Smrt lorda Edgwarea

30. Priča
Pogledao nas je.
"Idemo, prijatelji moji", kazao je nježno. "Dopustite mi da vam kažem pravu priču o tome što se zbilo te večeri."
"Carlotta Adams je napustila svoj stan u sedam sati. Odatle uzima taksi i ide u Piccadillv Palače."
"Što?", uzviknuo sam.
"Ide u Piccadillv Palače. Ranije toga dana uzela je sobu pod imenom gospođa Van Dusen. Nosi snažne naočale koje, kao što svi mi znamo, mijenjaju izgled osobe. Kao što sam kazao, rezervirala je sobu, govoreći da ide noćnim brodom do Liverpoola te da je njezina prtljaga već krenula. U osam i trideset dolazi lady Edgware i traži je na recepciji. Odveli su je do njezine sobe. Tamo mijenjaju odjeću. Noseći plavu periku, odjevena u bijelu haljinu od tafta i krzneni ogrtač Carlotta Adams a ne Jane Wilkinson odlazi iz hotela i vozi se u Chisivick. Da, da, to je savršeno moguće. Bio sam do te kuće predvečer. Stol za večeru osvijetljen je samo svijećama, svjetiljke su prigušene, nitko ondje ne poznaje Jane Wilkinson tako dobro. TU je plava kosa, dobro poznati promukli glas i način ponašanja. Oh!, to je vrlo lako. A i da nije uspjelo - da je netko primijetio smicalicu - pa i za to su se pobrinuli. Lady Edgware, noseći crnu periku, Carlottinu odjeću i naočale, plaća svoj račun, odnose joj putnu torbu u taksi i odvozi se u Euston. U toaletu skida crnu periku, Carlottinu odjeću i ostavlja putnu torbu u garderobi. Prije nego što odlazi u Regent Gate naziva Chiswick i traži lady Edgware. Tako su se bile dogovorile. Ukoliko je sve dobro prošlo i Carlottu nisu otkrili, trebala je odgovoriti jednostavno 'tako je'. Ne trebam ni govoriti kako gospođica Adams nije znala pravi razlog telefonskog poziva. Kada je čula dogovorene riječi, lady Edgware nastavlja s planom. Odlazi do Regent Gatea, traži lorda Edgwarea, predstavlja se i odlazi u knjižnicu. Tu vrši prvo ubojstvo. Naravno, nije znala da je odozgo promatra gospođica Carroll. Koliko ona zna, bit će to riječ jednog batlera (a on je nikada nije vidio, sjetite se - također ona nosi šešir koji je zaklanja od njegovog pogleda) protiv riječi dvanaest dobro poznatih i uglednih ljudi.
Odlazi iz kuće, vraća se u Euston, mijenja se od plavokose do tamnokose još jedanput i prediže svoju putnu torbu. Sada mora nekako provesti vrijeme dok se Carlotta Adams vrati iz Chiswicka. Dogovorile su se za okvirno vrijeme. Odlazi do Corner Housa, povremeno gledajući na sat, jer vrijeme sporo prolazi. Tada se priprema za drugo ubojstvo. Stavlja malu zlatnu kutijicu koju je naručila iz Pariza u torbicu Carlotte Adams, koju naravno nosi sa sobom. Možda je tada i našla pismo! Možda je to bilo ranije. Kako bilo, čim je vidjela adresu, 'njuši' opasnost. Otvara ga - njezine sumnje se ostvaruju.
Možda je njezin prvi impuls bio sasvim uništiti pismo. Ali osjeća kako postoji bolji način. Uklanjajući jednu stranicu pisma ono izgleda kao optužba Ronalda Marsha - čovjeka koji ima jak motiv za zločin. Čak i ako Ronald ima alibi, pismo će biti optužba muškarca ukoliko iskida "a" na kraju u "ona". To i čini. Zatim ga stavlja nazad u kuvertu, a kuvertu natrag u torbicu.
Tada, kako vrijeme ističe, kreće u pravcu Savoy hotela. Čim je vidjela gdje je prošlo auto sa (navodnom) njom na sjedalu, ona ubrzava korak, ulazi u tome času i ide odmah uza stepenice. Odjevena je u neprimjetno crno. Nije bilo vjerojatno da će je netko primijetiti.
