Sve moje ljubavi...
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Londonski mostovi - Džejms Paterson

Strana 2 od 5 Prethodni  1, 2, 3, 4, 5  Sledeći

Ići dole

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 Empty Londonski mostovi - Džejms Paterson

Počalji od Mustra Čet Jul 05, 2018 12:49 pm

First topic message reminder :

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 London10

Dva najveća zlikovca koja je smislio Džejms Paterson sada u istoj knjizi!

Samo nekoliko minuta pošto su vojnici evakuisali naselje u Nevadi, bomba ga je sasvim uništila. Aleks Kros, agent FBI-ja, na odmoru dobija poziv: za bombu je odgovoran Vuk. Nadmoćni zločinac i jedan od Krosovih najvećih smrtnih neprijatelja preti da razori velike gradove, među kojima su i London, Pariz i Njujork. Dokazni materijal otkriva da je u zločin umešan nemilosrdni ubica poznat pod nadimkom Lasica. Je li moguće da ta dva mračna genija rade zajedno? S rokom od samo četiri dana da spreči nezamislivu propast, Kros se upušta u zapanjujuće opasnosti. Sve vreme se primiče razornoj istini o Vukovom identitetu, što možda neće preživeti.
Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole


 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 Empty Re: Londonski mostovi - Džejms Paterson

Počalji od Mustra Čet Jul 05, 2018 1:40 pm


 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 89148b1f94c0




Četrdeset peto poglavlje




VUK JE BIO na Bliskom istoku, tako da su barem neke glasine o njemu izgleda istinite.
Sastanak koji je sam nazvao „prikupljanje fondića" odigrao se u gradu šatora u pustinji, oko sto deset kilometara severozapadno od Rijada u Saudijskoj Arabiji. Prisutni su bili podeljeni na one iz arapskog i iz azijskog sveta. A Vuk je sebe zvao „svetskim putnikom, građaninom nijedne određene zemlje“.
No je li to zaista Vuk? Da nije samo predstavnik? Dvojnik? Niko nije pouzdano znao. Zar ne bi trebalo da je Vuk žensko? To su najnovije glasine.
Ovaj muškarac je visok, duge tamnosmeđe kose i brade, pa su ostali učesnici morali da pomisle kako je njemu teško da se preruši i verovatno mu je lako ući u trag, ali to ipak nije slučaj. Samo je podsticalo glas o tajanstvenom čoveku i, sasvim moguće, pravom mračnom geniju.
Takav ishod je imalo i njegovo ponašanje tokom otprilike pola sata pre početka sastanka. Dok su neki srkali viski, a neki čaj od nane i prijateljski ćaskali, Vuk je stajao po strani, nije pričao ni sa kim, čak je nestrpljivo odbio pokretom ruke nekolicinu koja je pokušala da mu priđe. Činilo se kao da je iznad svega toga.
Vreme je bilo lepo, pa je odlučeno da se sastanak održi na otvorenom. Učesnici su izašli ispod šatora i posedali u grupama podeljenim prema zemljama iz kojih potiču.
Poslovni sastanak je tad počeo i Vuk je zauzeo središnje mesto. Obratio se skupu na engleskom.
Znao je da ga i ostali govore ili bar dovoljno razumeju.
„Došao sam da vas izvestim kako se zasad sve lepo odvija, sasvim prema planu. Trebalo bi svi da se radujemo i budemo zahvalni."
„Kako da to znamo sem preko tvoje reči?“, pitao je jedan učesnik. Vuk je znao da je on mudžahedin, borac, islamski ratnik. Iskreno mu se osmehnuo.
„Kao što si rekao, imate moju reč. Možda u ovoj zemlji nije slučaj, ali veći deo sveta ima televiziju, novine i radio da potvrde kako smo izazvali nevolje Amerikancima, Englezima i Nemcima. Zapravo, CNN se može i ovde gledati - u šatoru - ako želite potvrdu mojih reči.“
Vuk je skrenuo tamne oči s mudžahedina, koji je sad bio crven u licu i postiđen, a očigledno i ljut.
„Plan uspeva, ali sad je trenutak za novu donaciju kako bi sve naše bitne kockice bile u pokretu. Poći ću oko stola, a vi mi možete dati znak slažete li se. Da biste zaradili, treba i da potrošite. Možda je to zapadnjačko geslo, ali je istinito."
Vuk je išao od jednog do drugog i kako bi kome prišao, ovaj bi mu klimnuo glavom ili podigao ruku - osim onog Arapina bundžije, koji je sedeo s uvredljivo prekrštenim rukama i rekao:
„Potrebno je da čujem više. Tvoja reč nije dovoljna."
„U redu“, kazao je Vuk. „Primio sam tvoju poruku, a sad imam i ja jednu za tebe, ratniče."
U deliću sekunde Vuk je podigao ruku i razlegao se prasak pištolja. Bradati Saudijac se srušio sa stolice, na mestu mrtav i beživotnog pogleda uprtog u nebo.

„Treba li iko drugi da čuje više? Je li vama moja reč dovoljna?", pitao je Vuk. „Prelazimo li na sledeću važnu fazu našeg rata protiv Zapada?"
Niko nije progovorio ni reči.
„Dobro. Znači, prelazimo na sledeću fazu. Baš je uzbudljivo, zar ne? Verujte mi da pobeđujemo.
Alah akbar “ Bog je veliki. A i ja sam.






Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 Empty Re: Londonski mostovi - Džejms Paterson

Počalji od Mustra Čet Jul 05, 2018 1:41 pm

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 77c63f2e679f




Četrdeset šesto poglavlje




BIO SAM RELATIVNO miran u šest i petnaest ujutro, dok sam se vozio na posao Avenijom nezavisnosti, s kafom u ruci i raspevanom Džil Skot na radiju. Odjednom mi je zazvonio mobilni telefon i znao sam da je mir narušen.
Kurt Kroford je bio na vezi i zvučao je uzbuđeno, nije mi dao ni reč da progovorim.
„Alekse, Džefri Šefer je upravo viđen na nadzornom snimku u Njujorku. Bio je u stanu na koji motrimo i pre nego što je sve ovo počelo. Mislimo da smo pronašli ćeliju koja se možda sprema za napad na Menhetn. Alekse, oni pripadaju Al Kaidi. Šta to sad pa znači? Hoćemo da odmah odeš u Njujork. Čeka te sedište, zato na konja, pa u Endruz
Dohvatio sam plastični držač za čašu s kafom sa suvozačkog sedišta i tresnuo njome u krov. Setio sam se dana u vašingtonskoj policiji.
Uputio sam se k vazduhoplovnoj bazi Endruz, pa sam za manje od pola sata bio u crnom helikopteru bel na putu za heliodrom u centru Menhetna, na Ist Riveru. Dok smo preletali grad, zamišljao sam Njujork u panici. Moramo se suočiti sa stvarnim problemom: fizički je nemoguće evakuisati sve iz ciljanih gradova. Jednostavno su preveliki. Osim toga, upozoreni smo da će nas, pokušamo li evakuaciju, odmah napasti, kako je Vuk obećao. Zasad ni reč od Vukovih pretnji nije procurila u medije, ali napadi u Nevadi, Engleskoj i Nemačkoj unervozili su čitav svet.
Čim sam stigao na heliodrom na Ist Riveru, prebacili su me u kancelariju FBI-ja u donjem Menhetnu. Rano tog jutra tamo su počeli napeti sastanci na visokom nivou, kad je neko ko je gledao nadzorne snimke prepoznao Šefera. Otkud on sad u Njujorku? I to s Al Kaidom? Iznenada su glasine o Vukovim putovanjima na Bliski istok imale smisla. Ali šta se to događa?
U zgradi Federal Plaza brzo i podrobno su me obavestili o terorističkoj ćeliji čije je sedište u zgradici od opeke blizu tunela Holand. Nije jasno je li Šefer i dalje tamo. Prethodne večeri je ušao u devet i niko nije video da je izašao.
„Ostali su očigledno članovi Al Džihada", rekla mi je Andžela Bel, analitičarka podataka pridružena njujorškoj ekipi protiv terorizma. Rekla je kako su u toj propaloj trospratnici i poslovne prostorije korejskog uvozno-izvoznog preduzeća i prevodilačka firma za španski jezik. Teroristička ćelija se prikazuje kao dobrotvorna kompanija pod nazivom Pomoć avganistanskoj deci.
Na osnovu izveštaja prismotre koju smo imali, bilo je nekoliko naznaka da se tu planiraju i odatle obavljaju aktivnosti po Njujorku. U jednom magacinu u Long Ajlend Sitiju pojavili su se hemikalije i instrumenti za njihovo mešanje. Taj magacin iznajmljuje stanovnik zgrade kod tunela Holand. Kamionet člana te ćelije ojačan je čvrstim oprugama da bi nosio veći teret. Moguće bombu? Kakvu bombu?
Tog prepodneva isplanirani su istovremeni upadi u skladište na Long Ajlendu i u stan blizu tunela Holand.
Oko četiri posle podne konačno su me odvezli do Trajbeke da se pridružim timu za upad.






Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 Empty Re: Londonski mostovi - Džejms Paterson

Počalji od Mustra Čet Jul 05, 2018 1:41 pm

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 Efd0d2f59227



Četrdeset sedmo poglavlje




UPOZORENI SMO da ne radimo to. No kako bismo poslušali? Štaviše, kako bi iko očekivao da ćemo poslušati kad je toliko života u opasnosti? Možda bismo mogli da tvrdimo kako je racija upućena samo na Al Kaidu i da nema ništa s Vukom. A možda i nije imala.
Stan u kom su bili teroristi i gde je možda još Džefri Šefer, bilo je sasvim lako nadzirati. Pročelje zgrade od crvene opeke imalo je samo jedan ulaz. Zadnji požarni izlazi vodili su do uske uličice, gde smo već postavili bežične kamere zatvorenog kola. S jedne strane nalazila se štamparija udžbenika, s druge malo parkiralište.
Je li Lasica i dalje unutra?
Jedinica HRT-a2 i tim specijalaca Njujorške policije zauzeli su gornji sprat pogona za pakovanje mesa, udaljenog nekoliko blokova od tunela. Tamo smo se okupili da utanačimo napad i da pričekamo da nam jave hoćemo li uopšte napadati.
HRT je želeo da se okuša, pa su navaljivali da napadnemo između dva i tri ujutro. Ne znam šta bih učinio da se ja pitam. Pred nama je ćelija poznatih terorista a moguće i Šefer. Ipak smo upozoreni na posledice. Moguće da je i zamka, nekakvo iskušavanje.
Nešto pre ponoći proneo se glas da je HRT-ov nadzor otkrio nešto drugo. Oko jedan ujutro pozvali su me u knjigovodstvenu sobicu koja nam je bila štab. Došlo je do trenutka kad ćemo ili krenuti ili se povući.
Majkl Ejnsli iz njujorške kancelarije bio je stariji agent zadužen za ovaj slučaj. Bio je visok, mršav kao hrt, privlačan muškarac s ogromnim terenskim iskustvom, ali sam stekao jak utisak da bi se lagodnije osećao na teniskom terenu nego usred opasne gužve kakva je pred nama.
„Evo šta smo dosad prikupili u prismotri", rekao je Ejnsli okupljenima. „HRT-ov snajperista je snimio nekoliko fotografija, a i sami smo slikali. Mislimo da je sve dosta dobro. Pogledajte i sami.“
Slike su prebačene na laptop, pa nam ih je pustio. Beše to niz snimaka širokog i uskog ugla šest prozora istočnog zida zgrade.
„Brinuli smo da ovi prozori nisu pokriveni", istakao je Ejnsli. „Ti govnari se smatraju pametnim i opreznim, je li tako? Bilo kako bilo, u zgradi smo identifikovali pet muškaraca i dve žene. Žao mi je što se ni na jednoj nadzornoj traci ne pojavljuje pukovnik Šefer. Barem ne zasad.
„Nemamo ništa o tome gde on izlazi iz zgrade, samo kako ulazi u nju. Koristimo termičke snimke da vidimo da nismo propustili njega ili još koga.“ Vašingtonska policija nije sebi mogla da priušti infracrveno termičko snimanje, ali upoznao sam se s njegovim funkcionisanjem otkad sam došao u Biro. Ono hvata toplotne razlike, vruće tačke, što omogućava nadzor kroz zidove.
Ejnsli je pokazao na snimak u gro-planu koji se pojavio na ekranu laptopa.
„Ovde postaje zanimljivo", rekao je i ukočio snimak na kom dva muškarca sede za stočićem u kuhinji.
„Levo je Karim al Lilijas. On je na četrnaestom mestu spiska Domovinske bezbednosti. Sigurno

pripada Al Kaidi. Osumnjičen je za učešće u bombaškim napadima na naše ambasade u Dar es Salamu i Najrobiju devedest osme. Ne znamo kad je stigao ni zbog čega, ali je ovo sasvim sigurno on.
„Čovek pored njega je Ahmed el Masri, veliki broj osam na tom spisku. Zverka. Uz to je inženjer.
Ni jednog ni drugog gada nema na ranijim nadzornim snimcima.
Mora da su se nedavno uvukli u grad. Zbog čega? U uobičajenim okolnostima već bismo bili u toj kuhinji s njima, kuvali nanu za sve i spremali se za dugačak razgovor.
Ovog trenutka se iste slike mogu videti u centru grada i u Vašingtonu. Uskoro bi trebalo da nam jave šta ćemo, ovako ili onako.“
Ejnsli je pogledao po sobi i konačno se nasmešio.
„Tek da se zna, preporučio sam da uletimo, skuvamo čaj i popričamo.“ Sobicom se razlegao pljesak. Na tren je bilo gotovo zabavno.






Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 Empty Re: Londonski mostovi - Džejms Paterson

Počalji od Mustra Čet Jul 05, 2018 1:41 pm

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 451b4fc7531e



Četrdeset osmo poglavlje




ONI BEZOČNIJI i drčniji rnomci iz Tima za spasavanje talaca, što znači gotovo svaki od njih, ovako opasnu operaciju su zvali „pet minuta panike i uzbuđenja - njihove panike, našeg uzbudenja“. Meni lično, uzbudenje bi donelo hvatanje Džefrija Šefera.
HRT i specijalci očajnički su želeli da ulete u zgradu, pa su bili spremni. Dvadeset četiri do zuba naoružana izuzetna ratnika trupkala su po pogonu za pakovanje mesa. Bili su puni energije i izuzetno samouvereni da će posao obaviti kako treba i vrlo brzo. Posmatrajući ih, čoveku je bilo teško da u to ne poveruje, a još teže da ne zatraži da krene s njima u raciju.
Nevolja je bila u tome što, uspeju li, svi možemo izgubiti. Upozoreni smo i dobili smo dramatičnu pouku šta će se dogoditi ako ne poslušamo Vukova naređenja. S druge strane, ljudi koje nadziremo možda su njegov napadački tim na Njujork. I šta smo uradili?
Bila mi je poznata svaka pojedinost ovog posla. U zauzimanju zgrade učestvovaće strateški raspoređene sve snage, među njima HRT i njujorški specijalci. Bilo je šest napadačkih grupa i šest snajperskih, što su u HRT-u smatrali viškom. Nisu želeli pomoć specijalaca. Timovi HRT-ovih snajperista zvali su se Rendgen, Viski, Jenki i Zulu. U svakom je bilo po sedmorica. Specijalci će pomagati samo spreda i pozadi.
Zanimljivo mi je bilo svakako to što je HRT superiorniji napadački tim, što je suprotno od onoga što sam mislio dok sam radio u vašingtonskoj policiji. HRT-ovi snajperisti su prerušeni u opremu
„gradska koža“, što je podrazumevalo crni muslin, konopce, tamne pe-ve-ce cevčice i slično. Svaki snajperista je imao određenu metu, pa su svi prozori i vrata na zgradi bili pokriveni.
I dalje se nije znalo: ulazimo li?
Je li Šefer još tamo? Je li Lasica ovog trenutka u zgradi?
U pola tri ujutro pridružio sam se snajperskom dvojcu u zgradi od mrkog kamena preko puta ciljane zgrade. Sve je postalo napeto i čupavo.
Snajperisti su se ulogorili u prostoriji tri sa tri. Napravili su šator od crnog muslina na oko metar od prozora. Prozor su držali zatvoren, pa mi je jedan od njih dvojice objasnio:
„Kad dobijemo znak da krećemo, razbićemo okno bakarnom cevi. Izgleda sirovo, ali niko ništa bolje nije smislio.“
U tesnoj, toploj sobici nismo mnogo razgovarali, ali narednih pola sata posmatrao sam ciljanu zgradu snajperskim durbinom na rezervnoj pušci. Sad mi je već srce dosta brzo tuklo. Durbinom sam tražio Šefera. Šta ako ga ugledam? Kako da ostanem ovde?
Sekundi su prolazili a mogao sam da ih brojim otkucajima srca. Čitav tim je predstavljao „oči i uši“ komandi, a samo smo čekali naređenje odozgo.
Kreći. Ne idi.
Konačno sam razbio tišinu u sobici.

„Idem na ulicu. Moram da budem dole.“





Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 Empty Re: Londonski mostovi - Džejms Paterson

Počalji od Mustra Čet Jul 05, 2018 1:41 pm

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 A746811deb02




Četrdeset deveto poglavlje




OVO JE VEĆ BOLJE.
Bio sam sa HRT-ovim timom odmah iza ugla, u blizini terorističkog skrovišta. Po pravilima ne bi trebalo da budem tamo - zato zvanično i nisam bio - ali sam pozvao Neda Mahonija, pa mi je on to omogućio.
Bilo je tri ujutro. Minuti su polako prolazili, a nikakve novosti ni razjašnjenja nisu stizali ni iz komande u Njujorku, ni iz sedišta FBI-ja u Huverovoj zgradi u Vašingtonu. Šta li misle? Kako iko može da donese nemoguću odluku kao što je ova?
Krenuti? Ne ići?
Poslušati Vuka?
Ne poslušati ga i snositi posledice?
Došlo je pola četiri pa i prošlo. Zatim četiri sata. Još ni reči odozgo iz sedišta.
Bio sam u crnom letačkom kombinezonu s pancirom i dali su mi MP-5. HRT-ovi momci znali su za moj lični odnos prema Šeferu.
Stariji agent, vođa operacije, seo je pored mene na pločnik.
„Dobro si? Sve je u redu?“
„Bio sam u vašingtonskim krvnim deliktima. Bio sam na raznim mestima, vrućim tačkama.“
„Znam da jesi. Ako je Šefer unutra, uhvatićemo ga. Možda ćeš ga ti uhvatiti.“ Da, možda ću na kraju ipak ucmekati gada.
A onda smo, na opšte zaprepašćenje, dobili naređenje da krenemo. Zeleno svetlo! Pet minuta panike i uzbuđenja.
Prvo sam čuo kako snajperisti razbijaju staklo na prozorima preko puta.
Zatim smo potrčali prema zgradi u kojoj je sklonište. Svi su bili pripremljeni za rat, u crnim letačkim kombinezonima i naoružani do zuba.
Dva helikoptera sa po osam putnika iznenada su se pojavila i primakla krovu zgrade od opeke.
Lebdeli su nad njim, a specijalci za napad spustiše se konopcima.
Četvoročlani tim peo se uz bok zgrade, što je samo po sebi neviđen prizor.
U glavi mi je sevnuo još jedan HRT-ov „ratni“ poklič -brzina, iznenađenje i silovito delovanje.
Upravo tako se sve dešavalo.
Čuo sam kako eksplozivna punjenja razvaljuju vrata, tri-četiri različita praska u razmaku od nekoliko sekundi. U ovom napadu neće biti pregovaranja.
Ušli smo. Bilo je baš dobro - ja sam ušao.
Po mračnim hodnicima odjekivali su pucnji. Odnekud iznad mene razleže se pucnjava mašinke. Stigao sam do drugog sprata. Muškarac čupave, guste kose izašao je na vrata. Držao je pušku.
„Ruke uvis!“, dreknuo sam. „Ruke uvis! Visoko.“

Razumeo je engleski - digao je ruke i ispustio pušku.
„Gde je pukovnik Šefer? Gde je Šefer?“, urlao sam.
Ovaj je samo mrdao napred-nazad glavom, sav ošamućen i zbunjen.
Ostavio sam zarobljenika dvojici iz HRT-a, pa požurio na treći sprat. Sad sam strašno želeo da uhvatim Lasicu. Je li tu negde?
Iznenada je velikom dnevnom sobom naspram stepeništa u trku promakla žena u crnom.
„Stoj!“, zaurlao sam na nju. „Ti - stoj!“
No nije stala - proletela je pravo kroz otvoren prozor. Ćuo sam njen krik, a onda tajac. Bilo je mučno gledati.
Konačno sam začuo:
„Sve je obezbeđeno. Zgrada je obezbeđena! Svi spratovi su obezbeđeni!“ Samo se ništa nije čulo o Džefriju Šeferu, ništa o Lasici.






Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 Empty Re: Londonski mostovi - Džejms Paterson

Počalji od Mustra Čet Jul 05, 2018 1:46 pm


 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 C1722026d0c7



Pedeseto poglavlje




OKO ZGRADE su se sjatili timovi HRT-a i njujorških specijalaca. Sva vrata su izvaljena iz šarki, a nekoliko prozora je smrskano. Toliko o protokolu „kucni i najavi se“, ali izgleda da je plan bio delotvoran. Jedino što nismo našli Šefera. Gde li je taj gad? Ovako mi je umakao već nekoliko puta.
Žena koja je skočila s prozora gornjeg sprata bila je mrtva, što se i moglo očekivati kad se neko naglavačke baci tri sprata iznad pločnika. Čestitao sam nekolicini članova HRT-a dok sam silazio. Čestitali su i oni meni.
Na stepeništu sam se sreo s Majklom Ejnslijem.
„Vašington želi da učestvuješ u ispitivanju", rekao mi je, nimalo zadovoljno. „Ima ih šestoro.
Kako hoćeš to da izvedeš?"
„Šefer?“, upitao sam. „Zna li se nešto o njemu?"
„Kažu da nije ovde. Nismo sigurni. Još ga tražimo.“
Nisam mogao da sakrijem razočaranje, ali sam oćutao. Ušao sam u radionicu koja je služila kao stan. Vreće za spavanje i nekoliko umrljanih madraca pobacani su po golom patosu. Pet muškaraca i jedna žena sedeli su zbijeni sa lisicama na rukama, kao ratni zarobljenici, što su valjda i bili.
Prvo sam zurio u njih bez reči.
Zatim sam pokazao na onog što mi se činio najmlađi: sitnog, mršavog, s naočarima sa žičanim ramom i, naravno, neurednom bradom. „Njega“, rekao sam i uputio se iz sobe. „Hoću njega. Dovedite mi ga smesta!“
Pošto su mladića izveli iz prostorije u manju spavaću sobu pored nje, ponovo sam pogledao po onoj sobi.
Pokazao sam na drugog mlađeg muškarca s dugom kovrdžavom kosom i gustom bradom. „Onog“, rekao sam pa su njega izveli. Bez ikakvog objašnjavanja.
Tad su me upoznali s FBI-jevim prevodiocem, čovekom po imenu Vasid, koji je govorio arapski, farsi, paštu. Zajedno smo ušli u susednu spavaću sobu.
Dok smo ulazili, prevodilac mi je rekao:
„Verovatno je Saudijac, moguće da su svi.“ Odakle god da je, sitni mršavi mladić izgledao je izuzetno nervozno. Ponekad je islamskim teroristima mnogo pristupačnija misao da umru nego da ih đavo zarobi i ispituje. U tome je bila moja prednost: Ja sam đavo.
Naveo sam prevodioca da proćaska s osumnjičenim teroristom o njegovom rodnom mestu i teškom privikavanju na život u Njujorku, u đavoljoj jazbini. Zamolio sam ga da ubaci kako sam prilično dobar čovek i jedan od malo agenata FBI-ja koji nije urođeno zao. „Reci mu da čitam Kuran. Divna knjiga.“
U međuvremenu sam seo i pokušao da imitiram ponašanje teroriste, da ga oponašam, a da to ne bude sasvim očigledno. Sedeo je na ivici stolice. Seo sam i ja. Kad bih uspeo da budem prvi Amerikanac u kog ima poverenja, čak i najmanje, mogao bi nešto da izbrblja.

U početku nije išlo kako treba, ali je odgovorio na nekoliko pitanja o svom rodnom gradu. Uporno je tvrdio kako je u Ameriku došao sa studentskom vizom, ali znao sam da nema ni pasoš. Nije znao ni gde se nalaze njujorški fakulteti, pa čak ni Njujorški univerzitet.
Na kraju sam ustao i gnevno izmarširao iz sobe. Otišao sam do drugog osumnjičenog i ponovio isto s njim.
Zatim sam se vratio mršavom mladiću. Doneo sam gomilu izveštaja i bacio ih na pod. Čuo se glasan tresak, i on je odista poskočio.
„Reci mu da me je lagao!“, zaurlao sam na prevodioca. „Reci da sam mu verovao. Reci da FBI i CIA nisu puni budala, uprkos onome što su mu pričali u njegovoj zemlji. Samo mu pričaj. Još bolje viči na njega. Ne dozvoli mu da progovori dok nema šta da nam kaže. Reci mu da će umreti pa ćemo mu pronaći celu porodicu u Saudijskoj Arabiji!“
Sledeća dva-tri sata sve vreme sam išao od jedne do druge sobe. Prilično sam dobro čitao ljude zahvaljujući godinama rada u psihoterapiji, a posebno sam bio dobar kad su uznemireni. Izabrao sam i trećeg teroristu, onu ženu, pa i nju dodao u igru. Službenici CIA su ispitivali zarobljenike svaki put kad ja izađem iz sobe. Nisu bili mučeni, ali su bili pod stalnom vatrom.
Na FBI-jevoj obuci u Kvantiku učili smo o principima ispitivanja kao RPM: racionalizacija, projekcija i minimalizacija. Zaista sam racionalizovao kao lud: „Ahmede, ti si dobar čovek. Vera ti je istinska. Kamo sreće da je moja tako snažna.“ Projektovao sam krivicu: „Nisi ti kriv. Ti si mlad. Vlada Sjedinjenih Država ume da bude zla. Ponekad i sam mislim kako treba da budemo kažnjeni.“ Minimalizovao sam posledice: „Zasad nisi počinio nikakav zločin ovde u Americi. Naši slabi zakoni i sudski sistem mogu da te zaštite.“ Zatim sam prelazio na stvar: „Pričaj mi o Englezu. Znamo da se zove Džefri Šefer. Imamo video-trake, fotografije, audio-trake. Znamo da je bio ovde. Gde je sada? Njega u stvari hoćemo.“
Držao sam se toga i ponavljao priču.
„Šta je Englez hteo da uradite? On je krivac, nisi ti ni tvoji prijatelji. Već nam je to poznato.
Samo nam ispuni još neke praznine. Moći ćeš da se vratiš kući.“ Zatim sam ista pitanja ponavljao za Vuka.
Ništa nije uspelo ni s jednim teroristom, čak ni s onim najmlađim. Bili su žilavi, disciplinovaniji i iskusniji nego što su izgledali, pametni i očigledno vrlo motivisani.
A što i ne bi bili? Verovali su u nešto. Možda i iz toga treba izvući pouku.






Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 Empty Re: Londonski mostovi - Džejms Paterson

Počalji od Mustra Čet Jul 05, 2018 1:46 pm

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 Ffd491e4379f


Pedeset prvo poglavlje




TERORISTA kog sam sledećeg odabrao bio je postariji, lep, zdravog izgleda, s debelim brkovima i belim, skoro savršenim zubima. Govorio je engleski i ispričao mi, donekle ponosno, da je studirao na Berkliju i u Oksfordu.
„Biohemiju i elektrotehniku. Iznenađuje li vas to?“ Zvao se Ahmed el Masri i bio je osmi na spisku Domovinske bezbednosti.
Sasvim voljno je pričao o Džefriju Seferu.
„Da, Englez je došao ovamo. Naravno, imate pravo. Video i audio trake obično ne lažu. Najavio je da ima nešto važno da razgovara s nama.“
„Jeste li razgovarali?“ El Masri se namrštio.
„Nismo. Smatrali smo ga za vašeg agenta.“
„Pa zašto je onda dolazio? Zašto ste pristali da se vidite s njim?“ El Masri je mrdnuo ramenima na to pitanje.
„Iz znatiželje. Rekao je da ima pristup taktičkim nuklearnim eksplozivnim napravama.“ Trgao sam se a srce mi je najednom brže zakucalo. Nuklearne naprave u Njujorku?
„Je li imao kod sebe to oružje?“
„Pristali smo da razgovaramo s njim. Verovali smo da misli na atomske bombe spakovane u kofer. Atomke u koferu. Teško ih je nabaviti, ali ne i nemoguće. Kao što možda znate, Sovjetski Savez ih je proizvodio u vreme Hladnog rata. Niko ne zna koliko ih je proizvedeno, ni šta je bilo s njima. Priča se da ruska mafija poslednjih godina pokušava da ih rasproda. Ja zapravo ne znam. Ovamo sam došao da predajem kao profesor. Da tražim posao.“
Stresao sam se. Za razliku od konvencionalnih bojevih glava, atomke u koferu mogu da se aktiviraju na zemlji. Veličine su povećeg kofera, a lako ih može aktivirati i pešadinac.
Osim toga, mogu se sakriti bilo gde, čak i pešice nositi po Njujorku, Vašingtonu, Londonu, Frankfurtu.
„Pa je li imao pristup atomkama u koferu?“, pitao sam El Masrija. Slegnuo je ramenima.
„Mi smo studenti i nastavnici. Zašto bismo uopšte razmišljali o atomskom oružju?“ Shvatio sam šta se trudio da uradi - pogađao se za sebe i svoje ljude.
„Zašto se jedna vaša studentkinja ubila skočivši kroz prozor?“
El Masri je zažmurio od bola. „Otkad je u Njujorku, plašila se. Bila je siroče, roditelje su joj ubili Amerikanci u nepravednom ratu.“
Polako sam zaklimao glavom jer sam razumeo i saosećao s onim što mi je pričao.
„U redu, ovde niste počinili nikakav zločin. Već nedeljama motrimo na vas. Ali ima li pukovnik Šefer pristup atomskom oružju?“, pitao sam ponovo. „Na ovo pitanje mi treba odgovor. To je važno i

za vas i za vaše ljude. Razumete li me?“
„Mislim da razumem. Hoćete li da kažete da ćete nas deportovati ako sarađujemo? Poslati nas kući? S obzirom na to da nismo počinili nikakav zločin?“, pitao je El Masri. Trudio se da učvrsti dogovor.
Odmah sam mu odgovorio:
„Neki od vas su u prošlosti izvršili ozbiljne zločine. Ubistva. Ostali će biti ispitani, pa poslati kući.“
Klimnuo je glavom.
„U redu. Nisam stekao utisak da gospodin Šefer ima taktičko nuklearno oružje. Kažete da motrite na nas. Možda je i on to znao? Ima li to smisla? Da vam je smestio? Ne pretvaram se da razumem ovo, ali to mi je palo na pamet dok pričam s vama.“
Nažalost, ono što je rekao ima smisla. Plašio sam se da se upravo to dogodilo. Zamka, provera.
Zasad je to bio Vukov šablon.
„Kako je Šefer izašao odavde, a da ga kamera nije snimila?“, upitao sam.
„Podrum ove zgrade povezan je s onom zgradom na južnoj strani. Pukovnik Šefer je to znao.
Izgleda da zna mnogo o nama.“
Kad sam izašao iz zgrade, bilo je već devet sati ujutro. Bio sam iscrpljen, tako da sam mogao da legnem i zaspim nasred ulice. Osumnjičene će uskoro prebaciti, a čitava oblast je zatvorena, čak i tunel Holand, usled straha da bi mogao biti prva meta, da bi iznenada mogao biti dignut u vazduh.
Je li sve iskušavanje, zamka?





Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 Empty Re: Londonski mostovi - Džejms Paterson

Počalji od Mustra Čet Jul 05, 2018 1:46 pm

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 37fea6caa2d2




Pedeset drugo poglavlje




USLEDILO JE još čudnih obrta tog dana.
Pred zgradom se okupila svetina i, dok sam se probijao do auta, neko mi je doviknuo:
„Doktore Krose!“
Doktore Krose? Ko me to zove?
Klinac u žućkasto-crvenoj vetrovci mi je mahao da skrene pažnju.
„Doktore Krose, ovamo! Doktore Alekse Krose! Čoveče, treba da razgovaram s vama.“
Prišao sam momku koji verovatno nije imao više od devetnaest godina. Nagnuo sam se prema njemu.
„Otkud mi znaš ime?“ Zavrteo je glavom i ustuknuo.
„Upozoreni ste, čoveče“, rekao je. „Vuk vas je upozorio!"
Samo što je to izgovorio, bacio sam se na njega, dohvatio ga za kosu, za jaknu. Oborio sam ga na zemlju i stegao mu kragnu. Celom težinom sam se svalio na njega.
Koprcajući se, sav crven u licu, zavrištao je:
„Hej! Hej! Plaćeno mi je da prenesem poruku. Odjebi, bre. Tip mi je dao stotku. Čoveče, samo prenosim poruku. Onaj Englez mi je rekao da si ti doktor Aleks Kros.“
Mladić što samo prenosi poruku pogledao me je u oči.
„Meni ne ličiš na doktora.“





Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 Empty Re: Londonski mostovi - Džejms Paterson

Počalji od Mustra Čet Jul 05, 2018 1:47 pm

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 892955f36ade




Pedeset treće poglavlje




VUK JE BIO u Njujorku. Ni za šta na svetu nije mogao da propusti veliki kraj roka. Biće to tako dobro, tako slatko.
Sad su se pregovori već usijali. Predsednik Sjedinjenih Država, britanski premijer i nemački kancelar nisu, naravno, hteli da se pogode, nisu hteli da se sazna kako su strašni slabići. Čovek ne može da pregovara s teroristima, je li tako? Kakav bi to presedan bio? Treba da ih još jače pritisne, da ih ubedljivije pritegne kako bi se slomili.
Ume on to. Biće presrećan da to učini, da muči te budale. Sve je tako predvidivo - barem njemu.
Pošao je u dugačku šetnju menhetenskim Ist Sajdom. U zdravu šetnju. Osećao je da drži sve konce igre. Kako bi i mogle svetske vlade da se mere s njim? On je u prednosti. Ne ometaju ga ni politika, ni mediji, birokratija, zakoni ni moral. Ko može bolje?
Vratio se u prelep stan na vrhu zgrade što gleda na Ist River, samo jedan od stanova koje je posedovao po čitavom svetu. Lako stežući crnu gumenu loptu, mašio se telefona i pozvao starijeg agenta iz njujorške kancelarije FBI-ja, agenta s vrha, ženu.
Ona mu je ispričala sve što u Birou znaju i šta čine da ga nađu, što je u suštini sve beznačajno.
Veća je verovatnoća da slučajno nalete na Bin Ladena nego na njega.
Vuk se prodrao u slušalicu:
„Plaćam li teja za ova sranja? Da mi pričaš ono što već znam? Trebalo bi da te ubijem.“ Međutim onda se Rus zasmejao.
„Samo se gadno šalim, draga moja. Lepe vesti mi prenosiš. A imam i ja vesti za tebe: uskoro će u Njujorku doći do incidenta. Kloni se mostova. Oni su vrlo opasni. Znam to iz prve ruke.“






Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 Empty Re: Londonski mostovi - Džejms Paterson

Počalji od Mustra Čet Jul 05, 2018 1:47 pm

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 6968622f1325



Pedeset četvrto poglavlje




BIL KAPISTRAN je bio čovek s vizijom, ali i s lošom i opasnom naravi - najblaže rečeno, imao je ozbiljne nevolje sa savladavanjem gneva. Uskoro će biti i čovek sa dvesta pedeset somića na računu u banci na Kajmanima. Trebalo je samo da obavi svoj posao, i to neće biti teško. Mogu ja to, no problemo.
Kapistran je imao dvadeset devet godina, bio je vitak i žilav, a poticao je iz Ralija u Severnoj Karolini. Tamo je na državnom univerzitetu godinu dana igrao lakros, pa je otišao u marince. Posle trogodišnje službe regrutovan je u plaćenike za neku kompaniju iz okoline Vašingtona. Pre dve nedelje prišao mu je tip kog je poznavao iz Vašingtona, Džefri Šefer, a on je pristao da obavi najveći posao u karijeri. Posao od dvesta pedeset hiljada dolara.
Trenutno je bio na poslu.
U sedam ujutro odvezao se crnim Fordovim kombijem na istok Pedeset sedmom ulicom na Menhetnu, pa skrenuo ka severu Petom avenijom. Na kraju je parkirao blizu mosta u Pedeset devetoj ulici, koji zovu Kvinsboro.
S dvojicom odevenih u bele molerske kombinezone, s kojima se dovezao, pokupio je opremu iz kombija. Samo ne boju, zaštitni najlon i aluminijumske merdevine, već eksploziv. Mešavinu C4 i nitrata koju treba postaviti u najniže nosače mosta na strateškoj tački blizu menhetenske strane Ist Rivera.
Kapistran je već poznavao svaki pedalj Kvinsboroa. Zagledao se u taj devedeset pet godina star, čvrst most i video otvorenu, elastičnu konstrukciju s konzolnim nosačima, jedini od četiri mosta na Ist Riveru koji nije viseći. Što je značilo da je potreban poseban tip bombe, upravo onaj koji je doneo u kombiju.
Ovo je nešto sasvim drugačije, razmišljao je dok je s kolegama cimao opremu do mosta. Njujork. Ist Sajd. Svi oni napirlitani kurtoni od poslovnjaka, one plave princezice, hodaju tu kao da je svet njihov. Kad zanemari nervozu, gotovo je uživao, pa je shvatio i da zvižduće pesmu koja mu je bila smešna. Pesmu o mostu u Pedeset devetoj ulici (Feelin’ Groovy) Sajmona i Garfankla - koje je smatrao tipičnim njujorškim šupčinama. Obojicu - Frćkavog i Kepeca.
Poslednjih nekoliko dana Kapistran je do nekog doba radio s dvojicom simpatičnih studenata tehnike na Univerzitetu Stouni Bruk na Long Ajlendu. Jedan od tih genijalaca bio je iz Irana, drugi iz Avganistana. Njima je to bilo još kako ironično: studenti na fakultetu u Njujorku pomažu da se u vazduh digne njujorški most. Zar ovo nije zemlja slobodnih, jebote? Svoj tim su nazvali Projekat Menhetn. Još jedna njihova šala.
Prvo su razmišljali o ANFO-u, bombi koja bi svakako napravila krater na putu, ali možda ne bi srušila veliki most kakav je Kvinsboro. Genijalci su objasnili Kapistranu da može proveriti šta je ANFO u stanju da postigne ako samo baci petardu na nekoj gradskoj ulici. A može to i da zamisli. Eksplozija bi se odlikovala „slabim silama koje uvek teže putu manjeg otpora“. Drugim rečima,

bomba bi napravila gadnu rupicu u asfaltu, ali prava razorna moć bi se širila vazduhom, uvis i u stranu.
Nedovoljno dobro za ovo danas. Preblago. Nije čak ni blizu onome što je potrebno.
Onda su ovi vraški pametni studenti smislili mnogo bolji način da dignu most u vazduh. Naučili su Kapistrana kako i gde da pričvrsti nekoliko manjih punjenja na različitim tačkama temelja. Slično tome, kompanije za rušenje obaraju stare zgrade, a ovde će to raditi kao sat.
Budući da nije želeo da ga uhvate, Kapistran je razmišljao da pošalje ronioce u Ist River da na nosače postave punjenja. Sam je nekoliko puta prilazio mostu. Iznenadio se kad je shvatio da takoreći nema nikakvog obezbeđenja.
Upravo tako je bilo i rano tog jutra. On i njegova dva saradnika prišli su donjim nosačima mosta i niko ih nije presreo.
Iz daljine je stari most sa isprepletanim gvožđem obojenim u srebrno i ukrasnim vršcima izgledao prilično tanano. Izbliza se otkrivala prava snaga konstrukcije: stameni stubovi nosači, zakivci veličine dlana.
Iako je zvučalo sumanuto, uspeće - njegova kockica će se uklopiti na mesto.
Ponekad se pitao zbog čega je postao ogorčen na sve, tako kiseo i gnevan. Pre nekoliko godina, s marincima je bio u spasilačkoj ekipi koja je spasavala oborene pilote kao što je Skot O’Grejdi u Bosni. E pa taj više nije bio ratni heroj. Postao je kapitalista koji radi u sistemu, zar ne? A to je istinitija tvrdnja nego što bi većina ljudi poverovala.
Dok je hodao po potpornoj konstrukciji, Kapistran je pevušio, pa naglas zapevao: „Groovy.
Feeling very groovy.“






Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 Empty Re: Londonski mostovi - Džejms Paterson

Počalji od Mustra Čet Jul 05, 2018 1:47 pm


 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 E7259c1fe48a



Pedeset peto poglavlje




SAD SE DOGAĐALO nešto najčudnije.
Prošao je krajnji rok, a ništa se nije dogodilo.
Nismo dobili poruku od Vuka, nisu odmah usledili napadi. Nije bilo ničega. Tajac. Bilo je sablasno i neverovatno strašno.
Jedino je Vuk znao šta se događa - a možda i Vuk i predsednik i još nekolicina svetskih voda.
Šuškalo se da su predsednik, potpredsednik i kabinet preseljeni iz Vašingtona.
Ovo se neće tek tako završiti, zar ne? Svakako neće prestati novinski članci. Post, Njujork tajms, USA tudej, CNN, sve radio i televizijske mreže - dočepali su se poneke verzije pretnji velikim gradovima. Niko nije znao koji su to gradovi ni ko preti. Međutim, posle godina žutih i narandžastih upozorenja Domovinske bezbednosti kao da niko te pretnje i glasine nije shvatao ozbiljno.
Neizvesnost, rat nerava mora da su deo Vukovog plana. Vikend Dana sećanja proveo sam u Vašingtonu. Spavao sam kad su me pozvali da odmah dođem u Huverovu zgradu.
Pogledao sam budilnik, žmirnuo da izoštrim vid, shvatio da je tri ujutro. Šta je sad? Jesu li usledile represalije? Šta je da je, ništa mi nisu rekli telefonom.
„Odmah stižem“, rekao sam i ustao psujući sebi u bradu. Tuširao sam se po minut-dva prvo vrelom, pa ledenom vodom, obrisao se, navukao odeću i seo u auto, pa se vozio Vašingtonom u strašnoj izmaglici. Jedino sam znao da će Vuk pozvati za pola sata.
U pola četiri ujutro, posle radnog vikenda s neispunjenim rokom koji nam visi nad glavom - on nije samo upravljao već se ponašao sadistički.
Kad sam stigao u krizni štab na petom spratu, tu je već bilo najmanje njih desetak. Pozdravili smo se kao stari prijatelji na nečijoj sahrani. Sledećih nekoliko minuta u salu za konferencije stalno su ulazili agenti mutnih očiju, kao da se niko još nije sasvim razbudio. Nepravilan red se obrazovao pred stočićem gde su konačno doneli dva bokala kafe. Svi su izgledali nervozno i napeto.
„Nema danskog peciva?", začudio se jedan agent. „Šta je s ljubavlju?" Ali niko se nije ni osmehnuo na njegovu šalu.
Direktor Berns je stigao nekoliko minuta posle pola četiri. Bio je u crnom odelu i s kravatom, što je dosta zvanično, a posebno u ovo doba noći. Imao sam osećaj da ni on ne zna šta se događa. Igru je vodio Vuk, a ne neko od nas.
„A za mene ste mislili da sam gadan šef‘, rekao je posle nekoliko minuta tišine. Konačno se začuo uzdržan smeh. „Hvala vam što ste došli“, dodao je Berns.
Vuk se javio u tri i četrdeset tri. Glas mu je opet bio filtriran, ali su se čuli tipična samouverenost i prezir.
„Verovatno se pitate zašto sam zakazao sastanak usred noći“, počeo je. „Zato što mi se može.
Kako vam se to dopada? Zato što mi se može.
Ukoliko dosad niste primetili, ne sviđate mi se mnogo. Zapravo, uopšte mi se ne sviđate. Za to

imam razloga, i to valjanih. Mrzim sve što predstavlja Ameriku. Stoga je ovo delimično možda i iz osvete? Možda ste mi negde u prošlosti učinili nešto nažao? Možda ste naudili mojoj porodici. To je samo deo zagonetke. Osveta mi je slatki dodatak.
No vratimo se u sadašnjost. Ispravite me ako grešim, ali mislim da sam naložio da ne istražujete gde se nalazim.
A šta ste vi uradili? Pohvatali ste šestoro jadničaka na Menhetnu zato što ste posumnjali da rade za mene. Čak se jedna devojka toliko izbezumila da je skočila s prozora na trećem spratu. Video sam je kako pada! Pretpostavljam da mislite - kako već umete - da će, uhapsite li mi tamo operativce, Njujork biti bezbedan.
O, pardon, umalo da zaboravim na sitnicu: propušten krajnji rok.
Jeste li mislili da sam to zaboravio? E pa nisam zaboravio krajnji rok. Pa ni uvredu što ste ga propustili. Sad gledajte šta mogu da uradim.“






Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 Empty Re: Londonski mostovi - Džejms Paterson

Počalji od Mustra Čet Jul 05, 2018 1:52 pm


 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 3a543f4c68ad


Pedeset šesto poglavlje




U POLA ČETIRI ujutro, prema primljenim uputstvima, Lasica je zauzeo položaj na klupi parka na rečnom keju, na uglu Saton plejsa i Pedeset sedme ulice. Brinulo ga je mnogo toga u vezi s ovim poslom, ali dve misli su držale sve teškoće pod kakvom-takvom kontrolom. Kao prvo, sleduje mu velika zarada i kao drugo, opet mu je zapalo da se nađe usred značajnih zbivanja. Bože, uvek mi se zalomi da budem u samom centru dešavanja.
Odsutno je zurio u tamne, brze struje Ist Rivera. Crveni remorker obeležen natpisom BRAĆA MEKALISTER sprovodio je veliki teretni brod. Grad koji nikad ne spava, je li? U barovima u Prvoj i Drugoj aveniji tek su se spremali da objave točenje poslednje ture. Malopre je prošao ispred centra za lečenje životinja koji je još bio otvoren za hitnu pomoć kućnim ljubimcima. Hitna pomoć za kućne Ijubimce? Kakav grad, čoveče! Ušta se to Amerika pretvara?
Mnogi Njujorčani će se uskoro probuditi, ali će im biti izuzetno teško ponovo da zaspe. Iskusiće plač i škrgut zuba. Vuk će se za to postarati kroz samo minut-dva.
Šefer je na satu pratio odbrojavanje sekundi do tri i četrdeset tri, ali je takođe osmatrao reku i most Kvinsboro.
Automobili, taksiji i priličan broj kamiona tutnjali su preko mosta, čak i u ovo doba. Sigurno je jedno stotinak vozila upravo prelazilo reku, ako ne i više od toga. Siroti dripci.
U tri i četrdeset tri Šefer je pritisnuo taster na mobilnom telefonu.
To je poslalo jednostavni mali impuls do antene na strani mosta ka Menhetnu. Kolo je počelo da se zatvara...
Upaljač se aktivirao...
U svega nekoliko mikrosekundi poruka iz pakla obrušila se na narod Njujorka, ali i na ostatak sveta.
Simbolična poruka.
Još jedan poziv na buđenje.
Teška eksplozija raznela je stubove i grede mosta u Pedeset devetoj ulici. Spone su uništene momentano, šokantno, nepovratno. Stara čelična konstrukcija raspala se kao ljuska kikirikija. Ogromni zakivci iskočili su i poispadali u reku. Asfalt je razdrobljen. Prenapregnuti beton se pocepao kao hartija.
Gornji kolovoz se prelomio na dva dela, potom su ogromni delovi pali kao bombe na donju platformu, koja je i sama napukla i sva oljuštena visila nad vodom.
Vozila su upadala u vodu. Kamion koji je bio pun jutarnjeg izdanja novina iz štamparije u Kvinsu preturio se s izuvijanog kolovoza unazad, napravio piruetu i sručio se u Ist River. Za njim je, poput olovnih tegova, popadalo još automobila i kamiona. Iz električnih kablova koji su visili celom dužinom mosta vrcale su varnice. Desetine vozila su nastavile da padaju s mosta u reku i da nestaju ispod površine vode.

Neki ljudi su izlazili iz kola i skakali u reku, u sigurnu smrt. Šefer je čuo njihove očajne krike dok su padali u vodu.
U svim stambenim zgradama Njujorka svetla su počela da se pale, za njima televizori i kompjuteri. Tako su Njujorčani dobijali prva obaveštenja o užasnoj nesreći kakva je do pre samo nekoliko godina bila potpuno nezamisliva.
Pošto je uspešno okončao posao za tu noć, Džefri Šefer je najzad ustao sa klupe s namerom da se naspava. Ako uopšte uspe da zaspi. jedno je sa sigurnošću znao: ovo je tek početak. Pred njim je put za London.
Londonski most, razmišljao je. Svi mostovi sveta popadaće, srušiće se. Savremeno društvo će se od toga i samo raspasti. Onaj odurni Vuk može biti lud, ali je prosto genijalan u zlu. Smrdljivi genijalni ludak!







Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 Empty Re: Londonski mostovi - Džejms Paterson

Počalji od Mustra Čet Jul 05, 2018 1:52 pm

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 6a57d5c04aa9



Treći deo

VUK SE ŠUNJA










Pedeset sedmo poglavlje




VUK JE USPORIO svoj snažni crni lotus na oko sto sedamdeset kilometara na sat dok je razgovarao preko mobilnog telefona, jednog od šest, koliko ih je ukupno imao u kolima. Uputio se prema Montoku, na samom špicu Long Ajlenda, ali je usput morao da obavi važan posao, mada je već bilo jedan sat posle ponoći. Na vezi su bili američki predsednik, nemački kancelar i britanski predsednik vlade. Vrh vrhova. Šta može biti jače od toga?
„Ovaj poziv ne može da se ulovi, zato ne traćite vreme pokušavajući. Moji tehničari su bolji od vaših“, obavestio ih je. „Elem, šta imate na umu? Pre osam časova vam je istekao rok. I?“
„Treba nam još vremena“, u ime grupe progovorio je britanski premijer. Svaka mu čast. Da li je on pravi vođa među njima trojicom? Tome se Vuk nije nadao. Imao je utisak da je on sledbenik.
„Nemate pojma...“, počeo je američki predsednik, ali ga je Vuk presekao, sa smeškom upućenim samom sebi, oduševljen što može da nipodaštava jednog moćnog svetskog lidera.
„Stanite. Neću više da slušam laži!“, urlao je u telefon.
„Morate čuti ono što imamo da vam kažemo“, umešao se nemački kancelar. „Dajte nam priliku..
Vuk je na tom mestu prekinuo razgovor. Pripalio je pobedničku cigaru, s uživanjem povukao nekoliko dimova, a zatim spustio cigaru u pepeljaru. Opet je uspostavio vezu, ovog puta preko drugog telefona.
Svi su još bili tu, u iščekivanju njegovog poziva. Nije on, zapravo, potcenjivao nijednog od ovih moćnika, nimalo, ali šta su drugo mogli da rade nego da čekaju da ih zove?
„Hoćete li da napadnem sva četiri grada? Moram li to da učinim kako bih vas uverio koliko sam ozbiljan? Uradiću to u trenu. Odmah ću to uraditi, jednostavno ću narediti. Samo mi nemojte govoriti da vam treba još vremena. Ne treba vam! Pa zaboga, politički zatvorenici služe kaznu u zemljama koje su vaši pioni!
„Pravi problem je u tome što vi ne smete da se pokažete u pravom svetlu. Ostatak sveta ne sme da vas prepozna kao nemoćne slabiće. Ali vi to jeste! Kako je samo do toga došlo? Ko je ljude kao što ste vi postavio na položaj s tolikom odgovornošću? Ko li je samo vas izabrao? Novac i politički zatvorenici. Zbogom.“
Premijer je progovorio pre nego što je Vuk uspeo da opet prekine vezu:
„Sve ste pogrešno razumeli! Vi treba da napravite izbor, a ne mi. Prihvatamo mi da ste u boljem položaju od nas. Razume se. Ali ne možemo tako brzo da sve ovo upakujemo. To je fizički nemoguće, mislim da vam je to jasno. Naravno da ne želimo da s vama sklapamo sporazum, ali ćemo to uraditi. Nemamo izbora. Samo nam treba više vremena da se to obavi. I biće obavljeno. To vam obećavamo.“ Vuk je slegnuo ramenima. Engleski premijer ga je potpuno iznenadio. Bio je kratak i jasan, a imao je i muda.
„Razmisliću o tome“, rekao je Vuk i prekinuo vezu. Podigao je cigaru i naslađivao se sledećom

mišlju: on je sad najmoćnija osoba na svetu. A, za razliku od ove trojice, bio je pravi čovek za tu ulogu.






Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 Empty Re: Londonski mostovi - Džejms Paterson

Počalji od Mustra Čet Jul 05, 2018 1:52 pm


 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 2141483b4c08



Pedeset osmo poglavlje




U ŠEST I PET UJUTRO, iz biznis klase aviona Britiš ervejza iz Njujorka izašao je čovek koji se predstavljao kao Randolf Voler. Pasoš i ostala dokumenta potvrđivala su ovaj identitet. Lepo je vratiti se kući, mislio je Voler, kome je pravo ime bilo Džefri Šefer. A biće još lepše ako uspem da London zbrišem s mape.
Gospodin koji je izgledao kao da ima nekih sedamdesetak godina nije imao nikakvih teškoća pri prolasku carine. Već je razmišljao o sledećem koraku, o poseti svojoj deci. To je njegova kockica. Vrlo neobično. No, uveliko je već prestao da preispituje Vukova naređenja. Osim toga, želeo je da vidi svoje naslednike. Tatica je predugo bio na putu.
Imao je novu ulogu, još jedan zadatak, još jednu kockicu u mozaiku. Podmladak je stanovao sa sestrom njegove pokojne supruge u omanjoj kući pokraj Hajd parka. Prisećao se kuće dok joj se približavao u iznajmljenom jaguaru serije S. Žena mu je ostala u krajnje neprijatnom sećanju. Lusi Ris-Kazins je bila lomna, plitkoumna osoba. Ubio ju je u robnoj kući Sejfvej u Čelsiju, pred bliznakinjama. Taj čin istinskog milosrđa načinio je siročad od njegovih kćeri, Triše i Erike, koje sad valjda imaju šest ili sedam godina, kao i od sina Roberta, kome mora da je jedno petnaest. Šefer je verovao da im je mnogo bolje bez majke koja je sve vreme zbog nečeg cmizdrila i slinila.
Nenajavljen, zakucao je na ulazna vrata pa je, uvidevši da su otključana, prosto upao.
Tu je zatekao Džudi, mlađu sestru svoje žene, kako s bliznakinjama sedi na podu i igra monopol.
Bio je ubeđen da su sve tri u toj igri bile predodređene za poraz. U ovoj grupi nije bilo pobednika.
„Tata je došao kući!“, uzviknuo je uz blistav i sasvim užasan osmeh. Uperio je beretu u grudi mile tetka Džudi.
„Da nisi zucnula, Džudi! Ni zuc! Nemoj mi pružiti izgovor da povučem oroz. Lako bih to učinio, i s naročitim zadovoljstvom. Da, vidiš, i tebe sasvim iskreno mrzim. Izgledaš kao debela verzija svoje ljubljene sestre. Zdravo, dečice! Pozdravite tatu. Došao je izdaleka da vas vidi. Čak iz Amerike.“ Njegove bliznakinje, njegove slatke kćerčice, briznule su u plač. Kako bi ponovo uspostavio red, Šefer je uradio jedino što je umeo - uperio je pištolj pravo u Džudino zabezeknuto, suzama umazano lice i primakao joj se. „Uradi nešto da prestanu da stenju i krešte. Smesta! Pokaži mi da zaslužuješ da im budeš staratelj.“
Tetka se sagnula do poda i privila devojčice na grudi, što nije prekinulo njihov plač, ali ga je barem prigušilo.
„Slušaj me sad, Džudi“, rekao je Šefer kad joj se primakao otpozadi i pritisnuo cev berete u potiljak. „Koliko god to želeo, nisam došao ovamo da te jebem, pa da te ubijem. Zapravo, imam jednu poruku koju treba da preneseš državnom sekretarijatu. Na jedan smešan, izvrnut način, tvoj život, u stvari, sad ima neku svrhu. Možeš li da poveruješ? Ja ne mogu.“
Tetka Džudi je izgledala zbunjeno, što je Šefer smatrao njenim uobičajenim stanjem.
„Kako ću ja to?“, promucala je.

„Prosto pozovi smrdljivu policiju! A sad umukni i slušaj. Policiji ćeš kazati da sam ti došao u posetu i rekao da niko više nije bezbedan. Ni policajci ni njihove porodice. Možemo im doći u kuću, baš kao što sam ja tebi danas došao.“
Da bi bio siguran da je shvatila, još dvaput joj je ponovio istu poruku. Tad je opet obratio pažnju na Trišu i Eriku, koje su ga inače zanimale taman koliko i besmislene porcelanske lutke iznad kamina. Mrzeo je te glupe kitnjaste trice, koje su nekad pripadale njegovoj ženi i koje je ona povazdan mazila i pazila kao da su žive.
„Kako je Robert?“, pitao je bliznakinje. Nisu reagovale.
Šta je sad ovo? Devojčice su već prisvojile onaj beznadežno izgubljeni izraz svoje majke i večito ucveljene tetke. Nisu progovarale.
„Robert vam je brat!“, urlao je Šefer, na šta su devojčice ponovo glasno zaplakale. „Kako je on?
Kako je moj sin? Kažite mi nešto o svom bratu! Da mu nije nikla i druga glava? Kažite nešto!“
„Dobro je“, Triša je najzad procedila, blentavo se osmehujući.
„Da, dobro je“, ponovila je Erika za sestrom.
„Dobro je, je l’? E pa, onda je sve u redu“, izgovorio je Šefer s dubokim prezirom za ova dva klona svoje majke.
Primetio je da mu Robert u stvari nedostaje. Bio mu je pokatkad zanimljiv taj blago uvrnuti momčić.
„Dobro, sad poljubite tatu“, zatražio je na kraju. „Ipak sam vam ja otac, sirote male upišanice", morao je da začini. „Za slučaj da ste zaboravile.“
Devojčice nisu htele da ga poljube, a on nije imao odobrenje da ih ubije, pa se okrenuo da napusti tu odvratnu kuću. Dok je izlazio, rukom je pomeo porcelanske lutkice s kamina. S treskom su se porazbijale o pod.
„U znak sećanja na mater vam vašu!“, doviknuo im je preko ramena.






Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 Empty Re: Londonski mostovi - Džejms Paterson

Počalji od Mustra Čet Jul 05, 2018 1:52 pm

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 Da8d8bb2874e


Pedeset deveto poglavlje




VOJNICI KOJI SLUŽE u Iraku najviše se žale na to da je sve što ih okružuje besmisleno i nerazumljivo. U današnje vreme, to se sve više može primeniti na svaki rat. Pružila mi se prilika da to osetim i na svojoj koži.
Krajnji rok je već istekao i živeli smo u pozajmljenom vremenu. Tako se meni činilo. Imao sam utisak da već nekoliko dana nisam mogao da dođem do daha, a već sam leteo za London, s dvojicom kolega iz Odeljenja za međunarodni terorizam.
Džefri Šefer je u Engleskoj. Da stvar bude još luđa, hteo je da znamo da je tamo. Neko je to hteo.
Avion je sleteo na Hitrou malo pre šest sati ujutro. Otišao sam pravo u hotel kod stanice Viktorija i spavao do deset. Posle tog kratkog predaha, pošao sam u Novi Skotland jard, odmah iza ugla, na Brodveju. Divno je bilo biti tako blizu Bakingamske palate, Vestminsterske opatije i Parlamenta.
Čim sam stigao, odveli su me u kancelariju šefa detektiva Gradske policije, Martina Lodža. Ovaj mi je, sasvim skromno, rekao kako se stara da Antiterorističko odeljenje kojim on rukovodi, takozvani S013, radi kao sat. Dok smo išli na jutarnji sastanak ukratko mi je opisao samoga sebe:
„Kao ti, i ja sam se probijao kroz činove. Jedanaest godina u Gradskoj, posle kraćeg staža na kontinentu. Prethodno sam završio obuku u Hendonu, pa sam jedno vreme bio pozornik. Prebačen sam u SOl3 zato što znam jezike.“ Zastao je, pa sam odmah ja progovorio: „Poznat mi je tvoj antiteroristički odred. Čuo sam da je najbolji u Evropi. Dugogodišnje iskustvo s IRA.“
Lodž se škrto nasmešio, smeškom prekaljenog ratnika:
„Nekad se najbolje uči na sopstvenim greškama. Bilo kako bilo, Alekse, stigli smo. Veoma im je stalo da te upoznaju. Ali, budi spreman na neviđenu kenjačinu. Biće tu i MI5 i MI6. Oko svega se preganjaju. Ne obaziri se na to. Na kraju uvek nekako uspemo da se iskobeljamo. Uglavnom.“
Klimnuo sam glavom:
„Baš kao FBI i CIA tamo kod nas. Sve sam to već video.“
Ispostavilo se da je bio u pravu. Borba za prevlast bila je u punom jeku, čak i usred ovakve krize, što je još kako ometalo posao. U sobi je bilo nekoliko specijalaca, muškaraca i žena, zatim šef Kabineta predsednika vlade, kao i uobičajena gomila iz londonskih hitnih službi.
Kako sam seo, tako sam u sebi zacvileo. Opet to glupo sastančenje. Samo mi je to još falilo.
Došlo mi je da povičem: Prekoračili smo rok! Počeće da miniraju!





Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 Empty Re: Londonski mostovi - Džejms Paterson

Počalji od Mustra Čet Jul 05, 2018 1:53 pm


 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 1a7d80b69060




Šezdeseto poglavlje




VELIKA KUĆA NA PLAŽI kod Montoka na Long Ajlendu nije pripadala Vuku. Uzeo ju je pod zakup, za četrdeset hiljada nedeljno. Van sezone. Znao je Vuk da mu deru kožu, ali nije ga bilo mnogo briga. Barem ne danas.
Ipak je to bila gajba da ti pamet stane, u džordžijanskom stilu, trospratno zdanje nad morem, s neverovatno velikim bazenom koji je sama kuća zaklanjala od vetra, s pošljunčanim prilazom za automobile, sad načičkanim limuzinama oko kojih su se okupili njihovi mišićavi vozači.
Sve je to plaćeno, razmišljao je s ne malo gorčine, mojim novcem, mojim znojem, mojom pameću!
Čekala ga je grupa saradnika, pripadnika Crvene mafije. Okupili su se u salonu-biblioteci, odakle je pucao pogled na pustu plažu i Atlantik.
Kad je kročio u sobu, svi do jednog su se ponašali kao da su mu najdraži i najbliži prijatelji. Rukovali su se s njim, tapšali ga po širokim leđima i ramenima, mrmljali slatke male laži kako im je drago što ga vide. Mala grupa onih koji znaju kako izgledam. Najuži krug. Oni kojima verujem.
Ručak im je poslužen još pre nego što je došao, pa je sve osoblje udaljeno iz kuće. Auto je parkirao iza kuće i ušao na zadnja vrata. Osim njih, niko ga nije video. Niko osim devetorice okupljene u ovoj sobi.
Stao je pred njih i pripalio cigaru. U znak pobede.
„Tražili su da im produžim rok. Možete li da verujete?“, izgovorio je sladostrasno izbacujući dim.
Devet Rusa za stolom jednodušno je prasnulo u smeh. Nisu ništa manje od Vuka prezirali današnje svetske vlade i šefove država. Svi političari su rođeni slabići, a i ako se među njih i provukao poneko malo jači, ubrzo je pukao u samom procesu rukovođenja. Oduvek je tako.
„Udri po njima!“, uzviknuo je jedan. Vuk se osmehnuo.
„Da znaš da bi trebalo. Ali imaju pravo. Ako odmah grunemo, gubimo i mi. Nego, da im se javim. Očekuju odgovor. Ovo je zanimljivo, jelda? Mi to vodimo pregovore sa Sjedinjenim Državama, Britanijom i Nemačkom. Kao neka svetska sila.“
Podigao je kažiprst, čekajući da se uspostavi veza.
„Očekuju moj poziv...“
„Jeste li svi na vezi?“, rekao je u slušalicu. Svi su tu.
„Nema više ćaskanja, vreme za to je prošlo. Evo šta sam odlučio: imate još dva dana, tačno do sedam sati u ovoj časovnoj zoni. Samo, ima još nešto... Cena je upravo udvostručena!“
Prekinuo je vezu. Osvrnuo se na svoje ljude.
„Šta je bilo? Odobravate li? Znate li koliko sam vam para upravo obezbedio?“

Svi su zapljeskali i veselo zagrajali.
Vuk je s njima proveo to popodne. Progutao je sve laskanje i ulagivanje, sva potraživanja koja su nevešto pokušavali da uviju u formu mudrih saveta. No, na kraju je morao da ih ostavi da se bez njega provode u kući na obali mora. Čekao ga je neki posao u Njujorku.
„Dame samo što nisu stigle", obećao je. „Manekenke i kraljice lepote iz Njujorka. Priča se da su to najbolje pičke na svetu. Lepo se zabavljajte!“
Na račun mog znoja, moje genijalnosti.
Ubrzo se opet našao za volanom lotusa i uputio prema magistralnom drumu Long Ajlenda. Još neko vreme stiskao je gumenu lopticu, pa ju je konačno spustio. Izvukao je mobilni telefon i ukucao nekoliko brojeva. Šifra je odaslata. Kolo se zatvorilo. Upaljač je aktiviran.
Mada je već bio odmakao, čuo je kad je kuća eksplodirala. Nisu mu više trebali. Niko mu više nije trebao.
Zamočit! Bombe su polomile i poslednju kost u njihovim beznačajnim, beskorisnim telima. Naplata, osveta.
Ništa lepše od toga.







Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 Empty Re: Londonski mostovi - Džejms Paterson

Počalji od Mustra Čet Jul 05, 2018 1:53 pm


 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 C65c6129c4dc



Šezdeset prvo poglavlje




U LONDONU SMO DOBILI vest da je rok produžen za četrdeset osam sati. To nam je donelo znatno olakšanje, makar bilo i kratkotrajno. Ni sat nije prošao kad je do nas stiglo obaveštenje o eksploziji na Long Ajlendu. Pobijeno je nekoliko šefova Crvene mafije. Šta je to moglo da znači? Je li to Vuk ponovo udario? Po svojima?
Posle dugih i iscrpljujućih sastanaka u Skotland jardu, nisam imao nikakvog pametnog posla. Oko deset uveče našao sam se s prijateljicom iz Interpola u restoranu Cimetni klub. Na mestu na kom je sad restoran, u Ulici Grejt Smit, nekad se nalazila Stara vestminsterska biblioteka.
Sad sam već bio više nego iznuren i ovo punjenje baterija mi je dobro došlo. Osim toga, uvek sam voleo da se družim sa Sendi Grinberg, koja je bila verovatno najpametnija policajka s kojim sam imao prilike da sarađujem. Možda ona ima neki predlog u vezi s Vukom. Ili s Lasicom. U svakom slučaju, niko nije bolje od nje poznavao evropsko podzemlje.
Osim za najbliže prijatelje, među koje imam sreću da pripadam, Sendi je u stvari Sondra. Visoka je, privlačna, moderna, pomalo otkačena, ali visprena i vanredno duhovita.
Snažno me je zagrlila i poljubila u oba obraza.
„Zar samo pod ovakvim okolnostima dobijam priliku da te vidim, Alekse? Samo kad se desi neka strahota na međunarodnom nivou? Gde je tu ljubav?“
„Možeš i ti neki put da dođeš kod mene u Vašington“, odvratio sam kad smo se razdvojili.
„Izgledaš fenomenalno, uzgred budi rečeno."
„Nije ti promaklo. Pođi za mnom, naš sto je pozadi. Užasno si mi nedostajao! Tako mi je drago što te vidim. I ti odlično izgledaš, uprkos svemu što se dešava. Kako ti to uspeva?"
Večera se sastojala iz mešavine indijske i evropske kuhinje, što je u Sjedinjenim Državama nemoguće naći, bar ne u Vašingtonu i njegovoj okolini. Više od sata smo pričali o slučaju. Tek uz kafu smo se razvedrili i prešli na lični teren. Primetio sam joj zlatni pečatni prsten i isprepletenu burmu na malom prstu.
„Divni su“, rekao sam joj.
„Od Ketrin“, odgovorila je sa smeškom. Sendi je već desetak godina živela s Ketrin. Bio je to jedan od najsrećnijih parova koje sam poznavao. Treba se učiti od njih, ali ko će sve da skapira? Ja sigurno ne. Ne umem da vladam ni svojim životom.
„Rekla bih da se ti još nisi oženio.“
„Sve ti primećuješ.“ Iskrivila je usta:
„Detektivka, šta da ti kažem. To mi je posao. Sad mi sve ispričaj.“
„Nema tu mnogo da se priča“ - sam sam sebe iznenadio izborom reči. „Viđam nekoga ko mi se mnogo dopada...“
Sendi je upala:

„Ma idi, tebi se svako mnogo dopada. Takav si ti, Alekse. Tebi se i Kajl Kreg dopadao. Uspeo si ti i u tom grozomornom psihopati nešto dobro da nađeš.“
„Uopšteno uzev, možda si u pravu. Ali njega sam uspeo da prebolim. A kod pukovnika Džefrija Šefera ništa dobro ne nalazim. A ni kod Rusa koji je sebi nadenuo ime Vuk.“
„U pravu sam, dragi moj dečko. Ko je, dakle, ta vanserijska ženica koja ti se mnogo dopada i ko će kome tu srce slomiti? Jer, nečije će srce na kraju biti slomljeno, u to ni najmanje ne sumnjam. Dokle ćeš više mučiti sebe?“
Usne su mi se iskrivile, nisam mogao to da izbegnem.
„I ona je detektivka. U stvari, ima zvanje inspektorke. Živi u San Francisku."
„Kako je to samo zgodno. Ma to je prosto savršeno, Alekse. Koliko je to, nekih tri hiljade kilometara od Vašingtona? Koliko često se sastajete? Jednom u dva meseca?“
Opet me je nasmejala.
„Vidim da ti je jezik i dalje podjednako oštar.“
„Vežba, dragi moj, stalna vežba. Znači, još nisi naišao na onu pravu. Tuga. Stvarno šteta. Imam neke drugarice. U stvari, bolje da se ne petljam. Ali moram da te pitam nešto lično. Misliš li da si uistinu prežalio Mariju?“
Ono čime se Sendi, kao istražitelj, izdvajala od drugih, bilo je to što razmišlja drukčije od svih. Istražuje i one oblasti u koje malo ko zalazi. Moja žena Marija ubijena je pre više od deset godina, hicem iz vozila u prolazu. Nisam rešio to ubistvo i možda zaista nisam ni prežalio Mariju. Može biti i da neću naći mira dok god ne rešim njeno ubistvo.
Slučaj je još otvoren. Ta misao me već godinama razdire i svaki put kad mi prođe kroz glavu osetim bol.
„Potpuno sam zacopan u Džemilu Hjuz“, rekao sam. „To je sve što sad znam. Uživamo jedno u drugom. Zašto bi to bilo loše?“
Nasmešila se.
„Čula sam te od prve, Alekse. Mnogo ti se dopada. Ali nisam čula da si ludo zaljubljen, a ne bih rekla ni da si od onih kojima je zacopanost dovoljna. Je I’ tako? Naravno da je tako. Znam šta govorim.“
„Ja volim tebe“, kazao sam. Nasmejala se.
„E pa, onda je i to sređeno. Noćas ćeš spavati kod mene.“
„Dobro. Neka bude.“
Oboje smo se smejali, ali smo se pola sata kasnije ipak rastali pred mojim hotelom.
„Imaš li neku ideju?“, pitao sam je dok sam izlazio iz taksija.
„Radim na tome“, odgovorila mi je i ja sam tada znao da na nju mogu da raćunam, a trebala mi je sva pomoć koju sam mogao da nađem u Evropi.





Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 Empty Re: Londonski mostovi - Džejms Paterson

Počalji od Mustra Čet Jul 05, 2018 1:53 pm


 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 09791a8735f5



Šezdeset drugo poglavlje




HENRI SIMOR je živeo nedaleko od Lasičinog skrovišta na Edžver roudu, u kraju između Marbl arča i Padingtona, poznatom i kao Mali Liban. Pukovnik Šefer je tog jutra hodao prema stanu nekadašnjeg pripadnika SAS-a i pitao se šta se to dogodilo s ovim gradom, s njegovim gradom, kao i s celom njegovom glupom zemljom, uostalom. Kakvi žalosni prizori.
Ulice su bile pune bliskoistočnih kafea, restorana i bakalnica. Vazduh je već u osam ujutro otežao od mirisa etničke hrane - tabulea, čorbe od sočiva, bastije... Pred prodavnicom novina dva starca su pušila nargile. Majku mu! Koji se to đavo u mojoj zemlji događa?
Henri Simor je stanovao iznad prodavnice muške odeće. Lasica se popeo pravo na treći sprat.
Zakucao je samo jednom. Simor mu je otvorio vrata.
Međutim, čim je video Simora, Šefer se zabrinuo. Otkad ga je poslednji put video, a to je bilo pre samo nekoliko meseci, čovek je izgubio sigurno petnaest do dvadeset kilograma. S glave mu je skoro potpuno nestalo guste, crne kovrdžave kose. Ostalo mu je samo nekoliko zapuštenih, osedelih, ofucanih i iskidanih čuperaka.
Stvarno je Šeferu bilo teško da ovu spodobu dovede u vezu sa svojim drugarom iz vojske, jednim od najboljih stručnjaka za rušenje koje je u životu video. Ratovali su rame uz rame u Pustinjskoj oluji, a zatim i kao plaćenici u Sijera Leoneu. U Pustinjskoj oluji bili su članovi Dvadeset drugog letećeg odreda SAS-a. Njihovoj jedinici bio je glavni zadatak da zađe u neprijateljsku pozadinu i tamo napravi ršum. Od Šefera i Simora niko u tome nije bio bolji.
Jadni Henri više nije izgledao kao neko ko je u stanju da napravi „r“ od ršuma, ali izgled je ponekad umeo da zavara. Nadao se Džefri Šefer.
„Dalde, jesi li spreman za zadatak, za važnu akciju?“ Henri Simor se nasmešio i otkrio da mu nedostaju dva prednja zuba.
„Samoubilačku, nadam se.“
„Kad malo bolje razmislim, to ti uopšte nije loša ideja.“ Lasica se smestio naspram Henrija i poverio mu plan. Pošto je sve saslušao, Henri je oduševljeno zapljeskao.
„Oduvek želim da dignem ovaj grad u vazduh“, rekao je. „Obratio si se pravom čoveku.“
„Znao sam to.“





Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 Empty Re: Londonski mostovi - Džejms Paterson

Počalji od Mustra Čet Jul 05, 2018 1:53 pm

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 D3a88fca56ad



Šezdeset treće poglavlje




U PREPUNOJ SALI za konferencije govorio je dr Stenli S. Bergen iz Skotland jarda. Bilo je tu nas nekoliko stotina policajaca i raznih državnih službenika. Dr Bergen jedva da je bio viši od sto pedeset centimetara, a mora da je težio blizu sto kilograma. Sa svojih šezdesetak godina, ipak je bio oličenje autoriteta.
Govorio je iz glave, ne koristeći nikakve beleške, a svi smo ga netremice slušali. Svima u sali bilo je više nego jasno da je minut posle dvanaest.
„Sada je kritično da primenimo sve planove za slučaj nepredviđenih događaja“, govorio je.
„Odgovornost je na londonskim službama za spasavanje. U njih imam puno poverenje, a i vi svi treba da ga imate.
Evo kako ćemo reagovati u Londonu. Ako dobijemo bilo kakvo upozorenje da nam preti neposredna opasnost, zahtevaćemo da nam se sve televizijske i radijske frekvencije stave na raspolaganje. Koristićemo i uzbunjivanje putem tekstualnih poruka preko mobilnih telefona i pejdžera, ali i druga, manje efikasna sredstva, kao što su megafoni, pokretni štabovi za obaveštenje i tako dalje.
Dovoljno je reći da će stanovnici na vreme od nas saznati sve ono što mi budemo saznali u vezi s predstojećim napadom. Na televiziji će to objaviti bilo načelnik Gradske policije, bilo sam ministar unutrašnjih poslova.
Za slučaj da dođe do eksplozije bombe ili do hemijskog napada, policija i vatrogasci će se smesta stvoriti u napadnutoj oblasti. Onog trenutka kad nam bude jasno šta se zapravo dogodilo, pogođeni kraj ćemo izolovati kako god znamo i umemo. Vatrogasna brigada i policajci će na licu mesta odrediti tri zone: vruću, toplu i hladnu.
Zadržaćemo preživele u vrućoj zoni sve dok ih ne dekontaminiramo, ako to uopšte bude izvodljivo.
Vatrogasna služba i služba hitne pomoći nalaziće se u toploj zoni. Tu će biti i jedinice za dekontaminaciju.
U hladnoj zoni će se voditi istraga, tu će biti komandna i kontrolna vozila, i tu će se snabdevati sanitetskim materijalom."
Prekinuo je izlaganje i pogledom prešao preko svih nas. Na licu mu se izražavala zabrinutost, ali je pokazivao i saosećanje s rodnim gradom i njegovim stanovništvom.
„Neki od vas su primetili da nijednom nisam upotrebio reč evakuacija. To je zato što evakuacija Londona ne dolazi u obzir. Istog trenutka kad bismo počeli da je sprovodimo, onaj odvratni gad Vuk bi nas napao. Kao što je, uostalom, i obećao."
Tada su nam podelili mape i drugi neophodan materijal. Činilo mi se da raspoloženje među prisutnima ne može biti gore.
Dok sam još sedeo i pregledao beleške, pojavio se Martin Lodž.

„Javio se Vuk“, šapnuo mi je na uvo. „Obrati pažnju na ovo: kaže da mu se dopada naš plan.
Složio se s tim da bi bilo beznadežno pokušavati evakuaciju Londona.“ Odjednom je zgradom odjeknula užasna eksplozija.






Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 Empty Re: Londonski mostovi - Džejms Paterson

Počalji od Mustra Čet Jul 05, 2018 1:54 pm

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 D2cd4d8c2c7e



Šezdeset četvrto poglavlje




KAD SAM SE KONAČNO probio do mesta eksplozije, zapanjili su me metež i zbrka. Širom sveta znana tabla s natpisom Skotland jard rasprštala se u paramparčad. Gomila ruševina i rupa iz koje je kuljao dim bilo je sve što je ostalo od glavnog ulaza s Brodveja. Na trotoaru su se videli ostaci crnog kombija zariveni u asfalt.
Već je bila doneta odluka da se zgrada ne napušta, da držimo položaj. Mislio sam da je to pametno. Ako ništa drugo, pokazivaćemo hrabrost. Vrativši se u krizni štab, zatekao sam već šestoro žena i muškaraca kako u polumraku gledaju sadržaj video-trake. Među njima je bio i Martin Lodž.
Seo sam pozadi i gledao. U krilu su mi se tresle ruke.
Na snimku se video Brodvej toga jutra. Uobičajena scena s naoružanim policajcem ispred ogromnog, zastrašujućeg zdanja. Onda se pojavi crni kombi, izleti manijačkom brzinom iz Ulice Kakston, u suprotnom smeru, i ustremi se na glavni ulaz u zgradu. Pod pravim uglom preleti Brodvej i zakuca se u betonsku sigurnosnu prepreku pred ulazom. Gotovo istog časa pojavi se plamen eksplozije. Na filmu je ona prošla bez zvuka, a cela zgrada se osvetlila.
Neko je progovorio u prednjem delu prostorije. Bio je to Martin Lodž.
„Neprijatelj je klasični terorista. Očigledno ima samo jedno na umu. Hoće da nam stavi do znanja koliko smo ranjivi. Mislim da smo tu poruku svi već shvatili, zar ne? Zanimljivo je da niko nije poginuo. Osim samog vozača kombija. Možda Vuk ipak ima srca.“
Iz pozadine se začuo glas:
„Nema on srce. Ima samo plan.“ Taj glas, koji skoro ni sam nisam poznao, bio je moj.






Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 Empty Re: Londonski mostovi - Džejms Paterson

Počalji od Mustra Čet Jul 05, 2018 1:54 pm


 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 F270e086ca24



Šezdeset peto poglavlje




OSTATAK TOG DANA proveo sam radeći u Skotland jardu. Tamo sam i odspavao, na poljskom krevetu.
Probudio sam se u tri ujutro i bacio se opet na posao. Drugi rok ističe u ponoć. Niko ne može ni da zamisli šta bi se sve tad moglo dogoditi.
U sedam sati istog jutra našao sam se u pretrpanom neobeleženom policijskom kombiju u kom se nalazio naš štab, na putu prema imanju u Feltamu, što je nedaleko od Hitroua. Vozio sam se s Martinom Lodžom i s još trojicom njegovih detektiva iz Gradskog. Malo ranije nam je odobreno da na ovaj zadatak idemo naoružani. Tako je bilo bolje.
Za vreme vožnje Lodž nam je objašnjavao situaciju:
„Naši ljudi, zajedno s pripadnicima Specijalnog odeljenja, nalaze se na aerodromu i po celoj okolini. Sarađujemo i s aerodromskom policijom. Jedan od naših opazio je sumnjivo lice s ručnim bacačem na krovu nečije kuće. Sad su tamo naši osmatrači. Nećemo krenuti u napad iz jasnih razloga o kojima je juče bilo reči. Van svake sumnje je da taj osmatra okolinu.“
Jedan od detektiva je upitao:
„Imamo li predstavu o tome ko je u toj kući, gospodine? Jesmo li išta od toga proverili?“
„Kuća se izdaje. Pripada nekom preduzimaču. On je Pakistanac, ako to ima značaja. Još ne znamo ko su stanari. Kuća je na nekoliko stotina metara od aerodromske piste. Treba li još nešto da dodam?“
Gledao sam Lodža kako sedi sa čvrsto prekrštenim rukama na grudima.
„Jako gadna stvar“, rekao je on. „U najmanju ruku je tako, jelda, Alekse?“
„Već odavno to osećam. Otkad sam prvi put saznao za Vuka. On voli da ljudima nanosi zlo.“
„Imaš li predstavu ko je on u stvari, Alekse? Kako je postao takav?“
„Stalno menja identitet. On... ili ona? Dvaput smo mu bili za petama. Možda će nam se sad posrećiti.“
„Što pre, to bolje.“
Nekoliko minuta kasnije stigli smo na odredište u Feltamu. Lodž i ja smo se obratili pripadnicima S019, britanskim specijalcima, čiji je zadatak bio da izvrše prepad. Policijski osmatrači su, u nekoliko obližnjih zgrada, dežurali pred monitorima. Šest kamera je iz različitih uglova pokrivalo krov.
„Kao da smo u bioskopu. Nikako ne možemo da utičemo na radnju filma“, rekao je Lodž posle nekoliko minuta pregledanja snimaka. Našli smo se u nezamislivom škripcu. Nije trebalo tu da budemo. Bili smo na to upozoreni. Ali kako bismo mogli da odemo odatle?
Lodž je imao spisak svih dolazaka na Hitrou tog jutra. U sledećih sat vremena treba da sleti više od trideset aviona. Na redu je bio onaj iz Ajndhovena, potom tri iz Edinburga, dva iz Aberdina, a za njima let Britiš ervejza iz Njujorka.
Najozbiljnije je bila razmatrana mogućnost da se zatvore oba aerodroma, i Hitrou i Getvik, ali

nikakva odluka nije doneta. Džambo-džet iz Njujorka trebalo je da se pojavi za tačno devetnaest minuta.
Jedan od policajaca je uperio prstom.
„Neko je na krovu! Eno ga! Eno ga tamo!“
Dva monitora prikazivala su krov s dve suprotne strane. Na njemu se pojavio čovek u tamnoj odeći. Potom se sa stepenica pomolio i drugi, koji je u ruci držao omanji bacač raketa zemlja-vazduh.
„Jebem ti život!“, prosiktao je neko. Napetost je brzo rasla. Nije mimoišla ni mene.
„Smesta preusmerite sve letove! Više nemamo izbora!“, urlao je Lodž. „Da li naši snajperisti pokrivaju ona dva zlotvora?"
Javljeno nam je da S019 drži krov na nišanu. Sve vreme smo gledali kako se ona dvojica nameštaju. Nije bilo sumnje da se spremaju da obore neki avion. A mi smo samo mogli da posmatramo strašnu scenu, nemoćni da je sprečimo.
„Skotine proklete", grdio je Lodž. „Nećete imati na šta da pucate, govnari. Kako vam se to dopada?“
„Meni izgledaju kao da su s Bliskog istoka“, progovorio je jedan od detektiva. „Nimalo mi ne liče na Ruse.“
„Nemamo dozvolu da pucamo“, objavio je čovek sa slušalicama. „Moramo još da čekamo.“
„Šta se, koji moj, događa?“, zakuka Lodž piskutavim glasom. „Moramo da ih sredimo! Hajde više!“
Iznenada su se začuli pucnji! Čuli smo ih sa monitora. Pao je onaj što je na ramenu držao bacač. Nije se podizao. Nije se više ni pokretao. Potom je i drugi čovek pogođen. Dva čista pogotka, pravo u glavu.
„Šta kog...?“, povikao je neko u kombiju u kome smo sedeli. Tad smo svi počeli da vičemo i da psujemo.
„Ko je naredio da se puca? Šta se to dešava?“, vrištao je Lodž.
Najzad je stiglo obaveštenje u koje nismo mogli da poverujemo. Niko od naših nije pucao. Neko drugije ustrelio onu dvojicu na krovu.
Ludilo. Totalno ludilo.






Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 Empty Re: Londonski mostovi - Džejms Paterson

Počalji od Mustra Čet Jul 05, 2018 1:54 pm


 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 E1186891006f


Šezdeset šesto poglavlje




SVE JE BILO kao mahnita vožnja, kakvu niko nije mogao ni da zamisli, kakvu nikad niko nije zamislio. Najnoviji krajnji rok isticao je za nekoliko sati i niko u grupi nije znao šta se dogada. Možda je premijer nešto znao? Možda predsednik? Nemački kancelar?
Svaki novi sat nam se rugao. Kad su preostali samo minuti, već je bolelo. Ništa nismo mogli da uradimo, samo da se molimo da je otkup plaćen. Sve vreme sam mislio kako smo kao vojnici u Iraku
- posmatrači apsurda.
U Londonu sam u nekom trenutku kasno posle podne kratko prošetao u blizini Vestminsterske opatije. U tom delu grada vidljivo je toliko slavne istorije. Ulice nisu bile puste, ali je saobraćaj bio redak oko Parlament skvera, s malo turista i pešaka. Ljudi u Londonu nisu znali šta se događa, ali su osećali da, šta god da je, nije dobro.
Pozvao sam na kuću u Vašingtonu nekoliko puta. Niko se nije javljao. Je li se Nana preselila? Razgovarao sam s decom koja su kod tetka Tije u Merilendu. Niko nije znao gde je Nana Mama. Samo mi je trebala još jedna briga.
Zaista nije bilo druge do da čekamo, a to izaziva nemoć i razara nerve. I dalje niko nije imao pojma šta se dešava. Ne samo u Londonu već i u Njujorku, Vašingtonu i Frankfurtu. Nikakve objave nije bilo, ali se šuškalo da neće biti plaćena otkupnina. Vlade ipak nisu bile voljne da pregovaraju, zar ne? Nisu mogle da popuste teroristima, barem ne bez borbe. Je li to sad na redu? Borba?
Opet je prošao krajnji rok, a ja sam imao utisak da igramo ruski rulet.
Te večeri nije došlo do napada na London, ni na Njujork, Vašington ni na Frankfurt. Vuk nas nije odmah kaznio. Pustio nas je da se krčkamo.
Razgovarao sam s decom a onda konačno i s Nanom. U Vašingtonu se dotad ništa nije dogodilo. Nana je otišla s Kajlom u šetnju po kraju, tako mi je rekla. Tamo je sve u redu. Šetnju po parku, je li tako, Nano?
Konačno, u pet ujutro, većina nas u Londonu se razišla da se malo odmorimo, ako uspemo i da odspavamo.
Dremao sam nekoliko sati, dok mi telefon nije zazvonio. Javio se Martin Lodž.
„Šta se dogodilo?", pitao sam i uspravio se na hotelskom krevetu. „Šta je uradio?“







Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 Empty Re: Londonski mostovi - Džejms Paterson

