Louisa Edwards- Pod pritiskom

First topic message reminder :



Prepuno mirisnih jela i seksi kuhara, natjecanje za kuharsku zvijezdu u usponu tek što nije prekipjelo jednom paru zvjezdanih kuhara koji ne mogu podnijeti napetost rada u takvoj međusobnoj blizini jer…ona je ta koju je on ostavio. Henry Beck mislio je da se je već suočio s najgorim kuhinjskim izazovom u životu. Na kraju krajeva, što bi moglo nadmašiti crnčenje u kuhinji jedne podmornice? Ali kad sazna da je njegova protivnica u natjecanju za titulu kuharske zvijezde u usponu slatka hipijevka kojom se oženio i koju je ostavio prije deset godina, nastat će frka jer…on je taj kojeg ona ne može zaboraviti. Sad se Beck i Skye Gladwell nadmeću jedno protiv drugoga u finalu… i stare iskre frcaju svaki put kad se dodirnu. Ali Skye želi više od pobjede nad muškarcem koji ju je napustio kad joj je bio najviše potreban – želi razvod! Na to će njezin seksi, zamalo bivši suprug predložiti nešto slasno opasno. Pristat će na njezine zahtjeve, ali ako njegova ekipa pobijedi u finalu natjecanja, imat će jedan uvjet… da još jednom posljednji put provede noć s jedinom ženom koju je ikad volio, a to je upravo ona…

Kako je pronašao sreću Dannyjev brat Max može se pročitati u romanu Pregrijavanje, a u romanu Neki to vole vruće može se saznati tko je postala Dannyjeva odabranica. Roman Pod pritiskom duhovita je i napeta ljubavna priča začinjena slasnim receptima kojima će Louisa Edwards, novo veliko ime ljubavnog romana, zaključiti ovu ljubavnu trilogiju.