Na katu ide odmah u svoju sobu. Carlotta Adams se upravo približila. Sluškinji je rečeno da ode u krevet - sasvim uobičajeno ponašanje. Opet zamjenjuju odjeću i tada, zamišljam, lady Edgware predlaže malo piće - da proslave. U tome piću nalazi se veronal. Ona čestita svojoj žrtvi, govori da će joj sutra poslati ček. Carlotta Adams ide kući. Vrlo je pospana - pokušava nazvati prijatelja - možda gospodina Martina ili kapetana Marsha, jer obojica imaju brojeve iz Viktorije - ali odustaje. Previše je umorna. Odlazi u krevet - i više se nikada nije probudila. Drugi zločin je uspješno izvršen.
Sada do trećega zločina. Odvija se za ručkom. Sir Montagu Corner spominje razgovor koji je imao s lady Edgware u noći ubojstva. To je lako. Ali Nemesis joj se prišuljala kasnije. Spominje se 'prosudba Pariza' a ona misli da se govori o jedinom Parizu kojeg ona poznaje - Parizu mode i ukusa!
Nasuprot nje sjedi mladić koji je bio na zabavi u Chiswicku - mladić koji je te večeri čuo gdje lady Edgware raspravlja Homera i grčku civilizaciju općenito. On je gleda. I odjednom shvaća. Ovo nije ista žena. Vrlo je uznemiren. Sjeti se mene. Govori s Hastingsom.
Ali dama je čula njegov razgovor. Ona je dovoljno brza i promućurna kako bi shvatila da se na neki način otkrila. Čuje gdje Hastings govori da se neću vratiti kući do pet. U dvadeset do pet odlazi do Rossovog doma. On otvara vrata, vrlo je iznenađen što je vidi, ali mu ne pada na pamet da bude uplašen. Snažan, zdrav mladić se ne boji žene. Odlazi s njom u blagovaonicu. Ona mu istresa neku priču.
Možda pada na koljena i baca mu ruke oko vrata. A tada, hitro i sigurno, ubada - kao i prije. Možda je prigušeno kriknuo - ništa više. On je također utišan."
Nastala je tišina. Tada je Japp promuklo progovorio.
"Mislite - ona je sve to uradila?"
Poirot je pognuo glavu.
"Ali zašto, ako joj je bio voljan dati razvod?"
"Zato što je vojvoda od Mertona stup anglokatolika. Zato jer on ne bi ni sanjao vjenčati se za ženu čiji je muž živ. On je mladić fanatičnih principa. Kao udovica, bila je skoro sigurna da će se moći za njega udati. Nema sumnje da je ona provizorno predlagala razvod, ali on nije zagrizao mamac."
"Ali zašto vas je onda poslala lordu Edgwareu?"
"Ah! parbleu!" Poirot je odjednom od engleskog pribranog ponašanja ponovno postao prirodan. "Da bi me zavarala! Da me učini svjedokom činjenice kako motiv za umorstvo ne postoji! Da, ona se usudila da učini mene, Herculea Poirota, svojim pijunom. Mafoi, u tome je i uspjela! Oh, taj čudan mozak, nalik djetetu i lukav. Uistinu ona zna glumiti! Kako je dobro odglumila iznenađenje kada joj je rečeno o pismu koje je njezin suprug napisao a za kojega se klela da ga nikada nije primila. Da li je osjetila i najmanje žaljenje za sva tri zločina koja je počinila? Mogu se zakleti da nije."
"Govorio sam vam kakva je", povikao je Bryan Martin. "Rekao sam vam. Znao sam da će ga ubiti. Osjetio sam to. Bojao sam se da će se na neki način izvući.
Ona je pametna - vraški pametna na neki slabouman način. A ja sam htio da ona pati. Želio sam da je za to objese."
Lice mu je bilo ljubičasto. Glas je bio hrapav.
"Hajde smiri se", rekla je Jenny Driver.
Govorila je točno onako kako sam čuo da dadilje govore maloj djeci u parku.
"A zlatna kutijica s inicijalom D., Pariz, studeni u unutrašnjosti?", rekao je Japp.
