Da li sam svuda gde su mi tragovi...

First topic message reminder :



Da li sam svuda gde su mi tragovi
Ko zna s čim sam se spajao,
a nisam ga ni takao
možda sam boravio i u svom životu
možda postoje izvesni znaci
ili kao da je neko stran.
Ali ipak uz mene se može,
mada je neobično.
Sa mnom je opasno ići,
ja se nikad ne umaram.
Valjda sam jedini čovek
koji sumnja u sebe
sve češće mi se čini
da nisam nikakav oblik
već da slobodno jedrim
kroz sopstveno pijanstvo
– prepušten sunčevom vetru
odlivam se i dolivam.
Ali ipak uz mene se može,
mada je neobično,
sa mnom je opasno hteti,
ja nikad ne odustajem.
Neiskvaren iskustvom,
poseban slučaj samoće.
Ponekad izmislim sadašnjost,
da imam gde da prenoćim.
I suviše sam video,
da bih smeo da tvrdim,
mnogo toga sam saznao,
da bih imao ijedan dokaz
ali ipak uz mene se može,
mada je neobično.
Sa mnom je opasno voleti,
ja nikad ne zaboravljam.
Pokušavam da shvatim učenja
koja mene shvataju.
Nejasna mi je vera
spremna da u mene veruje.
Teško je biti okovan
u moju vrstu slobode.
Lako mi je s nemirom,
ne mogu da umirim mir.
Al ipak uz mene se može,
mada je neobično,
sa mnom je čudno čak i umreti…
jer ja se ne završavam.

[You must be registered and logged in to see this link.]



Prolećna pesma

Osećam večeras dok posmatram laste
i pupoljke rane
kako moje srce polagano raste
k'o vidik na lepe, nasmejane dane;

Kako s mladim biljem postaje sve veće
i lako k'o krilo.
I kako mu celo jedno nebo sreće
i pakao bola ne bi dosta bilo;

Kako čezne za svim što bi život mogo
lepog da mu dade,
i da mu ničega ne bi bilo mnogo
tako su velike čeznje mu i nade.

Osećam da dosad sve je bila šala
moga srca vrela;
da još nikom nisam ljubav svoju dala
koliko bih mogla i koliko htela;

Da ima u meni cela nežna plima
reči nerečeni',
da bih srce mogla poklanjati svima
i da opet mnogo ostane ga meni.

D.Maksimović

[You must be registered and logged in to see this link.]



Tvoje nježne godine


Tvoje nježne godine , što mi mogu dati,
tvoje srce dugo znam, neće da me shvati,
Tvoje oči pune sna, kako da me slijede
Moje pjesme tužne su, za te još ne vrijede
Ti bi htjela zauvijek što sam davno dao
Tebi život nudi sve, ja sam ljubav krao
Svoje nježne godine ti ćes dati drugom,
jer ja bih tvoje poljupce ispunio tugom.

Ne budi, ne budi se mala,
ti ne znaš ni dobro ni zlo
Ne budi, ne budi se mila,
jer nije još vrijeme za to

Tvoje ruke malene, kako da me grle,
Jer dok moje traže mir, tvoje nekud hrle
Tvoje nježne godine, nježne misli tvoje
mogu da nas razdvoje , prije nego spoje

Ne budi,ne budi se mila,
ti ne znaš ni dobro ni zlo,
Ne budi , ne budi se mila,
jer nije još vrijeme za to..

[You must be registered and logged in to see this link.]





INTIMA

Hoću samo da te volim
Oluja ispunja dolinu
Jedna riba rijeku

Stvorih te po mjeri svoje samoće
Čitav svijet da se sakrijemo
Dane i noći da bismo se razumjeli

Da ništa više ne vidim u tvojim očima
Osim onoga što mislim o tebi
I o jednom svijetu nalik na tvoj lik

I o danima i noćima upravljenim tvojim vjeđama.


Paull Eluard

[You must be registered and logged in to see this link.]




Biti sretan

U životu ne postoji nikakva dužnost
osim dužnosti: biti sretan.
Samo smo zato na svijetu,
a sa svim dužnostima,
svim moralom
i svim zapovijedima
rijetko činimo jedno drugoga sretnim,
jer i sebe time ne činimo sretnima.
Ako čovjek može biti dobar,
može to samo onda
kada je sretan,
kada u sebi ima sklada
dakle kada voli.
To je bilo učenje,
jedino učenje na svijetu.
To je rekao Isus,
To je rekao Buda,
To je rekao Hegel.
Za svakoga je na ovome svijetu
jedino važno
njegovo vlastito najunutarnjije,
njegova duša,
njegova sposobnost da voli.
Ako je ona u redu,
onda je svejedno
jede li se proso ili kolači,
nose li se dragulji ili rite;
onda svijet zvuči zajedno s dušom,
onda je dobro.

Herman Hese

[You must be registered and logged in to see this link.]





Poslije ove ljubavne noći
gledam tvoje umorno tijelo.
Ljubav, što smo dobili,
tiho dozrijeva u našim pogledima.

Tu gdje ti snivaš, mila,
pod mjesečinom, u kolovozu,
krišom, između hrastova,
i tu, dakle, pokraj tebe, spuštam glavu.

I dok osjećam tvoje prste u mojoj kosi,
s jutrom u grlu,
u strahu vlastitog glasa,
ćutim jedini oblik svog postojanja, tebe.

Kako da ti kažem, izabranice moja,
vrijeme među nas nikada neće stići
i tvoj nemir odnijet će vjetar,
kao što plač upornošću nestaje.

Ne boj se, draga, ovdje sam ja,
budan drhtim nad tvojim polusnom.
Od početka te vodim ljepotom,
da zaboraviš mjesto, gdje ljubav prestaje.

Zal Kopp

[You must be registered and logged in to see this link.]




Presuda

Kamena rec se odronila
Na moje grudi, žive, znaj.
O, ništa, već sam spremna bila.
I s tim ću nekako na kraj.
Ja imam danas posla mnoga:
Ubiti treba spomena jad
I treba, srca kamenoga,
Naučiti se na život sad.
No neka....Šumi vrelo leto
Ko praznik pod mojim prozorom.
Ja sam odavno slutila sve to:
Svetlucav dan i pusti dom.

Ana Ahmatova

[You must be registered and logged in to see this link.]




Ne vjeruj

Ne veruj u moje stihove i rime
Kad ti kažu, draga, da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stabla urezujem ime, –

Ne vjeruj! No kasno, kad se mjesec javi
I prelije srmom vrh modrijeh krša,
Tamo gdje u grmu proljeće leprša
I gdje slatko spava naš jorgovan plavi,

Dođi, čekaću te! U časima tijem,
Kad na grudi moje priljubiš se čvršće,
Osjetiš li, draga, da mi t’jelo dršće,
I da silno gorim ognjevima svijem,

Tada vjeruj meni, i ne pitaj više!
Jer istinska ljubav za riječi ne zna;
Ona samo plamti, silna, neoprezna,
Niti mari, draga, da stihove piše!

Aleksa Šantić

[You must be registered and logged in to see this link.]




Drži li rumenilo jutra

Drži li rumenilo jutra
srce noći
čvrsto na svojim grudima?
Brine li se more
o mrtvima u svojim dubinama?
Poput zore
uzdiže se moja duša,
neoklopljena i nevezana.
Poput neumornog mora
ponire moje srce
u moje dubine,
u potonule olupine
brodovlja i zemlje.
Ne lijepim se na ono
što se lijepi za moje pete.
Hranim se letom
u nedokučive visine.


Džubran

Putnikova pjesma

Da nas proždre, val se diže
Da nas zdrobi, hrid se trese,
Jato snažnih ptica stiže
K nama, da nas sve odnese.

Al pod nama leži kraj
Bez starosnih prajezera
I s odrazom voća svih.

Mramor-lik i zdenca sjaj
Dižu se iz cvjetnih sfera.
Zemljom pirka vjetar tih.

Antonio Machado




[You must be registered and logged in to see this link.]

Govorim otvoreno, i to je moja sreća,
ljubavi rob sam, oslobođen oba svijeta.
Ptica sam bašte rajske, i kako da opišem,
pad svoj, u zamku zle kobi ovoga svijeta?

Hafiz




[You must be registered and logged in to see this link.]

Kažu “vrijeme blaži”

Kažu “vrijeme blaži”,-
Ne čini vrijeme to;
Kroz vrijeme pravo zlo
Ko i tetiva snaži,

Vrijeme je kušnja tek
Za bol, a nije lijek.
Drugačije kad se zbilo,
Ni boli nije bilo.

Emili Dikinson





[You must be registered and logged in to see this link.]

Pjesma

Šta sam radio, sve ove godine?
O čemu pjevao, trideset ljeta?
Prvih deset – o ljubavi.
O ljubavi – drugih deset.
I još deset – o ljubavi.
Kako je nemam, o ljubavi pjevao.
Kad se, natren, dogodi, ljubav slavio.
Podari mi, Bože, još koji dan i godinu
– da o ljubavi jednu pjesmu skrojim.

Abdulah Sidran




[You must be registered and logged in to see this link.]

Hoće li išta znati o meni

Hoće li išta o meni znati onaj
što noću će, uz lampu i mraku okolo,
ove redove čitati?
Hoće li čuti drhat, i strepnju
srca koje misli, dok biskao bude
slovo svako i redak, ko brižna majka
kosu dječiju, češljem najgušćim?
Hoće li išta, išta, uistinu znati?
Il jednaka će pustoš
u domu njegovom da zjapi i sja,
nad stolom i knjigom, dok sabran,
i težak od tuge, svoje,
ovu moju bude razgrtao,
vlat po vlat,
mrak po mrak?

Abdulah Sidran




[You must be registered and logged in to see this link.]