TRIDESETO POGLAVLJE




Beck nije znao da plače dok nije zamijetio koliko mu je lice hladno i vlažno. Ali vidjevši kako se je Skye ponosno uspravila pod teretom tuge, nije mogao osjećati stid. Samo je obrisao obraze ubrusom i pojeo novi zalogaj Skyeine inačice hrane za utjehu.
Taj nabujak bio je još jedno od njezinih vegetarijanskih jela u kojima mu meso uopće nije nedostajalo. Što bi mu kockice piletine pridodale osim obujma? Kremasti komadi krumpira i škrobastog pastrnaka bili su dovoljno hranjivi, a ostalo povrće davalo je tom bogatom, sirastom jelu ukusnu slatkoću.
- Čudesna je, zar ne? - Jeremiah je zvučao gotovo čeznutljivo, kao da nikad dosad nije uistinu cijenio Skye.
- Da - kratko je odgovorio Beck. Iskreno, što je još mogao reći?
- Volio bih... - Drugi muškarac je utihnuo odmahujući glavom.
Beck nije saznao što bi Jeremiah volio jer su se Skye i njezina pomoćnica vratile sa sljedećim jelom - i umjesto na šest zasebnih tanjura, ovo jelo poslužile su u jednom jedinom okruglom bakrenom loncu, nakrcanom zlatnom rižom i načičkanim crnim ljuskama školjaka.
Platinasta vilenjakinja odložila je lonac iz kojeg se pušilo nasred stola, dok je Skye dodavala keramičke zdjelice sucima i kušačima.
- Ovo je moja verzija paelle, uobičajenog španjolskog jela koje utjelovljuje duh prijateljstva, zajedništva i mnogo različitih vrsta ljudi združenih u divnu novu cjelinu. U zadnjih nekoliko godina, prijatelji su mi sve - pomogli su mi da se ponovno pronađem i ostvarim san o posjedovanju i vođenju vlastitog restorana.
Vidno je duboko udahnula i nesigurno se nasmiješila i jednom i drugom kraju stola. Beck je gledao kako joj Jeremiah uzvraća osmijeh i osjetio hladnoću u utrobi.
- Ovo jelo treba jesti s prijateljima - tiho je nastavila Skye. -Svakodnevno je i jede se u društvu, zabavno je i slasno - ne treba ga shvaćati previše ozbiljno, ali ni uzimati zdravo za gotovo. Nadam se da ćete uživati u njemu.
Trudeći se iz prokletih petnib žila da zaboravi ono što ne može promijeniti - i da ne gurne Jeremiaha Raleigha sa stolca i stane mu čizmom na glavu - Beck se je nagnuo prema loncu i zagrabio malo začinjene riže i morskih plodova u svoju zdjelicu. Pobrinuo se je da zagrabi s dna lonca, tražeći ono najbolje: prepečenu, hrskavu koricu na dnu gdje je najtoplije.
Paella je bila dobra kao svaka koju je Beck kušao na španjolskoj obali kad je njegova podmornica pristala ondje. Jelo je prožimao blagi miris šafrana, više aroma nego okus, i svaki zalogaj škampa, svaka svježa, slana školjka bila je savršeno skuhana i sočna.
Skyein tihi glas prodro je kroz njegovo uživanje u naročito mekanom kolutu lignje. - Ovo je za Jeremiaha - hvala ti što si danas došao i podsjetio me da sam živa i da zaslužujem sreću.
Beck je osjetio kako mu želudac tone u cipele i s mukom je progutao kako ne bi povratio.
Znači, to je to. Izabrala je Jeremiaha.
Beck se zabuljio ispred sebe zaboravivši na paellu, i proveo duge minute pokušavajući provariti razočaranje koje je njegovu utrobu pretvaralo u olovo. Odigrao je svoje - i sve je izgubio. Uključujući i nadmetanje, vjerojatno, jer Skyeina su jela dosad bila besprijekorna.
Ali kad su se vrata ocjenjivačke dvorane naglo otvorila, Skye se je vratila sama... i praznih ruku.
- Zar je iskrsnuo neki problem? - upitala je Eva Jansen izvivši savršeno oblikovane obrve.
Skye se je nasmiješila, i trenutak prije no što je progovorila, Beck je imao vremena zamijetiti da čak i s kosom koja joj je lepršala iz čvora na tjemenu i mrljom nečega što je izgledalo kao rajčica na obrazu izgleda opuštenije, sigurnije u sebe no što ju je ikad vidio.
- Ne, nema problema. Ali nema ni petog sijeda. Zaprepašteni žagor razlegao se stolom i prostrujao Beckovom kralježnicom. Nesvjesno je napola ustao sa stolca, ali prije no što je uopće uspio dokučiti što namjerava učiniti, Skye ga je pogledom prikovala na mjestu.
- U redu je, Henry. Sama sam tako odlučila. I odlučila sam predstaviti završno jelo moje životne priče kao otvoreno pitanje. Ne znam kako će stvari ispasti, ni što mi budućnost sprema - pa kako bih onda mogla pripremiti jelo koje će je ilustrirati?
- Draga moja djevojko - promrljala je Claire Durand. - Moguće je da si parametre ovog izazova shvatila malčice previše doslovno. Jesi li sigurna da ne postoji ništa što bi nam željela predstaviti?
Skye je zastala, ali ostala je ponosno uzdignute glave i zapanjene poglede sudaca dočekala s mirnim osmijehom. - Sigurna sam. I nakon zapanjujuće iskrenosti i hrabrosti mog protivnika, Henryja Becka, kako bih mogla ne pokušati uzvratiti istom mjerom? Moja budućnost jedan je divovski upitnik - ali prvi put u životu, to me ne plaši.
Pogledala je Becka koji se nije uspio izravnati dovoljno da sjedne. Prvi put otkad je ušla u prostoriju, djelovala je nesigurno. - Ne bojim se budućnosti jer znam koga želim uz sebe.
Ispružila je ruku. Beck je vidio kako joj prsti lagano drhću. - Henry? Trepnuo je. Nije moguće da ona želi reći da...
Kao budala, okrenuo se je i zagledao u plavokosu glavu Jeremiaha Raleigha. - A on?
Jeremiah se nagnuo na stolcu i upitno zagledao u Becka. - Što sa mnom? Skye i ja smo prekinuli.
Beck je zinuo od zaprepaštenja zureći u njega, teturajući, kad je Evajansen ustala i zapljeskala.
- Eto! Dan nam je svima bio veoma uzbudljiv. Suci se moraju posavjetovati, a i vas troje po svemu sudeći imate neke stvari o kojima morate porazgovarati. Zašto ne odete u kuhinju, a ja ću doći po vas kad donesemo odluku?
Pomalo ošamućen, Beck se kretao na autopilotu dok je pratio Skye iz ocjenjivačke dvorane s Jeremiahom za petama. Kad su se njih troje vratili u relativnu privatnost kuhinje - dvoje pomoćnika odskočilo je kao opareno jedno od drugoga kad su se vrata otvorila, očito uhvaćeni usred tračanja - Beck se osovio na Raleigha. Mora da je njegova očajnička želja za odgovorima izgledala kao divlja agresija, jer Raleigh je uz maknuo jedan korak.
- Hej! Smiri se. Ako itko ovdje ima pravo na uzrujanost, mislim da bih to mogao biti ja. Na kraju krajeva, ja sam taj koji je dobio nogu.
Beck je još uvijek pokušavao probaviti te riječi i pretvoriti izraz svog lica u nešto civilizirano, kad je Skye pljesnula svog dečka - bivšeg dečka - po ruci.
- Daj, molim te! S obzirom da si mi dopustio da promucam cijeli onaj oproštajni govor prije no što si mi rekao da si upoznao drugu ženu, od mene nemaš ni mrvicu suosjećanja, frajeru.
Jeremiah je nakosio glavu, nježno promatrajući Skye. - Da, to je istina. Alicia je čudesna - iako možda nije tako dobra kuharica kao ti. Što ne znači da i na samrti neću poreći da sam to ikad rekao i zato će biti bolje da ne pokušavaš nikakve ludosti.
Jeremiah se prestao zadirkujući ceriti i uhvatio Skyeinu ruku. - A sad ozbiljno. Vidim zašto nisi željela odustati od svega ovoga kako bi došla kuhati na kamperskom štednjaku ili otvorenoj vatri. Žestoko si se borila da postigneš ovo što imaš i nemoj nikome dopustiti da ti kaže kako bi bilo bolje da svoje vrijeme trošiš na nešto drugo.
- Hvala, Jeremiah, to mi puno znači. - Skye ga je zagrlila i Beck se je jedva suspregnuo da ne zareži i progura se između njih.
Danas je bio razapet u previše različitih smjerova, otvorio je previše starih rana i pustio da njihov otrov iscuri. Sad je ovdje. Stoji ovdje, stisnutih šaka i uzbibanih prsa, gleda nešto što je trebao biti privatni trenutak između dvoje ljudi koji očito mare jedno za drugo - čak i ako više nisu zajedno. Skye i Jeremiah više nisu zajedno.
Malo zateturavši, Beck je trepnuo, a kad su se njegove oči ponovno otvorile, sjedio je na podu, a veoma zabrinuta Skye klečala je pokraj njega.
U kuhinji osim njih nije bilo nikoga.
- Henry? Jesi li dobro? Mislim da si dehidrirao. Kad si zadnji put popio malo vode? Tvoj pomoćnik otišao je po bočicu iz aparata niže u hodniku.
Beck je zaustavio bujicu Skyeina nervoznog, zabrinutog govora privukavši je na svoje krilo.
- Winslow je otišao da nam dade minutu nasamo - rekao je Beck priljubivši usne uz njezinu sljepoočieu. Skyeine pikantno-slatke kovrče škakljale su mu nos i natjerale ga da se osmjehne.
Skye, koja se ukočila kad ju je zgrabio, polako se opustila uz njegovo tijelo ovivši ruke oko njegovih ramena. - Jesi li siguran da si dobro?
- Jesi li ti sigurna da si prekinula s onim tipom? - odvratio je Beck, a njegovi se prsti automatski oblikovali prema blagoj krivulji njezinih leđa.
Kimnula je. Glas joj je bio prigušen uz njegova prsa, ali Beck je osjetio svaku riječ. - Rekla sam mu da ne mogu biti s njim jer sam shvatila da još uvijek volim svog supruga.
Cijeli dugi dan napetosti i osjećaja najednom se s treskom zaustavio. Dlanom je obuhvatio Skyeinu glavu pa je podigao dok se nije našao oči u oči s božanstvenim ljetnim plavetnilom njezina pogleda.
A tad ju je poljubio.
Kad su se usne Henryja Becka spustile na njezine, Skye nije mogla suspregnuti neartikulirano radosno stenjanje iz dubine grla. Kad ju je njegov jezik pomilovao, morala ga je čvršće uhvatiti za kovrče kose na vratu.
A kad ih je oboje pomaknuo tako da se Skye našla na leđima na kuhinjskom podu, a Beck je prekrio kao seksi deka, nije ni pokušala ne izviti tijelo o njegovo.
Svejedno... otrgnula je usne od njegovih dovoljno dugo da drhtavo udahne i kaže: - Winslow i Fiona... brzo će se vratiti.