"Naručila ju je pismom i poslala Ellis, svoju služavku, da je predigne.
Prirodno, Ellis je samo predigla paket za koji je platila. Nije znala što je unutra. Također, lady Edgware je posudila Ellisine naočale kako bi joj pomogle u glumljenju Van Dusen žene. Zaboravila je na njih i ostavila ih u torbici Carlotte Adams - jedna njezina pogreška.
Oh!, svega sam se dosjetio dok sam stajao nasred ceste. Nije bilo pristojno ono što mi je rekao vozač autobusa, ali bilo je svega vrijedno. Ellis! Ellis i naočale. Ellis prediže kutijicu u Parizu. Ellis a stoga Jane Wilkinson. Vrlo vjerojatno je posudila još nešto od Ellis a ne samo naočale."
"Što?"
"Nož za kurje oči .."
Naježio sam se.
Nastala je trenutačna tišina.
Tada je Japp kazao s neobičnom žudnjom za odgovorom.
"Gospodine Poirot. Da li je to istina?"
"Istina je, monami"
Onda je progovorio Bryan Martin, a njegove riječi su bile, pomislio sam, za njega vrlo tipične.
"Ali pazite sada", rekao je tugaljivo. "Što je sa mnom? Zašto ste mene ovdje danas doveli? Zašto ste me skoro na smrt prepali?"
Poirot ga je hladno pogledao.
"Da Vas kaznim, monsieur, što ste bili drski! Kako se usuđujete igrati sa Herculom Poirotom?"
A tada se Jenny Driver nasmijala. Smijala se i smijala.
"Neka ti Bryane", na koncu je kazala.
Okrenula se prema Poirotu.
"Ne mogu biti radosnija što to nije bio Ronnie Marsh", rekla je. "Oduvijek mi se sviđao. Drago mi je, drago mi je, drago što Carlottina smrt neće proći nekažnjeno! A što se tiče Brvana, pa reći ću vam nešto, gospodine Poirot. Ja ću se za njega udati. I ako on misli da se može oženiti i razvesti svake dvije do tri godine u potvrđenoj holivudskoj maniri, pa, onda nikada u životu nije napravio veću pogrešku. On će me oženiti i biti uz mene."
Poirot ju je pogledao - pogledao njezino odlučno lice i njezinu vatrenu kosu.
"Sve je moguće, mademoiselle", kazao je." Da, tako zbilja može biti. Rekao sam da imate dovoljno snage za bilo što. Čak i da se udate za filmsku zvijezdu."

31. Ljudski dokument
Dan ili dva nakon toga iznenada sam bio pozvan nazad u Argentinu. Tako se dogodilo da nikada više nisam vidio Jane Wilkinson nego samo pročitao u novinama o njezinu suđenju i osudi. Neočekivano, barem meni neočekivano, potpuno se slomila kada su je suočili s istinom. Sve dok je mogla biti ponosna na svoju dosjetljivost i igrati svoju ulogu nije pravila pogreške. Kada je jednom napustilo samopouzdanje, zahvaljujući tome što je bila otkrivena, bila je kao malo dijete - nesposobna održati neistinu. Na unakrsnom ispitivanju potpuno se slomila.
Dakle, kao što sam i ranije kazao, zabava za ručkom bila je posljednji susret s Jane Wilkinson. Ali kad god mislim o njoj, uvijek je vidim na isti način- kako stoji u svojoj sobi u Savovu ozbiljnoga lica udubljena u isprobavanje crne odjeće.
Uvjeren sam da to nije bila samo poza. Ona je tada bila potpuno iskrena. Njezin plan je uspio te stoga nije imala više nikakvih slutnja ili pak sumnja. Također ne mislim da je osjetila i najmanje žaljenje za sva tri zločina koja je počinila.
Ovdje navodim dokument za koji je ona odredila da bude poslan Poirotu nakon njezine smrti. On je, smatram, tipičan za tu vrlo lijepu i potpuno beskrupuloznu damu.
DRAGI GOSPODINE POIROT
— razmišljala sam ponovno o svemu i osjećam da bih vam voljela ovo napisati.
