. Da, baš bez veze, izvinjavam se, kaže Fvonk. Možda sada možeš malo da upravljaš?
Jens primećuje slike na podu. Podiže ih i posmatra. Zatim nežno pokriva Fvonka ćebetom.
151) Sat kasnije Jens ponovo budi Fvonka.
Šta je sad?
Desilo se nešto neobično, kaže Jens, nešto veoma, veoma neobično, pomalo je delikatno, ali sigurno nije tako strašno da se ne može razumeti u okvirima naše nauke. Može li da sačeka do jutra?
Ne može, dođi.
Sprovodi Fvonka do kupatila i pokazuje šolju.
Sedeo sam na ve-ceu i za promenu apsolutno ni o čemu nisam razmišljao, a kada sam ustao, bacio sam pogled u klozetsku školjku, stekao sam tu naviku, čuo sam da ako pluta, čovek uzima dovoljno celuloze, a ako potone nije tako, ne znam da li je to tačno, ali ostalo mi je, dobro, u svakom slučaju pluta, pa je u redu, ali me nešto drugo uznemirava.
Jens pometeno kruži po sobi dok to govori.
Hoćeš da pogledam, pita Fvonk.
Da, ako bi hteo, znam da mnogo tražim.
Nije problem, a na šta da obratim pažnju?
Samo mi reci na šta misliš da liči.
Fvonk odlazi do kupatila i gleda, misli da liči na sasvim normalnu stolicu, i to saopštava Jensu.
Ne, kaže Jens, pogledaj ponovo, pogledaj bolje.
Fvonk gleda pažljivije, odmahuje glavom.
Ne shvatam šta hoćeš, kaže.
Zar zaista ne vidiš na šta liči, evo glave, blago nagnute, s bradom, ruke sa strane.
Ruke? kaže Jens, ne vidim nikakve ruke.
Veoma su kratke, kaže Jens, što je i prirodno, ali ipak, i još nagoveštaj odore, s prevojem, dole, sa strane, i pozadi. Dobro, kaže Fvonk, kad kažeš, nije baš najjasnije, ali mogu se složiti, ako misliš da je važno, ti, dakle, smatraš da je u pitanju neki čovek.
Da.
Je li Muhamed?
I ja sam se toga isprva uplašio, kaže Jens, bio sam prestravljen od pomisli da bi to mogao biti on, ali onda sam bolje pogledao i sada mislim da je to Spasitelj. Sam Isus iz Nazareta, zar ne vidiš?
Meni baš i nije očigledno, kaže Fvonk, ali naravno neću odbaciti mogućnost da si u pravu.
Pljunuta statua s brda nadomak Rija, sam sam je video, i znam šta govorim.
Možda ima izvesnih sličnosti, dalje od toga već ne bih išao.
Jens teško seda na pod i naslanja se na kadu.
Kao da nisam imao dovoljno muka od ranije, kaže, uvek me iznova iznenađuje kako život ne prestaje da me bombarduje iskušenjima, nikada ni trenutka mira, ako nije jedno onda je nešto drugo. Čim se za promenu malo opustim, ne razmišljam ni o čemu i jurcam po hodniku, odmah mi utroba, teško meni, stvori obličje Isusa, nije pošteno.
152) Mislim da ne treba to da shvataš tako ozbiljno, kaže Fvonk.
Da ne shvatim ozbiljno, kaže Jens, naravno da shvatam ozbiljno, i to bi učinio svako ko bi proizveo minijaturnu skulpturu Spasitelja.
Moramo imati u vidu mogućnost da to možda nije on, kaže Fvonk.
Jeste on, kaže Jens, samo pokušavaš da me utešiš. To je lepo od tebe, ali ne rešava problem. Neko pokušava nešto da mi kaže. Ubeđen sam.
Ko u tom slučaju pokušava nešto da ti kaže, i šta?
Nisam pobožan hrišćanin, znaš, nikada nisam smatrao da religija ima veze s politikom, i to jako smeta izvesnim ljudima. Mnogi veruju da je onaj ko predvodi naciju dobio neku vrstu božjeg mandata ili tako nešto, to je naravno čista glupost i do sada mi je bilo lako da iznesem protivargumente, ali ako će moja utroba sada početi da proizvodi Spasitelja od ostataka hrane, moraću da se zamislim. Šta da radimo, Fvonk, moraš mi pomoći, šta sad kog đavola da radimo?
Fvonk hoda po kupatilu, ništa ga u životu nije moglo spremiti za situaciju kao što je ova.
Ne znam, kaže, šta bi ti uradio?
Kao prvo, kaže Jens, ovo ne sme da se pročuje, zamisli ako bi se pročulo, novinari bi mi nedeljama gacali po kanalizaciji, i bio bi to takav poklon za opoziciju, užasno, ne usuđujem se ni da pomislim, Jabučarka bi poludela od sreće, crveno-zelena koalicija bi se raspala, Kristin Halvušen16 bi umrla od smeha, ne bi bilo kraja, razumeš li. Ok, kaže Fvonk, moraćemo da pošaljemo fotografiju tvog Isusa nekom hrišćanskom autoritetu.
Ne, kaže Jens, bez fotografija, molim te, deca su me naučila da nikada ne pravim fotografije koje ne bi mogle izdržati naslovnu stranu VG-a17.
Nema drugog rešenja, kaže Fvonk.
153) Fvonk vadi pretpostavljeno Isusovo obličje iz šolje, polaže ga na akvarel-papir i fotografiše ga mobilnim telefonom. Zatim, uz pomoć Jensove impresivne kolekcije telefonskih brojeva, šalje sliku nekolicini ljudi za koje se može pretpostaviti da su autoriteti u toj oblasti. Who, if anybody, is this? glasi propratni tekst.
154) Ako ima nečega u ovome, moraću da preispitam čitav svoj život, kaže Jens pokunjeno.
Polako, kaže Fvonk. To je samo izmet.
155) U trenutku kada je Fvonk na ivici da ponovo zaspi, čuje Jensov obazrivi noćni glas sa drugog kraja apartmana.
Ej?
Molim.
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Fvonk - Erlend Lu Empty Re: Fvonk - Erlend Lu

Počalji od Mustra Sre Jun 20, 2018 12:44 pm


Veruješ li da postoji nešto više, mislim, nešto što nije isto što i mi, nego je veće i drugačije, i što nas možda sve vreme posmatra i pazi na nas?
Ne, kaže Fvonk.
Usledi duga tišina.
Ni ja, kaže Jens.


156) Fvonk se budi, a Jens leži u krevetu i čvrstom rukom upravlja državom. Razgovara na dva telefona istovremeno i piše na laptopu. Fvonk mora proći pored Jensovog kreveta da bi otišao u kupatilo i u trenutku kada želi da kaže dobro jutro, Jens podiže ruku i čini gest koji Fvonk tumači kao: Ne sad, zar ne vidiš da upravljam državom i, uostalom, ne želim da oni s kojima razgovaram otkriju da delim sobu s nekim ko je bio umešan u nekulturu. U pitanju je malen gest, ali skoro smrtonosan za Fvonkovo krhko samopouzdanje, oseća se kao jednokratni prijatelj, utroba mu se grči i nekoliko sekundi kasnije, prilikom svog jutarnjeg pražnjenja bešike, oseća kao da mokri krv.
Dobro, razmišlja, ako ćemo tako.
Trudi se da ne gleda ka Jensu dok izlazi iz kupatila, oblači se bez i najmanjeg zvuka i silazi da jede. Pronalazi kartu grada i počinje da planira dan bez Jensa.
Nije me briga šta taj uobraženko radi, razmišlja Fvonk, ako misli da sam impresioniran samo zato što ima uticaj i moć, treba da razmisli ponovo, mom životu je potrebna stabilnost, i dugoročnost, široka, otvorena prostranstva, razumevanje i uzajamnost. Poslednje što mi treba je neko ko me naziva prijateljem, a u suštini misli da nisam bitan. Ako Jens smatra da može da se ponaša kako hoće i da me čas naziva prijateljem i savetnikom, čas da me uopšte ne primećuje, e, onda me nije briga. Fvonk steže zube dok se šačica majušnih suza iskrada iz uglova očiju i kotrlja se niz obraze pre nego što će kanuti u čašu sa sokom od pomorandže i na vrh jednog od kroasana. A ja sam ga naslikao i sve, čak sam mu i fotografisao izmet. I tako mi zahvaljuje.
157) Tu si, kaže Jens veselo, zašto mi nisi rekao kud si pošao?
Fvonk odvraća glavu kako Jens ne bi video da je tužan. Druže, kaže Jens, šta nije u redu, jesi li tužan?
Fvonk ništa ne govori, ali suze naviru i mora stegnuti rub stola da bi disao.
Je li nešto u vezi s nama? pita Jens.
Fvonk steže zube.
Jesam li ja nešto uradio?
Fvonk klima glavom.
Je li zbog toga što sam morao da radim.
Fvonk ga pogleda.
Posle sam i pomislio, kaže Jens, da sam bio pomalo grub. Bio sam pod stresom, moraš mi oprostiti, ali upravljao sam državom, neko i to mora da radi. Ne mogu sve svoje vreme posvetiti sebi, koliko god da to žarko želim. Osim toga pomelo me je ono sa Isusom. U trenutku nisam bio baš najpažljiviji. Morali su me obavestiti o nekoliko događaja, na primer, dobio sam mejl o tome da je Junas zaista bio nagrabusio na sastanku s poslanicima, haha, to me je obradovalo, da budem iskren, ali ne smeš to primiti k srcu, ja sam neko drugi kada upravljam državom. Još uvek te jednako volim.
Nisi se poneo kao prijatelj.
Fvonkiću moj, kaže. Slatki moj Fvonkiću. Više nikada to neću uraditi. Nisam znao da si toliko osetljiv. Ali nekultura to ume da učini čoveku. Viđao sam to i ranije, u politici. Jesmo li ponovo prijatelji? Reci da smo prijatelji.
Ok, dobro, prijatelji smo, kaže Fvonk.
158) Je li ti neko, inače, javio nešto u vezi s fotografijom koju smo poslali?
Potpuno sam zaboravio, kaže Fvonk, nisam ni uključio telefon.
Uključi ga onda.
Fvonk uključuje telefon, ukucava pin kod i obojica sede u tišini dok telefon traži mrežu, čekaju, perlice znoja se skupljaju na Jensovom čelu i korenu nosa. Iznenada se čuje polifoni i preglasni zvuk i pojavljuju se izveštaji o čitavom nizu poruka i propuštenih poziva. Jens gleda Fvonka i hvata ga za ruku, steže ga, jako.
Prva poruka je od Karole Hegkvist18. Kaže: Ime Isus, lek nebesa, osvoji ljubav srca mog, u tom imenu nađoh spasa, spasit’ može samo Bog.
Fraze, kaže Jens.
Fvonk ide redom. Prethodni premijer hrišćanin piše da bi najradije izbegao noćne SMS-ove s bogohulnim sadržajem, a biskup Kvarme19 piše da će, ukoliko se to maltretiranje ponovi, otkriti ko je pošiljalac i pokrenuti pravni postupak, Vi ste bolestan čovek, piše.
Tačno je da sam bolestan, kaže Jens, ali očekivao bih da jedan čovek crkve ima malo više razumevanja. Mislio sam da takvi kao što je on imaju neku vrstu obaveze da pokušaju da se postave u tuđu situaciju.
Sigurno ima svojih muka, kaže Fvonk, kao i svi ostali, čovek nije automatski topao i pun ljubavi prema drugom čoveku samo zato što je hrišćanin.
To je tačno, kaže Jens.
Poglavar Anglikanske crkve kaže: Thank you for this most remarkable image of our Saviour, God bless.
Onda je Isus, kaže Jens, znao sam.
Čekaj, kaže Fvonk, vidim da je Inge Lening20 pokušao da pozove nekoliko puta. Predlažem da ga pozovemo pre nego što doneseš ishitrene zaključke. Lening je uostalom trezvenija osoba od većine ovih ostalih. Fvonk okreće broj, čeka, Jens mu gnječi ruku. Halo, kaže Fvonk, izvinite ako vas zovem u nezgodnom trenutku, ali zvali ste me jedanaest puta, jeste, ja sam poslao sliku, da, da, ne, jedan moj drug, da, ne, pustili smo vodu, sad je negde u Dunavu, ali šta mislite, stvarno, gospode, sigurni ste, dobro, da, ne, ne znam šta je jeo, da, da, ali šta to znači, ok, dakle ne treba da preduzima ništa naročito, u redu, da, razumem, mnogo vam hvala, do viđenja.
Fvonk spušta telefon na sto i ozbiljno gleda Jensa.
Šta je rekao?
Rekao je, kaže Fvonk, da je po hrišćanskoj ikonografskoj tradiciji ovakvo obličje daleko od Isusa, to nikako nije Isus. Sto posto.
Kakvo olakšanje, kaže Jens.
Ali, kaže Fvonk, istakao je da liči na Gavrila, arhanđela, toliko liči, kaže Lening, da nema nikakve sumnje da je to on.
Jens sedam-osam sekundi zuri ispred sebe, mračnog pogleda.
Drugim rečima, iskakio sam Gavrila, kaže pomirljivo.
Da, kaže Fvonk, sve ukazuje na to da jesi.
Ali šta to znači, kaže Jens, to mora biti znak ili tako nešto, primećujem da postajem veoma napet zbog cele stvari.
Lening je rekao, kaže Fvonk, da to deluje kao simptom koji ukazuje na veliki unutarnji nemir, koji bi se mogao ublažiti samo unutar crkve.
Stvarno je to rekao?
Da.
Teško meni. To je sasvim tačno. Imam veliki unutarnji nemir.
Eto, vidiš.
I biva sve veći iz dana u dan. Ali zar ništa ne treba da preduzimam? Šta je rekao?
Rekao je da se ništa ne može učiniti. Jednostavno to moraš prihvatiti kao činjenicu i naučiti da živiš s njom. Izgleda da se tako nešto dešava s vremena na vreme. Nije mu prvi put da čuje tako nešto.
Stvarno?
Izgleda. Nije delovalo kao da smatra da je to nešto preterano dramatično. Takve stvari se dešavaju.
Kakav svet.
Da. A ja sam mislio da je to samo pomalo neobičan komad izmeta.
Jens odmahuje glavom.
Neviđeno si naivan, Fvonk, dirljivo naivan. Ne bi ni sat vremena preživeo u politici.
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Fvonk - Erlend Lu Empty Re: Fvonk - Erlend Lu

Počalji od Mustra Sre Jun 20, 2018 12:44 pm



159) Jens računa da mogu otići do Budimpeštanskog zoološkog vrta pre nego što avion poleti za Oslo. Veoma rado bi se okružio životinjama, kaže. Jer dosta mu je ljudi. Nikad ne znaš šta će im pasti na pamet. Osim toga ima jaku želji da vidi jednu naročitu životinju. To je i više od želje, Fvonk, imam potrebu da je vidim. Imam tu potrebu već nekoliko godina, ali vrlo malo zooloških vrtova ima takvu životinju, i nikada mi ranije nije odgovaralo. Na metro stanici do zoološkog vrta Fvonk je manji od makovog zrna. Tri žene u plodnom dobu sede pravo naspram njega. Dve imaju zastrašujuće naočare za sunce, a treća sve vreme telefonira na mađarskom dok gleda u pravcu Fvonka. Očigledno je u pitanju zaseda. Naravno da će ga trudnice napasti dok je u inostranstvu. Vrlo profesionalno. To im mora priznati. Trudnice svih zemalja se drže zajedno i problem iz jedne zemlje može se rešiti u drugoj. Obliva ga hladan znoj i sav se ukrutio. Uskoro će ležati na dnu Dunava. Jens ne primećuje koliko je situacija ozbiljna. Sedi, glupira se s telohraniteljima, i proba šubaru koju je kupio na pijaci pored ulaza na stanicu. Neverovatno je da osoba koja ništa ne primećuje može biti na tako visokom položaju.
160) Bio sam siguran da ovde imaju ligera, kaže Jens dok proučava kartu zoološkog vrta, potpuno siguran da imaju ligera.
Fvonk nije siguran šta je liger, ali ne želi da pita, telohranitelji idu na deset koraka iza njih, naočare za sunce, razgovaraju, Fvonk pretpostavlja da razgovaraju o održavanju garsonjera.
Mada imaju bebu gorile, kaže Fvonk, i novorođenče orangutana.
Čovekoliki majmuni me nikada nisu zanimali, kaže Jens, ali ligera sam dugo želeo da vidim. Čak sam pokušao da navedem Kristijansandski zoološki vrt da nabave jednog, ali odbijaju. Čini mi se da smatraju da ima nečeg neprirodnog oko ligera, verovatno su hrišćanske organizacije iza toga, beznadežno je. U skoro svim drugim zemljama bi uprava zoološkog vrta ozbiljno shvatila premijerov savet i nabavila ligera, ali ne u Norveškoj, strašno je to. Fvonk klima glavom.
Šta misliš, šta bi se desilo kada bi Berluskoni naredio zoološkom vrtu u Rimu da nabave ligera?
Nabavili bi ligera, kaže Fvonk.
Tako je, kaže Jens, možeš da se opkladiš da bi ga nabavili, ali ne u Norveškoj, donekle je šarmantno to što ljudi u Norveškoj ne gaje apsolutno poštovanje prema autoritetima, ali strašno je prevideti takav savet, liger bi stvarno privukao ljude, nije mi jasno šta im je.
Nekoliko trenutaka prolazi u tišini. Fvonk okleva. Jens to primećuje.
Šta je bilo, kaže. Reci.
Ja u stvari moram priznati da nisam baš siguran šta je to liger, kaže Fvonk.
Jens se naglo zaustavlja i s obe ruke ga hvata za kragnu. Šta, viče, ne znaš šta je liger?
Telohranitelji dotrčavaju i pitaju da li mu Fvonk smeta. Da, kaže Jens, ne zna šta je liger.
Izgleda da ni telohranitelji ne znaju šta je liger. Jens ih gleda, rezignirano.
Gospode bože, kaže, mislim da dajem sve od sebe, i na poslu i privatno, iako su vremena teška, istrajavam koliko god mogu. Ali nivo neznanja oko mene je toliko visok da se ponekad iznerviram, otvoreno priznajem, i ponekad samo poželim da legnem, spopada me melanholija, samoća, osećam se usamljenim.
Jens teško seda na klupu.
Dobri ljudi, kaže, liger je mešanac lava i tigrice. To je najveća mačka na svetu. Za razliku od lavova, ligeri vole da plivaju, ne umeju da se penju na drveće i mužjaci su sterilni. Eto, sada znate. Ne tako davno rodila su se tri ligera na Tajvanu, izgleda da jedan od čuvara nije obratio pažnju, pa je lav ugrabio priliku, to mogu razumeti, tigrice su lepe, znate, i lav je naskočio na tigricu, za mačke je to gotovo očas posla, nije kao kod nas koji se moramo duže truditi, ne, ne, dve-tri sekunde je dovoljno, cap, i kraj. A pošto nema mnogo seminara za državnike na Tajvanu, došao sam ovamo, ali ne bih to uradio da sam znao da nemaju ni jednog jedinog ligera, to vam je valjda jasno, imam loše savetnike i suviše sam fin, moram prestati da budem fin, glave će leteti. A najpre bih jednostavno otišao kući.
De, de, kaže Fvonk, smiri se. Nervozan si zbog onoga s Gavrilom. Razumem. Ali to nije razlog da se iskaljuješ na drugima. Sada ćemo uzeti po sladoled i razmisliti o situaciji, dogovoreno? Idem da kupim sladoled.
Neću sladoled, kaže Jens.
Ma hajde, kaže Fvonk, naravno da hoćeš.
Neću.
Hoćeš, hoćeš. Koji bi hteo, Jens, od jagoda?
U svakom slučaju neću taj od jagoda.
Od čokolade?
Dobro, uzmi sladoled od čokolade, ako baš po svaku cenu moraš kupiti sladoled.
161) Dugo sede na klupi, prvo padaju dva sladoleđa, potom Fvonk kupuje dva hot-doga, a sve se završava s tri-četiri piva.
Nije normalno tako reagovati zato što zoološki vrt nema ligera.
Nije, kaže Jens, znam.
Ne možeš se tako ponašati prema ljudima.
Samo sam razočaran. Tako sam se radovao što ću videti ligera.
Tu se ništa ne može, kaže Fvonk.
U suštini ne želim da se vratim kući. Bilo je tako lepo doći ovamo i ostaviti sve ono za sobom. Sloboda koju sam juče osetio u hodniku hotela bila je nešto posebno, Fvonk. Ali sada osećam da me sve ono od pre ponovo obuzima, država kojom večito treba upravljati, i svi sastanci i vešti Junas i Jabučarka i sve živo, slama me to, Fvonk. Razumem.
I naravno da to s Gavrilom još pojačava strasti. Želim da pobegnem od sebe samog. Trebalo bi da obojica pobegnemo.
Baca pogled prema telohraniteljima, kao da se plaši da će ga čuti.
Zar se ne slažeš da bi trebalo da pobegnemo na jug.
162) Kakvo je ovo čudo? kaže Jens i pokazuje na veliku, neobičnu pticu koja trči naokolo u ograđenom odeljku preko puta njih. Fvonk ustaje i čita tablicu s informacijama. Kazuar, kaže.
Čudan je, kaže Jens.
Jeste.
Odakle je?
Ima ga na Novoj Gvineji i na severu Australije, čita Fvonk. Jens se približava, naslanja se na ogradu i pruža parče hleba koje kazuar grabi bez trunke poštovanja.
Sviđa mi se ova ptica, kaže Jens, pogledaj tu kandžu. Pokazuje na kandžu na nozi, takva kandža mogla bi biti korisna u politici, haha, mogli bismo sakatiti jedni druge kada nam ponestane reči, a to se dešava, Fvonk, to se zaista dešava, duga politička karijera me je naučila da većina diskusija i debata ide ukrug i da su potpuno iste kao i sve ostale diskusije i debate, ako čovek duže vreme učestvuje u tome nauči sve napamet, i tada strpljenje osetno pada kako se približava sledeća diskusija. Ne razumem kako neki čitav život provedu u politici, i iskreno se nadam da to meni nije suđeno. Želim jednu ovakvu pticu, Fvonk, i jednu ovakvu kandžu, onda bih mogao rasporiti Jabučarkin stomak, haha, ili proburaziti onog hrišćanskog ministra pošto mi je zauvek uništio mogućnost da uzmem bolovanje, samo nemoj da me negde citiraš, bam, pravo u trbuh, baš bih voleo da mu vidim lice u tom trenutku, evo ti, ti umno nestabilni hrišćanski psu, haha!
Sada bi već trebalo da se smiriš, Jens.
Nemoj mi govoriti da treba da se smirim.
Obuzima te negativnost. To nije dostojno jednog premijera, to je simptom koji pokazuje da se približavaš tački pucanja.
Ali, kaže Jens, to jednostavno nadire, samo od sebe, očajan sam, jače je od mene.
Prisedni malo na klupu i psuj, kaže Fvonk.
Misliš?
Mislim.
Hoćeš li sesti pored mene i slušati?
Neću.
Misliš na srpske psovke?
Naravno.
Dobro, kaže Jens, jer je ta tradicija izbrušena tokom vekova ratovanja i etničke mržnje.
Da, objasnio si mi.
Jesam li ti rekao da je Beograd grad koji je najviše puta na svetu bio uništavan?
Nisi.
Čini mi se da se radi o preko četrdeset puta. Pomisli na sve to naporno renoviranje i sav taj emotivni stres, prirodno je da čovek od toga postane dobar u psovanju, Fvonk, a mi Norvežani smo daleko od toga da dostignemo srpski nivo, veoma, veoma daleko.
Fvonk strogo pokazuje na klupu. Jens seda, zatvara oči i ćuti deset sekundi, dvadeset, Fvonk vidi kako rade mišići vilice i čuje kako mu škrguću zubi, trideset sekundi, četrdeset, četrdeset i nešto, i onda Jens ponovo otvara oči.
Eto, kaže, bio si u pravu, pomoglo mi je.
Imaš velikih problema, kaže Fvonk.
Da, kaže Jens, nemoj nikome da kažeš.
163) Fvonk, Jens i dva-tri državna sekretara sede u limuzini na putu do aerodroma. Dva sekretara prezrivo gledaju u Fvonka. Ne treba da umišlja da je nešto posebno. Duhovni savetnik, kako da ne. Znamo mi takve kao što si ti. Jens iznenada počinje da se trese.
Neću kući, kaže, molim vas, pustite me, neću kući. Moramo kući, kaže jedan od savetnika. Večeras je sastanak crveno-zelene koalicije.
Do đavola, kaže Jens.
To već nedeljama stoji na rasporedu.
Ali znamo tačno šta će reći, kaže Jens.
Savetnici se pogledaju međusobno.
O ovome smo već mnogo puta razgovarali, kaže jedan od savetnika.
Bla, bla, podvodni kabl u Hardangeru, kaže Jens, i podražava dijalekat jednog od koalicionih partnera, bla, bla, naftni škriljci, bla, bla, Lofotska ostrva i Vesterolen21 i Direktiva o telekomunikacionoj retenciji22, i Avganistan i azili i terorizam i sto đavola, zar je to zaista neophodno, HOĆU ČISTU VEĆINU, toliko mi je muka da pričam s tim ženama, povratiću, POVRATIĆU, ZAUSTAVITE AUTO DA MOGU DA POVRATIM!
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Fvonk - Erlend Lu Empty Re: Fvonk - Erlend Lu