- Win je prepametan da to učini - uvjerio ju je Beck, gurkajući joj nosom obraz.
Njegovi prsti savili su se oko njezine glave i osjetila je trnce u rukama i nogama. Morala se je svojski potruditi da sačuva ijednu razumnu misao.
- Ali suci... Mislim da im neće trebati dugo da odluče. Na to je Beck zastao. Nalaktio se je i zagledao u njezino lice sa samo nekoliko centimetara udaljenosti.
- Zašto si to učinila? - Njegov grubi glas zaljuljao se je nisko u grudima, na mjestu gdje su bila priljubljena uz njezine.
Skye se nije pravila da ne shvaća. - Željela sam istaknuti da ne znam što mi budućnost donosi.
- Svejedno. - To ga je očito mučilo. - Izgubit ćeš na natjecanju samo zato što nisi pripremila peto jelo.
- Znam. Ali napokon sam shvatila da pobjedom neću osvojiti poštovanje roditelja - ničime ga ne bih osvojila, osim totalnom transplantacijom karaktera kojom bih postala netko drugi. Što više nisam voljna pokušavati.
- Jesi li se zato prijavila na Kuharsku zvijezdu u usponu?
- Velikim dijelom. - Skye je duboko uzdahnula, samo kako bi vidjela kako Beckove oči lete u križ kad je dojkama pritisnula njegova rebra. Mogla bi se naviknuti na mnogo dugih, dubokoumnih, sadržajnih razgovora s Henryjem Beckom ispruženim na njoj. - Drugi dio bila je želja da Queenie Pie dobije priznanje, a to sam postigla već doguravši ovako daleko.
Beck je zaškiljio. - Znači, nijedan dio tebe nije želio pobijediti pobjede radi?
Skye je osjetila žalac u prsima, ali slegnula je najbolje što je mogla s ramenima priklještenim na gumeni, neklizajući tapison kojim je bio prekriven, kuhinjski pod. - Neću lagati. Bilo bi super pobijediti. Biti proglašen sljedećom kuharskom zvijezdom u usponu... ali to mi ne treba. - Lagano povukavši zapešća prekrižena iza Beckove glave, približila je Beckova usta svojima dovoljno da ih poljubi. - Dobila sam ono što sam uistinu željela - šapnula je u njegove usne.
- Mmm... - muklo je prostenjao i zabio kukove dublje među njezina raširena bedra. - Ovoj se kuharskoj zvijezdi na tebe nešto uvijek itekako uspinje.
- Gospode Bože, nisi to valjda stvarno rekao.
- Hej, ti si ta koja je željela da počnem govoriti. Nemoj me kriviti ako nije sve poezija.
Te riječi potaknule su sjećanje i Skye se u uzbuđenju napola uspravila u sjedeći položaj, gurnuvši Becka na bok. Prsti su joj poletjeli do ovratnika njegove majice i potegnuli ga, a Beck se nasmijao.
- Hej, čekaj malo. Nisi li ti bila ta koja se je pobojavala da će nas suci zateći? Siguran sam da bi voljeli vidjeti kako me skidaš.
Skye je odustala od okovratnika majice i gurnula ruku ispod njezina ruba dok prstima nije pogladila tetovažu koju je opazila one noći u Queenie Pieu.
Tetovirana koža na lopatici njegova desnog ramena bila je glatka i topla, nimalo drugačija od napete kože na ostatku Beckovih leđa. Klizeći vrhovima prstiju po natpisu koji se spiralno širio kao sunčeve zrake, Skye je osjetila kako i njezino tijelo potresa toplina.
Ne trudeći se sakriti svoju reakciju na dodirivanje njegova tijela, Skye je dočekala Beckov strasni, prodoran pogled. - Kad već spominješ poeziju, bi li mi rekao što ovdje piše?
Osjetila je kako se njegovi mišiću napinju pa opuštaju o jagodice njezinih prstiju, ali pogled mu se nije ni načas pokolebao.
Skye je zadrhtala, ali bila je gotovo sigurna da zna što će on reći.
- Nije prava poezija - progundao je, i kao da su se vratili u prošlost, šćućureni jedno uz drugo na futonu u garsonijeri u Chinatownu, kad je Skye pokušavala zaviriti u bilježnicu s tvrdim koricama koju je Henry držao ispod svoje strane madraca.
Umjesto da se prcpire s njim oko toga, zarila je lice u njegov vrat i bez riječi udisala topli miris čistog znoja i muškarca. Ovakve su mu stvari uvijek bile lakše kad ga nije gledala. - Reci mi.
Kad je progovorio, nasmiješila se je, zadovoljna na jednoj dubokoj, želučanoj razini što ga još uvijek poznaje ovako dobro. Ali kad je njezin mozak registrirao njegove riječi, osmijeh je iščezao s njezinih usana.
Ono što je osjetila bilo je pregolemo da bi stalo u običan osmijeh.
- „Ali taj momak i ta djevojka i nadalje iz jutra u jutro sve više pripadaju jedno drugome, dok se ne učini da su rođeni licem u lice.”
Njezine usne nijemo su se pomicale prateći ga dok je to govorio. Ostatak pjesme odzvonio joj je u glavi, svi stihovi ljubavi koje je Henry napisao i pročitao joj na dan njihova vjenčanja, u uredu Gradske vijećnice.
Te riječi pretvorio je u umjetninu na svom tijelu. To je bilo životno iskustvo koje je želio zabilježiti u krvi i mesu, trajni podsjetnik na Skye i njihov zajednički život tintom upisan u njegovu kožu.
I posljednji ledeni komadić sumnje - preplašeni tihi glasić u dubini glave koji joj je šaputao da je budala kad misli da postoji šansa za budućnost s muškarcem koji se je u proteklih deset godina toliko promijenio - otopio se je u vrelom naletu ljubavi i prepoznavanja.
- Ti si - rekla je, riječi joj izlazile iz usta u trzavim dahtajima. -
Stvarno si ti. Henry!
Henry Beck. Prvi momak s kojim se je poljubila, koji je probudio njezino tijelo i učinio da se osjeća posebnom. Lijepom. Ma koliko se je možda promijenio, sazrio, odrastao - u svojoj nutrini još uvijek je isti muškarac.
I pred njima je cijeli život da otkriju i nauče voljeti te površinske razlike.
- Ja sam - obećao je, vrelih usana priljubljenih uz njezinu sljepoočicu, dahom joj draškajući kosu. - Ali ovaj put obećajem da ću ti reći što osjećam. Želim da znaš. Ne želim da ikad pomisliš...
Zagrcnuo se je progutavši slinu i Skye je osjetila kako su mu se leđa trznula pod njezinim dlanom. - Rekao sam to u onoj dvorani, pred svim sucima i svima, ali moram se uvjeriti da si me čula.
Beck se odmaknuo i uhvatio je za ramena, netremice promatrajući njezino lice. Srce joj je zalupalo o rebra kao krila zarobljene ptice. Još uvijek je sjedila na njemu, koljena su je boljela pritisnuta o grubi tapison, ali sve to nestalo je kad se je njezino vidno polje svelo samo na Henryjeve duboke, baršunastosmeđe oči.
- Znam da to nisam često govorio kad smo bili zajedno. Ali svaki sam dan osjećao i trebao sam se pobrinuti da znaš. Skye Gladwell, volim te.
Sreća joj je zažarila utrobu kao da je progutala sunce. - I ja tebe volim. Iako sam pokušala, nikad nisam uspjela dokučiti kako da te prestanem voljeti.
Beck je podigao ruke s njezinih ramena i obujmio joj lice. Palčevima je sporo, lijeno masirao njezine jagodične kosti i ona je zadrhtala. Ponovno ju je poljubio, nježno - gotovo s dubokim poštovanjem - i to ju je podsjetilo na poljubac onog dana u Gradskoj vijećnici.
Tiho se je nasmijala o njegove usne, a on se je odmaknuo i upitno izvio obrve. - Ništa... samo imam osjećaj kao da obnavljamo bračne zavjete, ili nešto slično.
Licem mu je preletjeo zamišljen izraz. - To ti nije loša zamisao. Sad u vijećnici ne bismo bili samo ti i ja - sad oboje imamo ljude koji bi stajali uz nas.
Radost je zaprštala i zaiskrila kroz nju kao sladoled ubačen u kriglu gaziranog pića, sladak i gust i opojan. S najširim, najnesputanijim osmijehom na licu, Skye je zadirkivala: - Ne znam, a naša oklada?
- Oklada? - Zvučao je rastreseno; naizgled je bio zaokupljeniji putem kojim su njegovi prsti klizili niz njezin vrat.
- Suci će doći ovamo - podsjetila ga je - podsjetila ih oboje - i zadrhtala od sve jačeg uzbuđenja. - I reći će nam da si pobijedio. Što meni daje pravo na brzi razvod nakon strastvene noći s tobom.
Naglo ju je pogledao. - Zaboravi okladu - zarežao je i jednim brzim, kontroliranim pokretom okrenuo je na leđa i ponovno priklještio čeličnom težinom svog mišićavog tijela. - Nećeš me se tako lako riješiti.
- Misliš da je ovo bilo lako? - Skye se nasmijala, uživajući u njegovoj toploj težini koja joj je izbijala dah iz pluća.
- Nema oklade - rekao je. - Nema razvoda. Ostajemo u braku.
Znala je - naravno da je znala - da je to ono što on želi, ali kad ga je čula kako to govori glasno i bez uvijanja... rastopila se je. - Oklada otpada - suglasila se je.
Henry Beck netremice ju je promatrao i Skye nije žurila pamteći svaku pojedinost njegova ljubljenog lica. Beskompromisan kut njegove čeljusti, njegove čvrste usne, neprimjereno guste, tamne trepavice. Kosa mu se izvukla iz gumice kojom je bila zavezana i pala preko lica, a Skye je uživala u činjenici da može podići ruku i staviti mu je iza uha.
Može obujmiti tu snažnu, kratkim, grubim dlačicama prekrivenu bradu i spustiti te tople usnice na svoje.
Beck je dočekao njezine usne strastvenim, vlažnim poljupcem, proždirući je nakon dugih godina izgladnjelosti sa svakim pomakom usana, svakim pokretom jezika. Skye mu se prepustila, jer ista glad ščepala je i njezin trbuh i nagonila je da se izvija o njega.
Zadahtano su se odvojili jedno od drugoga i Beck joj se sporo, vučji nacerio. Nagnuo se prema njoj njuškajući njezinu nježnu bradu pa joj šapnuo na uho: - Razvoda nema, ali drugu polovicu oklade neću propustiti. Imat ću te u naručju, večeras... i svaku večer.
A kad je nakosio glavu kako bi ponovno zarobio njezine usne, Skye je zatvorila oči i bacila se u oluju strasti i ljubavi, povjerenja i prijateljstva, i znala je.
Nikad u životu nije bila tako sretna jer je izgubila okladu.

EPILOG




Godinu dana kasnije... Nina Lunden osvrnula se po mnoštvu ljudi okupljenih u čekaonici, s osjećajem kao da je otpila preveliki gutljaj čuvene vruće čokolade svog supruga. Grlo ju je peckalo, ali to je bilo dobro, a toplina koja se širila iz njezina trbuha izmamila joj je zadovoljan uzdah.
Imati cijelu svoju obitelj na jednom mjestu - nema riječi kojima bi to opisala.
Čak i ako su se morali okupiti u bolnici. Rastjerujući bojazan, Nina se usredotočila na ono pozitivno. Svaki čas koji provedu zajedno dragocjen je, naročito sad kad su se raštrkali na sve strane, Danny i Eva stalno putuju, a Beck se trajno preselio u San Francisco i radi sa suprugom u Queenie Pie Caféu.
- Mama, Jules i ja idemo u kantinu. - Njezin slatki Max nagnuo se nad plastični naslon za ruke između njihovih stolaca i lagano joj dodirnuo rame. On je barem stalno bio kod kuće, gdje ga je mogla držati na oku - Nina si je obećala da to nikad neće uzimati zdravo za gotovo.
- Da ti nešto donesemo? - upitao je. - Možda kavu?
- Rado bih popila vruću čokoladu - odvratila je Nina, smješkajući se svom starijem sinu i njegovoj supruzi. Jules joj je uzvratila osmijeh - ona, Gus i Nina proveli su mnoge noći zajedno pijuckajući vruću čokoladu nakon dugog rintanja u Lundenovoj taverni.
- Neće biti dobra kao Gusova - upozorila ju je Jules. - Želi li još netko da mu dones... - Zastala je namršteno promatrajući bezličnu, sterilnu prostoriju. - Hej, gdje je Win?
- Što misliš? - Danny im je prišao pokrivši usnulu zaručnicu dugim krznenim kaputom. Umjetno krzno, uvjerila je Eva Ninu, koja se morala potruditi da suspregne osmijeh.
Kad se Nina prestala pobojavati da se ta samoprozvana partijanerica samo poigrava s Dannyjem, shvatila je da je Eva prava slatkica. Bila je dovoljna jedna večera u kući koju su Danny i Eva unajmili zajedno da Nina vidi koliko je Eva luda za Dannyjem i koliko se očajnički ta mlada žena želi uklopiti u Dannyjevu obitelj.
To je bilo zajedničko svim mladim damama koje su njezini dečki doveli kući, pomislila je Nina. Kao svekrva zapravo je sjajno prošla - nije imala ni najmanje poteškoća u povezivanju s Evom, kojoj je majka bila potrebna više no ikome koga je Nina ikad upoznala. Jules je, naravno, već bila kćerka koju su Nina i Gus oduvijek željeli.
A tu je bila i Skye. Nina će biti zauvijek zahvalna na prilici da tik uz Skye nazoči Beckovoj veličanstvenoj kulinarskoj pjesmi ženi koju voli. Taj dan zbližio je Ninu i Skye i Nina je cijenila tu bliskost.
- Otkad je Win dobio novi mobitel, stalno visi na njemu - potužio se je Danny. - Imam osjećaj da bismo trebali upriličiti intervenciju ili nešto slično.
- Možda možemo provjeriti kirurške opcije dok smo ovdje - predložio je Max ustajući i rastežući se tako žestoko da je Nina čula kako mu je kralježnica škljocnula. - Sigurno negdje postoji liječnik koji može odvojiti Wina od njegova mobitela.
- Pustite ga na miru - naredila je Jules. - Vjerojatno je izašao da nazove Drewa. Znate koliko se unervozi u blizini bolnica.
- Hej, posve ga razumijem. - Max je podigao ruke u predaju. - Ovo čekanje i mene čini nervoznim.
- Idemo, nestrpljivče - rekla je Jules provlačeći ruku kroz suprugovu i potežući ga prema vratima. - Malo šetnje dobro će ti doći.
Nina se nasmiješila u sebi, sjetivši se vremena kad Jules ne bi imala dovoljno samopouzdanja da se našali na račun Maxa i njegove sklonosti lutanju. Naravno, to je bilo prije no što je on shvatio da ga ono što je tražio po cijelome svijetu čeka kod kuće. Nina već davno nije vidjela onaj daleki pogled u plavim očima svog starijeg sina. Ovih dana, više je bio usredotočen na rad u taverni i smišljao nove recepte koje su Jules i Gus iskušavali u kuhinji.
Sjetivši se svog supruga, želudac joj se automatski stisnuo od brige, u automatskoj reakciji koje se nije uspjela otarasiti od onog prvog puta kad se je Gus srušio u kuhinji taverne. Prije no što se uspjela smiriti, Eva se promeškoljila i ustala, trljajući oči dok su Jules i Max hitali hodnikom natrag prema čekaonici.
- Niste baš daleko stigli - zaustila je Nina, ali tad je opazila kako im se približava liječnica, i već u sljedećem času skočila je na noge, a srce joj u nesigurnom staccatu lupalo o rebra.
- Ima li novosti? - Pomislila je da zvuči prilično smireno u dalim okolnostima, ali njezina dva dečka nisu se dala prevariti. Stali su svaki s jedne strane, zagrlili je snažnim rukama oko leđa i ramena, i težina njihove ljubavi usidrila ju je uz gumeni bolnički pod.
Liječnica im se svima umorno nasmiješila i Ninino srce zatitralo je od radosti i olakšanja prije no što je žena uopće progovorila.
Topao, poznati dlan obujmio je Ninin zatiljak. Svuda bi prepoznala te snažne, žuljevite ruke.
- Gus, stigao si baš na vrijeme! - Jules se natiskala uz njih dok se Nina naslanjala na suprugova široka prsa.
- Morao sam nazvati restoran. Grcaju od posla, ali rasturaju. Onda sam na povratku zgrabio ovog malog. Nisam mogao dopustiti da propusti veliku vijest. - Nina je na leđima osjećala ravnomjerne, snažne otkucaje Gusova srca dok je naslonjena na supruga gledala kako Winslow Jones trči prema njima, nabrijaniji no što ga je ikad vidjela.
Okružena obitelji koju su suprug i ona stvorili od restorana koji je bio njihovo životno djelo i nasljeđe, Nina je duboko udahnula i ponovno pogledala liječnicu.
- Savršen je.
Beck je netremice promatrao crveno, zgužvano lišće majušnog novorođenčeta šćućurenog uz prsa njegove supruge koja su se nježno dizala i spuštala.
Skye je sneno promrmljala potvrđujući njegove riječi, a vjeđe joj titrale u nastojanju da ostane budna.
- Spavaj - rekao je. - Zaslužila si, dušo. Neću se micati od tebe. Nije se micao od nje proteklih devet mjeseci. Neće ni sad početi.
- Ne želim spavati - pobunila se je, a njezine lijepe usnice nalik na ružine pupoljke napućile su se, što je njega umalo ubilo. - Želim se sjećati svake sekunde.
- Sjećat ćemo se - odvratio je Beck, nježno, zaštitnički spuštajući dlan na bebina mala leđa omotana dekicom. - Ne bih mogao zaboraviti ni da pokušam.
Svaki trenutak bio je urezan u Beckov mozak, od prve suzne, prestrašene potvrde da je Skye trudna, do odluke da Qieenie Pie ostavi u rukama svoje zamjenice kako bi oni mogli doći u New York gdje će doktorica Rosen brinuti o Skye u zadnjem tromjesečju trudnoće.
Trudnoća se odvijala školski od početka do kraja, od jutarnjih mučnina do trudova, ali po njegovoj i Skyeinoj prestrašenosti čovjek to nikad ne bi rekao. Panika i strava ni načas ih nisu napuštale i za Skye to nije bilo dobro.
Ali kad je Becku palo na pamet da Devona i Lilah Sparks upita za ime opstetičarke koja je njima pomogla u teškoj trudnoći i sigurno porodila njihovu zdravu kćerkicu, sve je postalo bolje.
Da, bilo je stresno ostaviti restoran baš kad je počeo pronalaziti svoje mjesto u njemu i graditi odnos s Fionom, Nathanom i ostalima... ali ako je to značilo da će Skye moći prespavati noć bez buđenja u suzama od noćnih mora, itekako je vrijedilo.