Znam da ponekad objavljujete svoje slučajeve. Mislim da nikada niste objavili dokument koji je napisala i sama osoba. Osjećam, također, kako bih voljela da svi saznaju točno kako sam sve to uradila. Još uvijek mislim da je sve bilo vrlo dobro isplanirano. Da nije bilo vas sve bi bilo u redu. Zbog toga sam dosta ogorčena, ali pretpostavljam da niste mogli odoljeti. Sigurna sam da ako vam ovo pošaljem, vi ćete pismu dati dosta prominentnosti (značaja). Hoćete, zar ne? Voljela bih da me se sjećaju. I zaista mislim da sam ja jedinstvena osoba. Svi ovdje tako misle.
Počelo je u Americi kada sam upoznala Mertona. Odmah sam vidjela da bi me on oženio samo kada bih bila udovica. Na nesreću, on ima čudnu predrasudu o razvodu. Pokušala sam je savladati, ali nije bilo koristi, a morala sam biti oprezna, jer je on bio vrlo hirovita osoba.
Uskoro sam shvatila da moj muž jednostavno mora umrijeti ali nisam znala kome to smjestiti. Takve stvari možete mnogo bolje smisliti u Americi.
Razmišljala sam i razmišljala ali nisam mogla vidjeti kako to uraditi. A onda, odjednom, vidjela sam Carlottu Adams kako me imitira i odmah sam počela uviđati način. Uz njezinu pomoć mogla sam pribaviti alibi. Te iste večeri vidjela sam Vas i iznenada mi je palo na pamet da bi bila dobra ideja poslati vas svome mužu da ga pitate za razvod. U isto vrijeme išla bih okolo i govorila o tome kako ću ubiti svoga muža jer sam primijetila da ako govorite istinu na pomalo luckast način, nitko vam ne vjeruje. To sam često činila s ugovorima. Također je dobra stvar kada izgledate gluplji nego jeste. Na drugom sastanku s Carlottom Adams sve sam isplanirala. Kazala sam joj da je to oklada i ona je odmah to prihvatila.
Trebala se pretvarati da sam to ja na nekoj zabavi i ukoliko bi uspjela, trebala je dobiti deset tisuća dolara. Bila je vrlo oduševljena i neke zamisli bile su njezine - o zamjeni odjeće i ostalo. Vidite, nismo to mogli ovdje uraditi zbog EUis i nismo to mogli uraditi kod nje, zbog njezine sluškinje. Ona, naravno, nije primijetila zašto nismo mogli. Bilo je pomalo nezgodno. Samo sam rekla 'ne'.
Mislila je da sam malo glupa zbog toga, ali je popustila i onda smo smislili plan o hotelu. Uzela sam Ellisine naočale.
Naravno ubrzo sam shvatila da će i ona morati biti uklonjena s puta. Bila je to šteta, ali na koncu, te njezine imitacije su bile vrlo bezobrazne. Imala sam nešto veronala kod sebe, iako ga rijetko koristim, pa je to bilo vrlo lako. A onda sam imala pravi moždani bljesak. Vidite, bilo bi puno bolje kada bi izgledalo da je ona imala običaj uzimati ga. Naručila sam kutiju - duplikat one koju su meni poklonili, a dala sam da se na nju stave njezini inicijali i natpis iznutra. Smatrala sam da ako stavim neke čudne inicijale i Pariz, studeni s unutrašnje strane, to otežati stvar. Zatražila sam kutiju iz Ritza gdje sam i ručala jednoga dana. A El i-su sam poslala po kutiju. Ona nije znala što prediže naravno.
Sve je prošlo prilično dobro te večeri. Uzela sam jedan od noževa za povrće (bio je oštar i lijep) dok je ona bila u Parizu. Ona to nikada nije primijetila jer sam ga poslije stavila natrag. U San Franciscu sam upoznala liječnika koji mi je pokazao gdje probosti nožem. Govorio je o leđnim (kičmenim) i cistnim ubodima te naglasio kako moramo biti veoma oprezni inače samo jedan ubod koji prođe kroz cistertia magmi i u medullu oblongatu gdje su svi vitalni živčani centri, može uzrokovati trenutnu smrt. Tražila sam od njega da mi nekoliko puta pokaže točno mjesto. Mislila sam kako će mi možda jednom biti od koristi ta spoznaja.
