Paul Celan

First topic message reminder :

[You must be registered and logged in to see this image.]

Paul Celan – pravo ime Paul Ančel (Paul Antschel) – rođen je 23. novembra 1920. godine u Černovcima, rumunskoj Bukovini. Godine 1938 upisuje studije medicine u Turu (Francuska), ali ih ubrzo napušta. Već sledeće godine se vraća u rodno mesto (koje će 1940. godine biti priključeno SSSR-u) i upisuje studije romanistike. Godine 1941. nacisti okupiraju Černovce, a njegova je porodica 1942. godine deportovana u koncentracioni logor. Čitava porodica je stradala u logoru. Od čitave porodice, samo je mladi Paul sticajem srećnih okolnosti preživeo. U oslobođene Černovce će se, nakon bekstva iz logora, vratiti 1944. godine, gde će nastaviti sa studijama romanistike. Od 1945. do 1947. godine (kada i objavljuje svoje prve pesme na rumunskom jeziku u časopisu "Agora") radi kao prevodilac u Bukureštu. Zatim se seli u Beč. Od tada pesme piše isključivo na nemačkom jeziku. Godine 1960. dobija značajnu nemačku književnu nagradu "Georg Bihner" ("Georg Büchner Preis"). U Parizu, 20. aprila 1970. godine, Paul Celan skokom u Senu oduzima sebi život.

_________________________________  
Tenabrae
Blizu smo, Gospode,
blizu i uhvatljivi.
Zgrabljeni već, Gospode,
ukandženi jedni u druge,
kao da je telo svakog od nas
tvoje telo, Gospode.
Moli se, Gospode,
moli se nama,
blizu smo.
Pognuti od vetra išli smo,
išli onamo da se pridignemo
uvali i gorskome oku.
Na pojilo smo išli, Gospode.
Bila je to krv, bilo je
što si ti prolio, Gospode.
Presijavala se.
Bacila nam je tvoj lik u oči, Gospode.
Oči i usta su tako otvoreni i prazni, Gospode.
Pili smo, Gospode.
Krv i lik što beše u krvi, Gospode.
Moli se, Gospode.
Blizu smo.
_________________________________  

[You must be registered and logged in to see this link.]

[You must be registered and logged in to see this link.]


Todnauberg
(smrtna gora)
Arnika, uteha oka,
gutljaj iz zdenca sa
kockom zvezda na vrhu,
u
kolibi,
u knjizi
– čija imena si primila
pre moga? –
u toj knjizi ispisani red
o jednoj nadi, danas,
u misliočevu
reč
koja dolazi
u srce,
šumska ledina, neporavnata,
orhideja za orhidejom, pojedince,
grubost, kasnije, u vožnji,
jasno,
čovek koji nas vozi,
koji sluša,
polu-
prohodna od oblica
staza u visokoj bari,
vlage,
mnogo.
_________________________________

Tamno oko rujna
Kamen-kaciga vrijeme. A sve bujnije naviru
kovrdže boli uokolo lijepog lica zemlje,
pijane jabuke, osmeđene dahom
grjeshničke jedne izreke: lijepe i odbojne igri
koju igraju u lošem odrazu
svoje budućnosti.
Kesten cvate po drugi put:
znak sirotinjski raspaljene nade
narednim povratkom
Oriona: jasno ozvjezdani žar
slijepih prijatelja neba
poziva ga prema gore.
Nadomak vratima sna, neskriveno
jedno se usamljeno oko trza.
Dosta mu je znati
ono što se zbiva svaki dan:
na prozoru Istoka
noću mu se pričinjava izdužena
lutalica – sjena čuvstva.
U vlagu njenog oka ti uranjaš svoj mač

[You must be registered and logged in to see this link.]