Činjenica da su u New Yorku bili okruženi ljubavlju i podrškom proširenog klana Lundenove taverne također nije bila naodmet.
Beck je oprezno savio prste, gledajući kako se djetetova leda mirno dižu i spuštaju. Čak i kroz slojeve povoja, uspavano tjelešce njegova sina djelovalo je nemoguće lomljivo pod Beckovim krupnim, nespretnim dlanom. Njegov sin. Bog mu pomogao.
Kao da osjeća kako se on izbezumljuje, Skyeine oči naglo su se otvorile.
- Hej, tatice. Što ima? Tatice. Čovječe.
Beck je odmahnuo glavom i pokušao osmijehom potisnuti divovsku, bolnu knedlu ganuća koja mu je začepila grlo. - Ništa. Odmori se, nikamo ne idem.
Uh, evo je, isturila je bradu. Naučio je prilično točno protumačiti taj odlučan pokret. - Ni ja. Ne dok mi ne kažeš što ti se vrti po glavi.
I nakon svih ovih mjeseci, duge, čudesne godine jasne spoznaje koliko ga Skye voli i želi biti s njim, još uvijek mu je bilo teško jednostavno otvoriti usta i reći: - Malo sam izbezumljen. Ali nosim se s time.
Svaki put, morao se s mukom prisiliti na to. A kad se je izraz na Skyeinu licu raznježio i kad je on osjetio toplinu njezina zabrinutog pogleda punog ljubavi, ponovno se je osjetio glupim jer toliko frkari.
- Zbog čega si izbezumljen?
Izgledala je iskreno zbunjena i morao se je nasmijati. - Ne mogu vjerovati da ležiš ovdje nakon dvanaest sati prirodnog porođaja i to me pitaš ozbiljna lica. Obožavam te.
- Da. - Skye se nakreveljila. - Priznajem da sam možda malo pretjerala s prirodnim hipijevskim pristupom. Iako, mislim da bi sljedeći put moglo biti lakše ako se odlučimo za porođaj kod kuće u vodi, i možda pozovemo babicu umjesto liječnice.
Beck je umalo pao s bolničkog kreveta. - Sljedeći put?
- Naravno. - Njezine predivne oči blistale su kad je lagano bocnula prstom opuštenu šaku njihova sina. - Već znam da će ovaj Hank trebati nekoga s kime će se igrati.
Nisu željeli znati spol djeteta prije rođenja pa im je bilo teško izabrati ime. Kad ju je čuo kako izgovara to određeno ime... Beck je morao trepnuti nekoliko puta. Žestoko.
- Hank, je li?
Skye je dočekala njegov pogled s drhtavim osmijehom. - Mislila sam... mogao bi i on biti Henry. Kao ti, ali i u uspomenu na tvog oca. No umjesto Hal, mogli bismo ga zvati...
- Hank. - Svaki put kad bi ponovio to ime, Beck je osjetio kako nešto u njemu sjeda na svoje mjesto. Nasmiješio se je i Skye i djetetu. Njegova obitelj, ljudi koje voli najviše na svijetu, ovdje su, dovoljno blizu da ih dodirne, da pazi na njih, da ih štiti i čuva vlastitim životom.
Skye je kimnula orošenih očiju. - Volim te.
Beck se nagnuo nad svoju suprugu i dijete i šapnuo o njezine usne. -
I ja tebe volim.
Nacerila se je u poljupcu koji je postajao sve strastveniji i zaprijetio da se pretvori u uistinu neumjestan, dok ih kucanje na vratima nije naglo razdvojilo.
Na tihi glas Nine Lunden Beck je posegnuo za jastukom i njime prekrio prepone.
- Halo? Jesu li svi pristojno odjeveni?
- Možemo proći. Dođi upoznati Hanka - odvratila je Skye. - Dok je sav sladak i spava.
- Jesi li sigurna? - Nina je provirila u sobu. - Vani je popriličan broj ljudi koji žele pozdraviti najnoviji dodatak obitelji.
Winslow se oglasio negdje iz hodnika. - Uključujući i njegovog kuma!
- Ne brinite - odvratila je Skye, udobnije se smještajući na jastucima. - Upravo se je okupao i najeo prvi put u životu. Prilično sam sigurna da ga ne bi probudio ni protupožarni alarm.
To je bilo dovoljno da se cijela ekipa nagura u malu sobu. Beck je mogao biti samo zahvalan što je Devon Sparks upotrijebio svoj utjecaj u bolnici i kod doktorice Rosen da im osigura privatnu sobu. Sirota nova mama koja bi pukim slučajem zaglavila sa Skye u sobi ne bi mogla podnijeti ovoliko mnoštvo.
Beck se taktički povukao na rub kreveta. Još uvijek je bio dovoljno blizu da budno pazi na sve što se zbiva, ali ne toliko blizu da se izloži kobnoj opasnosti nalazeći se između malog Hanka i horde praktički rođaka koja se gugućući obrušila na njega.
Dok su svi drugi zaneseno komentirali Hankovu neodoljivost s plavom pletenom kapicom na glavi i očima tamnih trepavica čvrsto zatvorenim u snu, Nina Lunden obišla je krevet i stala uz Becka.
- Divan je - rekla je. - Stvarno sam ponosna na tebe, dragi. Beckje odmahnuo nagonski niječući. - Ništa nisam učinio. Nina mu je uputila svoj karakteristični, pronicavi pogled.
- Ništa naročito, osim što si iz temelja promijenio cijeli svoj život, suočio se sa prošlošću i uhvatio u koštac sa strahovima zbog Skyeine nove trudnoće.
Posjetitelji su se okupili oko kreveta, nasmijali nečemu što je Win rekao, i ta je buka probudila Hanka dovoljno da se razdražljivo promeškolji i zarita o dekicu kojom su mu bile omotane noge. Kao da je godinama vježbala, Skye ga je priljubila uz sebe, prirodno kao disanje. Beckovo srce bolno je zastalo pa teško bubnulo kad je rekao: - Skye je ta koja je hrabra.
On? Mada su Skye i beba izišli iz trudnoće kao pobjednici, Beck je još uvijek bio prestravljen. Koji mu je vrag?
- Zna li ona? - Ninino tiho pitanje prodrlo je kroz Beckovu sve veću napetost.
Nije se trudio glumiti da ne shvaća. - Da. Rekao sam joj.
- Dobro. Znaš, porod je mnogim muškarcima traumatičan. Nakon što se je Gus onesvijestio dok sam rađala Maxa, nisam mu ni dopustila da bude sa mnom dok se rađao Danny. Normalno je da se uzrujaš kad vidiš suprugu u takvim bolovima. A muškarcu kao ti nemoć da ičime zaustavi tu bol mora biti praktički nepodnošljiva. Međutim, sigurna sam, Beck, da je Skye tvoja prisutnost pomogla da izdrži... osim ako.
Ninin pogled izoštrio se na njegovu licu. Pitajući se što ga je odalo, Beck je ukopao stopala kao kip kako se ne bi promeškoljio od nelagode.
- Osim ako to nije ono Što tebe muči. - Ninine riječi i nadalje su bile tihe i nježne, ali Becka je svejedno uhvatila panika.
Brzo pogledavši Skye, načas se opustio. Glava joj je još uvijek bila zabačena, elastične zlatnocrvene kovrče padale preko ramena dok je s osmijehom promatrala Gusa Pundena.
- Ne brini, nije me čula. - Nina je nježno položila dlan na njegova leđa i taj dodir smješta je utješio Becka, kao da ga je ovila pahuljastom dekom. - Ali od tebe bi trebala čuti, dušice.
Odmahnuo je glavom, ne želeći dopustiti da zloća u njoj pokvari ovaj spektakularan, čudesan dan za Skye, ali Nina ga je zaustavila novim pogledom.
Ovaj je bio blaži, njezine bistre oči zračile su suosjećanjem, ali bile su posve nepopustljive. - Ozbiljno to mislim, Henry Beck. Dobio si posve novi početak, ovdje i sad. Nemoj to sjebati ponavljanjem pogrešaka iz prošlosti. - Glas joj je zadrhtao dok je dovršavala govoreći: - Znam da bi ti i tvoja majka dala isti savjet, da je ovdje.
Beck se zapanjio čuvši vulgarnu riječ iz Nininih usta, do srži potresen istinitošću njezina upozorenja i spomenom njegove majke. Mogao je samo ispružiti ruku i oviti je oko Nininih vitkih, uskih ramena pa je privinuti uz sebe.
Poginjući glavu kako bi čelom dodirnuo njezinu sljepoočicu, Beck je istisnuo riječi kroz bolno grlo. - Mojoj bi se mami silno svidjela.
Tad ju je pustio i na lice zalijepio odlučan osmijeh kako bi se mogli ponovno pridružiti društvu.
Sljedećih trideset minuta Hank je bio glavna zvijezda višestrukih portreta mobitelima, kratkog filma (također snimljenog mobitelom) i „sretnog rođendana” u izvedbi umjetnika s nekoliko platinastih albuma - kroz Evin mobitel kojim je nazvala Claire Durand, koja je s Kaneom Slaterom bila u Parizu, na europskom dijelu njegove nove turneje.
Bilo je to uzbudljivih pola sata. Sretnih pola sata, punih smijeha i one radosti koja umiruje dušu, a koja dolazi od dijeljenja tako posebnog trenutka s prijateljima i obitelji - ali Beck je morao priznati da je odahnuo od olakšanja kad je najzad zatvorio vrata iza Winslowa koji je, naravno, zadnji otišao.
Hank, koji se probudio na vrijeme da Kaneovu rođendansku pjesmu pretvori u duet u stilu vrištavog death metala, bio je nahranjen i odložen u košaru u kojoj je spavao snom novorođenčeta koje zna da je u njegovu malom svijetu sve u redu.
Beck je bio ljubomoran. I samom mu je očajnički trebao san - čak ga ni američka mornarica nije pripremila za napore očinstva - ali s Nininim upozorenjem koje mu je odzvanjalo u ušima, znao je da neće moći zatvoriti oči dok ne otvori usta.
Skye je okrenula glavu prema njemu, nastojeći se udobno smjestiti na spljoštenom jastuku. Kosa joj se u crvenozlatnim oprugama rasula po bijelom pamuku. Izgledala je umorno i sretno, i tako lijepo da je Becku zastao dah u grlu.
- Kako si? - upitala je, a Beck je umjesto da samo kimne i nasmiješi se, ili kao obično kaže da je dobro, ščepao hrabrost objema rukama.
- Ja... imam jedan problem. Zapravo je bezveze.
U krupnim modrim očima pojavio se je onaj jarosni izraz. - Nije bezveze. Ništa što misliš ili osjećaš nije bezveze. Reci mi. Znam da si bio zabrinut tijekom trudnoće, oboje smo bili zabrinuti, ali uspjeli smo! Hank i ja smo ovdje, zdravi smo i sretni, i s tobom smo!
- Znam - odvratio je Beck i zakoračio korak bliže krevetu. I to bi svakome trebalo biti dovoljno. Nisam siguran koji mi je vrag. - Pogled mu je klizio po bež šeniju bolničkog prekrivača dok mu je Ninino upozorenje uporno odzvanjalo u glavi. Morao je reći istinu i vjerovati da je Skye neće upotrijebiti protiv njega ili mu okrenuti leđa. Kad je tako razmislio o tome, postalo je lakše. Jer duboko u sebi bio je nepokolebljivo siguran da ona to nikad ne bi učinila.
- Prilično sam siguran da je u meni nešto slomljeno - polako je rekao primoravši se da susretne njezin bistar pogled.
- Govoriš li... - Skye je zastala i nakašljala se. - Govoriš li o našoj kćerki? Djetetu koje smo izgubili? Jer i ja danas razmišljam o njoj, Henry. I vjerujem da, gdje god da jest, zna da je volimo i da je nikad nećemo zaboraviti, ma koliko druge djece imali.
Beck je odmahnuo glavom potiskujući peckanje u dubini očiju. - Ne, ne radi se o tome... ne baš. Ali ovako sam se osjećao i kad si prvi put bila trudna. Prije no što smo je izgubili. Mislim čak i prije nego što sam otišao. Mislim da to ima veze s mojim odrastanjem.
Skye je ispružila ruku i Beck ju je zahvalno uhvatio. Njezin topli dodir centrirao ga je, dao mu nešto na što će se fokusirati dok pokušava smisliti kako da joj objasni zbunjenost koju je osjetio izgubivši oba roditelja istodobno, sve veću grozu spoznaje da se oni nikad neće vratiti, da su ga prepustili novom životu u kojem ga nitko naizgled ne želi, u kojem je biti ignoriran i zaboravljen najbolje čemu se može nadati.
- Bojim se da ne pamtim dovoljno dobra vremena - bolno je rekao. -Dok su moji roditelji još bili živi. Godine nakon toga... bile su kao doživotna zatvorska kazna, iako sam se izvukao čim sam mogao. Ja jednostavno... ne želim da ijedan dio toga dodirne tebe ili Hanka.
Skye ga je proučavala jedan nijemi trenutak, dovoljno dug da Beck shvati kako je očekivao da će ona smjesta poreći mogućnost da bi rugoba u njemu ikad mogla dodirnuti Hanka.
Umjesto toga, izvukla je prste iz njegovog stiska i pokazala na košaru. - Uzmi ga u naručje, Henry.
Ustuknuo je jedan korak. - Spava. Zar ga ne bismo trebali pustiti da spava?
- Beba je. Sljedećih nekoliko mjeseci puno će spavati. Uzmi sina u naručje, Henry.
Bila je neumoljiva. Beck se odvukao do košare. Zagledao se u Hanka i gledao ga kako diše.
- Hajde. Nije toliko lomljiv koliko misliš.
Beck nije shvaćao kako je to moguće. Znao je da je bebina glava previše teška za vrat i da je mora pridržavati. Dlanovi su mu bili vlažni i ljepljivi od nervoze - što ako mu Hank ispadne iz ruku? Nije bio spreman za ovo. Trebao je vježbati ili nešto. Kako to da za ovo ne postoji tečaj? Vojarna-poligon za izobrazbu novopečenih roditelja, to je ono što njemu treba.
- Henry - Skyein glas bio je nježan, promukao od osjećaja. - Uzmi svog sina.
Beck to može. Zaboga, pa pobijedio je u nadmetanju za kuharsku zvijezdu u usponu. Može valjda uzeti u ruke jednu bebu.
Suspregnuo je dah pa gurnuo prevelike dlanove ispod majušnog tijela i oprezno podigao svog sina kao da je bomba koja otkucava.
Huh. Nije bio mlohav ni migoljav kako se Beck pobojavao. Onako čvrsto ovijen dekicom, Hank je u rukama bio kao kompaktni paketić. I teži nego što je izgledao.
Beck je priljubio sina visoko na grudi. Hankove mutne plave oči načas su se otvorile trepnuvši, i dok je netremice promatrao lice svog sina, Beck je osjetio kako mu sve brige i strahovi padaju s ramena.
Zašto se je ovoga uopće bojao?
Stojeći u toj bolničkoj sobi sa sinom koji mu je slinio po majici, Beck je znao da ga čekaju problemi i mnogo pogrešaka - ali znao je i da ima ono što je potrebno da bi bio dobar tata.
- Volim te - šapnuo je Hanku, koji je već ponovno utonuo u san.
Kad je pogledao Skye, niz obraze su joj klizile suze, ali osmjehivala se je najširim osmijehom koji je ikad vidio.
- Sviđa mi se držati ga - rekao joj je Beck.
- Vidiš? Prirodno si nadaren. A njemu ćeš trebati. Oboje ćemo mu trebati. Znaš, i ja se bojim. Moji roditelji nisu baš najbolji primjer kako odgojiti sretno, sigurno dijete.
Beck je donio Hanka do kreveta i sjeo s njim. Morao je biti dovoljno blizu svoje supruge da je dodirne. Bio je preplavljen zahvalnošću - što ga Skye tako dobro poznaje, vidi strah u njegovim očima i primorava ga da ga nadvlada.
- Zajedno ćemo dokučiti kako biti dobri roditelji. I hej - rekao je sjetivši se njihovih posjetitelja tog poslijepodneva. - Nismo sami. Imamo obitelj koja će nam pomoći.
Trepnula je. - Istina. Nismo trajno obilježeni roditeljima i djetinjstvom - oboje smo uspjeli stvoriti prilično fenomenalne obitelji koje nemaju nikakve veze sa zajedničkim DNK-om.
- Bit ćemo okej. I bolje nego okej. Bit ćemo super. Skye se nasmiješila i njemu i njihovom sinu, i rekla: - Ovo.
Ovo je trenutak koji ću pamtiti do kraja života.
Svršetak

AUTORIČINA BILJEŠKA




Nisam pjesnikinja. Međutim, Beckova pjesma je prava, sto postotna pjesma koju je napisala moja draga prijateljica, talentirana pjesnikinja Liz Jones-Dilworth. Napisala ju je za vjenčanje svog šogora, kuhara u New York Cityju, i njegove zaručnice, nekadašnje slastičarke! Stoga je neobično prikladna za Becka i Skye, i kad sam je čula, nisam mogla izbaciti iz glave onaj stih o rođenju licem u lice. Jednostavno im savršeno pristaje.
Zbog toga sam vam je ovdje, uz zahvalu Liz i njezinim rođacima na dopuštenju da upotrijebim njihovu pjesmu, željela prenijeti cijelu, da vidite koliko je predivna i romantična.
Lako je zaljubiti se, ali nitko ne zna kako se čovjek zaljubljuje. Djevojka i momak hodaju tržnicom. Žuljevitim dlanovima dodiruju pjege na plišanoj žirafi, rezbarije na žlici, vunu ispredenu u pređu. Gumeni kotač dječjih kolica, platnenu omču povodca, saće koje blista u staklenki.
Ljubav se gradi odabir po odabir. Pomakom zagrade ulijevo, udesno. Ulijevo. Vijci, brtve i ključ za matice pogrešne veličine. Zalijepi, okreni, zaklopi. Prekidač za svjetlo. Novi odlazak u trgovinu. Nije zabavno dok ne postane zabavno i najednom nijedna bučna ulica nije bolja od ove bučne ulice. Tad odluče otići na sladoled. Ljubav je izbor, ali tko joj od nas može odoljeti?
Dva para bolnih stopala pod istim pokrivačima, dva para očiju koje trepću na isti ekran. Dva grla koja se smiju istoj šali, šali koja izvan ove prostorije nema smisla. Zato što ta šala zapravo znači da smo zajedno. Možda prespavaju svaku budilicu, ali svejedno, ta djevojka i taj momak i nadalje iz jutra u jutro sve više pripadaju jedno drugome, dok se ne učini da su rođeni licem u lice.
Zaljubljivanje je tajna, ali svi vidimo kako se događa. Djevojka i momak su na obali, kuhaju na ljepljivom štednjaku pekmez od limuna i smokava pasiranih u vinu. Stižu na autobus nakrcani smeđim papirnatim vrećicama s drškama zavezanim kovrčavom vrpcom. U njima je zemlja i sve što ona nudi, njihov rad i njihova ljubav koja je krčkala i izbijala u mjehurićima dok se nije našla na našim usnama - ekstravagantne nepotrebne poslastice, načinjene od šećera bez kojih ne bismo mogli preživjeti.

RECEPTI




Tostirani sendviči gospođe Beck s kikiriki maslacom i pekmezom

2 kriške kruha razmekšani maslac kikiriki maslac (onaj koji najviše volite - s komadićima kikirikija ili ne, kakav god) pekmez (onaj koji najviše volite - od malina, jagoda, grožđa, koji god)
Ovaj je sendvič slasniji no što biste pomislili sudeći po jednostavnim sastojcima!
Zagrijte tavu na srednje jakoj vatri. Dok se tava zagrijava, namažite jednu stranu obje kriške kruha tankim slojem razmekšanog maslaca. Cistu stranu jedne kriške prekrijte kikiriki maslacom, a druge pekmezom po izboru. Pritisnite kikiriki maslac i pekmez jedan o drugi, pa stavite sendvič u vruću tavu.
Pecite ga minutu ili dvije, dok ne postane dovoljno zlatnožut i prepečen, pa ga oprezno okrenite. Punjenje će se od topline malo rastopiti pa bi kruh mogao kliziti. Kad okrenete sendvič, jednostavno namjestite kriške jednu na drugu.
Tostirajte i drugu stranu sendviča; za ovu će stranu trebati malo manje vremena jer će tava sad biti još toplija. Samo pripazite na njega i izvadite sendvič iz tave kad je tostiran koliko želite.
Odložite sendvič na tanjur i dijagonalno ga prerežite napola. Poslužite uz čašu hladnog mlijeka za savršeni nostalgični ručak!

Skyeino zapečeno korjenasto povrće

Za nadjev:
2 srednje velika pastrnaka, oguljena i narezana na centimetar i pol velike kockice
2 srednje velike mrkve, oguljene i narezane na centimetar i pol velike kockice
1 veliki gomolj svježeg komorača, očišćen i narezan na centimetar i pol velike kockice
1 veliki bijeli krumpir, oguljen i narezan na centimetar i pol velike kockice
1 veliki slatki krumpir, oguljen i narezan na centimetar i pol velike kockice
¼ šalice maslinova ulja
¼ šalice vode
2 žlice maslaca i još malo sa strane 2 žlice mljevene ljutike ili kozjaka
1 šalica šampinjona, narezanih na debele kolutove
1 žlica suhog bijelog vina sol papar
Možete dodati i/ili zamijeniti neko od povrća oguljenom, na kockice narezanom repom, korijenom celera, čičokom, sitnim krumpirima ili bilo kojim drugim korjenastim povrćem koje volite. U osnovi, treba vam oko osam šalica sjeckanog korjenastog povrća.
Zagrijte pećnicu na 220 stupnjeva.
U velikoj zdjeli pomiješajte povrće s uljem i vodom i izdašno posolite i popaprite.
Rasporedite povrće u jednom sloju na veliki pleh za pečenje, labavo prekrijte aluminijskom folijom i gurnite u vrelu pećnicu. Pecite dvadeset minuta.
Skinite foliju i malo protresite povrće. Pecite nepokriveno još dvadeset minuta uz povremeno pretresanje. Povrće je pečeno kad je meko i rubovi se počnu karamelizirati.
Dok se korjenasto povrće peče, zagrijte tavu na srednje jakoj vatri. Otopite dvije žlice maslaca i dodajte ljutiku ili kozjak. Pirjajte minutu ili dvije, dok luk ne omekša i ne postane staklast pa dodajte gljive. Promiješajte gljive i luk; gljive će odmah upiti sav maslac pa pripazite na njih, i počnu li zagorijevati, smanjite vatru. Ali pirjajte ih dok ne omekšaju i dok im rubovi ne postanu smeđi. Ulijte suho bijelo vino u tavu i kuhajte dok gljive i ljutika ne upiju tekućinu, još pet do deset minuta. Uklonite gljive s vatre i odložite ih dok se korjenasto povrće ne ispeče.
Namastite vatrostalnu zdjelu srednje veličine tankim slojem maslaca pa rasporedite pečeno povrće i gljive. Posolite i popaprite po ukusu.
Pećnicu smanjite na 180 stupnjeva.
Za Mornay umak:

3 žlice maslaca i malo sa strane
3 žlice svenamjenskog brašna
2 šalice punomasnog mlijeka
100 grama švicarskog sira kao što je Gruyère, naribanog
U lončiću zagrijte mlijeko na srednje jakoj temperaturi dok gotovo ne proključa, pazeći da ne zakipi.
Dok se mlijeko zagrijava, rastopite maslac na srednje visokoj temperaturi. Kad se maslac prestane pjeniti, dodajte brašno i miješajte ga drvenom kuhačom najmanje dvije minute. Ne smije nimalo potamniti, ali trebalo bi prestati mirisati kao sirovo brašno. To se naziva bijela zaprška.
Polako izlijte vruće mlijeko u zapršku u sporom, ravnomjernom mlazu, i cijelo vrijeme miješajte pjenjačom kao ludi. Nastavite miješati, stružući zapršku s rubova tave, dok ne proključa. Kad se počne zgušnjavati, uklonite s vatre i umiješajte sol i papar po ukusu - u ovom času, dobili ste bešamel umak. Sad dodajte oko pola šalice naribanog švicarskog sira, ali malo pomalo kako bi se ravnomjerno rastopio u umaku, a kad ste sve umiješali, ponovno probajte da vidite je li dovoljno začinjen. Sad imate umak Mornay.
Prelijte povrće umakom pa na vrh rasporedite preostali ribani sir. Načičkajte ga dodatnim maslacom, samo nekoliko komadića ovdje-ondje povrh sira.
Pecite na 180 stupnjeva oko pola sata, ili dok se ne zapeče.
Količina je dovoljna za prilog za šest do osam osoba, ili za četiri kao glavno jelo uz lagano začinjenu salatu.

Paella (za 6-8 osoba)

Paella je izdašno, neformalno jelo savršeno za zabave i velika obiteljska okupljanja. Veoma je milostivo kad je riječ omjerima i sastojcima - u osnovi, poanta je da je pripremite onako kako volite. Priprema se u nekoliko faza, ali obećajem, trud će vam se isplatiti kad svoje goste oborite s nogu gotovim jelom.
Priprema temeljca
½ šalice suhog bijelog vina 1 žlica limunova soka
½ žličice šafrana
5 ½ šalica temeljca (ribljeg ili pilećeg)
¼ žličice mljevenog korijandera 1 lovorov list
Pomiješajte bijelo vino, limunov sok i mljeveni šafran u zdjelici pa ostavite da stoji dok šafran ne pusti boju.
Zakuhajte temeljac u loncu. Dodajte mješavinu sa šafranom, korijander i lovorov list u vrući temeljac. Neka tiho krčka dok vi pripremate povrće i morske plodove.
Zagrijte pećnicu na 220 stupnjeva.
Priprema mesa
½ kg sočne kobasice, kao što je portugalska kobasica sa češnjakom ili španjolski chorizo
125 do 250 grama šunke ili slanine narezane na kockice 2 žlice maslinova ulja
8 odkoštenih pilećih bataka bez kože, narezanih na komade
Izvadite kobasicu iz crijeva i propirjajte je na maslinovom ulju dok ne porumeni. Pri kuhanju, razdrobite kobasicu na komade veličine jednog zalogaja. Prepečenu kobasicu izvadite na tanjur.
Prodinstajte šunku ili slaninu pa i nju izvadite na tanjur s kobasicom.
Ubacite komade piletine u tavu, ispecite sa svih strana dok meso ne dobije zlatnu boju pa izvadite na tanjur. Masnoću sačuvajte.
Priprema morskih plodova
2 do 4 mala repa jastoga (pola repa po osobi)
½ kg škampa ili kozica 2 žlice maslinova ulja
1 žlica limunova soka sol i papar
½ žličice sušenog timijana
½ žličice sušenog origana
½ kg lignji (krakovi) 250 g dagnji
½ kg školjaka
Prerežite repove jastoga po dužini; oklop možete slomiti kuhinjskim škarama.
Ogulite škampe i izvadite im opnu.
Ubacite škampe i repove jastoga u zdjelu sa žlicom maslinova ulja, limunovim sokom i začinima.
Lignje očistite i operite. Narežite krakove na kolutove veličine 2 centimetra i dodajte škampima i repovima jastoga.
Stavite zdjelu za paellu ili veliku, vatrostalnu zdjelu na srednje jaku temperaturu na štednjaku. Dodajte preostalu žlicu maslinova ulja i 2 žlice sačuvane svinjske masnoće.
Kad se ulje i masnoća zagriju, ali prije no što se počnu dimiti, dodajte repove jastoga i pirjajte dvije minute. Izvadite na tanjur.
Zatim pirjajte škampe i lignje dvije minute. Izvadite na tanjur, pa izlijte masnoću iz tave i obrišite tavu čistim ručnikom.
Očistite i operite dagnje i školjke.
Priprema povrća i garnirunga
8 češnjeva češnjaka 1 žličica morske soli
3 srednje velike rajčice (kad im je sezona) ili limenka (450 g) iscijeđene rajčice narezane na komade
1 žličica dimljene španjolske papirke, ljute ili slatke
2 žlice maslinova ulja
1 crvena paprika, narezana na kriške
3 Šalice španjolske arborio riže, ili druge riže srednje dugog zrna
1 šalica smrznutog graška, otopljenog
1 šalica peršina ravnih listova, nasjeckanog kriške limuna
Sameljite češnjak i miješajte ga s žličicom morske soli dok ne dobijete glatku smjesu.
Ogulite rajčice i izvadite koštice. Narežite na kockice i odložite u zdjelu. Umiješajte dimljenu papriku.
Zagrijte ulje u zdjeli za paellu na visokoj temperaturi pa dodajte luk i papriku. Povrće pržite dvije minute, dok ne počne omekšavati.
Umiješajte pastu od češnjaka i soli pa pržite još jednu minutu, dok mješavina ne zamiriši.
Dodajte rajčice i dimljenu papriku pa pržite jednu minutu.
Dodajte sirovu rižu pa promiješajte s rajčicama, lukom i paprikom.
Završna priprema
Izmjerite koliko temeljca imate pa dodajte temeljac ili vodu kako biste dobili 5 ½ šalica. Umiješajte vrući temeljac u rižu, rajčice, luk i papriku pa pustite da brzo proključa na štednjaku. Kuhajte uz lagano miješanje oko šest minuta, dok tekućina ne postane gušća, a riža ispliva na površinu. Znate da se tekućina zgušnjava kad se za žlicom vidi dno zdjele.
Ugasite štednjak pa dodajte meso, a zatim umiješajte škampe, lignje i grašak.
Repove jastoga gurnite djelomice u rižu. I dagnje i školjke gurnite djelomice u rižu, zglobovima nadolje, pa pokapajte sokom koji su ispustile.
Pecite nepokriveno deset do petnaest minuta na srednjoj polici u pećnici dok tekućina ne ispari i ne stvori se korica. Riža bi trebala biti mrvicu previše al dente.
Izvadite paellu iz pećnice, prekrijte aluminijskom folijom ili kuhinjskom krpom i pustite da odstoji deset minuta. Riža će se i nadalje kuhati dok se posve ne skuha.
Posipajte paellu peršinom i ukrasite kolutovima limuna. Poslužite s jednostavnom zelenom salatom i finim, hrskavim kruhom koji će upiti sokove!

ZAHVALE




Zahvaljujem Deidre Knight na podršci i ohrabrcnju koji su mi bili potrebni da prionem na ovu priču, i Rose Hilliard koja mi je dala prostora da je napišem - i oduševljena je rezultatom. Bila bih drugačija (mnogo gora!) spisateljica da vas dvije ne navijate za mene.
Druge dvije moje navijačice bile su, kao i uvijek, Kristen Painter i Roxanne St. Claire. Moje sestre po srcu i dvije među najboljim spisateljicama na koje sam ikad naišla. Prava je sreća probuditi se i zateći pretinac ulazne elektroničke pošte prepun vaših duhovitih, mudrih poruka!
Ako niste veliki ljubitelji epiloga, za čudovište na kraju ove knjige možete kriviti Kate Pearce i Briju Quinlan. Moje neustrašive probne čitateljice držale su da svršetku ove priče nešto nedostaje... a ja nisam mogla odoljeti prilici da se još jednom vratim nekima od svojih najdražih likova. Ozbiljno, bez Kate i Brije, moje bi knjige bile mnogo neupečatljivije i zato im objema velika hvala.
Za recepte je zaslužna moja svekrva, koja je mog supruga upoznala s tostiranim sendvičima s kikiriki maslacom i pekmezom, a posebno priznanje ide mom tati. Recept za paellu na kraju knjige njegovo je remek-djelo, pa kad je budete pripremali, u mislima zahvalite Georgeu Edwardsu.
Moja majka moja je prva i posljednja čitateljica. U njezine ruke dođe svaka verzija, koju ona uvijek poprati promišljenim komentarima i obilnim pohvalama. I traži još Kanea i Claire, pa ako volite taj par, moja je mama ta kojoj možete zahvaliti to što je u ovome romanu toliko zastupljen.
I na kraju, ali nipošto najmanje važno: moram zahvaliti svom suprugu Nicku. Znate da ste pronašli pravu, vječnu ljubav kad cijelu godinu oboje radite od kuće, a ne poubijate se!