Počalji od Mustra Sre Jun 20, 2018 12:44 pm



164) Fvonkovo odsustvo je dalo trudnicama vremena da se bolje organizuju. Nema sumnje da su pojačale patrole po ulici. Slobodna radost koju je osetio u inostranstvu ubrzo se raspada. Oseća se prikovanim za sopstvenu kuću, ne izlazi napolje. Hranu nabavlja kućnom dostavom, a pića iz monopola naručuje poštom. Neredovno se hrani, stomak mu nije dobro, odlazak do izabranog lekara se ponovo odlaže, a Viša sportska škola ne dolazi u obzir.
165) Helga dolazi u posetu. Fvonk panično sređuje kuću, sprema čaj i pronalazi kutiju kolačića s cimetom. Ona sedi spojenih kolena, malo iskošenih, nalik princezi, kao kada su se upoznali.
Veoma smo zabrinuti za Jensa, kaže.
I ja sam, kaže Fvonk.
Da li ti išta govori?
Mnogo šta.
Jeste li prijatelji?
Da, može se reći.
Šta kaže?
Da je umoran.
Baš ti hvala, to znam.
Mislim da je umorniji nego što mislite. I takođe ima potrebu da se iskali, mislim da se nikada nije istresao kako treba.
Helga zapisuje: iskaliti.
Zar mu ne možete na kratko dati bolovanje? Jedna nedelja bi mnogo značila.
Samo je godinu dana do izbora, Fvonk, ne možemo, stranka mora imati premijera u top formi.
Žena u pantalonama uzima kolačić i posmatra Fvonka, dugo.
Svi oko Jensa pažijivo prate čitav proces, kaže, centralna uprava je nervozna. Kada se Jens zahukta izvrstan je premijer, ali svi koji ga poznaju vide koliko je trenutno iznemogao. To uopšte nije čudno. Rado bismo ga poslali na jug na jednu ili dve nedelje kada bi to bilo moguće. Ali nije, Fvonk, i Jens sam to shvata. Stvarnost neće stati samo zato što on ima težak period. Junas je spreman da preuzme stvari u svoje ruke, ali narod ne voli neregularnosti, imamo procene koje kažu da bi promena premijera sada, usred mandata, oštetila stranku za čak 7-8 posto, jer iako ljudi vole Junasa, promene ih jednostavno onespokojavaju.
Fvonk primećuje jednu od trudnica na ulici i spušta se malo niže u fotelji.
Još te saleću?
Fvonk klima glavom.
Baš su glupe, kaže ona.
Jesu.
Ali reč je, dakle, o tome da nam je potrebno da Jens izgura još godinu dana. Posle toga može da bude umoran koliko god hoće.
Dosta priče, kaže Fvonk. Možemo li jednostavno da se skinemo?
Možemo. Volim kad si tako opasan i direktan, kaže Helga.