Počalji od Mustra Čet Jul 05, 2018 1:54 pm


 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 5176bdeae68d

Šezdeset sedmo poglavlje




„NIŠTA SE NIJE DOGODILO, Alekse. Smiri se. Tu sam, u predvorju hotela. Ništa se nije dogodilo. Možda je blefirao. Nadajmo se da jeste. Obuci se i dođi kod mene na doručak. Hoću da upoznaš moju porodicu. Žena hoće da te upozna. Alekse, potreban ti je predah. Svima je potreban."
Nisam mogao da ga odbijem. Posle svega što smo prošli poslednjih dana. Pola sata kasnije bio sam u Martinovom volvu na putu za Batersi, odmah naspram Vestminstera, s druge strane reke. Usput je Martin pokušao da me pripremi za doručak i svoju porodicu. Obojica smo imali bipere, ali nismo hteli bar sat-dva da pričamo o Vuku ni njegovim pretnjama.
„Žena mi je Čehinja. Zove se Klara Černohoska, rođena je u Pragu, ali je sad prava Britanka. Sluša radio Verdžin i XFM i sve programe s gostima na BBC radiju. Ipak je jutros rešila da spremi češki doručak. Hoće da se pokaže pred tobom. Dopašće ti se to. Nadam se. Ne, ubeđen sam da će ti se dopasti, Alekse.“
I ja sam bio ubeđen da hoće. Martin se smeškao dok je vozio i pričao o porodici.
„Najstariji moj porod je Hana. Pogodi ko u porodici bira imena? Da ti pomognem: deca se zovu Hana, Danijela i Jozef. Mada, to su samo imena, zar ne? Hana je opsednuta Trini i Suzanom iz TV emisije Šta ne treba obući. Alekse, ima četrnaest godina. Srednja, Deni, igra hokej u parku Batersi - a luda je i za baletom. Džo luduje za fudbalom, skejtbordom i plejstejšnom. To bi bilo to. Jesam li ti pomenuo da ćemo imati češki doručak?“
Nekoliko minuta kasnije stigli smo u Batersi. Lodžovi su živeli u viktorijanskoj kući od crvene opeke s krovom od škriljca, vrlo lepoj, urednoj i sasvim primerenoj tom kraju. Bašta im je bila živopisna i dobro održavana, što pokazuje kako neko vodi računa o onome što mu je važno.
Cela porodica je čekala u trpezariji uz postavljen sto. Zvanično sam se upoznao sa svima, pa i sa mačkom Tiger, zbog čega sam se odmah osećao skoro kao kod kuće, ali sam istovremeno osetio bol jer mi je nedostajala moja porodica.
Martinova žena Klara je objašnjavala šta je šta dok je ređala hranu na pokrajni stočić.
„Alekse, ovo su koláče, pecivo sa krem-sirom u sredini. Rohliky - kifle. Turka, što je turska kafa. Párek, dve vrste kobasica, vrlo ukusne i specijalitet kuće.“ Pogledala je najstariju kćerku Hanu, lepu mešavinu majke i oca, visoku, vitku i lepuškstog lica, ali s Martinovim kukastim nosom. „Hana?“
Hana mi se široko osmehnula.
„Kakva jaja želite, gospodine? Možete dobiti vejce na mékko ili míchaná vejce. Ako volite može i smažená vejce. Omeleta?"
Slegnuo sam ramenima i rekao:
„Míchaná vejce.“
„Odličan izbor“, rekla je Klara. „Savršen izgovor. Gost nam je rođeni jezičar."
„Dobro, nego, šta je to?“, upitao sam. „Šta sam naručio?" Hana se zakikotala. „Samo kajganu.
Odlično ide s rohlíky i párek“

„Da, uz kifle i kobasice", rekao sam a devojčice su zapljeskale mom znanju.
Tako je bilo narednih sat i nešto, sasvim prijatno. Klara se raspitivala o životu u Americi i pričala o američkim romanima u kojima uživa. Pomenula je i Mali bog Vernon, knjigu koja je osvojila najnoviju Bukerovu nagradu i objasnila kako je „vrlo smešna i dočarava ludilo vaše zemlje, nalik onome kako je Ginter Gras prikazao Nemačku u Limenom dobošu. Alekse, treba da je pročitaš.“
„Ja je proživljavam", kazao sam Klari.
Tek pred kraj doručka deca su priznala da su imena jela otprilike sve što znaju od češkog. Zatim su pokupila ostatke hrane i skupljala sudove.
„O, znam i ty vejcejsou hnusny‘, kazao je osmogodišnji Jozef zvani Džo.
„Bojim se i da pitam šta to znači.“
„Znači da su jaja grozna“, rekao je Džo i zasmejao se oduševljeno kako to umeju dečaci na svoje šale.






Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 Empty Re: Londonski mostovi - Džejms Paterson

Počalji od Mustra Čet Jul 05, 2018 1:55 pm

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 52bd79c22684


Šezdeset osmo poglavlje




KAD SAM OTIŠAO od Martina i Klare, nisam imao šta da radim do da mislim i brinem se zbog Vuka i toga gde bi mogao da udari ako namerava da nas kazni. U hotelu sam još nekoliko sati spavao, pa sam rešio da se prošetam, a pretpostavio sam da će to biti duga šetnja, kakva mi je potrebna.
Dogodilo se nešto čudno. Dok sam šetao Brodvejom imao sam osećaj da me neko prati. Verovao sam da nisam paranoičan. Potrudio sam se da vidim ko me prati, ali taj je bio izuzetno dobar ili ja nisam bio vešt u špijunskim igrama. Možda da sam u Vašingtonu, a ne u Londonu. Tu je bilo teško da primetim ko ili šta nije na mestu - osim mene samog.
Svratio sam u Skotland jard, ali od Vuka nije stiglo ni reči. Zasad nije bilo ni represalija. Ni u jednom ciljanom gradu. Zatišje pred buru?
Oko sat kasnije, pošto sam se popeo uz Vajthol, pored Ulice Dauning broj deset, do Trafalgar skvera i nazad, osećao sam se mnogo bolje. Vratio sam se u hotel gde me je opet skolilo ono jezivo osećanje - kao da me neko gleda i prati. Ko? Zapravo nikog nisam video.
U hotelskoj sobi pozvao sam decu kod tetka Tije. Zatim sam pričao s Nanom, koja je bila sama u Petoj ulici.
„Neobično mirno“, našalila se. „Ipak bih volela da je kuća opet puna. Svi mi nedostajete."
„I vi meni, Nano.“
Opet sam zaspao u odelu i nisam se budio dok nije zazvonio telefon. Nisam navukao zastore, a napolju je bilo mračno. Pogledao sam na sat - gospode - četiri ujutro. Izgleda da sam konačno nadoknadio nešto izgubljenog sna.
„Aleks Kros“, rekao sam u slušalicu.
„Alekse, ovde Martin. Krenuo sam od kuće. Hoće da odemo do Parlamenta i nađemo se s njim na šetalištu pred Ulazom za javnost. Da te pokupim?"
„Ne. Brže ću stići peške. Naći ćemo se tamo.“ Kod Parlamenta u ovo doba? To nije zvučalo dobro.
Možda pet minuta kasnije bio sam napolju i žurio Ulicom Viktorija prema Vestminsterskoj opatiji. Bio sam ubeđen da će Vuk nešto izvesti i da će to vraški boleti. Znači li to da će uskoro sva četiri grada biti pogođena? Ne bi me iznenadilo. Više me ništa ne iznenađuje.
„Zdravo, Alekse. Zamisli da se baš ovde vidimo.“
Iz senke je izronio muškarac. Nisam ni primetio da stoji tamo. Utonuo sam u misli, možda se još i nisam razbudio, bio sam pomalo odsutan.
Stao je na svetlo i tad sam mu primetio pištolj. Uperio mi ga je u srce.
„Sad bi već trebalo da sam van zemlje, ali morao sam još jedno da obavim. Da te ubijem. Želeo sam da budeš svestan šta ti se sprema. Baš ovako. Sanjao sam ovaj trenutak. Možda si i ti.“
Beše to Džefri Šefer. Pun sebe i umišljen, a očigledno i u prednosti. Možda zato nisam ni pomislio šta da uradim, pa nisam ni oklevao. Naleteo sam na njega očekujući zaglušujući prasak.

Prasak je zaista usledio, samo što me metak nije pogodio ili sam ja tako mislio. Pretpostavio sam da je odleteo u stranu. Nije ni važno. Pritegao sam Šefera uza zgradu iza njega. U očima sam mu video iznenađenje i bol, a to je za mene bio potreban motiv. Osim toga, u gušanju mu je odleteo pištolj.
Snažno sam ga udario krošeom negde po sredini, moguće ispod pojasa, možda u prepone. Nadao sam se da je tako. Zastenjao je, pa sam znao da sam ga povredio. Ali želeo sam da ga povredim više, i za to sam imao najrazličitije razloge. Još jednom sam ga zviznuo u stomak i osetio kako omekšava pod mojom pesnicom. Onda sam se okomio skotu na glavu. Jako sam ga udario desnicom u slepoočnicu. Zatim levicom u vilicu. Gadno sam ga pogodio, ali nije se srušio.
„To je sve što umeš, Krose? Evo i tebi nešto“, iskezio se.
Imao je skakavac pa sam ustuknuo - ali tad sam se dosetio da je ranjen i da mi je ovo najbolja prilika. Udario sam Šefera ovog puta u nos. Slomio sam ga! Opet nije pao, već je gadno zamahnuo nožem. Posekao mi je ruku što me je navelo da shvatim kako sam lud i srećan što me nije teže povredio ili ubio.
Ukazala mi se prilika da se dokopam svog pištolja, pa sam ga izvukao iz futrole na pojasu pozadi.
Šefer se zaleteo u mene inisam siguran da je video pištolj. Možda nije očekivao da sam naoružan u Londonu.
„Ne!“, dreknuo sam. Samo to sam imao vremena da izgovorim.
Opalio sam mu u grudi iz neposredne blizine. Pao je unazad i udario u zid, pa polako skliznuo na zemlju.
Na licu mu se video šok, jer je možda konačno shvatio da je ipak smrtan. „Jebi se, Krose“, promrmljao je. „Skote.“
Sagnuo sam se nad njim. „Ko je Vuk? Gde je?“
„Crkni“, procedio je i učinio to umesto mene.





Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 Empty Re: Londonski mostovi - Džejms Paterson

Počalji od Mustra Čet Jul 05, 2018 1:55 pm

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 Bed78d9aaf3e




Šezdeset deveto poglavlje




Londonski most se ruši, Ruši, ruši, ruši3
Nekoliko minuta pošto je Lasica umro na londonskoj ulici, njegov stari drug iz vojske Henri
Simor vozio je kroz noć beli kombi star jedanaest godina - a razmišljao je kako se ne plaši smrti. Uopšte se ne plaši. Čak ju je prizivao.
Nešto posle pola pet ujutro saobraćaj na Vestminsterskom mostu već je bio gust. Simor je parkirao najbliže što je mogao središtu mosta, pa se popeo na njega i oslonio ruke na ogradu i zagledao se ka zapadu. Voleo je pogled na Big Ben i Parlament s tog veličanstvenog starog mosta. Oduvek ga je voleo, od detinjstva, kad je dolazio u London na izlet iz Mančestera, gde je odrastao.
Tog jutra je sve primećivao. Na drugoj strani Temze video je Londonsko oko, koje je svim srcem prezirao. Temza je bila tamna, kao i nebo pred zoru. U vazduhu je osećao so i ribu. Kolone turističkih autobusa boje šljive stajale su dokono blizu mosta i čekale da se prvi putnici pojave za samo sat.
To se pak neće dogoditi. Ovog dana neće. Ako je do Henrija.
Za pogled s Vestminsterskog mosta Vordsvort je napisao (bar je mislio da je to Vordsvort): „Svet nema ništa lepše da prikaže.“ Sejmor se sećao te pesme iako nije baš voleo pesnike niti ono što imaju da kažu.
Napišite pesmu o ovom sranju. Neka neko napiše pesmu
o meni. O mostu i meni, sirotom Henriju Simoru i svim ovim sirotim skotovima što su ovde odjutros.
Otišao je po kombi.
U pet i trideset četiri most kao da se upalio u sredini. Zapravo to je eksplodirao Simorov kombi. Komad asfalta pod njim podigao se i rascepio. Nosači mosta su se srušili, trostruki kandelabri poleteli u vazduh kao iščupano cveće koje nosi najjači vetar što se može zamisliti. Na tren se sve umirilo, smrtno utišalo dok je Simorov duh čilio. Tad su se Londonom prolomile policijske sirene.
A Vuk je pozvao Skotland jard i javio da je on odgovoran za to.
„Za razliku od vas, ja svoja obećanja ispunjavam“, rekao je. „Pokušao sam da sagradim mostove među nama, ali vi ih stalno rušite. Razumete li? Razumete li konačno šta vam govorim? Londonski most je nestao, a to je tek početak. Tako je dobro da ne treba da se završi - želim da traje i traje."
Naplata.








Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 Empty Re: Londonski mostovi - Džejms Paterson

Počalji od Mustra Čet Jul 05, 2018 1:55 pm

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 84fddd5e93a3



Četvrti deo

PARIZ, MESTO ZLOČINA










Sedamdeseto poglavlje




PISTA ZA TESTIRANJE mu je bila poznata, nalazila se šezdeset kilometara južno od Pariza. Vuk je došao tamo da vozi prototip trkačkog auta, a imao je i društvo za vožnju.
Pored njega je išao bivši kagebeovac koji mu je već godinama vodio poslove u Francuskoj i Španiji. Zvao se Ilja Frolov i viđao je Vuka uživo. Jedan je od retkih još živih koji mu znaju lik, što ga je tog dana donekle ispunjavalo strahom, mada je sebe smatrao za retkog Vukovog prijatelja.
„Kakva lepota!“, uzviknuo je Vuk kad su prošli pored crvenog prototipa fabkara s poršeovim motorom. Upravo taj model učestvovao je u trkama serije roleks.
„Baš voliš svoje automobile“, rekao je Ilja. „Oduvek si ih voleo."
„Odrastajući van Moskve, nisam ni pomišljao da ću imati auto, ikakav auto. Sad ih imam toliko da im ni broja ne znam. Hoću da se provozaš sa mnom. Ulazi, prijatelju.“
Ilja je zavrteo glavom i negodujući digao ruke.
„Ne ja. Ne volim buku, brzinu, ništa od toga.“
„Insistiram", kazao je Vuk. Podigao je prvo suvozačka vrata. „Hajde, neće ti biti ništa. Ilja, tu vožnju nikad nećeš zaboraviti.“
Ilja se na silu nasmešio pa zakašljao.
„Toga se i plašim."
„Kad se provozamo, hoću da razgovaramo o sledećim potezima. Vrlo smo blizu da dobijemo novac. Iz dana u dan su sve slabiji, a imam i plan. Ilja, obogatićeš se.“
Vuk je seo za volan s desne strane. Pomerio je prekidač, upravljačka tabla je zasvetlela a auto zaurla i zatrese se. Vuk je gledao Ilju kako bledi pa se veselo zasmejao. Na svoj naopak način voleo je Ilju Frolova.
„Sedimo odmah iznad motora. Uskoro će ovde postati vruće. Možda i preko pedeset stepeni. Zato smo obukli ’hladne kombinezone’. Postaće i bučnije. Stavi kacigu, Ilja. Poslednji put te upozoravam."
Zatim su krenuli!
Vuk je živeo za ovo - za opojnost, za sirovu snagu najboljih trkačkih automobila na svetu. Pri toj brzini morao je da se usredsredi na vožnju - ništa drugo nije bilo važno, ničeg drugog nije bilo dok je kružio probnom pistom. U vožnji je sve bilo vezano za moć: buka, jer nije bilo materijala za ublažavanje zvuka u kabini; vibracije - što je tvrđe vešanje, auto brže menja pravac; gravitaciono ubrzanje usled koga je dolazilo čak do šeststo funti pritiska u nekim krivinama.
Gospode, kakva veličanstvena mašina - savršena - ko god ju je konstruisao pravi je genije.
Ima nas ipak još na svetu, pomislio je. Treba to da znam.
Konačno je usporio pa brzo vozilo skrenuo sa piste. Izašao je, skinuo kacigu, zatresao kosom i zaurlao u nebo.
„Bilo je tako dobro! Bože, kakav doživljaj. Bolji od seksa! Isprobao sam i žene i automobile -

više volim trkačke automobile!“
Pogledao je Ilju i video da je i dalje bled i da se malo trese. Siroti Ilja.
„Izvini, prijatelju", rekao je nežno. „Bojim se da nemaš muda za sledeću vožnju. Osim toga, znaš
šta se dogodilo u Parizu.“
Pucao je i ubio prijatelja na probnoj pisti. Zatim je prosto otišao i ne osvrnuvši se. Mrtvi ga nisu zanimali.





Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 Empty Re: Londonski mostovi - Džejms Paterson

Počalji od Mustra Čet Jul 05, 2018 1:55 pm


 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 Ef27c9253098




Sedamdeset prvo poglavlje




TOG POPODNEVA Vuk je posetio farmu pedesetak kilometara jugoistočno od probne piste. Stigao je prvi i smestio se u kuhinji, u kojoj je vladao mrak kao u pećini. Arturu Nikitinu je naredio da dođe sam, a ovaj je tako i učinio. I Nikitin je bivši kagebeovac i oduvek je odan vojnik. Radio je za Ilju Frolova, uglavnom kao diler oružja.
Vuk je čuo da Artur prilazi zadnjim stepenicama.
„Bez svetala", doviknuo je. „Samo uđi.“
Artur je otvorio vrata i ušao. Bio je visok i imao gustu sedu bradu, pravi krupni ruski medved i fizički sličan Vuku.
„Eto stolice. Sedi, molim te. Moj si gost“, rekao je Vuk. Nikitin je poslušao. Nije pokazivao strah. U stvari, uopšte se nije plašio smrti.
„U prošlosti si uvek dobro radio za mene. Ovo će nam biti poslednji zajednički posao. Zaradićeš toliko da ćeš moći da izađeš iz ovoga, da radiš šta poželiš. Zvuči li ti to dobro?“
„Zvuči vrlo dobro. Šta god kažeš, uradiću. U tome je tajna mog uspeha."
„Za mene je Pariz poseban", nastavio je Vuk. „U pređašnjem životu, tu sam proveo dve godine. A sad sam opet došao. Arture, ovo nije slučajno. Potrebna mi je tvoja pomoć. I više od toga, potrebna mi je tvoja odanost. Mogu li da se oslonim na tebe?“
„Naravno. Bez ikakve sumnje. Ovde sam, je li tako?“
„Nameravam da napravim veliku rupu u Parizu, da izazovem mnogo nevolje, pa da se bezočno obogatim. Mogu li i dalje da se oslonim na tebe?“
Nikitin se smeškao.
„Apsolutno. Ionako ne volim Francuze. Ko ih pa voli? Biće mi zadovoljstvo. Naročito mi se dopada onaj deo gde se ’bezočno obogatiš!“
Vuk je pronašao čoveka za posao. Sad mu je predočio njegovu kockicu mozaika.







Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 Empty Re: Londonski mostovi - Džejms Paterson

Počalji od Mustra Čet Jul 05, 2018 1:56 pm

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 F551620438df

Sedamdeset drugo poglavlje




DVA DANA posle bombaškog napada na Vestminsterski most otputovao sam u Vašington. Za vreme dugog leta naterao sam se da napravim mnogo beležaka o tome šta bi Vuk mogao sledeće da uradi. Šta bi bilo moguće da uradi? Bi li opet napao i podmetao bombe u gradovima dok ne dobije novac? I kakav značaj za njega imaju mostovi?
Samo mi se jedno činilo očigledno: Vuk neće nestati i ostaviti sve kao što je bilo. Neće otići.
Pre nego što mi je avion sleteo, dobio sam poruku iz kancelarije Rona Bernsa. Čim stignem u Vašington, treba da odem u sedište Biroa.
Ipak nisam otišao u Huverovu zgradu, već sam se uputio kući. Kao pisar Bartlbi,4 s uvažavanjem sam odbio zahtev svog poslodavca. U tome se nisam premišljao. Vuk će biti tu i ujutro.
Deca su došla u grad s tetka Tijom. Nana je takođe bila u Petoj ulici. Veče smo proveli zajedno u našoj kući, u kući u kojoj se Nana rodila. Sutradan ujutro deca će se vratiti s tetka Tijom u Merilend. Nana će ostati u Petoj ulici, kao i ja. Možda smo nas dvoje sličniji nego što sam bio spreman da priznam.
Oko jedanaest sati neko nam se pojavio na vratima. Svirao sam klavir u staklenoj bašti, na samo nekoliko koraka od vrata. Otvorio sam i ugledao Rona Bernsa kako stoji s dvojicom agenata. Naložio je ljudima da ga čekaju kod kola. Zatim se pozvao unutra.
„Moram da razgovaram s tobom. Sve se promenilo“, rekao je prolazeći pored mene.
Tako sam sedeo s direktorom FBI-ja u našoj maloj staklenoj bašti. Nisam mu ništa odsvirao, samo sam slušao šta ima da mi kaže.
Prvo je imao nešto o Tomasu Viru.
„Uopšte ne sumnjamo da je Tom imao neke veze s Vukom u vreme kad je ovaj stigao iz Rusije. Možda je znao ko je Rus. Radimo na tome, Alekse, a radi i CIA. Samo što, naravno, ova zagonetka ne može lako da se odgonetne."
„Znači, svi sarađuju sa svima“, rekao sam i namrštio se. „Baš lepo.“ Berns se zagledao u mene.
„Znam da ti je ovo teško. Znam da posao nije ono što si očekivao. Želiš da budeš u žiži zbivanja, a želiš i da budeš s porodicom.“
Nisam mogao to da poreknem, ništa od onoga što je Berns rekao. „Nastavi, direktore. Slušam te.“
„Alekse, nešto se dogodilo u Francuskoj. Ima veze s Tomom Virom i Vukom. To se dogodilo davno. Načinjena je greška, i to velika.“
„Kakva greška?“, pitao sam. Hoćemo li se konačno primaći nekom odgovoru. „Prestani da se igraš sa mnom. Pitaš li se zbog čega se premišljam u vezi s poslom?“
„Veruj mi, ne znamo šta se tada dogodilo. Primičemo se odgovoru. Mnogo toga se desilo u poslednjih nekoliko sati. Vuk nas je ponovo zvao, Alekse."
Teško sam uzdahnuo, ali sam slušao zato što sam obećao da ću slušati.

„Već si rekao kako želi da nas povredi, da nam slomi kičmu ako uspe. Kaže da može. Rekao je kako se pravila menjaju i kako ih on menja. Jedino on zna odgovore na ovu zagonetku. Ti jedini imaš nekih saznanja o njemu.“
Morao sam da ga prekinem.
„Rone, šta hoćeš da kažeš? Reci mi. Ili sam u ovome - u potpunosti - ili sam van toga.“
„Dao nam je devedeset šest sati. Zatim je obećao scenario sudnjeg dana.
Promenio je neke ciljane gradove. I dalje su to Vašington i London, ali sad su i Tel Aviv i Pariz. Neće da objasni čemu promena. Traži četiri milijarde dolara i oslobađanje političkih zatvorenika. Ama baš ništa neće da nam objasni."
„To je sve?“, pitao sam. „Četiri grada osuđena na propast? Nekoliko milijardi otkupa?
Oslobađanje nekoliko ubica?“ Berns je zavrteo glavom.
„Ne, to nije sve. Ovogputa je sve dao u štampu. Po svetu će zavladati panika. Posebno u četiri grada: u Londonu, Parizu, Tel Avivu i ovde, u Vašingtonu. Obratio se javnosti."






Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 Empty Re: Londonski mostovi - Džejms Paterson

Počalji od Mustra Čet Jul 05, 2018 1:58 pm

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 2b33d49a5c83



Sedamdeset treće poglavlje




U NEDELJU UJUTRO posle doručka s Nanom, otputovao sam u Pariz. Ron Berns je hteo da budem u Francuskoj. Bez pogovora.
Iscrpljen i verovatno depresivan, prespavao sam veći deo puta. Zatim sam pročitao mnogo zapisa iz CIA o agentu KGB-a koji je pre jedanaest godina živeo u Parizu i možda radio s Tomasom Virom. Taj agent je navodno Vuk. Zaista se nešto dogodilo.
„Greška“. Izgleda velika greška.
Nisam bio siguran na kakav ću prijem naići kod Francuza, pogotovo u svetlu nedavnih događaja koji su povezali naše dve zemlje, ali kad sam stigao, sve je uglavnom išlo glatko. U stvari, činilo mi se da komandni centar u Parizu radi bolje nego slični centri koje sam video u Londonu i Vašingtonu. Odmah mi je postalo jasno i otkud to.
Pariz je imao jednostavniju infrastrukturu, mnogo manju organizaciju. Jedan zvaničnik mi je rekao:
„Ovde je lako doći do podataka jer je fajl koji ti treba ili u susednoj kancelariji ili u onoj odmah na kraju hodnika.“
Ukratko su me obavestili o novostima, a zatim ubacili na sastanak na viskom nivou. Vojni general me je pogledao i obratio mi se na engleskom:
„Doktore Krose, da budem iskren, nismo odbacili mogućnost da je ovo nasilje deo džihada, to jest islamski teroristički napad. Molim vas da mi verujete, dovoljno su pametni da snuju nešto tako suludo kao što je ovo. Dovoljno su podmukli da smisle i Vuka. To objašnjava zahtev da se oslobode taoci, zar ne?“
Ništa nisam rekao. Kako sam i mogao? Da Al Kaida stoji iza svega ovog dosad? Iza Vuka? Zar su Francuzi u to verovali? Zato sam tu?
„Kao što znate, naše zemlje ne dele isti pogled na vezu između mreže islamskog terora i trenutne situacije na Bliskom istoku. Verujemo kako džihad nije rat protiv zapadnjačkih vrednosti. To je složena reakcija protiv vođa muslimanskih nacija koje se nisu prilagodile radikalnom islamu."
„A opet su četiri glavne mete radikalnog islama Sjedinjene Države, Izrael, Francuska i Engleska“, progovorio sam sa mesta.
„A trenutne mete takozvanog Vuka? Vašington, Tel Aviv, Pariz i London.“
„Molim vas da sagledate to u široj perspektivi. Osim toga, treba da znate da su bivši oficiri KGB-a umešani i vrlo uticajni u Iraku kod Sadama Huseina. Kao što rekoh, šira perspektiva.“
Klimnuo sam glavom.
„To i radim. Samo moram da vam kažem da iza ove pretnje nisam naslutio dokaze o islamskim teroristima. I ranije sam imao posla s Vukom. Verujte mi, on ne poštuje islamske vrednosti. Nije religiozan.“





Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 Empty Re: Londonski mostovi - Džejms Paterson

Počalji od Mustra Čet Jul 05, 2018 1:58 pm


 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 B0f374687382




Sedamdeset četvrto poglavlje




TOG DANA sam večerao sam u Parizu. Zapravo, prošetao sam se da iz prve ruke sagledam situaciju. Na sve strane je bilo francuskih vojnika s teškim naoružanjem. Po ulicama je bilo tenkova i džipova. Nije bilo mnogo prolaznika. Oni koji su zbog nečeg morali da izađu, išli su zabrinutih lica.
Jeo sam u jednom od retkih otvorenih restorana, u Olivadu na Aveniji Segir. Osoblje i gosti su bili izuzetno opušteni, upravo kako mi je odgovaralo zbog razlike u vremenu od puta i opšte pometnje, da i ne pominjem opsadno stanje u Parizu.
Posle večere još malo sam šetao i razmišljao o Vuku, ali i o Tomasu Viru. Vuk je, dakle, namerno ubio Vira. Takođe je i Pariz odredio za cilj s nekim razlogom. Kojim? Zašto je opsednut mostovima? Ima li nekog traga za to? Jesu li oni za njega simbol nečega? Kakva je to simbolika?
Bilo je žalosno i čudno hodati Parizom i znati da bi svakog časa mogao da se dogodi smrtonosni napad. Otišao sam tamo ne bih li ga nekako sprečio - ali da budem iskren, niko nije znao odakle da krenemo, niko nije otkrio ni jedan jedini trag o Vukovom identitetu ni o prebivalištu, pa čak ni o zemlji u kojoj je. Vuk je pre jedanaest godina živeo tu. Nešto loše se dogodilo. Šta?
Taj deo Pariza je veličanstven, sa širokim avenijama i pločnicima koji su isticali lepo održavane kamene zgrade. Duž avenija su titrali farovi retkih automobila. Odlaze li ljudi iz Pariza? A onda - kad budemo najmanje očekivali - bum! Oprostite se od života.
Zastrašujuće je bilo upravo to što je izgledalo da je nesreća neizbežna. I to ovog puta neće stradati samo neki most.
Eto kako nas je saterao u klopku. Upravljao je svime - a mi smo to morali nekako da okrenemo.
Kad sam se vratio u hotel, pozvao sam decu. U Merilendu je bilo šest po podne, tetka Tija verovatno sprema večeru, a deca se žale da su prezauzeti da bi joj pomogli. Dženi se javila.
„Bonsoir, monsieur Kros.“5 Je li postala vidovita?
Odmah me je obasula gomilom pitanja koja je već pripremila. U međuvremenu je Dejmon podigao drugu slušalicu. Nastavili su zajedno da me rešetaju pitanjima. Mislim da su se trudili da ublaže napetost koju smo svi osećali.
Jesam li obišao Bogorodičinu crkvu? Jesam li sreo zvonara (haha)? Jesam li video čuvene gargojle, od onih što su upamtili da su jeli jedni druge?
„Danas nisam imao vremena da se penjem na kule i razgledam izmišljena bića. Radim ovde.“ Uspeo sam da ubacim i ja poneku rečenicu.
„Znamo, tata. Samo se trudimo da budemo veseli. Nedostaješ nam“, prošaputala je Dženi.
„Nedostaješ nam, tata“, rekao je i Dejmon.
„Je t’ aime“, dodala je Dženi.
Nekoliko minuta kasnije ostao sam sam u udaljenoj hotelskoj sobi, u gradu pod smrtnom pretnjom.
Je t’ aime aussi6






Mustra
Mustra

Broj poruka : 67793
Datum upisa : 09.11.2011

Nazad na vrh Ići dole

 Londonski mostovi - Džejms Paterson - Page 3 Empty Re: Londonski mostovi - Džejms Paterson

Počalji od Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Strana 2 od 5 Prethodni  1, 2, 3, 4, 5  Sledeći

Nazad na vrh

- Similar topics

 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu