F.X.Toole - Djevojka od milijun dolara

First topic message reminder :



Sedam pripovijetki od kojih je svakako najpoznatija Djevojka od milijun dolara, najprije ekranizirana a potom dobitnica čak četiri Oscara od kojih su dva pripala Clintu Eastwoodu za najbolji film i za najbolju režiju a po jedan Hilary Swank i Morganu Freemanu za najbolju glavnu žensku ulogu i najbolju sporednu mušku ulogu, govori o boksu, boksačima, udarcima koje primaju u ringu i izvan njega, njihovim životima, nepravdi, ulici, nadi, predrasudama, pobijedama i porazima. Najpoznatija od njih prati boksački vijek Maggie Fizgerald, siromašne konobarice koja je došla iz provincije kako bi postala boksačica. Iza sebe ima nešto borbi, više izgubljenih nego dobivenih, te se nada da bi s pravim trenerom, makar već prilično stara, mogla postići i bolje rezultate. S druge strane, Frank se protivio njihovoj suradnji ali je na kraju morao popustiti pred njenom nesvakidašnjom upornošću. Maggie je postajala sve bolja i bojlja, pobijede su se nizale a smiješila joj se i borba s milijun dolara kao glavnom nagradom. Osim njenog sportskog uspona bilo je tu i nezahvalne obitelji i odanih prijatelja.

$$$

Puding se ponovno našao na biciklu. Prešavši Aveniju Long Beach, već je bio na pola puta do Krojačnice. Istočno od Long Beacha žive gotovo isključivo Hispanici. U tom kvartu automobile voze muškarci u slamnatim sombrerima, na stražnjem sjedalu voze hrpe djece, a svi pričaju španjolski. Puding je razmišljao o Air Jordanu. Bilo mu je žao što se nije uspio kontrolirati. Meč gubi onaj tko se ne uspije obuzdati.
Mac pogleda na sat. Petnaest do dvanaest. Upravo su prošli kroz kalifornijski Baker. Računao je da je Puding odradio polovicu treninga. I Topnik i Enrique čvrsto su spavali, Topnik na suvozačevu mjestu, a Enrique straga. Max izvuče mobitel i nazove Pudinga. Inače mu nikako ne bi smetao, no još je bio uzbuđen zbog Enriqueova meča, zbog Enriqueove pobjede, pa je htio sve ispričati.
Kada mu je zazvonio telefon, Puding je još bio na biciklu. Izvukavši aparat iz torbe, žurno se javio. "Pričaj mi o dugonogim djevojkama i hrpama love!"
"Ovdje stari", reče Mac. "Pričaj, stari!"
"U dvorani si?"
"Na biciklu. Kasnim. Mali problemi", reče Puding.
"Enrique je dobio, pobijedio je kvalitetnog boksača, nokautom u trećoj!"

"Guba!"
"Promotor želi da dođemo opet, Enriqueu će organizirati prvu borbu u deset rundi", reče Mac.
"Super, bravo, Enrique!" poviče Puding. "Gdje si?"
"Na oko pola puta do Los Angelesa. Dolazim za tri-četiri sata, nakon što odvezemo Enriquea i nakon što ostavim stvari kod sebe. Gladan si?"
"Uvijek."
Mac nastavi. "Još ćemo svratiti do Topnika, da on ostavi svoje stvari. Po tebe dolazimo oko pet."
"Biću spreman."
"Što te zadržalo?" upita Mac. "Air Jordan."
Mac ne reče ništa.
"Još si tu?" upita Puding.
"Sve u redu sa seniorom? Ti si dobro?" "Da. Ali bilo je sranja."
"Da? Kako?"
Puding reče: "Došo je s onim gadom Frižom. Nešt je učinio senori, al ne znam što. I počeli su me vrijeđat."
"I?"
"Uspavao sam i jednog i drugog."
"Ah, sranje. Boksač se mora kontrolirati." "Spominjali su mi mamu. Što sam mogo?"
Mac reče: "Možda će biti najbolje da odmah kreneš kući i više ne izlaziš.
Ionako ću doći po tebe."
"Već sam gotovo kod Alamede." "U redu", reče Mac. "Ali čuvaj se."
"Air Jordan zna da se ne smije namjerit na mene." "No, da, nazovi me čim dođeš kući, može?"
"Naravno", reče Puding. "Možemo na večeru izvest i mamu i moju braću?" "Zašto ne?"
Puding ubrza, prelazeći prugu u ulici Alameda, koju su u jednom dijelu južno i sjeverno od Vernona dijelile željezničke tračnice. S obiju strana pruge promet je tekao u oba smjera, loše asfaltiranom cestom. U vrijeme prolaska

vlaka promet je stajao i vozači su psovali. Ulični prodavači, odreda Hispanici, obožavali su dolazak vlakova, jer su tada užurbano prodavali robu bijesnim vozačima, prodavali rashlađene kriške kokosa, jagode, papaju i kriške lubenice. Prešavši Alamedu, Puding je punom brzinom prevalio preostali dio puta do dvorane.
Nekoliko minuta prije podneva skrenuo je na prilaz izblijedjelom asfaltnom parkiralištu dimenzija 45 puta 75 metara i to tolikom brzinom da se zamalo sudario s kamionom koji je izlazio na ulicu. I dalje u punom trku, došao je do stražnjeg dijela parkirališta.
Zaustavio se uz visoku žičanu ogradu do ulaza u dvoranu i bicikl zaključao lancem kojim je obavio i metalni potporanj vrata. Prošavši kroz vrata ugledao je nekolicinu boksača Hispanika koji su upravo odlazili, torba prepunih teške, znojem natopljene odjeće i mokrih ručnika. Svi su se s njim rukovali i poželjeli mu sreću u Barceloni. Puding osjeti zadovoljstvo zbog toga što ga prepoznaju i neznanci. Međutim, nije znao da su ga Air Jordan i Friž pratili ukradenim kombijem, da su s jednog prilaza na aveniju Vernon gledali kako zaključava bicikl. Air Jordan pogleda Friža u ledene oči. Obojica su kimnuli u istom trenutku. Air Jordan jedva se primjetno nasmiješio. Popušili su još jedan grumen dok je Air Jordan vozio do radionice za rastavljanje vozila, udaljene tek deset minuta. Shareef i Emil spavali su u njegovom autu dok su on i Friž predali kombi i pokupili lovu. Kada ih je Air Jordan probudio, Shareef reče: "Koji ti je kurac s licem?"
Emil reče: "Jebote, čovječe, izgledaš ko da si naletio na medvjeda." "I jesam, debelog olimpijskog medvjeda. Jeste spremni za lov?" "Ima Michael Jordan krila?"
Air Jordan zatakne Walther za pojas, a Friž na isti način pospremi Berettu
40. Ona dvojica imali su modele Smith & Wesson 357 s cijevi od petnaest centimetara, tako da su pištolji od nehrđajućeg čelika izgledali kao da su dugački gotovo pola metra. Kada su sva četvorica Air Jordanovim Fordom iz
86. došli do Krojačnice, Pudingov je bicikl još stajao uz ogradu. Pripalili su još jedan grumen.
“Pamtite samo jedno", reče Air Jordan. "Gad je moj."
Dvorana se nalazila u proizvodnome kompleksu dvije ulice istočno od Alamede, u Aveniji Vernon, u stražnjem dijelu jednog od novijih objekata; mnoge bivše tvornice od prljave stare opeke s pripadajućim betonskim skladištima imale su razbijene prozore i bile zatvorene daskama. Na zapadnoj strani zgrade u kojoj se nalazila dvorana nalazio se prazan prostor za utovar dugačak gotovo stotinu metara koji je u tjednu inače pretrpan. Na velikom parkiralištu između dvorane i pustih zgrada Hispanici koji su ondje radili igrali su nogomet za podnevne stanke. Klinci iz okolnih ulica ondje su se često okupljali subotom i nedjeljom.

Vozeći unatrag, Air Jordan parkira automobil kod prostora za utovar na prednjem dijelu parkirališta, u blizini prilaznog puta do Vernona. Shareefu i Emilu naložio je da se smjeste na ulaze dvaju napuštenih skladišta. Friž se trebao sakriti između zahrđalih kamiona u blizini ulaza u dvoranu i čekati da Puding sjedne na bicikl. Čim krene, sva četvorica prići će mu iz različitih smjerova.
"A onda?" upita Friž.
"Mamica će počet plakat, a stari će zazivat smrt."
Air Jordan čekao je poput mačka pred mišjom rupom. Iz dvorane je u međuvremenu izišlo još desetak boksača i trenera. Pudinga nije bilo jer je posljednji dovršio trening. Preostala šačica sportaša otišla je dok se on tuširao. Odjeću i tenisice u kojima je trenirao umotao je u ručnik i spremio ih u torbu, zajedno s novčanikom i mobitelom. U plavoj trenirci bit će mu toplo dok se bude vraćao kući. Bio je gladan, no prisilio se da o tome ne razmišlja dok je navlačio niske tenisice. Prije nego što je izišao, vlasnik Krojačnice čestitao mu je na ulasku u olimpijsku reprezentaciju.
"Pobijedit ćeš, ne?" "Itekako ću pobijedit."
"Tako treba", reče vlasnik. "Možeš mi učinit uslugu?" Zatim mu pruži lokot. "Možeš umjesto mene zaključati stražnji ulaz? Ja ću zatvorit i izaći s prednje strane."
Temperatura je bila ispod trideset stupnjeva. Svježe u usporedbi s temperaturom u dvorani. Puding zatvori vrata u ogradi i zaključa ih. Potom otključa bicikl, objesi torbu na ručice i polagano se uputi kući. U prvi mah nije primijetio ništa neobično, osim što je neki tamni auto krenuo od utovarnog prostora u blizini ulice. Zatim je iza leđa začuo zvižduk. Okrenuo se i ugledao kako mu prilazi Friž. Kada se još malo osvrnuo, ugledao je Emila i Shareefa koji su mu brzo prilazili, svaki s jedne strane parkirališta. Krenuo je prema ulici, okrećući pedale svom snagom. No onaj tamni auto ubrzao je prema njemu i Puding sada uvidi da je za upravljačem Air Jordan. Puding pojuri još brže, dajući sve od sebe kako bi se provukao između automobila i Shareefa, no i oni su ubrzali i prepriječili mu put. Okrenuo se i pojurio prema stražnjem dijelu parkirališta, no odmah je uvidio da na toj strani može izići jedino kroz vrata koja je maločas zaključao. Ponovno se okrenuo i projurio pokraj Friža. Sad je naumio proći između Air Jordana i Emila, no oni su ponovno bili brži, pa se povukao, ovaj put vozeći ukrug u sve užem prostoru pod nadzorom nasilnika.
"Čuj, kurčeva vrećice", reče Friž. "Vrijeme je za razbacivanje, subota je." Puding biciklom krene ravno na njega, zamahujući sportskom torbom.
Friž izvuče pištolj i Puding naglo skrene.

Air Jordan uzme štap, povuče ručnu i poviče. "Spremi pucu, idiote! Još je dan!"
Friž poviče. "Ak me bude zajebavo, ovog trena prekinuću sranje!" "Ti si započeo sranje, a svi oni Meksići u autima nas vide!"
"Sad nas vide!"
"Neće ić. Sad vide crnčuge kak igraju košaricu."
Puding je uvidio da im na biciklu ne može pobjeći, pa je sišao i naslonio ga na nožicu. Čvrsto držeći torbu, počeo se povlačiti, u nadi da će mu se ukazati prilika da se probije iz obruča. Bio bi najradije navalio na njih, no znao je da od toga ne bi bilo ništa. Kad bi se uspio probiti, znao je da bi bio brži i prvi stigao do ulice. A onda bi im nestao, sprintao usuprot gustom prometu s jedne, a potom i s druge strane Alamede, sve dok ga ne bi izgubili iz vida u prometu, ili među zgradama. Tako na otvorenom, i uz tako gust promet, ne bi se usudili upotrijebiti pištolje. Treba nekako navesti Air Jordana da povede stvar, pa da mu može uzvratiti. Ne boji se tih gadova, boji se samo da izgubi nadzor, jer je znao što to znači.
Air Jordan mu priđe gotovo poskakujući, pa štapom nekoliko puta kucne o asfalt i povuče se istim plesnim koracima. "Os skočit, žabice, ha? Skoči!"
Friž pojuri prema njemu, pa se vrati na mjesto. Potom i Emil i Shareef. Tako su suzili krug barem za još pola metra. Puding je znao da će, uspije li se probiti, potrčati cik-cak, sagnuti se koliko god bude mogao, i nadati se da ga, ako se odluče na oružje, neće uspjeti pogoditi. Plan nije bio osobito dobar i izgledan, no više je puta viđao žrtve uličnih banda i nije im se htio pridružiti pod zemljom.
Air Jordan ponovno priđe sa štapom i njime kucne u blizini Pudingovih nogu. Htio ga je natjerati da ščepa štap. Puding je znao da bi u tom slučaju navalili na njega poput pobjesnjelih pasa.
"Čuj," reče Air Jordan, "onaj stari ti je otac?" "A koga zanima?"
"Tvog brata", reče Air Jordan, sada mu nastojeći odvući pozornost riječima, jer nije htio doživjeti da ga ovaj ponovno onesvijesti šakom. "Nije ti tatica, što radiš s njim?"
"Prijatelj mi je", reče Puding, pokušavajući dobiti na vremenu.
Air Jordan krene u varku štapom, pa se povuče. "Bijelo govno bratu ne može biti prijatelj. Kada je brat prijatelj bijelcu, više nije brat. Izdao je svoj narod."
I dalje čvrsto držeći torbu, Puding se povuče iza bicikla. "Pazi onda ovo. Ja kažem da mi je Mac tata."
"Kaže da mu je bijelac otac!" poviče Emil i stane manijakalno hučati i tuliti.

"Baš tako, isto ko i kod Air Jordana", reče Puding, bockajući ga u, znao je, najbolnije mjesto. Nakon toga protiv njega je okrenuo njegove vlastite riječi. "Sto je bilo, zelena žabice, ha? Nećeš skočiti, ha? Ni četri prema jedan nije dovoljno za usrano bijelo dupe?"
"Crnčuga voli bijelce", uzvrati Air Jordan. "Aha," reče Puding, "i ti imaš bijelu mamu." "Aaaah," reče Friž, "kurton vrijeđa!"
Air Jordan ponovno se raspleše, svaki put prilazeći još malo bliže, nastojeći izbaciti Pudinga iz ravnoteže i natjerati da se još više povuče prema stražnjem dijelu parkirališta. Puding je jasno vidio da ona trojica čekaju Air Jordana. Stoga mu je bilo jasno da se prvo mora namjeriti na njega i nadati se da će ostali izgubiti volju za borbom kada im obori vodu. Ali mora biti strpljiv, pričekati da netko od četvorice učini nešto konkretnije. Ples oko njega se nastavljao.
"Jebeš ovo", reče Emil, priđe i navali šakom.
Puding baci torbu, zbog čega je Emil morao podići ruke i zaštititi lice, a Puding ga tada obori bolnim udarcem, snažnim direktora u desni bubreg i lijevim krošeom u lice kojim mu je slomio nos. Emil padne, presavijajući se od nesnosne boli. Nezadrživo je stenjao, a iz nosa mu je potekla krv, slijevajući se niz obraz.
Ostali su počeli prilaziti. Puding ščepa stražnji dio bicikla, zamahne i prednjim kotačem raspali Friža po licu. Friž je pao, ali nije bio ozlijeđen i samo se prebacio na bok i ustao. Puding baci bicikl na Air Jordana. Ručica mu je duboko zarežala jednu stranu glave, zbog čega je pao na koljena.
"Ščepajte ga!" krikne Air Jordan. "Ščepajte ga!" Puding se okrene udesno i krošeom pogodi Shareefa u solarni pleksus, zbog čega je ovaj pao ničice, i već pomislio da umire. No Puding se spotaknuo o bicikl kada ga je Air Jordan bacio pred njega. Puding se zakotrlja i još dok se dizao načini tri koraka u smjeru Vernona. Već je pomislio da je uspio. Rukom je odgurno Air Jordana, no Fridge je na njega nasrnuo s leđa. Nije ga zaboljelo, ali ga je usporilo toliko da ga je Air Jordan uspio nogom opaliti po oku. Od boli je ponovno pao, ali je nastavio u smjeru ulice. Air Jordan izbacio ga je iz ravnoteže, pa štapom zamahnuo prema glavi. Puding se sagne, no kljun onog patka raspori mu vrat ispod uha.
Puding desnim direktom okrzne Friževo lice, ponovno ga sruši, a zatim obori Emila dvostrukim krošeom u tijelo, od kojeg su ovom pukla tri rebra i zbog kojeg je stao štektati poput pseta. Puding skoči na bicikl, misleći kako će sada imati dovoljno slobodnog prostora, no Air Jordan gurne crni štap među žbice prednjeg kotača i Puding poleti preko upravljača, te svom silom glavom raspali po asfaltu. Napola pri svijesti, ponovno je pokušao ustati, no Air Jordan izvuče mač i probije ga neposredno ispod rebara.

Oštrica je prošla kroz bubreg i želudac i Puding padne na lice, hvatajući zrak. Air Jordan ga preskoči i zarije mač u leđa, kroz slovo A u natpisu USA. Oštrica je ovaj put slomila rebro i probila plućno krilo. Krv prsne Pudingu iz nosa i šikne iz usta, nadirući i s leđa pri svakom kratkom udahu. Puding se pridigne na noge, osjeti kako gubi svijest i ponovno padne. Dlanom je čvrsto pokrio usta, pokušavao zadržati krv, ali je zakašljao i crvena boja ponovno je provalila iz nosa i usta. Zamalo se ugušio od silne krvi, koja je tako još snažnije navalila iz svih otvora. Još nije bio mrtav, no znao je da je gotov. Tijelo mu se počelo trzati i podrhtavati od silnog šoka i gubitka krvi, srce izbezumljeno udarati. "Upucaj nigera", reče Friž. "Dokrajči ga!" "Ništ od toga", reče Air Jordan, koji je držao dlan na krvavoj glavi dok je izvlačio oštricu. Sada se spusti i približi Pudingovim očima. "Gad će umrijeti u vlastitoj krvi, shvaćaš? Ali još ima vremena razmišljati o meni prije nego što se preseli."
Shareef reče: "Air Jordan je car."
Air Jordan uzme Pudingovu torbu i njih četvorica pojure prema autu. Kada su se našli unutra, Air Jordan stane prekopavati po stvarima i tako pronađe novčanik i telefon. Prvo je omotao prste ručnikom, kako ne bi ostavio otiske, a zatim iz novčanika izvadio tri novčanice od jednog dolara. Bacio je novčanik i stvari iz torbe razbacao po asfaltu, ali je zadržao Pudingov mobitel.
"Al kad vide novčanik, murjaci će ga identificirat." "To i tražimo", reče Air Jordan, držeći ručnik na glavi.
Budući da su znali da Puding umire u stražnjem dijelu parkirališta, polagano su izišli na Aveniju Vernon, dok je zaglušujući rap s auto-radija odjekivao medu zgradama. U promet su se uključili kao da se baš ništa nije dogodilo. Nitko ih nije ni primijetio.
Puding se gušio u vlastitoj krvi. Ponovno je pokušao ustati, ali nije mogao; pokušao se dovući do Vernona, ali nije mogao.
"Confiteor Deo Omni potenti", reče. Latinske riječi jedva su se probile kroz grgoljenje u grlu. "Ispovijedam se Bogu svemogućemu."
Nije uspio dovršiti, jer mu je krv posve zatvorila grlo i više nije uspijevao disati. Nakašljao se da pročisti grlo, pridigao se na lakat, umočio dva prsta u krv i ponovno pao. Još jednom skupio je svu snagu i pridigao se i krvavim prstom na svijetlome asfaltu ispisao slovo A visoko barem dvadeset centimetara. Trošeći i posljednje atome života, ponovno je umočio prste u krv i do A ispisao jednako veliko slovo J... AJ. Zakašljavši, sav se poprskao krvlju, pa se nemoćno ispružio, dok mu se tlo vrtjelo sve brže, gubilo se i nestajalo.
Henry Puding Pye pržio se na suncu punih sat i pol. Ubrzo su ga pronašle muhe, počele mu ulaziti u nos. Mravi su prelazili preko praznih očiju. U pola četiri tog istog poslijepodneva, pronašla ga je skupina djece, malih Meksikanaca osmogodišnjaka i desetogodišnjaka. Prizor ih je šokirao i pobudio silnu znatiželju. Najstariji je otrčao do benzinske postaje na uglu Vernona i Alamede i vlasniku Irancu opisao što je vidio. Ovaj je nazvao hitnu.

$$$

Mac je ranije bio stao da nahrani Enriquea i Topnika. Sada je bilo četiri i petnaest. Nekako se bio nadao da će moći samo ostaviti Enriquea kod kuće i krenuti, no on i Topnik morali su s Enriqueovom obitelji, izbezumljenom od sreće zbog njegove pobjede, popiti hladnu Bohemiju. Kada su Mac i Topnik s međudržavne ceste 405 skrenuli na autocestu 110, kojom će doći do Macove kuće u Gardeni, Mac se već počeo brinuti jer mu se Puding nije javio. Mučio ga je Air Jordan, pa je stoga nazvao Pudinga na mobitel. Telefon je uspio zazvoniti samo jednom.
"Da?" reče Air Jordan. "Tko je to?" upita Mac. "A što misliš?"
"Je li to Pudingov broj?" "Tko je puding?"
"Boksač Puding." Mac je tada već prepoznao glas i glava mu se trznula od nepodnošljive boli.
Air Jordan začuo je zabrinutost u Macovu glasu te se nasmiješio i prekinuo vezu. Isključio je telefon i ponovno se nasmiješio. U tom trenutku pušila mu je bjelkinja iz Memphisa koja radi za crack.
Mac još jednom nazove isti broj. Glas sa snimljene poruke obavijesti ga da je pretplatnik nedostupan.
Mac odmah nazove senoru Cabreru. "Popodne ste se vidjeli s Pudingom?" "Samo dopodne."
"Opet je došao Air Jordan, ne?" "Puding ga je otjero."
"Što je rekao Jordan?"
"Da dam lovu, jer će inače naudit mojim curama." "Doći ću najbrže što mogu."
Mac u tom trenutku, međutim, nije mogao znati da je policija stigla četiri minute nakon poziva upućenog s benzinske postaje. Radiovezom su dežurnom naredniku u postaji prijavili ubojstvo, a on je nazvao mrtvozornika. Dok je trajao uviđaj, nekoliko članova ekipe vidjelo je slova AJ, ali ih nisu uspjeli povezati ni sa čim suvislim. Dovršivši posao, prebacili su Pudingovo tijelo u mrtvačnicu i obavijestili Willu.

"Mrtvozornik bi vas molio da dođete u njegov ured. Moramo obaviti identifikaciju?"
"Kakvu identifikaciju?" prošapće Willa. Cijelo njezino tijelo zahvatio je val užasa.
"Držimo da se zove Henry Pye." "Kak izgleda?"
"Najtočniji opis glasio bi: muškarac afričkog podrijetla, osamnaest godina, metar osamdeset pet, osamdeset jedan kilogram, kratka crna kovrčava kosa."
Willu, njezina dva sina i sestru Daisy u mrtvačnicu je dovezao otac Carey. Willu i oca Careyja uveli su u rashlađeni stakleni odjeljak u kojem je malena stropna svjetiljka obasjavala gornji kraj metalnih kolica. Na njemu je ležalo tijelo pokriveno bijelom plahtom. Uz njega stolica od nehrađajućeg čelika. Službenik pridigne pokrivač, a Willa prigušeno krikne. Poljubila je Pudingove kapke i prstom mu dodirnula usne. Sjela je uz njega i stala mu ljubiti razrezanu kožu i slomljene zglobove na prstima.
"Probudi se, dijete moje, anđelu moj, moj mali čovječe." Zatim podigne pogled prema ocu Careyu, i dalje ne uspijevajući prihvatiti istinu. "Probudite ga, oče, to je moja beba, moj san. To je moj anđeo."
Nakon što se čuo sa senorom, Mac je odustao od odlaska kući i krenuo ravno prema dvorani Još malo. Htio je nazvati Willu, ali ga je bilo strah.
Kada su se zaustavili na parkiralištu kraj dvorane, Topnik reče: "Bit će najbolje da ipak nazoveš."
Mac nazove Willu na mobitel, znajući da ga uvijek ima kod sebe. Javio se muški glas.
"Tko je to?" upita Mac. "Otac Carey pri telefonu."
"Ovdje Mac McGee, oče. Je li s Willom sve u redu?" "Upravo se spremam odvesti je kući."
"Gdje ste?"
"Puding... Izlazimo iz mrtvačnice."
Mac poviče: "A što radite u prokletoj mrtvačnici?!?" "Žao mi je. Puding..."
"Ne može biti mrtav! Kako bi Puding mogao biti mrtav, za ime svijeta?
Kako Bog to može dopustiti? Zašto nije pozvao mene?" "Ah, Mac, kad bih to znao, ja bih bio Bog, zar ne?" "Kako je umro?"
"Netko ga je ubio."

"Gdje?"
"Na parkiralištu. Kod neke dvorane u Vernonu." "Krojačnica?“
"Tako je."
"Kako?"
"Nečim oštrim. Možda mačem."
Topnik je promatrao Maca. U tom trenutku obzirno mu položi ruku na rame.
Mac reče: "Vidimo se kod Wille, oče." Svećenik reče: "Mac..."
"Da?" reče Mac, u kojem više nije bilo ni tračka snage. "Nemoj ništa poduzimati, jesi li me razumio?"
"A što uopće mogu, oče? Ništa od nule."
Prvo su se odvezli u Acapulco. U restoranu je vladala gužva, no senora im je odmah prišla, zabrinuta izraza lica.
"Gdje je Puding?"
"Puding je..." Mac nije mogao izgovoriti tu riječ. "Preminuo je", reče Topnik.
"Umro je zbog mene", reče senora i uhvati zlatni medaljon Guadalupske Gospe koji joj je visio na lančiću. "Gdje?"
"Kažu kod Krojačnice. Na suprotnoj strani Alamede", odgovori Mac. "Onaj ružni..."
"I ja mislim. Ali nemam dokaza."
"Trebala sam ga otrovat još onu prvu večer."
Vani je još bio dan kada je Topnik skrenuo na parkiralište kod Krojačnice. Razbijeno crveno staklo sa stop-svjetla na biciklu i komadići žute policijske trake u stražnjem dijelu doveli su ih do mjesta na kojem je ubijen Puding. Izišavši iz auta, ugledali su sasušenu krv boje hrđe. Mac se spusti na koljena, prisloni lice na asfalt. "Moj mali. Moja beba." U tom trenutku htio je samo umrijeti.
Topnik klekne do njega i potapše ga. "Puding je bio dobar dečko, Mac, s njim je sada sve u redu, dobro mu je."
Mac ustane i teturavim korakom stane obilaziti krvavu plohu. Prošao je pokraj slova AJ, no gledao ih je pod pogrešnim kutom i nije ih uočio.

Ali Topniku nisu promakla i odmah je shvatio što im je Puding ostavio. "Jebeni gad", reče Topnik i rukom pokaže slova. Učinilo mu se da mu se srce u grudima preokrenulo. "Sada imamo dokaz."
Mac ugleda slova i osjeti kako mu srce mahnito tjera krv čitavim tijelom, kako juri poput luđaka koji se zalijeće i kliže u hodniku pokrivenom pločicama. Krv je preplavila pojedine dijelove njegova bića, ostale ostavila na suhome. Pokrio je usta kako bi zagušio krik i krajnjim se naporom održao na nogama. Kroz stisnute zube jedva je protisnuo riječi: "Jebena zabava može početi."
Topnik ih je odvezao do Wille, no kućom je vladala tama. "Idemo nazad u dvoranu, malo se odmorit. Vratit ćemo se kad dođe kući."
U dvorani Još malo Topnik je izvadio napola praznu bocu misnog vina od Manishevyitz. Napunio je dvije čaše od marmelade.
"Manišeri pijem neki put kad sam neraspoložen."
Dvojica staraca popila su svaki po čašu jakog slatkog vina, pa zatim još po jednu. Ni jedan ni drugi nisu osjetili alkohol. Mac je zadrhtao, a onda puknuo i zaplakao. Topnik je bez riječi sjedio u tami, pletene plave kape navučene gotovo na oči.
Mac obriše lice. Bilo je nekoliko minuta nakon osam. Ponovno je nazvao Willu i ponovno mu se javio otac Carey.
"Drži se nekako, ali teško ju je gledati." "Da dođem?"
"S njom su sada Daisy, dečki i kuća puna prijatelja. Willa je pitala možete li doći poslije, da nasamo popričate. Jaka je to žena", reče stari Irac.
"Doći ću negdje nakon devet."
Mac prekine vezu i primijeti da je Topnik načinio grimasu. "Što je bilo?" upita Mac.
"Taj mali, Air Jordan... zna tvoj auto?" "Moguće."
"Idemo mojim starim kamionetom, a ti se spusti što niže", reče Topnik i navuče izblijedjelu žutosmeđu jaknu. "Samo da prvo pokupim Lenu."
Topnik i Mac kružili su ulicama u okolici Acapulca, ali nisu imali sreće.
Air Jordanu izgubio se svaki trag. Mac je u 21.15 rekao da je zasada dosta. "Idemo do Wille", reče.
U 21.18 još su jednom polagano prošli pokraj Acapulca. U međuvremenu su izišli i posljednji gosti, no svjetla su i dalje bila uključena. Na parkiralištu je stajao neugledni crni tamni automobil. Iz njega su izišli Air Jordan i njegovi kompići. Trojica su šepireći se krenula prema ulazu. Posljednji, Emil, držao se

za rebra. Topnik nastavi. Prošao je kraj skretanja koje vodi na sjever prema Comptonu, a zatim se malo dalje okrenuo. Ni on ni Mac nisu rekli ni riječi.
Topnik se zaustavi uz rub pločnika. S druge strane navučenih roleta na malim, širokim kućama iz dvadesetih godina, koje su se nalazile s obiju strana mračne ulice, treperilo je svjetlo televizijskih ekrana. Prozori s rešetkama samo su pojačavali bol.
Topnik reče: "Ti iziđi ovdje, mali moj, a ja ću se parkirati malo dalje. Kad uđem, ti još malo pričekaj, pa onda odmah uđi i neka gos' Glock stane rigat vatru."
"Da, ali što ako nastrada senora?" "A ako joj oni već sada nešto rade?"
Mac je htio plesati u njihovoj krvi, no znao je da nikako ne bi mogao prvi zapucali, osim kada bi bilo jasno da je ugrožen nečiji život. Želio je ubijati više nego što je želio živjeti, ali ipak nije htio da netko strada - vječita kršćanska dvojba. No zbog senore, i zbog Topnika, morao je sve dobro promisliti.
"A da pričekamo da iziđu? Građansko privođenje, pokupimo ih u tami, strpamo u auto?"
Topnik je odmah shvatio plan. "Ali što ako nas vani vide? Što ako pokupe ženu? Pobjegnu s njom... vide nas i počnu pucati? Sto tada? Ne, moramo biti brzi."
Mac kucne po mobilnom telefonu. "Možemo nazvati policiju."
"A što će policija... Mogu samo pričat, ne? Mi imamo dokaze." "Imaš pravo, ali ja idem prvi", reče Mac.
"Neće ići", reče Topnik. "Tebe znaju, pa ipak moram ja. Idem prvi i glumicu budalu. Ramišljaće o meni i tada upadaš ti. Ak imaju oružje, pustiću na njih Lenu i uć im tak duboko da će mislit da sjede na kitovu kurcu."
"A ako su već izvukli oružje?"
"Ludi su, ali da tak navale na gospodu u godinama? Ne..." "Mislim na pištolje", reče Mac.
"Pa što? Ko što kaže Miles Daviš... Ovo nam je jedina prilika da osvetimo Pudinga i možda oslobodimo gospođu."
"U redu", reče Mac. "Ali dobro pazi. Drži se staro i siromašno."
"Biću tolko jadan da će mislit da sam mrtav", reče Topnik. Mac iziđe, a Topnik pođe naprijed. Dok je vozio, izvukao je Lenu, koja je dotada počivala za njegovim pojasom, na leđima. Pištolj je već bio zapet i u cijevi imao metak kalibra 45, te još sedam u spremniku. Stavio ga je pod lijevo pazuho, čvrsto stisnuo rukom i pokrio jaknom.

Mac je pošao za njim, žustrim korakom, te u hodu zapeo crni Glock. Držao ga je u ruci, prislonjenog uz tamnu nogavicu. Topnik se naprijed već približio Acapulcu i čuo gromoglasnu meksičku glazbu koju je Air Jordan uključio kako bi još više zastrašio senoru.
Air Jordan je unutra zamahivao štapom i vikao joj u lice: "Kučko jedna!
Kak to misliš: neš mi platit?!? Tak jako želiš umrijet?"
"Ubij me, svejedno mi je, samo me ubij", reče seriora, indijanskih očiju nalik na opsidijan. "Više mi ne možete naudit."
"Ne možemo, ha? Izrezaću ti piću, pa ćeš je pojest, zajedno s dlakama. To mogu, kučko!"
"Ne dam lovu. Ubio si Pudinga." "Ko kaže? Kako znaš?"
"Znam", reče mala Meksikanka. "Zna i senor Mac. Ubiće vas i zbog mene i zbog Pudinga."
"Koji Mac?" upita Friž.
"Da", reče Air Jordan. "Onaj stari koji je ovdje pričo o zmijama i ostalim sranjima?"
"Više ne razgovaram s vama."
Air Jordan gurne cijev Walthera u senorino oko. Ona osjeti kako joj se užasna bol rasprskava na sve strane, ali ostane nijemo stajati.
"Daj mi moju lovu, jer ću te ubit na licu mjesta!" "Ubij me. Al i tiš umrijet. Svi će umrijet."
Emil se uhvati za slomljena rebra. Boljela su ga pri svakom udisaju. "Hajde, čovječe, ovo već postaje gadno, zaboravi cijelu priču."
"Zajebi gadno. Kučka mi već duguje previše love i predobro me zna." '
"Da, sranje", reče Friž i izvuče Berettu. "Kučka mora umrijet. Čovječe, ne da nam našu lovu!"
Friž pištoljem pritisne tipku na blagajni i prazna se ladica otvori.
Kada je vidio ladicu, Air Jordan dvaput opali senoru Waltherom, tako da je pala. "Gdje je mojih šest stotki?" Snažnim trzajem povukao ju je na noge i privukao, da joj vidi oči kad je bude ustrijelio. Kratku cijev od nehrđajućeg čelika tada joj ugura u usta.
Prije nego što je stigao povući otponac, u restoran je, vukući se, ušao Topnik. Air Jordan naglo se okrene i nacilja u Topnikovo lice. Senora ničim nije pokazala da poznaje ofucanog starca.
Air Jordan i dalje je vikao, dok su mu žile pulsirale na ružnome licu, a crack mu pržio mozak. "Ko si ti, jebote? Šta hoćeš?"

"O, ne, Bože smiluj se, spusti to, ne pucaj! Nisam ništ učinio, brate.
Gladni stari niger došo se sam odmorit. Po riblji taco."
"Neko će ti raznijet to crno dupe ako se budeš tako šuljo!" poviče Air Jordan. "Koji kurac hoćeš?"
"Ribu i ništ više", reče Topnik. Dotada je stajao na jednoj nozi, a sada ih zamijeni, kao da je pod užaren. "Al sad ne želim ništ, nikako, gospon, idem ja!"
"S kim si došo?"
"Sam ko duh. Ja sam samo stari siromah koji ne želi nevolje." Topnik skine kapu, nasloni je na prsa kako bi još bolje prikrio Lenu. I dalje se premještajući s noge na nogu, ponizno je okretao kapu držeći je za kožni obrub. "S menom neš imat problema, čovječe. Tolko sam siromašan da ne serem."
"Ma kako me to zavitlavaš, idiote?" reče Air Jordan, čiji se glas sve više približavao falsetu. "Svi moraju srat!"
"Tak je, šefe, al ja malo jedem, nema rane, ništ drugo. Mogu sad ić?" "K vragu, ni slučajno. Što si vidio kad si ušo vamo?"

"Ništ, čovječe. Zaboravio sam. Imam bolesno oko, vis ovo? I nikad ne znam što sam vidio."
"Vidićeš što ću učinit ovoj kurvi, pas znat što će se dogodit s tvojim starim dupetom ak počneš brbljat."
"Da, u redu, nemaš problema. Neću nikom pričat, ni slučajno. Ko što sam reko, čak i ne serem."
"Čovječe," reče Friž, podjednako spržena mozga, "siguran si da ne sereš?" "Samo kad moram."
Topnik je odradio svoje, naveo svu četvoricu da gledaju njega, a ne vrata. Ali nije očekivao da će i Frižu i Air Jordanu za senoru trebati pištolji. Nadao se da Mac neće ući, da će možda nekako drukčije srediti Air Jordana, no gong je označio početak runde i znao je da neće biti tako.
Mac je došao uz stražnji zid i sve promatrao iz tame. Senori je jedno oko oteklo toliko da ga nije mogla otvoriti, a iz kose joj je u tankome potočiću curila krv. Air Jordan i Friž mahali su pištoljima kao da režiraju film. Mačje znao da bi, kada bi počeo pucati s vrata, koliko god dobro gađao, protiv sebe imao dvojicu narkića s izvučenim oružjem. Jedan je pištolj i dalje bio usmjeren prema Topniku.
U onoj divnoj znanosti, u igri laži, obično se kaže: Udaraca treba boksati, a boksača udarati. Nije bogzna kakav savjet, no Mac mora nekako izvući senoru i Topnika iz Acapulca, i to žive i zdrave. Stoga se odlučio za boks, na taktičko kretanje, pa će Air Jordana srediti u nekoj od kasnijih runda - odlučio je jebati ga u mozak. Njemu je sada bilo svejedno što će se dalje događati i što bi mu se

moglo dogoditi, pa je stavio Glock za pojas i visoko podignutih ruku mirno ušao u restoran.
"Ma vidi ko je tu!" reče Air Jordan. "Jebeni Zekoslav Mrkva!"
Friž usmjeri kalibar 40 prema Macu, dok Shareef nacilja svojom 357-icom.
Air Jordan još proviri van te se vrati nasmiješen, uvjerivši se da je Mac sam. "Gdje ti je auto?"
"Došao sam taksijem. Baš sam išao do Pudinga, kad sam vas vidio u lokalu. Znate za Pudinga, ne?"
"Nas, ha? Iz taksija, ha?"
Mac je jasno vidio kako Air Jordan više ne zna bi li mu vjerovao ili ne. Jasno je vidio i što je sve Puding učinio i Air Jordanu i ostalima, vidio sasušenu krv na širokim hlačama, mrlje na novim bijelim tenisicama.
Air Jordan reče: "Koji je broj taksi-službe?"
"Nemam pojma. Zaboravio sam kupiti benzin, s obzirom na sve što se događalo, pa mi je ponestalo. Zaustavio sam taksi u prolazu."
"Jebi se, stari, ovdje nema taksija... Misliš da sam blesav?" "Bio sam u Beverly Hillsu."
"Beverly Hills, ha? Da, to je već logičnije, stari snob kao ti u zemlji skupih pila i Židova s repićima."
Topnik se pokuša premjestiti u povoljniji položaj i vukući noge krene prema vratima. "Možda je najbolje da po ribu odem kod Johnsona. Kolko platiš, tolko pržim."
"Ne ideš ti nikamo, nigeru", reče Air Jordan. "Znaš ovu svinju?" "Neeee, gospon moj, ni slučajno, ne znam nikog od bijelaca." "Siguran si, stari?"
"Tu gdi živim nema šanse da vidim bijelca, čovječe. Stari crni siromah ima dovoljno drugih briga. Samo sam došo uzet nešto za ženu, Lenu, da joj nešt donesem doma."
"Sjedni", reče Air Jordan. "Gledaćeš kako ova svinja cvili dok umire." "Najbolje ti je da ne ubijaš bijelce. Nije dobro."
"Nisi čuo kak me vrijeđa?"
"Nisam, nisam čuo ništ, nisam ništ vidio. Takav sam ti ja." "Pusti ga", reče Mac. "I gospođu. Trebaš mene, ne?"
"Za tebe znam samo da ćemo pržit zmijsko meso, a ti si zmija, mali moj."
"Možda hoćete, a možda nećete." Mac mu se naceri, ponovno podižući ulog. "Kako god bilo da bilo, Puding vas je dobro premlatio, ha, gadovi?"

"Predlažem da ga rascopamo, Jor", reče Friž. "I to odma, prije nego upadne neko od Meksikanaca."
Air Jordan bijesno pogleda Maca. "Tak voliš onog gada, Pudinga, ha? Našao si se na krivom mjestu u krivo vrijeme. Nije tak, Friž? Na prokleto krivom mjestu u prokleto krivo vrijeme."
"Smola, tako ti je to," reče Friž i počne se smijati, "ali ak ovi gadovi nemaju smolu, neće imat baš ništ!"
On i Air Jordan slavodobitno su podignuli ruke i pljesnuli. Mac reče: "Meni se čini da ti imaš smolu."
Air Jordan se nasmije, kreštavo, prodorno i neugodno. "Čuj ga samo." "Ozbiljno", reče Mac. "Promisli samo: kad se rugaš meni, to ti je kao da se
rugaš nekom iz svoje obitelji."
Emil priguši smijeh, a bol iz rebara proširi se cijelim tijelom. Air Jordan samo ga prostrijeli pogledom. Ponovno se okrenuvši prema Macu, na obližnji stol položio je Pudingov mobitel, tako da ga Mac dobro vidi.
"Siguran si da s menom želiš o tim obiteljskim stvarima, bijeli gade?"
"Hej, samo pljuj po bijelcima", reče Mac. "Ali kad pljuješ po jednom bijelcu, nemoj zaboraviti da isto tako možeš pljuvat i posvom tatici. Nije tako? Da, čini mi se da se sjećam tvoje mame. Crna kučka, davala se za dva dolara, ne? Ružna, ko ti."
Air Jordan polagano premjesti Walther iz desne ruke u lijevu, pa iz štapa izvuče mač.
"Ideš u pakao, istim putem kojim je otišao i onaj tvoj usrani olimpijac."
Air Jordan pljune Macu u lice, a zatim iznenada počne zamahivati mačem, skidajući komadiće mesa s Macova lica, ali i ruku, koje je podigao da se zaštiti. U trenutku prije nego što je Topnik uspio izvući Lenu, senora mahnito zapuca iz pistole prema Air Jordanu. Dva su metka promašila, no trećim mu je raznijela desno uho. Friž joj izbije četrdeset četvorku iz ruke. U trenutku kada je Air Jordan posrnuo i uhvatio se za desnu stranu glave, Topnik ga iz četrdesetpetice dvaput pogodi u prepone i Air Jordan padne na leđa, prevali se preko stola i nađe se na podu, dok mu je pištolj ostao negdje ispod namještaja. Fridge je četiri puta pogodio senoru koja se bila sagnula da uzme pištolj, no prije nego što je stigao zapucali na Maca, Mac ga je oborio s tri metka u prsa. Tri rupe nalazile su se na malome prostoru, veličine ženskog dlana. Emil je pokušao pobjeći, no Mac mu je raznio potiljak. Shareef je nekontrolirano treptao usred dima i zaglušujuće buke, te stao besciljno pucati iz Magnuma. U pet pokušaja je promašio. Topnik se baci na pod. Shareef ispali šesti metak kada ga je Topnik pogodio u trbuh i prsa. Meci iz Lene raznijeli su mu veći dio leđa. Topnik je pucao sve dok nije ispraznio Lenu, no Shareef je zadnjim metkom pogodio Maca u vrat, a dum-dum metak raznio je Macovu lijevu

vratnu arteriju i slomio mu vrat. Mac je pao poput pogođene ptice, ali je još poživio toliko da vidi kako mu se oko lica stvara lokva krvi.
Topnik se već gušio od dima. Zaglušujuća buka i nasilje posve su ga omamili i činilo mu se da su mu uši posve začepljene. Stao je otvarati usta, no u ušima mu je i dalje brujalo, a oni neobuzadni mariači zvučali su nekako izduženo, izobličeno nakon što se zvuk odbio od zidova. Dopuzao je do Maca, pokušao ga oživiti umjetnim disanjem, no zrak je beskorisno izlazio kroz Macov prekinuti dušnik. Topnik mu zaklopi oči, nježno i polako, vršcima prstiju. Tako je zatvorio i senorine oči. Sjedila je beživotno naslonjena na zid, razjapljenih crvenih usta.
Kada se ispružio, već gotovo bez svijesti, Topnik je začuo nešto iza leđa. Onako bez oružja, uspaničeno se okrenuo. Air Jordan pokušao je ustati, pa je na sebe srušio stolicu i ostao na podu. Topnik se vrati po Macov Glock.
Air Jordan opet se oglasio falsetom, prodorno cvileći.
"Luđače jedan, ubio si mi kurac, više ga nema... Braća ne dižu ruku na braću, to nisi znao?"
Topnik reče: "Ti mi nisi brat. Ti si nabor na onom ogavnom bijelom kurcu Michaela Jacksona."
"Nisam kriv što imam takvu kožu." "Nikad nisi kriv za ništ."
"Kak si mi to mogo učinit, čovječe?"
"Lako, nigeru", reče Topnik, čije se crne oči nisu ni vidjele okružene tako crnom kožom. "Spalio si mi crkvu."
Topnik pogodi Air Jordana u trbuh, kako bi ovaj počeo vrištati. Zatim ga pogodi u oko. Metak kalibra 45 sa sobom je na stražnojoj strani glave odnio i veći dio mozga.
Topnik je znao da mora brzo nestati, osobito ako je netko s ulice čuo pucnjavu i pozvao policiju. No prvo je uzeo svoj, Macov i senorin pištolj i umotao ih u svoju jaknu. Zatim je omotao ruku ubrusom i nazvao hitnu. Kada mu se javio glas na centrali, spustio je slušalicu i pričekao. Telefon je odmah zazvonio, što je Topnik i očekivao. Pustio ga je da nastavi zvoniti. Dežurni službenik odmah će poslati policijsku patrolu. Topnik je znao da ima još dvije, najviše tri minute. Laktom je ugasio svjetla, još jednom dodirnuo Maca i odjurio do kamioneta. Duboko je disao, no činilo mu se da mu zrak uopće ne dopire do pluća.
Oprezno vozeći, vratio se u dvoranu. Htio je popiti čašu onog šerija, no bio je toliko umoran da se samo stropoštao na ležaj i zaspao u odjeći. Probudio se tri sata poslije, sav zadihan i užasnut i više nije mogao zaspati. Brinuo se za Maca, ali se bojao nazvati i pitati policiju kamo su ga odvezli. Dođu li do njega i budu li se raspitivali zbog Macova auta, reći će im da je Mac večer ranije pred

dvoranom zaustavio taksi. Više puta pokušao je zaspati, no kad god je sklopio oči, iznova je proživljavao sukob, okrivljavao sebe što nije ušao i odmah ih zasuo vatrom i olovom iz Lene. Kako bi nečim zaokupio misli, očistio je i nauljio sve pištolje. Lenu je polirao sve dok se nije počela sjajiti.
Prije svitanja u stare je novine odvojeno umotao Lenu, Glock i pistolu. Novine je oblijepio trakom kojom je inače učvršćivao bandažu. Pištolje je spremio u malu sportsku torbu koju je nosio na mečeve u bližoj okolici. U šest se odvezao u losangelesku luku u San Pedru. Jednim od prvih jutarnjih brodića otplovio je na otok Catalinu, četrdesetak kilometara od obale, na suprotnoj strani jednog od najdubljih tjesnaca na svijetu.
Bio je neizdrživo nervozan. Tridesetmetarski brod bio je popunjen manje od četvrtine, a on se ipak osjećao ugroženo. Osjećao je i kako postaje sve ratoborniji, kako bi se najradije potukao sa svakim tko ga pogleda i istog trenutka shvatio je da mu je šećer pao na opasnu razinu. U baru je kupio sok od naranče i čokoladnu krafnu i u sebe ih strpao toliko brzo da je uspio osjetiti samo slatkast okus.
Kada se smirio, izišao je iz kabine i otišao na krmu. Brod je jurio brzinom većom od trideset čvorova. Površina mora nalazila se samo na metar ispod njega. Mladi par u trenirkama sveučilišta USC i robusnim tenisicama za hodanje uživao je u vjetru. Kada ju je mladić pokušao poljubiti, djevojka je rekla da joj je hladno i da želi capuccino i kolač s čokoladom i bademima.
Topnik primijeti da more više nije zeleno, nego tamnoplavo, pa podigne pogled. Iza je vidio kopno, a ispred Catalinu. Kada je zaključio da se nalaze približno na polovici puta, pogledao je u kabinu i uvidio da putnici ili stoje kod šanka ili kroz prozor promatraju otok. Uvjerivši se da ga nitko ne gleda, vratio se na krmu. Podignuo je torbu i uvukao ruku u otvor. Prvo je u more bacio Macov pištolj, a potom senorin. I jedan i drugi potonuli su munjevito, za sobom ostavljajući trag mjehurića. Nestali su u času, unatoč bijelom omotu.
Lena je bila Topnikova miljenica, njegova posljednja ljubav, no znao je da je se mora riješiti. Samo je odmahnuo glavom, a zatim se nagnuo preko ograde, koliko je mogao bliže površini. Prsti na rukama i nogama bili su mu posve neosjetljivi, a duboko u prsima osjećao je da nešto nije u redu. Plava kapa pala mu je u more, no bilo mu je svejedno.
Raširio je prste i koliko je mogao obzirnije ispustio Lenu u more. Gledao je kako zamotuljak tone, no dok je tako nestajao u dubini, imao je dojam da gleda uvis. Zakašljao je tako da se zamalo ugušio, iz srca. Koliko još? pomisli Topnik, prisjećajući se Martinovih riječi.
Osjetio je kako ga izdaju koljena, te se ispružio na mokru palubu. Onako na boku, bez daha, počeo je polagano šaptati. "Jedan. Dva. Tri. Četiri. Pet. Šest." Na sedam se uhvatio za ogradu. Povukao svom snagom. "Sedam. Osam."
Na devet je Topnik već bio na nogama. "Koliko još?" reče Topnik. "Još malo."

Između rundi: zahvala


Osobito priznanje i hvala mojem Čarobnjaku, gospodinu Natu Sobelu, iz tvrtke Sobel Weber Associates, koji je kamen pretvorio u zlato.