166) Jens se ne pojavljuje nekoliko nedelja. Fvonk ga gleda na televiziji, ima modre podočnjake i okleva više nego obično u nekoliko debata. Komentatori u novinama se ipak ophode prema njemu blaže nego obično. Verovatno zato što je tako očigledno da mu je teško. Jedne večeri se iznenada pojavljuje u Fvonkovoj dnevnoj sobi. Sa dve sportske torbe preko ramena.
Znaš šta, kaže, sada svi toliko dahću sa svih strana, da sam rešio da odlučno raskrstim sa svime.
Šta to znači, pita Fvonk.
To znači da ostajem ovde. A ostali mogu da se nose. Rekao sam da je u redu da Junas preuzme kontrolu. To on u stvari i hoće. Još otkako sam ga postavio za ministra, želeo je da postane halifa mesto halife, isprva sam to doživljavao kao pretnju, naročito kada je počeo da se kotira više od mene na skalama popularnosti u novinama. Ludeo sam od toga. Tada se čak desilo i da se predsednica Desnice, znaš onu debelu iz Bergena, kotirala više od mene, a to je bolesno Fvonk, ništa drugo do bolesno. Da, bolesno je, kaže Fvonk.
A sećaš se pre dve godine, kada sam utvrdio granicu između norveških i ruskih interesa u Barencovom moru? Jedva, kaže Fvonk, u tom periodu sam bio u dubokoj tami.
To sam potpuno sam uradio. Junas je samo malko pomogao, skroz na kraju, iako je sigurno mislio da mnogo pomaže. Njegov posao je jednostavan, znaš, uglavnom samo putuje po svetu, smeška se i deli novac, koliko to može biti teško, i po običaju nije imao osnovne pristojnosti da se drži u pozadini. Isturao se, govorio na francuskom i potpuno šarmirao Ruse, i završio je na naslovnim stranama s njima dok sam ja praktično pao u zasenak. Ne. Ostajem kod tebe, Fvonk. Rado bih spavao ovde u tvojoj dnevnoj sobi, ako nemaš ništa protiv. Tako je tužno dole u garsonjeri. Nisu me pitali ni za boje ni za bilo šta, država je sve prosto uradila i ne pitajuči me. Ja bih to drugačije izveo. Mnogo mi je lepše ovde gore, čak sam i mislio da te pitam da li je u redu da donesem svoju zbirku diskova i pomešam je s tvojom, abecednim redom, mora biti po abecedi, inače ne mogu da zaspim, mada ionako ne mogu da spavam.
Fvonk ne odgovara.
Mogu moje da obeležim trakom, kaže Jens, ako te to brine, mogu nabaviti traku u boji, imamo je u vladi, crvenu, na primer, mogu nabaviti crvenu traku.
167) Jens nastavlja da ujutro odlazi na posao, obavlja svoje obaveze najbolje što može, ali skoro bez trunke volje. Uglavnom sedi i piše pisma čitalaca za Fedrelandsvenen23 pod lažnim imenom. Moramo nabaviti ligera za zoološki vrt! Ili: I ligeri su božja tvorevina! Helga i ostali državni sekretari ga pokrivaju i nadoknađuju njegov manjkav trud koliko god mogu. U praksi Junas preuzima veći deo kontrole, ali tako da mediji ništa ne primete. Cela administracija radi punom parom. Narod ništa ne primećuje, osim toga da se Junas i ostali sa stranačkog vrha češće pojavljuju u vestima. U jednom trenutku su na ivici katastrofe. Jens učestvuje u debati na radiju s Jabučarkom i otvoreno je naziva namigušom, ali na sreću prenos nije direktan, program se zaustavlja i snimak briše. Jabučarka ništa ne postiže svojim žalbama, jer nema dokaza. Zaposleni na radiju koji su bili prisutni ne sećaju se ničega i završava se time što se Jabučarka pokazala iracionalna i džangrizava.
168) Svako popodne Jens se s telohraniteljima vraća kući i tada često leži na sofi ili pravi neku kapla građevinu, dok Fvonk sprema hranu, najčešće nešto jednostavno, testeninu, bakalar, omlet sa šunkom.
Kako ide s trudnicama? pita Jens jedne večeri.
Nikako, kaže Fvonk. Ne biraju sredstva.
Jens klima glavom.
Ranije ti nisam verovao kada si pričao o trudnicama, kaže, samo sam ti povlađivao. Ali u poslednje vreme sam i ja primetio. Tako su stroge.
Da, kaže Fvonk.
Veoma me mrko gledaju.
I tebe?
Poprilično sam siguran da su bar dve to učinile.
Onda smo obojica nagrabusili, kaže Fvonk.
169) Fvonk je stekao naviku da pre nego što legne ode na mammanett.no da bi video da li trudnice pišu pogrdne stvari o njemu. Prvi put kada se prijavio, morao je da se registruje kao trudnica da bi imao pristup svim blogovima. Postavio je dalek termin za porođaj. Do sada nije uspeo da nađe ništa uvredljivo na svoj račun, ali nastavlja da traži.
Nastavi, kaže Jens. Nemoj da se opustiš zato što ništa nisi našao. Možda trudnice koriste šifre. To me ne bi iznenadilo. I vidi da li mene pominju, kad si već tu.
170) Helga ponekad navraća da bi videla misli li da se vrati kući. Svi smo veoma zabrinuti, kaže. Tvoja žena takođe.
Pričao sam s njom o ovome, kaže Jens. Zna da mi je samo potrebno da malo budem sam.
Dobro, ali imaš li neki krajnji rok u vidu? Možeš li mi nagovestiti kada ćeš se zaista vratiti.
Sve se bolje osećam. Još nekoliko nedelja, pa ću opet biti onaj stari.
Dobro, kaže Helga. Dogovorili smo se.
171) Pobratimi odlaze u šumu nekoliko puta nedeljno. Jens uzima slobodno vreme kao nadoknadu za prekovremeni rad. Kaže da je ionako toliko godina radio sto pedeset posto radnog vremena, da ima tone nadoknade na raspolaganju. Jesen čini prirodu divnom. Nekoliko puta prave vatru, peku kobasice, kuvaju kafu i pričaju gluposti. Telohranitelji su naučili da se dobro obuku. Ponekad satima moraju stajati u gustišu i slušati kako Jensov i Fvonkov smeh odjekuje tako da srne beže glavom bez obzira. Mraz se hvata i jezerca se lede. Flodaju duž obale Donjeg Blankšea i isprobavaju led, svako svojim štapom. Ponekad bacaju kamenčiće koji, ako su dovoljno mali, klize po ledu ne probijajući ga, istovremeno stvarajući visok zvuk koji se širi duž ivica leda. Uskoro ćemo moći da se klizamo, kaže Fvonk. Čovek mora biti oprezan s ledom, kaže Jens. Mnoge dobre ljude je prevario tanak led. Ali ja nisam tako dobar, kaže Fvonk. Možda sam jednom bio. Ma umeš ti ponešto, kaže Jens.
172) Tokom duge parlamentarne debate o finansijama Jens ipak mora biti prisutan, i Fvonk ostaje sam nekoliko dana. Opet je počeo da slika mrtvu prirodu. Naslikao je Jensove poslovne papire i nekoliko kuhinjskih pomagala, ali kada Jens nije tu vraća se svojim turobnim fraktalima. Stomak mu nikada nije bio tako poremećen kao tih dana. Skoro uopšte ne jede. Samo oseća bol. Zna da bi trebalo da ode kod lekara, ali je na njegovoj listi prioriteta odlazak do Više sportske škole uvek na prvom mestu. Lekar je negde dole.
173) Posle nekoliko dana nametnutog kućnog pritvora, Fvonk se ipak izvlači iz gvozdenog stiska trudnica i stiže skoro do samog glavnog ulaza u Višu sportsku školu, još samo nekoliko centimetara i naći će se unutar građevine izvan koje se definitivno nalazio poslednjih nekoliko godina, a koja bi možda značila preokret u njegovom životu ako bi ušao. Skupio je svu hrabrost, neće se zaustaviti pre nego što uđe, ali na vratima sreće direktora.
Ej, zdravo, davno se nismo videli, jesi li u kraju, i tako dalje, ali se on, direktor, ne zaustavlja. Sve to govori u brzini, u prolazu. Mora svugde da stigne i svašta da uradi, kao i svi direktori. Lepo je videti da si ponovo na nogama, dovikuje, pre nego što će požuriti ka sponzorisanom direktorskom automobilu, ali šteta je načinjena. Fvonk je u direktorovim očima video da je nekultura i dalje prva stvar na koju pomisli kada ga ugleda. Grči se od sramote.
174) Fvonk trči, u stvari beži, ne gledajući kuda, i kada se pribira vidi da je na Blindernu24, okružen slatkim malim studentima koji još misle da je svet pristojno mesto, i da će se ljudi koji im žele dobro valjano ophoditi prema njima. I trudnice su tu, sede u grupicama i ljutito se mršte na njega. Fvonk povraća iza jednog od crnih mermernih stubova Univerzitetske biblioteke, a onda ulazi i odlazi u ve-ce, umiva se, pije, pljuje, čezne, smrzava se, izlazi. Hoda duž polica s knjigama i iznenada dobija potrebu da pronađe svoj magistarski rad, želi potvrdu da je nekada bio nešto, da je doprinosio, da je nekada doprineo. Stoji na svom mestu. Razvoj organizovanog sporta, s naročitim osvrtom na Jozefa Štokingera25, Gimnastičko društvo u Kristijaniji, i naročiti norveški razvoj gimnastike od patriotizma i militarizma do vizije o zdravom i harmoničnom čoveku. Dobar zadatak, teško da je prevaziđen do dana današnjeg, razmišlja Fvonk. Nekoliko metara dalje pronalazi i Jensov rad, Makroekonomsko planiranje u neizvesnosti. Izvlači ga iz police. Tanak je, smešno tanak. Lista ga, uvod je ispisan Jensovim rukopisom, preterana upotreba korektora, slike, tu je i Sl.l, mnoštvo proračuna, takođe se pretpostavlja da dohodak fizičkog i finansijskog kapitala ima multivarijantnu normalnu raspodelu, dok cena nafte ima normalnu raspodelu, stvarno, Jens, multivarijantnu normalnu? koeficijenti izbegavanja rizika, optimalna krivulja potrošnje u neizvesnosti, kakvo lupetanje, razmišlja Fvonk, neki se uzdignu do premijera, dok su drugi žrtve nekulture koje maltretiraju trudnice. Ljudi nisu jednaki. Ali ipak oseća da je rad dobar, i pošto je bolje razmislio shvata da pisanje o optimalnoj upotrebi naftnih prihoda otvara mogućnost za sticanje sasvim drugačijih poslova od pisanja o specifično norveškom razvitku gimnastike u drugoj polovini devetnaestog veka.
175) Kada se Fvonk vratio kući, grozničav i potpuno dezorijentisan, Jens je stvorio jug u sobi. Kupio je dve palme i suncobran, i na pod je stavio peškir sa cvetnim dezenom. Poslužavnik sa sastojcima za pića je spreman, i disk sa petnaest godina starim pop hitovima zuji i svira. Kamin je pun drva za potpalu i u sobi je oko 25 stepeni. Yo, banana boy! viče Jens oduševljeno i pruža Fvonku čašu s papirnim suncobranom i tečnošću drečave boje. Kad već ne možemo otići na jug, jug mora doći do nas. Nabavio sam sve potrepštine i možemo ostati ovde nedelju dana! Živeo!
Fvonk se ne buni, prepušta se celoj stvari. I zašto da ne, zaboga? Oseća kao da je to najprirodnija stvar na svetu. Alkohol će mu, uostalom, prigušiti bolove u stomaku. Treba mu to i želi to.
Jug! otme se Jensu s vremena na vreme, ne mogu da verujem.
Ni ja, kaže Fvonk.
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Fvonk - Erlend Lu Empty Re: Fvonk - Erlend Lu