Rekla sam mu kako želim iskoristiti ovu ideju na filmu.
Bilo je vrlo nečasno od Carlotte Adams pisati svojoj sestri. Obećala mi je da nikome ništa neće reći. Mislila sam kako je najprimjerenije bilo istrgnuti jednu stranicu i ostaviti on umjesto ona. Sama sam to smislila. Čini mi se da sam ponosnija na to nego na ostalo. Svatko uvijek kaže kako nemam mozga - ali mislim kako sam doista morala imati mozga za smisliti ovakvo nešto.
Vrlo sam pažljivo smislila stvari te učinila točno ono što sam planirala kada je čovjek iz Scotland Yarda došao.
Svakako sam uživala u tomu činu. Možda sam mislila kako će me on uistinu lišiti slobode. Osjećala sam se sigurnom jer oni su morali vjerovati svim onim ljudima na večeri te ja nisam mogla uočiti kako će se pronaći istina o mojoj i Carlottinoj razmjeni odjeće.
Nakon toga sam se osjećala sretnom i zadovoljnom. Moja se sreća održala te sam zbilja osjećala kako će sve ići pravim putem. Stara je vojvotkinja bila neprimjerena prema meni ali je Merton bio drag. On me želio oženiti što je prije moguće te u mene nije ni jednoga časa posumnjao.
Mislim kako nikada nisam bila sretnija kao u posljednjih nekoliko tjedana.
Hapšenje muževa nećaka učvrstilo je moju sigurnost. Ponosnija sam na sebe razmišljajući o kidanju stranice pisma Carlotte Adams.
Posao s Donaldom Rossom je bio puka nesreća. Ni sada nisam sasvim sigurna kako me baš on vidio. Nešto u svezi s Parizom koji je bio osoba, a ne mjesto. Čak i sada ne znam tko je bio Pariz - i svejedno mislim kako je to glupo ime za muškarca.
Zanimljivo je sada kada se sreća okrene protiv vas ona se i nastavlja okretati u tomu pravcu. Morala sam brzo nešto poduzeti u svezi s Donaldom Rossom i to je proteklo u redu. Nije moralo tako proći jer nisam imala vremena za umovanje ili razmišljanje o alibiju. Potom sam pomislila kako sam sigurna.
Naravno da mi je Ellis rekla kako ste je tražili i ispitivali ali sam zaključila kako je sve to bilo u svezi s Brvanom Martinom. Nisam mogla dokučiti na što ciljate. Niste je upitali da li je telefonirala Pariz za neki paket. Vjerujem kako ste Vi mislili ako bi mi ona to kasnije ponovila kako bih ja osjetila opasnost. Kao što je i bilo, stiglo je kao potpuno iznenađenje. Nisam mogla vjerovati. Način na koji se doimalo kako sve znate o mojim djelima bio je stvarno tajanstven.
Samo sam osjećala kako nešto nije bilo u redu. Protiv sreće se ne možete boriti. Bila je to nesreća, zar ne? Zanima me da li Vam je ikada žao zbog onoga što ste učinili.
Nakon svega samo sam željela biti sretna na svoj vlastiti način. I da nije bilo u svezi sa mnom Vi nikada ne biste imali ništa s ovim slučajem. Nikada nisam mislila da ste ubiti izuzetno pametni. Tako niste izgledali.
Smiješno ali istinito, ja nisam narušila niti malo svoj izgled unatoč toj teškoj istrazi i groznoj stvari koje mi je taj čovjek s druge strane rekao i načina na koji me lupao s pitanjima.
Izgledala sam mnogo bijede i tanje ali mi je to pristajalo na svoj način. Svi govore kako sam zadivljujuće hrabra. Više vas javno ne vješaju, zar ne? Smatram da je to šteta.
Sigurna sam kako prije mene nije bilo ovakve žene ubojice.
Pretpostavljam kako se moramo pozdraviti sada. To je vrlo neobično. Izgleda kako nimalo ne shvaćam stvari. Sutra ću vidjeti kapelana.
Vaša praštajuća (jer moram oprostiti svojim neprijateljima, zar ne?) Jane Wilkinson
P.S. - Mislite li kako će me staviti u muzej Madame Tussauds?