Počalji od Mustra Sre Jun 20, 2018 12:44 pm


Moramo se setiti da opanjkavamo poreze i takse kada se napijemo, kaže Jens. To je nešto što nikada nisam smeo da radim. Nikada nisam čuo lošu reč ni o jednoj taksi, a kamoli je izrekao, ali ovde na jugu osećam potrebu da to uradim. Takse za kola, za alkohol, za odlaganje smeća, imamo mnogo posla, Fvonk, država nam je duboko uvukla slamčicu u novčanike. Jabučarka stalno dosađuje s time. Nikad kraja.
U jednom trenutku Fvonk na podu, tone u san, ali se budi i nazire, sasvim mutno, da Jens stoji na stolu go do pojasa i viče: Pičke ko kuće!
176) Kada se Fvonk sledeći put budi, sunce sija i jedna žena sedi na stolici kraj prozora. Potpuno je obučena i zuri pred sebe, u Fvonka i Jensa koji još spava s glavom na stolu i telom umrljanim nekakvom lepljivom supstancom. Fvonku je potrebno izvesno vreme da shvati ko je ta žena.
Dakle vi ste taj Fvonk.
Jesam.
Mnogo sam slušala o vama. Muž mi je rekao da ste blagotvorno delovali na njegovu, pa, nemojmo se lagati, depresiju.
Jesmo prijatelji, kaže Fvonk promuklo, to ne mogu poreći.
Došla sam da razjasnimo neke stvari, kaže žena. Zamolila bih vas, na primer, da ne spavate u istoj sobi, i da, uh, nisam ni sanjala da ću ikada morati da izgovorim ovu rečenicu, i da prestanete da jedan drugom pokazujete svoj izmet.
Fvonk trlja slepoočnicu.
Ali sada i sama vidim da takve molbe više ništa ne vrede, i prisiljena sam da preduzmem mere. Zaista nemam reči. Fvonk primećuje da ih ni on nema.
Brinula sam se, otvoreno vam priznajem, da ćete vi, čovek za koga čujem da je bio umešan u nekulturu, napuniti glavu mog muža raznoraznim čudnim idejama, i to u ovom mučnom periodu. Veoma je teško podneo onaj užas koji se desio prošle godine, iako je, naravno, bio prisiljen da se ponaša kao da je u redu. Ali iako mu nije bilo lako, uspevao je da funkcioniše relativno dobro i da ispunjava obaveze. Uvek je bio takav. Sve dok nije nabavio garsonjeru kod vas.
Ustaje.
U svakom slučaju, kaže, to je sada gotovo. Poziv mog muža je da upravlja ovom prostranom zemljom i očigledno je da mu je potrebna moja pomoć da bi se izbavio iz vaše prljavštine.
Odlazi do Jensa i podiže ga.
Hajde, kaže, ustaj. Idemo kući.
Jens posle izvesnog vremena uspeva da stane na noge i izađe iz sobe.
Fvonk ponovo leže na cvetni peškir za plažu i nastavlja da spava.
177) Ništa.
178) Ništa.
179) Najzad nešto. Fvonk ustaje i uspeva da sredi sobu.
180) Želja da izađe. Telesna čežnja, želi da se kreće, da mozak upravlja i aktivno odlučuje, nedostaju mu mirisi prirode, pozna jesen je najlepše doba u šumi, novembar, ili je možda decembar. Krijući se iza zavese proviruje na ulicu. Trudnice su opet pojačale nadzor. Crni ja. Uvek su korak ispred. Lukave kao lisice.
181) Turobni akvarelni fraktali. I vino. I još ništavila. Veoma nesrećna kombinacija za Fvonka.
182) Služba za selidbu prazni garsonjere i Helga navraća s konačnim računom i ključevima. Ovoga puta nema bliskosti, ali kaže da grozno izgleda i da bi trebalo da ode lekaru. Osim toga kaže da ga Jens pozdravlja i da mu je centraina uprava zabranila da ima išta s Fvonkom. Za utehu daju Fvonku cvet i vaučer za Glasmagasine (osnovan 1739, piše na firmi, ej, druže, razmišlja Fvonk, preko 270 godina staklenih džidžabidža, bože gospode).
183) Fvonk gleda Jensa na vestima. Opet deluje donekle racionalno. Vlada predlaže pojačanje napora pri deportaciji osoba koje nemaju osnovu za zakonski boravak u zemlji, kaže dok klima glavom malo nekoordinisanije nego inače. Sredili su ga, razmišlja Fvonk. Te žene znaju šta rade, mora se priznati, kakva ekipa.
184) Fvonku je sve teže da jede, creva su mu se prosto uvezala. Ne može da izdrži. Na kraju se predaje. Maše belom zastavom. Pregovara s trudnicama. Priznaju da je situacija kritična i dozvoljavaju mu da ode kod lekara.
185) Fvonk kod lekara, iscrpljen, nešto sa stomakom, jeste li primetili krv u izmetu, brza provera rektuma, šalju ga kući s analizom za koju tri dana mora utrljavati stolicu u predviđena papirna polja uz pomoć papirne spatule.
186) Fvonk se sve više i više zatvara u sebe, muka mu je od trudnica koje sve vreme prolaze ulicom, blistaju, kao i uvek, sve vide i sve razumeju, providan im je. Naglo otvara prozor i viče na jednu od njih.
Da, zid je lošeg kvaliteta, viče, zato se rešetka s vremena na vreme otkači, kupi drugu kuću!
Jadnoj trudnici ništa nije jasno, ali je mnogo toga lepog čeka u budućnosti i ne uzbuđuje se previše, a i to je, uostalom, neobična anegdota koju može ispričati ostalima.
187) Poziv od lekara, nove analize, rak debelog creva, lekar mu opipava glavu. Osećate li vrtoglavicu, ponašate li se iracionalno?
188) Još analiza. Proširio se na mozak. U odmaklom je stadijumu. Ne može se operisati.
189) Klavir, akvarel, san. Fvonk primećuje da je više fraktalnih slika iz poslednjih nekoliko meseci skoro identično slici s monitora lekara u onkološkom centru kada je završio skeniranje i kada mu je, koliko god je pažljivo umeo, rekao da se ništa ne može učiniti. Očigledno je nešto u Fvonku dugo znalo za to.
190) Helga zove telefonom i pita kako je. Fvonk joj sve priča i istog popodneva dolazi Jens. Došao je samo na kratko, kaže. Helga ga čeka u kolima.
Miluje Fvonka po znojavom čelu.
Jesi li se postarao za novogodišnji govor?
Fvonkiću moj, kaže Jens, zašto mi nisi rekao da si bolestan?
Nisam znao. Mislio sam da je to od nekulture. Mislio sam da tako treba da bude.
Užasno mi je žao.
Da.
Mogu li išta učiniti?
Možeš reći da si mi još uvek drug.
Još uvek sam ti drug.
I nastavi da upravljaš državom najbolje što možeš.
Da. Hoću.
191) Usred noći vrata se naglo otvaraju i Fvonk protiv svoje volje biva odvučen do Ulice Viktorija teras gde se nalazi norveška filijala internacionalne mreže trudnica, InterPreg. Koprca se, viče, nose ga kroz hodnike i lepo uređene sobe gde trudnice očigledno primaju pozive i dopise na raznim jezicima. InterPreg, how may I help you? kaže trudan glas dok prolazi. Fvonka bacaju u samicu, ali ga s vremena na vreme izvode i propituju uz pomoć proračunatih trudničkih metoda. Zašto si to uradio? Zar ne misliš da čovek treba da obavesti nekoga ako je svedok malverzacijama? U kakav to svet želiš da rodimo našu decu? Ko si ti, Fvonk, kakav si ti to čovek? Na kraju je trudnicama muka od njegovog zamuckivanja i očigledno pogoršanog zdravstvenog stanja. Puštaju ga. Tetura se ulicama centra u ranu zoru. Još jedan jadnik iz InterPrega, pomišljaju taksisti.
192) U trenutku lucidnosti Fvonk pokušava da pospremi kuću, poslaže stvari, pobaca papire. Ne želi da za sobom ostavi nedovršen posao, ali se predaje, preteško je, suviše je umoran, snage više nema. Do sada je verovao da je nekultura postojala samo na spoljašnjem planu, kao nekakav ometač signala između njega i drugih, kao neka sila koja ga je sprečavala da dođe do sledeće stanice u životu. Do sada je gajio nadu, naivnu, shvatio je, da će vreme zalečiti i rane nekulture, ali uviđa da se to neće desiti, raširila se, kao buđ: Tako se lagano širila da nije ni primetio da mu je ceo sistem podriven. Prvo je nekultura ležala samo u ekonomskim nastojanjima Rekreativnog društva, zatim i između njega i Agnes, a sada je uspela da se zapati i na molekularnom planu, nastanila se u njemu, ispunila ga, nekultura je sve što je Fvonk, više se ne mogu razdvojiti. Dok se trudio da se oslobodi njenog vidljivog dela, nevidljivi deo je duboko urastao u njegova creva. Virtuozno izvedeno. Nekultura je vešt mađioničar, elegantno odvraća pažnju jednom rukom dok izvodi trik drugom.
193) Tereza na telefonu. Srećna je. Najzad je razgovarala s jednim psom i razumela je skoro sve što je želeo da joj prenese.
Bio je to jedinstven osećaj, tata, pas nije mogao imati nikakvih tajni preda mnom, prozrela sam ga i on je to prihvatio.
Lepo, Tereza, kaže Fvonk. I drago mi je zbog tebe.
I takođe sam uspela da se ubacim na kurs komunikacije sa životinjama u Engleskoj.
Zaista lepo.
A ti? pita. Jesi li dobro?
Hvala na pitanju, kaže Fvonk, ne, ne ide baš najbolje. Imam rak.
Je li ozbiljno?
Jeste.
Onda bi trebalo da malo odložim put u Englesku? Mislim da bi.
194) Tereza obaveštava Agnes, koja dolazi u posetu i donosi cveće. Malo sedi kod njega, priča, upoznala je nekog drugog, egiptologa, tipično za nju, razmišlja Fvonk, ali to je odskora, kaže, pa ne bi mnogo pričala o njemu. Bolje da pričamo o tebi, kaže, previše si sedeo u kući i kukao, znaš, to je uzrok. Tada su neke stvari neizbežne. Zna od ranije da Agnes smatra da je rak odgovor tela na greške koje je čovek počinio, nastaje ako nije bio dovoljno veseo, na primer, ako je imao nečistu savest, bio neiskren, sve to se pretvara u rak. Fvonk leži i čeka da ode i na kraju odlazi.
195) Zdravstvo se lepo ophodi prema Fvonku, jedan čovek ga posećuje, ublažava bolove koliko god je moguće, ćaska s njim, čita mu naslove iz večernjih novina: Pacijent hteo da ustreli čuvara. Solidarnost s trudnicama. Učenici iz manjina dobro došli!
196) Tereza svraća nekoliko puta nedeljno, plače zato što Fvonk propada tako brzo. U početku je teši i govori da će moći da studira komunikaciju sa životinjama koliko god poželi kada ga ne bude bilo. Kasnije je više ne prepoznaje. Nekoliko puta pomišlja da je ona glavnokomandujuća trudnica i priznaje sve: Da, ja sam to učinio, nisam bio samo pasivan saučesnik, preuzeo sam inicijativu. Nisam mogao da gledam kako je Rekreativnom društvu traljavo išlo s novim članovima. I Norveško jezičko udruženje je to radilo. I Omladinski radnički pokret. Nisam mislio da je to nešto strašno. Možete li mi oprostiti? Tereza ga miluje po oznojenom čelu, u redu je, kaže, to je sada iza nas, nemoj se više opterećivati time. Steže joj ruku.
197) Posle Božića Fvonk uspeva da se istetura napolje. Medicinska sestra mu je dala morfijum pre nego što je otišla i nekako mu polazi za rukom da obuje cipele i obuče jaknu. Jedno vreme je bilo prilično hladno, ali posle Badnje večeri je otoplilo. Lapavica prekriva kamenje koje Fvonk tako dobro poznaje. Hoda lagano, korak po korak uzbrdo, prolazi Državni arhiv, ide duž Svenskemurena, iza Svatrkulpa. S vremena na vreme zastaje i oslanja se o vlažna stabla. Počinje da pada sneg u teškim mokrim pahuljama u trenutku kada prolazi pored Donjeg Blankšea. Nastavlja, uz veliki napor, želi da stigne što dalje može. Kada je stigao do Gornjeg Blankšea noć se spustila i snage je ponestalo. Izlazi na zaleđeno jezero. Led se na kratko drži. Jedan šetač pronalazi tragove sledećeg prepodneva.


198) Dragi sunarodnici. Mnogi od vas znaju kako obično izgleda ovaj govor. Pominjem izvesne društvene grupe i pojedine uspehe i ističem ovaj ili onaj događaj. Nikada, naravno, ne izbegavam teške teme, ali uvek završim s optimizmom, jer stvari uprkos svemu idu napred, i mnogima od nas je sve bolje. E, ove godine ću govoriti malo ličnijim tonom nego obično. I sam sam imao veoma tešku godinu dana. Biću iskren i priznati da sam bio na dnu, i da u suštini nisam znao šta radim. Bio sam iznuren i bio sam negativan i bio sam ljut. Čitao sam pesme i pribegavao psovanju, i iz mog tela izlazile su stvari koje, pa, šta da kažem, ne biste mi poverovali. I voleo bih da iskoristim ovu priliku da duboko zahvalim svojim najbližim saradnicima koji su sve održavali u pokretu i koji su se postarali da vi, norveški narod, ne primetite neku veliku razliku. Norveška je oduvek bila i dalje će biti zemlja u kojoj ima mesta za više različitih pogleda na stvarnost, ali, veoma mi je važno da ovo naglasim, mora postojati granica. Uprkos svemu. Nije moguće definisati sopstvenu stvarnost, a ne uzeti u obzir činjenice. Postoje stvari koje su ispravne i one koje su pogrešne. Čovek se ne može osećati tako i tako, ako razum prigovara da to nije u skladu s merljivom realnošću. ’Alo! Stvari jesu relativne, ali ne toliko relativne koliko neki očigledno veruju. Više puta sam pomislio da ako mora biti tako, više ne želim da učestvujem u svemu ovome. I znam da neki od vas misle da nekontrolisano klimam glavom kada ističem nešto, ali nije me briga. Takav sam. Ako to ne želite, glasajte za nekoga ko klimanje glavom bolje kontroliše, ali dokle god želite mene, morate me prihvatiti takvog kakav sam. Vi to niste otkrili, ali sam u više navrata u toku godine živeo u jednoj garsonjeri. Ne zato što ima problema između mene i moje porodice, već zato što sam imao potrebu da budem sam i malo odahnem. Mislim da je to nešto što je većini poznato. Ali ironija sudbine je htela da sretnem drugog čoveka u osami koju sam tražio. Pobratimili smo se krvlju. To obično ne činim. Evo, možete videti ožiljak. A ta osoba, taj čovek, imao je u suštini više muka od mene. To mi isprva nije biio jasno. Mislio sam samo na sopstvene potrebe, ali s vremenom, mada prekasno, shvatio sam i njegove. Njegova je zasluga što večeras ovaj govor držim ja, a ne neka zamena. Naterao me je da se smejem, da svašta gradim od kockica, išli smo u šetnju i kupali se i pokazao sam mu ponešto što nikada nikome nisam pokazao. Čak smo i zajedno otputovali na jug. To jest, ne na pravi jug, mislim, na neki kaobajagi jug koji smo napravili kod kuće u njegovoj sobi, od sastojaka koji su većini pristupačni. Može se i tako. Ukratko rečeno, taj čovek me je vratio u svakodnevicu, a time i u život. Nadam se da i vi koji slušate imate takvog prijatelja. Ako ga imate, nije važno šta ja ili neko drugi predložimo ili učinimo, jer ćete se snaći uprkos svemu. Ali ako ga nemate, veoma je važno šta ćemo ja i drugi u vašem okruženju preduzeti. I boli me saznanje da nikada neću moći da vidim sve vas, jer je onome koga niko ne vidi najlakše da posustane.
Što se tiče kupovine preko granice, svi znamo da to može biti zanimljivo i uzbudljivo, ali ne smemo, dok stojimo s pakovanjima slanine i boksovima cigareta u rukama, zaboraviti da je i norveškim trgovcima potreban novac skoro isto toliko koliko i švedskim. Takođe želim i nešto da kažem trudnicama: Osvestite se. Čistoća nije sve. I prljave stvari mogu imati vrednost. Ti koje nosite u stomacima mogu se lako pretvoriti u derišta ako malo ne porazmislite. A svima ostalima: Čuvajte se leda. Osim toga smatram da zoološki vrt u Kristijansandu treba da nabavi ligera. Ja sam takoreći razočaran što to već nisu učinili.
Srećna nova godina, ljudi. Ko god da ste.
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Fvonk - Erlend Lu Empty Re: Fvonk - Erlend Lu

Počalji od Mustra Sre Jun 20, 2018 12:45 pm




Beleška o autoru

Erlend Lu je rođen 1969. godine u Norveškoj. Pravio je kratke filmove i muzičke spotove, radio u pozorištu, na psihijatrijskoj klinici, kao književni kritičar, učitelj i prevodilac poezije.
Objavio je romane: Prohujalo sa ženom (1993), Naivan. Super. (1996), L (1999), Činjenice o Finskoj (2001), Dopler (2004), Volvo Kamioni (2005), Mulej (2007), Mirni dani u Miksing Partu (2009), Fvonk (2011), kao i četiri knjige za decu koje je ilustrovao Kim Hiorti. Po njegovom scenariju 2000. godine snimljen je film Detektor.
Za kratko vreme postao je kultni norveški pisac, a knjige su mu prevedene na više od 20 svetskih jezika.
Dobitnik je više nagrada, među kojima su najvažnije:
Nagrada Ministarstva kulture Norveške za dečju slikovnicu Veliki crveni pas, 1996. godine;
Nagrada kritike za dečji roman Kurte, quo vadis?, 1998;
Nagrada knjižara za roman L, 1999.
U Strazburu je 2006. godine dobio Evropsku nagradu mladih čitalaca (Prix europeen des jeunes lecteurs) za roman Naivan. Super.

Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Fvonk - Erlend Lu Empty Re: Fvonk - Erlend Lu

Počalji od Mustra Sre Jun 20, 2018 12:45 pm






1Nekultura (norv. „ukultur“), u registru novogovora pojam koji označava bilo kakvu negativnu praksu koja se ustalila. Mahom se odnosi na poslovnu sferu, ekonomske malverzacije i mobing (maltretiranje na radnom mestu), ali ima i šire konotacije (nasilje uopšte, kriminal, predrasude). – Prim. prev.
2„Jabučarka“ je aluzija na Siv Jansen, predsednicu populističke, desničarske Stranke napretka („Fremskrittspartie“, ili Frp), koja je jaka opozicija trenutnoj, pretežno levičarskoj, vladi. Simbol Napredne stranke je crvena jabuka. – Prim. prev.
3Jens Stoltenberg, premijer Norveške, predsednik Radničke stranke („Arbeiderpartiet“ ili Ap). – Prim. prev.
4 U Norveškoj država ima monopol nad prodajom svih pića koja sadrže više od 4,75 posto procenata alkohola. Ona se mogu kupiti samo u posebnim prodavnicama koje se zovu „vinski monopoli“. – Prim. prev.
5 Ćel Magne Bundevik (Kjell Magne Bondevik), premijer koji je imao mandat pre Jensa Stoltenberga, teolog i predsednik Hrišćanske narodne stranke („Kristelig Folkeparti", ili KrF) – Prim. prev.
6 LO ili „Landsorganisasjonen i Norge“ je najveći i najuticajniji savez sindikalnih organizacija u Norveškoj. Prirodno je, dakle, što Radnička stranka ima blisku saradnju s njima. – Prim. prev.
7 „Crvena“ („Rødt“) je socijalistička stranka s jakim primesama komunizma koja se protivi kapitalizmu, eksploataciji nafte i slanju trupa u inostranstvo. Manja su stranka i nisu uspeli da uđu u parlament na poslednjim izborima. – Prim. prev.
8 Junas Ger Stere (Jonas gahr Støre), član AP-a, ministar spoljnjih poslova. – Prim. prev.
9 Najstariji prodajni magazin u Oslu, osnovan u osamnaestom veku. Isprva je prodavao samo predmete od stakla i kristala a sada i drugu, uglavnom luksuznu, robu. – Prim prev.
10 Uobičajeno je da se svake srede održi sastanak na kome poslanici mogu postaviti pitanja ministrima. – Prim. prev.
11 Američki rijaliti šou. – Prim. prev.
12 Holandska bolest ili holandska zaraza je termin iz ekonomije i označava negativne posledice koje povećana eksploatacija nekog prirodnog resursa može imati na proizvodni sektor. Norveška je nekoliko puta patila od ove bolesti. – Prim. prev.
13 Švedski lanac prodavnica razne elektronske opreme, raširen po celoj Skandinaviji. -Prim. prev.
14 „Desnica“ („Høyre“), jedna od najvećih i najkonzervativnijih stranaka u Norveškoj, opozicija Jensovoj vladi. – Prim. prev.
15 Jan Magnus Bruhejm (Jan-Magnus Bruheim, 1914-1988), norveški pisac i liričar. – Prim. prev.
16 Kristin Halvušen (Kristin Halvorsen), predsednica Socijalističke levice („Sosialistisk Venstraparti" ili SV), koalicioni partner Jensa Stoltenber- ga. – Prim. prev.
17 VG ili „Verdens gang“, popularni norveški tabloid. – Prim. prev.
18 Karola Marija Hegkvist (Carola Maria Haggkvist), švedska pevačica popularne i gospel muzike, predstavljala je Švedsku na Evroviziji 1983. – Prim. prev.
19 Ule Kristijan Melen Kvarme (Ole Christian Maelen Kvarme), norveški teolog, pisac i biskup u Oslu. – Prim. prev.
20 Inge Johan Lening (Inge Johan Lønning), norveški teolog, profesor i jedno vreme rektor Univerziteta u Oslu, svojevremeno i poslanik „Desnice“. – Prim. prev.
21 Sve su to aktuelna ekološka pitanja. – Prim. prev.
22 Kontroverzna evropska direktiva koja bi trebalo da pomogne u borbi protiv terorizma. – Prim. prev.
23 Fedrelandsvenen (Faedrelandsvennen) – dnevne regionalne novine za jug Norveške, izdaju se u Kristijansandu, dakle u gradu u kome se nalazi zoološki vrt. – Prim. prev.
24 Blindern je akademski deo grada u kome se nalazi veći deo Univerzi teta u Oslu. – Prim. prev.
25 Jozef Štokinger (Joseph Stockinger), austrijski knjigovezac i inicijator prvog sportskog društva u Norveškoj 1855. – Prim. prev.
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

Fvonk - Erlend Lu Empty Re: Fvonk - Erlend Lu

Počalji od Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Nazad na vrh

- Similar topics

 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu