Louisa Edwards - Neki to vole vruće

Seksi, slobodan, i slađi od svojih kolača, njujorški slastičar Danny Lunden pokušava se usredotočiti više na svoj slastičarski zanat, a manje na žene. Ima i razloga za to: približava se veliko televizijsko kulinarsko natjecanje u kojemu mora pokazati sve što zna. Na putu u Chicago upoznat će producenticu koja vodi to natjecanje, razmaženu bogatašicu Evu koja mu se, na prvi pogled, neće učiniti odviše simpatičnom. No jedan susret u dizalu i poljubac na koji će ih natjerati strast i tako uzan prostor promijenit će mnogo toga. Za ljubav se ne smije saznati da se Evi ne bi pripisao sukob interesa i sklonost Dannyjevoj ekipi, ali tko će dočekati kraj natjecanja i izdržati tu silnu strast koja je u njima i čeka mjesto i vrijeme u kojemu će postati stvarnost? Kako je pronašao sreću Dannyjev brat Max može se pročitati u romanu Pregrijavanje, a Neki to vole vruće slična je priča o ljubavi koja se rađa na snimanju popularne televizijske emisije. Duhovita je to i napeta ljubavna priča začinjena slasnim receptima kojima će Louisa Edwards, novo veliko ime ljubavnog romana, zarobiti srca mnogih čitateljica.

Za Deidre Knight, najrazboritiju agenticu, najdražu prijateljicu i najbolju počasnu veliku sestru koju djevojka može poželjeti.

Bila bih izgubljena bez tebe!




ZAHVALE


Prije svega zahvalila bih Deidre i mojoj urednici Rose koja Evu Jansen voli koliko i ja! Hvala vam što ste mi dopustile ispričati priče koje me uzbuđuju i pustile me da se igram s likovima koji moje pisanje iz dana u dan čine više zabavom nego poslom.
Kad smo kod toga da posao učinimo zabavom, milijardu hvala mojim najdražim Roxanne St. Claire i Kristen Painter! Stvarno ne znam kako bilo tko izdrži čitanje sinopsisa bez vas dvije.
Prvi sinopsis romana Neki to vole vruće ostao bi neuredan, ružan nacrt bez čitateljskih vještina Kate Pearce, Briae Quinlan, a posebice Nica Montreuila. Kate, ti se nikada ne ustručavaš reći svoje mišljenje i volim te zbog toga. Bria, tvoji komentari i brzo čitanje čine te blagom koje iznimno cijenim, i Nic, dušo. Što da kažem? Ponekad imam osjećaj da bolje poznaješ te likove od mene. Hvala ti što si mi pomogao da im ostanem vjerna! (Winslow, hvala i tebi...)
Hvala i Peenersicama - vi, zločeste cure, znate koje ste - na neprocjenjivim savjetima, izdašnim sjednicama i šalama o muškim alatima.
Hvala svim čitateljima i kritičarima koji su pročitali Prevruć za dodir i rekli: -Želimo još Dannyja. I, Isuse moj mili Bože, Beck! Ostatak moje trilogije o Šefovima kuhinje u usponu namijenjen je vama.
Ne mogu ne zahvaliti i svojim roditeljima na svem što su učinili (i nastavljaju činiti) za mene. Pripremate nam večeru, donosite povrće s tržnice, šećete pse, pronalazite najbolje meksičke restorane i tjerate me od pisaćeg stola na plivanje... kako mi je samo uspjelo toliko godina živjeti tako daleko od vas?
Posljednju, no podjednako važnu zahvalu ostavila sam za svojeg zgodnog muža, Nicka. Tvoja potpora i ohrabrivanje znače mi sve u životu. A činjenica da me nakon deset godina braka još uvijek uspiješ natjerati da se popiškim od smijeha? Ona me čini sigurnom u to da istinska, duboka, vječna ljubav uistinu postoji.

PRVO POGLAVLJE


Dakle ovo znači otići od kuće, pomislio je Danny izbjegavajući sudar sa ženom koja kao da je zaboravila da za sobom vuče kovčeg na kotačićima.
Zračna luka La Guardia bila je krcata. Na svakom nizu klupa spavalo je po nekoliko ljudi koji su čekali svoje zakašnjele letove, a terminal je ključao od kaosa i zbunjenosti dok su se najavljivali letovi, ukrcavanja, a putnici žurili na prave izlaze.
Danny Lunden, koji nikada u životu nije otišao dalje od New Yorka, upijao je sve to i trudio se ignorirati žmarce uzbuđenja koji su mu se spuštali niz kralješnicu.
Krenuli su.
Metež užurbanih putnika i upozorenja putnicima da ne ostavljaju svoju prtljagu bez nadzora nadglasao je uspaničen glas.
- Gdje je moja karta? Molim vas, recite mi da jedno od vas dvoje... o, tu je. Dobro. Hvala, Danny.
Tapšanje prijateljeva drhtavog ramena bilo je poput hvatanja donjeg dijela ručnog miksera. - Smiri se, Winslow. Sve je u redu. Stigli smo na vrijeme.
A to je zapravo bila neka vrsta čuda s obzirom na avanturu koja je uključivala probijanje s prtljagom u javnom prijevozu New Yorka i guranje kroz gužvu u zračnoj luci koja se kretala sporije od turista na Times Squareu. Danny je na brzinu prebrojao glave da se uvjeri kako nije nikoga izgubio u podzemnoj željeznici ili na sigurnosnim provjerama.
Becka, majstora ribljih delicija, uvijek je bilo lako uočiti u gužvi, s obzirom na to da je u prosjeku bio dvadesetak centimetara viši od običnih smrtnika. Veliki je uhvatio Dannyjev pogled i tiho mu kimnuo. Beck je bio pouzdan, kao i uvijek. Stajao je poput hrasta posađenog usred divlje riječne bujice, noseći sve što je spakirao za ovu avanturu u samo jednoj sportskoj torbi.
Do njega je stajala Dannyjeva najstarija prijateljica na svijetu, Jules Cavanaugh. Kosa boje meda bila joj je zavezana u neuredan konjski rep, a oči su joj blistale od uzbuđenja što napokon kreću na taj put koji su iščekivali otkad su dobili priliku sudjelovati u Rising Star Chef natjecanju.
Lice joj je sjalo od sreće i svojom toplinom obasjavalo tipa do nje, koji ga je revno upijao poput biskvita umočenog u amaretto.
Max Lunden, Dannyjev brat. Njegov stariji brat zbog kojeg je godinama zadirkivao Jules prije nego što se njezina neuzvraćena zaljubljenost pretvorila u potpuno uzvraćenu vječnu ljubav s cvijećem i svim što ide uz to.
Došlo je to baš kao grom iz vedra neba jer Danny nikada nije mislio da će vidjeti dan kad će se njegova protuha od razmetnog brata smiriti i obvezati ičemu, a kamoli pobjedi u RSC-u, obitelji i ženi... i sve to odjednom.
No Max je učinio baš to.
Danny je promatrao kako se naginju jedno k drugome, prtljaga na kotačićima sudarala im se i s vremena na vrijeme prijetila da će ih srušiti kad bi se previše približili. Trudio se da mu bude drago zbog toga što je njihov tim imao takva dva strastvena i domišljata kuhara, pokušavajući istovremeno ignorirati nedefiniran grč u želucu.
Nije to bila ljubomora. S obzirom na to da je znao za njezinu dugogodišnju postojanu zaljubljenost u njegova brata, Danny nije mogao vidjeti Jules kao ništa više od prijateljice. Dovraga, Jules mu je godinama bila kao sestra, i to mnogo prije nego što se Max ponovo vratio u grad. Činjenica da će to Max napokon učiniti i službenim nije mučila Dannyja.
Nije zapravo bio siguran što ga je točno mučilo, pa je zatomio taj osjećaj i okrenuo se prema tipu koji je stajao do njega: Winslowu Jonesu, najbržem sjekaču u timu, istom onom kojeg je osiguranje umalo bacilo na pod kad je preklinjao da ga puste da sa sobom u avion nosi svoj kuharski set noževa, čije je rame još uvijek podrhtavalo pod Dannyjevim dlanom.
Danny je bio slastičar. I to su bili svi. Malkice se opustio, a djelić napetosti nestao mu je iz ramena.
Cijelo je društvo tu.
Dannyjeve misli prekinuo je nazalan glas koji je dopirao iz zvučnika.
- Ukrcavanje za let 1422 za Chicago O’Hare International. Molim da prvo pristupe putnici prvog razreda.
- Jesi li ikada letio prvim razredom? - upitala je Jules gledajući u Maxove oči.
Nasmijao se. - Dovraga, ne. Za mene je luksuz i avion sa zahodom. U Aziji sam uglavnom putovao u pretrpanim busovima ili kamionima koji su prevozili koze ili nešto slično.
- Zvuči smrdljivo - rekao je Winslow i s gađenjem nabrao nos, od čega su mu se na preplanuloj koži istaknule tamnije pjegice.
- Nemaš pojma - rekao mu je Max. - No ovo - rekao je i pogledom zaokružio po užurbanoj zračnoj luci - nešto je sasvim drukčije.
I Danny se zagledao u staklene i metalne zidove, razumno čiste podove i ljude čiji su se povici čuli dok su se kretali po pokretnim trakama i pomislio kako zna što je Max time htio reći.
To je nadmašivalo sva njihova iskustva. Jer se oni nisu spremali samo na neki ugodan izlet na kojem će razgledavati znamenitosti Vjetrovitoga grada.
Spremali su se susresti s timovima protiv kojih će se boriti na natjecanju Rising Star Chef, ostalim kuharima koji će davati sve od sebe ne bi li pobijedili.
A nije bila na odmet ni izdašna novčana nagrada.
Nedavno okupljen tim Istočne obale stajao je u raspršenoj grupici, a njegovi članovi nervozno su pogledavali jedni druge. Danny je shvatio da je došao trenutak da netko nešto kaže. Poželio je da posjeduje očev dar govora ili majčinu mirnoću lica u svakoj kriznoj situaciji.
- Bilo bi dobro da su Gus i Nina ovdje - rekla je Jules. Bio je to jedan od onih čudnih trenutaka kad je čitala Dannyjeve misli kao otvorenu kuharicu. Tu sposobnost imala je još od osnovne škole, i još ga je uvijek njome plašila.
Otresao se tog osjećaja kao tučenog vrhnja s miješalice i učinio ono što je znao najbolje.
- Mama i tata voljeli bi da su s nama - utješno je rekao. - No netko treba ostati kod kuće i voditi Lunden dok mi pobjeđujemo na Rising Star Chefu i činimo sve da proslavimo njihov restoran. Znam da je ovo poprilično luda situacija i da smo svi nemirni, no moramo ostati fokusirani na to da se kući vratimo s nagradom. Za Lunden. Za naše roditelje. Za sve nas.
Dok je Danny pogledavao članove tima, pobrinuo se uhvatiti pogled svakog od njih i mogao je vidjeti da su se malo umirili i zauzeli uspravniji stav. Osjetio je kako se i sam opušta jer je znao da će sve biti dobro bude li mu uspijevalo držati ih na okupu, usmjerene k zajedničkomu cilju.
Znao je i da će se morati potruditi da se i sam pridržava vlastitog savjeta.
Fokusiraj se. Činiš to za obitelj, za restoran, za budućnost.
Za Dannyja su ti svi pojmovi zapravo značili isto.
Kad je njihovo vrijeme za ukrcavanje došlo, pokrenuo je svoje krdo prema stjuardesi, izvadio svih pet karata i usmjerio svoj tim s njihovom prtljagom preko izlaznog mosta u avion.
Nakon kratkog komešanja nastalog zbog brojeva sjedala - Maxov i Julesin broj sjedala nisu bili jedno do drugog, no oni su još uvijek bili u onoj fazi veze u kojoj nisu mogli podnijeti razdvojenost ni na sat i pol vremena koliko je trajao let iz New Yorka do neistraženih divljina Chicaga - Danny je napokon uspio posjesti sve članove tima na mjesto.
Max, Jules i Winslow bili su nagurani na jednoj strani aviona, dok su Beck i Danny sjedili na paru nešto prostranijih sjedala na drugoj strani prolaza.
Beck je tražio da sjedne kraj prozora, a Danny mu je spremno ispunio tu želju. Zavezao je pojas, spremio torbu ispod sjedala pred sobom i bio je spreman na polijetanje kad je ukrcavanje ostalih putnika već završilo.
No nisu krenuli. Avion je samo stajao na mjestu. I stajao. I stajao.
Danny je provirio na prolaz kako bi bolje vidio prednji dio aviona. U čem je bio problem? Jesu li imali problema sa strujom?
Napokon je jedan od stjuarda, mlad mršav tip s plavim pramenovima i naušnicom, dohvatio mikrofon i stao na prolaz.
- Dame i gospodo, ispričavamo se na kašnjenju - rekao je glatko - čekamo još samo jednog putnika i tada krećemo.
Glatko ignorirajući val nezadovoljnih uzdaha i stenjanja koji se pronio avionom, objesio je mikrofon na mjesto i nastavio s dijeljenjem deka i jastuka.
- No ovo je pušiona - rekao je Danny, dok mu je nestrpljenje kuhalo ispod kože. - Vrijeme je da prokleto napokon poletimo.
- Ako lažu da čekamo putnika, a zapravo je riječ o kvaru, radije bih da skuže u čem je stvar dok smo još na zemlji.
Danny je trepnuo i okrenuo se prema svom suputniku. Nije mu promaknula Beckova ukočenost kao ni kapljice hladnog znoja koje su mu orosile prednju liniju kose.
Kako mi je ovo promaklo?
- Imaš strah od letenja - glasom zaoštrenim od nevjerice rekao je Danny.
Beck se još više ukočio. Danny se uplašio da bi se taj velik dečko mogao napuhati kao Hulk i izbiti rukohvat koji im je dijelio sjedala jedno od drugog.
- Nemam strah od letenja - procijedio je Beck. - Nemam čak ni strah od pada -to bi barem bio brz i poprilično bezbolan način smrti.
Danny se prebacio u ulogu brižnika. - U redu, ti si opasan tip, svi to znaju. Nisam ništa mislio pod time.
Beck je zavrtio glavom, a kovrče njegove poluduge tamne kose na trenutak su mu sakrile lice. - Nije da se ne bojim - gle. Svi se ponekad boje. Ni ja nisam iznimka. Strah je prirodna reakcija na želju za preživljavanjem; zdrav je. Može ti spasiti život. Htio sam reći da nije let ono što me muči, nego... - tu je zastao i moglo se čuti njegovo gutanje dok mu se Adamova jabučica podizala i spuštala duž mišićavog vrata. - Malo je gužva ovdje. Nema dovoljno zraka. Ne sviđa mi se to.
Danny je odmah shvatio. Bilo je mnogo toga što nisu znali o Becku, samozatajnom kuharu koji se pridružio timu Lundenovih kuhara nekoliko mjeseci prije nego što se Max vratio kući. Bilo je glasina - koje su uglavnom dolazile od Winslowa i njegove suviše bujne mašte - koje su išle od toga da je bivši robijaš pa sve do toga da je strani princ u izgnanstvu. Danny im nikada nije pridavao mnogo važnosti. Sve dok je Beck uredno radio svoj posao, pripremao sjajna riblja jela s menija i slagao se s ostatkom ekipe, Dannyja nije zanimalo odakle je.
No klaustrofobija je bila nov dio Beckove slagalice.
Na trenutak je zaboravio na to i ponudio mu: - Bi li ti bilo bolje sjediti do prolaza? Možda ćeš se moći ispružiti.
U Beckovim očima zasjala je zahvalnost, no mora da je do nje došlo zbog toga što s Dannyjeve strane nije uslijedilo daljnje ispitivanje o njegovim problemima jer je rekao: - Ne treba, to bi me samo dovelo u sredinu velike metalne cijevi iz koje nema izlaza. Ovdje barem mogu gledati u otvoreno nebo, iako ga ne mogu dotaknuti. Bit ću dobro, čovječe. Čim se pokrenemo, moći ću početi odbrojavati minute do slijetanja u Chicagu.
Danny mu je uzvratio osmijeh s najuvjerljivijim utješnim izrazom lica koji je u tom trenutku mogao složiti - a kad se radilo o uvjeravanju, Danny je bio poput nindža učitelja. Obično bi započeo s ohrabrujućim razgovorom, no iz načina na koji ga je Beck izbjegavao, činilo se kako mu u tom trenutku trebaju djela, a ne riječi.
Danny je otkopčao remen i ustao. Poznati osjećaj smislenosti ispunio ga je odlučnošću.
- Kamo ćeš? - upitao ga je Beck.
Danny se uspravio i zakoračio na prolaz. - Idem po odgovore.
Izblajhan stjuard s naušnicom prtljao je nešto oko aparata za kavu dok je Danny marširao prolazom prema početku aviona, no kad je ugledao kako mu se približava putnik, razrogačio je oči.
- Gospodine, morate ostati na svom mjestu.
Dannyja je od klinca dijelilo tek nekoliko centimetara, no dao je sve od sebe da se ipak ne nagne u prenatrpan prednji dio aviona za pripremanje jela i pića. -Slušajte. Moj prijatelj nije baš naviknut na letenje i počinje ga hvatati tjeskoba. Postoji li neka informacija o tom kad bismo mogli poletjeti koju mu mogu dati?
- Uskoro ćemo završiti s ukrcavanjem, a ne možemo krenuti iz zračne luke sve dok svi putnici ne sjede vezani na svojim mjestima - graknuo je stjuard.
- Jasno, no vidite, mi smo svi bili vezani posljednjih dvadeset minuta, a avion je još uvijek parkiran na ulazu. Što točno zapravo čekamo. Hoću reći, u međuvremenu ste skuhali barem četiri kave. I siguran sam da vam je već zlo od mirisa spaljenog zrna kave.
Stjuardov je pogled zasjao, a Danny je iskoristio svoju prednost i nasmiješio se.
- Zapravo, ne znam - napokon je rekao klinac. - Primio sam poziv od kontrolora leta da zadržimo avion zbog putnika koji kasni; trebala bi stići svaki čas.
Danny se zagledao u njega. - Ozbiljno? Niste lagali da bismo bili mirni dok se zapravo čitavo vrijeme pokušava izvaditi golub iz motora ili nešto slično?
- Koliko ja znam, zasad nemamo problema s golubima.
Bilo je očito da klinac nije ništa skrivio, no Danny se počinjao ljutiti. Jedan od njegovih dečki bio je zarobljen i osjećao se grozno već pola sata, a da za to nije bilo legitimnog razloga, bar što se Dannyja ticalo. - Je li uobičajena praksa to da cijeli avion čeka samo jednog putnika?
- Jest, kad sam taj putnik ja - zapreo je dubok glas iza njih.
Danny se okrenuo i umalo glavom udario u izbočena vrata hladnjaka da bi ugledao vitku ženu odjevenu u kompliciran i elegantan odjevni predmet koji se omatao oko njezina vitkog tijela poput neke vrste damskog, šik kostima mumije, no u tamno plavoj boji.
Ta je boja istaknula njezinu biserno glatku kožu, bila je poput slike u bogatim nijansama dragulja - od grimizne krivulje njezinih podsmješljivih usana do sjajne smeđe kose koja joj je padala do brade. Izgledala je kao da se sprema na premijeru u Metu ili nešto slično, a ne za let u Chicago.
Nakon instinktivne iskre požude u utrobi uslijedilo je prepoznavanje, a Dannyju se posložila slagalica.
Stišćući zube, okrenuo se prema ženi čiji je otac stekao milijune baveći se ugostiteljstvom i između ostalog prije dvadeset godina pokrenuo natjecanje Rising Star Chef.
- Hvala vam što ste me pričekali - obratila se stjuardu. - Bože, to što je tata postao članom uprave zrakoplovne kompanije najbolja je stvar koja mi se ikada dogodila. Za razliku od svega što mi se dogodilo jutros! Morala sam spriječiti profesionalnu katastrofu, onda je došlo do nekakvog nesporazuma s rent-a-carom i morala sam na taksi. Mojemu se asistentu sprema otkaz. Zapravo i ne, bila bih izgubljena bez njega, no skresat ću mu budžet za čokoladu. Nema više slatkiša na njegovu stolu sve dok me ne nauči dovesti do zračne luke na vrijeme!
Nasmiješila se, a njezini su savršeni bijeli zubi bljesnuli. Prije nego što se ošamućen stjuard uspio dozvati, Danny je zakoračio između njih.
Duboko u sebi nije mogao razabrati ništa osim pomisli - ovo je moje.
Odmah za tom misli uslijedila je i ova - o-o.

DRUGO POGLAVLJE


Lijepo od vas da ste nam se konačno pridružili - rekao je najzgodniji slastičar kojeg je Eva ikada vidjela, a vidjela ih je dosta.
No ovoga? Ovoga je bilo lako zapamtiti.
- Gdje je vaše sjedalo? - njegova senzualna gornja usna nakrivila se u podsmijeh koji je pronio impuls oduševljenja kroz njezin živčani sustav. -Pretpostavljam da je riječ o jednom od ovih praznih u prvom razredu.
Odoljela je porivu da popravi kosu iza uha i trudila se ne odati da je ostala bez daha od ludog trka po zračnoj luci.
Ispružila je ruku očajnički se nadajući da nije znojna. Uputila mu je svoj najočaravajući osmijeh i rekla: - Daniel Lunden, zar ne? Sjećam vas se iz finala Istočne obale. Je li Vaš cijeli tim ovdje? Kakva neobična slučajnost!
Lunden ju je pogledao svojim prekrasnim plavosivim očima, a njegove čvrste, kao isklesane usne razvukle su se u crtu.
Ups, čini se da se netko malo ljuti.
- Khm. Možda bismo ovaj sretan pozdravni govor mogli ostaviti za kasnije, kad budemo u zraku? - rekao je mali izblajhani stjuard koji je zaustavio avion za nju, tonom koji je odavao nekoga naviknutog na to da ga se ignorira.
Eva je okrenula svoj sjajni osmijeh prema njemu, budući da se činilo kako je Lunden imun na njega. - Apsolutno ste u pravu - rekla je i virnula prema imenu na njegovoj pločici - Patrick. Ispričavam se. Voljela bih to nekako nadoknaditi svima. Što kažete na mimoze za cijeli avion, na moj račun?
- Ali to... pet dolara po osobi za sve u avionu - promucao je Patrik. - Čak i ako ne brojimo maloljetnike, bit će to barem pet stotina dolara!
Bilo bi jeftino da je i dvostruko skuplje - pomislila je Eva, osjetivši kako njezina nelagoda polako jenjava. - To je sasvim u redu. Želite li odmah moju kreditnu karticu?
Patrik joj se široko osmjehnuo, očito nimalo ustrašen zadatkom otvaranja pedeset bočica osrednjeg pjenušca, no Eva je mogla osjetiti negodovanje koje je isijavalo iz muškarca iza njezina desnog ramena.
Ili je to možda bila tek toplina njegova tijela. S obzirom na to kakvom je toplinom zračio, taj se tip morao ložiti na neku vrstu goriva.
Eva nije bila niska, a posebice ne u svojim brončanim kožnim louboutinkama s platformom od osam centimetara, no Daniel Lunden bio je viši od nje za barem sedam centimetara. A i mršaviji i čvršći, uspjela je vidjeti bacivši znalački pogled na to kako je njegova Henley majica bila zategnuta preko širokih ramena i napinjala se preko njegovih čvrstih ključnih kostiju, otvarajući u rupi između njih pogled na uzbudljiv komadić preplanulih prsa, dok su mu isprane traperice visjele nisko na uskim bokovima.
Zgodno.
- Što se mene tiče, dovoljna bi bila samo isprika - rekao je Lunden. - To i priznanje da Vaše vrijeme ne vrijedi više od bilo čijeg tuđeg vremena.
I ne baš tako zgodno.
- Gledajte - rekla je, raširivši ruke. - Rekla sam da mi je žao. I spremna sam platiti za svoja nedjela! No ja sam poslovna žena, pa hajdemo onda staviti cijenu na vrijeme koje su svi potrošili čekajući me. Bilo je manje od sat vremena, zar ne?
- Otprilike pola sata - ubacio se Patrick.
- Minimalna satnica iznosila bi 7,25 za pun sat - rekla je Eva i namrštila se pretvarajući se da broji prstima. - Prema tome... što kažete na pet dolara po osobi i to u obliku čaše šampanjca i soka od naranče? Mislim da je to razumno s obzirom na štetu.
- I više nego razumno! - Patrick je počeo gubiti strpljenje s tim pregovorima.
Lunden je nakrivio glavu. Bilo je krajnje nefer to što je čak i pod neonskim osvjetljenjem aviona djelovao zlatno i sjajno, od šiljastih vrhova svijetlosmeđe kose do majušne naznake rascjepa na prekrasno oblikovanoj bradi.
Bilo je očito da ne puši njezinu spiku, no samo se okrenuo prema Patricku i rekao: - Moj tim i ja u redu smo 14. Nas možete preskočiti s mimozama, hvala. -Uputio je Evi posljednji prezriv pogled i ironično se podsmjehnuo svojim dekadentnim usnama kad je rekao: - Uživajte u prvom razredu. - A onda je dugim koracima krenuo niz prolaz.
Spustila je trepavice pretpostavljajući da se ispod njih krije ubilački pogled i na trenutak zastala da uživa u pogledu.
Bio je toliko dobar da gotovo nije uočila svoju najbolju prijateljicu Claire koja je iz sjedala u drugom redu promatrala taj igrokaz onim svojim prepoznatljivim uvrnutim pogledom.
Eva je po tko zna koji put bila ljubomorna na sofisticiranost i zrelost Claire Durand. Nitko nije bio sofisticiraniji od Francuskinja koje su prešle četrdesetu.
Ponovno je to dokazala dok je podignute obrve Evino teturanje po prolazu kratko prokomentirala rečenicom: - Pa nadam se da je očijukanje s jednim od tvojih natjecatelja sad privedeno kraju.
- Jednim od tvojih natjecatelja - naglasila je brzo Eva. - Za razliku od nekih ljudi, ja nisam sudac, tek običan moderator, sa zadaćom da potaknem ugodno čavrljanje i održavam tijek događanja. Ja sam Vanna White Rising Chefa! Ne postoji nikakvo pravilo prema kojem se moram držati podalje od kuhara. Znam to zasigurno. Bila sam prisutna kad je tata pisao pravila.
Claire se podsmjehnula. Bila je to još jedna od onih stvari s kojima se mogla izvući samo zato što je bila Francuskinja.
- Da, sigurna sam da jesi. Tvoj otac nikada ne bi napisao pravilo koje bi ga spriječilo da ganja žensku populaciju. - Prostrijelivši Evu ledenim pogledom, nastavila je: - No to ne znači da ga moraš oponašati.
Eva se nadurila. Nije si mogla pomoći, iako to kod Claire nije imalo prolaza još od njezina devetnaestog rođendana. Unatoč razlici u godinama, Claire se godinama trudila da se prema Evi ne ponaša kao prema djetetu.
- Hvala, Patrick - rekla je Eva dok se stjuard sav lomio oko toga da joj pomogne spremiti njezinu Louis Vuitton torbu u pretinac iznad sjedala.
Smjestila se u kožnu udobnost sjedala iz prvog razreda, glave još uvijek pune neopisivo putenih usana Daniela Lundena i čvrstoće njegove stisnute vilice.
Kad je Patrick elegantno iskoračio u prolaz da pokaže postupanje u slučaju opasnosti, avion se napokon odvojio od ulaza, a putnici su počeli klicati i pljeskati, a pljesak se samo pojačao kad je zastao u svojoj demonstraciji rukovanja maskom s kisikom kako bi obznanio da će svi putnici dobiti mimoze kao ispriku za kašnjenje.
Zadovoljna time što je kompenzirala makar djelić neugodnosti koju je uzrokovala svojim kašnjenjem - i uuuh, njezin asistent Drew bio je u pravoj gabuli - Eva je nastavila svoj razgovor s Claire.
- Ima nešto u muškim slastičarima - pokušala je objasniti.
- Slastičari su kao i svi drugi kuhari. - Kao glavna urednica Delicieuxa, međunarodno priznatog kulinarskog časopisa, Claire je poznavala kuhare. -Uspješni su, arogantni, naporni radoholičari s egom toliko velikim da smlavi nedužne promatrače. Ako si pametna koliko sam uvijek mislila da jesi, nećeš si dopustiti da budeš uvučena u to.
I Eva, koja je još na očevu krilu učila o tom kako se otvaraju i vode restorani, znala je podosta o kuharima. - Koliko ja znam, ljudi koji se bave osjetljivom kemijom deserta uglavnom su perfekcionisti. Obični kuhari imaju svog šarma, i naravno - kreativnosti, strasti... No slastičari... - Eva se nasmiješila. - Oni idu polako. Pedantni su. Pažljivi. Fokusirani.
A te su se kvalitete ponekad prenosile i u... druge aspekte njihovih života.
Dopustivši si ugodan drhtaj kad se prisjetila naelektriziranog trenutka kad se njegovo tijelo očešalo o njezino dok su se pokušavali mimoići u uskom prolazu, pokušala se prisjetiti i kada je posljednji put u svojoj postelji ugostila nekog slastičara sa svom njegovom prekrasnom predanošću usmjerenom u njezinu pravcu. Prošlo je dosta vremena od toga.
Možda je došlo vrijeme da se to ispravi.
- Poznajem taj nezasitan sjaj u tvojim očima - rekla je Claire i manikiranim noktima zapucketala po rukohvatu. Zvučala je rezignirano kad je dodala: - Isti imaš kad se nađeš u Bergdorfovu odjelu s cipelama. Draga moja mala luđakinjo, nije li ti već dosta stresa i drame? Vođenje najprestižnijeg kulinarskog natjecanja po prvi put nije ti dovoljno?
- O, molim te - odmahnula je Eva rukom. - Malo zavođenja doći će kao ispušni ventil, Claire, to svi znaju. Uzbuđenje lova, užitak ulova - to čovjeka osnaži! A činjenica da Daniel Lunden trenutačno misli da ne želi biti ulovljen? Pa, to će samo dodatno začiniti čitavu stvar. A ti znaš koliko ja volim začine.
- Znam, a znam i koliko si svojeglava kad si u potjeri za onim što želiš. Očekuješ li da će ova potjera biti kratka i glatka?
- Najvjerojatnije neće - uzdahnula je Eva. - Nimalo mu se ne sviđam. Misli da sam razmaženo derište koje je iz čiste obijesti natjeralo da ga cijeli avion čeka.
- Usput, zašto si kasnila?
Eva se zavalila u sjedalo i ponovno proživjela mučnu ludnicu koja ju je zahvatila od trenutka kad je primila uspaničen telefonski poziv jednog od svojih RSC sudaca.
- Nova je supruga Devona Sparksa trudna. Upravo su doznali i on se sad ne usudi napustiti grad. Iako joj termin nije ni blizu! Muškarci. Možeš li vjerovati da je stvarno pokušao odustati od toga da bude sudac?
Claire je problijedjela, a njezin užasnut izraz lica zadovoljio je Evu. -Naravno, uspjela si ga odgovoriti od toga! Pokušati naći zamjenu za celebrity suca bila bi noćna mora.
- Jesam, hvala nebesima, iako je to zahtijevalo trunčicu finog verbalnog cipelarenja i pregršt utješnih riječi nakon toga - Devon je sklon pretjerivanju, nije li? No na kraju sam ga uspjela podsjetiti na to da žene stalno rađaju i da će sljedećih nekoliko mjeseci sve sigurno proći u najboljem redu. Pomoglo mi je to što sam u pozadini čula kako mu se Lilah smije.
Morala je obećati i to da će Devonu dati nekoliko produženih vikenda kako bi mogao odletjeti u New York i posjetiti suprugu. To će zahtijevati poprilično intenzivno žongliranje rasporedima i vjerojatno će generirati troškove zbog snimateljske ekipe, no to se moglo podnijeti.
Uspjet će to srediti. Nije imala drugog izbora. Nije mogla riskirati da izgubi najveću zvijezdu Cooking Channela, posebice ako je to značilo da televizijski producenti neće snimati ili emitirati RSC.
Otac je bio vrlo jasan kad joj je ove sezone prepustio upravljačku palicu projekta. Posao joj je bio povećati vizibilnost RSC-a, a emitiranje na televiziji bilo je velik dio tog posla.
Eva je stisnula prste na dršci svoje čaše za šampanjac. Odbijala je pomisao na to da bi ga mogla iznevjeriti. Bila je spremna učiniti što je god bilo potrebno kako bi uvjerila Cooking Channel da emitira RSC.
- Hvala Bogu - gorljivo je rekla Claire.
- Da, spriječila sam ogromnu katastrofu.
Stisnuvši oči, Claire je upitala: - Zašto onda nisi objasnila okolnosti i svojemu zgodnomu slastičaru? U njegovu je interesu da se potrudiš da svo troje sudaca bude sretno i spremno surađivati.
Eva je napravila grimasu. - Ne znam. Nisam mu to htjela reći! Zvučalo bi kao da se izgovaram ili nešto slično.
- Bio bi to dobar izgovor!
Prekriživši ruke na prsima, Eva je izbacila vilicu. Njezin je otac mrzio izgovore, Eva je rano naučila da je najbolji način da se izbjegne bilo kakav sukob priznati grešku.
Claire je zavrtjela glavom, pod svjetlima iznad njezine glave zasjale su sijede koje su se tek počele pojavljivati u njezinoj bujnoj kestenjasto smeđoj kosi. -Zabrinjava me ta tvoja naklonost muškarcima koji ti nisu naklonjeni.
- Što da kažem? Uživam u izazovima.
Zapravo, izazov koji joj je predstavljao Daniel Lunden uzbudio joj je živce s više energije nego što je mogla osjetiti u posljednja dva mjeseca, dva mjeseca koja je provela putujući iz New Yorka u Atlantu, San Francisco, Austin i Chicago kako bi nadgledala audicije koje su odlučivale o timovima kuhara koji će predstavljati svoje regije u Rising Star Chef natjecanju.
Bilo je napornije od onog što je očekivala, ta beskrajna putovanja, a Eva nije bila od onih koji su stajali na mjestu dulje od vremena koje je bilo potrebno za raspakiranje kovčega. Možda je bila stvar u eliminacijama - govoriti stotinama kuhara da nisu prošli u drugi krug bilo je teže no što je mislila da će biti.
Ispostavilo se da je uništavanje tuđih snova naporan posao.
A bilo je tu i predomišljanja, pokušavala je uvjeriti samu sebe da je dobro izabrala suce, da suci doista izabiru najbolje kuhare, da sveprisutna tenzija između Claire i njezinih kolega sudaca još uvijek samo krčka i nije ni blizu opasnog vrenja, da televizijski producenti neće prekršiti obećanje snimanja natjecanja po prvi put... stvarno, Eva se osjećala pohabano i iscijeđeno poput starog bikinija, a RSC još nije bio ni počeo.
No onda je ugledala Lundena na pragu aviona, s dugoprstim rukama podbočenim na bokove izgledao je poput kakvog osvetničkog ratnika i sva iscrpljenost, nervoza i sumnje u vlastite sposobnosti nestale su u vjetru uzbuđenja i požude.
Način na koji se leden prijezir sukobio s neporecivim sjajem trenutačne gladi i zaiskrio nebesko plavu boju njegovih očiju, probudio je borca u Evi. Željela je ložiti vatru te gladi, vješto i pažljivo hraniti ju sve dok se ne rasplamsa i uništi to negodovanje.
Sve dok si više ne bude mogao pomoći i ne odluči se prepustiti i uživati u njoj.
Clairin tih glas raspršio je mjehurić Evine maštarije. - To je ono što Theo uvijek govori. Pazi se, Eva. Ti si kći svojeg oca... u više pogleda.
* * *

Ni azurno plava haljina Michaela Korsa niti fina čipka donjeg rublja ispod nje nisu bile dovoljno čvrst štit od Clairina upozorenja. Njezina najstarija prijateljica i mentorica nikada nije imala problema s pronalaskom Evina brižno čuvanog i najosjetljivijeg mjesta ispod pojasa.
Eva je obožavala svojeg oca i trudila mu se biti što sličnija - no Claire je tijekom godina nakon smrti Emmaline Jansen bila prilično glasna u pogledu Theovih roditeljskih metoda.
Ili bolje reći - nedostatka istih.
- Pa? - zahtijevala je Eva, zgrabivši posljednje izdanje Restaurant USA iz svoje male bijele kožne torbice, suviše grčevitim pokretom za njezin ukus. - Ne vidim zašto bi to bilo loše. Moj je otac iznimno uspješan čovjek, u profesionalnom i privatnom životu. Zašto se ne bih trudila biti više poput njega?
- Hmmm. Možda zbog toga što je nesretan?
Na to je Eva podigla glavu, no kad je vidjela Clairin pogled, uvidjela je da unatoč njezinu tonu, on nije bio niti podrugljiv niti zajedljiv.
- Zašto misliš da tata nije sretan? - upitala je Eva dok joj je njezino smiješno srce već kucalo u grlu.
Nježan pogled očima promijenio je Clairino lice. Djelovala je umorno i pomalo tužno. - Poznavala sam mnogo muškaraca poput tvojeg oca i nijedan nije bio sretan. Kad sam s dvadeset godina došla u Ameriku, radila sam za muškarca koji je u mnogočem bio nalik Theu - bio je moćan i siguran u sebe. Dosta stariji od mene. Bio je moja prva ljubav... i umalo posljednja.
Zbog načina na koji su se kutovi Clairinih usana spustili, Eva nije pomislila da je razlog tomu bio to što je taj čovjek bio toliko divan da ju je uništio za druge muškarce jer se ni jedan nije mogao mjeriti s njim. - Loše je završilo?
- Završilo je kako se moglo i predvidjeti. Bio je oženjen, a ja nisam bila ništa više od zabave, nečeg što je mogao vući uokolo kao demonstraciju svoje veličine drugim muškarcima u uredništvu - rekla je, a onda se okrenula u sjedalu da ju pogleda licem u lice, a ton joj se glasa izoštrio kako bi Eva shvatila što joj želi reći - zato te upozoravam kaniš li započeti nešto s ovim slastičarom, Eva. Ljubavne veze u najboljem slučaju zbunjuju i odvlače pozornost, a u najgorem izazivaju katastrofe i poniženja.
Eva je ukočeno sjedila i zurila u svoju najstariju prijateljicu. Kroz glavu joj je prolazilo bezbroj pitanja, bilo ih je previše da bi mogla postaviti ijedno. - Nisi mi nikada govorila o tom.
- O toj aferi? Naravno da ne, nije to nešto čime se ponosim. Govorim ti to sada kako ne bi ponavljala moje greške.
- Poput hodanja s mojim ocem? - izustila je Eva i automatski stisnula usne, poželjevši da može povući svoje riječi.
No Claire se nije naljutila. - Ne mogu žaliti zbog vremena provedenog s Theom jer sam u njem dobila tebe. Čak i ako me tvoj otac u mnogočem podsjeća na mog prvog ljubavnika - muškarca koji je tražio samo uzbuđenje strasti, a ne utješnost i postojanost ljubavi.
Mogla je to lako biti Clairina kritika Evina skorašnjeg i - nadolazećeg -ponašanja. No sve što je Eva mogla iščitati iz prijateljičina lica bile su sućut, zabrinutost i topla privrženost koje su ju podržavale tijekom većeg dijela njezina života.
- Žao mi je što ti je ta prva ljubav bila užasna - rekla je Eva, ne skrivajući promuklost emocija u glasu. - I stvarno mi je, stvarno žao što stvari nisu upalile između tebe i mog oca.
Preplavila ju je potreba da Claire pruži nešto zauzvrat za tajnu koju je podijelila s njom, rekla je: - Znaš, dugo sam bila ljuta na njega zbog toga što je zabrljao s tobom. Zapravo, nisam baš sigurna da sam mu to sasvim oprostila ni sad.
Naslijepo je listala časopis u krilu, sjajnu stranicu po stranicu napisa o novostima iz prehrambene industrije, kulinarskim trendovima i upućenim tračevima.
- Trebala bi oprostiti ocu - rekla je Claire položivši ruku na Evinu, umirivši njezino manijakalno listanje. - Ja sam mu odavno oprostila za to što nije bio ono što mi je trebalo. Ipak, priznajem da se s vremena na vrijeme razljutim kad nije čovjek kojeg ti trebaš.
Kad se uvjerila u to da joj glas može zvučati ujednačeno i mirno, Eva je odgovorila: - Bilo nam je teško nakon što je mama umrla. Meni, ali i njemu. Sve ga je u kući podsjećalo na nju, uključujući i mene. Shvaćala sam to.
Clairin je glas poprimio mekoću njezina pogleda. - Kako si slatka ispod te svoje maske razmažene princeze svijeta restorana. Znaš da ti jedino želim da budeš sretna.
Eva se prisilila pogledati u Clairin pogled kojem nikada ništa nije moglo promaći. Razvukla je usne u najsjajniji, godinama uvježbavani osmijeh i rekla: -Sretna i slatka, to sam ja. Ili ću tek biti kad posudim malo šećera od onog zgodnog slastičara.
Claire je stisnula usta i Eva je zadržala dah pomislivši na trenutak da joj ova neće samo tako dati da se izvuče s tim. No sve što je Claire srećom rekla bilo je:
- Predajem se. Ne mogu te urazumiti. Samo mi obećaj da ćeš biti pažljiva i da nećeš učiniti ništa što bi mogla požaliti.
Od težine tih posljednjih riječi Eva je ipak zastala i zabrinuto pogledala svoju prijateljicu. - Ne brini - rekla je polako, promatrajući Clairin distanciran izraz lica. - Neću učiniti ništa čime bih mogla ugroziti natjecanje. RSC je na vrhu mojih prioriteta. Bez obzira na to koliko mi je Daniel Lunden privlačan, on je samo usputna zabava. Poput tučenog vrhnja! Pahuljast i lagan i grešno primamljiv.
- Malo tučenog vrhnja može biti zabavno i bezopasno. No kad ga je previše, može čovjeku pozliti od njega, a nije uvijek tako jednostavno odrediti mjeru.
Eva nije bila slijepa. Vidjela je kako njihov slavan sudac, rock-zvijezda i poznat gurman Kane Slater gleda Claire. Bez obzira na petnaest godina razlike između njih, Eva je znala da mora motriti tu situaciju, i do tad je bila sigurna da sve ima pod kontrolom.
Birajući riječi, rekla je: - Počinješ mi zvučati poprilično zlokobno. Postoji li nešto što bih trebala znati?
Od Clairina slijeganja ramenima u Evinoj glavi oglasio se alarm - toj grčevitoj, ukočenoj gesti nedostajalo je Clairine poslovične ženstvenosti.
- Nije to ništa s čim bi se ti trebala zamarati. Tek neznatna tegoba između Kanea Slatera i mene.
- Tegoba - ponovila je Eva, pokušavajući ne zabadati previše nos.
Claire je provukla ruku kroz kosu, razbarušivši kestenjaste valove svoje kose.
- Sama sam si kriva. Ne krivim nikoga osim sebe. O, ne gledaj me tako, nije ništa strašno. Samo... recimo samo da sam pretjerala s tučenim vrhnjem i da mi nije dobro sjelo.
Iza tog se objašnjenja sasvim sigurno skrivala priča, no morala je pričekati neko drugo vrijeme da bude ispričana. Eva je po Clairinim stisnutim usnama mogla vidjeti da je ova rekla sve što je namjeravala reći - barem za sad.
- Kad smo već kod tvojeg oca - rekla je Claire u neuobičajeno nespretnom pokušaju da promijeni temu - zove me bez prestanka.
- O, doista? - Evini živci bili su na bodljama od zanimanja.
- Doista. Brine se za tebe i natjecanje. Znaš li da želi doletjeti u Chicago kako bi provjerio je li sve u redu s nama?
Knedla u grlu nije imala ništa s činjenicom da njezin otac nije vjerovao njezinim sposobnostima. Stvarno nije.
- Nadam se da si mu rekla da nam ne treba nikakvo vođenje za ruku.
Claire je prekrižila noge. - Da, rekla sam mu. Nisam sigurna da me je čuo, no rekla sam mu. Činio mi se zabrinutim oko toga da ne propadne snimanje.
- Neće propasti - rekla je Eva boreći se za to da joj ton bude miran i ujednačen. - Obećala sam mu da ću uspjeti u tom da se RSC emitira na Cooking Channelu, i to ću i učiniti.
- Pa, dobro. Onda je sve u redu.
Okrenuvši očima na uljudan odgovor svoje prijateljice, Eva je dodala: - Bit će u redu. Znam da se tebi to ne sviđa, no mislim da je tata u pravu. Tako ćemo natjecanje podignuti na novu razinu i tu leži moja šansa da RSC učinim onakvim kakvim ga je željela vidjeti moja majka.
Claire je frknula nosom. Kako li joj je samo uspjelo taj posprdan zvuk učiniti elegantnim? - Ta verzija nove razine podrazumijeva smiješna nabrijavanja, tuče, zabijanje noževa u leđa i sva ostala ljupka veselja koja sa sobom nose reality showovi.
Od automatskog poricanja Evi se zgrčio želudac. - Nema šanse - suprotstavila se. - Održat ćemo to na razini, sa stilom. Show će biti samo o hrani, samo o vještini i tehnikama nekih od najtalentiranijih kuhara današnjice. A što show bude popularniji, to ćemo mi više pomoći tim kuharima.
Claire je ostala tiho sjediti dok su se palili motori aviona koji su Evinu glavu ispunili bijelim šumom.
- Nadam se da si u pravu - napokon je izustila Claire, dok je pogledom istraživala njezino lice.
Nadajući se i sama da je u pravu, Eva joj je uputila svoj najsjajniji samopouzdan osmijeh - onaj koji bi raspršio sumnje svakog potencijalnog ulagača u restorane i od kojeg su se rumenili lokalni sanitarni inspektori.
- Hajde, znaš da će mi to uspjeti. Pa to je RSC! Obiteljska stvar. Neću dopustiti da se raspadne ili pretvori u govno prve godine kad mi je tata dopustio da ga vodim.
Iznenada se kraj njezina lakta poput divnog magičnog vilenjaka pojavio stjuard Patrick držeći u rukama poslužavnik s čašama za šampanjac.
Eva je prihvatila svoju mimozu i dodala drugu Claire, konspirativno joj namignuvši. - Popij malo, ma cherie - rekla je, namjerno koristeći svoj najružniji američki naglasak kako bi Claire napravila zgađenu grimasu, a onda se nasmijala - moramo očvrsnuti prije nego što RSC ozbiljno otpočne.
Kucanje jeftinim čašama vratilo je sjaj u Clairine smeđe oči. - Da. Za prevladavanje poslovnih izazova.
- I za to da prevladamo i nekoliko osobnih.
Nagnuvši glavu kako bi pustila da joj sladak koktel klizne niz grlo, Eva je uživala u spoju pjenušca i slatkog soka od naranče koji je podsjećao na kolačiće. Ovako rano ujutro, taj šećerno slatki okus podigao ju je više od zraka pod krilima aviona.
Negdje otraga Daniel Lunden pijuckao je obično, staro đumbirovo pivo okružen nacvrckanim putnicima koji su gutali svoje mimoze. Zamišljala ga je kako ih ljutito gleda, dok mu namrštene obrve čine čvrsto nategnutu crtu iznad onih zamišljenih sivoplavih očiju dok ih tiho prezire zbog toga što su dopustili da kupi njihov oprost pićem koje se pije u vrijeme užine.
Eva je iskapila svoju čašu i polizala oštar okus iščekivanja sa svojih usana.
- Neka igre započnu.

TREĆE POGLAVLJE


Chicago nije nimalo nalikovao onome kako ga je zamišljao.
Trepnuo je kroz prozor taksija ugledavši niske, poslovne zgrade -zgrade? U najboljem slučaju sedmerokatnice - razmišljao je Danny dok je gledao u čelično sive listopadske oblake i pitao se zašto je tako nemiran.
Očito je djelovao izbezumljeno kao što se i osjećao jer ga je njegov brat potapšao po leđima takvom silinom da je mogao završiti na podu da se nije čvrsto držao za vrata od vrtoglavice koju je u njem izazivao pogled na toliko neba koje se pružalo iznad vrhova zgrada.
- Pripremi se, Danny - bio je Maxov savjet. - Chicago je sjajan grad. Svidjet će ti se.
Danny je slegnuo ramenima, a ramena u kožnoj jakni zaškripala su po napuklom vinilu stražnjeg sjedala taksija. Čak mu se i boja taksija činila krivom, bio je zelenkastosiv umjesto da bude narančastožut. - Nismo ovdje da bi nam se svidio Chicago. Ovdje smo da kuhamo. Uopće nije važno u kojem smo gradu -jednom kad uđemo u kuhinju - možemo biti bilo gdje, a jedina znamenitost koju želim vidjeti jest moja mramorna ploča za tijesto, postavljena i hladna i prokleto - čitava.
Max je podigao obrvu, onako dosadno kako je to znao činiti kad su bili klinci kad god bi se Danny ponašao kao kreten. Što je, ako je bilo vjerovati Maxu, bilo često.
- Hajde, Dan. Nikad nisam mislio da si jedan od onih Njujorčana koji odbijaju napustiti grad.
Danny se ukočio. - Ne osjećaju svi potrebu da pola života provedu lutajući kuglom zemaljskom, pokušavajući pronaći sami sebe igrajući se sa svojom aurom. Ili kojim se god new age sranjem baviš da te ujutro izvuče iz kreveta.
Razrogačivši oči, Max je ustuknuo podignuvši ruke u znak predaje kao da ga Danny drži na nišanu.
- Dečki, mir - ubacila se Jules s Maxove druge strane. Nije povisila ton ili nešto slično, no nije ni trebala. To što se iskreno ražalostila gledajući kako se njezin najbolji prijatelj i dečko prepiru poput... pa, braće, bilo je dovoljno da smiri Dannyja.
No to s Maxom bilo je više od običnog prepiranja između braće i Danny je to znao. Izgladili su nesuglasice dovoljno da mogu raditi zajedno, no ponekad bi se problemi zakuhali i zbacili poklopac s njihova brižljivo izvještačenog odnosa.
Osjetio je nalet grižnje savjesti, no prije nego što se uspio ispričati, taksi koji nije bio žut zabio se u rubnik - barem su vozači taksija išli u istu vozačku školu kao oni u New Yorku - ispred hotela koji je trebao biti njihov dom u prvom krugu RSC natjecanja.
Plaćanje taksistu i rješavanje problema oko toga što je u prtljažniku nedostajao dio njihove prtljage dopustio je Dannyju i Maxu da izbjegnu neugodnu tišinu koja je u posljednje vrijeme samo rasla između njih kad god bi započeli neku prepirku. Kraj njih se zaustavio taksi koji je vozio Becka, Winslowa i preostalu prtljagu, a u pomutnji koja je uslijedila zbog torbi i kolica za prtljagu, Danny se uspio otresti svojih briga i osjetiti uzbuđenje zbog početka natjecanja.
Oko toga mu je pomogao neobuzdani Winslow Jones.
- Čovječe, pogledaj ti ovu gajbu - rekao je najmlađi član njihova tima dok je zurio u nadsvođen strop hotelskog lobija, a vilica mu se objesila od pretjeranog divljenja. - O tom ti ja pričam. Lundenu fali sjaja. Mramornih podova i sveg ostalog.
Danny je posegnuo za Winslowovom glatko obrijanom glavom kako bi ju protrljao. - Kako da ne. Ti ćeš biti zadužen za poliranje - bezizražajno je odgovorio, a Win je prasnuo u smijeh, dok je on s osmijehom produžio do recepcije.
Gold Coast Arms, hotel s četiri zvjezdice u najotmjenijem dijelu centra Chicaga bio je dom jednog od najboljih restorana u gradu - Limestonea koji je između ostalog bio i jedan od najvećih zvijezda Ugostiteljskog društva Jansen. Kružile su glasine da se Eva Jansen izborila - ili slatkorječivošću šarmirala, ovisno o tom tko je širio glasinu - da uprava hotela sponzorira preliminarni krug RSC-a koji se inače održavao u nekom slabo opremljenom kongresnom centru.
Osvrćući se po raskošno uređenom interijeru - čak su i zidovi sjajili, ukrašeni nekakvim skupocjenim zlatnim listićima - Danny je odmahnuo glavom. Bio bi mu draži jednostavniji, praktičniji interijer umjesto ovog luksuza. Bio je nepotreban i odvlačio je pozornost, a odvlačenje pozornosti bilo je posljednje što je trebalo njemu i njegovoj ekipi.
Dannyjevu pozornost privukao je metež na udaljenoj strani lobija na kojem se od poda pa gotovo do stropa nadsvodio ogroman stakleno čelični prag vrata. Tijekom njegova istraživanja, Winslowu je uspjelo srušiti kromirani stalak iza vrata i na pod srušiti ploču koja je stajala na njem. Win ju je uspio vratiti natrag, no tad je shvatio da je naopačke, pa ju je okrenuo na pravu stranu tijekom čega se ispričavao i jednostavno radio cirkus od samog sebe.
Dannyjevo je veselje izblijedjelo u koncentraciju kad je pročitao znak na kojem je masnim slovima pisalo da je restoran Limestone trenutno zatvoren radi priprema za Rising Star Chef natjecanje.
Taj znak i spoznaja o tom koliko je restoran poput tog koštalo da danima ostane zatvoren, konačno je sjela Dannyju.
To se doista događalo.
Prošlo je još pola sata dok nisu došli do svojih soba. Jules i Max smjestili su se u onom što su svi već zvali apartmanom za mladence, iako je to bila najobičnija soba.
Danny, Beck i Win bili su cimeri.
Sponzorstvo Gold Coasta obuhvaćalo je i besplatne sobe za natjecatelje, no menadžment hotela imao je nedvosmislene ideje o tom koliko ljudi stane u jednu od njihovih dvokrevetnih deluxe soba s bračnim krevetima.
- Hvala dragom Bogu da u timu imamo žensku - gorljivo je rekao Winslow, stavivši na jedan krevet svoju veliku torbu. - Sve dok nisu ugledali Jules, mislim da su nas svo petero namjeravali ugurati u jednu sobu, dvoje po krevetu i jednog u kadu.
- Hej, barem imamo prekrasan pogled na Water Tower - rekao je Danny i povukao zavjesu sa zlatnim prugama do mjesta na kojem se mogao razaznati toranj najpoznatije povijesne znamenitosti Chicaga, a koji se jedva nazirao s njihova prozora.
Win je udahnuo kroz stisnute zube i pogledao u Dannyjevu smjeru, no Beck, koji je do tada uspješno raspakirao sadržaj svoje male torbe u tri uske ladice jednog od noćnih ormarića, ustao je i rekao: - U redu je. Ima više mjesta nego u nekim sobama u kojim sam spavao.
Bilo je očito da se Beckova klaustrofobija nije odnosila na malo prenatrpane luksuzne hotelske sobe.
- A i taj je Water Tower cool, valjda - nevoljko je priznao Win prišavši prozoru.
- To je jedna od rijetkih građevina koja je preživjela požar u 1871. i jedina iz tog vremena koja još uvijek postoji, navodno zbog toga što je izgrađena od vapnenca1.
- Hej, onda je restoran Limestone dobio ime po njem!
- Može biti - odgovorio je Beck. Iako mu je izraz lica ostao nepromijenjen, Danny je nekako znao da ga zadirkuje.
Dannyja je ispunila toplina naklonosti prema njegovim dečkima iz tima. - Hajdemo, dečki, nema smisla da cijeli dan visimo u sobi. Idemo dolje provjeriti kako izgleda prostor u kojem ćemo se natjecati, da vidimo kako izgleda ta Limestonova kuhinja.
- Dobra ideja - složio se Winslow, a zatim sjeo obući nove novcate bijele tenisice koje je skinuo čim su ušli u sobu i umalo skliznuo s jastučića od damasta na stolici. - Možda negdje imaju sastojke za mimoze. Stvarno bi mi dobro došla jedna.
Danny je zastenjao i zabacio glavu zagledavši se u strop. - Stvarno? Dosta s tim mimozama!
- Jednostavno ne kužim što bi bilo tako gnjusno u tom da smo ih popili - durio se Win. - Svi su ih ostali dobili.
- Svi su ostali dopustili da ih Eva Jansen kupi za cijenu jednog miješanog pića. Ne znam za tebe, ali moje vrijeme ipak vrijedi nešto više od pet dolara.
- A to što sam popio svoj besplatan ljut sok od rajčice baš joj je govorilo 'odjebi'. Stvarno smo joj pokazali! - Winov sarkazam obično bi nasmijao Dannyja, no ovog puta to nije bio slučaj.
Znao je da je smiješno držati do nekakvih principa u situaciji poput ove. Pa Eva Jansen bila je razmaženo derište koje je bacalo novac na svoje probleme kako bi oni nestali. Pa što? To je bila njezina stvar. Bilo bi pametno da joj je stisnuo ruku, sjeo i uživao u ukusnom koktelu od pjenušca na njezin račun i pustio to.
No nešto na njoj zavuklo mu se pod kožu i to na najnezgodniji mogući način.
Danny se tješio činjenicom da od samog početka nije bio sav svoj jer je bio zabrinut za Becka. Krajičkom oka pogledao je svojeg inače hrabrog prijatelja. Gledajući sada njegovo mirno lice i mišićavo tijelo, nitko ne bi mogao zamisliti da je Beck prvih sat vremena leta proveo u pozi koja je za sobom ostavila deset udubljenih otisaka prstiju u plastičnim rukohvatima između sjedala.
No Danny nije mogao zaboraviti kako je izbezumljeno taj tip izgledao dok su čekali i čekali da avion poleti, a dok su izlazili iz sobe i spuštali se niz plišani tepih do dizala, svojem je mentalnom popisu odgovornosti dodao još jednu koja je glasila: Pripazi na Becka.
- I, što je diva Eva imala na sebi? - upitao je Win pritišćući tipku sa strelicom okrenutom prema dolje.
Danny je trepnuo. - Ha? Ne znam, nešto plavo. Haljinu.
Winslow je uzdahnuo. - Bože. Ti si stvarno prav heteroseksualan dečko. Trebaju mi detalji, čovječe! Eva Jansen ikona je stila restoranskog svijeta. Ljudi će htjeti znati što je imala na sebi. Pitat će me, a što ću im ja odgovoriti?
- Možda je bila ljubičasta - ponudio je Danny, osjećajući se bespomoćno. -Daj hajde, nisam ti ja Joan Rivers2 . Nisam pitao tko je dizajner, imao sam druge stvari na pameti.
- Ali znaš da je haljina bila dizajnerska - navaljivao je dalje Winslow djelujući pobjedonosno. - I to je nešto. I vjerujem da su ti na pameti bile druge stvari. Da naginjem na tu stranu i ja bih pokušao zaskočiti gospođicu Evu - Divu. Ona je mnogo više nego dobra.
Danny si nije mogao pomoći. - Neću ju zaskočiti... hoću reći nisam ju zaskočio. K vragu, Win! - prasnuo je.
Čak se i Beck malo zakikotao kad je Winslow počeo pucketati prstima i pjevušiti. - To je samo... ah! Mala zatreskanost... ah!3
- Nisam se zatreskao - zarežao je, a čak je i sam bio začuđen svojim tonom. Ipak, uspio je ušutkati Winslowa barem na trenutak, što nije bilo lako, pa se Danny ipak nije osjećao previše loše zbog toga.
- Gledaj, zgodna je - priznao je Danny umjerenijim tonom. - Priznat ću joj to. No razmažene bogate djevojčice koje koriste tatin novac i reputaciju da bi se igrale životima kuhara koji teško zarađuju svoj kruh? Nisu baš moj tip.
- Au... - rekao je Win, trgnuvši se. - Malo smo skloni predrasudama? Meni se činilo da je bila poprilično cool kad je vodila finale regionalnog natjecanja.
- Hajde, Beck, podrži me u ovom - Danny se okrenuo prema njihovom velikom, tihom članu tima.
Tip je polako procjenjivački trepnuo dok su mu snažne, mišićave ruke stajale prekrižene na prsima. I Danny se po tko zna koji put zapitao gdje je dovraga Beck pronalazio četiri dodatna sata dnevno koja je trošio na podizanje utega, jer sasvim sigurno nisu mogle biti tako istesane bez toga. Nije izgledao kao hodajuća reklama za steroide, no ipak...
- Win je u pravu. Nije dobra taktika stvoriti mišljenje o nekom ako se ono temelji na glasinama ili unaprijed stvorenom dojmu - jer onda riskiraš to da podcijeniš čovjeka.
Danny nije mogao suspregnuti smijeh i radije je priznao da imaju pravo nego da nastavi tu raspravu. - U redu, u redu. Što se mene tiče, Eva Jansen uistinu bi mogla biti najpametnija, najrazumnija i najvrjednija žena u ugostiteljskoj industriji. Jeste li zadovoljni? No to ne mijenja činjenicu da nikome od nas trenutno ne treba odvlačenje pozornosti s cilja. Jedino što je važno jest natjecanje.
- Netko bi to trebao reći Maxu i Jules - rekao je Winslow i zavrtio glavom. -Ako se ijedno od njih dvoje uspije koncentrirati na nešto osim onog drugog u posljednje vrijeme, ja ću biti prokleto iznenađen.
Danny je uzdahnuo. - Nisi daleko od istine. Ali oni su zaljubljeni. I sretni su, to je super, no istovremeno su i profesionalci. Siguran sam da će doći k sebi čim dobijemo prvi zadatak. Do tad ćemo morati malo odrađivati i njihov posao. Bit će to u redu.
Odbijao je i pomisliti na to što će im učiniti ne dozovu li se na vrijeme iz svijeta mekanih zečića, cvrkutavih ptičica i razigranih jednoroga koji su ih trenutačno opsjeli kako bi pomogli da razvale u Chicagu.
Kad je namršteni Beck iskoračio kako bi prstom ponovno pritisnuo tipku dizala - gdje je, dovraga, bilo to dizalo?
- Winslow je kliznuo do Dannyja, a njegove zapanjujuće zelene oči napeto su promatrale njegovo lice.
- Znaš - započeo je meko - normalno je da se osjećaš pomalo usrano i izostavljeno kad Maxa i Jules vidiš zajedno. Hoću reći, nisu to moja najbolja prijateljica i brat koji su odjednom pronašli tu duboku, bezvremensku, vječnu ljubav, a ponekad i meni dođe da im kažem da si nađu sobu i ostave nas samce u našem usamljenom, pustinjačkom miru.
- Sretan sam zbog njih - rekao je Danny. I bio je ponosan na činjenicu da te riječi nije procijedio kroz zube.
- Pa, naravno - slegnuo je ramenima Win. - I ja sam sretan zbog njih. Nije stvar u tom. Ali ti i Jules nekada ste bili posebno bliski, a sada se ona bavi samo Maxom. Normalno je da se osjećaš izostavljenim.
Danny se nasmijao na silu. - Nitko ne bi trebao biti upoznat s vlastitim osjećajima poput tebe. To ne može biti zdravo.
Win je zaškiljio prema Dannyju i odgovorio: - No reći ću ti što ja mislim o tom s čim bi se ti volio upoznati - s ljupkom gospođicom Divom Evom.
- Nemaš pojma - odgovorio mu je Danny kad je zazvonilo zvono dizala. -Jedino što bih volio jest pobijediti.
Danny je odahnuo. Taj se razgovor opasno približavao nekim sranjima koje je želio potisnuti i izbjegavati.
Da, dobro. Žena koja je bila zadužena za vođenje cijelog natjecanja, jedna od najuspješnijih predstavnica kulinarske branše u zemlji, bila je slađa od tave pune karameliziranog šećera. Što ju nije činilo razumnom opcijom za ublažavanje boli koju mu je zadavao pogled na njegova brata sklupčanog uz njegovu najbolju prijateljicu.
Win je rekao da su bili posebno bliski, a Danny nije mogao lagati samome sebi. S vremena na vrijeme nedostajalo mu je to da bude najvažniji muškarac u Julesinu životu i to da ona bude prisutna u njegovu. No zaslužila je biti s nekim tko će ju voljeti kao ženu, a ne samo kao prijateljicu i Danny je bio sretan zbog nje. Sretan zbog oboje. Uistinu je to bio.
I sasvim sigurno nije bio toliko usamljen i patetičan da gaji besmislene i nepraktične fantazije o Evi Jansen.
- Samo se sjeti što kažu - rekao je Winslow prebacivši ruku preko Dannyjeva ramena dok su se vrata dizala glatko otvarala, a on ga je gurao unutra. - Samo posao bez zabave pretvara našeg Dannyja u Čangrizavog Čangrizavca.
Izgubivši ravnotežu, Danny se nasmijao i gurnuo Winslowa koji se spotaknuo i udario u nepomičan zid koji je činio Beck, a koji ga je uhvatio za ramena i nježno ga uspravio.
- Pa ovo je kao da gledam skeč braće Marx - začuo se lijen ženski glas iz kuta.
Tek je tad Max shvatio da nisu sami u uglancanoj drvenoj kutiji. U uglu je, sva prekrasna i seksi u svojoj plavo-ljubičastoj haljini i s osmijehom koji joj očito nije silazio s lica, stajala Eva Jansen.
Jasno. Nije bilo nikakvo čudo da je dizalu trebalo toliko dugo da stigne. Vjerojatno je vrata držala otvorenima deset minuta dok je pudrala nos ili što je već radila.
- Pa... - zaprela je Eva, dok ih je poput mačke koja vreba plijen strijeljala pogledom sivih očiju sa spuštenim vjeđama.
- Drago mi je da vas vidim.

ČETVRTO POGLAVLJE


Suprotno njegovim željama, Dannyjevo je tijelo reagiralo na zavodljivost njezina tona. S nelagodom se prebacio s noge na nogu. Zašto je morala zvučati kao da je upravo ustala iz kreveta?
- Dobar dan, gospođice Jansen! - rekao je Winslow i ispružio ruku, sav ushićen i sjajnih očiju, siguran u svoj pozdrav dobrodošlice. - Sviđa mi se haljina - rekao je i ošinuo Dannyja pogledom. - Uvijek govorim da je Michael Kors majstor nosive ljepote.
- Stvarno? - rekla je Eva podignuvši savršeno oblikovanu obrvu dok je prihvaćala Winovu ruku. - Hvala. Gdje ste kupili tu majicu? Ako kažete na koncertu, umrijet ću smjesta od ljubomore ovdje u dizalu.
Danny ga je ponovno pogledao. Da, dobro je upamtio - Winslow je na sebi imao staru majicu s printom Rolling Stonesa čija se crna boja isprala u gotovo sivu od stalnog pranja.
- Volite Stonese? - upitao je Winslow široko se smiješeći i samo što nije poskakivao od ushićenosti.
- Što da kažem? Mick Jagger je zgodan.
- Pa da - rekao je Danny u sebi. - Vidiš. Ona nije savršena - plitka je i površna baš kao što si i mislio.
No to ga nije utješilo kao što je mislio da hoće, ne u trenutku kad je bio suočen s vitkim oblinama njezina bestidno ženstvenog tijela sapetog u toj maloj haljinici.
I Danny je imao svoje plitke i površne trenutke.
Win se zamislio. - Meni se uvijek više sviđao Keith. Taj dečko stvarno zna isfurati maramu.
Beck je pročistio grlo, skrenuvši Dannyjevu pozornost sa sastanka fan kluba Rolling Stonesa u kutu. Lice tog velikog dečka poprimalo je onaj siv ton ispod preplanule kože i tog časa Danny je shvatio da su se vrata dizala zatvorila, a oni su ostali stajati.
- Hej - ubacio se oštro u razgovor. - Sad kad smo postali najbolje prijateljice, želi li netko možda odabrati kat?
Potisnuvši trenutačan nalet osjećaja grižnje savjesti kad je uočio povrijeđenost koja je bljesnula preko Winslowova lica, Danny se okrenuo prema Becku.
Pokušaj ga dobiti da priča.
- Na kojem je katu kuhinja? Znaš li možda?
Od prijatelja iz hotelijerskog svijeta Danny je doznao da ne možeš računati na to da je kuhinja na istom katu kao i blagovaonica. U najgorem slučaju spustit će se do recepcije i pitati, no Beck se počeo znojiti.
- O, idete do Limestonea pogledati kuhinju? - Eva je elegantno zakoračila do kontrolne ploče dizala i pritisnula tipku za drugi kat. - I ja idem onamo.
- Kako je svijet malen - promrmljao je Danny.
- Hotel je malen - odgovorila mu je i značajno ga pogledala iz kuta svojih bademastih očiju.
Ostatak vožnje do drugog kata trajao je tek petnaestak sekundi, no bile su to najduže, najnapetije sekunde u Dannyjevu životu.
Beck se držao očajno stoički, Winslow je bio neuobičajeno snužden, a Danny se nekako osjećao odgovornim za oboje.
Pokušao je ne mrziti samog sebe zbog toga što se nije mogao usredotočiti da poduzme išta po tom pitanju - ne u trenutku kad je Eva Jansen stajala na pola metra udaljena od njega i bila jedina osoba u dizalu koja je djelovala potpuno opušteno.
Svaki put kad bi Danny udahnuo, njegove nosnice zadirkivao bi sočan, kompliciran miris njezina parfema, a njegovi živci bili su na rubu.
Kad se dizalo zaustavilo, Beck je prvi izašao iz lifta, a Winslow ga je slijedio.
Proklinjući dobar odgoj koji je u njem istesala majka, Danny je pružio ruku kako bi zadržao vrata i stao u stranu kako bi dama iza njega prošla. Prošao je jedan otkucaj srca, zatim drugi, a onda se napokon okrenuo da vidi što je to, dovraga, moralo trajati tako dugo.
Ipak, Eva nije popravljala frizuru niti se igrala mobitelom niti je obavljala bilo koju sličnu odvratnu radnju od onih koje su mu u tih par trenutaka prošle kroz glavu.
Ne, posrijedi nije bilo ništa tako svjetovno. Umjesto toga, bila je naslonjena na mjedenu šipku koja se protezala stražnjom stranicom lifta, držeći se za šipku prstima s crveno lakiranim noktima dok su joj duge noge bile prekrižene na gležnjevima.
Dizalo je glasno zazvonilo i prenulo Dannyja iz razmišljanja o tom kako je Evina tamna, tamna kosa lelujala kraj mliječno blijede puti njezine fine vilice.
Na njegov poskok kutovi njezinih crvenih usana uvili su se prema gore. Odgurnuvši se od zida, prošetala je do njega.
Danny se pripremio na trenutak kad će proći pored njega, a njezino će tijelo biti tako blizu, a opet tako neopipljivo daleko.
No opet, kao da je unaprijed napravila istraživanje o tom kako da ne napravi ono što Danny očekuje, Eva je zastala na vratima dizala. Podigla je ruku do Dannyjeva napetog bicepsa - debela rebrasta tkanina njegove majice nije učinila ništa kako bi ublažila električni naboj tog dodira - i tankim prstima prešla preko njegove ruke sve dok nije odmaknula njegovu ruku, koja se tomu nije opirala, s vrata.
Dizalo je prestalo zvoniti, iako je to Danny jedva uočio zbog zvonjave koja mu je odjekivala u ušima, a vrata su se zatvorila, a njih dvoje ostalo je samo u toj maloj, sjajnoj kutiji. Dizalo je krenulo prema gore, pozvano od nekog na višim katovima.
Ne skidajući pogled s njegova, Eva se nagnula prema njemu. Srce u Dannyjevu prsnom košu počelo je brže udarati, a ubrzalo mu se i disanje, no ona je posegnula iza njega i pritisnula tipku od koje je dizalo odmah stalo.
Taj iznenadan potez probudio je Dannyja iz feromonima inducirane kome u koju ga je bacila svojim parfemom, haljinom i zločestim osmijehom.
- Što to radiš? - zahtijevao je. Izgovorio je to pitanje ne toliko oštrim, koliko promuklim glasom, no nije mogao učiniti ništa po tom pitanju.
- Željela sam na trenutak biti nasamo s tobom - njezin izgled ni na trenutak nije izgubio onu mirnoću distancirane zabavljenosti, a to je, baš kao i na avionu, raspalilo Dannyjevu ćud.
- Idući put pokušaj pitati je li to u redu.
- Bila sam poprilično sigurna da bi odgovor mogao biti negativan - mirno je odgovorila Eva, a sive su joj oči zasjale srebrnim sjajem. Bilo je očito da ju ta situacija zabavlja.
Koliko god da je Danny zapravo želio odbiti ostati nasamo s tom ženom koja ga je potresla i natjerala da zaboravi na svoje ponašanje... - Ti si jedna od najutjecajnijih ljudi u ugostiteljskoj industriji, a uz to u svojim ručicama boje ljiljana držiš uzde ovog natjecanja. Zar stvarno misliš da bih bio toliko glup da te odbijem?
Ups. Ta je rečenica zvučala agresivnije no što je namjeravao.
Podigla je obrvu. - Nije mi se činilo da si od onih koji drže do autoriteta -rekla je poprilično mekim tonom s obzirom na onaj kojim se on koristio. - I znam da ne držiš previše do mene, bez obzira na to koliku moć navodno posjedujem.
Danny je duboko udahnuo, pokušavajući se riješiti pritiska u prsima i povratiti makar privid svoje uobičajene samokontrole. - Gledaj, žao mi je ako sam te uvrijedio ili nešto slično.
To ga je malo zaboljelo, no vrijedilo je ako zbog toga neće gajiti animozitet prema njegovu timu.
Umjesto da bude zahvalna na isprici, ta mu se namiguša usudila nasmijati u lice. - Lijepo. Nije ti žao zbog toga što si bio neugodan, nego ti je samo žao zbog toga što se meni to nije svidjelo - zar ne? Pa, možete se opustiti, lijepo odgojeni gospodine, nisam osjetljive prirode, gledali su me svisoka i mnogo veći muškarci od tebe, pa sam ipak završila iznad njih.
Bio je to više feministički govor nego koketiranje, no zbog medenoga glasa kojim je izgovarala te riječi jedino što je Danny u tom trenutku mogao zamisliti jest slika njih dvoje ispruženih na prvoj najbližoj površini dok ga Eva jaše kao ponija.
Teško je progutao. - No zašto si me zatočila ovdje? - Uz pomoć dodatnog stiskanja čeljusti uspio je to nekako procijediti, a da ne zvuči poput hormonima zaluđenog tinejdžera.
- Zapravo - rekla je to kroz poluosmijeh zbog kojeg se činilo da uživa u šali s kojom nitko osim nje nije upoznat.
- Željela sam se još jednom ispričati zbog toga što sam zadržala avion. Primijetila sam da tvoj prijatelj - riblji kuhar, ako se ne varam? Vidjela sam da mu nije bilo lako u dizalu i zapitala sam se nije li avion imao isti učinak na njega. I onda mi je palo na pamet da si ranije bio zabrinut za njega i da te zato čekanje toliko izbacilo iz takta. Jer si ti taj koji brine o svim ostalim članovima tima, rekla bih. Kladim se da kojim slučajem ti patiš od klaustrofobije, ne bi čak ni pokušao otići do stjuarda i požalio se. Uglavnom, htjela sam se ispričati zbog toga što sam ti otežala zadatak da članove svojeg tima učiniš mirnima i sretnima. No nekako smo skrenuli s puta, pa si se ti na kraju ispričao meni. Na neki način. Žao mi je.
Danny se unatoč svojoj želji ukočio. Njezin neočekivan uvid malo ga je zapekao i učinio da se osjeti sirovim i izloženim. - Pa. Sad smo jedan - jedan. Što se mene tiče - kvit smo.
Značajno ga je pogledala ispod nevjerojatno dugih uvijenih trepavica. - Jesi li siguran da ne želiš da ti se nekako iskupim?
Nesvjesno joj se primaknuo, polako zatvorivši prostor koji ih je dijelio.
Eva se nije pomaknula, samo je nakrivila glavu, a pogled joj ni na trenutak nije izgubio prodornost. Bila je to žena koja je znala što želi i nije se bojala ići za tim.
U tom trenutku stajali su toliko blizu da su dijelili isti zrak, udisali i izdisali jedno poslije drugoga, i u tom jednom vrućem trenutku vrijeme kao da je stalo. Mogao je osjetiti plah, sladak miris njezina parfema, no ispod njega bilo je nešto čak još i više omamljivo - topao, prirodan miris čiste ženske kože. Udario mu je u glavu poput nekog otrovnog dima koji mijenja svijest, zamaglio mu stvarnost i onesposobio mu volju da ustukne.
Želja koju je potiskivao zaurlala je iz njegove podsvijesti, proždrljiva kao ona u izgladnjelog vuka i dvostruko nespremna na to da nastavi osporavati. Evina mirnoća, njezina podignuta brada, trebala je ukazivati na podčinjenost, ili makar prihvaćanje, no umjesto toga bilo je nečeg u njezinoj sabranosti što je upućivalo na izazivanje.
Više to nije mogao, a nije ni želio ignorirati. Danny je odbacio posljednje ostatke svojeg razuma i zgrabio ju objema rukama.
Njezine usne ispod njegovih bile su meke, prepuštale su se, no Dannyju nije promakao sjaj pobjede u njezinim očima prije nego što ih je zaklopila i zastenjala predajući se poljupcu. Njezino se tijelo lakoćom privijalo uz njegovo, a njezina toplina bila je pritisnuta uz njegovu. Oni njezini lijepi prsti vratili su se na njegove ruke, no ovog su puta prešli preko njih, zastavši da ga stisnu za ramena prije nego što su se spojili na njegovu vratu.
Danny je to želio zaustaviti. Stvarno jest. No nekako nije uspijevao natjerati svoje ruke da prestanu stiskati slatke obline njezinih bokova. Sve na što se mogao usredotočiti bio je dodir njihovih usana, način na koji su njihovi jezici klizili jedan preko drugog i njegova divlja želja za njezinim okusom.
Iz grla joj se začuo dubok uzdah, grub i besraman, a njegovim tijelom istog trenutka prostrujala je čista visokooktanska žudnja. Bio je uzbuđen otkako ju je vidio naslonjenu na stražnju stranicu dizala, no od tog uzdaha iznenadna navala krvi u njegovu muškost bila je tolika da je mislio da će se onesvijestiti.
Srce mu je udaralo kao da je na vrhu najvišeg roller coastera u Coney Islandu, i Danny je napokon uspio maknuti prste s nje i ustuknuti da dođe do zraka.
Pustila ga je lakoćom, zureći u njega s usnama koje su bile razmazane i natečene od poljupca, no još su uvijek, još uvijek djelovale kao da ih samo pola sekunde dijeli od posprdnog osmijeha.
- No ovo je bilo zabavno - rekla je grleno i zagladila ionako savršeno glatku frizuru.
- Ovo je bio idiotizam - procijedio je Danny. Njegovo tijelo bilo je napeto od adrenalina koji su u njem probudili ljubavnički zanos i moguća opasnost koju je on nosio sa sobom, i već je boljelo od želje da se ponovo sjedini s Evinom mekoćom. - I to riskantan. Prije ili kasnije netko će u ovom hotelu shvatiti da dizalo ne radi.
- Taj je rizik dijelom i zaslužan za to što je bilo zabavno - rekla je Eva i sagnula se da s poda pokupi torbicu koja joj je pala u trenutku kad je započela igru. Dobacivši mu pogled ispod obrva dok je tražila ogledalce, rekla je: - O, molim te, nećeš me valjda pokušati uvjeravati da ti se nije svidjelo.
Dok ju je promatrao kako ponovno nanosi ruž, osjetio je čudno probadanje u trbuhu... Bio je to... intiman čin.
Danny se okrenuo, pronašao na kontrolnoj ploči tipku STOP i odlučno ju stisnuo, otpustivši dizalo, a onda je stisnuo tipku za drugi kat.
Nije ju pogledao kad je rekao: - Da, u redu. Ja sam tip. Uživao sam u vrućem stiskavcu. Možeš me tužiti.
Sranje - pomislio je dio njega - molim dragog Boga da me ne tuži. Ona si može priuštiti veći broj odvjetnika živodera, nego što bi to mogla moja obitelj.
No Eva se samo nasmijala, no ovog puta nije mogao objasniti prizvuk njezina smijeha. - Nisam mislila na poljubac.
Neću ju pitati na što je mislila, neću ju pitati na što je mislila, neću ju pitati na što je mislila...
Dizalo se zaustavilo na devetom katu, no tko god da ga je pozvao, morao je odavno odustati od njega i najvjerojatnije je krenuo niz stubište ili nešto slično, pa je Danny pritisnuo tipku da se brže zatvore vrata i ponovno pritisnuo broj dva.
Danny je promatrao kako se svjetlo mijenja kroz brojeve iznad vrata i odbrojavao katove. U trenutku kad je zasvijetlio broj dva, a dizalo počelo usporavati, nabijena toplina s boka upozorila ga je da je Eva stala uz njega.
Njezin dah dotakao mu je uho i zagolicao ga kroz pramenove kose na vratu, od čega mu je duž kralješnice munjevito prostrujala iskra požude.
No najviše se stresao od njezinih riječi.
- Nije te uzbudio poljubac - promrmljala je. - Uzbudila te zloća koja se skrivala iza njega. Činjenica da si prekršio svoja pravila i igrao po mojim, makar samo i na nekoliko sekundi uzbudila te više od ičega u životu. A ima još toga tamo odakle je to došlo.
Danny je osjetio stezanje u plućima. Nije se mogao pomaknuti i mogao je samo zuriti u to kako se vrata otvaraju, a ova prolazi pored njega u zlatno svjetlo hodnika.
- Dolaziš li? - dobacila mu je preko ramena kao da joj nije stalo, no čak i u trenutku te šokirane paraliziranosti, Danny je uočio malu ukočenost u njezinu vitkom, elegantnom stavu.
Nekako mu je spoznaja, da ona nije baš toliko nonšalantna koliko bi voljela da on misli da jest, olakšala disanje i mogao se spustiti niz hodnik uz nju.
Pustio je da dođu do golemih duplih vrata koja su vodila u hotelsku kuhinju prije nego što je zastao i rekao: - Ja sam slastičar. I znam sve o pravilima - znam ih shvatiti, a isto tako znam naći način da ih zaobiđem, da ih prilagodim sebi, ali i prekršim.
Oklijevala je s rukom na vratima, a po prvi se put u njezinu samouvjerenom pogledu pojavio tračak nesigurnosti.
- To je samo prijateljsko upozorenje - rekao je Danny i posegnuo pored nje da otvori vrata. - U slučaju da si pomislila kako si ti ta koja određuje igru. Ja sam ovdje kako bih pobijedio, dušo. I ne zezam se.

PETO POGLAVLJE


Bio je tek listopad. Kako je bilo moguće da je Chicago već bio mračna, zaleđena pustinja kroz koju su šibali ledeni vjetrovi? Kane Slater zakopčao je svoju majicu s kapuljačom do brade i poželio da je bio dovoljno pametan ponijeti pravi kaput.
Ali, dovraga, u Austinu nikada nije bilo toliko hladno, čak ni usred zime. A u jebenom L. A.-u, u kojem je trenutno živio, ljudi su pomahnitali i počeli nositi one najodvratnije krznene čizme kad bi se temperatura spustila ispod dvadeset i dva stupnja.
Ipak. Trebao je znati da će biti hladno. Pjevušio je dio nove, napola smišljene melodije koju nije mogao izbaciti iz glave i zgrbio se dublje u svoju majicu do lica, pobrinuvši se da mu tamne naočale čvrsto sjednu na nos i skriju prepoznatljive plave oči. Kapuljača mu je bila na glavi i dobro navučena i bio je prilično siguran da ga nitko neće moći prepoznati ako mu plava kosa i oči ostanu skrivene.
Ako ništa drugo, barem se činilo da ga nitko na ulicama Chicaga ne prepoznaje te je zahvaljivao svim bogovima koji su pazili na rock-zvijezde koji su na jedno poslijepodne ispustili svoje uzde.
Možda je bilo glupo, no nakon strelovitog uspjeha u posljednje dvije godine, a otkako je dobio Grammyje i nagrade za videospotove i prošao svjetske turneje s djevojkama koje su vrištale i bacale donje rublje na pozornice, Kaneu je s vremena na vrijeme trebalo da se malo odmori. Prihvatio je da su ograničenja, tjelohranitelji i oči koje motre na svaki njegov pokret dio cijelog folklora koji sa sobom nosi slava i obično se to činilo kao pristojna cijena koju treba platiti. Znao je da bi se ponovno nagodio s vragom za isto ako je to značilo da bi mogao živjeti i udisati glazbu svakoga dana.
No zanimanje nikada nije jenjavalo i gušilo ga je, a ponekad bi mu zbog njega bilo teško pronaći minutu za sebe kako bi razmislio o svem.
A bilo je dosta sranja o kojem je Kane trenutno trebao razmišljati.
O. K. - rekao je samome sebi dok su njegove starke gumenim potplatima udarale o pločnik, a njihovo platno nije činilo ništa da blokira bljuzgu prošlotjednog snijega. - Budi muško. Obvezao si se RSC-u, Evi i sebi. Nemoj si dopustiti da činjenica da si izbezumljen i cmizdrav zbog kolegice sutkinje stane na put tome da savjesno obaviš svoj posao.
Isto tako - odlučio je u trenutku kad mu je lice ošinuo nalet hladnog zraka iz kanjona kojeg su činile dvije visoke zgrade - možda bi bilo dobro da ne budeš takav emo gubitnik i tražiš ju uokolo riskirajući upalu pluća ili nešto slično.
Priznavši poraz pred oblačnim vremenom po kojem je Chicago bio slavan, Kane je prekrižio ruke na prsima i s podignutim ramenima ušao u prvi kafić na koji je naišao.
Toplina ga je udarila u lice poput pernatog jastuka, bila je tako meka i dobrodošla da su ga kosti gotovo zaboljele od nje. Na trenutak mu je ta nagla promjena oduzela dah, no zvonce na ulaznim vratima i još jedna mušterija kojoj je nedostajalo kofeina, a koja se zabila u njega natjerala ga je da krene naprijed.
To mjesto nimalo nije nalikovalo svijetlim, prostranim kafićima u L. A.-u, s njihovim velikim staklenim površinama, modernim linijama i dizajnerskim namještajem. A nije bilo ni poput pohabanih hipsterskih kafića koje je volio i često odlazio u njih kad je bio u Austinu.
A nije mogao biti različitiji od onog na Upper East Sideu Manhattana -uređenog u pariškom stilu - u kojem je prvi put rekao Claire Durand da ga nije briga koliko je starija od njega ili što će ljudi o njima misliti. U kojem joj je rekao točno koliko ju želi.
Na silu je izbacio to sjećanje iz glave, i ogledao se oko sebe po zidovima na kojima je napukla žbuka, a koje su prekrivali požutjeli posteri za jela poput bečkih hot-dogova od teletine ili čokoladom prekrivenih Twinkiesa4. Bio je to malen prostor, dug i uzak, s crvenim separeima od vinila duž lijeve strane. Na desnoj su strani u redu stajali kupci i izgovarali svoje narudžbe mladoj nasmijanoj ženi kojoj su tetovaže u bojama krasile obje ruke.
Kane je bio uvjeren u to da se ne naziva baristicom5 i da kavu ovdje možeš dobiti u maloj, srednjoj i velikoj šalici. Nasmiješio se.
Više od ičega, to mjesto podsjećalo ga je na zalogajnicu u gradiću u Texas Hill Countryju u kojem je odrastao.
Osjećajući se ugodnije i mirnije nego što se imao prilike osjećati unatrag nekoliko mjeseci, Kane je riskirao podignuvši naočale na tjeme kako bi mogao pročitati cjenik. Kao što je i pretpostavio, na raspolaganju su mu bile tek filter kava, espresso ili bijela kava, a nijedna od njih nije dolazila u talijanskim veličinama.
Pomislio je da ga je djevojka za pultom prepoznala - oči su joj se iza mačkastih okvira šokirano raširile - no predala mu je njegovu predivno dosadnu kavu s okusom kave bez ikakve pomutnje. Zahvalan na tom, Kane je ubacio dvadeset dolara u posudu za napojnice i krenuo tražiti vrhnje za kavu.
No ono što je pronašao bila je žena koju je svo vrijeme pokušavao shvatiti.
Tamo, u kutu iza otvorenog laptopa i šalice kojoj je bijela pjena prelazila rub, sjedila je Claire Durand.
Toliko je mislio na nju da je na trenutak morao nekoliko puta trepnuti da bolje pogleda i uvjeri se da je to stvarno ona.
Činilo se da je to uistinu ona, elegantna i profinjena u tamnocrvenoj vesti sa šalom nehajno zavezanim oko vrata. Djelovala je poput jedne od onih žena iz časopisa koje je dobivala Kaneova mama, onih koji su imali članke poput: “Kamo na ljetovanje ove godine” ili “U kući princeze Grace”.
I morala je to biti ona, govorio je samome sebe dok se približavao njezinu stolu, jer bi ju on zamišljao onako kako je izgledala ispružena preko plahti u njegovoj hotelskoj sobi u New Yorku, s vitkim, mišićavim bedrima i vitkim rukama koje je pružala prema njemu, dok su joj usne bile tamnoružičaste boje jer ih nije mogao prestati gristi, a prekrasna joj je kosa bila rasuta po njegovu jastuku kao jesenje lišće.
Bio je pomalo smeten kad je prinio šalicu ustima. Iz omaglice ga je probudila vruća kava koja mu je opekla usnu. Nije uspio pronaći to vrhnje, zar ne?
No sad kad je ugledao Claire, bio je uvučen u njezinu magnetičnu gravitacijsku privlačnost poput satelita koji kruži oko malenog planeta. Primaknuo se bliže i stao iznad nje. Bacila je pogled prema njemu skrenuvši ga s laptopa, još uvijek namrštena od koncentracije na posao.
Namrštene obrve izravnale su se u izraz čistog iznenađenja. Kane je na trenutak uživao u njem prije nego što je spustio šalicu na njezin stol i kliznuo na klupu nasuprot njoj.
- Moramo se prestati ovako sastajati - rekao je koliko je god nonšalantno mogao.
Na trenutak je mogao na njezinu licu vidjeti da se prisjeća tog dana prije nekoliko tjedana u malom kafiću na Upper East Sideu, no tada je izraz nestao.
Oklijevala je prije nego što je odgovorila, a Kane se na kratko tiho uspaničio da bi ga mogla osloviti s “gospodine Slater”. Što bi značilo da će morati poduzeti neku drastičnu mjeru da ju podsjeti na to kako je oslovljavanje prezimenom, nakon što si vidio nekog kao od majke rođenog, jednostavno jezivo, no tad je rekla: - Kane. Baš mi je drago da te vidim.
Nije to bio najviše entuzijastičan pozdrav koji je ikada dobio, no toplina u njezinu pogledu pričala je drugu priču.
- Sviđa mi se tvoj ured - pokazao je na zgužvan poster Jolly Good Doughnutsa6 koji je visio iznad njezine glave.
- Molim? O da, soba koju sam dobila u Gold Coastu dovoljno je velika samo za spavanje, no nema dovoljno velik krevet ili stalan dotok vruće kave. Spomenuli smo Blue Smoke Coffee u članku koji smo ranije ove godine objavili u časopisu, a pokrivao je priču o novom trendu malenih, jednostavnijih kafića.
- Hej, pročitao sam taj članak, mislim da sam ga čak istrgnuo iz časopisa i nalijepio na zid našeg busa, namjeravao sam posjetiti sva mjesta koja ste spomenuli u njem. A koje su šanse da sam na ovo nabasao sasvim slučajno?
- Ne bih mogla odgovoriti na to - rekla je Claire i stisnula oči. Bilo je očito da ne vjeruje u priču o nevjerojatnoj slučajnosti koja je tomu posredovala.
- Moja je mama uvijek govorila da sam rođen pod sretnom zvijezdom - rekao je uputivši joj svoj najljepši očaravajući osmijeh i zavalio se u separe, s rukama iza glave kako bi spriječio to da ju na licu mjesta zgrabi.
Bila je tako savršena i potpuna, s unutarnjom mirnoćom onih koji su točno znali tko su i što žele. Claire Durand ponekad je djelovala više kao spomenik od mramora i željeza nego kao žena od krvi i mesa.
No Kane je znao za njezinu meku kožu kao i za to da njezinim venama teče vruća krv. Imao je tu čvrstu, meku kožu pod rukama i u ustima. Kušao ju je.
Od kontrasta između toga kako je Claire izgledala i ponašala se te noći, i kako je sad distancirano sjedila uspravnih ramena preko puta njega zavrtjelo mu se u glavi više nego da je na prazan želudac popio espresso.
- U svakom slučaju - nastavio je Kane. - Mislio sam da će ti biti draže da me slučajno sretneš ovdje... dalje od natjecateljske arene i na sigurnom od znatiželjnih pogleda naših poznanika - ispružio je ruke duž naslonjača separea. -Ovdje nema nikoga komu bi moglo smetati postanem li neugodan.
Napravio je grimasu značajno ju pogledavši kako bi malo ublažio težinu vlastitih riječi, no nezadovoljstvo koje se moglo očitati s Clairinih usana ukazivalo mu je na to da nije uspio u svojem naumu. - Kane... sve što sam tražila bilo je da budeš... oprezniji. Svjesniji onog što nas okružuje. Ovo nije odmor od mojeg pravog posla - ovo je ogroman i vrlo vidljiv dio mog posla. Ne mogu si priuštiti da me javnost doživi kao jednu od tvojih... kako ih ono zovu? Grupi djevojaka.
To ga je zapeklo pa je spustio lakte na stol i nagnuo se prema njoj. - O. K. Kao prvo, ti nisi grupi. Nikome zdravog razuma ne bi palo na pamet da to za tebe kaže. A drugo, to nije baš točno.
Nakratko je zaklopila oči. - Žao mi je. Nisam mislila reći da ti ne shvaćaš ozbiljno svoje obaveze suca na natjecanju. No to ipak nije tvoj poziv, Kane.
Trgnuo se. - Pa, ne... zapravo. Taj je dio bio prilično točan. I razumijem što želiš reći. Stvarno. Ali nisi mi samo rekla da budem oprezan. Tražila si me vremena. Koje smo trebali provesti odvojeno. I to mi je teško palo.
Sirova iskrenost u njegovu glasu morala je doprijeti do nje jer se sva smekšala, od linije ramena do pogleda u očima.
Posegnuvši preko stola, Claire je pustila da joj se vršci prstiju nježno odmaraju na njegovu čvrstom zapešću. - I meni je teško. Nedostajao si mi.
Kane ju je razumio. Nakon njihove prve zajedničke noći u New Yorku nakon koje su uslijedili tjedni zadirkivanja, koketiranja, ljubljenja i vođenja ljubavi po cijeloj zemlji dok su suci putovali na regionalna finala natjecanja kako bi izabrali najbolje timove Središnje Amerike, Juga, Jugozapada Amerike i Zapadne obale, Clairin zahtjev da malo stišaju strasti šokirao ga je.
Iako je, gledajući unatrag, mogao vidjeti naznake da bi se to moglo dogoditi... uvijek je zahtijevala da se njihovi susreti dogode kasno, daleko od očiju drugih sudaca RSC-a i uvijek bi se ukočila kad bi se zaboravio i dotaknuo ju u javnosti. No mislio je da će to nekako riješiti. Nisu morali prekinuti. Nadmeno joj se nasmiješio, naglo okrenuo zapešće i zgrabio joj prste. - Pa ako ti nedostajem, a ti meni sasvim sigurno nedostaješ, onda dovraga! Imam rješenje za to.
Claire je otpuhnula val kestenjaste kose sa svog visokog čela.
- Nisi me čuo. Ili me jednostavno nisi želio čuti. Dopusti mi da budem izravna. Kane, ono što je bilo između nas jest... kako vi to ono kažete. De trop. Previše, i to svega osim zdravog razuma i racionalnosti.
Kaneovo je smiješno srce puno nade poskočilo. - Natjerao sam te da počneš previše osjećati. To mi ne zvuči baš kao neka katastrofa.
Usne su joj zadrhtale kao da će se nasmijati. - Za tebe? Mislim da ne. Ti si jedan od onih muškaraca koji žive životom bržim od ostatka svijeta, uvijek u potrazi za novim uzbuđenjem, novom senzacijom.
Morao joj je priznati da je u pravu. - Pa, skačem s padobranom i jedem kuglakože7 - slegnuo je ramenima. - Volim se osjećati živim. Ti ne?
Prostrijelila ga je pogledom. - Ah, ali ja ne moram riskirati život i zdrav razum da bih se osjetila živom. A takva sam i u ljubavi. Ti si u lovu na velike rizike, strasne emocije. Za mene... - sad je na njoj bio red da slegne ramenima, a on je požudno gledao kako to čini na elegantniji način.
- Za tebe? - ponukao ju je da nastavi kad je zašutjela.
Preko lica joj je prošla sjena, onakva kakva se spusti na osvijetljenu pozornicu kad zavjesa počne padati, a onda je rekla: - Vi Amerikanci udovoljavate svojemu tijelu i njegovim željama, a prema srcu se ponašate kao prema divljoj zvijeri koju treba ukrotiti, a kad se te dvije stvari ujedine - imaju snagu proždrljivih lavova koji su proveli previše vremena u zatočeništvu.
Zamišljajući tu sliku, Kane je osjetio kako mu se u glavi stvara stih, savršeno oblikovan za melodiju koja mu je već dan i pol odzvanjala u njoj.
Zapaljen tim osjećajem, zgrabio je kemijsku olovku koju je uvijek nosio u stražnjem džepu i nagnuo se preko stola da ukrade Clairin neiskorišten bijel papirnat ubrus.
Grozničavo je črčkao po papiru i borio se da mu riječi ne iščeznu iz glave prije nego što ih prenese na papir. - Nastavi - rekao je napeto, a ruka mu se zgrčila od toga koliko je čvrsto držao papir. - Još uvijek slušam. Lavovi. Idemo.
Smijeh joj je dao boju glasu, i sad je bio otprilike u istom tonu kao i njezina vesta od kašmira. - Vidiš? Ništa vam nije jednostavno. No kad sam bila mlađa nego što si ti sada, naučila sam da do sreće vode umjerenost i ravnoteža, i da, važne su tjelesne potrebe, no one ne smiju vladati tobom. Kad nađeš nešto u čem uživaš, uzmi to, zabavi se, a onda to ostavi po strani da te ne preuzme. Kane, ja u to vjerujem onako kako ljudi vjeruju u raj i pakao.
Bože, taj njezin glas. To njezino izražavanje. Da već nije znao da je u Delicieuxu započela kao njihova kritičarka, prije nego što su ju promaknuli u izvršnu urednicu, pitao bi misli li to ozbiljno.
Sve što je govorila, svaka sličica koju je opisivala probadala ga je kroz rebra u srce. Nije želio da to bude kraj onoga što su imali, no ako i bude tako, imat će posljednji razlog da upamti Claire Durand jer je ona svaki trenutak činila lijepim, a ako je postojalo išta u što je Kane vjerovao kao što neki ljudi vjeruju u raj i pakao, onda je to bila ljepota.
- Znači, iskoristila si me - u njegovu inače snažnom baritonu osjetilo se da suspreže dah, no odlučio je to oprostiti samome sebi. - I spremna si krenuti dalje. Samo tako.
Claire se namjestila, a koža separea zaškripala je ispod njezinih bokova. Nakon trenutka koji je provela u očitoj borbi rekla je: - Ne, ne samo tako. I ne iz razloga na koji misliš.
No Kaneov se mozak na zvuk njezina pomicanja već spustio južnije.
Istina, bio je to odlučujući trenutak u kojem će se ili pomiriti ili prekinuti, no on je još uvijek bio muškarac.
- Vjeruj mi, nemaš pojma na što ja sad trenutno mislim - uzvratio je.
Od nečega u njegovu glasu, neke naznake vrućih sjećanja na najvruće trenutke koje su proveli zajedno, njezin se ozbiljan pogled ispod namrštenih obrva otopio i poprimio izgled rastopljene vruće čokolade.
- Molim te, prestani s tim - rekla je i lijeno odmahnula rukom, a onda dodala -jer kad sam s tobom, gubim ravnotežu. I ne osjećam se ni mirnom ni sretnom.
Nagnula se prema njemu, a Kane je progutao svoj trenutan nagon da skoči preko stola i zdrobi njezine tanke usne pod svojima.
- Kad sam s tobom - rekla je Claire dok joj se francuski naglasak kotrljao kroz riječi poput udaljene grmljavine - ja sam poput izgladnjelog lava koji divlja zbog zatočeništva.
Odmaknula se, a u njezinim se očima ponovno rasplamsala vatra dok je skupljala svoje stvari. Otišla je, a Kane je tad shvatio dvije stvari.
Nikada u životu nije toliko želio da ga netko pojede.
I ako ga je Claire još uvijek mogla tako gledati, onda ništa - ništa - nije bilo gotovo.

ŠESTO POGLAVLJE


Eva je bila iznimno zahvalna na činjenici da je dobar dio života provela sapeta u smiješno visokim petama. Jer da su joj te louboutinke bile previsoke, nema šanse da bi mogla uspravno hodati nakon tog divljeg poljupca od kojeg su joj koljena klecala.
Sam poljubac izbacio ju je iz tračnica svojim intenzitetom, nužnošću i vezom koja se odmah stvorila između njih. Činio se... stvarnim, i to na način na koji nije navikla, a nije bila sigurna ni da joj se to svidjelo.
No ako ju je poljubac poljuljao, onda ju je njegova rečenica na rastanku pokosila. Pomisao na to da bi Daniel Lunden mogao donijeti nova pravila za igru koju su upravo započeli, igru za koju se nadala, više nego ikada do sad, da će ju nastaviti - natjerala ju je da se naježi.
Možda je to bilo dobro, a možda i loše. Tko bi o tom mogao suditi u ovom trenutku? Sve što je Eva znala bilo je da je osjetila nešto. Nešto zanimljivo i neobično i vrijedno istraživanja.
Iako ne baš ovog trenutka, možda, jer što se to događa?
Uzela je trenutak, ne više od tridesetak sekundi, da popravi svoje metaforičke gaćice i ovlada vlastitim koljenima. Pola minuta nakon što je Lunden ušao u kuhinju, Eva je kročila u nju.
I zakoračila u tučnjavu.
Onaj visok mišićav kuhar iz tima s Istočne obale pognuo se usred čvora cipelarenja i šaketanja Limestoneovih kuhara. Limestoneov šef kuhinje i vođa RSC-ovog tima sa Srednjeg zapada, ležao je na gumenim prostirkama podno nogu gospodina Mišićavog, držao se za vilicu i psovao kroz stisnute zube. Drugi kuhar tima Istočne obale, zgodan mali crnac sa zelenim očima i pjegicama već je imao masnicu na jednoj jagodici, no i dalje se hrabro naguravao s Limestoneovim kuharom specijaliziranim za umake i bio na rubu tučnjave.
Začula je povik Daniela Lundena iza sebe: - Dosta, dečki! Hajde, prestanite. -On, naravno, nije imao nikakvog učinka, osim što se stopio s galamom udaraca, glasnih uvreda i teškog disanja. Sigurno je morao vidjeti da su prešli granicu u kojoj bi priča mogla išta srediti, jer prije nego što su mu riječi prešle preko usana, već je zarolao rukave i hvatao najbližeg sudionika tuče.
Eva je u tren oka ocijenila situaciju, bacila svoju Chanelovu torbicu na sigurno do lijevog krila vrata i spremila se zagaziti u sukob.
- Što to radiš? - zarežao je Lunden dok je odgurivao svojeg protivnika koji je ionako već gubio ravnotežu. - Ne miješaj se u ovo.
- Vraga se neću miješati - rekla je Eva sagnuvši se da izbjegne šaku koja je letjela prema njoj. - Živim od toga da vodim restorane. Misliš li da mi je ovo prva ovakva tuča? Dobro, dečki, sad bi bilo dosta!
Stavila je dva prsta u usta i zazviždala. Bio je to zvuk koji je sasvim sigurno uz škripu kočnica zaustavljao njujorške taksije, pa je samim time sledio i Limestonove kuhare na dovoljno dug trenutak da shvate kako im je šefica u blizini.
Jedina osoba koja nije primjećivala niti držala do njezine prisutnosti bio je veliki dečko koji se nalazio usred tuče. Eva je sad bila dovoljno blizu epicentru da može vidjeti bezuman bijes povrh kojeg je stajao sloj nečeg oštrijeg, poput bijesa, boli ili straha, koji je zamutio pogled gospodina Mišićavog. S razbarušenom kosom koja mu je sezala do brade i ratničkim držanjem, djelovao je potpuno divlje, poput bika probodenog toreadorovim mačem.
Eva ni na trenutak nije samoj sebi dopustila da oklijeva.
Taman kad se ponovo spremao zamahnuti svojom ogromnom šakom, stala je pred njega i nakrivila glavu pogledavši ga u oči.
- Dosta! - rekla je onoliko čvrsto koliko je mogla. Davala je sve od sebe da djeluje mirno i samopouzdano, iako su joj dlanovi bili skliski i ljepljivi od nervoznog znoja.
Veliki je kuhar trepnuo i pogledao ju dok mu je tijelo vibriralo od ljutnje, a svaki vidljivi mišić na njem bio je u grču kao i ruka koja je još uvijek bila spremna na napad.
- Hajde, Beck - Lundenove riječi prekinule su napet muk.
- Zasad pusti što god da je posrijedi. Riješit ćemo to, ali samo ako se smiriš i dopustiš nam da ti pomognemo.
Tresući se kao ranjen medvjed, gospodin Mišićavi, znan kao Beck, spustio je šaku. Njegova su se masivna ramena opustila, a Evi se omakao uzdah olakšanja dok joj je adrenalin još uvijek šibao venama. Osjećala se kao da je spriječila katastrofu, ogledavši se po kuhinji činilo joj se kao da raspaljeni kuhari nisu uništili niti jednu pećnicu, niti razbili hladnjake, a čitavi su ostali i salamanderi.
Hvala dragom Bogu da nisu prevrnuli posudu s tekućim dušikom u kutu. To bi teško mogla objasniti agentima osiguravajućeg društva.
- Ova me je budala napala - začuo se naduren glas koji je dopirao iz izvora kraj Evinih koljena. Pogledala je dolje, a tamo je sjedio Ryan Larousse, najsjajniji mladi izdanak čikaškog kulinarskog svijeta i - kuhar najgore naravi - i pritiskao otvoren dlan na otečenu donju usnicu. Jedan od Limestoneovih kuhara pružio mu je ruku i Ryan se osovio na noge. - Ne želim ga vidjeti u ovoj kuhinji, i sasvim ću ga sigurno tužiti. Taj bi psihopat trebao biti u zatvoru.
Prije no što je Eva uspjela učiniti išta da smiri uzburkale strasti, uskočio je Daniel Lunden.
- Samo malo, Gloria Allred . Nitko neće ići u zatvor - rekao je i progurao se kroz gužvu da stane uz člana svojeg tima. Eva je poželjela da ne izgleda tako seksi dok potpiruje vatru i otežava joj život. No bilo je teško poreći činjenicu da ju je pogled na njega u ulozi neslomljiva alfa mužjaka s prekrasnim rukama prekriženim na prsima natjerao da pomisli izrazito neprikladne, a istovremeno beskrajno pohotne stvari vezane za lisičine.
- Znam, dječače, no Beck nije neka usijana glava koja traži nevolje - Lunden je taj dio izgovorio s podsmijehom koji je popratio odmjeravanjem od kojeg se mladi kuhar zarumenio dok mu je iz posječene usne kapala krv. - Ako je nasrnuo na tvoju mršavu guzicu, siguran sam da si učinio nešto da bi ga isprovocirao.
S obzirom na to da je već imala posla s Ryanom Larousseom, Eva nije sumnjala u to. Ipak, u ime pravde ubacila se s pitanjem: - Ryan? Je li to istina.
Njegovo hitro skretanje pogleda reklo joj je sve što je morala znati, prije nego što je nadureno odgovorio: - Nema šanse. Samo smo razgovarali. Mislim, stvarno.
Beck je ostao tih i nepomičan poput monolita, izuzev brzog podizanja i spuštanja prsnog koša sve dok mu se nije vratio dah. Nakrivivši glavu da ga bolje pogleda, Eva mu je rekla: - Beck? Želiš li nešto dodati?.
Iz Beckova pogleda nestao je pucketav plamen, tako da Eva nije bila iznenađena time što je samo ukočeno stajao i uzvratio joj pogled bez treptanja.
Lundenu se to ipak nije svidjelo. - Hajde, Beck. Reci joj što se dogodilo tako da to možemo izgladiti. - Dobacivši frustriran pogled trećem članu tima s Istočne obale, rekao je: - Win, ti si bio prisutan. Što se dogodilo?
Win se uspravio, djelovao je kao da ima grižnju savjesti, a svaki dio njegova vretenasta tijela bio je nesretan. - Mislim, ušli smo unutra, predstavili se, pokušali shvatiti kamo ste nestali vas dvoje i počeli razmjenjivati informacije o drugim timovima u natjecanju. Razmjenjivali smo priče i dobili informacije o njihovoj pozadini - rekao je i prebacio se s noge na nogu. - Znaš kako to ide.
O, Eva je to dobro znala. Kad god bi se na skupu našla hrpa kuhara, prva stvar koja bi se dogodila nakon prvotnog odmjeravanja snaga u tom čiji je veći - bilo je ogovaranje.
Restoranska je industrija bila mala i vrlo usko povezana, čak i među državama. Mnogi kuhari bili su nomadi i putovali u nove gradove u potrazi za prilikama u novim restoranima i uglavnom su svi znali jedni druge ili su makar znali jedni za druge.
A od načina na koji se rumenio mali sladak Win, Eva je mogla naslutiti o tom što je bila barem jedna komponenta ogovaranja.
Neki od razgovora koje su kuhari vodili nalikovali su na one koji su se odvijali oko aparata s vodom u TMZ-u ili Star magazinu. Jedine priče koje su ti kuhari smatrali vrijednim dijeljenja bile su tko je spavao s kim i koliko je dobar ili loš bio seks.
Eva je znala da tim Istočne obale nije bio jedini koji je imao ženskog člana.
- Tko je ona? - upitala je, promatrajući pozorno Becka.
Nije se pomaknuo. Nije čak ni trepnuo kako bi se odao, no Eva je znala da je u pravu.
Pogled spoznaje u Winovim širom otvorenim očima kojima je pogledao svojeg stoičkog partnera bio je samo šlag na torti.
- O. K., čini se da je sve bio samo jedan velik nesporazum - rekao je Daniel Lunden, raširio ruke i široko se osmjehnuo osmijehom koji je govorio: - Hej, pa mi smo svi ovdje prijatelji.
- Žao mi je što su se stvari otele kontroli, ali svjesni smo da je ovo natjecanje. Ljudi su malo nervozni i svi se osjećamo pod pritiskom - podigao je obrvu i pogledao Becka. - I, hej, show još nije ni počeo. Samo pričekajte kad posvuda budu kamere, a kuhinju počne dijeliti dvadeset i pet kuhara. Ovo je ništa prema kaosu koji će onda nastupiti. Nema potrebe da dodajemo ulje na vatru, kad će ga sutra već biti previše.
Eva je uhvatila nekoliko kuhara - onih koji su najduže morali trpjeti Ryana Laroussea - kako kimaju glavom. Tenzija u prostoriji pukla je poput suhih špageta, krhka i slaba pred Lundenovom karizmom.
Morala se diviti njegovu stilu - od toga da ju je u liftu ljubio tako da su joj gotovo spale čarape do toga kako je branio svojeg partnera kako bi održao mir.
Ili gotovo održao.
- Ne dolazi u jeben obzir - pljunuo je Ryan. - Ovo nije gotovo samo zato jer ti tako kažeš, Lunden.
- Zapravo - blago je rekla Eva i iskoračila kako bi stala između Ryana i Lundena, a onda dodala - gotovo je jer ja kažem da je gotovo. Hajde, Ryan, želio si zakuhati sranje i čestitam, uspio si. Nisam ja kriva što ti se ne sviđa kako je jelo ispalo.
Krajičkom oka Eva je opazila da Ryan nije bio jedini kuhar koji je zinuo od čuda.
Da, dečki. I dama zna psovati.
- Hvala Vam što ste se založili za nas, gospođice Jansen - rekao je Win. Njegov plah smiješak natjerao je Evu da mu se poželi osmjehnuti natrag, no suzbila je taj nagon. Neće se samo tako izvući.
- Da, hvala - dodao je Lunden, iako je njegova vilica bila tako stisnuta da ga je moralo boljeti dok je izgovarao te riječi.
- Mislim da je vrijeme da odemo. Vidimo se sutra.
Zanimljivo. Nije mu se sviđalo kad on nije bio jedini branitelj svojeg čopora. Ili samo nije bio navikao na to. Mal drhtaj iščekivanja zgrčio je sve u Evinu tijelu na jedan požudan trenutak.
Bilo je toliko intrigantnih slojeva u tom Danielu - to je ime bilo toliko ozbiljno da mu nije pristajalo - Lundenu.
Bio je poput artičoke, pomislila je promatrajući kako vješto izvlači svoje dečke iz prostorije pune muškaraca koji su ih bili spremni ubiti prije manje od deset minuta. Mnogo sočnih slojeva.
A Eva nije mogla dočekati da ih oguli sve do srca.
* * *

Tako blizu. Bili su tako blizu toga da se izvuku iz tog škripca bez posljedica i neugodnosti, no čim mu je ruka dotakla vrata, začuo je: - Ne tako brzo.
Bila je to Eva.
Polako se okrenuo i namjestio izraz tako da bude najugodniji oku, podignuvši obrvu iznad nevinog pogleda, a usne su mu se razvukle u blag osmijeh.
Što sad, kvragu?
Eva je stajala na sredini kuhinje okružena muškarcima koji su bili viši od nje i svi do jednog barem dvadesetak kilograma teži.
Činjenica da ju je bez kajanja ostavio usred te sirove, kipuće, jogunaste agresivnosti govorila je dosta o njoj samoj. Ryan Larousse možda je bio divlji mali dripac koji je mrzio autoritete, no nije bio dorastao Evi Jansen.
Podigla je jedan prst s grimiznim vrhom u zrak u znak tihe zapovijedi da ju pričekaju, a onda se okrenula od tima Istočne obale i fokusirala se na Limestoneove kuhare.
- Sigurna sam da vi dečki imate pametnijeg posla od tog da započinjete svađe u mojoj kuhinji. A s obzirom na to da već znate gdje što stoji, u prednosti ste pred drugim timovima. Pa ako niste ovdje da postavite zamke - da, Larkin, rekla sam zamke - predlažem vam da odete u sobe koje smo vam tako ljubazno osigurali i odmorite se. Sutra od vas očekujem velike stvari. Idemo!
I otišli su.
Danny je promatrao izbrazdanu, tetoviranu bandu kuhinjskih huligana koji prolaze pored njih i pokušao im je ne zavidjeti.
Stišćući dlan na bradu koja je u međuvremenu poprimila modru boju, Ryan Larousse na odlasku je Becku dobacio opak pogled. I ne po prvi put, Danny je poželio da može posuditi to njegovo neslomljivo držanje.
- A sad - rekla je Eva kad je tim otišao - ne trebam znati što je bio povod, a budući da poznajem Ryana, mogu pretpostaviti. A s obzirom na to da je on zapravo moj kuhar, ispričavam se u njegovo ime.
Prići neosvojivoj planini kakva je bio Beck, nije bilo lako ni u normalnim okolnostima. A sad kad je bio ovakav, znojan i uneređen od tučnjave? Recimo to ovako: Evin neustrašiv ulazak u njegov osobni prostor zaslužio joj je poštovanje u Dannyjevim očima.
Ispružila je ruku i nagnula glavu unatrag kako bi mogla ostvariti kontakt očima s Beckom. - Što god da je rekao o njoj, kako god da se izrugivao onome što ti znači, žao mi je zbog svega toga.
Dannyju još uvijek nije bilo jasno odakle joj ideja da je ta gužva nastala zbog žene. To nije bilo slično osornom, nesentimentalnom Becku - no umjesto da ju ispravi, Beck je prihvatio njezinu ruku i rekao: - Hvala. Nisam trebao tako izgubiti kontrolu.
Kimnula je, ispustila mu ruku, no ne i pogled. - Ne moraš mi reći o čem je riječ, ali bi vjerojatno trebao to podijeliti s članovima svojeg tima, tako da mogu paziti na tebe da se ovo ne bi ponovilo. Jer Ryan nije od onih koji će popustiti jednom kad zna da te nešto smeta. A ja ne moram znati što je to - rekla je, a onda joj je glas ogrubio, a oči poprimile okrutan izraz. - No moram znati da se ovo neće ponoviti. Ne dok sam ja zadužena za natjecanje.
Danny je zadržao dah čekajući Beckov odgovor. Na kraju krajeva, danas je taj tip dokazao da je nepredvidiv. No on je odmahnuo glavom i uspravio ramena kao zatvorenik koji čeka da mu odrede kaznu. - Shvaćam. Preuzimam svu odgovornost. Neće se ponoviti.
- Znam da neće - Evin je glas opet bio blag i nasmiješila se dok se sagibala da podigne svoju sjajnu kožnu torbicu s dva zakačena slova c na bočnoj strani. Dobacila je pogled Dannyju. - Držat ću vas na oku da se uvjerim u to.
- Pa, doviđenja, vidimo se sutra, gospođice Jansen - naglo je zapištao Win, a njegov oduševljen pogled letio je između njih dvoje dok je grabio Becka za rukav i počeo ga gurati prema vratima. - Danny, samo polako. Nikamo ti se ne žuri!
Danny se trznuo. Dripac je na avionu morao gledati Yentl' ili nešto slično.
A onda je ostao nasamo s Evom Jansen po drugi put u sat vremena, a nije se mogao zakleti da može podnijeti taj stres.
- Sviđa mi se - rekla je prelazeći vrškom svojeg slatkog, ružičastog jezika preko ruba njegove donje usne. - Pristaje ti.
Omamljen, pitajući se je li mu promakao neki ključan dio tog razgovora dok je razmišljao o drugim dijelovima tijela na kojima bi rado imao njezin jezik. -Što to?
- Danny.
Kako je uspjela učiniti da ime kojim su ga zvali od vrtića zvuči kao iskonski, prljav seks.
Odagnavši tu misao, Danny se pokušao dozvati. - Hvala ti što si bila tako cool u pogledu te tuče. Došli smo se natjecati i točka. Sve je ostalo beznačajno.
Podignuvši obrvu, Eva mu je uputila pogled koji je govorio da ju nije uvjerio.
- Ovo nije bio prvi put da je Ryan Larousse prešao granicu. No sjajan je kuhar, pa smo ga do sad morali trpjeti.
Stavila je torbicu na rame i prošetala pokraj njega njišući bokovima. Izgledala je očaravajuće u toj maloj uskoj haljinici.
- Može par savjeta? - dobacila mu je lijeno preko ramena. - Pripazi na Ryana. On je gad, ali je talentiran, a nakon ovog danas bit će vrlo motiviran da vas razvali u natjecanju.
- To sam i planirao - odgovorio je Danny. - Što bi bio drugi savjet iz tog para?
Dobacivši mu zavodnički osmijeh od kojeg mu je srce počelo udarati u rebra, rekla je: - Nemoj olako shvaćati beznačajne distrakcije - ponekad su upravo one ono što liječnici preporučuju.
A onda je nestala, ostavivši za sobom oblak parfema i jednog vrlo zdvojnog slastičara.

SEDMO POGLAVLJE


Daj mi opet reci koji je to Ryan Larousse? - šapćući kroz ugao usana, upitao je Max dok su ulazili u kuhinju petljajući s bežičnim mikrofonima koje im je u hodniku dala asistentica producenta. - Čovječe, ne mogu vjerovati da ste se potukli. Trebali ste me čekati!
- Nije bilo baš zabavno - rekao je Danny po stoti put, činilo mu se. - Bilo je glupo i besmisleno i mogli smo biti izbačeni iz natjecanja zbog toga.
Ono što je po stoti put zadržao za sebe bila je opaska da bi Max bio s njima da se mogao natjerati da se prestane ljubakati sa svojom novom curom dovoljno dugo da zapravo vodi tim kojem je navodno bio vođa.
Ili je možda vođa Jules. Tko je to u tom trenutku uopće mogao pratiti. Danny je osjećao da im titula Rising Star Chefa, natjecanje, obiteljski restoran i očevo naslijeđe svi izmiču, a dok se on grčevito drži za sve to, Max i Jules guguću u svojem gnijezdu kao dva zaljubljena labuda.
Ili nešto tako.
Bilo je moguće da je Danny imao nekih problema koje je morao riješiti jednom kad ovo sve završi. Ali vidiš, želio je reći, ja sam jebeni profesionalac, kvragu. Osobne probleme stavio sam na stranu dok ne završi kuhanje jer to znači biti kuhar.
A ljudi misle da su slastičari slabići. Nemaju pojma.
- O, Dan, čovječe. Ti nikad ne bi dopustio da nam se to dogodi - rekao je Max sa svojim uobičajenim vedrim nemarom za granice Dannyjevih navodnih super moći.
Jules mu je uputila suosjećajan pogled, no prije nego što je uspjela nešto reći, Danny je uspio stisnuti zube i nasmiješiti se. - Možda bismo trebali naći svoja mjesta? Mislim da će uskoro ući suci s prvim izazovima.
- Dobra ideja - rekla je Jules i uspravila se. - Dečki, skupite se. Max?
Winslow je dotrčao kao mlad košarkaš koji kreće prema centru, Beck ga je slijedio sporije. Beck se općenito usporio od jučerašnje tuče i Danny se zabrinuo. Ne zbog ozljeda - Danny nije vidio cijelu tuču, no u trenutku kad je ušao Beck je meo pod s onom umišljenom bandom wannabe8 frajera.
Dok je Max držao svoj motivacijski govor o tom kako su sjajan tim i koliko mu znači da ima priliku kuhati uz takve talentirane... bla, bla, Danny je kritičkim pogledom prelazio po drugim timovima koji su se skupljali u kuhinji.
Tamo su bili Limestoneovi dečki, koji su se natjecali u kategoriji Srednjeg zapada, naslonjeni na stolove od nehrđajućeg čelika postavljenih duž stražnjeg zida poput nabrijanih klinaca koji stoje na uglu. Njihove natečene oči, posječene usnice i plave jagodice samo su pojačavale taj dojam. Imali su prednost domaćeg terena i znali su to.
A ta prednost nije bila mala. Dok je Danny upijao golemu kuhinju, što dan prije nije imao prilike učiniti, iz više razloga, shvatio je koliko bi im bilo lakše da su se upoznali s opremom.
A da ne govorimo o tom kako bi bilo da su se imali prilike njome godinama svakodnevno služiti - da ju poznaju bolje od vlastitih stanova, onako kako ju poznaje tim Srednjeg zapada.
Jednim uhom slušajući Maxov govor da čuje pauze koje bi signalizirale da je vrijeme za kimanje ili usklike, Danny je proučavao prostranu pravokutnu prostoriju. Imala je pet redova stolova za pripremu, jedan po svakom timu. Pet velikih bijelih ploča za rezanje po stolu prekidalo je besprijekoran sjaj nehrđajućeg čelika.
Crn zid iznad tima Srednjeg zapada od početka do kraja bio je prekriven crnim pećnicama koje su djelovale ozbiljno. Na zidu s Dannyjeve lijeve strane stajali su poredani hladnjaci, dok su plinski štednjaci stajali ispod ogromnih napa na desnom zidu.
U desnom uglu bio je prolaz koji je vjerojatno vodio u smočnicu u kojoj su bili šećer, brašno, med i riža i hladnjače s jajima, mlijekom, mesom i povrćem.
U glavnu prostoriju stale bi tri kuhinje Lundenove taverne. Možda i četiri ako brojimo smočnicu.
Naviknuta na kompliciranu koreografiju zaobilaženja u prenatrpanom prostoru svoje manhattanske kuhinje, Dannyjeva se ekipa neće moći snaći s toliko slobodnog prostora. Bojao se da će to biti velik kamen spoticanja. Bojao se da će se izgubiti, izgubiti energiju i intenzitet na tom otvorenom zraku prostorije visokog stropa.
A najviše se od svega bojao toga da će objektiv kamere u prednjem dijelu sobe na njih baciti kletvu.
Toliko toga moglo je poći po zlu. Danny je stisnuo usne, uspravio ramena i zapucketao vratom kako bi se riješio napetosti. Jednostavno će se morati pobrinuti da ih sve ima na skupu, usmjerava ih i bodri. Zapravo isto što je i činio svake večeri kod kuće, no ovog puta pred tri renomirana celebrity suca, snimateljskom ekipom i ženom čije su ga iskričave sive oči i nježni cvjetni miris proganjali.
No taj parfem bio je jedina nježna stvar na njoj, pomislio je, i napokon dopustio da mu pogled skrene prema jedinoj osobi koju je pažljivo izbjegavao otkad je kročio u kuhinju.
Eva Jansen stajala je u prednjem dijelu kuhinje udubljena u konzultacije s neuglednim tipom s brkovima, koji je na sebi imao zgužvanu košulju kratkih rukava i slušalice s mikrofonom. Već je bila ovdje kad su timovi počeli pristizati izdajući naredbe onom svojem niskom, vižljastom asistentu, Drew Nešto s crnim Ray-Ban naočalama i još crnjom kosom.
Danny se sjećao Drewa s regionalnog finala natjecanja jer je Win počeo prijateljevati s tim dečkom. Možda i više od toga, sjetio se kako je pomislio, iako je Win to poricao i rekao da je to tek usput, iz zabave, slegnuo ramenima i još jednom dodao kako nije ništa ozbiljno posrijedi.
Prelazeći pogledom s asistenta na šeficu, Danny je promatrao kako se Eva odlučno i moćno kreće u haljini koja je bila dovoljno crvena i uska da zaustavi promet na Aveniji Michigan.
Dok mu je sjećanje na onaj vruć poljubac prolazilo kroz glavu, Dannyju je bilo teško shvatiti kako da bilo što takvog intenziteta pretvori u usputnu zabavu.
Zabavu? Svakako. Usputnu? Ne, ako se definicija usputnog nedavno nije proširila pa sad uključuje neutaživu želju za više - više dodira, više poljubaca, više kože, više uzdaha kraj njegova uha. Više Eve.
A to je već bio problem, zar ne? Danny nije imao pojma kako se usputno zabavljati, no sumnjao je na to da se prema poslovima koji su se odnosili na spavaću sobu, Eva Diva Jansen, rijetko odnosila drukčije.
No u tom trenutku nije djelovala kao da je spremna za zabavu. Uska haljina u struku je bila stegnuta crnim sjajnim remenom koji joj je pristajao uz sjajne crne cipele sa šiljastim vrhom i još više šiljastom petom. Sa sjajnom tamnom kosom i besprijekorno našminkanim licem izgledala je kao da je spremna na to da ju kamera svakog trena zumira.
Iako bi joj trebao trenutak da oštro mrgođenje zamijeni onim jednim širokim osmijehom koje su ljudi na televiziji tako voljeli. Imala je lijepe zube, a Danny je to dobro znao.
Nije imao vremena razmišljati o tom što se to dogodilo s onim tipom s televizije da su joj se inače savršeni lukovi obrva namrštili jer je u tom trenutku Max završio svoj motivacijski govor, a Danny se morao uključiti da ga potapša po leđima i rukuje se sa svima.
- Da, baš kako je rekao - dodao je sa širokim osmijehom.
- Najbolji smo. Riješit ćemo to. Idemo im pokazati da je New York dom najboljih kuhara na svijetu!
Max je trepnuo. - Ili... mogao sam se poštedjeti desetominutne navijačke priče i reći to. Hvala, Danny.
- Ali još uvijek ništa nije sigurno - upozorila ih je Jules. Uvijek je zabrinuta ta njegova Jules, pomislio je nježno Danny, prije nego što joj je Max prebacio ruku preko ramena i Danny se sjetio da više zapravo nije njegova Jules. A da to zapravo nikada nije ni bila.
- A, Jules - tepao joj je Win kojemu je malo nedostajalo da iskoči iz tenisica od uzbuđenja. - Sad sam sav nabrijan, možemo li se s realnošću suočavati nakon što ih razvalimo? - Danny ga je prostrijelio pogledom zbog čega je Win podigao ruke u znak predaje i dodao: - Mislim, kuhanjem, naravno. Metaforički, hipotetski i alegorijski. Kako god, nije o tom riječ. Jer tučnjave su loše na više razina, nasiljem se ništa ne rješava i znate već kako ide ostatak priče.
Danny se opustio. Bilo mu je drago što je Win zapamtio njihov sinoćnji razgovor. Bilo je jedno kad je svoje dečke branio od autsajdera, no Danny nije imao namjeru tolerirati bilo kakve gluposti koje bi ga mogle koštati sudjelovanja u natjecanju. Nije dolazilo u obzir. A i Beck i Win razumjeli su zašto je tako.
U normalnim okolnostima, Jules Cavanaugh pobrinula bi se da Lundenov tim istraži pozadinske priče i pedigre svojih suparnika na način koji bi posramio i FBI-eve istražitelje. Uvijek je vjerovala u to da je znanje izvor moći; voljela je informacije, učiti nove stvari, a usvojeno je znala dobro upotrijebiti. No u posljednje je vrijeme uglavnom učila to kako da još više zaludi Maxa koji je ionako već bio smiješno sluđen.
Sve otkako su proglašeni svi natjecatelji, Danny je namjeravao doznati više o njima, od imena restorana iz kojih su potekli, no zbog luđačke potrage za kuharima koji su ih trebali zamijeniti u Lundenovoj taverni jednostavno nije stigao.
U obitelji je Max naslijedio očevu strast i energiju, a Danny se uvrgnuo na majku Ninu, čije je oko nepogrešivo moglo procijeniti ljude i zbog čega je ona bila obiteljska direktorica ljudskih resursa.
S obzirom na to da su Max i Jules bili smeteni, Gus nije bio upotrebljiv jer je nedavno operirao srce dok je Nina provodila više vremena no inače brinući se o njem - naravno do mjere do koje joj je staro gunđalo to dopuštalo, većina pripreme za tu avanturu pala je na Dannyja.
Da. Čak je i u njegovoj glavi to zvučalo kao jadna isprika za to što nije doznao više o kuharima s kojima će mjeriti snage.
Dok ga je iznutra izjedao sram, Danny je gledao kako se drugi timovi skupljaju oko svojih stolova.
- U ovom je redu iza nas sigurno tim Jugozapada - promrmljao je Win, promatrajući šarene prugaste role za noževe i preplanuo ten.
Danny je kimnuo. - Sve što znam jest da se njihov restoran zove Maize i da su iz Santa Fea, a šef im je kuhinje Paulina Santiago.
Jedina žena tima Jugozapada bila je niska i punašna s okruglim licem i blagim očima koje su zapravo bile u kontrastu s njezinim širokim izbrazdanim prstima koji su vješto pripremali noževe na ploči za rezanje.
Dannyju je iznenada sinulo da je to možda žena zbog koje Beck nije mogao podnijeti ogovaranja Ryana Laroussea. No brzinsko odmjeravanje Beckova nepomičnog lica, dalo je naslutiti da Paulina Santiago nije razlog tuči. Iako se iz Beckova raskoračenog stava, i ruku prekriženih na prsima, dalo naslutiti da se možda priprema na udar.
- Znam tipa koji vodi tim s juga - rekao je Max i glavom kimnuo prema visokom, suhonjavom kuharu obrijane glave i upečatljivim plavim očima koji je stajao dva reda iza njih. - Ike Bryar. On je jak, natjecao sam se jednom s njim na Festivalu hrane i vina u Edinburgu. Dobar tip. I zna s noževima.
Ovo se posljednje zapravo i nije trebalo posebno napominjati u kuharskom jeziku.
Danny je pogledom prešao preko drugih natjecatelja tog tima. Nije bilo nikoga zbog koga je Beck onako poludio - oni nisu imali ženskog kuhara u svojim redovima.
- Pretpostavljam da kasne ovi sa Zapadne obale - primijetila je Jules. Promatrala je kako sat na zidu polako otkucava minute do osam sati, vremena kad su se svi morali skupiti u kuhinji, tako da joj je promakao trzaj na Beckovu licu.
No Danny ga je čekao, tako da je u trenutku skočio poput kokice u vrućoj tavi.
O. K., rekao je samome sebi, smiri se. To je dobro. Sad barem znaš iz kojeg smjera puše.
Virnuo je i prema Evi Jansen čiji je pogled isto bio prikovan za sat. Napućila je usne - Isuse je li mogla više namreškati te svoje pune usne? - a onda provjerila tanak sat na svojem zglobu.
Lupkanje njezinih peta ublažio je pluteni pod dok je ulazila u oazu praznog prostora kuhinje između kamere i stolova.
- Zna li itko gdje bi mogao biti tim Zapadne obale?
Od ružnog vala smijeha koji se pronio straga, Danny, Beck i Winslow ukočili su se.
- Možda je njihov voditelj imao... tešku noć.
Danny se nije morao okrenuti da vidi da je taj prepreden glas pripadao Ryanu Larousseu. Ako ni zbog čega, onda zbog toga što je frfljao kad je izgovarao riječi kao da su ga usne previše boljele.
A i vidio je onaj isti izraz razbješnjene netrpeljivosti na Evinu licu koji je imala kad je jučer razgovarala sa svojom kuharskom zvijezdom.
Umjesto da odgovori Larousseu, podbočila se i pogledom prešla po prostoriji.
- Ima li itko dodati neku korisnu informaciju?
Svi su se pogledi, uključujući i objektiv kamere, okrenuli kako bi uhvatili ulazak najveće grupe ološa koju je Danny ikad sreo među kuharima.
Većina kuhara bila je malo grublja. Uglavnom su to bili autsajderi i odbačeni ljudi koji nisu bili dobri radnici u uredima i nije im bilo previše stalo do toga konformiranja. Od svih natjecatelja koji su tog trenutka stajali u Limestoneovoj kuhinji, barem devedeset posto njih imalo je tetovažu ili piercing.
A ova nova grupa? Ona ih je sve posramila.
Bilo je očito da nikad nisu naletjeli na tetovažu ili naušnicu koja im se nije svidjela, no i bez obzira na to odavali su gotovo opipljiv dojam da su drukčiji.
Od vižljastog Azijata s narančastim dreadlocksima koji su mu sezali do struka, do plavuše s jagoda plavom bojom kose u dugoj, ciganskoj suknji s narukvicama oko gležnjeva i sjajnim oblinama koje su ispunjavale ispranu plavu kratku majicu koja je na sebi imala otisak stiliziranog sunca i riječ SUBLIMAN (UZVIŠEN), nisu izgledali poput nikoga koga je Danny poznavao.
A s obzirom na to da je živio u New Yorku, mislio je da je već vidio sve.
- Tako mi je žao što kasnimo - rekla je Jagoda, žureći prema Evi ispruženih ruku. - Ja sam kriva. Nisam čula alarm na mobitelu - mora da sam bila iscrpljena!
Iz stražnjeg dijela prostorije opet se pronio glasan, posprdan smijeh, a Danny je položio ruku na Beckovu nadlakticu, za svaki slučaj.
- Pretpostavljam da je to ona - rekao je tiho.
Beck nije odgovorio, no njegovi zgrčeni mišići govorili su dovoljno sami za sebe.
Jagodino lijepo lice na trenutak se zbunilo dok je tražila izvor tog okrutnog smijeha, no onda je opet zasjalo sa širokim osmijehom kad joj je pozornost ponovno zaokupila Eva s vedrim: - Ne brini, niste uopće zakasnili! Ništa službeno ne počinje do osam sati, a ionako još uvijek nema ni sudaca.
Dobacila je upozoravajući pogled Dannyju, a onda je dohvatila ženinu ruku i povela nju i njezinu bandu izopćenika do praznog reda.
Držim to pod kontrolom, pokušao joj je pogledom dati do znanja Danny, a nešto mu je zagrijalo srce od tog trenutka tihe komunikacije i timske igre.
No, ispalo je da Danny nema ništa pod kontrolom. Jer od trenutka kad je lijepa hipi kuharica prošla pored Lundenovog stola i okrenula glavu dovoljno da pogleda Becka, počeo je pakao.
I nije postojalo ništa što bi Danny mogao napraviti da ga prekine.

OSMO POGLAVLJE


O.K., zasada je sve u redu, rekla je samoj sebi Eva, povlačeći ruku šefice kuhinje restorana Queenie Pie Cafea i odlučno držeći pogled podalje od kamermana u kutu.
Svi su kuhari napokon bili na okupu i prebrojani i najvjerojatnije spremni za akciju. I kad bi se još samo pojavili i suci prije nego što Ryan Larousse nastavi sa svojom kampanjom da pretvori svaku Evinu tamnu vlas kose u sijedu.
Nije imala pojma što je to uzrokovalo da se zakrve Larousse i timovi Istočne i Zapadne obale. Lokalpatriotizam? Nije znala, a nije ju baš ni zanimalo sve dok uspije pokrenuti natjecanje bez daljnje drame i skrenuti pozornost s...
Eva je pogledala u svoju praznu ruku, a onda se osvrnula i ugledala Skye Gladwell, posljednji dodatak moru natjecatelja kako stoji i otvorenih usta zuri u tim Lundenove taverne.
- Henry?
Evi nije promaklo kako su se sve glave tima Istočne obale okrenule kako bi pogledale Becka. - Čekaj malo, tko je Henry? - zahtijevao je Winslow, ali ga nitko nije ni pogledao.
Skye Gladwell podigla je drhtavu ruku prema Becku, no nije ga dotakla. - Jesi li to stvarno ti? - u glasu joj se osjetila nevjerica kao da nije mogla vjerovati svojim očima.
Eva je sumnjičavo udahnula i namrštila se pogledavši sebi najbližeg kuhara tima Zapadne obale, dežmekastog muškarca koji je na sebi imao slikarsku kutu i miris eu-de-marihuana. Ako je Skye voljela koristiti bong koliko i njezin podređeni, vjerojatno je imala pravo sumnjati u to što su joj govorile njezine širom razrogačene oči.
No visok, tamnokos kuhar u čijem je smjeru Skye treptala bio je isti onaj koji se dan prije toga potukao, a kamen pogled na njegovu licu ipak nije mogao skriti sjaj prepoznavanja u njegovim crnim očima. Bilo je to prepoznavanje i nešto još opasnije, pomislila je Eva.
- Skye - pozdravio ju je kimanjem glave visoki kuhar.
- Nisam znala da ćeš ti biti ovdje - rekla je Skye.
- Iznenađenje.
Evin pogled poletio je prema Skye i ona je shvatila da ona zajedno sa svima ostalima u kuhinji prati taj napet razgovor poput meča u Wimbledonu.
Uh - oh. Snima li već kamera?
- O, moj Bože - promrmljala je Skye, a crvenilo joj se počelo širiti od vrata do vrhova ušiju. - Ovo je nevjerojatno. Ne mogu vjerovati da si došao.
Iz stražnjeg dijela prostorije začuo se prepredeni glas: - Kladim se da nisi tako pričala sinoć! Evo ti na!
Eva je dan prije vidjela Becka u punom ratnom raspoloženju, no ipak ju je prestrašio pogled na to kako ga obuzima luđački bijes.
- Govno jedno! - zarežao je, okrenuo se i poletio prema stražnjem stolu kao da će preskočiti sve stolove i kuhare da bi se dočepao svojeg plijena.
Dečki sa Srednjeg zapada slijedili su Ryana Laroussea u gromkom, podrugljivom prasku smijeha, dok su kuhari iza prednjeg stola eksplodirali u akciji pokušaja da zadrže Becka, a stolovi u sredini eruptirali u uzbuđenom torokanju. U tren oka u kuhinji je nastala galama.
- Smiri se, Beck, daj - naredio mu je Danny, i brzo položio ruku preko njegovih nadimajućih prsa kako bi ga zadržao.
Eva je uzela trenutak kako bi se divila mišićima i venama koje su iskočile duž Dannyjeve čvrste podlaktice, prije nego što se otresla tog dojma i stavila dva prsta u usta. No njezin zvižduk koji je inače parao uši jedva se začuo u tom kaosu.
I dok se pitala što se dogodilo s rogom za koji je njezin otac ustrajao da ga nosi u svojoj torbici kad je krenula na fakultet, u prostoriju su ušetala tri suca i buka je prestala kao da ju je odrezala neka divovska ruka.
Skye Gladwell i njezina ekipa požurili su na svoje mjesto, bez kontakta s ikim drugim Eva je uputila upozorenje Danielu Lundenu koji je nenametljivo uspio smiriti Becka u prednjem redu.
Svjesna snimatelja koji je iznenada stajao iza svoje kamere i živahno snimao umjesto da se vuče uokolo i djeluje kao da se dosađuje, Eva je namjestila svoj najširi televizijski osmijeh, provjerila je li joj uključen mikrofon i iskoračila kako bi pozdravila suce.
Bilo je vrijeme da se ta situacija dovede pod kontrolu, prije nego što se cijelo Rising Star Chef natjecanje pretvori u boksački cirkus.
* * *

Danny je susreo Evin pogled u jednom plamtećem trenutku povezivanja i znao je da su pomislili isto.
Neka show započne.
Bilo je očito da su suci dijelili njihovo mišljenje.
- Dobrodošli na sedamnaesto godišnje Rising Chef natjecanje - rekao je celebrity sudac Devon Sparks, a njegove riječi dočekao je pljesak. Njegov sjajan širok osmijeh otkrio je jamicu na obrazu i na trenutak je zavodnički pogledao u kameru. Iako je nedavno prestao snimati svoju popularnu televizijsku emisiju, zavođenje publike očito mu je još bilo u krvi.
- Svi ste se namučili da dođete ovamo - nastavio je Sparks sa svojim govorom. - Pobijedili ste stotine kuhara u svojim regijama ovih naših velikih Sjedinjenih Država kako biste dobili čast da se danas ovdje natječete. I nemojte se zavaravati, kuhari, to je prava nagrada.
- Iako su, budimo iskreni - ubacio se uz širok osmijeh drugi muški sudac, Kane Slater - prave nagrade poprilično sjajne.
Kane Slater nije bio profesionalan kuhar, naravno, no bio je najslavniji amaterski gurman. Kad god bi mu se pružila prilika za to, Winslow bi bez kraja i konca pripovijedao o legendarnim gozbama te rock-zvijezde i njegovim kostimiranim zabavama na temu hrane.
Neki su ljudi propitkivali izbor Kanea za suca, no Danny nije imao problema s njim. Na regionalnim je finalima u svakom slučaju pokazao da zna znanje.
Iako, kad je tom plavokosom i plavookom bogu rocka Eva namignula i mahnula kad se našla van kadra, Danny je pomislio kako bi trebao ponovno razmisliti o svojem stavu.
Trudeći se da se prestane mrštiti, Danny je jedva čuo nabrajanje nagrada. Vreća love od sponzora dobro bi došla, a Danny ne bi odbio ni nov automobil, iako nije baš bio siguran gdje bi ga u West Villageu parkirao.
No priča o kuharima i kritika restorana u internacionalno poznatom Delicieux? E to je već bila nagrada za koju se vrijedilo boriti.
Danny je naćulio uši kad je počela govoriti Claire Durand, izvršna urednica Delicieuxa.
Claire je započela svojim izraženim francuskim naglaskom: - Bonjour. Nadam se da ste se svi naspavali sinoć, jer vam je to najvjerojatnije bila posljednja šansa za dobar san.
Dannyjevi su se mišići zgrčili od iščekivanja, a ramena su mu bila toliko ukočena da su mogla pući, no nitko od izazivača straga nije ni zucnuo. Vjerojatno je čak i Ryan Larousse bio dovoljno pametan da začepi gubicu dok je Claire Durand pričala.
- Idućih nekoliko tjedana bit će teški kad započnemo izbacivati timove koji su izgubili. Čeka vas niz kulinarskih izazova i morate dati sve od sebe kako bi ih izveli. Oni koji to ne uspiju, bit će eliminirani. Oni koji uspiju, ići će dalje, i imati priliku da kuhaju... kako ono vi kažete?
Njezine elegantne obrve namrštile su se iznad kraljevskog francuskog nosa.
- Bok uz bok? - predložio je Kane Slater.
Prostrijelila je mlađeg muškarca pogledom koji Danny nije mogao odgonetnuti.
- Jedni protiv drugih - ponudio je Devon i znakovito prekrižio ruke na prsima.
- Na posljednjem izazovu kuhat će po jedan kuhar iz dva posljednja tima.
Kroz sobu se pronio glasan žamor uzbuđenja kao da je riječ o igri pokvarenog telefona s visokim ulozima. To je bio novitet - proteklih godina finalno natjecanje bilo je isto kao i u rundama prije toga - timovi su se natjecali jedni protiv drugih.
- No za sada je - rekla je Claire dovevši situaciju pod kontrolu još jednom -ključ pobjede tim. Nije li tako? Vidjet ćete da je timski rad ključan u svim izazovima u ovom dijelu natjecanja, a način kako radite u timu reći će nam mnogo toga o vama kao o kuharima. Sretno.
Pogledala je u Evu, koja je očito nastavljala svoju ulogu majstorice ceremonije.
Stavivši pramen tamne kose iza uha, Eva se okrenula prema kuharima: -Sjedinjene Države zemlje su raznolike u sjajnim domaćim specijalitetima kao i u njihovim kulturama, dijalektima, jezicima i nacionalnostima. No tek se nekoliko gradova ističe među ostalima i ima vodeću ulogu u kulinarskom svijetu. Suparništvo između New Yorka i San Francisca dobro je poznato, no odlučili smo započeti natjecanje u Chicagu iz dva razloga.
Napravila je dramaturšku pauzu, pružajući Dannyju vremena da uoči kako njezine obline ispunjavaju haljinu. To zapravo i nije trebala biti tako seksi haljina, pomislio je. Nije imala baš dubok dekolte; rukavi su joj sezali do lakta, a obrub haljine do koljena, no nekako je svaki put kad bi ju pogledao jedva dolazio do zraka.
Eva nije otkrivala mnogo, no ono što je otkrila bilo je dobro odabrano.
Kao da je mogla čuti njegove misli, Evin se pogled zaustavio na njegovu licu. U njem je vidio onaj poseban sjaj na koji se već naviknuo, a koji je govorio da od njega dobiva baš ono što je i htjela dobiti.
- Prvi je taj što je od svih timova koji su dobili pravo natjecanja, tim sa Srednjeg zapada iz restorana Limestone ovdje u Gold Coast Hotelu u Chicagu, dobio najviše bodova u finalnom krugu natjecanja.
U kuhinji je započelo komešanje dok su se kuhari iz svih timova počeli okretati i mjerkati jedni druge kako bi ocijenili protivnike.
Danny je zadržao svoj pogled na Evi dok mu je mozak upijao nove informacije. Nije si mogao pomoći da ne pomisli da je to izbacila kao osoban izazov njemu, iako je zapravo znao da to nije tako.
Bilo je očito da je to bilo isplanirano unaprijed. Mnogo prije nego što ga je Eva ugledala. I imalo je smisla zbog publiciteta, jer ako je željela da Cooking Channel prenosi natjecanje, morala im je garantirati uzbuđenje.
To što je tim sa Srednjeg zapada imao prednost pred drugima bio je dobar početak.
- A drugi je taj - nastavila je Eva, dok se smiješila poput prepredene mačke zbog komešanja koje je izazvala - što smo željeli odati čast iznimnoj raznolikosti i uzbudljivoj svježini čikaške kulinarske scene.
- Postoji nekoliko jela i tehnika po kojima je Chicago poznat. Za vaš prvi službeni zadatak želimo da svaki tim pripremi tri slijeda jela koji će najbolje predstaviti talente vašeg tima i to na čikaški način. Imate dva sata za planiranje i biranje namirnica ujutro, a zatim četiri sata za pripremu popodne. Imat ćete dva sata za kuhanje sutra prije nego što se suci vrate i kušaju vaša jela. O, i, kuhari? Još jedna stvar...
Atmosfera je bila naelektrizirana, a Dannyjevo je srce tuklo toliko jako da je mislio da će mu protresti prsni koš. Što će im to sad podmetnuti?
- Ovo će biti naš prvi eliminacijski izazov - nježno je rekla Eva. - Tim koji dobije najlošije ocjene, sutra navečer ide kući. Preostala četiri tima idu u sljedeći krug. Sad kad sam to rekla, jeste li spremni?
Zbor glasova odgovorio je potvrdno, a navala adrenalina u prostoriji dosegla je svoj vrhunac time što su se svi natjecatelji ukočili i bili spremni za akciju. Danny je mogao osjetiti kako mu se mišići trzaju, a ruke podrhtavaju od želje za kuhanjem, miješanjem, mjerenjem i prevlačenjem.
Eva je napravila široku gestu rukom i pokazala na digitalan tajmer kraj sata na zidu. - Krenite! - zalajala je, tajmer se pokrenuo, a crveni brojevi počeli su odbrojavati sekunde od čega se Danny već osjećao kao da kaska za drugima.
Svi su se timovi okupili, a suci su izašli iz kuhinje, ostavivši kuhare, Evu i snimateljsku ekipu za sobom.
Budući da se nije mogao zaustaviti, a moć fokusiranja bila mu je nizašto, dio Dannyjeva uma pratio ju je dok je lakoćom otkopčavala mikrofon sa stražnje strane crnog sjajnog remena koji je stezao njezin uzak struk i grabila neuglednog snimatelja kako bi ga uvukla u još jednu intenzivnu raspravu.
- Jesmo li ti dosadni? - Maxov nasmijan glas dopro je do njegova uha i prizemljio ga.
Obrazi su mu gorjeli od nelagode dok je pročišćavao grlo. Odlučio je ignorirati Evu Jansen bez obzira na to koliko je nerazumno privlačna bila. -Oprostite. Čega ste se dosad sjetili?
- Dosad smo ustanovili da znamo dvije stvari po kojima je poznat Chicago -rekla je Jules s olovkom postavljenom na bilježnicu koju je nosila uokolo u svojem stražnjem džepu kako bi zapisivala ideje za jela. - To su odresci i hot-dogovi.
- Općenito - kobasice - rekao je Beck i prekrižio ruke na prsima. - Chicago je pravo mjesto za meso.
Taj je rečenica iznenadila Dannyja i on se zagledao u Bečka. Nekako nije očekivao da će veliki, zastrašujući Beck citirati Carla Sandburga9.
- I pizza - dodao je Winslow. - Ona čudna deep-dish pizza.
Bile su to zapravo čikaške pite - s onim debelim tijestom, korom i ogromnim hrpama sastojaka - koje su se toliko razlikovale od njujorških tankih, mekanih i prekrasno masnih pizza da se činilo kako uopće ne pripadaju istoj kategoriji jela.
- Nisam siguran u našu sposobnost da dobro izvedemo čikašku deep-dish pizzu - odgovorio je Danny. - Što još jedu u ovom gradu?
- Ima nekoliko mjesta, a Limestone je jedno od njih u kojima čikaški kuhari dovode eksperimentalno kuhanje na novu razinu - odgovorio je Beck, dok mu je pogled bio snažno usredotočen na bilježnicu u Julesinoj ruci. Činilo se kako se jako trudi koncentrirati i u tom trenutku Daniel je osjetio snažno divljenje prema tom tipu.
Kakva god da je neriješena zbrka postojala između njega i šefice kuhinje iz San Francisca, Skye Gladwell - Beck se prema čitavoj stvari odnosio poput profesionalca.
U svakom slučaju bolje no što se Danny nosio s nepoželjnom privlačnošću koju je osjećao prema Evi Jansen.
Usredotoči se, seronjo.
- Pa će se tim Srednjeg zapada sasvim sigurno držati onoga što zna i napraviti nešto avangardno i ludo s pjenom od češnjaka, sladoledom od bosiljka, vodom od rajčice ili čim već - rekao je Max. Oduvijek je bio dobar u strateškom planiranju. To je znalo izluđivati Dannyja kad su igrali igre poput Monopolyja, no sad je bio sretan zbog toga.
Ono u čem je Danny bio dobar, bilo je istraživanje. - Čitao sam o Chicagu, zapravo - rekao je, pažljivo izbjegavajući Maxov pogled. On ga je znao zadirkivati zbog toga, no u više je navrata upravo to spasilo njihov tim. - I ovdjesu trenutno izuzetno popularni doručci i hrana za utjehu. Pred manjim restoranima u popularnim četvrtima poput Bucktowna i Wicker Parka ljudi na cesti stoje u redovima kako bi kupili šminkerske vafle ili dobre omlete i svi u gradu imaju neku svoju verziju pite od piletine i restanog krumpira.
- Odlično! - Julesine su oči zasjale onako kako bi se to dogodilo svaki put kad bi joj mašta proradila. Počela je zapisivati kao luda, a onda upitala: - Ima li još tko kakvu ideju?
- O! - poskočio je Winslow kao da ga je nešto ubolo. - Znam još jednu stvar po kojoj je Chicago poznat - jazz. Jazz, klubovi, prohibicija, mafija, pjevači, hrana za dušu10 ... hej!
Kao i inače, Win je djelovao iznenađeno činjenicom daje naoko obično izmjenjivanje misli uspjelo iznijeti konkretnu ideju, no Dannyja to više nije šokiralo. - Odlično, čovječe - rekao je i potapšao mlađeg kuhara po leđima.
- Da, ali kladim se da će se toga sjetiti i južnjački tim - rekao je Win. - A moja je mama možda crnkinja, ali odrasla je u New Yorku, kao i ja. Hrana koja hrani dušu u mojoj je kući dostava iz tajlandskog ili okruglice iz kineskog restorana.
Danny je nakrivio glavu i zagledao se u strop s ventilacijom. - Malo je prerano da pokušavamo pobijediti druge timove u njihovoj igri. Moramo se držati onoga što znamo i volimo kuhati - a to je odrezak.
Lundenova taverna desetljećima je bila mjesto na koje se odlazilo na dobar odrezak. Njihova je obitelj poslužila sve - od Ronalda Reagana do Luciana Pavarottija. Sve do njegove smrti, držali su posebnu zalihu konzerviranih talijanskih sardina samo u slučaju da Frank Sinatra odluči naletjeti do grada.
- Ali radili smo odrezak na regionalnom finalu - usprotivila se Jules. - Bit će previše očito ako ga opet budemo ponavljali. Čak i ako ne ponovimo Maxovu goveđu pečenicu premazanu sojom, mislim da će to biti suviše slično i djelovat ćemo kao da znamo pripremiti samo jednu stvar.
- Gospođica Jansen rekla je da trebamo pokazati tko smo kao kuhari i tim s tim jelom - podsjetio ih je Win. - Pa se sve svodi na to što želimo pokazati. Imamo talenta, ljudi. Nema smisla da se prerano stjeramo u kut.
Premda su mu živci oštro proradili kao i svaki put kad bi došao na ideju da se odmakne od onog što mu je blisko, Danny je čvrsto kimnuo. Ako su se svi već dogovorili, on neće biti onaj koji će unijeti nemir. - U pravu ste. Bez odrezaka u ovom izazovu. Pa što ćemo onda? Što nam je preostalo na popisu?
Zavladala je tišina dok su svi opet razmišljali o opcijama koje su dogovarali. Dannyjev je mozak brzinom svjetlosti prebirao po izborima, dodajući i izbacujući sastojke u različitim kombinacijama i konfiguracijama. Bilo je teško razmišljati o desertu dok nije znao što će biti glavno jelo, jer su sva tri slijeda trebala neprimjetno teći zajedno i tvoriti jedno savršeno, koherentno iskustvo za nepce.
Kad je Beck prekinuo tišinu, svi su ga pogledali u različitim mjerama uplašenosti. Nije da Beck nikada nije govorio, no uvijek je bio ona čvrsta tiha strana, više je podržavao, a manje vodio.
No nešto je tog dana bilo drukčije na njem. Danny ga je proučavao, pokušavao je vidjeti zbog čega se činio više... prisutnim nego inače.
- Imam ideju - polako je rekao Beck, a dubok mu je glas tutnjao preko riječi kao gume preko pijeska. - Što ako napravimo nešto za doručak i večeru? Postoji ta neka kobasica od plodova mora koju sam želio pokušati napraviti...
I samo tako otvorio se svijet mogućnosti. Danny je oblizao usne dok je potencijal te ideje prolazio kroz njega. Članovi njegova tima ozarili su se od vatre sjajne ideje. Počeli su uzbuđeno pričati i skicirati plan u Julesinu bilježnicu.
Imali su šanse. Mogli su pobijediti, Danny je to osjećao u kostima.
A dok je sat na zidu otkucavao, Danny je pogledao prema gore i uhvatio pogled Eve Jansen na sebi.
Samo trenutak tog kontakta očima i sugestivan smiješak njezinih sjajnih crvenih usana bili su dovoljni da se Danny ukruti u vrućem naletu strasti.
O. K. Mogli su pobijediti, ako svoju muškost uspije zadržati u gaćama, a mozak u kuhinji.
No nekako, dok je promatrao kako se Evini bokovi njišu dok obilazi prostoriju i provjerava imaju li timovi sve što im treba, Danny je pomislio kako će to možda lakše biti reći nego učiniti.

DEVETO POGLAVLJE


Čim su suci napustili kuhinju, Claire je dodala svoj bežični mikrofon asistentici produkcije i krenula niz hodnik bez osvrtanja.
Kane je stisnuo šake i prisilio samoga sebe da sasluša što je govorio drugi muški celebrity sudac, Devon Sparks.
- Vi ste najdraži pjevač moje supruge. Ne mogu Vam opisati koliko je bijesna na činjenicu da imam priliku družiti se s Vama diljem zemlje idućih nekoliko tjedana. Otprilike je toliko bijesna i na činjenicu da sam ju ostavio da se sama nosi s jutarnjim mučninama i glađu za maslacem od kikirikija i pohanim krastavcima - nasmiješio se Devon, a za razliku od onog sjajnog osmijeha koji su kamere toliko voljele, ovaj mu se proširio i na električno plave oči.
Od toga je Kane zastao i udahnuo jer je bilo očito da Devon govori o nečem ili nekom tko mu je bio važan, a Kane je sam sebi davno obećao da nikada neće biti osoba koja će ignorirati ono što je važno.
Bilo je teško održati to obećanje kad je bivao između plitkog, sjajnog svijeta zabava u L. A.-u i nadrealnih, vječnih vožnji na turneji, no davao je sve od sebe.
Ignorirajući činjenicu da Claire čeka dizalo i da će uskoro iskliznuti iz njegova dometa, Kane je Devonu uzvratio osmijeh i rekao: - Čestitam na bebi! I hvala, čovječe. Uvijek mi je sjajno kad doznam da netko sluša moje stvari. Kako ti se zove žena?
Njegovo gotovo suviše savršeno lice otopilo se u nešto ljudsko pred Kaneovim očima. - Lilah. Lilah Jane Sparks i toliko sluša tvoju glazbu da - da ne znam da me voli, odavno bih bacio sve tvoje CD-ove na cestu.
Od te duboke, ugodne uvjerenosti u ženinu ljubav Devon je zračio mirnoćom i staloženošću koja je neobično djelovala na Kanea.
Zanimalo ga je to - kako bi bilo da znaš da si potpuno i krajnje voljen od strane nekoga tko nije obitelj? - ali zanimalo ga je mnogo stvari, tako da to nije bilo čudno. Ono što jest bilo čudno bilo je to da je Kanea istovremeno i privlačila i odbijala pomisao na to.
Da ga netko voli... naravno, tko to ne bi želio? No da bude miran i staložen? Uh. Kane je potisnuo drhtaj. Nije to bilo za njega. Morao je još toliko toga učiniti, previše toga vidjeti i postići, skočiti, podrezati si krila i zabiti se u zemlju.
Mozak su mu škakljali stihovi i odvlačili mu pozornost.
- Pa, drago mi je da to nisi učinio - rekao je zamišljeno i pokušao treptanjem odagnati izmaglicu u očima. - Želiš li... želiš li da otpjevam nešto za Lilah?
- Zapravo, mislio sam te zamoliti nešto drugo - rekao je Devon djelujući glupavo dok je izvlačio mobitel iz džepa svojeg savršeno skrojenog sakoa od devine kože. - Danas joj je rođendan. Bi li mogao...?
Kane se opustio. To je bilo lako. - Naravno, čovječe, nema problema. Nazovi ju, a ja ću srediti sve ostalo.
Devon je prstom prešao preko ekrana, dotakao ga samo jednom, a onda predao telefon Kaneu. U uho mu je lijeno dopro glas sladak poput melase, lagan i promukao od sna: - Mmmm, vrijeme je za moj jutarnji šećer. Kako uvijek znaš što učiniti da se osjećam bolje?
Kane se nasmiješio Devonu i počeo pjevati. Isprva ga je dočekao šokiran muk, da bi potom uslijedilo skvičanje i na kraju gromki smijeh. U trenutku kad je došao do: - I još mnogo takvih..., Devon se široko smiješio, Lilah je bila gotovo histerična, a Claire je odavno nestala.
Suspregnuvši uzdah, Kane je odmahnuo na Devonove zahvale i oprostio se od Lilah.
- Najbolji si, Slateru. Neću ti to zaboraviti. Vidimo se kasnije!
Čim je Devon dobio natrag svoj mobitel, bilo je jasno da njemu i njegovoj ženi treba malo vremena nasamo, a nakon što je osobno svjedočio njihovoj povezanosti i Kane je nekako želio biti sam. Mahnuo je Devonu i nasmiješio se, a potom zabio ruke u džepove i odlutao hodnikom do vrata hotelske kuhinje.
Pokušao je odlučiti hoće li moći probaviti ideju da iskoristi svoje poznato lice da gore od ženske na recepciji iskamči Clairin broj sobe kad je u hodnik ušla Eva, zatvorivši nježno vrata kuhinje iza sebe.
- Hej, mačko - pozdravio ju je Kane i bilo mu je drago da je pronašao nekoga tko će prekinuti krug njegovih nesretnih misli. - Kako je unutra?
Podigla je ruku kao da je htjela početi gristi nokat na kažiprstu, no kad je shvatila da je premazan crvenim lakom, spustila je obje ruke iza leđa. - Dobro je. Ide. Možda. Ne znam. Bože, kako mi je uopće palo na pamet da ću ovo uspjeti izvesti?
- No, no. - Eva je bez iznimke u njem budila nježne osjećaje velikog brata kad god bi skinula onaj oklop morskog psa i pokazala svoju ranjivost. - Ne može biti toliko loše. Kuhari su izgledali kao da su spremni i jedva čekaju da krenu kad smo ih ostavili. Dođi ovamo. Dobro ti ide.
Jednom ju je rukom zagrlio i čvrsto joj stisnuo rame. U tim visokim petama bili su gotovo iste visine. Zbog toga se Kane s nostalgijom sjetio svojih starih kaubojskih čizama u kojima bi ipak bio nekoliko centimetara viši od nje, no njih je ostavio u Texasu.
- Kuhari nisu normalni. Već se tuku, a nismo još ni počeli - požalila se Eva, okrenuvši lice u njegovo rame čime je najvjerojatnije razmazala šminku po njem. - A snimatelj me izluđuje - producent iz Cooking Channela neprestano ponavlja kako nije siguran ima li dovoljno mesa i drame da od materijala napravi makar kakav kratak making of budu li prenosili finale iz San Francisca. Što on očekuje?
- Ne znam, meni se čini da je do sada bilo sasvim dovoljno akcije - rekao je Kane. - A što je bilo s onom tučom jučer?
- Ali ne želim da emitiraju takve stvari - nastavila je tugaljivo Eva. - To nije poanta RSC-a.
Kane je stavio ruke na Evina ramena i odmaknuo ju korak unatrag kako bi ju mogao pogledati u lice. - Hej, hej. Hajde, zlato. Priznaj mi što te stvarno ždere.
Na trenutak se uzvrpoljila, što ju je iznenada strašno pomladilo. To ga je podsjetilo na njihov prvi susret prije pet godina u vrijeme praznika u kući nekog odvratnog producenta. Bila je divlja cura s dugom kosom i nezajažljivom željom da zaokupi pozornost svih muškaraca na zabavi.
Ne zbog toga što je željela spavati s njima, to je Kane uvidio na prvi pogled, nego zbog neke dublje potrebe skrivene ispod njezina svjetlucavog topa bez rukava i uskih traperica.
Eva je bila putnik, tragač, baš kao i Kane. Odmah je to shvatio u jednom od onih zastrašujućih trenutaka spoznaje, a kad je otišla malo predaleko - votka-tonici i napasni bogataši bili su loša kombinacija - Kane je uskočio i spasio ju.
Otada mu je bila sestra po duši. I čak i sada, poslije pola desetljeća i dvije platinaste ploče te uspješnog restoranskog carstva, još uvijek nije shvaćao za čim to čezne. A to je naravno bio i dio njezina šarma.
- Ma postoji taj frajer - rekla mu je, a onda ga pljusnula po ruci i nadurila se kad je prasnuo u smijeh.
- Curo, kad si ti u pitanju? Uvijek postoji frajer - rekao je razdragano. - Taj dio već znam. Reci mi što te muči s njim?
Usne su joj se iskrivile, a pogled joj je postao zamišljen. - On nije... nije poput drugih. Ne znam kako da to drukčije objasnim. Jednostavno... želim ga.
Kane je slegnuo ramenima. - Pa onda ga uzmi, curo. - Kad je Eva bila u pitanju, stvari su obično bile baš tako jednostavne, a ako već nije mogao suzbiti osjećaj zavisti, mogao je barem spriječiti da mu se ocrta na licu.
No činilo se da se Eva ne slaže. Odmahnula je glavom, a kratka joj je kosa ošinula bradu. - Komplicirano je. Nalazi se među natjecateljima.
Opa, pomislio je Kane, kakav otac, takva kći.
No znao je da bi ju pogodilo da to čuje, pa je umjesto toga upitao: - A to ti je problem?
- Inače ne - priznala je. - Mislim, to je samo seks, jednostavna biologija, zar ne? Nakupi ti se napetost i stres i treba ti ispušni ventil ili ćeš eksplodirati. Nema ništa duboko ili emocionalno u tom, to su jednostavne tjelesne potrebe. Poput kihanja.
- Naravno - rekao je Kane mudro. - Edukativno golo kihanje. Novi trend u pornofilmovima.
- O, začepi. Znaš što hoću reći i znam da se slažeš sa mnom. Ne vježbaj na meni tu svoju umjetničku dušebrižnost, ti koji žene mijenjaš kao prljave čarape.
- Odvratno - rekao je. - Što je danas s tobom?
Sirom je otvorila izmučene oči. - Ne znam! - zavapila je. - Totalno sam van sebe. Navela sam ga da me poljubi u dizalu i bilo je savršeno, vruće i opasno, no onda... natjerao me da nešto osjetim. A onda je samo otišao, kao da se ništa nije dogodilo!
Hmm. Činilo se da je Diva pronašla sebi ravnoga. Kane ju je suosjećajno pogledao. - Bi li bilo bolje da te pokušao silovati u javnosti?
- Da! - uzviknula je i prkosno podigla bradu. - Hoću reći, to bi barem bilo normalno. Sad ne znam kamo da krenem odavde.
On i njegova duhovna sestra još su jednom bili na istoj kozmičkoj valnoj duljini. Bilo bi smiješno da nije bilo tako tužno. - O, mislim da sam dovoljno rekla. Sad je na tebi red. Zašto mi ne ispričaš sve o onom što tebe muči i vidjet ću što mogu učiniti da pomognem.
- Osim ako možeš uvjeriti iznimno inteligentnu i vrlo tvrdoglavu ženu da sam vrijedan toga da ide protiv svoje prirode, neću imati mnogo koristi od tebe.
- Ti jesi vrijedan toga - izjavila je Eva, uvijek tako odana.
- A Claire bi ti trebala pružiti šansu da joj to dokažeš. Ja ju osobno u to ne mogu uvjeriti, ali mogla bih ti omogućiti da ti pokušaš.
Srce mu je ubrzalo i zgrabio ju je za ruke. - O, djevojčice moja, ako to učiniš, obećavam ti da ću svoj sljedeći singl nazvati po tebi.
- Hej, ako se ne mogu sastaviti s vlastitim ljubavnim životom, barem tebi mogu pomoći s tvojim. Claire je u apartmanu 3218; jutros sam ju morala preseliti u bolju sobu jer se žalila da nema pisaći stol. Kladim se da je već gore i opušta se uz bocu šampanjca koju sam joj poslala.
Kane je značajno podigao i spustio obrve, namjerno ignorirajući činjenicu da je upravo to bilo ono što je obećao da neće činiti. - Možda bi joj godilo društvo.
- Idi ju zgrabiti, dečko - rekla je Eva i gurnula ga prema dizalu. - I upamti, ona je Francuskinja i uživa u kontriranju. I pazi se durenja! Ako počne koristiti tešku artiljeriju, znači da si na pravom putu. Bonne chance!11
Kane joj je poslao poljubac i ušao u dizalo, a srce mu je raslo kako se penjao kroz hotel, sve bliže i bliže Claire Durand.
Bonne chance, uistinu.
Trebat će mu sva sreća koju može poželjeti.
* * *

Eva je promatrala kako joj prijatelj žuri kako bi se igrao mame i tate s njezinom prijateljicom i trudila se ne osjetiti napuštenom.
Ne vrti se uvijek sve oko tebe, ukorila je samu sebe.
Pa, u redu. Bila je tetošena jedinica bogatog čovjeka koji je izgubio svoju najbolju prijateljicu i moralni kompas kad je izgubio suprugu, zbog čega je veći dio djetinjstva i puberteta Eva provela sama u obiteljskoj vili na Long Islandu i bila zasipana darovima iz grižnje savjesti.
Tako da se ustvari sve zapravo i vrtjelo oko nje. Ili je barem ona imala takav dojam. Pogledala je na sat. Safirno plava kazaljka koja pokazuje minute jedva da se pomakla.
Uh, to čekanje! Beskonačno dugo traje.
Izašla je iz kuhinje kako bi se udaljila od frenetične energije kuhara koji su kovali planove, no za samo pola sata doći će vrijeme da ih sve utrpa u automobile kako bi ih odvezli u supermarket.
Eva se po tko zna koji put osjetila iznimno ponosnom na činjenicu kako je uspjela nagovoriti Lincoln da bude sponzor natjecanja. Ta automobilska kompanija ne samo da je dala nov SUV kao nagradu pobjedniku, već su posudili i nekoliko gradskih automobila kao prijevozno sredstvo za kuhare do raznih lokacija na kojima će se odvijati izazovi. Izvukavši mobitel, Eva je nazvala da provjeri jesu li automobili i vozači parkirani na glavnom ulazu u hotel i znaju li adrese i najbrže rute kojima će doći do supermarketa.
Još je jednom pogledala na sat i odlučila da je najbolje da se vrati unutra i požuri kuhare da posljednje minute planiranja privedu kraju. S tek minornim manipulacijama i natezanjem, Eva je bila sigurna da će uspjeti stvari odigrati tako da ona i Danny Lunden do Fresh Foodsa imaju automobil sami za sebe.
Vrijeme je da se prestaneš osjećati izgubljenom i nervoznom, rekla je samoj sebi. Ona je Eva Jansen! Uspješna ugostiteljica, milijunašica i igračica i prava partija. Samo zato što je neki umišljen slastičar uspio zagrijati neke njezine posebne damske dijelove, to nije mogla biti izlika za pretvaranje u smiješnu djevojčicu sa sjajem u očima.
Ionako sam bolja u ofanzivi, pomislila je kad je rekla kuharima da je vrijeme i počela ih goniti prema gradskim automobilima gdje je Dannyja usmjerila u svoju limuzinu u kojoj je potom zaključala vrata za sobom.
- Vozi - rekla je vozaču u uniformi prije nego što se ugodno smjestila u kožno sjedalo nasuprot Dannyja čiji se uplašeno zbunjen izraz lica u tren oka pretvorio u čistu proračunatost.
- Opet ti - rekao je. - Zašto se osjećam kao da me uhodiš?
Adrenalin i uzbuđenje počeli su kolati Evinim venama i grijati ju onom zabavnom nesmotrenošću koju je toliko voljela. Užitak lova...
- Jer te uhodim - odgovorila mu je i zavalila se u hladan zagrljaj dubokog sjedala namjerno prekriživši noge. Povjetarac iz klime hladio joj je noge na mjestu na kojem joj se haljina podigla, no nije se potrudila popraviti ju.
Pogled Dannyjevih zanimljivih plavosivih očiju skliznuo je na novootvoren komadić bedra odjevenog u svilenu hulahopku - no samo tad i na trenutak koji ne bi ni primijetila da ga nije očekivala.
No Eva je primjećivala sve što je Danny činio.
- Nisam siguran treba li me to plašiti ili mi laskati - rekao je i okrenuo se prema njoj. Stražnje sjedalo bilo je prostrano i udobno, no Dannyjeve duge noge i visoko tijelo zauzimali su dosta mjesta.
Noge su mu se prirodno raširile, a taman se traper zadirkujući trljao o Evino koljeno kad se pomaknula. Dannyjevi su se kapci spustili, a pogled ispod njih bio je napet od čega je osjetila žmarce duž kralješnice.
- O, u svakom bi ti slučaju trebalo laskati - rekla je trunčicu užasnuta time što je gotovo ostala bez daha. - Imam vrlo istančan ukus.
U redu, to nije vrijedilo baš u svim slučajevima. U svojoj prošlosti imala je dosta muškaraca dostojnih zgražanja. No ovaj?
Promatrala je kako Danny Lunden vlada stražnjim sjedalom unajmljenog automobila kao da je riječ o kraljevskoj dvorani u palači, a njegovo je naočito lice, zahvaljujući ostaloj tankoj bradici duž vilice i čvrsto ocrtanim usnama koje su bile stvorene za ljubljenje, djelovalo intrigantno i privlačno.
Ne, ovog je puta Eva bila sigurna da neće žaliti ni zbog čega.
- Ne znam jesi li svjesna - rekao je Danny vrlo pristojno, iako je u njegovim očima zasjalo nešto oštrije i mnogo opasnije - da se trenutno nalazim u natjecanju koje će ili pomoći ili uništiti moju karijeru; i koje bi moglo vratiti staru slavu restoranu moje obitelji. I sad nije baš najbolji trenutak da se zaboravim.
- Molim te - Eva je odbacila taj argument kao jadnu ispriku kakva je i bila. -Sad je savršen trenutak za to. Pod stresom si, napet, uštogljen - treba ti ispušni ventil, frajeru, ili ćeš izgorjeti.
- Ili bih se trebao koncentrirati na ono što je uistinu važno.
Eva je polako pomaknula nogu koju je držala prebačenu preko druge i pustila da se njezino lijevo bedro očeša o njegovo desno. Od tog dodira unutrašnjost automobila zasule su nevidljive iskre i napunile zrak elektricitetom. Evino se disanje ubrzalo, a od načina na koji su se nadimala Dannyjeva prsa, zaključila je da se isto dogodilo i njemu. Pogleda prikovanog na njegove potamnjele oči, izula je svoje louboutinke i podvila noge pod sobom na sjedalu tako da je sad klečala okrenuta prema njemu. Haljina joj se još više podigla i sada je bila dovoljno kratka da je mogao vidjeti boju njezina donjeg rublja.
- Danny - rekla je izdahnuvši njegovo ime. - Nemoj se zavaravati. Ovo je važno - dodala je, a onda se nagnula prema njemu, pridržavajući se jednom rukom za mišić njegova ramena i poljubila ga.
Bio je potpuno nepomičan pod njezinim dodirom na jedan frustrirajući otkucaj srca prije nego što je zarežao poput vuka uhvaćenog u klopku i povukao ju u krilo.
Njegove su se usne otvorile, a zubi su ju štipali, jezik milovao i Eva je potonula u poljubac predući od zadovoljstva. Bilo je podjednako dobro kao i prvi put - čak i bolje jer je ovog puta bila spremna na iznenadan nalet požude, luđačke gladi da ga kuša cijelog, smjesta i duboko i više sada, da, molim te, više, više, više.
Haljina joj se podigla dovoljno visoko da ga je nogama mogla obujmiti oko struka, pa je to i učinila. Uhvativši rukama njegove bodljikave obraze, pritisnula je usne na njegove od čega su oboje zadrhtali od želje.
Morala je dati sve od sebe da se ne počne trljati o krutu tkaninu njegovih hlača, zavodljivu krutost njegove erekcije koja je stajala između njih i izluđivala ju.
Fizički dokaz da ju Danny želi koliko i ona njega, dopustio joj je da duboko udahne i dovede se u ravnotežu. Počela je polako kružiti bokovima i pronašla ritam od kojeg je zadrhtao i ugrizao ju za usnu. Krhka, vlažna svila njezinih gaćica nije pružala nikakav otpor naletu osjećaja.
Prolazili su ju žmarci, maleni munjeviti udari užitka i požude. Hvala Bogu da se pripremila i planirala kako će Dannyja gurnuti u smjeru automobila bez snimatelja. Posljednja stvar koja joj je trebala bio je videouradak koji će kružiti internetom.
Dašćući u poljubac, Eva je zgrabila kratke, meke šiljke Dannyjeve svjetlosmeđe kose i prepustila se čvršćim pokretima dok su njegove ruke s leđa kliznule na njezine grudi.
Odmaknula se da dođe do zraka i zagledala se u Dannyja. Na njegovu licu sad se već jasno ocrtavala želja, crte njegovih jagodica i usana bile su potpuno izgladnjele. Eva je uživala u snazi njegova fokusiranog pogleda i vlažnom sjaju njegovih isklesanih usana. Njegova je želja hranila njezinu onako kako je suho drvo za potpalu hranilo vatru, a kad je Danny dlanovima prešao preko njezinih grudi i palčevima joj dotaknuo ukrućene bradavice, prepustila se trenutku i raspala u milijun komadića.
- Bože, tako si lijepa - rekao je promuklo, a oči su mu sjajile dok ju je gledao kako se rasipa. Njegove riječi poslale su joj još jedan drhtaj zadovoljstva kroz tijelo. Bila je to bogata jeka eksplozije.
- Mmmm - nasmiješila se i srušila kao pokošena na njega. Bilo je to opasno blizu milovanja, no bila je previše umišljena i suviše zadovoljena da bi marila za to. - Nisi ni ti za baciti.
Uporno pulsiranje njegove erekcije gurkalo je spoj njezinih bedara na kojem je bila tako vlažna i toliko iznimno osjetljiva, zbog čega je uzdahnula i primaknula se bliže. Provukla je ruku između njih i stala milovati njegovu nabreklu dužinu.
Danny je udahnuo kroz zube, a vitak mu se trbuh zgrčio uz njezinu ruku.
O, sviđalo joj se to.
U potrazi za daljnjim reakcijama, Eva je nagnula glavu na njegovu ramenu i skvrčila prste boreći se s tvrdoglavim traperom kao bi ga bolje obuhvatila. Vrat mu je mirisao po soli i dimu, s natruhom nečeg slatkog u bazi, kao da mu je koža bila zaprašena finim šećerom u prahu.
- Čekaj - rekao je napregnuto. - Nemoj... - Eva je podigla glavu i namrštila se, no prije nego što mu je dala do znanja da ga ne namjerava ostaviti da izvisi - nije to bio njezin stil - njezin se mobitel oglasio s nekoliko prijetećih akorda glazbene teme Darth Vadera, bili su glasni i smetali čak i iz dubina njezine torbice. Bila je to melodija koja je pripadala broju telefona njezina oca.
I... ugođaj je službeno bio prekinut.
Sjajno. Samo ju je njezin otac uspijevao zaštititi od muškaraca s udaljenosti od tri države.

DESETO POGLAVLJE


Moram odgovoriti na ovaj poziv - rekla je i naglo sjela. Danny je samo mogao biti zahvalan na tom što se činila svjesnom štete koju je mogla učiniti muškarcu u njegovu stanju, čak i kad se podigla iz njegova krila i posegnula za torbicom.
Dok su prijeteće harme polako počele blijedjeti i zatim se ponovo dizati, uspjela je izvući mobitel i javiti se.
- Bok, tata - rekla je, i vau. To je bilo točno ono što je Danny trebao čuti.
Trenutno spuštanje.
Iako je želio da potraje, stvarno ju nije mogao gledati na koljenima u sjedalu kraj njega dok joj je haljina bila podignuta na bokovima i otkrivala uzbudljiv pogled na tanke gaćice od crnog satena i crvene čipke u kontrastu s njezinom snježnobijelom kožom koje su morale stajati čitavo bogatstvo.
Ili to fino rumenilo uzbuđenja koje joj je još uvijek bilo na obrazima i vratu i putenu punoću njezinih maločas ljubljenih usana... Danny se nelagodno pomaknuo i pritisnuo zglob dlana na svoju ponovnu, bolnu erekciju.
Ponovno se uključio u slušanje Evina razgovora u nadi da će imati isti učinak kao i prvi put.
- Ne, sve ide super - govorila je vedro, a samouvjerenost joj se osjetila u svakom samoglasniku.
No Danny je primijetio da su joj zglobovi bijeli od stiskanja mobitela.
- Tata, imam to pod kontrolom, RSC će ove godine biti veći i bolji no ikad. Ne moraš se brinuti... - na trenutak je zastala i razrogačila oči od očaja. - Ne! Hoću reći, znam koliko posla imaš... I ja bih tebe voljela vidjeti, ali tata... gledaj, najbolje bi bilo da isplaniramo nešto nakon natjecanja, O. K.? O, o. Ne, naravno da ćeš biti na finalu. Ne pokušavam te držati podalje, samo mi ne treba da me otac provjerava!
Te njezine usne koje su se uvijek doimale kao da im malo nedostaje do podsmijeha, sada nisu djelovale tako prepredeno i zaigrano. Zapravo, činilo se kako se mora truditi da ne zadrhte i izdaju je. Okrenula se prema prozoru i počela tiše pričati.
- Rekao si da mi vjeruješ dovoljno da mi ove godine prepustiš vođenje showa i da ga trebam podići na novu razinu. Hoćeš reći da si se predomislio?
Jedan dug, napet trenutak otegnuo se poput žice s koluta, a onda je iznenada opustila ramena i zaklopila oči.
Danny je odahnuo i ne znajući da čitavo vrijeme zadržava dah. Što to, dovraga? Nije ga se to ticalo. Nije čak trebao ni slušati taj razgovor.
No to ga ipak nije spriječilo da naćuli uši kako bi čuo posljednje riječi koje će uputiti ocu.
- Hvala, tatice - rekla je i zvučala uistinu zahvalno. - Obećavam da te neću iznevjeriti.
To je Dannyja potreslo kao da mu je na glavu pala vreća brašna od pet kilograma. Koliko je samo puta istu stvar ponovio svojim roditeljima? Istina, nije svog oca zvao tatice, no osim toga... bio je to refren koji je pjevao cijelog života.
Eva se pozdravila i pritisnula tipku za isključivanje telefona, no kad su joj se ramena ovog puta opustila, Danny je bio prilično uvjeren u to da joj je laknulo. Gledao ju je kako duboko udiše i okreće se natrag prema njemu, a na njezinu je licu ponovno bio bezbrižan, izazivački izraz. Savršeno prekrasan... i potpuno lažan.
- A sad - rekla je ubacivši telefon natrag u torbicu i skliznula bliže njemu. -Gdje smo ono stali?
- Možeš pospremiti svoje ženske smicalice - odgovorio je. - Taman sam ti htio reći da sam u redu. Nema potrebe za vraćanjem usluge.
Djelovala je zbunjeno. Bilo je to nekako slatko. - Ali, to ne ide tako.
A onda se nekako snuždila. Dannyjev se ton smekšao; bilo je to lakše izvesti sad kad su njezin razgovor s ocem i Dannyjevo nevoljko suosjećanje potpuno ugasili njegov nagon za parenjem. - Ne znam s kim to inače hodaš ili se nalaziš ili kako god to voliš zvati, no seks ne mora uvijek podrazumijevati ravnopravnu izmjenu orgazama. Ne radi se tu o ekonomiji slobodnog tržišta. Nego o užitku. I vjeruj mi, nauživao sam se dok sam te gledao kako gubiš kontrolu. Tako da smo kvit, dušo. Ne duguješ mi ništa.
- Znam da ti ne dugujem - odgovorila je kiselo i povukla obrub haljine preko nogu, a onda sjela u normalniji položaj. Danny nije želio da ga šarmira iritacija u njezinu glasu, no nije si mogao pomoći.
- Znaš li uistinu? - zavalio se i stao ju proučavati. Bio je tako zadovoljan time što mu je uspjelo da ju tako potpuno zbuni. Mogao se kladiti da joj se to nije događalo često.
- Nisam ja neka nevina mala djevica - rekla je, kopajući po svojoj ogromnoj torbi - kako li joj je samo uspijevalo pronaći išta u njoj? Ipak, pronašla je ruž za usne. - Znam sve o seksu, i užitku i onome što dvije punoljetne osobe mogu raditi jedna drugoj ako se oko toga usuglase.
Dok je besprijekorno nanosila crveni ruž koji joj je - o, čovječe - skinuo poljupcima, Danny se trudio zadržati mirnoću.
- Ni jedna se djevica ne ljubi kao ti - glas mu je bio promukao i Danny je teško progutao. - Osim toga - nastavio je - možeš li stvarno biti raspoložena za hvatanje nakon što si razgovarala s ocem?
Ukočila se, no on se pretvarao da to nije primijetio. - Jer, moram priznati, i sama pomisao na moje roditelje... pa to uglavnom svaki put stavi moj seksualni nagon u ler.
Eva se nasmiješila, baš kao što se i nadao da hoće, i malo opustila. -Pretpostavljam da nisi mogao ne načuti.
- Ovo je lijep automobil - rekao je Danny. - Nikada nisam bio na stražnjem sjedalu koje ima prozorčić kao u filmovima. Ali nije dovoljno velik da bih se mogao pretvarati da nisam čuo tvoj razgovor.
- Moj je otac osnovao natjecanje prije gotovo dvadeset godina - rekla je Eva. -Pretpostavljam da to već znaš. Zapravo, nije to bila njegova ideja, nego mamina.
No to je već bilo zanimljivo. Danny je prebirao po onom što je već znao o Evinim roditeljima.
Theo Jansen bio je legenda u svijetu restorana. Njegovo se carstvo protezalo od finih francuskih restorana u New Yorku do šljokičastih predstraža celebrity kuhara u Las Vegasu. Sve što bi dotakle ruke tog čovjeka uglavnom se pretvaralo u šampanjac i kavijar.
No nije bio poznat samo po restoranskim salama. Thea Jansena pratila je reputacija vještog zavodnika. Na otvorenjima restorana i klubova svake se večeri pojavljivao s drugom damom iz visokog društva ili supermodelom ili brodvejskom starletom, a priče o tom što je izvodio s tim damama... pa Danny nikad nije razmišljao o tom kako bi bilo slušati takve razbludne priče da je njegov otac glavni lik u njima, no nije mu bilo teško razumjeti da to može sjebati klinca.
Kad je tu situaciju sagledao iz tog kuta, nije bilo nikakvo čudo da, prema tračevima koje su po kuhinjama širile radio Mileve, Eva daje sve od sebe da slijedi očeve stope - kako po pitanju posla, tako i po pitanju postelje.
No koliko god da se trudio, Danny se nije mogao prisjetiti niti jedne priče o Evinoj majci. Nije se mogao sjetiti čak ni ženina imena.
Kad bi ga netko tražio da ju pokuša zamisliti, Danny bi vjerojatno pretpostavio da je bila trofejna supruga ili nešto slično i da živi od bogate alimentacije u nekoj talijanskoj vili.
Barem bi to pomislio prije ovog trenutka u bliskoj, intimnoj atmosferi stražnjeg sjedala tog automobila preko puta Eve Jansen koja je još uvijek izgledala kao da je netom iskorištena i mirisala poput slatke, zadovoljene žene.
No to kako se povukla u sebe, u takvom kontrastu s njezinim uobičajenim drskim samopouzdanjem, govorilo je Dannyju da se u toj priči krije nešto više.
- O, da? - bio je to najsigurniji odgovor koji je mogao ponuditi.
- Voljela je kuhati, voljela je vještinu, tehniku i umjetnost pripreme jela, i mislila je da je strašno nepravedno što nije postojala platforma na kojoj bi kuhari mogli brusiti svoje talente tako da se natječu jedni protiv drugih i na kraju za svoja postignuća budu prepoznati diljem zemlje.
Voljela je. Znači više ne voli.
O, Eva.
Progutavši knedlu u grlu, Danny je rekao: - Bila je u pravu. Toliko kuhara diljem Amerike obavlja sjajan posao, poslužuje fantastičnu hranu, a RSC sjajno ističe te ljude i pruža im mjesto na kojem mogu zasjati.
- I mogućnost da ostvare sjajnu budućnost - dodala je Eva, a oči su joj se razvedrile i zasjale. - To je ono što ja želim - san moje majke pretvoriti u stvarnost.
Danny nije imao pojma zašto se iznenadio kad je otkrio da je Eva ispod sveg tog sjaja, glamura i bezobzirnosti zapravo pravi idealist; no već je shvatio da je ona hodajuća kontradikcija.
- Ako ti to išta znači - rekao joj je - ja mislim da ti dobro ide. Zasad.
Sranje. Baš je dobro da to nije zvučalo čudno.
No Eva mu se blago nasmiješila. - Zapravo, mnogo mi to znači. Hvala. Znam da mi to ne bi rekao da stvarno tako ne misliš.
Danny je imao otprilike dvije sekunde da se zapita kako je to pogodila prije nego što je registrirao činjenicu da se automobil zaustavlja ispred golemog Fresh Foodsa.
- Čini se da smo stigli - rekla je očito, no dovraga s tim. Atmosfera u automobilu još je uvijek bila napeta od nelagode i prevučena podrugljivom aromom seksa i gladi, a Danny nije baš bio na visini zadatka.
Upravo je zbog toga trebao držati Evu Jansen na distanci. Ona je bila najopasnija smutljivica na svijetu.
Odmahnuo je glavom od prijezira koji je osjetio prema samome sebi, otključao bravu na vratima i počeo izlaziti, samo da bi ga zaustavila vitka ruka koja mu je zgrabila lakat.
- Čekaj... prije nego što odeš - Eva je pogledala u pod, a onda u njega kroz guste trepavice. Djelovala je lijepo, mekše i ranjivije od onoga na što je bio navikao. - Samo sam htjela reći... hvala. Za sve. A ako uspiješ sve ovo zadržati za sebe, bila bih ti iznimno zahvalna.
U trbuhu je osjetio mučninu. Nikada se nitko prema njemu nije ponio kao prema seksi igrački za jednokratnu upotrebu.
Nije bilo onako zabavno kao što je zamišljao.
- Ne brini - odsječeno je odgovorio. - Nisam od onih koji pričaju o svojim osvajanjima.
Iznenada je podigla glavu, a srebrnkaste mačkaste oči raširile su joj se od šoka. - O! Ne, nisam mislila na ljubljenje. Nije me briga, rastrubi to cijelom svijetu ako hoćeš. Mislila sam na poziv. Razgovor s ocem - pogledala je u stranu, a prstima se igrala s kopčom svojeg sjajnog sata. - Radije bih da se ne dozna da sumnja u moje sposobnosti da vodim natjecanje. To je tako... Pa, jako je osobno.
No to je bio jedan od najčudnijih susreta u Dannyjevu životu. Ništa nikada nije išlo u smjeru koji je očekivao kad je Eva Jansen bila posrijedi.
Kakva to žena nije smatrala svoje seksualne izlete osobnima?
Na trenutak se zbunio, a onda je kimnuo i pobjegao iz automobila. Osjećaj je mučnine nestao, no zamijenio ga je mnogo strašniji osjećaj propadanja kroz svemir - i iščekivanja teškog slijetanja.
Danny se pribojavao da je negdje između Gold Coast Armsa i parkirališta Fresh Foodsa izgubio sposobnost Evu Jansen drži na distanci.
* * *

Ekspedicija na supermarket pokazala se više kao bitka nego kupovina namirnica. Tri zasebna tima poharala su mesnicu, zbog čega je Dannyju bilo posebno drago da nisu krenuli u tom smjeru.
Beck čak nije morao koristiti svoju veličinu i vještinu utjerivanja straha u kosti da bi došao do ribarnice, pa im je to uštedjelo određeno vrijeme. Jules i Winslow bacili su se na povrće, a Max i Danny požurili su prema odjeljku s potrepštinama za pečenje. Nisu imali priliku napraviti inventuru hotelske smočnice, no Danny je pretpostavio da imaju osnove poput brašna i kvasca. Trebali su mu neobrano mlijeko i tamnosmeđi šećer uz još neke stvari.
Nakon nekog vremena, kad su ga snažna struja akcije, borbe protiv gužvi i trčanje uokolo u potrazi za najboljim proizvodom doveli do kase, Danny je ugledao Evu.
Imala je ruku u zraku, a pogled na satu dok je odbrojavala minute njihove vremenski ograničene kupnje. Frizura joj je bila tako savršena, a crveni ruž besprijekorno nanesen da nitko ne bi mogao zamisliti da je četrdeset minuta prije toga na stražnjem sjedalu limuzine bila u slatkim bolovima prekrasnog klimaksa punog uzdaha.
No Danny je znao. Ta se slika utisnula u njegov mozak kao da je bakropis, odmah do slike trenutno potištene i nesigurne Eve s trepavicama koje su poput tamnih polumjeseca bile u kontrastu s njezinim blijedim obrazima.
Danny je vidio pravu Evu Jansen, onu koja se krila iza elegantnog predatora. A najgore od svega bilo je to da se, čak i da je to mogao, ne bi vratio unatrag kako bi to izbjegao vidjeti.
Fascinirala ga je na način na koji ga ništa nije fasciniralo otkad je prvi put otkrio magičnu alkemiju koja je brašno, maslac i šećer pretvarala u kolačiće.
Želio ju je. A nevin, vrlo razborit glasić u njegovoj glavi ponavljao je: - Je li stvarno tako loše da želiš nešto samo za sebe?

JEDANAESTO POGLAVLJE


Udar je užitka još uvijek ritmički prolazio Kaneovim tijelom poput pozadinskog ritma u pjesmi - bilo je to nešto sporo i intenzivno i pulsiralo je sa smislom i vedrinom. I teško u predjelu prepona.
Srušio se u stranu trudeći se da ne zdrobi Clairino vitko, malo tijelo - Kane nije bio visok, ali bio je kompaktan, s više mišića no što se možda činilo. Ili su to barem tako rekli u onom intervjuu za Cosmo.
U svakom slučaju, Claire je bila na sigurnom i nije ju zgnječio, još uvijek blistava od znoja. Svakim plitkim, ubrzanim dahom njezine su uspravne, savršene dojke dodirivale Kaneovu ruku koju je provukao ispod njezinih rebara da mu ostane blizu.
- Mon dieu - uzdahnula je. - Što mi to radimo?
Bile su to prve riječi koje je ijedno od njih dvoje izgovorilo otkako je Kane zakucao na vrata njezina apartmana, a Claire ga uvukla unutra, pritisnula uza zid i poljubila ga.
No to nisu bile riječi kojima se Kane nadao.
- Radimo na tom da nam bude dobro - rekao je odlučno.
- Čekaj. Meni se činilo da je bilo i više nego dobro, no zar ti nisi, khm...
Otvorila je oči i zagledala se u strop. - Moj Bože, kako si mlad. Da, Kane. Jesam, khm. I hvala ti na tom.
U samo jednom trenutku Kane se iz potpuno neodoljivog pastuha pretvorio u djevca kojem klecaju koljena na maturalnom plesu.
U želucu su mu se pomiješali osjećaji zbunjenosti i povrijeđenost i iz kože mu isisali svu toplinu orgazma. Kane je zadrhtao i odmaknuo se od Clairina tijela.
Toliko o tom kako čovjek sjaji nakon snošaja.
- Nema na čem - odgovorio je kratko. - Pretpostavljam da to znači da me sad izbacuješ van, sad kad je lav sit, ha?
Pomaknuo se da izađe iz kreveta kako taj razgovor ne bi morao završiti tako da mu hladnoća šiba golu stražnjicu. Dio njega želio je da ga Claire zgrabi za podlakticu i povuče natrag da legne kraj nje, no ona to nije učinila.
- A sad si ljut. Zar nisam smjela spomenuti tvoje godine? Ali ti jesi mlad.
- Možda po godinama - dopustio je Kane, ispruživši se da dohvati hlače s ormarića na koji su bile bačene. - No ne i po iskustvu.
U ono vrijeme kad je hodao s onom gipkom manekenkom odradio je cijelu Kama sutru. I to dvaput! No sjećanje na ta vremena sada mu nekako nije izazivalo onaj osjećaj ugodnog, zločestoga golicanja satisfakcije kao što je to inače bio slučaj.
Činilo se da je ovo s Claire zasjenilo sve, natjeralo ga da ponovo napiše sve pjesme koje je ikada otpjevao i pokuša shvatiti nove stvari koje mu je otkrila kod njega samog. Nije to baš bilo ugodno, no opet, da je želio udobnost, ostao bi u Austinu, nastupao u tamošnjim krčmama u zamjenu za besplatno pivo i roštilj.
Da je Kane želio udobnost ne bi prošle godine otišao na ono putovanje i skakao s padobranom ili obilazio barove s onom kokainomankom iz visokog društva u San Sebastianu, a ne bi se odlučio ni na svoju posljednju, napornu internacionalnu turneju i svakako ne bi svojoj majci svaki put javljao svoj nov broj mobitela.
Udobnost je bila precijenjena.
- Ostavi te hlače i vrati se u krevet.
Clairine razvučene riječi s prekrasnim naglaskom vratile su Kanea natrag u njegovo tijelo - koje je, u tom je trenutku shvatio, nepomično stajalo nasred njezina apartmana s čarapom u jednoj ruci i parom naopačke okrenutih traperica u drugoj.
Ispustivši oba predmeta, Kane se licem okrenuo prema njoj. Plamen želje u njezinim smeđim očima podsjetio ga je na moć ljudskog tijela i to kako ga je snažnim činilo to što je stajao pred njom, nag bez srama, prisutan i siguran u svoje kompaktno, mišićavo tijelo.
Kane je vraški dobro izgledao bez odjeće i bio je svjestan toga.
No da je u Clairinu zarumenjelom, orošenom licu vidio samo žudnju, zgrabio bi hlače i izgubio se iz Dodgea, jer Kane Slater nije bio ničija lutka na napuhavanje.
Je li bio seks-simbol jedne cijele generacije? To svakako. No počeo je shvaćati da u Clairinu slučaju želi biti nešto više od toga.
A to nedefinirano više bilo je upravo ono što je vidio u njezinim drhtavim usnama natečenim od poljupca i nesigurnom treptaju i pogledu ispod njezinih dugih, crnih trepavica.
No čak i tad morao je teškom mukom upregnuti svoja drhtava pluća i glasnice da iznesu njegovu ponudu.
- Došao sam danas ovamo, iako sam znao da želiš zahladiti naš odnos. I nije mi žao. Želim biti s tobom i prilično sam siguran u to da i ti želiš biti sa mnom. Pa... što kažeš na to? Jesi li sigurna da želiš da ostanem.
Nakrivio je glavu i zadržao dah.
Njezini meki tonovi s francuskim naglaskom bili su savršeni i čisti kao uvodne note u njegov najdraži pijanino solo.
- Da. Ostani. Ali, Kane, to ne znači da sam spremna biti potpuno otvorena o ovoj našoj... stvari kako ju ti zoveš.
Sve što je čuo bilo je da.
Toplina mu je zagrijala prsni koš kao da je upravo progutao zvijezdu. Ili dobru tequillu.
Plahte su bile hladne dok se uvlačio u njih, no brzo su se zagrijale jednom kad se okrenuo na leđa i povukao Claire na sebe.
- Mmm, ovo je bolje od bilo kakve deke - rekao je, uživajući u načinu na koji je njezina meka, blaga težina pritisnula njegove noge i razdvojila ih, a bokovi su im se spojili.
Promeškoljila se uz njega i nasmiješila se. Kaneu se sviđalo to što je svaki od njezinih rijetkih, neodlučnih osmijeha djelovao kao postignuće, poput premije.
- Razumiješ, zar ne? - promrmljala je dok je vitkim bedrom prelazila preko njegova. Glas joj je bio pomalo nerazgovijetan jer su joj usne bile prislonjene na njegov vrat. - Pomisao na to da ljudi pričaju o mojim intimnim, privatnim stvarima, onom što bi trebalo ostati samo između nas dvoje...
- Potpuno te razumijem - odgovorio je i potapšao svilenkast val njezine kose i ugušio zvuk iznenadnog zijevanja od kojeg mu je umalo pukla vilica dok se činilo da mu se svi mišići stapaju s madracem. - Bez brige.
Posljednja stvar koje je bio svjestan prije nego što ga je svladao san bio je tih uzdah Clairina daha na ramenu.
* * *

Bilo je nečeg uzbudljivog u luđačkoj užurbanosti kuhinje, razmišljala je Eva, čak i ako čovjek nije bio jedan od kuhara koji daje sve od sebe, proklinje ploče za kuhanje s rešetkama i skliže se po prolivenom maslinovom ulju.
Uglavnom se trudila držati se po strani, podjednako i od kuhara i dosega Bernarda Cheneyja i njegove kamere u prednjem lijevom dijelu kuhinje dok joj je srce u prsnom košu izvodilo agresivne nizove kikboksačkih udaraca.
Bilo je teško disati, iako je to moglo biti od vrućine. Kad je njezin otac dizajnirao Limestoneovu kuhinju za Gold Coast, mora da je štedio na ventilaciji.
Iako Eva zapravo nikada nije bila u potpuno funkcionalnoj profesionalnoj kuhinji u kojoj sat vremena prije posluživanja večere nije bilo kao u unutrašnjosti aktivnog vulkana.
Kombinacija vrućih pećnica, salamandara koji su isijavali toplinu, friteza koje su špricale kipuće ulje, roštilja čiji su plamenovi dosezali do stropa i hrpa napetih kuhara pod stresom činili su poprilično paklenu radnu sredinu.
Već ih je u pratnji neuglednog snimatelja sve obišla kako bi doznala što planiraju poslužiti sucima.
Tim Jugozapada punio je kobasice jer je zavrtio priču oko hot-dogova; Južni tim igrao se hranom za dušu, Dannyjevi dečki - tim Istočne obale, ispravila je samu sebe jer ne bi bilo dobro da se počne zaboravljati i zvati ih Dannyjevi dečki pred kamerom - ispleli su čitavu priču o tom kako Čikažani vole doručke, što se činilo zabavnim. Ako im uspije, bit će vrijedno divljenja.
Dobra hrana za dobru televiziju - to je bilo sve za što se nadala da će tog dana servirati. No Evine nade za čist, elegantan izazov bile su opasno ugrožene kad je došla do timova sa Srednjeg zapada i Zapadne obale.
Grizući usnu, promatrala je kako se Skye Gladwell i Ryan Larousse sudaraju ispred smočnice po peti put, s obzirom na to da su oboje tamo trčali po sastojke za tijesto za pizzu.
Oba tima odlučila su pripremiti pizze, a iskre su već počele frcati.
- Sklanjaj mi se s puta - zarežao je Ryan, pokušavajući održati ravnotežu i uvući se u smočnicu s jednom rukom na dovratniku.
- Prilično sam sigurna da ima dovoljno kvasca za sve - uzvratila mu je Skye žureći za njim. - Ili ne obnavljate baš često zalihe?
To je bilo dosta opako, s obzirom na to da je dolazilo od nje. Na početku se priprema, svaki put kad bi joj Ryan uzeo neki sastojak pred nosom ili ju gurnuo sa svog puta, usiljeno nasmiješila i prešla preko toga.
No u tom dijelu poslijepodneva, poslije tri sata, čak je i hipi pacifistica Skye došla do granice kad više nije mogla trpjeti Ryanovo ponašanje.
Ako bi morala pogađati, Eva bi rekla da je zloban sjaj frustrirane ljutnje u Ryanovim očima bio taj koji je počeo smetati njegovu suparnicu. Bio je poznat po tom da se dugo durio - ljudi su još uvijek pričali o tom dokle je išao kako bi se osvetio svojem prvom poslodavcu, kuharu stare škole koji je u kuhinji volio maltretirati sve oko sebe.
A nakon što je jučer morao podnijeti takav sramotan poraz od strane tima Istočne obale, Ryan je bio žedan krvi.
No isto tako, nije bio budala. Zbog čega je bio još opasniji, jer je, kako su ju upozorili kad ga je zaposlila da vodi Limestone, Ryan Larousse mogao biti suptilan i prepreden kad je nešto želio. Nije uvijek bio galamdžija usijane glave.
Ne, Ryan je bio spletkar. Volio je planirati. A tog su dana njegovi planovi uključivali to da će izludjeti Becka mučeći Skye Gladwell.
Uz to su tamni oblaci koji su se skupljali oko Beckove glave dekoncentrirali i Dannya. Njegov je zabrinut pogled letio s Becka na Skye, pa natrag na Ryana, čak i dok je brzo i metodički gulio tamnoljubičaste kože hrpe šljiva.
Bernard Cheney zataknuo je olovku za uho i nagnuo se nad kameru kako bi snimio Dannyjevo čvrsto stiskanje vilice dok je bijesno gledao u Ryanovu smjeru.
- E to je televizija - promrmljao je producent i zaljuljao se na petama.
Eva je na trenutak stisnula usne, a onda rekla: - Gledajte, znam da je vaš posao da iz ove situacije izvučete čim više drame, na taj način rastu vam gledanost, vrijednost i publicitet - znam za sve to - rekla je i zastala. Ni sama nije bila sigurna što je htjela reći, ali je znala da to mora izgovoriti jer će inače poludjeti.
- Ja samo... je li se potrebno toliko fokusirati na privatan život kuhara? Mislila sam da je hrana dovoljna.
Cheney je zafrknuo nosom. Kakav odvratan čovjek. - I bili ste u krivu. Hrana je samo rekvizit. Kulisa. Pravo meso showa - ha, ha - uvijek će biti privatna sranja. Smijeh, suze, tuče, ljubomora, seks. To je ono što prodaje.
- Seks prodaje? Kako originalno.
Cheney ju je pogledao jednim stisnutim okom, a čupava mu se obrva namrštila. - To je klišej jer je istina. A bez sočnih detalja dobrog skandala ili opakog suparništva, nema šanse da će moji šefovi pristati prikazati vaše malo kulinarsko natjecanje.
Evin se želudac stisnuo, a zrak ju je u plućima davio.
Zaklela se da će uspjeti dovesti RSC u javnost i ovjekovječiti maštu generacije Cooking Channela. Snimanje natjecanja i natjecatelja bio je ključ toga. Njezin je otac bio vrlo jasan po tom pitanju.
Pa možda joj se i nije sviđalo kopanje po prošlosti natjecatelja... možda je to bilo jeftino i neugodno.
U redu, tu zaista nije bilo mjesta za možda. No nije imala izbora.
- Snimajte ono što morate - naredila je Cheneyju, ignorirajući njegovo zadovoljno roktanje.
Očajna u želji da prestane misliti na loš osjećaj u prsima - znači tako se osjećaju oni koji se prodaju? Uh! - Eva je pogledom prešla po kuhinji tražeći drugoga glavnog igrača u borbi za srca i interes publike.
Evina sjajna supernova od celebrity suca, Kane Slater, u kuhinju je ušao plesnim korakom. Bio je razbarušen i djelovao umorno i vrlo zadovoljno zbog toga.
Claire je ušla za njim. Ona je djelovala nešto sređenije - barem joj je kosa bila počešljana, a sva dugmad ispravno zakopčana, no i ona je zračila sličnom zasićenošću. Zanimljivo.
- Zar kasnimo? - upitala je dok su joj pete ubrzo lupkale preko poda. - A ne, vidim da i Devon tek treba stići. Bon12.
Suce je trebalo snimiti na kratkom obilasku kuhinje prije nego što natjecatelji odu. Eva se nije mogla sjetiti čija je to bila ideja. Tko god da se toga sjetio nije uzeo u obzir akutno čegrtanje napetosti koja bi nastupila svaki put kad bi se suci našli u istoj prostoriji s natjecateljima.
Kao da je toj kuhinji trebalo još dodatne napetosti.
Lupanje poklopaca koji su udarali o štednjake i zujanje miješalica i miksera odjednom su postali zaglušujući dok su kuhari jedni drugima izvikivali upute i izvješća o stanju, luđački pokušavajući okončati pripreme prije nego što Eva oglasi kraj.
Ryan Larousse stajao je za roštiljem i ložio plamen do nevjerojatne visine pripremajući se popržiti dio mesa. Čak je i on došao do točke očajavanja i napokon se usredotočio na zadatak umjesto na prepucavanja. Dannyju se zavrtjelo u glavi od olakšanja što je mogao prestati paziti na njega.
Slastičari obično nisu provodili mnogo vremena u vrevi priprema za večeru. Većina profesionalnih restorana pozvala bi svog slastičara da dođe ujutro, obično oko sedam sati, tako da završi najdulje do pet sati.
No s obzirom na to da su vlasnici restorana u kojem je radio bili njegovi roditelji, a njegov se otac iz godine u godinu sve više oslanjao na njega, Dannyjevo radno vrijeme nije bilo baš tako jasno određeno. Bio je naviknut na to da radi u žurbi, djelićem mozga pazeći na sve ostale u kuhinji dok se ostatkom koncentrirao na izradu savršenih creme brulea.
No ni jedna večera u Lundenovoj taverni nije ga mogla pripremiti na ovo ludilo.
Da je vjerovao svim kuharima tamo, bila bi to drukčija priča. Bio je naviknut kuhati s ljudima koji su mu čuvali leđa, koji su se međusobno jako poštovali i davali sve od sebe kako ne bi iznevjerili jedni druge. Čak i u tim uvjetima, posluživanje savršenog menija u ograničenom vremenskom periodu bilo bi teško. A uza sve to i činjenica da se natječu protiv ergele talentiranih jebivjetara s kojima su morali dijeliti prostor za kuhanje. Dannyjev kontrolorski nastrojen um bio je lansiran u orbitu.
Na previše je stvari trebalo paziti - na gustoću kompota od šljiva, na Wina koji je trčao uokolo, na Maxa i Jules koji su dovršavali rečenice jedno drugom kao da pjevuše savršeno skladan duet, dok se Beck pjenio i bio spreman puknuti svaki put kad bi Larousse ispod oka pogledao onu žensku iz tima Zapadne obale.
I, naravno, Eva.
Ukratko, Danny se nije mogao fokusirati ni na što, a vrijeme je gotovo isteklo. Brz pogled na tajmer pokazao je da je ostalo tek petnaest minuta do kraja, a do trenutka kad sat bude odbrojavao posljednju minutu, trebali su završiti s poslom ili barem biti u fazi u kojoj su mogli stati te se spakirati.
I taman kad se Danny spremao otpisati cijeli taj problem s Ryanom Larousseom, uočio je onu hipi plavušu, Skye Gladwell, kako dolazi iza ugla noseći u rukama ogroman i očito težak lonac nečeg što se parilo.
Prolaz između roštilja bio je jedan od glavnih putova kojim se moglo proći s jednog kraja kuhinje na drugi, no bio je smiješno uzak. A još se više smanjivao plimom tijela koja su cirkulirala u neprestanom pokretu dok su se kuhari kretali za svojim pultovima, odlazili u smočnicu ili hladnjake.
- Pazi, vruće je! - povikala je. Bilo je to uobičajeno upozorenje dečkima koji su visjeli na roštiljima da se suzdrže od toga da naprave korak unatrag na nekoliko sekundi dok ne prođe.
Danny je s olovnom težinom u želucu primijetio da Ryan Larousse još uvijek stoji za roštiljem.
Bilo je to poput gledanja Igara bez granica u kojima su ljudi za nagrade trčali po gumenim stepenicama na napuhivanje kako bi izbjegli ogromne viseće čekiće i skakali na platforme koje su se okretale, osim što nije uključivalo zabavu gledanja kako te lude padaju na preprekama i završavaju u vodi.
Iako je ono što je uslijedilo u kuhinji Gold Coast hotela zapravo bilo podjednako neizbježno kao i namakanje natjecatelja tog realityja u hladnoj vodi.
Skye je izbjegla ruku koja je držala nož i uspjela zadržati svoj vruć lonac podalje od kuhara koji se sagnuo da zgrabi bocu maslinova ulja s police za svojim pultom. Kretala se brzo s jednim okom na satu koji je odbrojavao vrijeme, a meke su joj usne malo ogrubjele od silne odlučnosti da lonac sigurno prenese do svojeg cilja.
Bila je na pola puta kad je Ryan Larousse napravio svoj potez.

DVANAESTO POGLAVLJE


Trenutak prije nego što se to dogodilo, Danny je uhvatio trzaj podrugljivog osmijeha na Larousseovu licu, a nagovještaj bijesa zarumenio mu je jagodice dok je kretao da mu osujeti planove.
Cipele su mu zaškripale po gumenoj hasuri dok se bacao prema Larousseu koji je glatko i namjerno stao na put Skye Gladwell, prisilivši ju da poskoči unatrag i zaljulja se s teškim loncem.
- Pazi, iza tebe sam - povikala je, a zglobovi su joj prstiju na ručkama pobijeljeli, no spoticala se, a Danny je još uvijek bio udaljen tek metar do dva.
Bijesan urlik koji je dopirao iza njega govorio mu je da je Beck postao svjestan toga što se odvija i veliki je kuhar u tren oka poput razjarenog bika projurio pored njega prema Ryanu Larousseu.
Beck ga je srušio na pod u trenutku kad su Skyeini prsti skliznuli s ručki lonca. Danny je imao tek trenutak da uhvati izraz njezina od panike problijedjelog okruglog lica prije nego što je skočio na lonac.
U trenutku kad je došao u kontakt s kipućim loncem, Dannyjeve prste opržila je bol. Klizio mu je iz dlanova. Bilo je to kao da je stavio dlanove na plave plamenove plinskog štednjaka, no Danny je stisnuo zube i čvršće ga zgrabio.
Kipući pileći temeljac prelio se preko rubova na njegova zapešća. - Jebote -procijedio je kroz zube i kleknuo da polako spusti lonac na pod.
- Tako, tako, tako mi je žao - brzo je rekla Skye i kleknuvši do lonca, posegnula za jednom od njegovih crvenih, opečenih ruku. - Jadni tvoj i prsti! O, moj Bože, da ga nisi uhvatio, zapljusnuo bi me od glave do pete! Hvala ti.
Prije nego što je Danny uspio odgovoriti na njezinu zahvalu, začuo je prepoznatljiv zvuk šake koja se iza njega zabila u kosti.
Osovio se na noge i ugledao kako je Skyeino lice u tren oka od zahvalnog poprimilo užasnut izraz.
- Prestani! O prestani s tim, Henry, nemoj!
Dok su joj narukvice oko gležnjeva zveketale, ispruženih ruku požurila je pokraj Dannyja prije nego što ju je ovaj uspio spriječiti u tom.
Danny je shvatio da se Siledžija Beck vratio. Beckovo lice poprimilo je jezivu mirnoću i činilo se da ne čuje Skye. Svu njegovu pozornost zaokupio je muškarac kojeg je pribio na gumenu hasuru.
Sranje, ona je kamera snimala i uhvatila sve ovo, sjetio se Danny u naletu mučne panike. - Beck, čovječe, daj - rekao je hitro, posegnuvši za njegovim širokim, kao kamen čvrstim ramenom. - Pusti ga.
- Mogao ju je ozlijediti - rekao je Beck, a ton mu je bio neobično određen. -Pokušao ju je ozlijediti, Danny.
- Ali dobro sam, Henry. Pa je vrijeme da ga pustiš - uplela se Skye. Glas joj je bio nježan, no bilo je nečeg tako čeličnog u njegovu tonu da ju je Danny oštro pogledao. Ta slatka žena nije bila tako meka kao što se činilo.
Beck nije popustio na Dannyjev stisak na svojoj ruci, bez obzira na to koliko ga je snažno povlačio. No odlučio je povući tog tipa u stajaći položaj, bio ovaj spreman na to ili ne, bez obzira na to koliko su ga boljeli opečeni dlanovi, no tad je Skye rukom posegnula pored njega i položila ruku na Beckova leđa.
Kroz muškarčevo tijelo prošao je drhtaj. Beckov glas zvučao je kao šljunak koji se kotrlja niz planinu kad je upitao:
- Dobro si?
- Dobro sam - ponovila je. - No čak i da nisam, nisi to trebao učiniti, Henry -a glas joj je ponovno poprimio onu oštrinu kad je dodala - neću biti tvoja isprika za nasilje. Nemoj tu odgovornost prebacivati na mene.
Beck ju je pogledao, a nijem jad na njegovu licu zavezao je čvor u Dannyjevu grlu. No olabavio je stisak na Ryanu, a Danny je osjetio kako su mu se ramena objesila od olakšanja, a iznenadno povlačenje adrenalina iz tijela dalo mu je do znanja koliko su ga jebeno boljele ruke.
- U redu, makni ih - Evin glas trgnuo je Dannyja, glupo je trepnuo pogledavši ju, zaljuljao se na nogama i gotovo pao.
Kraj njih su se stvorili Max i Win te počeli povlačiti Becka s poda i gurati ga iz kuhinje, najvjerojatnije kako bi mu glavu zaronili u kantu s ledom da ga urazume šokom. Skye ih je gledala kako odlaze s bolnim izrazom na licu rukom prekrivajući blijede usne.
Okrenula se prema Dannyju. Izgledalo je kao da će mu ponovno početi zahvaljivati, no prije nego što je uspjela progovoriti kraj njih se stvorila Eva.
- Hugo? Odvedi Ryana u vaš apartman i, za Boga miloga, bar se na jednu večer držite podalje od nevolja.
- Ja? - protestirao je Ryan, s grimasom na dječačkim crtama lica. - Bila je to nezgoda. Glupa pogreška.
Uistinu je izgledao kao da ju žali zbog toga i Dannyju je gotovo bilo žao dečka koji je, na kraju krajeva, bio poprilično nezreo i nesmotren i možda stvarno nije dobro razmislio o posljedicama svojeg ponašanja.
No tada je to, naravno, Ryan morao upropastiti. - Kad smo kod kršenja pravila, ja sam taj koji je napadnut! Opet! Taj se tip ponaša kao bijesan pas, trebalo bi ga zatvoriti i uspavati!
Kroz Dannyjev trbuh tutnjao je bijes, no nije dobio priliku eksplodirati na frajera jer se Skye Gladwell u tren oka unijela u njegovo lice.
- Začepi - prosiktala je. - Henry Beck deset je puta veći muškarac od onog što ćeš ti ikada biti.
Ignorirajući pljuvanje malog dripca, Skye se okrenula prema Dannyju i poljubila ga u obraz. Podigao je obrve, a ona se nasmiješila i rekla: - Stisnula bih ti ruku, no ne želim da te boli.
- Cijenim to. Počinju vraški peći.
Na Skyeinu licu pomiješali su se izrazi zabrinutosti i kajanja. - Hajde, daj da vidim.
No između se njih naglo našlo Evino tijelo, a sive su joj oči željezno zasjale. -Ja ću se pobrinuti za njega, ti bi trebala skupiti svoj tim i krenuti prema sobama. Danas ranije završavamo, dat ćemo vam tih dodatnih deset minuta sutra.
Bilo je gunđanja među ostalim timovima kad su počeli spremati svoju pripremljenu hranu i čistiti pultove, no činilo se da Eva to ne zamjećuje niti mari za to dok je zapovjednički dizala ruku. - Ispruži dlanove - rekla je žustro i stisnula usne. - Da vidimo štetu.
- Dobro je - protestirao je Danny, skvrčivši prste da sakrije najgore crvenilo, čime je zategnuo kožu na kojoj su se počeli pojavljivati plikovi. Nije mogao ne zgrčiti lice, a Eva je navalila.
- Nema potrebe da nastavljaš s herojstvom - rekla je i zgrabila ga za zapešća. Oštrina njezina glasa zapanjujuće je odudarala od mekoće njezina dodira. -Rekla sam snimatelju da prestane snimati kad se činilo da bi Beck mogao zadaviti idiota Laroussea.
- Nisam heroj - iznervirano je rekao Danny. - Ali hvala ti na tom što si rekla da prestanu snimati. S videomaterijalom Becku bi bilo teško izjasniti se da nije kriv kad bi ga optužili za pokušaj ubojstva.
- To bi možda izgledalo sjajno na foršpanu za Cooking Channel, no nisam još spremna predati posljednji djelić integriteta televizijskim producentima. - Eva je nježnim prstima polako prešla preko njegove preosjetljive kože.
- Tvoja je briga za mog dečka dirljiva - rekao je Danny pokušavajući se ne spotaknuti. No ipak je padao dok mu se u glavi vrtjelo kao kuka za tijesto u njegovu stolnom mikseru kad bi ju postavio na opciju KNEAD13. Trepnuo je i zatresao glavom pokušavajući se razbistriti.
- Hej, brinem se. Planiram organizirati zvijezde pjevaju, celebrity pozivni centar i humanitarnu večeru u njegovu čast čim se saberete i u miru prođete do kraja natjecanja. A u međuvremenu idemo u posjetu medicinskim tehničarima.
Izvukavši svoj pametni telefon, ukucala je nešto u njega brzinom svjetlosti, prebrzo da bi Danny mogao shvatiti o čem je riječ. No nije ni morao znati što je točno napisala. Znao je kamo mora ići.
- Ne hvala - rekao je. - Bit ću dobro. Samo moram ići provjeriti dečke i uvjeriti se da su dobro.
- Ne tako brzo, frajeru - rekla je Eva i spremila mobitel. Oči su joj bile širom otvorene, a pogled odlučan. - Ne ideš ti nikamo. Tvoji će dečki preživjeti bez tebe, Beck je prošao bez ogrebotine, a ima tvojeg brata i ono dvoje koji će mu pomoći da se smiri. Ne trebaju te.
Dannyjevu bolnu izmaglicu raščistio je nalet panike. - Ne, jebeno me trebaju -procijedio je.
Pogled joj se smekšao. - Nisam to tako mislila - rekla je, a glasu joj je bio tiši i u njem se moglo osjetiti žaljenje. - Ali trebaš im u jednom komadu čiji dijelovi moraju biti funkcionalni. Misliš da možeš držati pjenjaču u tim rukama?
Dannyjeve su se ruke grčile i slale plamene iskre kroz njegove dlanove u zapešća i podlaktice. Već je otupio na tu bol i bilo mu je teško reći gdje je počinjala, a gdje završavala.
Mrzio je opekotine.
- Pretpostavljam da mi malo aloe vere ne bi moglo naškoditi - priznao je Danny pokušavajući umiriti ruke.
- Dobar dečko - rekla je Eva i uzela ga pod ruku. Povela ga je prema hladnom strujanju zraka u hotelski hodnik gdje ih je čekao nizak, razbarušen muškarac u kuti.
Danny je zadrhtao od agresivne klimatizacije koja je bila recipročna suprotna paklenoj vrućini prenapučene kuhinje i zavrtjelo mu se u glavi.
- Ups, bilo bi bolje da sjedneš - rekao je medicinski tehničar i gurnuo Dannyja na klupu između dizala. Posramljen time kako ga koljena brzo izdaju, srušio se u sjedeći položaj i opirao se ruci koja ga je pokušavala pognuti i staviti mu glavu između koljena.
- U stanju ste blagog šoka - objasnio mu je tehničar i nastavio ga poticati da se pogne. - Gadne opekotine utječu na cijelo tijelo.
Krv koja mu je navrla u glavu prelila se preko njegove lubanje i pretvorila u ogromnu snježnu kuglu. To ga je ometalo u tom da prati tehničareva pitanja, Evine odgovore i tehničareva blaga, no učinkovita ispitivanja. Kad mu je napokon pomogao da se uspravi, a krv se spustila tamo gdje je trebala biti, ruke su mu bile omotane bijelom gazom, a oštra se bol pretvorila u blago trenje koje je pulsiralo u ritmu otkucaja njegova srca.
Danny je trepnuo. - Izgledam kao boksač.
- Ili kao klinac koji je spreman za grudanje - ponudila je Eva, i prihvativši plastičan prijenosnik od tehničara, počela potpisivati neke papire.
- Neka vam večeras ostanu tako zamotane. Nemojte močiti zavoje. Sutra ćemo vidjeti što je s opeklinama i možda biste mogli smanjiti tapšanje.
- Može, doktore - glatko se složio Danny i naslonio glavu na zid. Bez obzira na to kakve će biti opekline, sutra skida te rukavice. Trebale su mu njegove ruke.
Eva mu je ispod podignute obrve uputila pogled kao da zna o čem razmišlja i podsmjehnula se, no nije ga odala tehničaru. Danny joj se zauzvrat nasmiješio, a kad joj je tip dodao bočicu analgetika i otišao, uzvratila je osmijehom.
Protresla je bočicu u kojoj su zazvečale tablete, te je upitala: - Želiš jednu?
Danny je zapucketao vratom okrenuvši ga sjedne na drugu stranu. Ruke su ga boljele, no bilo je izdrživo. - Ma ne, zasad sam dobro. Što god da je bio onaj gel kojim mi je premazao ruke, čini se da zasada djeluje.
- Pa, tablete su tu ako ih budeš trebao kasnije - rekla je, a on je promatrao kako sprema bočicu u torbu.
- Hm, ne želim ispasti neki slabić, ali mislim da ću popiti jednu prije nego što se večeras onesvijestim.
- Dobro - mirno je odgovorila, a onda je prebacila ručku torbe preko ramena i provukla mu ruku ispod lakta da mu pomogne ustati. - Mislim da bi trebao. Odmor je vrlo važan za oporavak i moraš se dobro naspavati da se sutra možeš koncentrirati na natjecanje.
- Da, slažem se, ali bit će mi teško popiti jednu od tih tableta večeras ako si mi ih otela.
- To neće biti problem - rekla je Eva i pritisnula tipku za gore, a zatim ustuknula kako bi pričekala dizalo. - S obzirom na to da planiram i tebe oteti.
Trepnuo je i ugledao sebe raširenih ruku, zavezanog za krevet dok Eva stoji iznad njega. Još jedan treptaj bio je dovoljan da se njezino prekrasno tijelo nađe na plahtama dok joj svileni šalovi stišću zapešća i zglobove na nogama.
Danny je žustro zatresao glavom dok mu je drukčija vatra zapalila krv na bljeskove tih vizija.
- Trebao bih se vratiti u sobu - odgovorio je - i vidjeti kako su dečki. - No i Danny je mogao osjetiti kako mu glasu nedostaje uvjerljivosti.
A to sigurno nije promaklo Evi. Crvene usne razvukle su joj se u zadovoljan osmijeh. Vrata su se dizala otvorila, a ona nije gubila vrijeme s ukrcavanjem. Pritisnula je tipku za zadnji kat.
- Možeš ih nazvati iz mog apartmana - rekla je, a svaki dio tijela poprimio je odlučan stav. - Večeras trebaš da se netko brine za tebe, Danny. A ako se vratiš svojemu timu, ti ćeš biti taj koji će se brinuti.
- Nije to baš tako - počeo je protestirati Danny, a onda se zaustavio. Gdje je, dovraga, nestalo njegovo uvjerenje? Činilo se kao da ga je skuhao onaj temeljac.
- Baš je tako - usprotivila se Eva i izvukla telefon. Tipkala je poruku dok se dizalo tiho penjalo prema gore.
U Dannyjevu prsnom košu počelo se razvijati zrno zamjeranja. Možda je i bila u pravu, no to je samo pogoršalo situaciju. - I što? Brinem se o prijateljima. Ne vidim kako to može biti loše.
- Nije loše - rekla je ne podižući pogled dok su joj prsti tipkali tekst. Nekako mu je došlo da joj uzme taj telefon i zgazi ga. - Posebno ako je ta briga obostrana.
Danny se trudio da ne stegne svoje ukočene ruke u šake.
- Nisam ja neko malo dijete s oderanim koljenom. Ne treba mi da se netko brine za mene.
- Večeras ti treba. To je rekao i tehničar.
- Dođavola - eksplodirao je Danny - ne misliš li da dopisivanje može pričekati dok ne završimo ovaj razgovor?
Obrazi su joj se zarumenjeli, no brzo je kliknula na tipku za zaključavanje i spremila telefon, a onda ga pogledala u oči. Lijepa srebrnosiva boja njezinih očiju potamnjela je od suosjećanja i nečeg što je djelovalo kao ozbiljnost. - Žao mi je, naručivala sam neke stvari za sobu.
- Kakve stvari? - nepovjerljivo je upitao Danny.
- Uglavnom hranu. I rekla sam recepcionaru da pošalje nekog po recept za još tog gela.
Danny je zaklopio oči. Mrzio je sebe. - Žao mi je - odgovorio je. Promukao glas zvučao je neobično poput onog koji je koristio njegov otac, Gus Lunden, kad bi se ispričavao svojoj beskrajno strpljivoj ženi zbog još jednog u nizu ispada. Danny je uzdahnuo. - Ne znam baš dopustiti ljudima da mi pomažu. Pretpostavljam da sam više naviknut sam rješavati svoja sranja.
U njezinu pogledu zasjalo je nešto poput prepoznavanja. - Znam. Hajde, Danny, dopusti mi ovo, želim to.
Njezina tiha molba slomila je Dannyjev otpor i osjetio je kako mu se ramena opuštaju kad je dizalo stalo.
- Pretpostavljam da tim može izdržati malo bez mene.
Osmijeh joj je bio sjajan i zasljepljujuć pod toplom, blagom rasvjetom hodnika u koji ga je uvela. Nasuprot dizala bila su samo jedna dupla vrata i Danny se okrenuo da baci pogled niz kratak hodnik. Bila su to jedina vrata na tom katu.
- Kraljevski apartman? - upitao je s nevjericom dok je vadila karticu da ju umetne u vrata. - Ti si u kraljevskom apartmanu?
- Hotel je ustrajao na tom - rekla je i gurnula vrata mahnuvši mu da uđe. -Uglavnom je prazan, a kad dođu VIP gosti, vole ga dodijeliti nama.
- Sigurno je lijepo biti VIP gost - rekao je Danny i napravio dva koraka da bi stao zuriti oko sebe. Stajao je u foajeu - pravom pravcatom foajeu u hotelskoj sobi - osvijetljenom svijećama u kutnom, mjedenom svijećnjaku koje su bacale meku svjetlost na zelenozlatne svilene tapete s vodenim žigovima. Pod ispod njegovih prljavih, zaflekanih kuhinjskih klompi bio je od bijelog mramora s apstraktnim gravurama koje su, čini se, bile ispunjene žadom. Danny je pratio gravure do velikog, prostranog salona u kojem su stajala dva duboka, zelena kožnata kauča, sjajan drveni pisaći stol na tankim nogama i okrugli stakleni stol prekriven papirima, fasciklima i otvorenim laptopom.
Bilo je tu još mjedi, nekoliko stolnih lampi i još jedan svijećnjak iznad... Isuse.
- Imaš stol za blagovaonicu - rekao je pokazujući prema njemu kao da je Evi promakao div od mahagonija koji je stajao njemu nalijevo.
- Znam - rekla je. Nije djelovala pretjerano impresionirano.
Danny je prebrojao stolice presvučene crnom kožom koje su bile uvučene ispod sjajnog, skupog stola. - Za osmero ljudi. Ne bi stao ni u jednu sobu u mojem stanu, čak i kad bih izbacio krevet.
- To je samo stol, Danny - rekla je, a glas joj je zvučao kao da se zabavlja dok je nestajala u bočnu sobu koju Danny nije ni zamijetio. Začuo je prepoznatljiv zvuk otvaranja hladnjaka, a onda se ponovno pojavila držeći u ruci stakleni bokal sa sokom od naranče. - Jesi li žedan? Ponudila bih ti nešto drugo, no mislim da je svježe ocijeđena naranča sigurniji izbor.
Danny je virnuo iznad njezine glave dok je uzimala dvije čaše iz ormarića i opustila mu se vilica. - Unutra imaš cijelu jebenu kuhinju! - I nije to bila neka oskudno opremljena mala kuhinja, već opremljeni kulinarski prostor za gurmane, s granitnim pločama, najboljim aparatima i više radnih ploha za pripremu od nekih profesionalnih kuhinja koje je imao prilike vidjeti.
- Mislila sam da ti je već zlo od kuhinja, s obzirom na sve - rekla je Eva i prošla pored njega s dvije čaše soka.
Danny je još jednom zadivljeno pogledao taj savršeno opremljeni prostor oko sebe, a onda joj se pridružio na jednoj od sofa. Postavljena koža djelovala je kao da će biti tvrda i neudobna, no umjesto toga, Danny je potonuo u savršen zagrljaj hladnih dubina naslonjača.
Zadovoljno je uzdahnuo i zavalio glavu u jastuk. - Mogao bih odmah zaspati ovdje.
- To je samo zato što još nisi vidio spavaću sobu - rekla je mirnim, čak i učtivim glasom, no u Dannyju je svejedno odjeknuo alarm.
Još.
Bio je izazov uspraviti se kad je sve što je želio bilo otopiti hrpu umornih kostiju u kutu kauča, no nekako mu je to ipak pošlo za rukom. Pročistio je grlo i rekao: - Taj sok djeluje ukusno.
- I jest - odgovorila je Eva i otpila gutljaj ne spuštajući pogleda s njega. -Kiseo, sladak i osvježavajući. Želiš?
Danny je oblizao usne. - Da. Samo nisam siguran kako da podignem čašu.
Već je vidio kako nespretno prima čašu, ona mu klizi iz bijelih rukavica i prolijeva sok i po zavojima i po kauču koji je najvjerojatnije koštao više od godišnje hipoteke koju su za svoj stan u West Villageu otplaćivali njegovi roditelji.
- Evo - zaprela je dok mu se primicala i naginjala preko njegova krila da uzme čašu sa stola. - Daj da ti pomognem.
Danny je uvukao zrak kroz zube kad je njezino vitko tijelo pritisnulo njegovo i njezina se dojka očešala o njegovu ruku dok se vraćala natrag.
Eva je nakrivila glavu u stranu, a pogled sivih očiju bio je neprirodno primamljiv i Danny nije mogao, a da ne odmahne glavom. - Ovo je sve bio dio tvojeg plana da me dovedeš gore, zar ne?
- Da - odgovorila je prinoseći čašu njegovim ustima i puštajući da leden, oštro sladak sok kapne u njegova usta. - Zamolila sam Ryana Laroussea da te polije kipućim temeljcem tako da te mogu iskoristiti. A ti si dobrovoljno ušetao u moju klopku! Bua-ha-ha!
Sok je bio savršeno leden i probudio je njegova osjetila.
- Mmm - zastenjao je i oblizao je kapljicu s usana. - Ako ćeš me ovako iskorištavati, onda sam za. Još, molim te.
Zarumenjela se, a oči su joj sjale od smijeha dok je ponovno prinosila čašu njegovim usnama.
Taj je trenutak djelovao savršeno uravnoteženo - njezina meka, gipka težina koja se naginje nad njega i kaplje sok u usta kao da je on nekakav drevan kralj, a ona njegova služavka.
Dannyju bi se to moglo početi opasno sviđati.
- Kako si?
Te su mu riječi meko dotakle obraze i otpuhnule vlasi na sljepoočnici dok se pomicala da se skvrči do njega.
- Sad sam bolje - priznao je Danny zureći u nju.
Zasjala je od sreće. - Rekla sam ti. Zar ti nisam rekla? Činim ti dobro. - Činila se tako ispravnom, kao da je svjetlošću, mekoćom, požudom i zabavom ispunila sve njegove rupe koje su dotad zjapile prazne i koje si Danny uglavnom nije dopuštao ispuniti.
- Znaš li što bi mi zapravo učinilo dobro? - rekao je glasom koji je pogrubio od emocija i želje. - Poljubac.
Namjestila se pokraj njega na vrlo nezgodan način i djelovala je kao da je u iskušenju, no rekla je: - Ne mislim da je tehničar mislio na to kad je rekao da ti treba odmor i to da se netko pobrine za tebe.
- Ah, ali ti si mislila na to - rekao je Danny. - I bila si u pravu. To će me opustiti. Zar ne želiš da se opustim?
O. K. - opuštenost nije baš opisivala njegovo stanje, posebice jedan određen, potpuno nezajažljiv dio njega kojem nije bilo stalo do boli ili iscrpljenosti ili bilo čega, osim toga koliko je krut i koliko je skučen dok stoji pritisnut uz patentni zatvarač njegovih traperica.
Svojim nevinim izrazom lica nije uspio prevariti Evu. To se jasno vidjelo kad je preslatko namreškala nos na to njegovo pitanje, no Dannyju je to bilo svejedno jer se već u sljedećem trenutku našla na koljenima i nagnula preko njega da stavi čašu na stol. Djelovala je tako primamljivo dok je obigravala oko njega, bila je poput kolibrića koji pije nektar iz cvijeta, a Danny si nije mogao pomoći što je tipski više odgovarao biljki mesožderki nego ruži.
Ne razmišljajući je posegnuo za njom, zagrlio ju i povukao u svoje krilo. To je bilo sjajno. No tim pokretom pritisnuo je dlanove, što baš i nije bilo tako sjajno.
Danny je napravio grimasu i uspio suzbiti jauk, no Eva ga je uočila.
- O, pazi se - rekla je i počela se meškoljiti u njegovu krilu kao da se hoće odmaknuti.
- Samo... ostani tu gdje jesi - uspio je reći Danny kad je nasukala svoj bok na njegovu bolnu erekciju. - Ne miči se.
- Boli li te jako? - bila je tako tjeskobna i zabrinuta da Danny to više nije mogao podnijeti.
Nije se trudio skriti grubu želju u svojem glasu: - Zašto? Hoćeš li me poljubiti da brže prođe?

TRINAESTO POGLAVLJE


Eva se morala zapitati je li netko bio u njezinoj sobi i igrao se s termostatom. Kako je moglo biti tako vruće?
Možda je to imalo neke veze s čvrstim zidom žive vatre pritisnutim ispod nje koji je topio njezine kosti i poticao ju da poput petolisne lozice14 čvrsto obavija ruke i noge oko njega.
Danny Lunden bio je najzgodnija stvar koju je imala pod sobom, a Eva je jednom prilikom, kad su ju izazvali da to učini, hodala i po rubu aktivnog vulkana.
Dok joj je njegova zajedljiva primjedba o ljubljenju još odzvanjala u ušima, nagnula se nad njega, uživajući u načinu na koji je taj pokret spojio njihova tijela.
Ovo nije bio njezin prvi rodeo - točno je znala za koji se dio tijela nadao da će poljubiti. I nije imala ništa protiv toga, no prvo...
Nasmiješila mu se, a onda uzela njegove jadne, zamotane ruke u svoje. Poljupci su joj bili poput pera, nježni i polagani i osjećala je napetost u njegovim ukočenim zglobovima dok se borio s tim da ne izvuče ruke. U njegovim plavim očima vidjelo se iznenađenje, a osjećaj povezanosti između njih odjednom se od čiste seksualnosti opreo do intimnosti.
- Ah, ali ne smijem te dirati - rekla je, uživajući u tom trenutku kao u gutljaju dobrog šampanjca.
Sirom je otvorio oči i usta, a ona je otkopčala gumb na njegovim hlačama.
Dannyjeve usne zatomile su uzdah i snažno je izvio leđa od čega je zaškripala koža sofe. I Eva je sad počela dahtati, a svaki joj je dah bio ispunjen tvrdoglavim, očaravajućim mirisom čistog muškog znoja i vrućeg, mošusnog seksipila.
- Htio si da ga poljubim da prođe - rekla je, bez daha. - Samo se brinem za tebe, onako kako sam obećala da hoću.
Rekavši to, povukla je patentni otvarač i spustila njegove hlače oko upadljivog ispupčenja njegove zategnute muškosti.
Eva se spustila na koljena zahvalna na mekom, gustom hotelskom tapisonu. Traper oko Dannyjevih nogu bio joj je grub pod dlanovima dok je rukama prelazila po njegovim bedrima, a to trenje učinilo je njezinu kožu još osjetljivijom.
Podigao je stražnjicu kad ga je potakla na to i izvio se kako bi joj pomogao da mu spusti hlače i bokserice dovoljno nisko da joj otvori pogled na prekrasnu, rumenu debljinu njegove muškosti.
To je bio trenutak koji je Eva obožavala - muk iščekivanja i kristalna radost naslućivanja, želje i bliskosti koji su bili fokusirani samo na nju.
Eva se nalaktila na obje strane Dannyjevih bokova i nasmiješila se njegovu napetom, napregnutom licu, a potom se nagnula da utisne samo jedan mek poljubac u jedru crvenu glavu njegove erekcije. Njegov jecaj bio je toliko glasan da joj je bilo drago što su jedini ljudi na katu hotela.
Očit šok i užitak u njegovu izrazu zgrčio je donji dio Evina tijela i odaslao žmarce niz njezinu kralješnicu sve do zdjelice.
Njišući bokove naprijed-natrag, uživala je u načinu na koji joj se koža počela vlažiti vrućom, svilenkastom tekućinom koja joj se skupljala između nogu.
Upravo bi u tom trenutku neki muškarci, nestrpljivi da dođu do onog “dobrog dijela” spustili ruke na njezinu glavu i zgrabili ju za kosu, ili joj milovali ramena ili učinili neku desetu stvar s namjerom da ju požure da nastavi dalje.
No bilo da su u pitanju bili njegovi opečeni dlanovi ili urođeno strpljenje koje se zahtijevalo od jednog vrhunskog slastičara, Danny nije učinio ništa slično tomu. Raširio je ruke na naslonjaču sofe i pažljivo ju promatrao.
Bilo je nečeg nevjerojatno oslobađajućeg i prekrasno smjernog u tom klečanju pred njim, bez ikakvog dodira koji ju je mogao uzemljiti u tom trenutku osim onog njezinih vlastitih ruku na goloj koži njegovih čvrstih bedara. Osjećala se moćnom. Tu je moć crpila iz njegove želje, a sve kako bi on uzdisao i pomicao se onako kako ona želi.
Trebalo joj je još, pa se sagnula i uzela glavić njegove muškosti u usta. Bio je vruć, tako vruć, a koža mu je bila meka i baršunasta na mjestu na kojem se rastezala preko pulsirajućeg mesa ispod nje.
Imao je slan, topao okus. Bio je ukusan.
Uzela je veći zalogaj, uživajući u tom kako se, bujan i težak, micao nad njezinim jezikom i kako je pritiskao bokove u sofu da spriječi samog sebe da se ne zabije u nju i udavi ju.
Tako se dobro kontroliraš, Danny, poželjela je reći.
Od te pomisli postala je nesmotrena i poželjela da ona bude ta zbog koje će ju izgubiti.
Nagnuo se nad nju da bi usnama prešao preko njezine kose, bio je to dodir poput dodira leptira. Zadrhtala je. Njezini pohlepni prsti potražili su napete, čvrste pločice na njegovu trbuhu i zadržali ga u tom neudobnom položaju.
- Nevjerojatna si - izgovorio je riječi u njezin potiljak. - Ali sada trebaš prestati, inače će sve završiti prebrzo.
Eva je protestirajući promrmljala i počela snažnije sisati.
Prožeo ju je osjećaj pobjede kad se ukočio i zastenjao, no tad je opet začula njegov glas. Bio je tako smiren, ali istovremeno i odlučan: - Dođi ovamo, dušo.
To tepanje probilo je nešto u Evinu prsnom košu, neku srednjoškolku s glavom u oblacima koja nikada nije preboljela tajnu želju da joj se netko obrati baš tim riječima i upravo tim tonom glasa. Posljednji je put jezikom prešla preko pulsirajuće vene s donje strane njegove muškosti, a onda se odmaknula, a to je popratio prekrasno opsceni zvuk otvaranja čepa boce i pogledala u njega.
Trebao je izgledati smiješno - jer je većina muškaraca s kojima je bila izgledala upravo tako - raširen na kožnatom kauču s napola spuštenim hlačama i uspravnom erekcijom, tako krutom da mu je dodirivala mišićavi trbuh.
No nije djelovao smiješno. Djelovao je ukusno.
Obliznula se i bila je spremna ignorirati njegov zahtjev i baciti se natrag na njegov zarazan slano dimljeni okus koji je još uvijek mogla osjetiti na svojem jeziku. No on je odmahnuo glavom i zaustavio ju, milujući joj lice stražnjim dijelom svojih zavojima omotanih ruku.
Bio je to čudan osjećaj. Dodir meke gaze nje bio topao i grub poput onog njegovih izbrazdanih prstiju, no izraz njegova lica otopio je njezinu unutrašnjost. Danny je izgledao kao da misli da je ona ta koja je jestiva, a on je izgladnio.
- Ustani - ponovio je s istom onom mješavinom odlučnog, zapovjedničkog i mekog, ulagivačkog tona.
Nije ni čudo da ga njegov tim sluša, kroz maglu je pomislila Eva kad se odgurnula od koljena i stala pred njega. Malo ju je uplašilo to koliko ga je samo željela slušati, pustiti ga da joj kaže što da radi i vjerovati u to da će to biti dobro za oboje.
Pokušavajući zadobiti barem neku određenu mjeru kontrole, podigla je obrvu i uputila mu svoj najbolji zavodnički osmijeh dok su joj prsti otkopčavali crn kožni remen na struku. Malo striptiza uvijek bi podsjetilo na to tko drži sve konce u rukama.
Danny se zavalio u kauč, a iz očiju mu je dopirala toplina dok je gledao kako izvlači remen iz kopče. Bacila ga je na pod, a začuvši mek udarac metala, Eva je osjetila kako se uravnotežila. Pokrenuvši bokove u zamišljenom ritmu glazbe u svojem najdražem klubu, zaklopila je oči i polako stala podizati rub svoje crvene haljine po bedrima.
- Ne - tiho je rekao Danny i prenuo ju iz maštanja.
Eva je udahnula, svjesna činjenice da joj u prsnom košu srce udara poput krila male ptičice koja je ispala iz gnijezda. Njegov fokusiran pogled zarobio ju je i nije joj dopuštao da se vrati svojem sigurnom, udobnom maštanju.
Umjesto toga, podigla je svoje drhtave prste do patentnog otvarača, osjećajući svaki trenutak nespretnog prtljanja po njem, svaku dodatnu sekundu tišine dok su joj se prsti sklizali i petljali prije nego što su napokon povukli otvarač sve do kraja. Uski rukavi držali su haljinu sprijeda, no na stražnjem dijelu golih leđa mogla je osjetiti propuh koji je stvarala hotelska klimatizacija.
- Kad skinem ove proklete zavoje - rekao je Danny nonšalantno. - Skidat ću te polako, otkrivajući tek jedan centimetar po jedan centimetar kože i kušati svaki komadić kako ju budem otkrivao.
Eva je počela teško disati. Odjednom joj je postalo tako vruće da je jedva mogla podnijeti stezanje rukava na rukama i ostatak haljine na struku i bokovima. Željela je odmah oguliti cijelu haljinu sa sebe, no oklijevala je očekujući što će Danny sljedeće reći.
- Tako si ludo prekrasna sada - rekao je, a glas mu više nije djelovao nonšalantno. Sirova, iskonska istina tih riječi zasjekla joj se u kožu na leđima kao da ju je netko ogrebao noktima. Eva je udahnula i izvukla se iz haljine takvom brzinom da je umalo pala.
Mora da je izgledala kao potpun idiot, no nije ju bilo briga jer joj je hladan zrak na goloj, pregrijanoj koži tako godio, a Dannyjeve oči zaiskrile su od želje kad je ugledao njezine crne čipkaste gaćice i shvatio da nisu sparene s odgovarajućim grudnjakom, ili bilo kakvim grudnjakom.
Evi nikada nije bilo toliko drago što ima male grudi.
I čestitala si je na tom što je tog jutra odabrala haljinu čija je konstrukcija bila takva da joj ne treba ništa ispod nje. Jer je to značilo da sada između nje i Dannyja Lundena ne postoji ništa osim hladnog zraka od kojeg su se njezine bradavice pretvorile u male čvrste čvorove koji su ju boljeli od žudnje.
- Dođi ovamo - rekao je, a cijelo mu je tijelo izgledalo kao da ništa na svijetu ne želi više nego da skoči sa sofe i zgrabi ju.
No nije to učinio. Nije to mogao zbog svojih ruku, a Eva je shvatila da njega samog nitko neće razodjenuti ako to ne učini sama. Uzbuđeno se bacila natrag u njegovo krilo. Raširivši koljena preko njegovih bokova, gladno ga je poljubila. Jezici su im se susreli i borili za prevlast, klizeći i milujući jedan drugog dok su Evini vrijedni prsti kretali prema kopčama na njegovoj bijeloj kuharskoj kuti.
Uhvatila je kutu s obje strane i u jednom ga potezu otkopčala. Ispod kute imao je običnu bijelu majicu kratkih rukava i morali su prekinuti poljubac na nekoliko dugih, bolnih sekundi kako bi ga izvukli iz majice i kute bez mnogo petljanja po njegovim ozlijeđenim rukama. No nakon malo psovanja i frustriranog praskanja u smijeh, Eva ga je uspjela zagrliti i pritisnuti svoje nage grudi na njegova podjednako naga prsa i, Bože mili, Bože, sve je to bilo vrijedno toga.
Danny je imao tijelo za kakvo je mnogo muškaraca trošilo mnogo vremena i novaca da ga dosegnu, no Eva je znala da je mišiće istesao kroz naporno dirinčenje, dižući teške tave, mijeseći tijesto za kruh i baveći se teškim poslovima. Njegovi prsni mišići bili su nekako drukčiji na opip od onih istesanih savršenstava kakve su znali imati neki manekeni i glumci.
Sve se kod Dannyja činilo nekako više stvarnim.
Odvojivši usne od njezinih, u dahu je rekao: - Ustani, ustani na koljena, želim te kušati.
Nestabilna na nogama, no više nego spremna na to, Eva ga je uhvatila za ramena i odgurnula se prema gore. Danny nije čekao da se ugodno smjesti; čim mu je prišla dovoljno blizu, nakrivio je glavu i uzeo vrh njezine dojke u vlažnu vrućinu svojih usta.
Kao da je netko zavezao nevidljivu sponu između Evine bradavice i klitorisa, a sa svakim novim sisanjem Dannyjevih talentiranih usta ta se spona zategnula. Eva je zastenjala i počela se meškoljiti dok su joj koljena klecala. Nije mogla vjerovati da ju Danny dovodi u to stanje, a da ju ni u jednom trenutku nije dotakao rukama.
No komu su trebale ruke, kad je imao ovakva usta?
Začula je gladan zvuk iz njegovih usta na svojoj dojci, a vibracija tog zvuka poslala je žmarce niz njezine bokove, a onda je odmaknuo glavu. Eva se još malo promeškoljila i odjednom je osjetila vlažni, pulsirajući glavić njegove muškosti na unutrašnjem dijelu svojih bedara. Bio je vruć, tražio ju je i bio tako blizu mjesta na kojem je željela da bude.
Luda od želje, potražila ga je rukom, uživajući u njegovu čvrstom pulsiranju dok je prelazila od njegova korijena do glavića.
Danny je zastenjao, a oči su mu se izvrnule u očnim dupljama.
Eva se nacerila. Osjećala se divljom i moćnom i poželjela da na sebi ima gaćice koje može samo strgnuti. No budući da nije bila profesionalna striptizeta, morala je ipak svući svoje crne čipkaste gaćice, no činilo se kako Dannyju ne smeta način na koji se meškoljila u njegovu krilu dok je to radila.
Kad se potpuno svukla, Eva mu se približila kako bi ga pobjednički poljubila. Njegovu erekciju uhvatila je u klopku besramno ju povlačeći dok je puštala da Danny pobijedi njezine usne.
- Bože, nikad nisam sreo nekog tko je seksi kao ti - rekao je kad mu je dopustila da dođe do zraka.
- I ti si poprilično seksi - odgovorila je Eva prelazeći mu rukama po trbušnim mišićima samo kako bi ponovno dohvatila njegovu muškost.
Dannyjeve su oči bile poput dva plavosiva proreza na njegovu zarumenjelom licu. - Dobro. To je dobro. Jebem mu, volio bih da te mogu dotaknuti.
- I ja bih to voljela - gorljivo se složila Eva. Osjećala je prazninu tamo dolje, bila je tako mokra i otvorena da ju je boljelo. Malo je zacviljela i bespomoćno zanjihala bokovima.
A onda je širom otvorio oči u kojima je gorjela inspiracija.
- Budi moje ruke, Eva. Ti to učini i dopusti mi da gledam.

ČETRNAESTO POGLAVLJE


Molim? - Evi se učinilo da sporije shvaća kao da joj je predigra napravila tapioku od mozga.
Njegov ton postao je oštriji, a vilica mu je bila kruta poput mramora kad je rekao: - Podigni desnu ruku. Kažiprst.
Nespretno ga je poslušala, a on ju je pohvalio mekim: - To je dobro. Sjajno ti ide.
Njegovo odobravanje ispunilo ju je toplinom, a onda, kad je podigao noge na stol iza njih i podignuo koljena kako bi joj služila kao potpora za leđa, preplavila ju je lijena vrućina. Opustila se na njegovim čvrstim bedrima, dok joj je traper grebao osjetljivu, vruću kožu. Čekala je tad da izrekne svoju sljedeću želju.
- Prekrasno - rekao je, a ona nije znala je li to kompliment ili iskaz nježnosti, no što god da je bilo - sviđalo joj se. - Dotakni se tim prstom. Želim vidjeti koliko si vlažna.
Ta hrabrost, taj izravan način na koji ju je gledao i pozvao ju da sudjeluje u raspirivanju vlastite strasti sviđao se Evi.
Nikada nije bila sramežljiva. A ako je i bila, prošlo je mnogo godina otkako je to priznala samoj sebi ili si dopustila da ju to spriječi u tom da radi što god da ju je bila volja. Zato ju je rumenilo koje joj je grijalo lice i vrat iznenadilo kad je prstom krenula niz svoj trbuh prema skliskoj, škakljivoj koži između nogu.
Obrazi su joj gorjeli, baš poput sićušnog skupa živaca na vrhu proreza do kojeg je došla. Zadrhtala je.
Danny je promatrao svaki njezin pokret kao da će ga kasnije netko ispitivati o njima, a Eva je dopustila da ju ta pozornost prekrije pokrivačem samopouzdanja. Kad su se Dannyjeve usne otvorile, a dah mu se ubrzao, u Evi se probudio egzibicionist i probio u prvi plan njezine svijesti.
Zadržavši njegov pogled, u igru je uključila i drugi prst i zaronila dublje, igrajući se skliskim naborima, kružila je oko klitorisa. Osjećaj je bio nevjerojatan, mnogo bolji od onog koji je imala kad je to činila sama, kao da je Dannyjeva prisutnost, njegov pozoran pogled dao toj prepoznatljivoj radnji dodatan vjetar u leđa.
Eva je drhteći, dok su joj bokovi lagano pulsirali, dopustila samoj sebi da se izvija u njegovu krilu poput mačke koja preklinje da ju se pogladi. Glava joj je pala preko ruba njegovih koljena i otvorila pogled na dugačak vrat koji je bio toliko ranjiv, dok joj je trbuh meko podrhtavao sa svakim vlažnim klizanjem prsta.
- Izludjet ćeš me - rekao joj je Danny, i podignuo se tako da su grubi zupci njegova patentnog zatvarača zagrebli po goloj koži njezine stražnjice. Taj joj je pokret podignuo bokove dovoljno daleko da stražnjim dijelom ruke dotakne njegovu erekciju. Uhvativši tu priliku, Eva je izvukla prste iz svojeg tijela i omotala ih oko njegove čvrste krutosti i pritisnula ga cijelom njegovom duljinom na svoju vlažnu ženskost.
Ta krutost, teška i vruća i tako blizu, bila je nevjerojatna. Trebalo joj je upravo to trenje. Bilo je bolje od bilo kakvih prstiju na svijetu. I Danny je morao dijeliti taj osjećaj, jer je stisnuo oči i ponovno potisnuo bokove, i zabivši ramena u stražnji dio sofe, izvio leđa.
- Bože - rekao je. - To je bilo preblizu. Možeš li dohvatiti moj novčanik?
Držeći njegovu muškost tamo gdje ju je željela, Eva se nagnula da ga poljubi. Bio je to vlažan, vruć poljubac koji je nastavila kopajući lijevom rukom po njegovu stražnjem džepu.
- Imam ga - rekla je dašćući uz njegove usne.
- Kondom - rekao je. - Stavi ga na mene.
Eva nikad u životu nije bila tako željna poslušati nečiju naredbu. Pronašla je kondom i otvorila omot zubima. Stisak njezine ruke dok je odmotavala gumu preko njegove napregnute erekcije natjerao je Dannyja da još jednom zastenje.
Bila je grozničava od požude, a želja za spajanjem bila je toliko jaka u njoj da se Eva bojala da će eksplodirati. Podigla se, držeći Dannyja jednom rukom i spustila se na njega.
Zastenjala je na osjećaj koji je u njoj izazvao dodir glavića na njezinu ulazu, bio je bujan i vruć. Mogla je to osjetiti čak i kroz kondom. Bio je velik, širok i nesalomljiv, a ona je željela svaki njegov centimetar.
Nataknuvši se, Eva je pustila da ostatak posla odradi gravitacija, koncentrirajući se na to da se opusti dovoljno da ga do kraja pusti u sebe.
- Pazi, dušo - rekao je Danny zabrinuto. - Nemoj žuriti. Imamo cijelu noć.
No Evi se nije tako činilo. Željela ga je odmah u sebi, cijelog odjednom da ju ispuni i vine ju u nebesa.
Kad su joj bokovi tresnuli na njega, uz jecaj je osjetila da se rasteže do krajnje granice, a njezina stidna kost zastrugala je po njegovu pelvisu. Njezin je mozak zastao pod vodopadom iskri, a cijeli svijet pretvorio se samo u ljuljanje, stenjanje, stiskanje, uzdisanje i napinjanje k nekom savršenstvu koje je bilo nadomak ruke sve dok odjednom sa stiskanjem mišića i konačnim grubim spajanjem nije došla do njega.
Kad je završilo, trepnula je i shvatila da je njezino čelo pritisnuto na Dannyjevo znojno rame, a bedra joj umorno podrhtavaju dok ju mišići bole od toga koliko ih je dugo držala otvorenima.
Zastenjao je i pomaknuo se kao da i njega boli, a taj sićušan pokret odaslao je niz ponovnih udara kroz donji dio njezinih leđa.
- Bože. Ovo je natjecanje namješteno - rekao je u dahu. - Ovo je prijevara! Utemeljiteljeva kći upravo je iscijedila svu moju snagu kroz spolni organ.
Eva se zakikotala u njegovu ključnu kost i liznula njegovu slanu kožu. -Srećom po tebe, nemam nikakve veze sa sucima.
- Hej - u njegovu zadovoljnom tonu začuo se tračak iznerviranosti. - Ne bih spavao s tobom ako bi to izgledalo kao da hoću doći do vrha preko kreveta.
Lijeno otvorivši usta, Eva je stala sisati njegov vrat. Ne dovoljno jako da ostavi trag i potakne pitanja na koja ni jedno od njih nije željelo odgovarati, no svakako dovoljno jako da to Danny osjeti, ako je njegovo istezanje pod njom bilo ikakav pokazatelj.
- O. K. - izrekao je kao da se guši. - Možda bih spavao s tobom bez obzira na sve. Ženo, ti moje dobre namjere činiš zlima.
- Dobre su namjere za one dosadne - odgovorila mu je Eva i posegnula prema dolje kako bi se učinkovito pozabavila prezervativom. Bilo je nečeg pomalo prljavog i zabavnog u tom kako se igrala medicinske sestre.
Danny je zafrknuo kad se podigla iz njegova krila i bacila rabljen prezervativ u smjeru kante za smeće koja je stajala kraj stola. - Dosta me ljudi u životu doživjelo dosadnim.
- Glupih ljudi - Eva je lakoćom odbacila tu tvrdnju, a onda se srušila do njega na kauč i zadovoljno uzdahnula.
- Ljudi koji nikada nisu spavali s tobom. Bože, trebalo mi je to. - Nagnuvši glavu u stranu tako da ga može vidjeti, dodala je: - A i tebi je trebalo. Priznaj. Lijepo sam se pobrinula za tebe!
- Priznajem. Drago mi je da sam pošao s tobom gore - Dannyjevo lice poprimilo je bezizražajan izgled. - Ni jedan od članova mojeg tima ne bi se odlučio za ovakvu metodu umirivanja boli.
- Mmm. Znači bolja sam od kante leda i aspirina. Kako si šarmantan.
Zamotanim prstima lupnuo je po svojim ljepljivim preponama, a lice mu se zgrčilo od nervoze. Duboko u grlu, Danny je zarežao. - Mislim da sam to već spomenuo kad smo se upoznali - možda sam slastičar, no nisam tako sladak kako možda djelujem.
- Hajde, daj da ti pomognem - Evu je nekako uzbudila lakoća kojom se zavalio i dopustio joj da ga pospremi u hlače. Zatvorila je patentni zatvarač, no dugme je ostavila otkopčanim, tek toliko jer joj se svidjelo kako izgleda.
Sviđalo joj se to što je ona bila ta koja ga je mogla vidjeti u tom stanju.
Ta misao bila je zastrašujuće intenzivna, a Eva se od te spoznaje pokušala zaštititi kao da joj svjetlost presnažno tuče u oči. Tiho je proklela svoje još uvijek drhtave noge, klimavo je ustala s kauča i započela uzaludnu potragu za svojim gaćicama prije nego što je odustala i krenula preko sobe do francuskih vrata koja su vodila u kupaonicu.
Kad se nakon nekoliko trenutaka vratila u dnevni boravak umotana u jedan od hotelskih ogrtača, ugledala je kako se Danny laktima odguruje s kauča dok mu je uprljana košulja visjela preko jedne gole, mišićave ruke.
Unatoč njezinoj instinktivnoj potrebi da nestane s mjesta događaja, neki oprečan dio Evina srca razočarano ju je štrecnuo kad je ugledala Dannyja spremnog na bijeg.
Naslonivši rame na dovratnik, morala se potruditi da joj glas zvuči glatko i vedro: - Nekamo si krenuo?
* * *

Danny je zastao u napola pognutom položaju i spotaknuo se o obrub vlastitih traperica. - Samo sam pokušao slijediti tvoj mig - odgovorio je nonšalantno koliko je mogao.
A to što je mogao nije bilo baš nonšalantno. Napravio je grimasu. Bio je iznerviran svojom nemogućnošću da ostane hladan i bezosjećajan, makar jednom u svojem cijelom, glupom životu.
Igrajući se povezom koji je ogrtač držao na mjestu, Eva mu je uputila pogled ispod trepavica. - Možda bi još jednom trebao provjeriti dokaze. Mig bi se mogao odnositi samo na činjenicu da ti je potreban tuš.
U rupu koja je nastala kad ga je Eva bez osvrtanja ostavila na kauču izlila se radost. Danny je mahnuo svojim beskorisnim rukama zamotanim tako da su podsjećale na bejzbol rukavice i odgovorio: - Ne smijem ih močiti, sjećaš se?
Eva je prošetala prema njemu, a tijelo joj se talasalo tako graciozno da su ga njezini pokreti odmah podsjetili na nesvjesnu razuzdanost kojom je uživala. -Razočarana sam, gospodine slastičaru - rekla je. - Mislila sam da ćete ipak biti maštovitiji od toga.
Danny je osjetio kako su mu se usta osušila kad je odvezala čvor na struku i pustila da se ogrtač otvori i otkrije njezinu prekrasnu, meku kožu. - Bilo koji muškarac kojemu mozak pored tebe funkcionira besprijekorno ili je homoseksualac ili mrtav.
Oduševljeno se nasmijala. - To nema nikakvog smisla.
- Što samo dokazuje moju tvrdnju.
- Hajde - rekla je Eva i zgrabila ga za lakat, uspjevši na pod baciti njegovu košulju i kuharsku kutu. - Imam ogromnu, prekrasnu, hidromasažnu kadu u glavnoj kupaonici.
Dannyjev je pogled pratio kako mu odjeća pada na telefon kraj kauča. Namrštio se. - Stvarno bih trebao nazvati svoje ljude da im se javim.
Eva je stisnula prste, a glas joj se produbio i postao prigušen: - Kada je dovoljno velika za dvoje...
Danny je okrenuo glavu prema njoj taman na vrijeme da uhvati trenutak u kojem je Eva ispustila svoj ogrtač na hrpu njegovih stvari.
Osjećala se potpuno ugodno u svojoj koži kad se okrenula i zanjihala tim savršenim, malim bokovima prema dvostrukim vratima iza kojih je prije nestala, dobacivši mu jedan koketan pogled preko čistog bijelog ramena dok je nestajala u idućoj prostoriji.
Danny ju je slijedio bez zastajkivanja.
Kad je idućeg jutra trepnuo i zagledao se u zlatni, lisnati motiv na stropu otmjenog kraljevskog apartmana Eve Jansen, Danny je odjednom bio znatno manje uvjeren u to koliko će razumijevanja imati njegov tim.
Nesumnjivo su cijelu noć proveli baveći se Beckovim problemom nošenja s ljutnjom - i što je to, dovraga, bilo između njega i one ženske iz Kalifornije? - i brinuli se o nadolazećem danu kulinarskog izazova. Trebao je biti s njima, a ne ovdje, odmarajući u krilu luksuza i čekajući da mu netko dođe oguliti grejp ili što već.
Naglo se uspravio i opipao prste da provjeri koliko ga bole. Zavoji su tijekom noći olabavjeli, s obzirom na sve, i mogao je saviti prste u šaku bez mnogo boli. Tek kad je odlučno sjeo, oživjelo je njegovo sjećanje na to što je točno to “s obzirom na sve” podrazumijevalo i Danny se uspio otkriti i izaći iz kreveta, pazeći da ne probudi vitku izbočinu pod plahtama do njega.
Kretao se glatko i tek se malo trgnuo kad se jednom rukom morao pridržati za rub kreveta kako bi se sagnuo i podignuo traperice. Iznerviran zavojima, Danny je zubima uhvatio dio koji se objesio na njegovu desnom zglobu i stao ga povlačiti sve dok se nije počeo odmotavati.
- Što to radiš? - Evin pospan glas odgovarao je njezinoj raščupanoj smeđoj kosi i napola spuštenim vjeđama.
Dannyju nije mogao pogledati bez da poželi skočiti natrag u krevet i cijelu ju izliže, pa se nastavio baviti svojim zavojima. - Skidam ih da mogu vidjeti kolika je šteta - rekao je mirno. - Medicinski tehničar rekao je da to učinim.
Eva je napućila svoje lijepe usne. Djelovala je skeptično, no nije to mogla opovrgnuti. - Daj, pusti to meni. Činiš to kompliciranijim nego što bi trebalo biti.
Zbunjen njezinom stalnom potrebom da se brine o njem, Danny je poslušno ispružio ruke i uživao u nježnom, pedantnom načinu kojim je Eva odmotavala bijelu gazu kako bi otkrila njegove crvene dlanove pune plikova.
Užasnuto je udahnula kroz zube, no Danny je savio šake i rekao: - Hej, ne. Bolje su no što izgledaju. Malo onog čarobnog losiona i bit ću spreman za kuhanje.
- Ne bole te?
Danny je slegnuo ramenima i zgrabio traperice s poda. - Pa, bole. No podnošljivo. Isfurat ću to.
- Ne sviđa mi se to - rekla je Eva.
Isuse, ti civili...
- To je ono što kuhari rade - odgovorio je Danny. - Hajde, barem si ti cijeli život okružena kuharima. Sigurno si to već vidjela. Ozlijedimo se - položimo dlan na vatru, odsiječemo nokat, što god - i nastavimo kuhati. Jednom je prilikom mojemu tati lonac pun telećih goljenica pao na nogu i slomio mu četiri kosti. Noga mu je natekla kao balon, no šepao je do kraja večere i nijednom nije zaostao niti se požalio.
Eva se uspravila u krevetu, povukla plahte do brade i nalaktila se na savijena koljena. Sa zamršenom, razbarušenom kosom i savršenim licem bez šminke izgledala je poput djevojčice.
- Jako ga voliš, zar ne?
Danny je već bio izgubio nit. - Molim? Koga?
Nestrpljivo je uzdahnula. - Svojeg oca. Pričaš o njem kao da se ponosiš time što si njegov sin.
- Nikada nisam razmišljao o tom na taj način, ali da. - Navlačenje je traperica potrajalo. Traper je bio oštar s obzirom na njegove osjetljive ruke, a Danny je iskoristio to dodatno vrijeme da se sagne i izbjegne Evin suviše opažajući pogled. - I moj smo tata i ja bliski. Dugo smo bili samo nas dvoje, hoću reći -ako ne brojimo legiju djevojaka, povremenih pratnji i žena za jednu noć. Koje ne brojim.
Danny je počeo dobivati jasniju sliku o tom kakvo je bilo Evino djetinjstvo i nije mu se baš činilo bajnim. Njegovi su ga možda s vremena na vrijeme izluđivali, no nikada nije sumnjao u to da se vole i da više od ičega vole svoju djecu, dok im je na drugom mjestu bila Lundenova taverna.
Prije nego što je Max otišao od kuće, optužio je oca da restoran voli više od vlastite djece. Vidio je kako mu je otac patio zbog izgubljenih godina sa svojim starijim sinom, i bez obzira na to koliko se Danny trudio kod kuće i na poslu, ništa nije moglo izbrisati bol u očima njegova starog.
Sjetivši se brata, Danny se ponovno zabrinuo zbog vremena. Provjerio je sat do kreveta.
Sranje. Bilo je kasnije nego što je mislio.
Tik-tak, oglasio se njegov unutarnji sat i znao je da se mora vratiti natrag svojem timu i spremiti se za ostatak dana, no dovraga. On nije bio tip muškarca koji je mogao ostaviti Evu Jansen šćućurenu i samu u krevetu dok izgleda kao da nema ni jednog prijatelja na svijetu.
Uz to - bila je gola. Stvarno nije bilo šanse da ikamo ode. Pa nije on Superman.
Na koljenima je došao do nje, obavio ju svojim dugim rukama i povukao ju čvrsto na svoja prsa. Nije se opirala i zakopala je svoje lice u njegov vrat, a Danny se trudio da mu srce ne zatreperi previše od povjerenja koju je ta gesta podrazumijevala.
Max je bio u pravu.
Danny je bio budala.

PETNAESTO POGLAVLJE


Eva je zakopala lice u Dannyjeva široka prsa i zapitala se u kojem se to trenutku točno pretvorila u nekoga tko se voli maziti. Nije baš bila ni tip cure za jednu noć, no preferirala je imati kontrolu nad situacijom, stoga je uglavnom pozivala muškarce koji su joj se sviđali k sebi ili u svoju hotelsku sobu.
Baš kao i prošle noći. To nije bilo ništa neobično, no ono što je bilo neobično jest to da je Danny bio tamo i sljedećeg jutra. Eva nije bacala svoje partnere na ulicu, no uglavnom je postojao sporazuman dogovor da poslije skidanja prezervativa svi odu svojim putom.
No kad je Danny sinoć pokušao otići... Eva je zadrhtala prisjetivši se onog napetog urlika panike u trbuhu kad ga je ugledala kako skuplja stvari. Bilo je to čudno, sjetila se dok je udisala njegov miris - miris spaljenog drva i toplog pamuka i onog uvijek prisutnog mirisa šećera u prahu - no s druge strane, čitava ta stvar bila je čudna. Drukčija.
Prisjetivši se razgovora kojeg je u avionu vodila s Claire, Eva je pomislila da bi njezina prijateljica čak mogla s odobravanjem gledati na razvoj situacije s Dannyjem Lundenom. Postojala je mogućnost da je Eva sve do tad možda malo pretjerivala s tjeranjem.
Uvijek je samo seks bio posrijedi i bilo je tako lako. Zabavno, beznačajno, bez prevelike frke. Uživala je u muškarcima i pažnji koju su joj poklanjali. I nikada se toga nije sramila, iako se s vremena na vrijeme znala sjetiti kako je to izgledalo između njezinih roditelja prije no što joj je majka umrla.
Znala je da između dvoje ljudi može postojati nešto više od zabave i lakoće.
No zašto bi itko želio nešto više od toga? Nikada nije upoznala ni jednog muškarca koji bi joj to mogao objasniti.
Danny joj je zglobovima prstiju podigao bradu i nagnuo joj glavu za mek poljubac zatvorenih usana, tek svilenkasto stapanje toplih usana, a Eva se morala čvrsto pridržati za njegova ramena kako ju iznenadna vrtoglavica ne bi srušila s kreveta.
Danny Lunden natjerao ju je da se pita što joj je to nedostajalo svih tih godina.
Prije nego što je uspjela doći k sebi, iskočiti iz kreveta i oprati zube ili jednostavno zaboraviti na jutarnji zadah i uvući ga natrag pod pokrivače, začula je tih, tih zvuk koji je dolazio iz susjedne sobe.
Eva je smjesta prepoznala alarm govorne pošte svojeg mobitela, a čim je registrirala zvuk shvatila je da je on već neko vrijeme zvonio. Sve otkad je otvorila oči i ugledala prekrasan jutarnji prizor golog Dannyja Lundena koji je na rubu kreveta pokušavao otresti svoj bijeli rep.
- Sranje - rekla je i hitro se izvukla ispod pokrivača. - Sinoć nisam napunila mobitel. Uvijek ga stavim na punjač kraj kreveta, uvijek! Ne mogu vjerovati da sam to zaboravila.
- Onda smo kvit - rekao je Danny i vratio se poslu traženja svoje odjeće. - Ti si me sinoć omela u tom da nazovem svoje ljude i saznam kako su.
- Nismo kvit! - viknula je Eva preko ramena dok je trčkarala u dnevni boravak da izvadi telefon iz torbice. - Jer je tvoj tim na sigurnom u svojim hotelskim sobama. Ali moj tim, pod kojim mislim na golemu svitu koja vodi ovo natjecanje, na nogama je od prije zore i radi, gasi vatru i pita se gdje sam dovraga ja. Sranje, pogledaj ovo. Sedam propuštenih poziva.
- Siguran sam da je sve u redu - rekao je Danny pojavivši se na vratima spavaće sobe u trapericama i ničemu više. Bos je otišao do kuhinje i nagnuo se kako bi bacio kritički pogled na oskudan sadržaj hladnjaka. - Čovječe. Mislio sam ti napraviti doručak, ali nemam baš dovoljno namirnica s kojima bih mogao raditi.
- Doručak? - Eva se nakratko otopila. - To mi je najdraži obrok u danu.
- O, da? - Danny joj je uputio osmijeh koji se lako mogao boriti s ranojutarnjim suncem koje je provirivalo kroz zavjese. - Što ti je najdraže jelo za doručak?
- Crepes - odmah je odgovorila Eva. - Ili, kako smo ih mi u obitelji znali zvati
- francuske palačinke. Kad sam bila mala, tata ih je pripremao svake nedjelje i morao je udvostručiti mjere kako bi me pratio. Kad sam imala pet godina, mogla sam ih pojesti osam do deset odjednom s pekmezom od jagoda i šećerom u prahu. Zaklopila je oči prisjećajući se tih slatkih, lijenih jutara.
- Dovraga. Sad krepavam od gladi.
Ponovno joj se oglasio telefon, Eva je razrogačila oči, a srce joj je opet stalo divljački tući.
Sranje, sranje, sranje.
Eva nije bila svjesna toga da na glas ponavlja svoju mantru, sve dok joj Danny nije prišao i položio joj ruke na ramena. - Dušo, u redu je. Sve je dobro.
- Prestani - prekinula ga je Eva i istrgnuvši se, pokupila s poda ogrtač koji je još uvijek ležao do sofe gdje ga je sinoć ostavila.
- Što da prestanem? - pitao je širom raširenih očiju kao da uistinu ne zna.
- S tim ukroćivanjem goropadnice - odgovorila je i navukla ogrtač. - To je vrlo lijepo od tebe, posebice kad tu tehniku primjenjuješ na članovima svojeg tima. Ali ja se zbog toga osjećam kao tvoja mlađa sestra ili netko takav, što je, složit ćeš se, poprilično gnjusno u svjetlu prošle noći.
Podignuo je obrvu i podbočio se rukama na uske bokove, ostavivši se potrage za donjim rubljem. Evino se disanje ubrzalo. Prokletstvo, stvarno je zgodan.
- Misliš na Jules Cavanaugh iz mojeg tima? Ona mi je poput mlađe sestre. I, tek toliko da znaš, uskoro će mi najvjerojatnije postati svojtom. U svakom slučaju mogu kategorički tvrditi da s njom nikada nisam proveo noć poput one sinoć.
- Zavrtio je glavom, a jedan pramen zlatnosmeđe kose ostao mu je stršati, sjajeći na svjetlosti izlazećeg sunca. - Da budem iskren, mislim da nikada ni s kim nisam proveo takvu noć.
Eva nije mogla ne naceriti se i ne zanjihati bokovima, prema njemu. - Bili smo prilično fenomenalni, nismo li?
- Da sam imao cipele - rekao je - ispalila bi me iz njih.
Osjećala je da se počinje topiti, zato je stresla ramenima i namjestila strog izraz lica. - Dosta! Vidim što radite, gospodine. Niste tako lukavi kao što mislite da jeste.
- Zar tako? - rekao je i spustio ruke krenuvši prema njoj poput velike mačke koja vreba svoj plijen.
- Ne. - Eva je ustuknula držeći pred sobom svoj telefon koji je još uvijek zvonio kao štit. - S obzirom na to da tvoje uobičajene metode tješenja nisu upalile, sad me slatkorječivošću pokušavaš izvući iz napadaja panike. Ali ja odbijam da me se smiri! Bit ću mahnita i uzrujana i zabrinuta i...
Danny je navalio na nju i Eva je svoj, napola kroz smijeh izgovaran, govor završila vriskom koji se pretvorio u prigušeno skvičanje nakon što ju je uhvatio u naručje i poljubio ju.
Kucanje na vratima prekinulo ih je na dovoljno dug trenutak da Eva vikne: -Vratite se kasnije, molim vas!
- Ne želiš da spremačica uđe? - upitao je Danny. - Plahtama bi ti dobro došlo da ih zamijene.
- Mogu pričekati - rekla je Eva prolazeći prstima kroz njegovu kosu i nakrivivši glavu za još jedan poljubac u trenutku kad se začulo okretanje kvake i pištanje elektroničke brave.
Nekoliko stvari odigralo se odjednom. Vrata su se otvorila, Eva je skviknula i golim nogama stisnula Dannyjev struk, a Danny se leđima okrenuo prema vratima kako bi ju zaštitio od pogleda sobarica. Ili kako bi zaštitio oči jadne sobarice nespremne na prizor gole, poput ljiljana bijele, stražnjice Eve Jansen.
Bio je to lijep prizor, Eva je bila sigurna u to, no možda nije bio prikladan za rano ujutro.
Danny je još uvijek gledao u zid kad je rekao: - Možete li se, molim Vas, vratiti malo kasnije? - Glas mu je bio tako miran i pristojan zbog čega se Eva počela još jače smijati.
Sve dok nije začula kako odgovara poznat glas. - Ne. Sasvim se sigurno neću vratiti kasnije. Imamo krizu s kojom se smjesta moramo pozabaviti. Tko si, dovraga, ti? I... je li to moja kći koja se prilijepila na tebe poput čupka15?
O, sranje.
Eva je podignula glavu i zagledala se preko Dannyjeva golog ramena ravno u čelično sive oči Thea Jansena koje su sijevale.
- Pretpostavljam da to nisu sobarice.
* * *

- Bilo bi bolje da netko počne objašnjavati - zarežao je osoran glas koji je očito pripadao starijem muškarcu sviknutom na izdavanje naredbi.
- Bok, tata - rekla je Eva, potvrdivši Dannyjeve najgore strahove. - Hoćeš li nam dati sekundu? Kao što vidiš, upravo smo usred nečega.
Danny se ukočio, a dio njegova mozga očekivao je hladan dodir cijevi sačmarice između lopatica, no sve što je čuo bio je zvuk zatvaranja hotelskih vrata.
- Otišao je. Možeš me sad spustiti - rekla je Eva mirno kao da joj uopće nije bilo neugodno zbog toga što je uhvaćena kako se vere po njem poput ruže penjačice, i to od strane vlastitog oca.
A onda je eksplodirala. Ne zbog srama, kako se uskoro ispostavilo, već zbog pravedničkoga gnjeva. - Kvragu, kvragu, kvragu! Što on radi ovdje?
Brzo je zgrabila ogrtač i ogrnula se njime, no Danny je još uvijek imao dovoljno vremena da uoči kako nije porumenjela. Ni malo. Ono crveno na obrazima djelovalo je poput rumenila čistog bijesa, a plamen nagovještaja bitke dok je marširala do vrata i naglo ih otvorila prije nego što je Danny uspio dohvatiti majicu s poda, posvijetlio joj je oči iz sive u srebrnoplavu boju.
- No to je bilo brzo - rekao je Theo Jansen, ne dižući pogled s mobitela koji je držao u ruci.
Eva je svoju privrženost gadgetima očito naslijedila od oca.
- Znaš mene - rekla je Eva i provukla ruku ispod očeve. Povela ga je prema kauču. - Ja se ne igram, nisi li tako znao reći?
Danny je zaključio da je najbolje da gleda u strop dok iz sjećanja pažljivo briše sve što se noć prije toga dogodilo na tom kauču.
- Drago mi je da si usvojila barem dio onoga što sam te pokušao naučiti -rekao je Theo i zaobišao kauč kako bi sjeo u jedan od onih naslonjača nalik na prijestolje. - I malo sam iznenađen, s obzirom na to da je, na osnovu krizne situacije u kojoj smo se zatekli, jedino što mogu pretpostaviti to da si potpuno zapostavila posao.
Eva se trznula, a Danny je bez razmišljanja stao iza nje, po prvi put privukavši pogled Jansena Starijeg.
Theo se namrštio, a zbog kratko podšišane tamne brade djelovao je poput kipa rimskog vojnika grubo isklesane brade i okrutnih očiju, kojeg je Danny, kad je bio klinac, vidio na školskom izletu u MET16.
Kad bi rimski kipovi nosili prugasta odijela boje drvenog ugljena i ručno rađene kožne aktovke.
Taj mu je muškarac tjerao strah u kosti, ne samo zato jer je bio legenda restoranskog biznisa, poznat po tom da može uzdići i upropastiti karijeru kuhara samo jednim potezom nalivpera, već i svojom pojavom.
Nije bio pretjerano velik, iako je djelovao kao da je u poprilično dobroj formi za poslovnog čovjeka u kasnim pedesetima, no njegova je prisutnost bila dovoljno velika da zauzme veći dio apartmana. Danny je bio bolno svjestan činjenice da je gol do pasa, da su mu traperice otkopčane i na rubu toga da mu skliznu s bokova.
Bilo je očito da Eva ne namjerava odati da nema pojma kakva je krizna situacija posrijedi; Eva je izbjegla taj metak.
- Želiš li kave, tata? Danny i ja taman smo se spremali naručiti poslugu u sobu.
Theo Jansen nekako je uspio prikriti zajedljiv izraz nevjerice tek blagim smiješkom. - A vi to danas tako zovete? Da, svakako, kava zvuči sjajno, a kad smo kod toga, što kažeš na malo privatnosti? Moramo razgovarati o poslu.
Vau. Dannyja nikada nitko nije takvom lakoćom otpisao, a pohađao je školu samo dvije godine nakon svojeg brata, Maxa Veličanstvenog.
- Ohladi, tata - rekla je Eva dok je prekapala po stolu s papirima. - Samo Bog zna koliko sam bolno pristojnih doručaka morala prosjediti s tvojim ženama za jednu noć koje su odlučile prespavati.
To je boljelo više nego što je mislio da hoće. Danny se borio za to da mu lice ostane bezizražajno. Trudeći se da mu pokreti budu glatki i mirni, nagnuo se i zgrabio svoju majicu. Mislio je da će se bolje osjećati pokrije li se, no led koji mu se zavukao pod kožu nije se dao otopiti.
Skupivši svoju prljavu kutu umrljanu brašnom, rekao je: - Znate, ja sam ionako mislio krenuti.
Eva je širom otvorenih očiju podigla pogled s jelovnika koji je proučavala, no Danny joj nije pružio priliku da protestira. Morao je nestati, zbrisati iz te luđačke, bogate, povlaštene obitelji i njihova neusiljenog, gotovo neučtivog odnosa spram seksa.
Dannyju taj stav nije bio blizak. Noć koju je proveo s Evom... mnogo mu je značila. Nije bio iznenađen da ona nije dijelila isti osjećaj; nije počeo očekivati više od jedne noći užitka. No ostaviti stvari samo na tom činilo se malo težim nego što je zamišljao.
Možda će, kad jednog dana nauči kako biti hladan i bezosjećajan, nazvati Evu. No dotad je jedina pametna stvar koju je mogao učiniti bilo da zbriše glavom bez obzira, prije nego što se uvali još dublje.
- Eva, vidimo se.
Budući da nije bio predstavljen Theu Jansenu - a nije li, zapravo, i bilo bolje da je tako, nije mu trebalo da čovjek poput njega povezuje njegovo prezime s idejom dečkića koji na poziv skače u krevet njegove raskalašene kćeri - nije se ni potrudio pozdraviti čovjeka.
Krenuvši prema vratima, iznenadio se kad je Eva kliznula u hodnik nakon njega i zgrabila ga rukom kojom nije držala ogrtač.
- Čekaj - rekla je hitro, a u glasu joj se osjetilo kajanje. - Nisam mislila...
- Nije važno - rekao je Danny i nježno ju otresao. To nije bila njezina krivnja. Ne zapravo. Dolazili su iz potpuno različitih svjetova. Bacivši pogled preko ramena na raskošan apartman, na sav taj mramor i pozlatu i antikne komade, njegovo se glupo srce stisnulo.
Eva je živjela u svijetu mašte, u kojem je sve bilo lijepo i u kojem je sve što je poželjela moglo biti dostavljeno na njezin prag tek jednim telefonskim pozivom. A ona je žena koja zna što želi i ne srami se ići za tim. Danny je to poštovao. Poštovao je i činjenicu da nikada nije nagovijestila da želi više od onog što je dobila. Ništa nije obećavala, a ako mu jedna noć nije bila dovoljna - pa, nije mogao kriviti nikoga osim samoga sebe.
Jedini uistinu iznenađujući dio cijele priče bio je taj što je ona ostala zainteresirana za tipa poput njega duže od minute.
Pokušavajući biti zahvalan na vremenu koje su proveli zajedno i ne kriviti Evu za to što je krivo shvatio - ili svojevoljno odlučio ignorirati - pravila susreta poput ovog koji se odigrao između njih, Danny se trudio da mu glas bude nježan.
- Idi natrag tati. Čini se da morate pogasiti neke vatre u kuhinji, a ja moram ići do svojih ljudi. Ovo je bilo zabavno, no vrijeme je da se vratim u stvarnost.
Ustuknula je kao da ju je ošamario, a u pogledu joj je samo na trenutak zasjala nekakva bol koju Danny nije uspio pročitati do kraja prije nego što je vratila ravnotežu graciozno poput plesačice.
- Bilo je zabavno - ponovila je bezizražajno i učtivo kao da su bili u zoološkom vrtu ili prošetali Central Parkom. - Naravno, po tom sam poznata. Prava cura za zabavu, to sam ja. Pa, zabava je završena, mili. Vidimo se u kuhinji.
Danny se namrštio na dozu kiselosti koja joj se otela u kontroliranom glasu, bila je poput šalice neobranog mlijeka koja se prolila u tijesto za kolač, no mrštio se u njezina leđa jer se već okrenula i zaputila k idućem izazovu.
Petom je nonšalantno zalupila vrata za sobom, ostavivši Dannyja da zuri u bijelu drvenu ploču dok je razmišljao o tom kako bi volio da i sam može tako jednostavno nastaviti dalje.

ŠESNAESTO POGLAVLJE


Eva je na trenutak zastala, a u ušima joj je još odzvanjao Dannyjev pozdrav naglašen klikom zasuna na bravi.
Zabavno. Zašto je odjednom ta riječ zvučala kao teška optužba? To je bilo sve što je ikada željela i nudila, barem je tako bilo ranije. No kad je tu riječ izgovorio Danny Lunden, njezina se duša smežurala poput rajčice koju je spalilo sunce.
Otpuhnula je, rukama prešla kroz kosu i prstima raspetljala zamršene pramenove. Morala se sabrati, njezin se život već pretvorio u dobrano sranje i bez toga da njezin otac gleda kako šizi zbog nekog frajera.
A kao što je zadovoljno naglašavao svima koji su ga željeli slušati - Theo Jansen nikada nije dopuštao da mu emocije utječu na posao.
Pola sata nakon pogreba svoje supruge bio je na poslovnom sastanku s agentom za nekretnine koji mu je na kraju pronašao posjed koji je postao njegov prvi restoran s tri zvjezdice.
Claire bi na to rado frknula govoreći da se Theo Jansen skrivao u poslu poput malenog dječaka koji se bojao poći na počinak, no Eva nije uviđala zašto bi to bilo tako strašno.
Pa što ako tata represijom poučava specijalizirani tečaj? Tako se obavlja posao.
Pokušavajući uravnotežiti svoje neuračunljive osjećaje, Eva je počela odbrojavati udisaje i rukom potražila telefon u džepu svojeg ogrtača.
Prstom je prešla preko zaslona i prelazila preko poruka govorne pošte sve do histeričnog SMS-a njezina asistenta, Drewa.
SOS. Sparks je otišao na let za NYC.
Obiteljski hitan slučaj. Bez datuma povratka.
Evino je srce zastalo, potisnuvši sve nebitne misli i osjećaje da bi napravilo mjesta za golem mjehur panike koji se širio u njezinoj glavi.
Nazvala je broj Devona Sparksa i hitro prislonila telefon na uho, no javila joj se govorna pošta.
Tapkajući nožnim prstima, pričekala je pištanje zvuka nakon kojeg je mogla ostaviti poruku i izbrbljala: - Devon, o moj Bože. Tako mi je žao. Upravo sam čula. Molim te, javi mi kako ste ti i Lilah. Čuvajte se!
- Došli smo k sebi, je li? - upitao je Theo dok je Eva isključivala mobitel. Dogegala se do kauča i srušila na njega.
- Ima li komplikacija u trudnoći? - Eva nije mogla ni zamisliti taj strah. Nije ni poznavala Lilah, srela ju je tek nekoliko puta, no djelovala joj je slatko i smiješno i prizemno, nimalo nalik ženama s kojima je Devon inače izlazio.
- Onesvijestila se. Tlak joj je skočio, kako sam čuo. Siguran sam da će mirovanje riješiti stvar.
Evino je srce potonulo iako je zahvaljivala Bogu da nije nešto opasnije posrijedi. - No ostaje činjenica da uopće nije važno hoće li se ona sutra osjećati bolje - nakon ovakvog straha Devon ju više neće ostaviti samu. Potrošila sam svu svoju moć uvjeravanja na to da ga nagovorim da ju ostavi prvi put. Što znači da nam nedostaje jedan sudac.
Theo se nagnuo prema njoj, nalaktivši se na koljena. - Još uvijek imaš Claire kao glas autoriteta i onog svog komentatora, onog glazbenika koji priređuje divlje zabave. Odmahnuo je glavom, očito zbunjen Kaneovom popularnošću, a Eva je zagrizla jezik. Nije bilo vrijeme da pokušava obraniti svoje prijateljstvo s Kaneom Slaterom. Theo se složio da će uvođenje njega kao suca privući masovno gledateljstvo, stoga se tu nije imalo što dodati.
- Ali Devon je bio sudac iz redova celebrity kuhara, naša najbolja poveznica sa svijetom restorana. I naš poznat, naočit kuhar zbog kojeg su žene uzdisale svaki put kad bi Cooking Channel emitirao njegovu emisiju - dodala je tiho.
Eva se zavalila u kauč i rukom prošla kroz zamršenu kosu. Počele su ju mučiti nuspojave neprospavane noći. Imala je dojam da je troma i spora, okaljana u osjećajima sumnje i straha. - Kako ćemo pronaći nekoga tko ga može zamijeniti u tako kratkom roku?
Pogledala je u oca. Bio je tako miran i pribran, vladao je situacijom i iznenada je osjetila kako joj je drago da je ovdje kako bi joj pomogao da to riješi.
Naravno, istovremeno je mrzila samu sebe zbog toga - cijela je stvar bila u tom da dokaže kako je sposobna samostalno obaviti taj posao, dovraga - no taj je osjećaj svejedno bio prisutan.
Njezin je otac dojahao da ju spasi, preuzeo uzde i potvrdio svoje mišljenje o njezinim sposobnostima... Osjećala je kako joj sve oko čega se trudila izmiče, a očevo uvažavanje kopni poput vode kroz spojene dlanove.
Ne.
Ukočivši kralješnicu, Eva se uspravila i natjerala svoj mozak da se fokusira. Bože, trebala joj je kava.
- Naš nov sudac mora biti netko koga će Cooking Channel vidjeti kao premiju
- promrmljala je dok je u glavi bijesno prebirala po mogućim kontaktima. - No problem je u tom što je većina tih kuhara već bukirana i to mjesecima unaprijed.
Teove srebrne obrve zabrinuto su se namrštile. - Zar još uvijek imaš problema s uvjeravanjem Cooking Channela u televizičnost RSC-a? Eva, prolazili smo to toliko puta...
- Znam - zavapila je dok ju je gušio oštar, bolan teret neuspjeha. - To je pod kontrolom! Ili je barem bilo pod kontrolom prije nego što je Devon otišao.
Theo je uzdahnuo svojim Eva-voli-dramatizirati uzdahom, a onda je posegnuo prema njoj i privukao ju je uz sebe. Poljubio ju je u čelo i rekao: - U redu, draga. Sve će biti u redu. Pronaći ćemo sjajnog novog suca, a u međuvremenu ću ja uskočiti kako bi natjecanje nastavilo dalje.
Evin prsni koš zagrijao je plamičak nade. - To bi moglo upaliti. Kao privremeno rješenje, naravno, a pod time ne mislim da nemaš potencijala postati velikom zvijezdom Cooking Channela, tata.
Nasmiješila mu se, a svijet joj se ponovno uravnotežio, no Theo joj nije uzvratio osmijeh. Umjesto toga ju je pustio, ustao s kauča i stao koračati gore-dolje pokraj stolića.
- Eva, ovo ti se neće sviđati, ali moram to reći.
Stisnuvši ogrtač čvršće oko sebe, Eva je učinila sve što je bilo u njezinoj moći da djeluje uspravno i poslovno. Uzimajući u obzir to da je ispod ogrtača bila bosa i gola, a kosa joj je vjerojatno izgledala kao da joj je netko gurnuo glavu u blender.
- Hajde, kreni, mogu to podnijeti - pokušala se našaliti.
- Ne može biti gore od svega ostalog što se danas dogodilo.
- Pa, još je rano - odgovorio je Theo i upitno ju pogledao, čvrsto stisnuvši usne. - Gledaj. Znam da sam posljednja osoba koja bi nekome trebala držati predavanja o romantičnim zapletima...
Evin želudac potonuo je do njezinih koljena. - Tata... - malaksalo je protestirala, no on je podigao ruku da ju zaustavi.
- Znam - ponovio je glasno, a u očima mu je sjala odrješitost. - Tijekom godina spavao sam s dosta natjecateljica RSC-a.
Eva se s drhtajem prisjetila da je i njezin otac bio slab na slastičare. Uživao je, istina, u pripadnicima nježnijeg spola, no ipak. Uh.
- I to su glupa dvostruka mjerila - nastavio je - no činjenica je da je ovogodišnje natjecanje suočeno s besprimjernom lupom javnosti. - Da, bilo je to ono što je želio i za što je radio - no istovremeno je to značilo da oči javnosti prate svaki njegov korak.
Eva je skočila s kauča. - Pa neka gledaju! Nisam učinila ništa loše. Ja nisam sudac, ništa što kažem ili učinim nema nikakve veze s time koji će timovi ići dalje.
- To mi je jasno - rekao je Theo i nestrpljivo zavrtio glavom. - No ne radi se o nekom pravom prijestupu. Riječ je o percepciji javnosti - i možda, Eva, nekome izvana petljanje moderatorice s jednim od kuhara neće djelovati dobro.
Nije me briga, poželjela je viknuti. Nije me briga kako izgleda ili što ljudi misle! Ja samo želim Dannyja!
Ali... sve što je Danny želio bila je jedna noć zabave, a to je već dobio. Nije mogao dočekati da se izgubi odavde u želji da se vrati svojemu timu, svojim prijateljima, ljudima do kojih mu je stalo.
Za što se to točno Eva borila?
Kao da je nanjušio njezino popuštanje, Theo joj je utješno položio ruku na rame. - Dogovorili smo se, Eva. Ovo je naša godina. Godina kad će RSC napokon dobiti priznanje koje zaslužuje.
Godina kad je Eva napokon dobila priliku da proširi dosege naslijeđa svoje majke.
Nakratko je zaklopila oči, no kimnula je. - Znam. U pravu si - pokušala se nasmiješiti. Osmijeh je bio drhtav, no prolazan. - Ovo je naša godina.
Moja godina.
- I gle - istaknuo je Theo - to ne znači da ga ne možeš više nikada vidjeti. Jednom kad natjecanje završi...
- Ne - prekinula ga je Eva. Nije više to mogla slušati. Zamahnula je kosom i započela proces jačanja same sebe za dan koji joj je slijedio. - U redu je. To sinoć bilo je... samo metoda otpuštanja stresa. Ništa ozbiljno.
Zabava.
Ignorirajući stezanje u prsnom košu, Eva se opet nasmiješila, no ovog puta osjetila je kako joj licem prelazi ona poznata sigurnost njezine uglađene, profesionalne maske.
- Ne brini, tata. To je završena stvar. Imam sve pod kontrolom.

SEDAMNAESTO POGLAVLJE


Tog jutra raspoloženje u kuhinji bilo je napeto, iako je bilo nemoguće znati je li to bilo zbog toga što je sat neumorno otkucavao minute do trenutka kad će suci kušati jela, spoznaja da će nakon današnjih nominacija jedan tim morati otići kući ili zbog neodlučnih pogleda punih mržnje koje je u Beckovu smjeru bacao razbijen, bijesan Ryan Larousse.
Ili je to možda bio samo Dannyjev osjećaj. Bio je napet jer ga je u hotelskoj sobi dočekalo četvero jako ljutih ljudi. I to ljutih na njega.
A kad se pokušao ispričati zbog toga jer im se nije javio i provjerio jesu li dobro, samo su se još više uzrujali.
- Za Boga miloga, Daniel - napokon je zarežao Max. - Nisi nam trebao ovdje da nas bodriš i smiruješ. Samo smo htjeli znati jesi li dobro.
Danny je bio zatečen. Nije znao kakve se riječi očekuju od njega.
- Nitko od nas nije te vidio niti čuo otkad si onako viteški uhvatio lonac kipućeg temeljca - istaknula je Jules, ruku čvrsto prekriženih na prsima. - Mogao si završiti u bolnici. I nisi ponio mobitel sa sobom tako da te nismo mogli ni nazvati!
Dio Dannyja poželio je planuti i uzvratiti joj udarac podsmijehom i sarkastičnim: - Iznenađen sam da si uopće primijetili da me nema.
Jules je bila poprilično odsutna otkako su se ona i Max spetljali, a što se tiče Maxa - pa, Danny je ionako prije mnogo godina naučio da se ne može pouzdati u brata.
No time bi započela velika svađa, a što bi se postiglo? Samo bi se svi nabrusili i skakali jedni drugima za vrat taman prije nego što krenu na najveće kulinarsko natjecanje s kojim su se dosad susreli.
Umjesto toga, počeo je škripati stražnjim zubima sve dok mu vilica nije kliknula, a onda se nasmiješio i raširio ruke, trudeći se ne napraviti grimasu kad je raširio svoje crvene dlanove pune plikova. - Kao što vidite, dobro sam.
Na kraju je jedini način na koji ih je Danny uspio ušutkati, i natjerati ih da se prestanu ponašati prema njemu kao prema malenom invalidu kojeg treba dadiljati, bio taj da prekrši natjecateljska pravila i u stražnjem dijelu svojih crnih traperica unese mobitel u kuhinju.
Pretpostavio je da će sve biti u redu sve dok ga ne pokuša koristiti za traženje recepata, tehnika pripreme i slično ili dok stvar ne počne zvoniti usred izazova.
Winslow nije rekao ništa ispred ostatka tima, no one minute kad su svi izlazili iz sobe prema kuhinji, Danny se našao kako zuri u lukavo, prepredeno lice svojeg prijatelja.
- Znači... gospođica Eva pobrinula se za tebe, nije li?
Danny se ukočio, spreman na otezanje s odgovorima, no nije bilo važno. Win ga je samo potapšao po ramenu i rekao:
- Nema potrebe da to potvrđuješ ili negiraš, dragi moj. Kužim te i neću nikomu reći.
- Nema se o čem šutjeti i što zanijekati - ustrajao je Danny.
- Samo se dogodilo, za jednu noć, a sad se vraćamo u stvaran život. U stvarnost.
Stvarnost je u Dannyjevu slučaju značila pedantnost, pažljivost, sigurnost i utješnost svijeta slastica. Premda mu je vremenski ograničeno pečenje, sa sucima i televizijskom ekipom koja se mota uokolo, sasvim sigurno umanjilo samu utješnost.
Suzbijajući režanje od boli kad je golim dlanovima slučajno prešao preko oštrog ruba mramorne slastičarske ploče, Danny je po milijunti put prokleo samog sebe jer je istrčao iz Evina apartmana zaboravivši zgrabiti onaj čarobni losion koji je koristio tehničar.
Stojeći za plinskim štednjakom kraj njega, Win ga je zabrinuto pogledao, a ruke mu nisu usporile odmjereno, ravnomjerno miješanje kreme od vanilije. -Jesi li O. K.?
- Dobro sam. - Danny si nije mogao pomoći da se ne naceri Winovu bolnom izrazu lica dok je pokušavao govoriti iz kuta usana, kao da je prestravljen mogućnošću da kamere zabilježe njegov komentar. - Kako ide s tom kremom?
Win je podigao kuhaču i kritičkim okom promatrao kako topla kremasta tekućina kapa s nje. - Nije se još sasvim slegla. Još par minuta.
Win je bio njihov pomoćni kuhar, dečko za sve poslove u kuhinji, od mesarenja do finih slastičarskih poslova. Bili su prokleto sretni što su u timu imali čovjeka s toliko različitih talenata i Danny je to znao.
A posebno se sretnim osjećao baš u tom trenutku kad je Win preuzeo mučan, pedantan posao miješanja kreme u loncu s dvostrukim dnom i pazio da ne zagori na vrlo laganoj vatri te pustio Dannyja da se bavi karameliziranjem šljiva koje su dan ranije ostavili da omekšaju u mješavini šećera, limuna i svježe nasjeckane majčine dušice.
Trčeći do hladnjača, Danny je provjerio je li se tijesto za vafle s mlaćenicom, koje je trebao poslužiti kao bazu za svoj desert, diglo. Planirao je napraviti neku vrstu sendviča od vafla s karameliziranim šljivama u kremi od vanilije u sredini, no kad je virnuo u ogromnu zdjelu od nehrđajućeg čelika u kojoj je bilo tijesto za vafle, srce mu je panično stalo.
Bilo je grozno. Vodenasto i raspadalo se s ružnim grudicama koje su izgledale kao zgusnuto brašno, a bio je prokleto siguran u to da tijesto nije tako izgledalo kad ga je sinoć ostavio tamo.
Zgrabivši zdjelu iz hladnjače, Danny ju je odnio do stola svojeg tima i skinuo prozirnu foliju s posude kako bi bolje vidio tijesto.
- Kriste, što se tu dogodilo? - upitao je Max protrčavši pokraj njega s grožđem u rukama.
- Nemam jebenog pojma. Danny je potražio svoju žičanu pjenjaču i provukao ju kroz čudno, grudasto tijesto, a zatim počeo divlje miješati pretvorivši tijesto u pjenu.
- Hoćeš li ga uspjeti spasiti? - Jules mu je prišla bliže, prekinuvši izradu minijaturnih tornjeva od savršeno bijelih tankih plošaka krumpira. Njezina verzija domaćih prženih krumpirića bila je ključ uglađenosti njihova doručka. Danny nije sumnjao u to.
No sumnjao je u vezi s tim prokletim tijestom. - Mislim da ne - odgovorio je i još ga jednom dobro promiješao promatrajući kako na površini sporo pucaju mjehurići tvrdoglavog brašna. - Nešto je tu čudno. Možda je kvasac bio pokvaren ili zdjela nije bila čista pa je u njoj bilo ostataka octa ili soka od limuna koji su pokvarili tijesto. Bilo je nemoguće odrediti uzrok, a ionako više nije bilo ni važno jer je cijeli desert bio upropašten.
Danny je odolio nagonu da zavitla zdjelu s tim užasom preko cijele kuhinje kao što je to, u naletu bijesa, znao činiti njegov otac.
Okretanje prema svojim ljudima koji su se skupili oko njega kao žalujući na karminama bilo je najteža stvar koju je Danny ikada morao napraviti. - Žao mi je - rekao je i zagrcnuo se. - Sve sam vas iznevjerio.
- Hej, ne. Nemoj to govoriti. Krema je još uvijek dobra - očajno je istaknuo Winslow miješajući još uvijek poput stroja.
- A one su šljive bomba, čovječe. Svako malo gricnem jednu.
- Da, stvarno. Začepi, Danny - rekla je Jules. - Nisi nikoga iznevjerio.
- Samo moramo malo izmijeniti koncept - Maxove su oči zasjale onim istim sjajem kojim su sjajile svaki put kad bi svojeg malog brata, koji ga je obožavao kao heroja, vodio u neku groznu vragoliju.
- O, ne - zastenjao je Danny i rukom prekrio oči. Vireći kroz prste, pogledao je Becka. - A što? Ti nemaš spreman savjet ili neku otrcanu frazu koju bi mogao iskoristiti?
Beck je zastao, ozbiljna izraza lica. - Nikad ne odustaj - napokon je rekao. -Nema predaje.
Winslov je zafrknuo nosom. - Što je to? Citat iz Zvjezdanih staza?
- Ne, čovječe - odmahnula je glavom Jules. - Zar to nije iz one parodije na Zvjezdane staze, iz Galaktičke pustolovine17?
- Winston Churchill - rekao im je Beck i vratio se punjenju kobasica. - To je on rekao, ali...
Na trenutak su muk koji je zavladao naglašavali samo povici kuhara iz drugih timova.
- Stvar je u tom da nije sve izgubljeno - rekao je Max. - Daleko od toga! Hajde, imamo sjajne sastojke, kremu i šljive i otprilike - zastao je da pogleda na sat. - Isuse. Samo sat vremena do kraja. Dobijesa. Moram se vratiti svojemu umaku od crvenog vina. Danny, možeš to riješiti, čovječe, zar ne?
- Da, mogu - rekao je Danny i odmahnuo rukom prema njima.
Nije mogao, no posljednje što im je trebalo bilo je da ispadnu zato što su sva tri jela nedovršena jer su svi stajali i vijećali oko Dannyjeva upropaštenog deserta.
- Hm, što da ja radim? - s oklijevanjem je upitao Win.
- Samo nastavi miješati - odgovorio mu je Danny i odmah požalio zbog načina na koji je to rekao jer se činilo kao da naređuje. No Winslow je bez obzira na to prionuo na posao, miješajući onom kuhačom kao da sudbina svijeta ovisi o savršenoj, svilenkastoj teksturi kreme.
Jadni je klinac najvjerojatnije iščitao Dannyjevu nesigurnost koja se očitovala u svakom njegovu pokretu, no što je mogao reći? Danny nikada nije bio neki kreativac, čovjek s nekim planom. On je bio pješak. Izvršavao je ideje, no nisu mu same nikada padale na um.
Vrata kuhinje treskom su se otvorila i privukla Dannyjevu pozornost. Bio je na iglama, rastresen, to je bilo sve - sigurno se nije pitao gdje je Eva ili se nadao da će ju brzo ugledati.
Danny je shvatio da laže samome sebi onog trena kad mu je srce poskočilo u grlo kad je prošla kroz vrata. Kao i uvijek, izgledala je besprijekorno u paru mekih, uskih hlača boje zrelog patlidžana i uskoj košulji boje bijele kave koja nije otkrivala ništa, no nekako ni mašti nije ostavljala na volju.
Nikada nije poznavao ženu koja je djelovala senzualno i zavodljivo poput Eve Jansen, a da se to uopće nije trudila biti. Pod naletom požude naglo je popunio traperice, boljelo ga je to koliko ju je želio dotaknuti.
Pa on joj nije značio više od usputne igračke za seks. Možda bi i mogao živjeti s tim.
No tip koji je ušetao u kuhinju nakon nje vrlo je učinkovito oslabio Dannyjev libido.
- Sranje, što on radi ovdje? - promrmljao je Danny.
- Tko? - želio je doznati Win.
- Stari - odgovorio je Danny i kimnuo glavom u smjeru pridošlica. - To je Theo Jansen.
- A gdje je Devon Sparks? - upitao je Winslow uočivši da nedostaje jedan od sudaca kad su u kuhinju umarširali Claire Durand i Kane Slater, a nitko ih nije slijedio.
Danny je slegnuo ramenima, krajičkom oka promatrajući kako Eva dovršava konzultaciju s televizijskim producentom. Iskoračila je, podignuvši ruku u zrak.
- Izgleda da ćemo sada doznati.
- Kuhari! Možete li se okupiti na sekundu? Zaustavit ćemo sat da ne gubite vrijeme.
Danny je slijedio graju znojnih, rumenih muškaraca i žena kuta umrljanih hranom u prednji dio kuhinje.
Bilo je to glupo - pa oni su njegovi ljudi. On je bio jedan od njih i savršeno se uklapao sa svojom kuharskom kutom umrljanom rubin crvenim sokom od šljiva i ostacima tijesta koji su se sušili na jednom rukavu.
- Kao što neki od vas već znaju, čovjek s moje lijeve strane moj je otac, Theo Jansen. On je dvadeset godina vodio ovo natjecanje i ovdje je kako bi nam pomogao svojim iskustvom, pa vas molim da mu poželite dobrodošlicu!
Začuo se pristojan aplauz, no promatrajući lica natjecatelja, Danny je bio poprilično siguran da se iza njega krije nestrpljenje da se vrate kuhanju.
Theo Jansen iskoračio je smiješeći se poput dobrohotnog ujaka. - Ovo je prva godina da sam odlučio odstupiti i prepustiti nekome drugome sve konce - mojoj kćeri, Evi. A iz onog što sam uspio vidjeti zaključujem da joj sjajno ide!
Lažna srdačnost u njegovu glasu proparala je Dannyju uši i pomislio je kako je na Evinu licu ugledao grč koji je hitro potisnula. Lice joj je bilo glatko i ugodno, spremno za kameru, čak i kada je Theo nastavio: - No moram reći da mi je drago što sam ovdje kako bih mogao pripaziti na razvoj događaja.
Razvukavši usne u osmijeh, koji je Danny prepoznao kao lažan isto onako kako je znao prepoznati imitaciju vanilije od čistog ekstrakta vanilije, Eva se pomaknula da stane uz oca i duboko udahnula. - Kuhari, imam i jednu potresnu vijest, a to je da nas je Devon Sparks morao napustiti.
Kroz prostoriju je prostrujala zainteresiranost dok su se kuhari pogledavali podignutih obrva. - Njegova žena očekuje prvo dijete - objasnila je Eva i dodala
- i došlo je do nekih komplikacija u trudnoći. Nije riječ ni o čem opasnom po život, no Devon osjeća da sada mora biti uz obitelj i, naravno, mi to u potpunosti razumijemo.
- Pa tko će onda biti treći sudac? - promrmljala je Jules dovoljno glasno da ju Danny čuje. - Kvragu, istražili smo Sparksa, stvari koje mu se sviđaju i one koje mu se ne sviđaju, a sad je sve to uzalud.
- Znam da se pitate tko će zauzeti Devonovo mjesto - rekla je Eva ne skidajući lažan osmijeh od vanilije s lica. - Kako bismo nastavili s natjecanjem i ne bismo gubili vrijeme ili zamah natjecanja, hitno nam treba netko tko će sjesti u tu treću stolicu, pa... moj će nam otac uskočiti kao sudac.
Danny je zadrhtao od strave. Nekako mu se činilo da to nije baš dobra vijest.
- Ja i dalje vodim natjecanje i, naravno, ostajem na mjestu moderatora, tako da ću kušati vašu hranu zajedno s ocem i druga dva suca. - Bacila je pogled prema Dannyju kao da se nije mogla suzdržati od toga. On je zurio natrag u nju, nesiguran u to kako bi trebao reagirati.
- O. K., odmor je gotov - zaključila je Eva i teško progutala, a Danny se morao potruditi da ne ustukne. Savio je prste i koncentrirao se na bol svojih opečenih ruku, koristeći taj fokus da izraz lica održi praznim i bezosjećajnim.
Theo Jansen iskoračio je, a srdačan mu se glas pronio preko okupljenih kuhara: - Vratite se kuhanju - ostalo vam je manje od sat vremena.
Svi su se raspršili, gunđajući o umacima koji su predugo ostali na štednjacima, no Danny je na trenutak zastao, želudac mu se stiskao od pogleda na Evin vrat na kojem se moglo vidjeti da teško guta dok su joj oči poprimile tamnosivu boju i sjenu koja je podsjećala na kajanje.
Rukom je uhvatila rukav njegove kute. Bio je to hitar dodir prstima koji je tek očešao tkaninu, no istovremeno je bio dovoljno snažan da smjesta zaustavi Dannyja.
- Danny - rekla je meko, bacivši pogled na kameru koja je stajala uza zid i snimala akciju oko pećnica.
Nikoga nije bilo briga za ono što rade njih dvoje, sve za što su marili bilo je neumoljivo otkucavanje sata dok su žurili sa završavanjem jela. Ipak, glavom je trznuo u smjeru hladnjače.
Jednom kad su se našli van vidokruga objektiva kamere, činilo se da se Eva malo opustila. Ramena su joj se ovjesila kad je odahnula.
- Znam da nemaš baš vremena - rekla je brzo ne gledajući ga u oči. - No morala sam provjeriti jesmo li se složili...
- Bez brige - Danny se ponosio time koliko mu je jednoličan bio ton. - Znam gdje mi je mjesto i što je bila noć iza nas. A ako se pitaš slažem li se s time da se to ne smije ponoviti, slažem se.
Ukočila se. - Dobro.
- Odlično.
Pogled joj je na sekundu potražio njegov, a Danny je morao saviti prste, čvrsto ih je stisnuo u bolnu šaku kako bi spriječio samog sebe da ju upita je li uistinu to tako odlučila odigrati.
No jest. Naravno da jest. Eva je točno znala što želi - bila je to jedna od njezinih osnovnih karakteristika. I nikada nije dopuštala da išta stane na put tome da to i dobije.
Bilo je očito da Danny nije bio to.
Niti to kako on želi nju.
Odlučno je kimnula, podigla bradu i duboko udahnula od čega se košulja koju je imala na sebi zanimljivo nabrala. Onda se okrenula i počela marširati prema snimatelju, a pete su joj lupkale po pločicama.
Dannyju je gledao kako odlazi, a svi njegovi mišići bili su napeti od želje da ju zgrabi, protrese i natjera ju da prizna da je vatra koju su započeli bila prevelika da bi sagorjela u samo jednoj noći - no Eva ga je već zaboravila.
Imala je posla, a na neki svoj način bila je okorjela u njegovu obavljanju kao većina kuhara koje je Danny poznavao. Proželo ga je divljenje i neka vrsta prepoznavanja dubokog do kostiju.
Njoj ovo sigurno nije predstavljalo problem. Napucati kuhara i izbjeći komplikacije s nastavkom natjecanja. Ili možda ne - možda je u utrobi osjećala isti onaj nazubljen rub neispunjenih nada i protraćenog potencijala, kao i Danny.
No oboje su znali da to nije važno.
Eva će nastaviti dalje. Nije bila od onih koji odustaju. Ona ne bi sišla s trake i ostavila svoje ljude da petljaju sami, pokušavajući pogoditi kamo je nestala. Ona bi to izdržala, stisnula zube i završila s tim.
U tom je trenutku Danny znao da je izgubljen slučaj.

OSAMNAESTO POGLAVLJE


Cheney je podigao guste obrve, dok mu je olovka stršala iz suhe kose zataknuta za uho. Mahnuvši svojim prijenosnikom prema njoj, rekao je:
- Hej, da sam znao da ćemo imati toliko drame na dnevnoj bazi, tražio bih još kamera.
Eva je osjetila kako je u njoj prsnula frustracija koja je počela prijetiti da preraste u bijesan ispad. Činilo se kao da se cijeli svemir urotio kako bi taj dan učinio najgorim mogućim.
- Gledajte, gospodine Cheney - procijedila je, a vilica joj je bila toliko stisnuta da ju je boljela. - Još sam prije nekoliko mjeseci onim vašim šupcima bez vizije na Cooking Channelu rekla da ovo natjecanje ima potencijala da postane najpopularniji show ili makar jedno posebno TV događanje koje bi moglo privući milijune gledatelja.
- Tako je - kimnuo je Cheney. - A oni su me poslali ovamo da provjerim situaciju, snimim kadrove i procijenim ima li tu dovoljno mesa i vrijedi li dovesti cijelu snimateljsku ekipu. Što je skupo, mislim da vas vjerojatno ne trebam podsjećati na tu činjenicu.
Eva je podbočila ruke na bokove, zabivši nokte u njih sve dok nije osjetila blage trnce boli koji su ju pekli kroz vuneni materijal hlača. - Pa ako ste već procijenili da smo Vrijedni toga’, gdje je, dovraga, ostatak moje snimateljske ekipe?
Cheney je zapucketao jezikom. - E pa, tu priča postaje malo zamršenija. Stvari su sjajno krenule, s onom tučom i svim ostalim i onom kuharicom iz San Francisca koja se pogledavala s onim velikim, strašnim tipom s Manhattana. Tu je bila jedna priča. A onaj drugi kuhar iz New Yorka koji je uhvatio juhu i spasio curu? To je bilo sjajno! Sve dok me niste natjerali da prestanem snimati. A sad ovo s odlaskom Devona Sparksa... ne znam.
- Što to točno ne znate, gospodine Cheney? - Eva se trudila da ne zvuči kao da će ga ubiti jer joj je prvotna zamisao bila da mu pokaže koliko je očajna. - Jer natjecanje ide dalje, sa ili bez Sparksa na mjestu suca, i možete mi vjerovati na riječ kad Vam kažem da drama tek počinje.
- Oh, siguran sam da je to točno - odgovorio je i bacio požutjeli pogled prema užurbanim kuharima u posljednjem satu izazova. - Već dugo snimam za Cooking Channel i, da vam kažem, nigdje se ne događa toliko drame kao na velikim skupovima kuhara. Ogovaranje, zabijanje noževa u leđa, promiskuitet i sukobi ega posvuda - to je san svakog poštenog TV producenta koji pokušava zaraditi svoj kruh.
- I opet Vas pitam, gospodine Cheney, u čem je problem? - upitala je i rukom pokazala na metež u kuhinji u kojoj je bilo toplije nego u sauni njezina fitnes centra i dvostruko znojnije. Kuhari su vikali, sudarali se, a u zraku se moglo osjetiti barem pedeset različitih, primamljivih mirisa koji su se borili za njezinu pozornost.
Stavio je prijenosnik pod ruku i počeo kopati po džepovima, izvukavši paketić žvakaćih guma. Nakon što je Eva odmahivanjem glave odbila jednu, slegnuo je ramenima i ubacio jednu u usta. Zamišljeno je žvakao. - Problem je u tom što niste sigurni u to kakav bi ovo program trebao biti. Morate natjerati gledatelje da upale svoje televizore ili uključe snimalice ili što god. Morate dovući njihove guzice u naslonjače, to Vam govorim. A najbrži put do toga jest preko zvijezda.
- Ali imamo Kanea Slatera - protestirala je Eva. - On je umjetnik s nekoliko platinastih ploča! I nalazi se na listama najpoželjnijih frajera svih časopisa.
- Da, on je bio dobar odabir - priznao je Cheney, cuclajući žvakaču gumu. -No on nije kuhar. Gledatelji Cooking Channela pale se samo na zgodne kuhare. I to Vam je, uglavnom, to.
Eva mu je uputila svoj najbolji neimpresioniran pogled.
- Ako mi pokušavate zgaditi cijelu stvar, trebali biste znati da me je poprilično teško šokirati. I uopće se ne slažem s Vašom pretpostavkom. Kane se sviđa svima, bez obzira na dob, spol i afinitete!
- Možda audiofilima - posprdno je rekao Cheney, no Evi se učinilo da u njegovim očima vidi iskru poštovanja koja ranije nije bila tamo. - Gledajte, ne kažem da ne postoji potencijal. No mogu vam odmah reći da moji šefovi neće misliti da je to dovoljno. Demografija vam ne može biti argument, barem ne pred direktorima televizije.
- Gospodine Cheney. Mi, naravno, pregovaramo s nekoliko zvijezda Cooking Channela i pokušavamo uskladiti rasporede tako da mogu doći suditi. Moj je otac tek privremeno uskočio. Zar nam ne možete dati samo nekoliko dana da završimo pregovore?
Golo preklinjanje u njezinu glasu moralo je nekako probiti njegovu debelu kožu jer se Cheney malo smekšao.
- Gledajte, volio bih vam pomoći, no svaki dan koji provedem ovdje snimajući stvari koje na kraju neću moći iskoristiti, studio košta novaca. Evo vam savjeta - ako im ne možete dati zgodnog kuhara na pročelju showa, morat ćete se odlučiti za drugu stvar koja privlači publiku - reality elemente poput ženskih tuča, tajnih afera i sličnih stvari. Imate li toga za ponuditi?
Eva si je poželjela iščupati kosu. No tada bi, uza sve ostalo, bila ćelava, a život joj je ionako bio dovoljno usran.
- Ne, ne želim takav show. To nije poanta ovog natjecanja.
Prije nego što je Cheney dospio učiniti nešto više od prevrtanja očima, njihov je razgovor prekinuo gladak glas njezina oca.
- Gospodine Cheney, molim Vas, dajte mi trenutak nasamo s mojom kćeri. Siguran sam da ćemo nešto uspjeti smisliti i sjetiti se nekoliko ideja koje će zainteresirati Vaše nadređene na Cooking Channelu.
Žustro žvačući, Cheney je zaškiljio prvo u Evu, a onda u njezina oca. Stajala je najuspravnije što je mogla, odbijajući pokazati bilo kakvu emociju.
Željela je da Cheney ostane, no je li bila toliko očajna da pristane na njegove zahtjeve? Nije bila sigurna u odgovor na to pitanje.
No morala je odlučiti što će, i to brzo, jer se taj nepodnošljiv mali čovjek okrenuo prema svojoj opremi s kratkim: - U redu. Čak me malo i zanima što pripremaju. No ako mi nakon toga ne budete mogli ponuditi nekog seksi kuhara ili nešto sočno, a pod time mislim na priču poput neke s nastavnice US Weekleyja, gibam odavde.
- Hvala Vam, gospodine Cheney - rekla je Eva i zgrabila lakat svojeg oca i počela ga voditi prema kuhinjskim vratima. - Nećete požaliti.
- Eva, molim te - rekao je Theo bacivši pogled na zidni sat. - Vrijeme je izazova gotovo isteklo. Nemamo sad vremena za to. Cheney je pristao ostati i zasad ne možemo učiniti ništa više po tom pitanju.
Boreći se protiv naviranja frustriranih suza kojima je odbijala dopustiti da poteku, Eva je pokušala uravnotežiti svoje disanje. - Stvarno, tata? Nemamo vremena za to da mi objasniš zašto me pokušavaš sabotirati?
Theovo lice poprimilo je onaj bolan izraz, onaj koji je Evi govorio da ga na neki način podsjeća na njezinu majku. Prestala je tražiti objašnjenja za to u dobi od jedanaest godina, no taj joj izraz nikada nije prestao stezati srce.
- Tako si dramatična - promrmljao je Theo pustivši ju da ga odvuče na hodnik. - Ne pokušavam te sabotirati, draga. Nikad ne bih učinio ništa da te povrijedim. Ali zaklela si se da ćeš dovesti RSC na Cooking Channel, a kako sada stvari stoje, nisi voljna učiniti ono što treba da bi se to dogodilo.
Evu je stegnulo u grlu, bio je to osjećaj grebanja kao da je progutala krhotine razbijene čaše. - Tata, trudim se...
- Očito ne dovoljno. Kao glava Jansen Hospitalityja ja sam poput generala u vojsci. Kad poručniku kažem da zauzme neko brdo, moram to prokleto brdo smatrati već zauzetim. Bez isprika. Bez blebetanja. Činjenica da ne možeš postići dogovor s Cooking Channelom, pa...
Tako je čvrsto stisnuo usne da su nestale u njegovoj podrezanoj prosijedoj bradi. - Pitam se koliko si spremna na preuzimanje Jansen Hospitalityja. Iskreno, pitam se hoćeš li ikada biti spremna na to.
Te su ju riječi pogodile poput pljuske. Koljena su joj gotovo počela klecati, no Eva je iskopala snage da ostane uspravno stajati.
- U pravu si - protisnula je kroz otupjele usne. - Ovo nije pravi trenutak da razgovaramo o tom. Hajde, vratimo se unutra.
U Theovim tamnosivim očima zasjalo je kajanje. Položio je veliku, toplu ruku na njezino rame - istu ruku kojom joj je nespretno pleo pletenice, nježno mazao antibiotsku mast na razbijeno koljeno i privukao ju u zagrljaj kad je diplomirala.
Boljelo ju je grlo, a oči su ju pekle kad se odmaknula da otvori vrata. Theo je pustio da mu ruka padne, a Eva se trudila pretvarati da nije čula njegov razočaran uzdah.
Tako dramatična, očev je glas odzvanjao u njezinoj glavi s pomiješanim, jednakim prizvucima nostalgije, boli i iznerviranosti.
Dramatična poput majke, pretpostavila je, iako Eva zapravo nije znala ništa o tom. Njezina sjećanja na majku odnosila su se uglavnom na mekane ruke, poljupce koji su imali voštan miris i ostavljali svjetlocrvene otiske nasmiješenih usana na njezinim obrazima.
Eva se nije osjećala dramatično. Osjećala se krhko, poput šećera prosutog u tanak sloj u tavi, a zatim spaljenog u koricu kojoj bi bio dovoljan samo jedan oštar udarac da se prospe po kuhinjskom podu.
O. K., možda je ipak voljela malo dramatizirati. Ali dovraga! Je li taj dan uopće bilo moguće još kako pokvariti?
* * *

Danny se morao namučiti da bi završio svoj desert, no jednom kad mu je sinulo kako će to učiniti, dalje je bilo lako.
Gledao je kako Theo odvodi Evu iz kuhinje na neformalan sastanak, a kad su se vratili unutra, Eva je poprimila onaj izgled. Pretjerano savršeno, sabrano lice koje je iza maske dostojanstvenog profesionalizma skrivalo sve što je na njoj bilo iskričavo i stvarno.
To je bilo Evino lice za igru.
Danny je nerado osjetio trzaj suosjećanja. Iz osobnog iskustva znao je da čovjeka nitko ne može toliko povrijediti, natjerati da krvari i plače koliko to može učiniti njegova vlastita obitelj. A on je sa svojim roditeljima prema vlastitoj procjeni bio u vrlo dobrim odnosima.
Iz onog što je mogao osjetiti, i Eva bi za sebe tvrdila isto. Bilo je očito da voli oca. Bez obzira na to što joj je iznad glave držao propusnicu za vodeću poziciju u obiteljskoj tvrtki ili ju povrijedio ili spavao s mnogo žena, ona ga je obožavala. A imalo je to i smisla. Theo je još od malih nogu bio sve što je imala.
To je Dannyja podsjetilo na priču koju mu je ispričala o tom da joj je tata svake nedjelje pripremao palačinke kad je bila mala. To je sjećanje bilo sretno, znao je to, bio je to trenutak u vremenu kad su ona i njezin otac bili u savršenoj harmoniji, a slatke i gorke stvari u životu bile su uravnotežene i stapale su se umotane u toplo, zlatno tijesto palačinke te posute slastičarskim šećerom u prahu.
Francuske palačinke, pomislio je, a usne su mu se razvukle u osmijeh. Sviđalo mu se što ih još uvijek tako zove čak i nakon života provedenog u francuskim restoranima s pet zvjezdica i brojnih putovanja u Pariz.
I u tom trenutku, kao da je Eva doplesala do njega i šapnula mu to u uho, Danny je točno znao što će napraviti.
Bilo je riskantno jer je tijesto za palačinke nakon miješanja inače barem sat vremena trebalo odstajati u hladnjaku - kako bi popucali svi sitni mjehurići u njem i da se slegne tako da bude lakše rukovati tijestom koje se u tom slučaju neće tako lako moći poderati. No imao je manje od sat vremena i nije smio gubiti ni minute, stoga su njegove palačinke jednostavno morale biti savršeno izvedene. Druge opcije nije bilo.
Jurio je prema hladnjaku, zgrabio jaja, jedno cijelo mlijeko i blender pri povratku za stol svojeg tima. Win je napokon bio gotov s kremom i potrčao je po suhe sastojke koje mu je Danny izvikivao, vrativši se brzo s rukama punim brašna, šećera, soli i praška za pečenje.
Danny je odmjerio sastojke u blenderu i izmiksao ih u glatku tekućinu, dok je Winslow izvlačio dvije identične tave. Uz tresku ih je spustio na dvije ploče štednjaka dodijeljenih njihovu timu.
- Ljudi? - obratio se Danny drugim članovima tima dok je oslobađao vrč blendera sa stalka i kaskao prema štednjaku.
- Trebaju mi ove dvije ploče. Je li to u redu?
- Da, što se mene tiče, može - rekao je Beck i počeo raditi dvostrukom brzinom. Ruke su mu bile toliko brze da Danny uopće nije mogao vidjeti što radi s tim kobasicama.
- Meni treba jedan za kajganu - doviknula mu je Jules preko stola. - Ali tek deset minuta prije kraja.
Max je već pripremao bijele četvrtaste tanjure koje su odabrali za prezentaciju prvog slijeda. - Slobodan si, Danny dečko. Razvali ih!
Danny više nije gubio vrijeme. - Win, zapali ih, moramo zagrijati te tave, a to će potrajati par minuta.
- Kako si to zamislio, šefe? - upitao je Winslow, zavrnuo dugmad na ploči štednjaka i provjerio boju plamena ispod obje tave, pametan kuhar kakav je bio.
Kuhanje u nepoznatoj kuhinji značilo je da su stvari koje su se u tvojem restoranu obavljale automatizmom, poput primjerice toga na koju jačinu namjestiti vatru na štednjaku, postale rizične i postojala je mogućnost da hrana zagori.
- Kao palačinke - rekao je Danny i vrčem oštro nekoliko puta lupnuo po pultu kako bi potaknuo da iz tijesta isplivaju posljednji veliki mjehuri. - Zapravo kao tortu od palačinki. Hej, možeš li provjeriti ima li mjesta u rashladnom ormaru? I dodaj malo škroba u kremu, malo ćemo ju zgusnuti.
- Odmah - rekao je Winslow i salutirao, a tenisice su mu zaškripale po gumenoj hasuri.
Kroz Dannyjeve vene šibao je adrenalin, no ruke su mu bile mirne poput kamena kad je pronašao zaimaču i spremnik s biljnim uljem.
Pošpricao je tave kapljicama vode, a kad su one zaplesale i poskočile znao je da su dovoljno tople. Kretao se oprezno, no brzo, i zaimačom je zahvatio dovoljno tijesta da tankim slojem prekrije dno prve tave.
To je bio kritičan trenutak jer bez prave, ravne, drvene lopatice koju su u palačinkarnicama diljem Francuske koristili da izglade tijesto u savršene, uniformirane krugove, Danny je odoka morao odmjeriti koliko će tijesta izliti u tavu.
Izlije li previše, palačinka će biti blijeda i gnjecava, a izlije li premalo, počet će se prebrzo peći, prije nego uspije nagnuti tavu da se tekućina ravnomjerno rasporedi po njoj.
Nije bilo vremena; Danny je morao koristiti obje tave odjednom i morao je paziti na dimljenje ili opaljivanje. Igrajući se s visinom plamena na stražnjoj ploči, gotovo je zaboravio okrenuti palačinku koja se pekla u tavi na prednjoj ploči.
Jedan brz okretaj zgloba i nekoliko sekundi koliko joj je trebalo da poprimi smeđu boju i postane hrskava, i prva palačinka bila je gotova. Iz tave ju je pustio da sklizne na tanjur koji mu je pružao Winslow, a onda je požurio s izlijevanjem tijesta u praznu tavu prije nego što druga palačinka zagori. I tako je nastavio dalje postigavši ritam uranjanja, okretanja, prevrtanja i sklizanja koji je gotovo djelovao kao ples ili graciozni pokreti tai chija kojima ga je prije nekoliko tjedana pokušavao podučiti Max ne bi li ih usvojio kao umirujuću tehniku meditacije.
Dannyju tai chi nikako nije išao - možda da mu je Max objasnio da je on baš poput pokreta u kuhinji, načina na koji tvoji mišići nauče obrazac opuštanja i stiskanja i njihanja, dok ti um otpluta iznad svega toga i zabavlja se problemom toga kako se zapravo radi torta od palačinki ili kako bi to Francuzi rekli Mille crepe torta.
Mille crepe u doslovnom bi prijevodu značilo tisuću naslaganih palačinki za jedan desert. Slojevi su se lijepili bilo kojim od hrpe različitih sastojaka, od skute od limuna do tučenog vrhnja. Ono što je Danny imao bila je Winslowova divna krema od vanilije i nešto prekrasnih karameliziranih šljiva u kompotu boje tamnog jantara prošaranog tragovima rubin crvene boje.
- Win, dođi ovamo - rekao je kad je hrpa tankih, krhkih palačinki postala pristojna. - K jarcu - opsovao je kad je preslabo trznuo tavu, a palačinka se preklopila.
- Ups - rekao je Win kad je doskočio do njega.
- Pričaj mi o tom... - Danny je okrenuo očima na samoga sebe. Mogao je potratiti dosta vremena na to da ju pokuša izravnati i okrene ju na pravu stranu da poprimi smeđu boju, pazeći da ju ne podere ili je jednostavno mogao prihvatiti da je gotovo i nastaviti dalje. Bacio je palačinku.
Ponovno je nauljio tavu, zagrabio tijesta i rekao: - Ja sam kriv. Bio sam previše nježan s njom. Tim palačinkama jednostavno moraš pokazati tko je šef.
- Gdje si ih naučio tako raditi - upitao je Win s fasciniranim izrazom lica kakav je uvijek imao kad mu je netko pokazao tehniku koju nikad prije nije vidio. - Na FPI-u?
Danny je polazio tečajeve na French Pastry Instituteu u New Yorku, no nikada nije dobio certifikat slastičara. Uz Lundenovu tavernu jednostavno nije imao vremena za to.
Odmahnuo je glavom. - Ne. Od mame. I Julije. Nasmiješio se sjetivši se kako ga je mama kad je bio klinac znala posjesti da zajedno gledaju stare epizode showa Julije Child. Oboje su voljeli citirati Juliju pred televizorom. - Morate imati hrabrost svojih uvjerenja! - govorila je onim visokim, pištavim glasom.
- Čovječe, tu su žensku svi gledali - rekao je Winslow. - Što sad trebam napraviti, šefe?
Danny je Winslowu iznio plan promatrajući kako njegove sjajne zelene oči postaju sve veće. Djelovao je iznenađeno, a zatim gladno, što je Danny shvatio kao dobar znak.
- O. K., idi, idi, idi - požurio ga je dok je skupljao ostatke tijesta po vrču blendera za posljednju palačinku.
- Imamo još petnaest minuta - doviknula je Jules, a Danny je automatski odgovorio njihovom uobičajenom potvrdom:
- Čuo sam!
Petnaest minuta. To je bilo dovoljno. No jedva. Morat će raditi brzo i biti čisti, a to neće biti baš najlakši zadatak s obzirom na nježne, tople palačinke debljine papira. No bilo je izvedivo.
Osjećaj beskrajnih mogućnosti ispunio mu je prsni koš od čega se osjetio nepobjedivim.
* * *

Ukrao je pola sekunde da pogleda prema prednjem dijelu kuhinje u kojem je razgovarajući sa sucima o tko zna čem stajala Eva. Boja joj se vratila u obraz, no još je uvijek djelovala ispijeno, umanjeno na neki neodrediv, nijem način.
Nije tako djelovala sinoć. Tada je izgledala jako, strastveno, živo... Izgledala je sretno.
I on je bio sretan.
Zašto su oboje bili tako spremni odustati od toga bez borbe?
Vratio se natrag na posao stišćući vilicu. Ukrasio je posljednju palačinku kako bi odvratio misli s boli koja je nastala neprestanim ponavljanjem trzaja, a bila jaka gotovo kao i ona u dlanovima na mjestima na kojima je držao tavu.
Učinit će to. Završit će tu prokletu tortu i bit će to najbolja stvar koju je Eva ikada kušala, a ona će mu se nasmiješiti onim osmijehom koji je mogao rastjerati sve sjene u prostoriji, a od kojeg je imao osjećaj kao da je posudio jednu od onih Winovih preuskih kratkih majica u kojoj će mu prsa jednostavno eksplodirati.
Eva je mislila da ga može napucati, pretvoriti ga u samo još jedan zarez na uzglavlju svojeg kreveta, no bila je u krivu. On je bio važniji od toga, oni su bili važniji od toga, a on je želio priliku da otkrije što to točno znači.
Želio je dobiti priliku da ju još jednom učini sretnom - i da sam bude sretan.
Dobro je imati cilj, rekao je samome sebi dok je trčao prema Winslowu sa zadnjom hrpom palačinki.
Nije se zamarao činjenicom da je već imao neku vrstu plana s obzirom na to da je kuhao u izazovu s ograničenim vremenom sudjelujući u Rising Star Chef natjecanju.
Želio je pomoći svojemu timu da pobijedi, to je bilo neupitno. No u tom mu se trenutku nagrada Evina osmijeha činila stvarnijom, a potreba za njom hitnijom od ikakve druge.

DEVETNAESTO POGLAVLJE


Kaneu Slateru ovo nije bilo najbolje razdoblje u životu. Prije svega, bio je šokiran. Ona draga žena kojoj je pjevao za rođendan našla se u nekoj nevolji o kojoj nitko nije želio previše govoriti iako im je Kane poželio reći: - Ljudi, odrastao sam sa samohranom majkom i pet starijih sestara, znam sve o ženskim problemima.
Nije da ga se to osobno ticalo, zapravo, no bio je zabrinut. Činila se dragom, a Devon Sparks uvijek je bio ljudina prema Kaneu. I sviđalo mu se kako se taj stariji kuhar razgalio svaki put kad bi netko spomenuo njegovu lijepu, južnjačku ljepoticu od supruge.
No to je bila tek prva stvar koja je napala Kaneovu osobnu paradu sretnog dana i morao se podsjećati na to da je najgora - najvažnija, jer što god da je bilo to kroz što je Lilah Sparks prolazila, toliko je prestrašilo Devona da je zbrisao iz Chicaga prvim slobodnim letom za New York, a to je bilo itekako stvarno.
Sigurno je bilo važnije od Kaneova smiješnog problema oko činjenice da će provoditi vrijeme s jednim od Clairinih bivših partnera. Jednim od onih koji su bili važni, bio je prilično siguran u to kad je vidio kako se Claire razvedrila onog časa kad je Theo Jansen ušetao u prostoriju.
Ne, rekao je Kane samome sebi dok je gledao kako im prilazi taj stariji muškarac zaustavivši se preblizu Claire, dok se njegovo istesano tijelo okrenulo tako da je sva njegova intenzivna pozornost bila usmjerena izravno prema njoj.
Nije to ništa.
Sve je to ostalo razriješeno u prošlosti, i to davnoj prema onomu čega se sjećao iz Evine priče o drugim sucima kad je pristao sudjelovati u projektu.
- Claire je sjajna - rekla mu je vedro, nesvjesna Kaneove posramljujuće goleme i glupo trajne zatreskanosti u izvršnu urednicu njegova najdražeg časopisa o hrani.
- Bila mi je više poput majke od svih pomajki - nastavila je Eva misleći na niz sve mlađih žena koje je njezin otac nastavljao ženiti i razvoditi se od njih svakih nekoliko godina. - Ili bih možda sad već mogla reći da mi je poput starije sestre. No još uvijek o njoj razmišljam kao o mamici, s obzirom na to da mi je umalo to i postala! Tako sam ju i upoznala, moj je otac hodao s njom nekoliko mjeseci kad sam bila klinka. No Claire je bila previše pametna da bi se ukrcala na maćehinski vlakić, a kad je prekinula s njim, užasno sam plakala! Mislila sam da ju više nikad neću vidjeti. No nije prekinula sa mnom - svakih nekoliko tjedana vodila me na čaj u Pierre, pričala sa mnom o školi i dečkima, Bože, o svem.
Eva se nasmiješila, bio je to blaži izraz od onih na koje je Kane bio naviknut kod svoje party frendice. - Odvela me na moju prvu francusku manikuru i cijelo se vrijeme žalila na to koliko ju bolje znaju napraviti u Parizu - prisjećala se Eva.
- Kupila mi je moj prvi Chanelov ruž.
- I tako je stvoreno čudovište - rekao je Kane i prasnuo u manijakalan smijeh izbjegavajući Evinu šaku kojom ga je pokušala udariti u rame.
No već je tada znao da će, upozna li ikada Claire Durand, biti u nevolji.
Ako je njegova zatreskanost bila tako gadna dok se temeljila samo na njezinoj slici i đavolje pametno napisanim pismima urednika u Delicieuxu, kako će podnijeti ženu od krvi i mesa kojoj je bilo dovoljno stalo da se sprijatelji s kćeri muškarca kojeg je nogirala, djevojčicom kojoj je mama umrla?
I naravno, bio je u pravu.
Stvarno se zapravo nije imao na što žaliti. Na kraju krajeva, koliko je beznadno zatreskanih gurmana dobilo priliku da stvarno upozna objekt svoje zaljubljenosti na daljinu. Priča i druži se s njom? Zavede ju i poljubi i dodirne ju, vidi ju bez odjeće pod stvarnim svjetlom?
Kane je bio sretnik. Uvijek je to bio, jedan od najsretnijih srećkovića na planeti. Znao je to.
Pa ta stvar s pojavljivanjem Thea Jansena nije trebala uzburkati mirne, kristalno plave vode Kaneova sretnog, sretnog života. I da se Claire ponašala oholo prema njemu radi prisutnosti svojeg nepodnošljivog bivšeg dečka ili da je Theo bio manje šarmantan, dotjeran, dovitljiv, otmjen, Kane se vjerojatno sada ne bi durio.
Najvjerojatnije.
Rekli su mu da ponekad zna biti ćudljiv. Na što je obično odgovorio riječima da nekako ipak mora održavati imidž rock-zvijezde, a budući da ga heroin nije zanimao i da je previše volio svoju gitaru Betsy da ju razbije na pozornici, ostale su mu tek nagle promjene raspoloženja.
No ovo je bilo gore od onih raspoloženja u koje je zapadao kad je bio uvjeren da nikada neće snimiti novu ploču ili smisliti dobre riječi za pjesmu, a prostor u njegovoj glavi koji je inače bio pun glazbe, sad je bio mračan i zastrašujuć.
Ovo mu je zapravo teže padalo, a to je bila totalna noćna mora jer je dotad odgovorno tvrdio da je mozak u kojem nema glazbe najstrašnija stvar na svijetu. Sad je znao bolje od toga.
Eva se pojavila kraj njega kao da ju je privukao njegov jad. Ni ona sama nije djelovala prezadovoljno, a Kane je s olakšanjem odahnuo na pomisao da bi se na nekoliko minuta mogao fokusirati na njezino raspoloženje, umjesto na svoje.
- Je li sve O. K.? - upitao je i namjerno okrenuo leđa slici pod imenom Urednici gurmanskog časopisa udvara moćnik restoranske industrije.
- Nije baš - odgovorila je Eva, pokušavajući se nasmijati, no taj pokušaj zvučao je više kao grčevit uzdah. - Moj je otac... komplicirano je.
Na prvi spomen Evina oca, Kane, koji je okrenuo leđa Claire i Theu, trepnuo je i potpuno se fokusirao na svoju prijateljicu kao da je fizički nesposoban natjerati svoje tijelo da sluša upute koje bi mogle poboljšati njegovo psihičko zdravlje. - Znam s kompliciranim stvarima - rekao joj je. - Tako barem tvrdi Rolling Stone u svojoj najnovijoj kritici mojeg zadnjeg albuma. ‘Slojevit i teksturiran sa skrivenim instancama kompliciranosti i emotivnosti utkanim u svaki stih. ’
Zastao je. - Nije da sam ju naučio napamet ili nešto slično.
Eva je prevrnula očima. - Naravno da nisi - no nasmijala se kad je to rekla i Kane se osjećao kao da je njegova misija ispunjena.
Zabio je ruke u stražnje džepove svojih hlača i bradom pokazao na zidni sat koji je polako odbrojavao vrijeme. - Još malo i vrijeme je. Misliš li da su spremni?
Eva je pratila njegov pogled na sat. - Ako nisu, diskvalificirani su.
Čovječe, to bi bilo grozno. Kane je bio toliko zaokupljen svojom adolescentskom ljubomorom da mu je promakao težak rad koji se odvijao u toj kuhinji, svi su trčali koliko su ih noge nosile i stalno se dovikivali.
Čak i na dobroj udaljenosti od štednjaka bilo je toplije nego što su bili kolovozi u Austinu. Bila je to vlažna, nadmoćna vrućina koja se zavlačila u pluća i otežavala disanje. Svi su se znojili, uključujući i suce, no neki od tih jadnih kuhara djelovali su kao da će se svakoga časa onesvijestiti.
Bio je totalan užitak biti tamo, vidjeti to izbliza i Kane je čvrsto stisnuo usne odlučivši da neće prokockati priliku da nešto nauči od nekih od najboljih mladih kulinarskih talenata u državi.
Pa, Claire je koketirala sa svojim bivšim - ili ga barem nije odrezala dok je on koketirao s njom na onaj smiren, dostojanstven način na koji su to radili odrasli muškarci. Pa što? Kane je bio u Chicagu, jednom od njegovih omiljenih gradova uključen u jednu od njegovih najdražih stvari na svijetu - pripremanje hrane.
Kad je glasno odjeknulo zvono koje je prenulo sve prisutne, Eva je viknula: -Spustite noževe! - Kane je u tom trenutku obećao samome sebi da će prestati razmišljati i početi osjećati.
S tim na umu, bio je prvi koji je napustio kuhinju preko hodnika do konferencijske sale koju je hotelsko osoblje postavilo kao elegantnu privatnu blagovaonicu s velikim ovalnim stolom prekrivenim bijelim stoljnjakom, sjajnom srebrninom i besprijekorno sjajnim kristalnim čašama. To je bilo to.
Hrana još nije bila stigla i Kane je protrljao svoj ravan trbuh, čestitajući si na čvrstoj odluci da tog jutra preskoči doručak.
O. K., bio je to više izbor između toga da pojede pecivo ili okrene Claire i još jedanput pojede nju, no bio je siguran da je donio ispravnu odluku.
Posebice uzimajući u obzir činjenicu da je to možda bio posljednji put. Otresavši se turobne misli o tom da joj se poslije toga trebao pridružiti i ispod tuša, Kane se bacio u stolicu i zagledao se u svoju čašu s vodom.
U salu su ga slijedila i preostala dva suca, a Kane se trudio ne mariti za tim gdje će Claire sjesti. Pretpostavio je da je mogao srediti stvar time da sjedne na stolicu u sredini, no to mu se činilo suviše djetinjastim potezom, a sam je Bog znao da više nije želio učiniti ništa zbog čega bi Claire mogla zaključiti da je glup klinac.
Ne sa savršenim primjerom naočitog starijeg muškarca pri ruci za usporedbu.
Otkopčavši svoj elegantan, po mjeri skrojen sportski sako, Theo Jansen iskoračio je i izvukao stolicu u sredini, na što je Kane iznervirano zaškrgutao zubima. A onda je još jednom učinio isto zbog posramljenosti jer je Jansen, poput pravog kavalira, izvukao tu stolicu za Claire, kao čovjek s manirama koji nije odgojen u štali. Kane je mogao čuti pištav zvuk maminih riječi koji mu je dopirao iz podsvijesti.
Dok se pokušavao uspraviti u stolici umjesto da se udobno zavali u stolicu kao što je običavao, Kaneu je bilo drago da je tog dana odlučio ne odjenuti majicu s kapuljačom. Nije baš da je zgužvana pamučna majica sa zasukanim rukavima do iznad laktova bila oličenje stila poput prugastog odijela starog Jansena, no barem je imala dugmad umjesto patentnog zatvarača i dvije trake.
Eva je posljednja ušla i požurila je sjesti na stolicu do Kanea. Uto je sa svojim jelima ušao prvi tim kuhara.
- Jesi li O. K.? - šapnula mu je u uho.
- Dobro sam - obećao je Kane, i položio dlanove na stol kako bi natjerao vlastite ruke da se prestanu lomiti i pomicati uopće.
Zamisli da si na pozornici i imaš lošu noć, no ti su ljudi platili da iskuse Kanea Slatera i, tako ti Boga, dobit će ono po što su došli.
Nasmiješio joj se vedrinom prave moćne zvijezde. - Samo sam gladan. I nemoj se uvrijediti, ali nekako mrzim tvog tatu.
Eva je frknula nosom. - Nisam se uvrijedila. Trenutačno dijelim tvoj osjećaj.
Djelovala je iznureno, a to nije bilo ni čudno. Tip se pojavio sav šarmantan i potkopao ju pred svim sudionicima natjecanja, dok istovremeno zavodi Claire. Kakav seronja.
Čovječe. Kane je mrzio to što je bio tako negativan. Nikada nije razumio ljude koji su pisali one srcedrapajuće pjesme, kao ni to zašto slušateljska publika radijskih postaja spremno konzumira te stvari kao da je riječ o sladoledu u ljetnim mjesecima, no sad je pomislio kako je napokon shvatio. Jedina stvar koju je mogao zamisliti da napravi s tim luđačkim osjećajem jest da ga pretoči u pjesmu.
Gledaj to s vedrije strane, rekao je samome sebi. To ti je podloga za idući album. Ljudi će ga nazvati tvojom Depresivnom fazom i napokon ćeš izgledati poput pravog umjetnika.
Ta pomisao nije ga razvedrila koliko se nadao da hoće.
Kane se nije smirio sve dok tim s Jugozapada nije postavio tanjure pred njih. Bilo je vrijeme da se baci na ozbiljan posao kušanja.
Jugozapadnjaci su zavrtjeli priču oko slavnog hot-doga na čikaški način, zamijenivši standardnu kuhanu kobasicu od govedine s ljućom kobasicom koja je bila gotovo kao chorizo18, a pecivo su natrpali zabavnim stvarima poput avokada i meksičke kreme. Bilo je tu i ukiseljenih jalapeno papričica kako bi se s malo kiseline stvorila ravnoteža bogatog okusa, a svježe pečeno pecivo meko poput jastuka cijelu je stvar podiglo na višu razinu.
No bio je to poprilično težak obrok i Kane je jedva pojeo četvrtinu svojeg u nadi da će ostati dosta mjesta za ono što će ponuditi preostali timovi. Desert je bio pomalo razočaravajuć jer se radilo o pomalo kašastom sladoledu za koji je tim priznao da ga nisu imali dovoljno vremena rashladiti.
- Koji je od vas slastičar? - upitao je Kane.
Prazni pogledi bili su jedini odgovor koji je dobio sve dok se s kraja reda nije oglasio nizak, dlakav muškarac i rekao da je on bio zadužen za sladoled.
Huh.
Kako su se timovi izmjenjivali, postajalo je sve jasnije da nitko od njih sa sobom nije poveo pravog slastičara. Južnjaci su predstavili sjajan hommage19 čikaškoj hrani za dušu, iako im pohana piletina nije bila dobra kao ona koju je pripremala Kaneova mama. Njihov pokušaj pite od mlaćenice bio je uspješniji od sladoleda, no korica joj je bila vrijedna žaljenja, predebela na dnu, gnjecava i imala je okus po brašnu.
Tim sa Zapadne obale imao je slastičarku, no ona je bila mlada i djelovala je prestrašeno poput zeca i, kako se ispostavilo, imala je dobar razlog za to.
Prva dva jela, salata i vegetarijanska prepoznatljivo kalifornijska verzija slavne čikaške pizze natjerala je Kanea na odluku da nikad više povrće neće zvati dosadnim i nezanimljivim. Njihova hrana bila je pravo otkrivenje za Kanea, koji je imao tendenciju k pretjerivanju - no jednostavnost, posebice ako je savršeno i majstorski izvedena poput one koju je izveo tim Skye Gladwell, svježe je, ukusne i sasvim uobičajene sastojke mogla podići na neku novu razinu.
Oni su tog dana bili najveće iznenađenje za Kanea.
No ta jadna mala slastičarka. Ta rastopljena čokoladna torta koju je poslužila kao desert bila je totalan promašaj. Tekuća krema u sredini bila je preslatka, mogao je osjetiti zrnca šećera na jeziku koja su se kasnije rastvarala u neugodno gorak okus.
Tim sa Srednjeg zapada bio je onaj zbog kojeg je Kane bio posebno uzbuđen. Imali su najviše bodova u posljednjem natjecanju s vrlo impresivnim jelom pripremljenim pomoću najnovijih tehnika i najnovijom opremom poput sušilice za meso, poluvodiča i tekućeg dušika i hrpu drugih stvari koje je Kane zapisao da ih nabavi za svoju kuću u L. A.-u. Pod uvjetom da tamo ikada više uspije provesti više od tri dana u komadu.
Nisu razočarali ni Limestoneovi kuhari. Svako njihovo jelo obaralo je s nogu, kombinirali su hrabre, gotovo nespojive okuse o kojima Kane nikada nije razmišljao i ne bi mu pali na pamet, no to ga je natjeralo da ponovno pokuša definirati ideju ukusnog. Prezentacija im je bila dopadljiva, puna zaigranih detalja poput toga da su poslužili opržene janjeće odreske na jastučiću od pergamenta punjenom spaljenim sijenom tako da se jastučić polako ispuhivao, a miris se podigao i uvukao se u meso tako da je mirisalo kao da je pečeno na lomači u vrtu.
Desert im je bio šerbet od šećerne repe koji je kao brežuljak stajao do čokoladnog moussea s preljevom od porta. Cijela stvar bila je posuta dimljenom morskom soli i premda ju nije napravio slastičar, bila je to kompetentna i avangardna mala kreacija koja se Kaneu nije svidjela. No vidio je da je dobro izvedena, a sasvim se sigurno sviđala Claire i Theu tako da je pretpostavio da je riječ o jednoj od onih stvari za koje nije važan okus.
Ili se možda već prejeo, a to je bilo loše s obzirom da je jedan tim još čekao na svoju prezentaciju.
U pauzi prije njih, dok je hotelsko osoblje brzo i učinkovito odnosilo posuđe, Kane se nagnuo prema Claire i rekao:
- Zar nije svaki tim trebao predstaviti cijeli restoran? Mislio sam da to podrazumijeva da će imati barem jednog čovjeka koji u tren oka može pripremiti bogovski desert.
Prošavši rukom kroz raspuštenu kosu - prije pola sata odustala je od punđe, a valovi njezine kestenjaste kose izluđivali su Kanea - Claire je odgovorila: -Uvijek je tako. Misle da će pobijediti ako dovedu samo svoje najbolje kuhare. A mnogi kuhari prezrivo gledaju na slastičarstvo. Ne razumiju njegovu finoću i to što je ono više znanost nego umjetnost, ali istovremeno i vrlo kreativno. Misle da će to jednostavno odraditi, no varaju se. Kao što smo imali prilike i vidjeti.
- Nekoliko timova ipak ima slastičare - tiho se uključila Eva, bacivši brz pogled u očevu smjeru. - Primjerice, ovaj tim koji čekamo.

DVADESETO POGLAVLJE


Idući je tim pokucao i ušao, a ispod stola Evina je noga počela poskakivati kao da je njezina stiletto peta iznenada postala gumena.
Kane je nakrivio glavu i proučio članove posljednjeg tima tog dana. Prema njegovu rasporedu dolazili su s Istočne obale i bili su prvi izabran tim prije mnogo tjedana i bezbroj natjecatelja punih nade. Sad kad je malo razmislio, sjetio ih se s finala u New Yorku.
To je bio tim zbog kojeg ga je Claire napala jer joj se učinilo da je pomogao zgodnoj kuharici koja se malo prepala tijekom natjecanja u kvizovima.
Kako se ono zvala? Jules Nešto, pomislio je osmjehnuvši se atletski građenoj, dugonogoj plavuši. Uzvratila mu je osmijeh, a onda se uozbiljila da pozdravi suce.
- Danas smo vam pripremili jela koja će odati počast jednoj od najpopularnijih stvari čikaških zalogajnica: doručku. Posvuda po mondenim četvrtima poput Bucktowna i Wicker Parka niču zalogajnice koje poslužuju doručke i privlače brojne goste - i jednostavno se moramo suočiti s time da je doručak najvažniji obrok u danu - rekla je i namignula, a Kane je čuo kako se Theo Jansen prigušeno nasmijao.
- Što ste nam pripremili? - upitala je žustro Claire.
- Započet ćemo s malim predjelom koje je stvoreno za podizanje energije -rekao je kuhar kratke, svjetlosmeđe kose koji je u očima imao posesivan sjaj svaki put kad bi pogledao u Jules. - Jules i ja željeli smo se poigrati s popularnim čikaškim odreskom, no nismo željeli pripremati ništa što će nam biti previše blisko, poput stvari koje se nalaze u Lundenovu jelovniku. Na dnu se nalaze komadići govedine koju smo pirjali na vinu i začinima sve dok se nije počela raspadati, zatim smo na smeđem maslacu ispekli jaja na oko i postavili ih na meso.
Iskoračio je i pažljivo stavio sićušno ovalno jelo ispred svakog od njih. Na Kaneovu tanjuru zadrhtalo je jedno savršeno jaje. Imalo je na sebi kapljice zlatnog maslaca i mrlje od zelenih začina.
Preko žumanjka se rastezala tanka prevlaka poput bijelog vela preko sjajno narančasto crvene boje, a kad je Kane umočio svoju žlicu u sredinu, žumanjak je pukao i razlio se preko bjelanjka poput rijeke niz planinu. Zavirio je ispod jajeta kako bi vidio komadiće govedine. Nije baš obećavalo, no kad je Kane podigao žlicu do usta, morao se potruditi da ne zastenje poput klinca koji je upravo otkrio čemu zapravo služi njegova muškost.
Prvi okus bio je kremasto savršenstvo, topli žumanjak i smeđi maslac činili su prekrasno bogat kontrast s mekanim komadićima mesa kuhanim u vinu. A kako je nastavio jesti, jaje se sve više miješalo s mesom, stvarajući neku vrstu umaka koji je u kombinaciji sa smeđim maslacem20 bio nekako orašast i iznimno se dobro slagao sa žumanjkom. Sve u svem, bila je to jedna od najboljih stvari koje je ikad kušao.
Kane je bio zahvalan Bogu da više nije morao brinuti o suzdržavanju dok je tužno gledao u svoj prazan tanjur. Požalio je tek što nije imao više kruha kojim bi mogao pokupiti ostatke jaja i crnog vina koji su mu ostali na tanjuru.
I još ga je jedan okus iznenadio u tom jelu - što je to bilo? Kapari?
- Nisam nikad mislio da se crno vino može poslužiti za doručak - rekao je. -Šampanjac, svakako. No čaša finog, bogatog crnog?
- Ako mene pitate, čaša je crnog vina uvijek najbolje rješenje - nasmiješeno mu je odgovorio kuhar.
Kane se zlobno nasmiješio. Očito mu je bilo oprošteno za to što je pogledao i nasmiješio se Jules. - Znate li što je uvijek najbolje rješenje? Igra odreska i jajeta. Mljac.
- Zanimljivo - rekao je Theo s druge strane stola. Glas mu je odgovarao stasu, bio je podešen, profinjen i pomalo vedar.
- S okusom Caberneta podsjetio me više na ouefs en meurette21.
- Što je, dovraga, to? - prišapnuo je Kane Evi, iako se Claire okrenula prema Theu, a u očima joj je zasjalo odobravanje.
- Jaja poširana u crnom vinu s demi-glace22 umakom - šapnula mu je Eva.
O. K., to je imalo smisla. I natjeralo je Kanea da za sebe pomisli da je idiot, no to je bilo tek usput.
- Što je sljedeće? - upitala je Claire spustivši žlicu kraj napola pojedenog jela. Kane je gledao u njezin tanjur, razmišljajući o tom bi li itko primijetio da brzo zamijeni njihove tanjure.
No zaboravio je na to kad je sa svojim jelom istupio visoki kuhar istaknute čeljusti, s poludugom smeđom kosom zavezanom u rep. Njegovo jelo veličinom je odgovaralo predjelu, s malim okruglim kriškama bljeđe kobasice, koja je na rubovima bila smeđa i hrskava i postavljena u mali toranj iznad nečeg zelenog. Na tanjuru su bili brisevi nekakvog crvenog umaka koji su podsjećali na poteze kista.
- Kobasica od plodova mora - rekao je tip. - Na pirjanoj zimskoj salati s orasima i octom od crvenog vina. Na tanjuru je gastrique umak od crnog vina.
- Ah, kobasica. Jedan od mojih omiljenih čikaških specijaliteta. Jeste li ju sami pripremili? - upitao je Jansen.
Visoki Tip kimnuo je s rukama na leđima i licem tako ozbiljnim da bi netko mogao pomisliti da je na policijskom ispitivanju, no Kane je već krenuo jesti.
Vau, O. K., ovo je nevjerojatno!
Kane je zurio u svoju vilicu kao da će mu ona dati odgovor na ono što se odvija u njegovim ustima. Kobasica je bila mesnata i zasitna, a opet nekako fina i slankasta s okusom oceana. Nikada nije jeo ništa slično tomu. Kelj je bio vrlo ukusan i bilo je nečeg slatkastog u njem što ga je zaskočilo svakih nekoliko zalogaja... Ribizi? Grožđice? Što god da je bilo, stvaralo je kontrast bogatom okusu prženih oraha.
Probovši drugi komad kobasice, razmazao je gastrique od crnog vina - Kane je uživao u tom kako se vino pretvorilo u gust sirup čiji je okus podsjećao na ocat i šokirao mu nepce tako da istakne okuse mora.
Preko puta stola, Eva je odgurnula svoj tanjur, a da gotovo nije ni takla jelo u njem. Kane se namrštio, no s obzirom na to da ona nije glasala i odlučivala o tom tko će pobijediti, a tko otići kući, tehnički nije bilo ni važno hoće li sve probati.
Ali nitko ne bi trebao bacati takvu hranu. To je gotovo bio grijeh.
Ostalo dvoje sudaca gotovo je završilo sa svojim jelima, pa je Kane prionuo poslu. Nije želio zaostajati samo zato jer je jelo prijetilo mogućnošću da ga baci u sretnu komu.
Prisilivši samog sebe da ostavi nekoliko zalogaja na tanjuru, Kane je pogledao u tim s Istočne obale s neskrivenim iščekivanjem onoga što će poslužiti za kraj.
Istupio je posljednji par, mlad mršav crnac sa šokantno zelenim očima i tip koji je izgledao kao da bi mogao biti u rodu s prvim kuharom. Iste plavosive oči, ista smeđa kosa, iste jamice na obrazima.
No za razliku od prvog kuhara, ovaj se nije smiješio. Bio je ozbiljan kao i Visoki Tip, no ipak se pri pogledu na suce na njegovu licu pokazao bljesak nekakvog izraza, kao blic fotoaparata.
Evino poskakujuće koljeno iznenada je stalo pod stolom kao da je netko pritisnuo OFF tipku.
Kane je pomislio da je to morao biti onaj slastičar kojeg je spomenula i bolje ga pogledao. Imao je iza sebe dva sjajna nastupa koja je morao slijediti. Kane se stvarno nadao da će ispuniti očekivanja koje je postavio ostatak njegova tima.
A prema načinu na koji se uspravio i teško progutao, Kane je zaključio da je ovaj svjestan te činjenice. Ovo je bio izazov koji je na kraju gubio slastičar.
Sve se svodilo na to posljednje jelo.
Evi nikada dotada nije bilo tako teško progutati gurmansku hranu - a ona je jela po restoranima s pet zvjezdica otkako je kao beba počela jesti krutu hranu.
Grlo joj je bilo tako stegnuto, a želudac tako stisnut da je jedva išta okusila, no morala je nekako nastaviti.
Barem se njezini dečki iz Limestonea nisu osramotili, što je istovremeno bilo i dobro i loše - bilo je dobro što će jedini restoran Jansen Hospitalityja u RSC-u najvjerojatnije ići dalje, no istovremeno je to bilo i pomalo opasno, s obzirom na sklonost Ryana Laroussea da provocira druge timove na kuhinjske bitke koje nisu imale nikakve veze s hranom.
U Evinoj glavi vrtio se vrtlog zbunjenosti; argumenti protiv toga da se proda i pretvori RSC u najnižu televizijsku formu, brige oko toga kako će uvjeriti Cheneyja da ostane i nastavi snimati... i toga koliko se silno željela ispričati Dannyju.
Nije da mu je išta dugovala. Ionako bi najvjerojatnije otišli svojim putovima. No zašto se onda osjećala tako krivom zbog toga što je odrezala bilo kakvu mogućnost da ga ponovno vidi?
Kad je njujorški tim ušao, Eva je bila u stanju visoke pripravnosti, bacivši umoran pogled na oca, koji je, na kraju krajeva, već bio vidio jednog člana njihova tima golog do pasa, s najslađom raščupanom kosom koju je svijet ikada vidio. No pored kratkog širenja očiju kad je ugledao Dannyja, Theo nije pokazao nikakvu dodatnu reakciju na Lundenovu ekipu od onih koje je pokazivao drugim timovima.
Ne, Theov pogled bio je ravan i miran kao u svećenika, njegov lutajući pogled
- za koji je napola očekivala da će biti zaustavljen na preslatkom licu prirodne ljepotice Skye Gladwell (a ne bi li to izazvalo nešto zabavne ‘drame’ za Cheneyjeve gledatelje) - bio je neuobičajeno suzdržan.
Premda nikada nije propuštao priliku za udvaranje u kuhinji, Theo je djelovao više fokusiran na to da popriča s Claire - i nenamjerno izluđuje jadnog Kanea -nego na svoj uobičajen lov.
No Eva je odlučila da će zbog tog bizarnog ljubavnog trokuta brinuti kasnije. Trenutačno u svojoj kutiji stresa - poznatoj i pod imenom mozak - nije imala prostora ni za što drugo osim posljednjeg jela ovog kruga natjecanja.
- Dobar dan, ja sam Danny Lunden - rekao je i krenuo prema njima visoko uzdignute glave. Po njegovu držanju nikako se ne bi moglo zaključiti da je dan započeo tako da je zbrisao iz Evina apartmana onako kako je to činio njezin prvi dečko, Steve Janovic, kad bi se iskradao iz njezine kuće u slučajevima kad bi se Theo ranije vratio iz izlaska.
S elegantnim okretima njegovih snažnih, preplanulih zglobova, Danny je postavio tanjure pred sve njih.
Eva je željela uhvatiti njegov pogled i nekako mu dati do znanja nešto - nije ni znala što - no nije se zadržao kraj njezina mjesta, već se samo okrenuo i otišao od stola.
Očajna u želji da skrije to kako su ju oči iznenadno zapekle, Eva je trepnula pogledavši u desert koji im je pripremio. Na okruglom porculanskom tanjuru stajala je mala, savršena ovalna torta, a krasile su ju samo dvije prekrižene nježne grančice majčine dušice.
- Ah - rekla je zadovoljno Claire - Gateau de mille crepes?
Eva je naglo pogledala prema njemu, taman na vrijeme da joj srce poskoči od naznake osmijeha na Dannyjevu naočitu licu.
- Nazvao sam ju Moja hrpa palačinki - rekao je i pogledao ravno u Evu, a njoj je zastao dah. - Inspirirala me moć sjećanja - rekao je ne skidajući pogled s njezina. - I ljepota toga da uzmemo nešto dobro iz prošlosti i stvorimo novo sjećanje na to. Nadam se da će vam biti ukusno.
Eva je dohvatila vilicu drhtavim prstima i njome nespretno udarila o tanjur, a taj je zveket nevjerojatno glasno odjeknuo u živopisnoj, utihnutoj sobi punoj ljudi koji se spremaju kušati prvi zalogaj nečeg prekrasnog.
Napravio je to za mene, bilo je sve o čem je mogla misliti, a to je značilo... što je to zapravo značilo?
Nije znala, nije mogla raščlaniti, a onda, kad joj je vilica potonula kroz meke slojeve kolača i donijela sladak okus do njezinih usta, nije mogla misliti ni na što od šoka koji je okus priredio njezinim osjetilima.
Okusi jeseni eksplodirali su na njezinu jeziku. Osjetila je šljive, njihovu duboku slatkoću koju je razvio i nadogradio taman okus karamele smeđeg šećera. Glatka krema miješala se s voćem u duetu savršene harmonije, a kroz sve je tekla treća nota koju nije uspjela dešifrirati, neko svježe bilje, zaigrano i kompleksno.
Krenuvši prema kolaču s vilicom, pomaknula je majčinu dušicu i shvatila -oh. To je bila treća melodija u desertu... A tek palačinke same za sebe... Eva je uzdahnula oduševljena laganim palačinkama koje su cijelom tom božanskom osjećaju dale tijelo i čvrstoću.
Njezin je otac bio dobar kuhar kad bi odlučio stati pred štednjak i ona je s obožavanjem čuvala sjećanja na ta jutra koja su provodili zajedno. No nikada nije napravio ništa tako zarazno poput ovog kolača koji je liječio dušu.
Očito nervozan zbog tišine koja je zavladala u sobi, podižući se na prste svojih tenisica, oglasio se Winslow: - Dobar je znak kad za stolom zavlada muk. Usta su vam prezaposlena da biste pričali? To je bod za nas!
Suci su ga pogledali, a uzbuđenje je nestalo s njegova lica brže nego što je Dannyjev desert nestao s tanjura. - Ne pokušavam vam reći kako da nas ocijenite! Možda smo dobili bod, možda nismo. Možda...
- Možda da zašutiš - predložio mu je Danny, stavio mu ruku na usta i odvukao ga natrag da stane u red kraj drugih.
- To je sve što smo pripremili za vas - rekao je zbunjenoj grupi za stolom, no pogled mu se zaustavio na Evi, a u očima mu se vidjelo nešto meko, nešto gotovo ranjivo zbog čega je morala oviti svoje noge oko nogu stolca kako bi spriječila samu sebe da skoči i, pa, skoči na njega.
- Nadam se da vam se svidjelo - rekao je Danny i ona je znala da je to bilo upućeno samo njoj. Činilo se kao da se Eva ne može prestati smiješiti dok je tim s Istočne obale izlazio iz prostorije.
Danny Lunden bio je... kao nitko koga je ikada upoznala. Bio je gotovo predobar da bi bio istinit. Zgodniji od grijeha, s tijelom koje kao da je napravljeno za užitak i znao je kuhati? I slušati dok žena priča i učiniti nešto da bi se ona osjećala bolje?
- Ono zadnje jelo bilo je bomba - rekao je njezin otac, i to s više entuzijazma nego što ga je imao cijeli dan. - Ja obožavam palačinke, naravno - jedne su od mojih najdražih jela za pripremu. Sjećaš se, Eva? Čak mi i sam miris tijesta izaziva nostalgiju.
Sretno je uzdahnuo, a Evi se srce sunovratilo u želudac poput cigle koja je pala s vrha Empire State Buildinga.
Da, Danny je slušao dok je Eva pričala. A onda se okrenuo i iskoristio intimno, osobno sjećanje kako bi manipulirao osjećajima jedne od triju osoba koje će odlučivati o sudbini njegova tima.
Pažljivo je spustila vilicu da srebro ne udari ponovno o porculanski tanjur.
Ne. Ne bi to učinio. Bi li?
Pa, zašto, dovraga, ne?- prasnuo je njezin unutrašnji realist. Ovo je natjecanje. Nije ovdje da bi stekao prijatelje - nije li to ono što ljudi uvijek kažu na onim groznim reality showovima? On je ovdje da bi pobijedio. I samo je doznao da ti i tvoj otac - novi sudac - dijelite duboku i trajnu ljubav spram palačinki.
Eva je primorala samu sebe da sagleda tu situaciju onako kako bi to učinio njezin otac - bez osjećaja, s prodornim analiziranjem činjenica čime bi došao do logičnog zaključka koji ne bi bio zaslijepljen smiješnim digresijama na to kako se Dannyjevo tijelo pomicalo uz njezino ili na način na koji ju je njegov intenzivan pogled potaknuo da osjeti neke stvari, stvarne stvari, stvari koje se nisu odnosile samo na seks...
Prestani, rekla je samoj sebi, svjesno smirujući disanje dok je Claire dodavala svoj prazan tanjur konobaru i posegnula za svojim bilješkama da započne s prosuđivanjem.
Došlo je vrijeme da iz glave izbaci sve osim hrane. Pričekat će da suci donesu odluku, a onda će ona i Danny Lunden malo popričati.

DVADESET PRVO POGLAVLJE


- Ovo je grozno - zastenjala je Jules, napravivši pet koraka od stola njihova tima u kuhinji samo da bi se vratila u drugom smjeru lomeći ruke. - To čekanje. Mrzim čekati! Zašto jednostavno ne kažu što im se sviđalo i riješe nas brige?
- No hajde, diši duboko - rekao joj je Max iz pozicije lotosova cvijeta na podu. Svaki put kad je Jules došla do kraja trake koju je utabala hodajući, morala se okrenuti da ne bi zgazila svog dečka.
- Nemoj mi govoriti kako da dišem - zarežala je. - Osim toga, ni ti nisi tako miran kako se pretvaraš da jesi.
Jules nikada nije voljela da ju se tješi. Danny se sjetio kako bi se, kad su bili klinci, pojavila pred vratima stana njegovih roditelja blijeda poput soli, drhteći od bijesa zbog nečeg što je učinila ili nije učinila njezina površna majka koja ju je gotovo zanemarivala - no vrlo je rano naučio da Jules nije poput drugih cura. Ona nije plakala, nije željela zagrljaj i sasvim sigurno nije željela pričati o tom.
Stoga je Danny, kad je Max ustao iz svojeg meditativnog položaja i presreo ju na idućem prolaženju, obujmivši ju dugim rukama oko ramena i zadržao ju na svojim prsima, očekivao da će širom razjapiti usta i odgristi mu glavu.
No umjesto toga, prislonila je svoje tijelo na njegovo, kao da mu je vjerovala da će preuzeti njezin teret i podići ju, kao da je njegov zagrljaj najsigurnije mjesto na kojem je ikad bila.
Osjećajući se kao uljez samim time što stoji kraj njih, Danny je skrenuo pogled da im da malo privatnosti. A ima li su privatnosti koliko su htjeli, s obzirom na to da su drugi timovi pokupili svoje stvari i vratili se u svoje hotelske sobe da pričekaju odluku prije nego što je njegova ekipa uopće završila s prezentacijom jela. U kuhinji nije bilo nikog osim tima s Istočne obale.
To jest, tri petine tima s Istočne obale. Beck se otišao tuširati u sobu jer je nakon cjelojutarnjeg bavljenja školjkama to bila jedina opcija. A Winslow je namignuo, udario sve šakom o šaku, a onda se dao u potragu za svojim frendom Drewom, koji je između ostalog bio Evin asistent.
Već je ranije došao do nekih informacija kad se družio s Drewom jer je Drew među prvima doznao sve što se događalo u RSC-u. Danny se vraški nadao da je Winslowovo prijateljstvo s tim mršavim, crnokosim dečkom doista čvrsto kao što je govorio. Prema onome što je Danny vidio, Winslow se družio s mnogo ljudi i uspijevao ostati prijatelj s njima, pa možda...
Win je morao ostati prijatelj s Drewom, odlučio je Danny. Ako je postojala mogućnost da dobiju potvrdu idu li dalje s natjecanjem, morali su ju iskoristiti.
Onaj ilegalan telefon žuljao ga je u džepu, bio je to put kršenja pravila koji je vodio izravno do informacije koju je želio. Mogao je poslati poruku Evi. Možda ju preklinjati da mu da barem nekakav nagovještaj toga kakav bi ishod mogao biti...
Danny je odrezao tu misao, prisilivši svoje prste da napuste džep bez dodirivanja telefona.
Što mu je padalo na pamet? On nije preklinjao, on nije molio, on nije šizio. On je bio onaj strpljivi. Onaj koji je imao hladnu glavu. Onaj koji je sve ostale držao na okupu.
Pa zašto se onda osjećao tako nenormalno?
Jedno ime.
Eva.
Nije znao kako stoji s njom, nije zapravo znao ni kako je želio stajati s njom, nije znao ništa osim toga da nije bio spreman da ju pusti, a nije baš ni da je imao nekog izbora.
Nije bio spreman na to da ovo završi, bilo što od toga. Danny nije bio spreman otići kući, dovraga.
Ta ga je pomisao iznenadila i gotovo pokosila. Danny je volio svoj dom. Volio je svoju obitelj i svoje roditelje i život koji su isplanirali za njega. Pa zašto se onda odjednom osjećao kao da je odlazak kući ovako rano bilo poput vraćanja u zatvorsku ćeliju nakon samo jednog popodneva na suncu.
- Što god da se dogodi, treba se dogoditi - rekao je Max i činilo se kao da je to utješilo Jules, no Dannyju se od njegovih riječi zacrvenilo pred očima.
- Pričaš pizdarije - odgovorio mu je takvom brzinom da je iznenađeno trepnuo kad su mu riječi izletjele iz usta.
- Danny! - šokirano je uzviknula Jules, a on je podignuo bradu.
- Što? Ja sam jedini kuhar koji ne smije psovati?
- Ne, naravno da ne - zamucala je i pogledala u Maxa kao da traži objašnjenje zašto je njegov brat iznenada sišao s uma.
- Samo ti... ti inače nisi tako grub u izražavanju. Samo to.
Danny to nije mogao opovrći, ali nije se osjećao sjajno zbog te činjenice. - Pa, da. Samo zato što inače ne dijelim svoje stavove s cijelim svijetom, to ne znači da ih nemam.
- Naravno da imaš stavove - rekao je Max. - Samo nismo navikli na to da se na taj način zauzimaš u tom da ih braniš.
Danny je stisnuo vilicu. Isuse, što je on to bio? Nekakva krpa? Jesu li ga oni takvim vidjeli?
Je li ga takvim vidjela Eva? Možda ga zato nije upoznala s ocem ili željela da se zadrži duže od jedne noći.
Gledajući kako Max i Jules stoje jedan do drugoga s tijelima koja se dodiruju i naslanjaju i podupiru dok im je ugodno i osjećaju se sigurno u osobnom prostoru onog drugog, osjetio je tako snažnu zavist da ga je umalo ugušila.
- Gle - rekao je dok mu se ruka gotovo nesvjesno vratila natrag u džep da se igra s tvrdom plastikom maske telefona - ako nismo prošli i ako se budemo morali vratiti kući, vi još uvijek imate jedno drugo. Imate Lunden i zajednički život, a znate li što ja imam?
- I ti imaš Lunden - podsjetila ga je Jules, dok joj je strah počeo širiti smeđe oči. - I uvijek si znao točno što želiš u životu. Oduvijek si bio jedan od najsigurnijih ljudi koje sam poznavala.
- Da? Pa, stvari se mijenjaju. Ja sam se promijenio. - I nisam spreman odreći se ove pustolovine onako kako vi izgledate spremni na to.
Izmijenili su jedan od onih iritantnih pogleda kao da čitaju jedno drugom misli. - Danny, nitko ne odustaje - rekao je Max, a ona prepoznatljiva nervoza starijeg brata stisnula mu je glas, prije nego što ga je Julesino mrgođenje natjeralo da ga ugodi u umirujuć ritam. - No ne postoji ništa što bismo trenutačno mogli učiniti. Nije to u našim rukama. Odigrali smo s jelima i sad je na sucima da odluče što će biti dalje. Sve što mi možemo jest čekati i prihvatiti njihovu odluku.
* * *

- Bože, je li to ono što ljudi čuju kad ja pričam? - upitao je Danny i s gađenjem odmahnuo glavom. - Zvučiš kao jedan od onih glasova na CD-ovima za samopomoć.
- Ne, inače zvučiš više kao odgajatelj u vrtiću - uzvratio mu je Max. - Žao mi je što ti se ne sviđa kad jedan od tvojih mališana ustane i opali te po nosu, ali mi zapravo nismo klinci, Daniel.
Jules ga je zaustavila položivši mu ruku na prsa. - Ono što želi reći jest da ne moraš uvijek biti ti taj koji pazi na nas. Ponekad ti možemo uzvratiti uslugu.
Danny je zafrknuo nosom da skrije nalet straha koji je prošao kroz njega. -Da. Jer je ova obitelj bila tako uspješna u tom dosada.
- Pa, dobro nam je išlo - rekao je Max djelujući zbunjeno, a onda je Danny osjetio kao da ga je netko tavom udario posred čela. Nitko od njih nije imao pojma kako je bilo golim rukama držati obitelj na okupu, osjećati kao da samo jedna kriva riječ, jedna glupa pogreška može učiniti da se cijela stvar pretvori u prah.
- Kako bi ti mogao znati kako nam je išlo? - rekao je Danny, a glas mu je bio neprepoznatljiv. - Ti nisi bio tamo. Pet godina nije te bilo, igrao si se sa svojim djetetom u sebi po cijeloj Aziji i nemaš blagog pojma kako je nama bilo.
Kako je meni bilo u toj kući s našim roditeljima kojima si svakog dana nedostajao i koji su se pitali gdje si i nadali se da ćeš se vratiti kući.
Ja nikada nisam bio dovoljan.
Osjećaj grižnje savjesti smjesta se ocrtao na Maxovu licu. Bilo je gotovo prejednostavno. Dannyju je malo nedostajalo da požali zbog svojih riječi.
- Žao mi je, Dan - Max je bespomoćno slegnuo ramenima. - Ne znam što drugo želiš da ti kažem.
Već je to sve bio čuo i znao je da se stvarno tako osjeća. Max se osjećao loše, nikada nikoga nije želio povrijediti, bla, bla, bla. No povrijedio je. I Danny je bio taj koji je morao pospremiti taj nered, kao i inače. No s obzirom na to da je ljutnja polako počela rasplamsavati brzinu otkucaja njegova srca, Danny nije mogao odlučiti hoće li reći Maxu što može učiniti sa svojim isprikama ili se pomiriti.
Ta odluka više nije bila u njegovim rukama kad mu je u džepu počeo vibrirati telefon.
Bila je to Eva.
Srce mu je divljački lupalo i Danny se javio, okrenuvši se malo od brata i Jules.
- Moram te vidjeti - rekla je. Bez uvoda, bez naznake radi čega, a Dannyjev se želudac zgrčio.
Je li znala nešto o tom idu li dalje? Možda je nešto loše. Danny je bez razmišljanja spustio ton pokušavajući zvučati najneutralnije što je mogao kako ne bi prestrašio Maxa i Jules.
- O. K. Kada i gdje?
- Možeš li doći do mog apartmana? Vidimo se tamo za pet minuta.
Danny se složio i poklopio, a mogući ishodi jurili su mu kroz misli, nijedan od njih nije bio utješan. Pa, dobro, jedan od njih bio je taj da se Eva toliko zapalila na njega da ga je nazvala usred dana na jedan brzinski susret s nogu i da će ga dočekati u svojem apartmanu kao od majke rođena sa širokim osmijehom na licu.
No Danny je bio realist, pa je na taj ishod odmah zaboravio. Ili ga je barem potisnuo tako da ga može pogledati kasnije. Mnogo kasnije, kad njegov brat i njegova najstarija prijateljica neće gledati u njega istim, zbunjenim izrazom lica.
- Što je?
Danny nije dovodio u pitanje svoj instinkt da ih zaštiti od bilo čega što je Eva imala reći. - Ništa posebno. Becku treba pomoć s nečim. Idem se naći s njim u predvorje. Nazovete me ako doznate tko je pobijedio?
- Naravno, Danny - rekla je Jules dok joj je zabrinut pogled skakao s jednog brata na drugog. - Nazvat ćemo ako Win nešto dozna.
- Hej - doviknuo mu je Max kad mu je ruka dotaknula kvaku na vratima. - Mi smo dobro, jesmo li?
Danny se na trenutak borio sa svim stvarima koje nije izgovorio, osjećajima koje nije želio priznati, a onda odgovorio:
- Naravno, Max. Dobro smo.
Svađe s obitelji Dannyju su uvijek zadavale glavobolje. Vjerojatno od škrgutanja zuba i potiskivanja riječi koje su se željele prosuti iz njegovih usta.
Provjeravajući signal na mobitelu, Dannyjevi su prsti na trenutak oklijevali prije nego što su dotaknuli broj njegovih roditelja.
- Hej, tata - pozdravio je promuklim glasom.
- Danny! Čekao sam da me jedan od vas dvojice nazove. Kako je tamo?
Potisnuvši podsmijeh na pomisao da bi Max ikada mogao biti taj koji će nazvati roditelje da im javi novosti, Danny je rekao: - Gotovi smo s prvim izazovom, još uvijek čekamo da čujemo koji tim ide kući. Kako je s tvojim srcem?
- Dobro, dobro - nestrpljivo je odgovorio Gus. - Osjećam se sjajno.
- Ništa te ne boli, dišeš normalno? Kad ti mama kaže da uzmeš lijekove, ne svađaš se s njom, zar ne?
- O, tvoja se mama sjajno brine za mene - mrzovoljno je odgovorio Gus. -Ništa osim zobene kaše, grejpova i zelene salate. Ne dopušta mi čak ni da stavim kajganu i slaninu u salatu! To je urota. No reci mi više o onom što propuštam. Prva eliminacija, ha?
- Da. Netko danas ide kući - Danny je ponovno osjetio strah da će to biti on, no potisnuo ga je.
- Ne brineš se, zar ne? Dobro.
Danny je gotovo mogao čuti kako Gus zadovoljno, razdragano trlja ruke. -Počnimo onda sužavati izbor. Kako ti misliš da je prošlo?
- Pa... - oprezno je rekao Danny. - Znam da smo pripremili poprilično dobra jela. No sve ovisi o tom kakvi smo bili u odnosu na druge kuhare.
- Bit ćete najbolji - odlučno je rekao Gus. - Nimalo ne sumnjam u to.
Danny se nasmiješio. - Hvala, tata.
- Kako su prošli tvoji vafli?
- Došlo je do promjene plana; napravio sam tortu od palačinki umjesto toga. Gotovo je čitava stvar propala, ali smo ju Win i ja izvukli. Nisam imao dovoljno vremena da ih ohladim, no dobro su se držale kad sam ih izrezao okruglom modlom da ih postavim jedne na druge, a okusi su se slagali - Danny se namrštio pomislivši na sve stvari koje je mogao učiniti drukčije, bolje, no Gus ga je prekinuo.
- Siguran sam da je bila sjajna. Ti nikad nisi iznevjerio svoj tim, mali - Gus je pročistio grlo, no glas mu je postao još hrapaviji kad su ga emocije preplavile. -Uvijek možemo računati na tebe. Uvijek jesmo i uvijek hoćemo.
- Hvala - ponovio je Danny, trljajući prsa. Osjećao se kao da mu je netko navalio vreću od pet kilograma brašna na prsni koš. Na trenutak nije mogao disati, no tada je mama preuzela telefon i morao je opet ponoviti sve njoj.
Taman je spustio telefon u svoj stražnji džep kad se popeo do Evina apartmana i pokucao na vrata. Otvorila ih je, a Danny je na trenutak bio razočaran time što je bila odjevena, no prebolio je to.
Bilo je nevjerojatno dobro vidjeti ju izbliza, pogledati ju u te sive oči i vidjeti ju kako ona gleda u njega.
Unatoč svemu, distanci na kojoj su morali biti, grubosti kojom ga je otpravila tog jutra pred ocem - Danny si nije mogao pomoći. Sam pogled na nju natjerao ga je da se nasmiješi.
Sve dok nije otvorila usta i sledila ga svojim glasom: - Uđite, kuharu. Ali molim Vas da ostavite svoje naprave za snimanje tamo. Nema smisla da ih unosite s obzirom na to da Vam ne namjeravam pružiti dodatne insajderske informacije koje možete iskoristiti da manipulirate mojim ocem.
Što to, dovraga?

DVADESET DRUGO POGLAVLJE


Eva je ostavila otvorena vrata da Danny može ući i krenula prema stoliću s pićima u kutu dnevnog boravka. Željela je popiti burbon, no ruke su joj još uvijek drhtale. To najvjerojatnije nije bila dobra ideja. No nije li alkohol bio depresor. Ne bi li ju on smirio, malo joj otupio oštre rubove uma i dopustio joj da se na trenutak smiri?
Samo na trenutak da može početi normalno disati.
- Što se događa, Eva?
Od Dannyjeva oštroga glasa ruka joj se prenula od minijaturnih bočica alkohola na polici.
Okrenula se i pogledala ga, stišćući ruke kako bi ih spriječila da se počnu tresti od bijesa. - Pozvala sam te gore da bih popričala s tobom o onom što si danas učinio - rekla je. Trud koji je morala uložiti u to da joj glas bude mrtvo hladan bio je golem, iscrpljivao ju je. - No sad kad si već ovdje, jedva te mogu gledati. Kako si mogao, Danny?
Obrve su mu se spustile nisko na oči koje su pucale od topline. Danny je podigao ruke: - Hoj. Čekaj malo. Što sam ja to navodno učinio?
- Tortu od palačinki - prosiktala je Eva. Nije čak željela reći puno ime torte -jer bi ju to previše podsjećalo na izdaju.
- Ispričala sam ti to sjećanje na oca, a ti si to iskoristio kako bi napredovao u natjecanju.
- Nisam to učinio! - usprotivio se Danny i zakoračio prema njoj. Zaustavio se kad je ustuknula i udarila u policu sa staklenim bočicama. Ublažio je glas i rekao: - Gledaj, Eva. Žao mi je što si to pomislila, no nisam to napravio s tim predumišljajem.
- Ne? Jer ti je gotovo uspjelo. Sjedila sam i bilo mi je toplo i ugodno jer si me slušao i trudio se upoznati me. I pričala sam ti nešto tako intimno i osobno, podijelila sam s tobom djelić moje povijesti koju nikada nisam nikome... - tu joj je glas pukao od boli.
Danny je opet krenuo prema njoj, ali ona se više nije mogla povući jer je gotovo sjedila na barskoj polici.
- Eva, slušaj me. Nisam te iskoristio. Dobro, to nije potpuna istina - iskoristio sam tvoje sjećanje kao inspiraciju za jelo. No to je sve. Nisam mislio da ću na taj način otkriti nešto o tebi ili manipulirati osjećajima tvojeg oca ili iskoristiti informacije o njegovu ukusu. Samo sam želio napraviti najbolji mogući desert u vremenu koje mi je ostalo, nakon što je moja prva ideja propala, a ta priča o palačinkama ostala mi je u glavi.
Sa svakom riječi približavao se bliže, ruku ispruženih kao da želi umiriti divlju životinju, a Eva je dopustila da ju preplavi mir. Drhtanje je ruku prestalo kad se zaustavio pred njom.
- A sad - rekao je meko, a bio je dovoljno blizu da osjeti njegov dah na svojem čelu. - Hoćeš li se prestati pretvarati da se ljutiš na mene i reći mi što se stvarno događa?
Spustivši ramena, Eva ga je pljusnula po prsima. - Ja jesam ljuta na tebe -nastavila je tvrdoglavo, a onda uzdahnula. - Ili sam barem mislila da jesam. Bože, dobro ti ide to smirivanje.
- Kladim se da mi može ići još bolje - rekao je i snažnom ju rukom uhvatio za vrat, privukavši ju k sebi u zagrljaj.
Imajući na umu da ne bi trebala, da bi se apsolutno trebala odmaknuti, napraviti distancu, vratiti stvari na poslovnu razinu, Eva je ipak utonula u njegov zagrljaj.
Još samo ovaj put, pomislila je i udahnula njegov miris dima i karamele, pustivši da toplina njegova tijela natopi njezine mišiće i povuče joj glavu na njegovo rame.
- Znaš da se ne igram - rekao je, a glas iznad njezine glave bio mu je hipnotičan. - Pa, o čem se radi? Što te tako uznemirilo?
Skvrčivši prste na gruboj polupoliesterskoj, a polupamučnoj kuharskoj kuti, Eva je rekla: - Ne znam. Moj tata. Natjecanje i Cooking Channel i onaj glupi producent. I...
Progutala je i pritisnula usne na njegovo rame kako bi spriječila da joj ne izlete riječi.
I nedostajat ćeš mi.
Nije to izgovorila, no nije ni trebala. Danny ju je ionako čuo. - Da - rekao je promuklo. - I ti ćeš meni.
To je bilo ludo. Eva je prstima uhvatila njegove lakte i povukla mu ruke prema dolje, a onda se izvukla između Dannyja i police. Osjećala se golo i bilo joj je hladno bez njegovih ruku oko nje, no morala se naviknuti na to. Morala je.
- Žao mi je - rekla je i odmahnula glavom. - Poludjela sam. Nisam trebala vikati na tebe ili te optužiti da pokušavaš varati. Pretpostavljam da sam provela previše vremena među ljudima koji ne bi oklijevali da učine baš to.
- Uključujući i tvog oca? - upitao je Danny i bokom se naslonio na bar prekriživši ruke na prsima, zlobno podignuvši obrvu.
Eva se dlanom uhvatila za stražnji dio vrata i nasmijala: - Da, možda. On u svakom slučaju voli da stvari idu po njegovu i ne razbija previše glavu oko toga kako će doći do toga. Što god upali, zar ne?
Danny je potvrdio. Glava mu je bila nakrivljena i sva pozornost usmjerena k njoj, a onaj drhtaj svjesnosti i želje ponovno je prošao kroz Evu. Je li stvarno mogla odustati od njega? Zašto nije bilo načina da ima sve?
Možda bi mogli nešto dogovoriti. Možda jednom kad ovo sve prođe...
Danny je kimnuo. - Znam. Ne možemo više biti zajedno, ne ako RSC prođe na televiziji. Shvaćam to, Eva.
Riječi su još uvijek stajale u Evinim ustima i morala ih je progutati da bi mogla procijediti: - Da. Stvari poput ove nikad ne ostanu tajnom zauvijek, ljudi uvijek doznaju, a onda u pitanje dođe kredibilitet cijelog natjecanja, a to mi se ne smije dogoditi.
Nasmijala se, no ovog je puta taj smijeh zvučao više poput uzdaha. - Bože, već mi je i sad teško uvjeriti oca da mogu napraviti što treba.
- Seks skandal s jednim od natjecatelja najvjerojatnije ne bi pomogao - složio se Danny i odgurnuo se od bara.
- A moj bi otac poludio. - Pogledala je Dannyja ispod trepavica. - Upozorio me da se prestanem viđati s tobom.
U Dannyjevim očima zaiskrile su plave i srebrne iskre. - Je li?
Danny se umalo posprdno nasmiješio, a Eva je osjetila nekakvo ubrzanje u donjem dijelu svojeg trbuha. - Kao da je potpuno zaboravio na moj pubertet. Nikada mi nije dobro išlo to da se držim podalje od stvari koje će me uvaliti u nevolju.
Dio čvrstoće izblijedio je iz Dannyjeve čelične vilice, a usne su mu se nakrivile u zločest osmijeh. - Želiš reći da sam ja zabranjeno voće?
Teško je progutala. - Ništa nije toliko zabranjeno poput tebe.
- A ja sam mislio da voliš kršiti pravila.
- Ne ovaj put - rekla je i zagrlila samu sebe. - Previše toga ovisi o tom.
Danny je bio zabranjen. I to barem dok tim Istočne obale ostane u natjecanju. Eva je oblizala usne, a riječi su joj zapele u grlu.
Sve je to bilo novo za nju, ta žudnja da planira unaprijed, da želi provesti više vremena s nekim. Srce joj je silovito tuklo u ušima, a trenutak šutnje produžio se između njih, napregnut i debeo od potencijala... a onda je završio.
Preko Dannyjevih očiju prešla je sjena, a s lica mu je nestao osmijeh. - Trebao bih onda otići prije nego što me tvoj otac ponovno uhvati ovdje.
Propustila je priliku. On je odlazio. Što se trebalo dogoditi. No pogled na Dannyja koji je kretao prema vratima bio je nekako nepodnošljiv.
- Čekaj! - Okrenuo se, a lice mu je namjerno bilo bezizražajno, znala je da osjeća nešto snažno, nešto silovito.
- Što?
Tražeći neki valjan razlog da ga zadrži sa sobom još na nekoliko sekundi, rekla je: - Zar ne želiš znati što su suci odlučili?
U njegovim očima zasjalo je zanimanje prije nego što ga je potisnuo. -Poprilično sam siguran da bi to moglo biti doživljeno kao znak dvostrukih mjerila - rekao je nježno.
- I ne mislim da bi željela računati na moju sposobnost da djelujem iznenađeno pri službenoj objavi svima. Nisam baš neki glumac.
- U to ne bih mogla povjerovati ni sekunde - odgovorila je. Uputila mu je svoj najzavodljiviji osmijeh, a onda nastavila: - Hoću reći, evo te ovdje, ponašaš se kao da ne možeš dočekati da odeš iz ovog apartmana i nikad me više ne dotakneš.
Na licu mu se opet pojavio onaj osmijeh, kao da ne može pomoći sam sebi. -Možda je to istina.
- Nema šanse - rekla je i malo zanjihala bokovima dok je polako kretala prema njemu, korak po korak. Možda nije znala kako da mu kaže da ga želi viđati i nakon RSC-a - no znala je kako da ga natjera da ju poželi na licu mjesta.
- Nema šanse da se ja osjećam kao da ću iskočiti iz kože od potrebe da me dotakneš, a ti ne osjećaš baš ništa.
Fascinirano je promatrala kako mu se grlo grči dok guta.
- Eva, nemoj.
- Nemoj, što? - rekla je podignuvši prst na dugme njegove kute. - Ne kršiti vlastita pravila? Ali ja znam da je to ono što ti voliš kod mene.
- Koliko još imamo do službene objave toga tko ide kući?
Zbunjena iznenadnim pitanjem, ustuknula je. - Moj asistent i nekoliko pomoćnika skupljaju sve ljude u kuhinji - rekla je i provjerila koliko je sati. -Prema rasporedu, suci se trebaju vratiti dolje za dvadeset i četiri minute.
- Nema dovoljno vremena - promuklo je odgovorio Danny, posegnuvši za njezinim strukom, a preko košulje je mogla osjetiti koliko su mu dlanovi vrući. -Ali morat će biti.
Eva je ciknula, iako bi to zanijekala makar joj to bilo posljednje u životu. A zvuk su ionako prigušile Dannyjeve usne koje su se našle na njezinima.
- Još samo ovaj put - šapnula je uz njegove usne kad su joj koljena popustila i on ju je položio na debeo, mek tepih.
Danny je podigao glavu da bi se zagledao u nju dok mu je vitko, čvrsto tijelo božanstveno pritiskalo njezino. Spustio se da joj nosom prijeđe preko vrata i rekao: - Još samo ovaj put i bit ćemo dobri.
- Bit ćemo dobri - obećala je i nakrivila glavu da mu pruži više prostora, a njegove su usne pronašle mjesto iza njezina uha od kojeg se uvijek ježila. Podigla je bokove dok joj je srce titralo u grudima i morala se zapitati hoće li njih dvoje uspjeti održati to obećanje.
Na kraju krajeva, nije li ona živjela da bi kršila pravila?

DVADESET TREĆE POGLAVLJE


Kako se ispostavilo, nije bilo potrebe za time da brine o svojoj želji ili nedostatku iste. Ono na što Eva nije računala bilo je koliko će se stvari promijeniti.
Još je uvijek producirala show, što je značilo da su na njoj bile sve odluke i krizne situacije koje su se odnosile na dnevno odvođenje natjecatelja na mjesta na kojima su trebali biti, odrađivanje stvari vezanih za izazove, briga o tom da ništa ne nedostaje u kuhinji i da bude čista i spremna za akciju.
Da ne spominjemo iznenađujuće bolan zadatak da timove šalje kućama.
Već je tijekom finala doživjela to koliko je teško grupi kuhara koji su dali sve od sebe reći da nisu zadovoljili. Kao producentica i najavljivačica, ona je uvijek bila ta koja je morala donijeti loše vijesti. A to joj je uvijek bilo grozno. Svaki put.
No iznenada, sada kada su kamere bile posvuda i njihove su crne leće i oči bez treptanja hvatale svaki djelić ljudskog razočaranja i patnje, to je postalo tisuću puta teže.
Započelo je tog prvog dana. Nakon najintenzivnijeg, najužurbanijeg i ludo zadovoljavajućeg dvadesetominutnog oproštajnog seksa u njezinu životu. Eva je požurila da se dovede u red i pojurila dolje u kuhinju gdje su ju čekali kuhari i suci.
Visoko uzdignute glave pretvarala se da se nije upravo valjala po podu sa slastičarom tima Istočne obale. I to je bilo mnogo lakše ako nije gledala u nepodnošljivo naočito lice spomenutog slastičara.
Stoga je Eva pogledom skenirala ostatak prostorije, upijajući ostatak lica punih nade, prestrašenog iščekivanja i strave, agonije u kojoj su svima divljački lupala srca i znojili su se hladnim znojem zbog neznanja, i osjetila je kako joj je vlastita koža počela trnuti od nelagode.
Bože, moram im reći da je njihov san završio.
I da će njihovo razočaranje biti snimljeno Cheneyjevom prokletom kamerom, dokumentirano kako bi se svi oni koji prebace program na Cooking Channel -zabavili.
Eva je teško progutala, tražeći prave riječi i pitajući se u kojem je to točno trenutku njezin život postao tako zastrašujuće emotivno kompleksan i težak za nositi se s njim.
Ne. Zabava.
O ovoj prvoj eliminaciji sucima nije bilo tako teško odlučiti. S relativno malo rasprave, Kane, Claire i njezin otac odlučili su o gubitniku. Znala je da će postati teže kad natjecanje nastavi dalje i oni počnu sužavati izbor na najbolje od najboljih.
No bilo je teško zamisliti da će bilo koja objava eliminacije biti teška poput ove prve.
- Bila je ovo teška odluka - slagala je Eva, sklopivši ruke iza sebe da ih prestane lomiti. - I znam da nitko od vas ne želi biti u prvom timu koji će otići kući, no nažalost, za neke od vas natjecanje je završeno.
Kroz prostoriju je prostrujala električna struja napetosti i Eva je zabila nokte u dlanove.
- Nakon mnogo promišljanja i nekih jela i okusa koji su nas uistinu zapanjili kod svakog tima, suci su odlučili da su kuhari iz četiriju timova koji idu dalje u natjecanje oni sa Sjeverozapada, Juga, Zapadne obale i Istočne obale.
Njezinu objavu dočekao je šokiran muk, popraćen apsolutnim kaosom kad je kuhinja eruptirala povicima sreće i slavlja.
Usred razdraganog, opuštenog lupanja petica i tapšanja, kuharica Paulina Santiago i njezin tim tiho su se pokupili prema njihovu stolu i počeli pakirati noževe i drugu opremu. Eva ih nije mogla gledati. Nije mogla svjedočiti tomu kako su im se ramena spustila, a lica snuždila od nevjerice i to kako su tješili jedni druge i prebacivali ruke preko leđa jedni drugih.
No natjerala je samu sebe da zadrži pogled na njima. Dugovala im je da bude svjedok posljednjem trenutku putovanja prema snu koji je imala u ruci i otela im ga.
Kane i Claire čestitali su kuharima koji su išli dalje, oprostili se od tima Jugozapada i otišli.
Najvjerojatnije da se zabavno, sretno, seksi razonode s obzirom na to da nikoga nije bilo briga za to u kakvom su odnosu dva suca. Dovraga.
Eva je, s druge strane, pred sobom imala prvu od mnogih, dugih, usamljenih noći. Pozvala je svojeg asistenta Drewa k sebi i počela iznositi bojni plan za to da se pobrine o tom da odveze tim Jugozapada u New Mexico, reorganizira kuhinju tako da u njoj ostane četiri stola kako bi kuhari koji su ostali imali dovoljno prostora i podmiri hotelski račun.
Bacivši pogled na prednji kut sobe u kojem je Cheney pakirao kameru, Eva se uspaničila.
Preko puta prostorije, njezin otac uhvatio joj je pogled i nije joj trebao cjeloživotni trud da ispuni njegova očekivanja kako bi pročitala jasnu poruku u njegovu ukočenom izrazu lica.
Morala je nekako zainteresirati Cheneyja. Zasad nisu imali sreće s koordiniranjem potencijalnih celebrity kuhara. Što bi još mogla reći da ga natjera da ostane i pruži RSC-u još jednu priliku?
Nasmijana hrpa kuhara počela se osipati, a mogli su se čuti prijedlozi o tom da odu u grad, pronađu neki bar ili pub u kojem vole kuhare i popiju nekoliko pića kako bi se opusti li nakon ludila koje ih je pratilo posljednjih nekoliko dana.
Njezinu pozornost privuklo je to kad je načula vlastito ime: - Pozvat ću Evu Jansen da ide s nama - promrmljao je Ryan Larousse kuharu do sebe.
Eva je zastala, no još je uvijek držala oči na Drewovoj crnoj kosi pognutoj iznad iPada u koji je unosio nove stavke u njegovu popisu stvari koje je morao nabaviti, a koji je iz dana u dan postajao sve duži.
- Čovječe - namrštio se Ike Bryar, vođa Južnog tima, pogledavši ju. - Što to radiš? To je kao da pozivaš dekana na studentski tulum.
- Pobjednik nije bio proglašen službeno, no kladim se da bismo, da ju malo nacvrckamo, iz nje uspjeli izvući tko se sucima najviše svidio - nadmenost u Ryanovu tonu jasno je govorila o tom za čiji je tim mislio da bi pobijedio da su se kojim slučajem dodjeljivali bodovi.
- A zašto bi ti, dovraga, ona to rekla? - glas je dolazio iza Eve, koja se nije smjela okrenuti da vidi govornika bez da oda da je prisluškivala, no nije ni morala to učiniti.
Bio je to Danny.
Uglavnom ga je poželjela udariti jer je stvarno bio loš glumac ako je ovo bio najbolji pokušaj da se pretvara kako između njih nije bilo ničeg - no postojao je i mek, smiješan i teško poreciv dio nje koji se poželio rastopiti kad je skočio u njezinu obranu.
Posebice kad se Ryan posprdno podsmjehnuo i rekao: - Jer Eva Jansen zna tulumariti, čovječe. Pogledaj ju samo.
Nije to bilo ništa što već nije čula. Kuhari su bili neprilični, besprizorni tipovi kojima je testosteron bio pokretačka snaga. No nešto u Ryanovu komentaru uhvatilo je Evu na rubu i ona se trznula.
Vidljivo.
Drew je pogledao prema njoj i začuđeno podigao obrve. I vjerojatno nitko ne bi ništa primijetio da Danny nije bio toliko pogođen po njoj koliko je ona bila po njem, jer je mogla čuti čisti bijes u njegovu glasu kad je procijedio: - Povuci to, Larousse.
Cijela je kuhinja zastala, a Eva se više nije mogla pretvarati da nije svjesna onoga što se u njoj događa.
Bacivši brz pogled prema Dannyju koji je djelovao kao oličenje zaštitničkoga gnjeva s raširenim nogama i opečenim rukama, punim plikova, stisnutim u šake, što ga je moralo strašno boljeti, Evin pogled skliznuo je prema Cheneyjevu kutu sobe i uočio kameru koja je još uvijek stajala ondje.
Cheney se vratio snimanju.
I u tim kratkim trenucima prije nego što su ostali članovi tima Istočne obale skočili na Dannyja i zadržali ga, prije nego što se Ryan nasmijao svojim grubim, hrapavim smijehom i izašao iz kuhinje, Eva je znala što mora učiniti.
Cheney je želio dramu. Želio je zgodne kuhare i tučnjave u kuhinji i možda malo romantike da privuče ženske gledatelje.
A ako je Eva željela učiniti RSC najvećim, najboljim natjecanjem koje je moglo biti - ako ga je željela otvoriti svakom talentiranom kuharu u Americi -onda nije imala izbora.
- Drew - rekla je Eva, ne skidajući pogled s Dannyja koji je nešto bijesno šaptao s Beckom, mašući rukama koje su prijetile da će pomesti ostatak njegova tima. - Imam nov posao za tebe, i on bi ti trebao biti prioritet pred svim ostalim zadacima.
- Reci - rekao je Drew, a prsti su mu samopouzdano stajali nad tabletom.
Eva je na trenutak oklijevala dok joj je u želucu kruljelo od neodlučnosti.
RSC je bio naslijeđe koje joj je ostavila majka. San Emmaline Jansen bio je da osnuje natjecanje koje će izdignuti i privući pozornost na rad nevjerojatnih kuhara diljem Sjedinjenih Država. A kad ga je Eva ove godine pristala preuzeti, bilo je to dijelom zato jer ga je željela vratiti korijenima prvotne ideje njezine majke.
Eva je željela pronaći i ohrabriti trud svih kuhara... ne samo onih poznatih, onih koji su već postigli uspjeh. A najbolji način na koji je to mogla postići bio je učiniti RSC poznatijim, dobiti veće, bolje sponzore s dubljim džepom tako da mogu proširiti natjecanje kako bi ono moglo biti opsežnije.
No je li uistinu bila spremna da ode tako daleko da dobije ono što je željela?
Da. To je bio jedini način. Svi će imati koristi od toga ako RSC dobije više publiciteta na Cooking Channelu. Radila je to za sve, a ne samo za sebe.
Na kocki je bilo više toga od njezine karijere i njezine savjesti.
- Ti si prijatelj s onim kuharom iz tima Istočne obale, Winslowom. Nisi li?
Drewove oči raširile su se iza naočala, no kimnuo je, a Eva je osjetila kako joj u trbuhu polako nastaje grč odlučnosti.
Ako je Cheney želio dramu, onda će mu ju ona i pružiti.

DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE


Tjedan koji je uslijedilo nakon prve eliminacije bio je najteži u Dannyjevu životu. Svi su osjećali gubitak tima Jugozapada; Paulina Santiago i njezin tim bili su dobri ljudi, solidni protivnici. A činjenica da su otišli kući otkrila je oštru istinu - to je bilo natjecanje. Igrali su za prave uloge, a greške su imale stvarne posljedice.
Kuharima je dano nekoliko dana da se odmore prije idućeg natjecanja, no većina ih je svoje vrijeme bez obzira na to ionako trošila u kuhinji, isprobavajući aparate, škrabajući ideje i jednostavno bili u naponu iščekivanja.
Danny nije znao odmarati. Zapravo, to je bila jedna od stvari koje su mu jako loše išle.
Pa je isprobavao tehnike spravljanja soufflea, eksperimentirao s karamelom i promatrao.
Promatrao je kako Max i Jules izlaze iz svoje zaljubljene izmaglice i bistrih glava ulaze u igru. Promatrao je kako Beck studiozno ne gleda u Skye Gladwell koja je u kuhinji plesala u valovitim suknjama i zveketavim narukvicama i kovrčavim oblacima jagoda crvene kose. Promatrao je kako Winslow postaje sve prisniji s Drewom Gallagherom, Evinim asistentom.
No najviše od svega promatrao je Evu.
Evu koja je letjela sa zadatka na zadatak kao da su njezine stiletto potpetice na sebi imale krila. Evu koja nije stala s trčanjem otkako je dan prije stigla snimateljska ekipa. Bila je u pokretu od trenutka kad ju je ugledao u prepunom predvorju Gold Coasta kad je ušao noseći vrećicu punu laganih, pahuljastih kroasana iz pekarnice preko puta ulice za doručak svojeg tima, dok svima rastreseno nije poželjela laku noć i nastavila raditi.
Evu, koja je počela djelovati tako istrošeno i krhko, poput lakoćom poderivog tijesta za kolače, razvučenog tako tanko da se na nekim mjestima moglo vidjeti kroz njega.
Imala je mnogo posla, produkcijski je tim pripremao opremu za idući izazov koji je trebao započeti sutradan, a koordiniranje svega sa snimateljskom ekipom činilo se popriličnom mukom. Od onoga što je Danny mogao vidjeti, pripreme su zahtijevale nebrojene telefonske pozive, traženja dozvola i natezanja.
Dok su on i drugi kuhari razgledavali Chicago - no dobro, uglavnom istraživali lokalne barove - Eva je grcala od posla.
Nije mu se to sviđalo, no što je mogao? Držao se podalje ne želeći dati onom seronji Ryanu Larousseu dodatnog štofa od onog koji mu je već dao kad je onako glupo planuo nakon što je Evu nazvao djevojkom za zabavu.
Možda je to i bila, no to nije bilo dokazivo na temelju njezina ponašanja tijekom posljednjeg tjedna. Zapravo, jedva su ju uspjeli nagovoriti da te večeri izađe na njihovo omiljeno mjesto - obnovljen bar iz vremena prohibicije u Wicker Parku, umjetničkom čikaškom naselju za mlade.
Dannyju se sviđao The Blind Tiger jer je bio nepretenciozan, a u njem su se eklektičkoj klijenteli - od vatrogasaca koji su upravo završili smjenu u svojim zadimljenim odijelima umrljanim čađom, preko starijih parova koji su pili iz vlastitih krigli, pa sve do hipstera sa šalovima i uskim trapericama koji su se spremali za izlazak - posluživala kvalitetna pića.
Podsjetio ga je na Chapel, njihov omiljen bar u New Yorku koji su posjećivali nakon posla i Danny se pitao je li tako putovati svijetom - bez obzira kamo otišao, naći ćeš nešto što te podsjeća na dom.
Naravno, kod kuće nitko ne bi puhao i zviždukao kad bi Eva naručila Manhattan. No ovdje u Chicagu konobar je samo slegnuo ramenima i rekao joj da naruči nešto drugo, iako je Danny iza izbrazdanog bara od hrastovine vidio sasvim pristojnu bocu viskija od raži.
Rivalstvo između Chicaga i New Yorka bilo je dublje nego što je Danny zamišljao.
Eva je pogledala konobara u oči i rekla: - Onda ću naručiti dupli viski od raži, jedan vermut i čašu s ledom. Oh, i dodajte tomu i jednu maraschino višnju. Hvala.
Onda se okrenula prema Cheneyju, snimatelju kojeg je pozvala s njima -hvala Bogu, bez kamere - i rekla: - Što ćete Vi? Ja častim.
Bože. Je li bilo ikakvo čudo da se Danny zatelebao u tu žensku?
Eva je prihvatila svoja pića od konobara i sama napravila koktel pred njim, a onda povela Cheneyja prema nekoliko visokih stolica u kutu bara gdje je nonšalantno posegnula preko matiranog sjaja drveta koji su generacije polirale svojim laktima kako bi uzela još par višnji koje su stajale u limenoj kanti iza pulta.
I... bilo je vrijeme da ju Danny prestane promatrati. Otpio je gutljaj domaćeg piva koje mu je preporučio konobar i pogledom prešao preko bara da vidi kako su njegovi. Winslow i Drew bili su u kutu, nagnuti jedan prema drugome i smijuljili se nad svojim pićima. Izgledali su kao dva klinca koja su bila premlada da piju tekile.
Max je u pozadini igrao biljar s Beckom, a Jules mu je pravila društvo, njezin prodoran pogled podsjećao ga je na to koliko su dugo bili najbolji prijatelji. I kako je bilo teško čuvati tajnu od nje, kad ju nisu ometali ptičji pjev i Kupid s ružičastim krilima koji bi lepršao oko njezine glave.
- Sviđa ti se - rekla je Jules i nagnula svoju bocu u Evinu smjeru. - Zar ne?
Danny se nalaktio na bar kako bi se umirio. - Nije važno - promrmljao je.
- Uvijek to radiš - optužila ga je, i tako snažno odmahnula glavom da je njezin raščupan plav rep udario o Dannyjevo rame. - Važno je ono što želiš, Danny. Tvoja je sreća važna podjednako kao i sreća drugih ljudi.
Prevrnuvši očima, Danny se spustio na stolicu. - Poštedi me psihoanalize, Jules. Samo zato jer je tebe pogodila Amorova strelica, to ne znači da svi mi ostali jedva čekamo da se zatelebamo.
- Ne radi se o tom - usprotivila se. - Ne kažem da si zapaljen ili da si to priželjkivao, ali tako stvari i ne funkcioniraju. Možda nisi želio da se to dogodi, ali ti se sviđa i to jako, da nije tako ne bi se pokušao svađati sa mnom.
- U redu - priznao je Danny. I nekako mu je postalo lakše u prsima samom činjenicom da je to rekao na glas jednoj od svojih najstarijih prijatelja, no to nije mijenjalo stvar. - Ali, pa što? Možda mi se sviđa, ali ne postoji ništa što bih mogao učiniti po tom pitanju. I zašto bih se onda mučio oko toga.
- Zbog toga što se ne možeš suzdržati.
- O, mogu.
Tad je na Jules bio red da prevrne očima. - Danny. Ne možeš skinuti pogled s nje otkako je ušla.
Shvatio je da mu je pozornost odlutala u kut bara u kojem je sjedila Eva i strastveno razgovarala sa snimateljem. Djelovala je kao da je više animirana i ima više energije nego danima prije. Uneseno je gestikulirala i odlučno kimala glavom i bila je sva u razgovoru, a Danny je naglo okrenuo glavu i otpio velik gutljaj piva da to skrije, no na kraju je završio tako da se zagrcnuo i počeo kašljati dok ga je Jules lupala po leđima.
A ona je bila kuhar, i to vraški dobar, što je značilo da je bila poprilično snažna za djevojku.
- O, kvragu, prestani s tim - procijedio je kad ga je jedan posebno jak udarac gotovo srušio s barskog stolca.
O. K., bila je prilično snažna, točka, kraj. Zaboravimo na rodnu pripadnost. Isuse.
- Znači, bit ćeš dobro? - upitala je.
- Pored toga što si mi upravo slomila rebro? - procijedio je i pročistio grlo koje ga je peklo.
Uputivši mu svoj patentiran dečki-su-glupi pogled, rekla je: - Ne u svezi toga. U svezi nje?
Danny je uvjerio samog sebe da ga je grlo boljelo od toga što se zagrcnuo. -Morat ću biti, zar ne? Ne mogu učiniti ništa u svezi njezine odluke o tom kako je previše riskantno da budemo zajedno sve dok smo u natjecanju.
- A nakon toga?
Danny se toliko ukočio da mu se učinilo kako će mu vlastito slijeganje ramenima slomiti kralješnicu. - Tko zna? Nije baš da se krećemo u istim krugovima.
- Dolazite iz toliko različitih svjetova. Kako bi to uopće moglo funkcionirati?
- rekla je Jules i tako pretjerano romantično uzdahnula. To joj nimalo nije pristajalo. - Da, prilično je to slično Romeu i Juliji. Ljubavnici kojima je ljubav zapisana u zvijezdama, a sudbina ih razdvaja i sve to. No ne u smislu da si spavao s njom ili nešto slično... Danny!
- Molim? - rekao je i pognuo glavu, intenzivno svjestan toga kako mu vrućina oblijeva obraze i vrat. - Ne radi od muhe slona, odavno smo prestali s tim.
- Samo ne mogu vjerovati da mi je to promaklo - zastenjala je Jules. - Hoću reći, ne da sam htjela gledati ili išta takvo.
- O. K., sad me samo plašiš - stresao se Danny.
- O, začepi. Samo sam mislila, Bože, Danny. Takve su se važne stvari događale s tobom, a nisi rekao ni riječ. Ni na trenutak se nisi odao.
- Nisi primijetila jer ste ti i Max bili zatvoreni u svojem apartmanu za mladence radeći što god da radite i o čem ja apsolutno, nikada, nikada ne želim čuti ni riječ jer ćeš inače, o, Isuse dragi, ti morati platiti račun za moju lobotomiju.
Jules je tužno uzdahnula. - Žao mi je, Danny. Znam da smo oboje bili preokupirani i nismo baš nosili naš dio tereta...
- U redu je - rekao je automatski, a onda trepnuo. - Stvarno jest. Hoću reći, da, bilo je problematično, ali kužim to. Ti i Max borili ste se za to da budete gdje jeste i zaslužili ste u tom uživati neko vrijeme. Ali ne, morali smo otići na taj avion i kuhati dok ne padnemo s nogu. Tako da mi je drago da ste uspjeli neko vrijeme biti zajedno i zbližiti se unatoč tomu.
I stvarno je bilo tako, shvatio je kad ga je Jules na brzinu zagrlila, a njezin mu je poznati miris cimeta i soli zagolicao nosnice. Nije to shvaćao ranije, no sada, s tom luđačkom ovisnošću o gledanju u Evu Jansen koja mu je povlačila mozak pokušavajući ga natjerati da pogleda u to kako maše rukama i ističe svoj zaključak, sada je Danny to stvarno kužio.
- Tako sam sretna - šmrcnula je Jules. Zvučala je kao da je opasno na rubu suza. - I željela bih da i ti budeš sretan.
- Hej, nemoj - rekao je i potapšao ju po ramenu. Suze su ga ubijale, jednostavno bi ga pokosile. - Hajde, Jules. Sretan sam. Imam tebe i Maxa na mjestu, Winslow možda ima dečka, a Beck nije danima nikoga udario. Mama i tata su zdravi, i ne znam jesi li primijetila, ali dosad nam je dobro išlo s tim RSC-om. Što mi drugo treba?
Nemoj gledati u Evu, nemoj gledati u Evu, nemoj gledati u Evu...
- Ljubav - prasnula je Jules, a onda sjela, protrljala oči i nervozno uzdahnula. Mrzila je plakati.
- Gle, netko u našem timu ipak mora biti hladne glave - rekao je Danny i razvukao usne u zadirkujući osmijeh.
- S tobom i Maxom koji ste razvili kroničnu zaljubljenost, Winslowom koji neprestano koketira s onim asistentom i Beckom koji izvodi najčudniji ljubavni ples s onom kuharicom sa Zapadne obale, imamo sasvim dovoljno osobnih drama ovdje.
- U redu, u redu - nasmijala se Jules. - Držat ću se svojih posla. Zasad. No, Danny, razmisli malo - nećemo zauvijek biti u RSC-u. A kad natjecanje završi, moći ćeš slobodno započeti vezu s... s kim god hoćeš. Nije ovo Velika Britanija ili nešto - to čiji si, ne definira tko si. Ili nju, što se toga tiče. Tako da samo... nemoj odustati.
Danny joj je uputio osmijeh kojemu se nadala, no u trenutku kad mu je stisnula rame i ustala s barskog stolca da ode provjeriti kako napreduje Maxova i Beckova igra, pitao se je li to baš istina.
Ako izgube, hoće li ikada više vidjeti Evu Jansen? Jules se mogla šaliti koliko je htjela, ali on i Eva nisu se kretali u istim krugovima. Restoranski svijet bio je malen, no ne toliko malen, a Danny baš nije išao po otvorenjima s crvenim tepisima i gala zabavama. Vjerojatno ne bi išao ni da su ga na njih zvali.
No da pobijede, bi li bilo bolje?
Proveo bi još vremena s njom, to je sigurno, kad bi radili intervjue poslije natjecanja i tko zna što još ide s tim. No bi li itko od njih dvoje bio voljan riskirati vezu koja bi vanjskom svijetu izgledala kao nepotizam.
Dok je držao svoje pivo i bavio se crnim mislima, pogled mu je opet privukla Eva. Na licu joj je bio kompliciran izraz dok je pozdravljala Cheneyja koji je ustao i otišao nakon što joj je predao debeo snop papira koji je izgledao kao hrpa pravnih dokumenata. Bilo je očito da je pristao na što god da ga je pokušala uvjeriti. Pa zašto nije djelovala sretnije povodom toga?
Prije nego što je uspio spriječiti samog sebe u tom, Danny je sišao s barskog stolca i krenuo prema njoj.
- Da ti naručim još jednu hrpu sastojaka za Manhattan? - upitao je.
Smjesta je uspravila ramena kao da se bojala da će pasti preko šanka kao pijanica koja pada s nogu. Ili izmožden koordinator kulinarskog natjecanja koji pada s nogu, pomislio je dok je promatrao kako se može držati uspravno samo nekoliko sekundi prije nego što se skupi poput salate koja je ostala vani preko noći.
Kad smo već kod toga, ta haljina koju je imala na sebi bila je nekako zelenkasta i nekako se zgužvano omatala oko njezina tijela sve do V-izreza sprijeda gdje je bila zavezana na struku.
Danny je zurio u mašnu. Je li to stvarno bila jedna od onih haljina na kojima je trebao samo povući vrpcu da se čitava stvar na licu mjesta otvori i ostavi ju golom.
- Mislim da ne - rekla je, privukavši njegovu pozornost ponovno na svoje zgrčeno lice. - No, hvala ti. Ako popijem još jedno piće, prevrnut ću se s ovog stolca. A nemam vremena da odem na hitnu zbog slomljenog zgloba.
- Što ako obećam da ću te uhvatiti? - upitao je i stisnuo oči. - Oprosti. Zaboravi da sam to rekao, samo... htio sam vidjeti kako si. Djeluješ umorno.
Eva je napućila usne, što je bilo podjednako nefer kao i njegovo koketiranje.
Touche23, Ms. Jansen.
- Ne smiješ nikada ženi reći da izgleda umorno - savjetovala mu je. - Odavno smo razbile tu šifru i znamo da pod time mislite da izgledamo staro.
- Ne, nisam to mislio - rekao je Danny i sjeo na stolicu do nje, pazeći da ju ne okrzne rukom ili nogom. Nije bio siguran što bi se dogodilo da se dodirnu, no bio je siguran da bi ih izbacili iz bara i uhitili zbog nedoličnog ponašanja u javnosti. - Brinem se za tebe. Nisi stala otkako je stigla snimateljska ekipa.
- Ima mnogo posla - rekla je, a onda joj je pogled postao izgubljen u nekom zastrašujućem popisu zadataka u glavi.
- Zapravo, mislim da bih se morala vratiti poslu sad kad je Cheney napokon zadovoljan.
- Zašto je zadovoljan? - brzo je upitao Danny želeći ju zadržati da sjedi još bar nekoliko minuta. Trebao joj je odmor, govorio je sam sebi. To nije imalo nikakve veze s električnim nabojem koji je osjetio od njezine blizine.
U tonu joj se moglo čuti zadovoljstvo: - Napokon sam ga uvjerila da je učinio ispravnu stvar s time što je pozvao još kamera. Pretvorit ćemo ovo natjecanje u novu senzaciju Cooking Channela! - rekla je i mahnula dokumentima u ruci kao da su zastava.
- Da - rekao je Danny. - Primijetio sam da se proširila ekipa. Mislio sam da se Cheney nećka oko toga. Kako si ga ipak uspjela nagovoriti da snima RSC?
Samo je pokušavao razgovarati i produžiti trenutke u kojima je mogao stajati kraj nje, udisati lagan, cvjetan miris njezina parfema, no Eva je postala čudnovato nemirna i počela lupkati papirima po stolu.
- Napokon sam shvatila što želi i odlučila mu to dati. Tako da svi pobijede.
Danny si nije mogao pomoći da ne napravi grimasu. - Da. Svakako.
Pogledala ga je. - Ne sviđa ti se ideja da budeš na televiziji? Većina bi kuhara to jedva dočekala.
Danny je slegnuo ramenima i iskapio ostatak boce dok mu se gorko pivo spuštalo niz grlo. - Nikad mi to nije bio prioritet. Iskreno, mislim da se većina kuhara s televizije prodala. I da su postali korporativni igrači koji su izgubili sve što je sjajno u tom da si kuhar.
- Ali... - Činilo se kao da se Eva bori s tom njegovom misli. - Ali uključio si se u natjecanje kako bi dobio publicitet za svoj restoran! A postoji li bolji publicitet od toga da se pojaviš na televiziji? Mislila sam da ćeš biti oduševljen time.
- Tko? Ja? Hoću reći, da. Publicitet bi bio sjajan. Bila bi to mogućnost da podsjetimo ljude na to kakva je Lundenova taverna bila nekad i damo im do znanja da smo još uvijek ovdje. Samo... da je na meni, samo na meni, nikada ne bih pristao na snimanje.
- Pa, srećom po mene, kad si ušao u natjecanje, potpisao si ugovor koji mi daje pravo da snimam što god, dovraga, želim i to sve dok si ovdje u ulozi natjecatelja RSC-a - rekla je Eva i odgurnula se od bara, zgrabivši ukočenim, drhtavim pokretom svoju aktovku.
Danny nije bio siguran što se događa, no nije želio da ode, krajnje ljuta na njega.
- Eva, čekaj. Žao mi je za što god da sam rekao.
Eva je bila zadihana, a prsni joj se koš divlje podizao ispod vrpca koje su joj haljinu držale na mjestu. Bilo je vidljivo da se pokušava kontrolirati: - U redu je. Imaš pravo na svoje mišljenje - na silu se nasmijala i prebacila torbicu preko ramena. - I nije kao da si prva osoba koja ima to mišljenje. Sve sam to već čula. Televizija je zla, ona zagađuje kulinarsku umjetnost, la, la, la.
No tad se Danny počeo ljutiti. - O, hajde, molim te. Ljuta si jer se ne slažem s tobom oko toga da će Cooking Channel spasiti ovo natjecanje?
- Ne - rekla je i usporila disanje. - Nisam ljuta.
Osim što je bilo očito da jest.
Preko Evinih očiju prešla je sjena prigušenog svjetla Blind Tigerove rasvjete iz doba prohibicije. Okrenula se da ode, a Dannyjeva instinktivna želja da ju slijedi i završi tu raspravu nestala je kad mu je Eva preko ramena dobacila: -Nisam ljuta - no možda sam razočarana. Ne očekujem da se svi slože sa mnom, no pretpostavljala sam da ćeš mi barem ti, od svih ljudi, vjerovati. Da vjeruješ da se trudim najviše što mogu i znam za dobro ovog natjecanja.
- Eva...
Zastala je na vratima, a lice joj je bilo okrenuto tako da je mogao vidjeti samo obris njezine čiste, blijede vilice. - Nisi ti kriv. Ja sam kriva. Nikad nisam ništa trebala očekivati od tebe. Prekršila sam svoja pravila i sad plaćam za to.

DVADESET PETO POGLAVLJE


Tko on, dovraga, misli da je on? Eva se pjenila, a ljutnja joj je ključala ispod kože i grijala ju dok je prelazila dva bloka zgrada do raskrižja na Five Pointsu gdje se dogovorila da će se naći s Claire.
Nagurala je ugovore Cooking Channela u svoju aktovku drhtavim rukama, izgubljena u bijesnom razmatranju Dannyjeva nezahvalnog, kratkovidnog, staromodnog, vezanog idiotizma.
Zapravo, toliko se snažno pokušavala koncentrirati na to da potisne glasić koji joj je šaptao da je Danny samo ponovio točno ono u što je sama oduvijek vjerovala, da je, kad joj se na rame spustila ruka, kriknula i gotovo suzavcem pošpricala svojeg jadnog asistenta Drewa.
- To sam samo ja - viknuo je i odskočio, podignuvši ruke kao da ga netko drži na nišanu. - Mogu li s tobom natrag do hotela?
Kako je oštar šok od straha koji je uzrokovao nečiji dodir u noći počeo jenjavati, tako je nestao i uzlet energije koju je dobila svađajući se s Dannyjem. Iznenada se sjetila da u posljednjih tjedan dana nije spavala više od četiri sata i zaboljele su ju kosti.
- Naravno, uskači - rekla je i mahnula rukom prema crnom automobilu s vozačem koji ju je strpljivo čekao. - Ako ti nije problem dijeliti automobil sa mnom i Claire.
Drew se oduvijek pribojavao Claire Durand, a iako je taj strah polako počeo jenjavati, Eva je mislila da ga treba upozoriti. - Možda ćeš morati razgovarati s Claire, s obzirom na to da postoji vjerojatnost da ću zaspati čim mi glava dotakne sjedalo.
Drew je problijedio, a obrazi su mu postajali sve bjelji dok pod uličnom rasvjetom nije počeo podsjećati na duha. - Oh, uh, u tom slučaju... Mogu li samo na sekundu popričati s tobom.
Pokušavajući ne uzdahnuti naglas, Eva je navukla svoj kaput od kašmira do obraza i zakopčala posljednje dugme.
- Pucaj - rekla mu je.
- Radi se o... mojem zadatku. S kuharima? Ne osjećam se baš dobro u svezi toga.
Evu je probolo iznad desnog oka. - Ne?
Odmahnuo je glavom, a pramenovi su se njegove kao ugljen crne kose zatresli. - Winslow Jones i ja... on je moj prijatelj. Možda više od prijatelja i ne sviđa mi se to što ga iskorištavam da dobijem informacije.
- To su samo tračevi - istaknula je Eva. - Stvari koje bi ti najvjerojatnije ionako rekao. I ti to prenosiš meni, kao i inače. Ne vidim kako je to drukčije od onog kako smo to radili ranije. Na tebi je da pažljivo osluškuješ i to je dio onog zbog čega te plaćam.
Napravio je grimasu. - Da, kad se odnosi na to tko odlazi iz kojeg restorana, tko traži nove pomoćne kuhare, tko se posvađao s dobavljačem. No ove stvari koje sad želiš znati... one su mnogo osobnije. Čini mi se kao da izigravam njegovo povjerenje, a to mi se ne sviđa.
- Još samo kratko - rekla je Eva, trudeći se da ne počne moliti, ali, Bože, nije mogao odabrati lošiji trenutak.
- Večeras sam razgovarala s Cheneyjem i obećala sam mu da ćemo uskoro imati nešto za njega. Tako smo blizu toga da ovo snimimo, treba mi još samo nekoliko priča koje mu mogu ispričati, tako da znaju što moraju hvatati dok snimaju. A jednom kad krenu, to je van naših ruku. Što god da uhvate, uhvatili su.
- Znam, ali... - Drew se igrao resama svojeg ljubičastog šala. Nije bio siguran.
- Ne tražim te da nešto izmišljaš, Andrew - rekla je. Došlo je vrijeme za malo oštrine. - Donesi mi još samo nekoliko detalja, stvari na koje bi Cheney trebao pripaziti, a onda ćemo pustiti kuhare i njihovu inherentnu sposobnost da sami stvore dramu da se pobrinu za ostalo.
- U redu - rekao je Drew, a obrazi su mu bili crveni od vjetra i hladnoće. Ili možda frustracije. - Reci Cheneyju da su članovi tima Istočne obale prisilili Becka da im prizna što je to između njega i Skye Gladwell i ispalo je da se znaju otprije. Odavno, otprije deset godina, iz San Francisca. Win misli da su bili u vezi, ali ona je završila... - tu je nesigurno zastao.
- O, moj Bože, zašto? - zavapila je Eva.
- Ne znam. Win nije siguran zašto...
- Drew...
- O. K.! Ne zna, ali misli da je Beck proveo neko vrijeme u zatvoru. I da ga je Skye zato napucala. Eto. Jesi li sad zadovoljna? Osjećam se kao takvo govno.
Niz kralješnicu su joj prošli žmarci, a u nogama i rukama osjećala je trnce. Eva je znala da je posrijedi nešto takvo. - Nisi govno - rekla je. - To nije nekakva tamna mrlja poput tajne bebe ili zlog brata blizanca ili nešto. Informacija je o služenju zatvorske kazne javna.
Lice mu se ozarilo. - Znači... do te se informacije moglo doći i drugim putom
- rekao je. - Ne nužno zbog toga što sam ga drukao kao štakor.
- Upravo tako. Malo prokopaj po tom, hoćeš li? Što više detalja, to bolje.
Eva je začula kucanje po zatamnjenom staklu automobila i okrenula se. Mogla je vidjeti samo nečiju ruku.
- Bravo - rekla je Eva i uhvatila kvaku automobila. - Upravo to Cheney traži. Stvarno si dobro isporučio i neću to zaboraviti. Jesi li siguran da ne želiš s nama?
Nervozno pogledavši automobil, Drew je ustuknuo i puhnuo u svoje rukavice.
- Ne, ne, sve je u redu. Sad se osjećam bolje u svezi svega. Idem natrag u Tiger da vidim je li Win... jesu li ostali još uvijek tamo.
Eva ga je pozdravila i sagnula se u toplu unutrašnjost automobila, gurnuvši Claire da se pomakne niže.
- O čem je to bilo - nervozno je upitala Claire.
- Oprosti što si morala čekati, ali morala sam umiriti zaposlenika kojeg je nenadano spopala grižnja savjesti. Ne brini. Uništila sam ju - rekla je i odlučno odbila da se osjeća loše zbog toga.
Claire je podigla obrvu na način koji bi Evu uvijek natjerao da prizna kakvu je god nepodopštinu izvela nadajući se da će privući očevu pozornost. - Vidim. Zvuči ozbiljno.
- Ne toliko ozbiljno koliko je ozbiljna moja potreba da se za ovog života vratim u hotel. Hej, vozaču? - rekla je Eva i pokucala na prozorčić. - Znate li kakvu prečicu do Gold Coast Armsa? Čeka vas pedesetica ako nas dovezete onamo za manje od pola sata.
Imala je još pedesetak e-mailova na koje je morala odgovoriti, a koji su bili previše opsežni da bi na njih odgovarala s iPhonea i morala se uvjeriti da je sve spremno za sutrašnji izazov - oni su automobili morali biti spremni i ispred ulaza u hotel u šest ujutro ili će cijeli dan kasniti, a raspored je ionako bio pretrpan.
Automobil je krenuo takvom brzinom da se Eva zabila u Claire, koja ju je odmaknula s čvrstim: - Zaveži se.
- Da, mama - narugala se Eva i potražila pojas, a Clairini su se elegantni udovi ukočili.
- Molim? - zbunjeno je rekla Eva. - Što sam rekla?
- Mama - s nevjericom je odgovorila Claire. - Nikad nisi... Nikad to nisam čula od tebe.
- To je samo šala. Ignoriraj me, blebećem od iscrpljenosti.
Claire joj je dobacila pogled koji nije mogla pročitati. - Znam. Ponudila sam se da ću te pokupiti tako da možemo porazgovarati. No možda bi bilo bolje da taj razgovor pričeka.
Eva je zainteresirano otkopčala svoj kaput i namjestila se.
- Porazgovarati o čem?
- Jesi li imala priliku provesti malo vremena s ocem otkako je stigao? - upitala je Claire.
Eva nije bila sigurna je li to bila tema razgovora ili skretanje s teme, pa je odgovorila: - Neeee... Bila sam prezauzeta time da vodim ovo natjecanje za njega. Što? Žalio se da ga ignoriram? Jer telefon radi tako i da on može nazvati mene.
- Ne, to nije... ne. Merde, ovo je teško. Ne znam odakle da uopće počnem -rekla je okrenuvši se prema Evi. Claire je objema rukama odmakla svoju kestenjastu, valovitu kosu s lica, otvorivši pogled na ljupke, oštre crte svojeg lica.
- Eva. Znamo se već dugo. Gledala sam te kako odrastaš.
Zbog iscrpljenosti je teško skrivala osjećaje. Progutavši knedlu u grlu, Eva je rekla: - Pomogla si mi da odrastem.
Clairino se lice smekšalo, a napetost je nestala iz kutova njezinih očiju. - Tako je to divno čuti. Oduvijek si mi bila tako važna u životu. Više nego što sam mislila kad sam te upoznala.
- Bože, bila sam takvo derište - Eva je podigla ton, sjetivši se.
- Bila si curica bez mame - ispravila ju je Claire. - I na mnogo načina - bez oca. Trebao ti je netko da te usmjerava i trebala ti je pažnja - i to mnogo i jednog i drugog.
- I, izgleda da se ništa nije promijenilo u posljednjih petnaest godina! - vedro je dodala Eva. - I premda sam našla druge načine da dobijem pažnju koju želim... - Claire je zafrknula nosom, no Eva je to ignorirala dok je u njoj rastao strah koji je njezinim riječima davao težinu od koje su obje utonule u muk. Bože, hoće li joj to Claire reći da ima rak ili nešto slično? - Još uvijek te trebam. Ne ideš... nikamo, zar ne?
Clairino zbunjeno mrštenje odmah je olakšalo težinu koju je Eva osjećala u prsima. - Kamo bih išla? Ne. Slušaj me, Eva. Riječ je o tvojem ocu.
Naglasak joj je postao oštriji, kao i svaki put kad bi se uzrujala, a Evin prsni koš ponovno se stisnuo. - Želi me ponovno viđati. Želi da mu pružim još jednu priliku.
Eva je trepnula.
- Čekaj. Što?
Na Clairinu licu zatitrao je grč nestrpljivosti. - Tvoj se otac zanima za mene. Romantično. A ja bih željela znati što ti misliš o tom.
Eva je bila toliko šokirana da joj se zavrtjelo u glavi. - Pretpostavljam da je to... u redu? Hoću reći, ne. Čekaj malo. Pričamo o mojem ocu. Ja ga volim, no to ne znači da nisam vidjela da nije dobar za tebe. Čak iako sam bila klinika... kad si prekinula s njim, znala sam zašto si to učinila. Nisam te krivila, iako sam silno željela da ostaneš s nama.
Claire je posegnula za Evinom rukom, uhvatila ju i provukla prste kroz njezine. Eva joj je tako snažno stisnula ruku da ju je zaboljelo na mjestu gdje su im se zglobovi prstiju spojili, no nije ju željela ispustiti.
- Znači, misliš da je to grozna ideja? - nježno je upitala Claire.
- Ne, samo... to mi je došlo iznenada. I nisam sigurna zašto sa mnom razgovaraš o tom - što si rekla mojem tati? I Claire, što je s Kaneom? Mislila sam da ste izgladili stvari.
Claire je izvukla ruku i povukla se u sebe. - Rekla sam tvojemu ocu da mi treba vremena da razmislim i da popričam s tobom - i da mi odsad tvoje prijateljstvo znači više nego draga sjećanja ili potencijalna budućnost s Theom. Prihvatio je to. A što se Kanea tiče...
Odmahnula je glavom i zagledala se kroz zatamnjeno staklo jurećeg automobila u zamagljena svjetla Chicaga. - On je tako mlad. Što god da trenutačno misli da osjeća prema meni... to neće potrajati. Ne može.
- Kane je moje dobi - istaknula je Eva. - Da se ja sutra zaljubim, bi li mi rekla da se ne trudim oko te veze jer sam premlada da bih znala što želim?
Zastala je, zaustavivši dah u grlu čekajući Clairin odgovor. Bilo je smiješno to koliko joj je bilo stalo jer nije postojala veza koju bi branila. Jer je zasad nije moglo biti i zbog toga što, jednom kad Danny dozna što je učinila i kako je prodala dušu da bi zadržala interes Cooking Channela...
Prestani! Ovo nema smisla. Učinila si ono što si morala, kraj priče.
No još je uvijek držala zrak, sve dok Claire polako i s očitim oklijevanjem nije rekla: - To bi ovisilo o tom jesi li se zaljubila u nekog tko ti ni u snu ne pristaje, tko je drukčiji od tebe i može ugroziti tvoju karijeru.
Eva je ispustila zrak u frustriranom smijehu. - Pa, zapravo, baš je tako.
- U tom bi slučaju moj savjet bio isti onakav kakav sam dala samoj sebi. Razmišljaj glavom, a ne srcem - rekla je i zlobno podigla obrvu. - Ili drugim dijelovima tijela. Ljubav je krasna, no preteško sam radila da dođem tu gdje jesam i neću se kompromitirati samo zato da bih udovoljila svojoj hormonalnoj fantaziji. A gledala sam i tebe kako podjednako teško radiš da bi zaslužila očevo odobravanje i povjerenje. A sad si nadomak svojeg cilja.
- Znam - rekla je Eva, osjetivši kako ju tup umor opet preplavljuje. Namjestivši se na sjedalu, naslonila se na Clairinu vitku, koščatu, a opet nekako utješnu figuru i pustila da joj glava padne na Clairino rame.
- Možda stvarno nisam toliko odrasla otkako si me upoznala - rekla je Eva umorno, a oči su joj se počele sklapati. Zijevnula je tako široko da joj je nešto škljocnulo u vilici.
- Hm? - Clairina ruka popela se da umiri Evu na njezinu boku.
- Samo... znam da si u pravu. Razumijem sve to u svezi žrtvovanja i donošenja odluka i imanja prioriteta. No dio se mene još uvijek drži ideje da mogu imati sve.
Osjetila je da se Claire ukočila pored nje, no prije nego što se uspjela natjerati da pogleda o čem je riječ, Claire se opet opustila. - Želim ti sve to, cherie - rekla je s dozom zamišljenosti u glasu. - A želim to i za sebe.
Posljednja stvar koje je Eva bila svjesna prije nego što je utonula u dubok san bez snova bio je oštar rub čeljusti Daniela Lundena, neočekivana putenost njegovih usana i plamen u njegovim očima koji se palio čim bi ju pogledao.
Ona je, dovraga, bila Eva Jansen. Ako je itko mogao smisliti kako da ima sve, to je onda bila ona.
* * *

Zvonjava telefona prenula je Kanea iz dvosatne izolacije s gitarom koju je sam sebi nametnuo. Posljednjih nekoliko dana bio je zakočen, no te je večeri osjetio buđenje glazbe u svojem umu, nekoliko taktova melodije i jedan mali uzbudljiv stih koje su njegovi prsti jedva čekali razraditi, tako da je odbio sve ponude za izlazak, objesio znak da ga se ne smije uznemiravati na vrata i blokirao sve dolazne pozive.
Sa svih brojeva, osim maminog i onog Claire Durand.
Položivši Betsy pažljivo na krevet, Kane je potražio telefon koji je vibrirao na noćnom ormariću i pogledao na zaslon prije nego što se javio.
S osmijehom od kojeg su ga zaboljeli obrazi rekao je: - Jesam li ti nedostajao?
Morao se napregnuti da čuje njezin odgovor. - Kane. Moramo razgovarati.
Srce mu je potonulo. - O-o. Pričanje nam baš ne ide najbolje. Zašto tako tiho pričaš?
- Ne želim probuditi Evu - odgovorila je Claire. - Napokon je uhvatila nekoliko zasluženih trenutaka mira koji joj itekako trebaju. Ali gotovo smo pred hotelom i sigurna sam da će se odmah baciti natrag na posao.
- Ona je kao navijena - složio se Kane. Znao je da se Claire brine za Evu, a u nekoliko je situacija i sam bio zabrinut, pitajući se bi li trebao reći nešto da ju uspori prije nego što izgori. - Želiš li da dođem u tvoj apartman.
- Ne - odgovorila je Claire malo prebrzo. Kane se namrštio kad je nastavila: -Ako Eva večeras bude radila, radit ću i ja. Ali ja nisam mlada i poletna poput nje, pa će mi trebati moja doza kofeina. Nađemo se u Blue Smokeu?
Ah, da. Vrijeme je za njihov tradicionalan iskren razgovor u kafiću. Kanea je činjenica da ova njihova veza, koja to nije bila, već ima tradiciju istovremeno i radovala i plašila.
Predvidljivost mu nikada nije bila ugodna.

DVADESET ŠESTO POGLAVLJE


Naravno, Claire nije baš bila predvidljiva.
Kane je stigao u kafić koji je bio otvoren non-stop očekujući da će se morati svađati u svezi zakonskih prava njihove veze koja to nije bila - ovog puta pred murjacima koji su završili smjenu i studenata koji su učili preko noći, a koji su bili jedini gosti Blue Smokea u ponoć tog utorka.
Claire je već bila ondje i sjedila za stolom za kojim ju je pronašao i prvi put -Bože, je li to bilo prije samo dva tjedna? Činilo se kao da je prošlo više vremena. Besane noći, pune vrućeg, majmunskog seksa mogle su to napraviti čovjeku - s rukama oko šalice bijele kave s mnogo pjene.
No izraz njezina lica kad je skliznuo u separe preko puta nje... Kane je zastao širom razrogačenih očiju, pokušavajući upiti svaki detalj, napraviti mentalnu fotografiju koja će ga kasnije inspirirati. Kosa joj je meko i senzualno padala preko ramena. Poželio je proći rukama kroz nju, osjetiti kako je skliska i svilenkasta, udahnuti njezin miris ružmarina i mente. Na sebi je imala pulover koji mu se sviđao, onaj koji je djelovao meko i toplo, boje tamne čokolade koja je isticala sjaj njezinih očiju i od kojeg je njezina koža poprimala zlaćan sjaj.
Claire je bila prelijepa - no uvijek je bila prelijepa. Nešto je bilo drukčije na njoj te večeri.
- Željela si me vidjeti? - Kane se nije trudio skriti napetost u glasu dok mu je želja pulsirala kroz tijelo. Zaslužila je znati koliko ju želi.
- Željela sam popričati s tobom - odgovorila je, a blago rumenilo na njezinim obrazima govorilo je da zna na što je mislio.
Kane se nacerio. Osjećao je svoj borben duh u krvi. - O. K. Onda pričaj. O čem je riječ ovog puta? Jesam li premlad? Jesi li ti preumorna od svijeta i suviše mudra. Onaj starac, Theo Jansen upucava ti se? Što?
Ruke su joj se trznule i prolile kavu preko rubova šalice. - Merde! O, kakav nered. Pribijen težinom svojih pretpostavki za separe, Kane nije mogao prisiliti svoje moždane vijuge da zgrabi papirnate ubruse i pomogne joj pobrisati kavu.
- Čekaj. Jansen ti se upucavao?
- Theo Jansen izrazio je želju da obnovi našu ljubavnu vezu, da - glava joj je bila pognuta, oči prikovane na hrpu ubrusa kroz koje su počele prodirati smeđe mrlje, pa joj nije mogao vidjeti izraz lica. Nije ni trebao.
Kane se nagnuo naprijed u instinktivnom pokretu obrane, no bilo je prekasno. Njegov trbuh bio je izložen i samo je čekao na nož. - Vau. Pretpostavljam da bih ti trebao čestitati jer si napokon pronašla savršenu ispriku za to da me se riješiš.
Naglo je podigla glavu, a u očima joj je sijevnulo nešto što nije uspio razabrati. A nije ni mogao vidjeti mnogo kroz izmaglicu razočaranja koje mu je stiskalo prsa i otežavalo disanje.
Saberi se, Slater, rekao je samome sebi. Ovo nije gore od onog puta kad ti je u glavu doletjela prazna boca piva na onom festivalu na otvorenom, kad si se onesvijestio i morao završiti nastup s potresom mozga.
No osjećaj je bio sličan dok se izvlačio iz separea da ustane. Vrtjelo mu se u glavi i bilo mu je zlo.
Sve dok nije osjetio topao stisak Clairinih toplih prstiju na zapešću.
Prije nego što ju je opet pogledao, na jedan dug trenutak zagledao se u njihove ruke.
Opet je imala onaj izraz, onaj koji nije mogao pročitati, a sve što je mogao bilo je pokušati da ne zacvili. - Što sad? Želiš mi za rastanak još par puta spomenuti da sam premlad da bih poznavao vlastiti um? I da ću preboljeti? I da je tako najbolje?
- Ne - odgovorila je. - Jer ne želim da to preboliš. Želim vjerovati u to da poznaješ svoj um i da je najbolje za nas da se prestanemo boriti protiv ove... što god da je to između nas. I da vidimo kamo će nas to odvesti.
Iznenada je taj njezin izraz lica imao mnogo više smisla. Bio je to isti izraz koji je vidio u zrcalu svakog jutra unatrag tri mjeseca u New Yorku.
Bila je to nada.
I strah. S malo nestrpljivosti jer je to bila Claire, no ipak. Većinom je to bila nada.
Kaneova su prsa gorjela i osjećao se kao da je popio dva dupla espressa za redom. Ponovno je sjeo, no Claire mu nije ispustila ruku.
- Stvarno to misliš? - upitao je, a lice mu se trznulo prije nego što je to izgovorio. Je li mogao biti veći jadnik?
No Clairin je glas bio mek kad je rekla: - Stvarno to mislim. Moja draga prijateljica podsjetila me na obećanje koje sam jednom dala samoj sebi, a to je bilo da se nikad ne zadovoljim ičim manjim od onoga što želim i zaslužujem od života.
Gušeći se od osjećaja, Kane se na silu nasmijao. - Kakvo si to sranje morala učiniti u svojem prošlom životu da si me zaslužila u ovom?
Claire je zabacila glavu i nasmijala se. Bio je to širok osmijeh, otvorenih usta koji je Kane obožavao uzrokovati. U ovom slučaju Kane je mogao vidjeti da je to dijelom zbog olakšanja od napetosti i straha koji su ju držali posljednjih nekoliko trenutaka.
Bespomoćno joj je uzvratio osmijeh. Želio je istaći da nije bilo razloga za strah. On je bio njezin prije nego što su se upoznali. No nije želio uzdrmati ravnotežu koju su napokon, napokon postigli pa je držao jezik za zubima i u glavi počeo ispisivati stihove dok se cijeli svijet oko njega počeo pretvarati u glazbu.
* * *

Danny nije mogao spavati.
Nije da nije bio umoran - neprestano stanje uzbuđenja i nervoznog iščekivanja van uobičajene rutine uzelo je svoj danak. Spavao je dublje i čvršće i duže otkako je stigao u Chicago nego što je to činio u pubertetu.
Čak i sad mu je san polako preuzimao udove, činio ih težim na plahtama dok se okretao i bacao po krevetu, no njegov se mozak nije slagao s tim.
Navukavši jastuk preko lica, Danny je frustrirano zarežao. Nije bio glasniji od protestirajućeg cviljenja i pucketanja opruga pomoćnog kreveta koji su se javljali pri svakom njegovu pokretu, no činilo se kao da je ipak zasmetao Winslowa.
Spustivši jastuk, Danny je zaškiljio kroz mrak hotelske sobe prema Winovu krevetu. Začuo je šmrkanje i uzdah prije nego što se ovaj okrenuo na trbuh i nastavio dalje spavati.
Taj prokleti srećković.
Sve što je Danny uspio bilo je ležati budan na svojem tankom madracu koji je bio grbav na oprugama i kuhati misleći na Evu Jansen.
Još uvijek nije bio siguran u to koji ju je dio razgovora naljutio, no jedno je sigurno znao - usporedba sa svim ostalim muškarcima u životu koji su ju razočarali nije baš bila jedna od njegovih omiljenih stvari na svijetu.
Nije bilo fer to što ga je spopala zbog neslaganja, a onda mu nije ponudila nikakav protuargument. Još je uvijek smatrao da je u pravu, dovraga! Ista stvar koja se dogodila s emitiranjem kuhanja, dogodila se i kad su počeli prenositi američki nogomet, skraćivati ga radi reklama i natrpavati sponzorima - time su nestali njegovi srce i duša i neposrednost.
Kad se televizija upetljala, kuhari su počeli više brinuti o svojoj popularnosti nego o svojoj hrani, a to je bilo grozno.
Riječi su drhtale na njegovu jeziku, gotovo mu gorjele u ustima od želje da izađu i istresu se na Evu da joj dokaže kako je u krivu. Žalio je jer nije imao priliku da joj sve to kaže u lice. Da ju čuje kako muca dok pokušava smisliti nekakav razuman odgovor koji ne bi bio čisto sranje.
Danny je bacio pogled na zelene brojeve koji su sjali iz budilice između Beckova i Winova kreveta.
Tri ujutro.
Svi koji su imali veze s natjecanjem već su duboko spavali. A to je trebao i Danny da ga nije mučila ta glupa svađa koju je neprestano vrtio po glavi.
Petnaest minuta kasnije, hodao je kroz praznu recepciju Gold Coast Hotela u trenirci i ispranoj kratkoj majici kojoj se na prsima cerio napukao, izblijedio print kuhara iz Muppet showa.
- Oprostite? - Danny je samo na sekundu oklijevao prije nego što je lupio po srebrnom zvoncu na recepciji.
Iz prostorije iza recepcije pojavila se mlada djevojka s naočalama debelih okvira, odjevena u odoru Gold Coasta. - Oprostite, gospodine! Sortirala sam neke dokumente. Što mogu učiniti za Vas?
Zijevnula je na pola puta do njega i Danny je suspregnuo osmijeh. Imao je osjećaj da je to sređivanje dokumenata bilo sinonim za spavanje u noćnoj smjeni.
- Nema problema - rekao je. - Nadam se da ćete mi pomoći da pronađem nekoga.
Izraz lica postao joj je oprezan. - Ako imate broj sobe, gospodine, mogu nazvati gosta.
- U redu je. Već sam provjerio sobu. Nitko nije otvorio.
- Možda gost spava.
Naslonivši se na pult, Danny se pretvarao kao da nije čuo što mu je mala recepcionarka sugerirala. - Ne vjerujem. Vidite, taj gost vodi natjecanje Rising Star Chef i kladim se da je još uvijek ovdje negdje i radi.
Pogled joj je pao na lik iz crtanog filma na Dannyjevoj majici i recepcionarka je rekla: - O! Vi ste jedan od kuhara. Tražite gospođicu Jansen? Rekla je da dođem po nju ako itko od natjecatelja nešto zatreba.
Danny se nasmiješio. - Savršeno! Znate li gdje je?
Recepcionarka, na čijoj je pločici s imenom pisalo Cindy, djelovala je rastrgano. - Ne bih smjela napuštati recepciju. Pretpostavljam... pretpostavljam da znate gdje je kuhinja, zar ne?
Kuhinja. Naravno.
Još se jednom ohrabrujuće nasmiješio Cindy, a onda je rekao: - Bez brige. Idem samo provjeriti treba li joj pomoć s ičim. Sam ću se spustiti dolje.
Zauzvrat je dobio zahvalan osmijeh. Mahnula mu je dok je kretao prema dizalu. Cindy je djelovala kao dobra djevojka, pitao se je li uobičajena hotelska praksa to da mlade žene same odrađuju noćne smjene. Nije mu se to činilo sigurnim. Možda bi trebao s nekim porazgovarati o tom.
Razmišljajući o tom može li Eva povući svoje VIP veze i doznati tko je prava osoba za to, Danny je izašao iz dizala i krenuo prema kuhinji koja je bila rasvijetljena kao televizijski set.
Bacio je pogled prema prednjem dijelu sobe, i uistinu, tamo je već stajalo četiri ili pet kamera s crnim, zatvorenim objektivima poput usnulih zmija koje čekaju na to da ujedu.
Odmahnuvši glavom osjetivši nervozu pravedničkoga gnjeva koji ga je satima držao budnim, Danny se podbočio rukama i počeo istraživati kuhinju.
Bila je prazna.
U prednjem dijelu sobe bio je postavljen dodatan stol prekriven bijelim stolnjakom. Morao je imati nekakve veze s idućim izazovom, a Danny je odolio nagonu da zaviri pod njega.
Namjerno skrenuvši pogled, lutao je kroz kuhinju, virnuo u hladnjaču, imale su sigurnosne kvake s unutarnje strane tako da nitko ne može slučajno ostati zaključan u njima, no za svaki je slučaj zazvao: - Ima li koga? Eva?
Možda je ipak otišla u krevet; možda je spavala u svojoj sobi poput normalne osobe. Ili je možda bila budna, ali ga je vidjela kroz špijunku i odlučila ne otvoriti mu vrata. Možda...
Začuo je šuškanje i krenuo prema smočnici. Dlanom je širom otvorio vrata i virnuo unutra, a srce mu se smekšalo i postalo ljepljivo poput tijesta za brioše na prizor koji je ugledao.
Pronašao je Evu. Spavala je - njezina fina mala stražnjica sjedila je na plastičnoj kadi okrenutoj naopačke, a gornja polovica tijela stajala je neudobno naslonjena na žičanu policu sa zalihama šećera, soli i različitim vrstama brašna. U krilu joj je bio prijenosnik, no kemijska olovka pala je na pod.
Bila je bljeđa od kutije sa šećerom koja joj je stajala iznad glave, a ispod očiju imala je ljubičaste sjene poput modrica koje su dramatično odudarale od bljedila lica.
Danny je oklijevao. Bi li ju trebao pustiti da spava? Ako ju sad probudi, najvjerojatnije će se samo baciti natrag na posao, a bilo je očito da joj je odmor potreban.
No taj položaj u kojem je zaspala nije mogao biti udoban. Ionako neće moći dugo spavati tako skvrčena. A kad se probudi, vrat će ju vraški boljeti.
Donijevši konačnu odluku, Danny je ušao u smočnicu i kleknuo do nje.

DVADESET SEDMO POGLAVLJE


Eva? - zazvao ju je nježno da ju ne preplaši, no prenula se iz sna kao da ju je uštipnuo.
- Što? - trepnula je polako i zaškiljila od svjetla, mljackajući na tako nevin način da se Danny zapitao kakva je bila kao dijete.
- Zaspala si u kuhinji - rekao je i pogledao prema prijenosniku koji je još uvijek stiskala jednom rukom. - Radila si inventuru? Isuse, Eva, zar nemaš ljude koji to rade za tebe?
Koja je bila poanta toga da je bogata i moćna ako je sama morala obavljati takva sranja?
Odmahnula je glavom kao da pokušava otresti san iz mozga, a onda rekla: -Imam. No u zadnji sam tren imala izmjenu u izazovu, a već sam ih sve poslala na spavanje. Morala sam samo provjeriti nekoliko sitnica - rekla je i namrštila se gledajući u svoju naboranu haljinu koju je pokušala izgladiti dlanom. - Sjela sam samo na sekundu. Ne mogu vjerovati da sam zaspala.
Danny je rukom zadržao uistinu bezobrazan zvuk koji mu je uvijek priskrbio udarac po leđima od majke. - Eva, hajde. Radila si na parama ova posljednja tri dana. Moraš se naspavati.
Snuždila se od pokušaja da to zaniječe i rekla: - Moram to završiti. Idući izazov počinje za koliko... - zastala je da pogleda na sat. - Bože, za četiri sata.
- I sve je spremno - rekao je Danny. - Vidio sam onaj stol vani. Sve si isplanirala, svi su djelići na mjestu. A što god da još trebaš provjeriti, pusti to sad.
- Znači, ako sutra ne bude dovoljno Maldon morske soli za sve, samo ću slegnuti ramenima i reći: O, pa, grozno je biti na vašem mjestu, ali ja sam trebalapajkiti? Ne.
- Svaki kuhar koji ne uspije smisliti zamjenu za morsku sol, zaslužuje što god da dobije - čvrsto je rekao Danny. - Dio natjecanja sastoji se od toga da smišljaš u hodu, zar ne?
- Tako je - odgovorila je nezadovoljno. - Prilično sam umorna i stvarno je smiješno kasno. Što... hej, a što ti radiš ovdje? Trebao bi se dobro naspavati prije idućeg izazova! Velik je, znaš. On će odlučiti o tom koja će tri tima ići dalje u San Francisco.
- Zapravo, spustio sam se dolje da se posvađam s tobom - kroz smijeh je rekao Danny. Kakvo god da su mu zamjeranje i ljutnja kuhali pod kožom, isparili su one sekunde kad ju je ugledao. - Ili, da budem točniji, nastavim tamo gdje smo stali.
- Opet o televiziji? Pretpostavljam da si vani vidio kamere - Eva je odmah osjetila krivicu i skrenula pogled.
- Jesam. Spremne su da uhvate svaku crtu naših izraza lica dok budemo kuhali.
Bio je to poprilično blag oblik izrugivanja - pomislio je Danny - ni blizu zajedljivih komentara koje je smišljao dok se bacakao po onoj spravi za mučenje poznatoj i kao pomoćni krevet na razvlačenje, no Evino lice postalo je prkosno.
- Ne radi se o tom. A da nisi tako beskrajno staromodan i konzervativan i ignorant... kao da misliš da će ti kamera ukrasti dušu ili nešto slično... bio bi to sposoban shvatiti.
Danny je ustao i pružio joj ruku. - Ti se rugaš, ali na to se zapravo i svodi ono što mislim. Kamere u prostoriji mijenjaju stvari. Umjesto na hrani, fokus je na kuharima.
- Ali to i želim! - Eva ga je pljusnula po ruci i sama ustala. - Ovo cijelo natjecanje svodi se na upoznavanje s mladim, novim kuharima i njihovim talentima. Doprinosi tomu da ih se prizna i podiže svijest javnosti o kulinarskim umijećima. Kako da to postignem ako za natjecanje ne zna nitko osim ljudi koji su na neki način već uključeni u ugostiteljski svijet?
To... jest već imalo smisla.
- O. K., ali emitirat će se na Cooking Channelu. A ljudi koji ga gledaju, zar oni već ne misle da su kuhari sjajni?
- Neki od njih - priznala je Eva, sagnuvši se da podigne svoje šminkersko nalivpero s poda. - Ali većina su samo ljudi koji jednostavno misle da je hrana zabavna.
- Gurmani - rekao je Danny, no nije uspio prikriti gađenje u glasu. - Hrana nije igra za mase.
- A zašto ne bi bila? - usprotivila se Eva dok su joj se obrazi rumenili i izbrisali ono umorno bljedilo od samo nekoliko minuta ranije. - Nisu svi sjajni kuhari, Danny. No svi ljudi vole jesti.
- Kao prvo, to je glupost. Ako znaš pročitati recept, znaš kuhati. Kao drugo, prestani se svađati sa mnom!
- Ti si se spustio ovamo da bi se svađao sa mnom! Ja ti samo pružam ono što želiš.
Pogledao ju je. Bila je zadihana i rumena, a sive su joj oči blistale poput zvijezda od zanesenih riječi.
- Nije svađa ono što želim od tebe - odgovorio je. Jedva je prepoznao svoj glas, tako dubok, no nije mogao učiniti ništa po tom pitanju.
Zanjihala se na nogama. Dijelom vjerojatno od iscrpljenosti, no barem pola bilo je od iste želje da se približi, koju je i Danny osjećao. To nije bilo fer. Njihov otpor počeo je slabjeti, bili su usred noći, oboje su bez odmora radili danima koji su bili puni frustrirane, nezadovoljene želje. Da se tad dogodilo nešto između njih... bi li se to uopće brojalo?
Da, bi.
Proklinjući sve, od roditelja koji su mu usadili tako nefleksibilan kodeks časti do samog sebe koji se nije mogao držati podalje od Eve Jansen, Danny se okrenuo i izašao iz smočnice.
To što ju je ostavio tamo bila je najteža stvar koju je ikada učinio.
No kad je nakon nekoliko sekundi čuo da je krenula za njim, ta je magnetska privlačnost pukla, barem u tom trenutku, i Danny je ponovno mogao disati bez da u svakom udisaju traži njezin miris.
- Dakle, ti želiš da gurmani diljem svijeta doznaju za RSC. Kužim to. Hoću reći, nije da kužim - kužim, ali...
- Ne, ne kužiš - lagan oprez u njezinim riječima nagnao je Dannyja da se zaustavi. - Nisu gurmani jedini koji gledaju Cooking Channel. Gledaju ga i veliki sponzori i obraćaju pozornost na ono što se gledateljima sviđa. Veliki proizvođači kuhinjskih aparata, proizvođači različitih marki posuđa, čak i tvrtke koje imaju veze s putovanjima, poput zrakoplovnih tvrtki i hotelskih lanaca - svi oni imaju novac koji žele potrošiti na sponzorstva, nadajući se da će ih tako povezivati s najnovijim trendovima.
- Znači sve se vrti oko novca - podsmjehnuo se Danny. - Teško da ću zbog toga biti oduševljen tom idejom.
- To je zato što radiš za svoju obitelj koja prenosi posao s generacije na generaciju i već imaš ogromnu podršku - odgovorila mu je Eva, dok su joj se obrazi još uvijek strastveno rumenili. - Postoje restorani čiji kuhari zaista rade sjajan posao, eksperimentiraju i igraju se, osmišljavaju nove tehnike - no njihovi su restorani mali i tek su se otvorili, a kuhari nemaju novaca da zatvore dok traje RSC. Znaš li koliko talenata propuštamo samo zato što kuhari nemaju dovoljno novaca da se uključe u natjecanje?
- Nisam nikad o tom razmišljao na taj način.
- A zašto i bi? Nije tvoj posao da sagledaš širu sliku. To je moj posao. Što natjecanje bude veće i bolje sponzorirano, to više kuhara možemo pomoći. RSC ne bi trebao biti natjecanje između petnaest posto restorana koji su u samom vrhu, onih solventnih koji imaju dovoljno osoblja da mogu nadomjestiti kuhare koji se natječu. Natjecanje bi trebalo biti otvoreno za sve.
Danny je tiho odahnuo i osjetio kako se cijeli svijet ponovno sastavlja oko njega. Sve je djelovalo drukčije, od kamera preko prekrivenog stola do Eve koja je uspravno stajala pred njim. Čak i tako klimava i umorna oduzimala mu je dah.
I nije se tu radilo samo o njezinim egzotično ukošenim sivim očima, ni napućenim ružičastim usnama ni vražjim oblinama njezina vitkog, vižljastog tijela.
Iznenadilo ga je njezino velikodušno srce i ostavilo ga bez riječi s osjećajem koji nije mogao definirati ni da je to pokušao.
* * *

Eva je prebacila težinu s jedne bolne noge na drugu. - Što? - zahtijevala je.
Samo je stajao tamo i zurio u nju.
- Ti si stvarno dobra osoba - odgovorio je kao da je to neko veliko otkriće.
Eva je nervozno zataknula kosu za uho i počela skupljati stvari sa stola na koji ih je bacila kad se vratila iz The Blind Tigera. - Nemoj se zanositi. Za posao je dobro uključiti koliko je god talentiranih kuhara moguće.
Lice mu je poprimilo pronicljiv i samodopadan izraz. - Naravno da je. I pretpostavljam da je isto tako za posao dobro to da padaš s nogu od posla pokušavajući raditi šest poslova odjednom, umjesto da pustiš nekomu da ti pomogne. - Eva je stisnula kutnjake kako ne bi poput histerične dvogodišnjakinje procijedila nešto o tom kako ne treba ničiju pomoć.
Ja šu, ja šu!, znala je prema očevim riječima vrištati dvogodišnja Eva kad god bi joj netko pokušao zavezati cipele.
Nadala se ipak da je u međuvremenu odrasla. - Dovoljno mi se pomaže -oprezno je rekla. - No ovo je natjecanje golemo, nezgrapno događanje s mnogo djelića i dijelova koji se moraju rješavati u hodu.
- Pa onda delegiraj neke dužnosti onomu svojemu asistentu.
- Drew ima svoje vlastite zadatke - uspjela je to izgovoriti a da joj se ne omakne da je jedan od njih to da prati tračeve među natjecateljima.
- Eva - uzdahnuo je Danny i rukom prešao preko svoje dvodnevne brade do stražnjeg dijela vrata. Eva je pokušala ne zamišljati kako su ga te kratke, svilenkaste dlake greble po vršcima prstiju, pokušavala je ne željeti da su njezine ruke te koje mu prolaze kroz kosu i masiraju mu napetost u vratu.
- Ne mogu vjerovati da si se spustio ovamo - rekla je - u pravedničkom gnjevu, spreman da mi očitaš bukvicu o hrani na televiziji, a onda si, kad sam napokon uspjela objasniti svoj stav, počeo novu svađu o mojim radnim navikama! Što je to s tobom. Ne možemo biti zajedno, pa ćeš me iz osvete gnjaviti do smrti?
- Ne gnjavim te - protestirao je Danny djelujući stvarno uvrijeđeno. - I možda si ti u pravu što se tiče televizije, ali ja sam u pravu što se tiče posla. Priznaj makar to.
Eva je skrila osmijeh. Bilo ga je i suviše jednostavno uzrujati. Podigla je palac i kažiprst i približila ih na udaljenost od dva centimetra. - Možda si malo u pravu. Ali, Danny, ozbiljno ti kažem, ne mogu ništa učiniti po tom pitanju.
- Mora postojati netko...
Eva je prebacila torbicu preko ramena i potrudila se sakriti ljubomoru u glasu.
- Znam da ti imaš ljude na koje se možeš osloniti i tvoj tim ima tebe. No sa mnom nije tako, Danny. Ja nemam nikoga.
- To je grozno - rekao je hrabro.
- Pretpostavljam da jest. Ali to je život koji sam odabrala. Ne bojim se napornog rada i imam neke ciljeve. - Slegnula je ramenima, a taj pokret nanio je bol njezinim umornim, premorenim mišićima. Dannyjev oštar uzdah dao joj je do znanja da je uočio njezin grč. Zaklopila je oči kad mu je ljutnja zamračila lice.
- Postoji razlika između teškog rada i rada koji te polako ubija - rekao je odlučno, a glas mu je iznenada dolazio s njezine stražnje strane. Položio joj je ruke na ramena i prosiktao kad su mu čvrsti prsti počeli stiskati čvrste čvorove na njima.
Eva je zacviljela i gotovo se srušila pod pritiskom njegovih ruku dok joj je mijesio mišiće kao da mijesi tijesto za kruh. - Još samo nekoliko tjedana - rekla je. - Mogu ja to.
- Ne bez pomoći - odgovorio je Danny, a dah mu je bio tako topao i mek. Ruke su mu gorjele preko tankog, uskog materijala njezine haljine, a toplina joj je tonula u mišiće i opuštala ju bolje od kupke i čaše vina.
Eva je umalo zastenjala kad je nagnula glavu da se nasloni na njegova široka prsa, samo na trenutak. Sklopila je oči.
- Bez pomoći - nerazgovijetno je rekla, prisjećajući se razgovora s Claire. Izbori. Ono što je zaslužila. - Želim učiniti sve. Tako da mogu imati sve.
- O. K. To mi baš nema mnogo smisla. Mislim da je vrijeme za krevet.
Eva se promeškoljila i još se više naslonila na njega, uhvativši ga jednom rukom oko čvrstog, vitkog struka. - Mmmm, da. Odvedi me u krevet.
Dannyjev smijeh zvučao je bolno dok mu je prsni koš vibrirao uz njezina leđa. - Bože. Ne pomažeš mi baš u tom da budem dobar, znaš?
- Ali ćeš svejedno biti - promrmljala je, napola razočarano, a napola zadovoljno. Bilo je neke stabilnosti i mira u tom što ga je tako dobro poznavala. Vjerovala mu da neće iskoristiti taj trenutak slabosti.
- Da - nezadovoljno je gunđao. - Pretpostavljam da hoću. Hajde, zlato, idemo te odvesti gore.
Dok ju je Danny napola vodio, a napola nosio do njezina apartmana, Eva je zarila lice u njegov vrat i duboko disala. Bila je sretnija nego što je bila danima prije toga.
Sve se nekako rasplitalo. Bila je tako blizu, tek nekoliko centimetara udaljena od svega što je ikada željela - a s Dannyjevim rukama oko sebe, morala se pitati.
Bi li išta od toga bilo važno, da ga ne može imati?
Prije nego što je uspjela promisliti o tom, prije nego što su joj živci dospjeli oživjeti dovoljno da ju ušutkaju, Eva je lanula:
- Nakon natjecanja. Jednom kad RSC završi, možemo li...?
Zastao je, pogledavši ju u šoku.
Skupivši hrabrost, Eva je stisnula usne i podigla bradu. - Voljela bih vidjeti kamo će nas to odvesti.
Licem mu se polako razvukao osmijeh, a oči su mu sjale poput vatrometa. -Da? I ja isto.
I to je bilo to. Grlio ju je, čuvao ju sve do apartmana i Eva je osjećala kao da lebdi kroz hotel.
Nije to bilo neko obvezivanje, znala je to. Bilo je u magli, neodređeno s mnogo prostora za razna petljanja. No bilo je to više od ičega što je ikada ikome ponudila, a činjenica da se činilo kako se i on tako osjeća?
Pa... to je bilo više od šlaga na kraju. To je bio i šlag, i torta i tanjur na kojem je torta stajala.
To je bilo sve.

DVADESET OSMO POGLAVLJE


Danny se idućeg jutra probudio s energijom čovjeka koji je spavao snom pravednika dobra... dva, možda čak dva i pol sata.
Možda bi spavao i duže, no kad je napokon pao u krevet, od Evine pospane senzualnosti kojom mu se stiskala uz bok, bio je tvrd poput kamena; naslanjala se na njega puna povjerenja, dopustila mu da ju vodi u njezinu sobu i pokrije ju.
Ozbiljno, čim se vrati u New York, Danny je namjeravao odmah uhvatiti Našu Djevu i prestati s izigravanjem sveca.
Još uvijek nije mogao vjerovati da je uspio smognuti toliko snage da svuče Evu iz njezine oprave seksi direktorice, ušuška ju i onda jednostavno... ode.
Sveti, prokleti Danny, zaštitnik napaljenih kuhara koji se odriču užitaka.
No nekako je, kad ih je budilica probudila, a Winslow oteturao pod tuš, osjetio da ima više energije nego što je imao u proteklih nekoliko dana. Odmoren, svjež i spreman kuhati dok ne padne s nogu.
Zbacivši pokrivače, pokucao je na vrata kupaonice ispod kojih je već počela prolaziti para i povikao: - Žurno, žurno, Winslow. Moram nešto napraviti prije nego što se svi skupimo dolje na velikom otvorenju.
Želio je samo provjeriti Evu, vidjeti je li dobro nakon prošle noći. Nije namjeravao učiniti ništa što bi ih moglo uvaliti u nevolju. No nije mogao prestati misliti o tom kako se osjećala kao da se nema kome obratiti kad joj zatreba pomoć. Danny joj je želio dokazati da to nije istina.
Imala je njega.
I dio njega pitao se sjeća li se uopće onog posljednjeg djelića razgovora - u kojem mu je iskreno rekla da ga želi viđati nakon povratka u New York.
Bila je podosta van sebe pa se nije želio previše nadati. No činjenica da je to uopće rekla, da je osjetila tu želju, makar na trenutak... činila je Dannyja dvostruko nestrpljivijim da ju vidi tog jutra.
Začulo se skvičanje tuša. - Zurim koliko mogu. Misliš da sam svakodnevno tako prekrasan bez imalo truda? Treba se čovjek ipak malo potruditi da bi ovako izgledao.
Danny je uzdahnuo. - U redu, ali bit ću gotov za sekundu.
Otvorivši vrata s ručnikom omotanim oko uskih bokova i drugim namotanim u turban na glavi, Win je rekao: - Što to moraš obaviti? Ima li to možda ikakve veze sa zadatkom zbog kojeg si sinoć usred noći izašao iz sobe?
Sranje.
- Žao mi je ako sam te probudio - promrmljao je Danny i prošao pored Winslowa da udahne magličast, vlažan zrak kupaonice.
- Nema frke - slegnuo je ovaj ramenima i krenuo za njim natrag u kupaonicu. Kad je Danny zastao prije nego što je skinuo donji dio trenirke i ušao pod tuš, Win je prevrnuo očima i razmetljivo mu okrenuo leđa. - Nemaš ti ništa što već nisam vidio. Izbliza i vrlo intimno. No obećavam da neću gledati.
Osjetivši se glupavo, Danny je skinuo hlače i namjerno se nije žurio s ulaskom u tuš-kabinu s bokart staklom.
- Vi hetero dečki. Tako se sramite svojeg tijela. Ne da se imaš čega sramiti. Grrr - rekao je Winslow. Zvučao je kao da se zabavlja, pa se Danny opustio i otvorio slavinu, uživajući u trenutku u kojem je voda počela padati na njegova gola ramena. Pokušavao je držati ruke podalje od mlaza; već su gotovo bile zacijelile, no izravna ga je toplina na njima ipak pekla.
- Što da ti kažem? Ne možemo svi biti prekrasni poput tebe.
- Mmmm. Istina. A laskanje me neće navesti da promijenim temu i zaboravim na svoje pitanje. Što je s tobom, Daniel? Našao si mačku koju moraš skrivati od nas?
Danny je laktom udario u keramički držač za sapun i opsovao dok mu je podlakticom prolazila oštra bol.
- Shvatit ću to kao potvrdan odgovor - rekao je Win, a glas mu je zvučao nekako čudno i iskrivljeno sve dok Danny nije shvatio da istovremeno priča i brije se. - O. K., čuvaj svoje tajne. Ne moraš mi reći. Iako ja tebi prepričam sve svoje dobre tračeve. Poput na primjer... čekaj malo.
Uslijedila je pauza u kojoj je Danny istisnuo šampon na kosu i počeo masirati glavu. Učinilo mu se kao da su se vrata kupaonice otvorila i zatvorila, a onda se iznad njega upalila ventilacija koja je uvukla svu paru i nastavila brujati uz zvuk tekuće vode iz tuša.
- Čuo sam... - započeo je Win priču glasnoćom kakvu imaju šaptači u kazalištu - ... nešto vrlo zanimljivo o našem tajnovitom Henryju Becku.
Danny je zastenjao i isprao šampon, gurnuvši lice pod mlaz. - Ne valjda još jednu ludu teoriju o tom kako je Beck bio ubojica za Mossad ili nešto slično.
- Ne, ovo je činjenica - odgovorio je uzbuđeno Win.
Danny se namrštio. - Gdje si ju čuo? I, Win, ozbiljno.
Nije u redu da kopaš po Beckovoj prošlosti. Ako bude želio da znaš tko je i odakle dolazi, reći će ti.
- Nisam to ja doznao, kunem se. Ali slušaj ovo, Danny. To s tim Mossadom nije baš bilo do kraja pogrešno - Beck je bio u vojsci! Zapravo, bio je u mornarici, no nije bio tuljan ili ubojica.
Danny je trepnuo da mu voda iscuri iz očiju. To je već imalo smisla. Neke od stvari koje je Beck izgovorio u posljednjih nekoliko mjeseci, stvari koje je znao, način na koji je kuhao...
- No to uopće nije najsočniji dio - likovao je Win.
- Bože. Želim li ja uopće ovo odslušati do kraja? - upitao je Danny. Isključio je vodu i otvorio vrata da dohvati ručnik.
U ruci mu se stvorio debeo, dugačak ručnik i Danny je promrmljao zahvalu, obrisavši lice, otvorio je oči i ugledao odjevenog Winslowa koji je gotovo levitirao od suspregnutog, slavodobitnog sjaja.
- Definitivno to želiš čuti, moj čovječe, jer objašnjava tooooliko toga. Sve što se odvilo otkako smo stigli ovamo. Hoću reći, svi smo kužili da Beck otprije poznaje onu koku sa Zapadne obale, Skye Gladwell, zar ne? Nitko ne prasne onako silovito na čovjeka kao što je on prasnuo na Ryana Laroussea ako posrijedi nije nešto duboko i osobno.
- O. K., to je istina - složio se Danny dok se hitro brisao, nakon čega je napravio kilt od ručnika prije nego što je izašao iz tuš-kabine.
- Ja sam mislio da ju je možda jednom kresnuo. Zgodna je, ako ti se sviđa takav hipi isfur Majke zemlje i, znaš već, cice.
- Prevršio si mjeru, kuharu - upozorio ga je Danny, trudeći se da se ne naceri.
- Što misliš da bi Beck učinio da te čuje?
- Beck me ne može čuti - odgovorio je Win - inače to ne bih govorio. Bilo bi me strah za goli život, čovječe, jer je Beck završio sa Skye Gladwell. A želiš li znati kako?
- Prekinuli su - pokušao je pogoditi Danny krenuvši prema umivaoniku i svojoj četkici za zube.
Winslow se pojavio u zrcalu iza njega, a zelene su mu oči zadovoljno sjale. -Mnogo je bolje od toga. Razveli su se.
Danny se umalo ugušio pranjem zuba jer mu je, kad je naglo udahnuo, pjena od mentola začepila dišni put. - Ma ne! I, molim te, nemoj komentirati na moj refleks gušenja.
- Stvarno nisi zabavan. I, o da, dušo. Bili su u braku - Winslow je zdušno kimnuo glavom. - No želiš li čuti najbolji dio?
- Nudiš li mi kakav drugi izbor? - upitao je Danny pljujući pastu za zube u umivaonik, no u tom trenutku to je već bilo retoričko pitanje. Morao je znati sve, tako da se može pripremiti za bilo kakav mogući udar koji se spremao timu.
Winslow se nagnuo prema njemu i energično mu se tijelo gotovo umirilo. I to po prvi put otkako ga Danny poznaje. - Razišli su se, ali se nikada nisu službeno razveli.
Danny se okrenuo prema Winu, a srce mu je opasno tuklo. To je već bilo nešto.
- Hoćeš reći...
- Tako je - ozbiljno je rekao Win. - Beck i Skye Gladwell još su uvijek u braku.
Kakvo sranje.
Danny nije želio razmišljati o tom kako bi ta nova informacija mogla izazvati katastrofu za njegov tim.
- Jesi li siguran? Kako znaš?
- Te su informacije javne! Pronašli smo ih na internetu. I prestani se izvrdavati. Sad kad sam ti ja ispričao svoju tajnu... - rekao je Winslow i podigao obrve - ... ti meni moraš ispričati svoju.
Potpuno smeten, Danny je podigao britvicu i na trenutak se zagledao u nju. Ne. Preopasno. Prerezat će si vrat s obzirom na to kako su stvari krenule od ranog jutra. Bacio je britvicu natrag na umivaonik i rekao: - Znaš što?
Win je ispustio nestrpljiv zvuk. - Hajde, priznaj. Ili nemoj učiniti ni to, samo potvrdi jer imam teoriju.
- Naravno da imaš - zastenjao je Danny. - Čuj, Win, ne želim...
- O Evi Jansen je riječ, zar ne? - rekao je Win i pobjedonosno pokazao kažiprstom prema stropu, poput detektiva koji nešto shvati u crtanom filmu.
Danny je znao da mu nije uspjelo potpuno skriti grč na licu kad ga je zaslijepio Winov snježnobijeli osmijeh.
- O. K., da. Imao sam nešto s Evom prije nego što je natjecanje započelo. Ništa ozbiljno i to je sad gotovo.
Zašto se onda osjećao kao lažac kad je izgovorio ovo posljednje?
- Znao sam! - uzviknuo je Winslow i pljesnuo rukama poput malog djeteta za svoj prvi rođendan. No prepreden, sumnjičav osmijeh na njegovu licu nije baš odgovarao toj slici.
24
- Pa ako se više ne štepate24, zašto danas ujutro moraš obaviti nešto vezano za nju?
- Nikada nisam rekao da to ima veze s njom - istaknuo je Danny. - Sranje, koliko je sati?
Morao je krenuti.
Jurnuvši kroz hladan, suh zrak hotelske sobe, Danny je požurio prema svojem kovčegu i počeo prekopavati po njem da pronađe neke malo čišće traperice.
Beck je bio budan i usred svoje uobičajene jutarnje rutine sklekova i trbušnjaka čiji je broj mumljao sebi u bradu.
Danny je, gledajući u Beckova široka leđa, malo oklijevao nakon što se odjenuo. Bi li trebao nešto reći? Poput... čega? Nije imao što reći. Još je uvijek mislio da nije u redu kopati po nečijoj prošlosti. Bolje da pričeka da Beck sam odluči olakšati dušu. Jednog dana ili kad se to pretvori u problem.
- No ipak ima veze s njom - doviknuo je Winslow iz kupaonice. - Duguješ mi, Danny. Izvoli se očitovati.
Požurio je da zaustavi bilo kakvu daljnju diskusiju o tom što mu duguje i zašto, rekao je: - Da, ima veze s Evom, O. K.? Brinem se za nju. Previše je toga preuzela na sebe i to ju iscrpljuje.
- Pa? - Winslow se naslonio na okvir vrata, trljajući dlanom svoju obrijanu, sjajnu glavu. - Nije li to njezina stvar?
Uputio mu je izraz za koji se nadao da će mu prenijeti ironiju činjenice da se Winslow Jones ne želi petljati u tuđa posla. Win je imao toliko obzira da se zarumeni, no podigao je bradu. - Ozbiljan sam, čovječe. Što planiraš učiniti?
Danny je sjeo na rub kreveta i navukao čarape. - Samo ću provjeriti je li se naspavala i ustala na vrijeme za izazov.
- Zašto? - upitao je Beck ustavši iz svog položaja za vježbu na podu, dok su mu se prsa blago nadimala.
S dva para očiju koja su ga proučavala, Dannyju se njegov plan odjednom učinio klimavim i možebitno glupim.
Sagnuvši se da zaveže vezice na svojim crnim Chuck Taylor tenisicama, Danny je rekao: - Zato. Ona je... ne znam, teško joj je i moram joj pomoći. -Danny je podigao pogled taman da uhvati onaj zabrinuti koji su razmijenila ova dvojica.
- Znaš - rekao je Win s neuobičajeno blagim tonom glasa koji ga je uvjeravao.
- Ne žele svi da im se pomaže.
- Moram se složiti. Eva Jansen ne djeluje kao osoba koja traži da ju se vodi za ruku i mazi - polako je dubokim glasom rekao Beck.
- Treba joj pomoć - odgovorio je Danny, a zatim prekopao po hlačama koje je nosio prijašnji dan da pronađe novčanik i karticu za otključavanje sobe. - Ne želi to priznati, ali samo što nije pregorjela.
I Danny ju je morao vidjeti.
- Možda, ali... - Winslow je još uvijek djelovao sumnjičavo.
- Dečki, skinite mi se - rekao je Danny s više samopouzdanja nego što ga je zapravo imao. - Nije da joj pokušavam smjestiti otkaz, samo želim da se malo odmori. Sve što želim jest provjeriti kako je. Pobrinuti se da pojede doručak. Takve stvari. A sad, nemojte zakasniti na okupljanje timova - podsjetio ih je krenuvši prema vratima. - Imate četrdeset i pet minuta.
Bez zastajanja da čuje još glupih savjeta o tom kako treba prestati biti ono što jest i brinuti se o ljudima do kojih mu je stalo, Danny je krenuo prema kuhinji. Imao je neki osjećaj da će Eva već biti tamo i šljakati.
No kad se spustio, nije joj bilo ni traga. Umjesto toga, naišao je na Thea Jansena udubljenog u ozbiljan razgovor s nekim drugim muškarcem. Danny je provirio kroz vrata.
Bio je to Kane Slater. O čem su ti tipovi tako srčano raspravljali? Prema onome što je vidio tijekom proteklog tjedna otkako se Theo pojavio, nisu baš bili vrlo srdačni jedan prema drugome.
Ne tiče te se, rekao je Danny sam sebi, otresavši se Winove navike zabadanja nosa koja je prešla na njega.
No taman kad je pomaknuo ruku kako bi pustio da se vrata tiho zatvore, Theo je rekao nešto što mu je u glavi odjeknulo poput gonga i zamrzio ga na mjestu.
- Tako će biti najbolje - zatutnjao je Theov glas, gladak i suptilno sugestivan.
- Za sve, uključujući i Evu. Znam da ti je prijateljica. Ako ne želiš misliti o nama, barem misli na nju. Što, dovraga?
Postavivši nogu između vrata, Danny je provjerio hodnik. Na njem nije bilo nikog tko bi mogao svjedočiti tom glupom, autodestruktivnom činu prisluškivanja.
Što je bilo dobro jer nije bilo šanse da samog sebe prisili odstupiti.
* * *

Kaneu je dan bio dobar. K vragu, nikad nije bio sretniji. Okružen entuzijastičnim ljudima, nevjerojatno talentiranim kuharima, dane je provodio s jednom od svojih najboljih prijateljica, a noći s najzgodnijom, najpametnijom, najduhovitijom, najboljom ženom koju je ikad imao prilike upoznati. A Kane se družio s Madonnom! Znači, to je imalo neku težinu.
Trebao je znati da ne može potrajati.
Ako ga je život nečemu naučio, onda je to bilo da mora zgrabiti dobre stvari i pokušati izvući što više od njih jer ništa ne traje vječno. Da ga je netko pitao, iskreno bi priznao da je to pokušao napraviti i s Claire, no nije znao koliko je bio uspješan u tom.
Uvijek se činilo da ima još nešto u svezi nje, u svezi njih i toga što bi mogli učiniti zajedno. Visjelo je to negdje van dohvata ruke, poput posljednje, savršene ljetne breskve na vrhu stabla.
Kad ga je Theo Jansen zamolio da se nađu rano ujutro, prije nego što izazov počne, Kane je pretpostavio da to ima veze s natjecanjem. Doletio je sav svjež i prpošan, a tijelo ga je, od noći provedene s Claire, boljelo iz najboljih razloga. Nije se šalila kad je ispričala onu priču o pregladnjelom lavu. Dobro ga je iskasapila.
I nikad ni u čem nije više uživao.
No kad se spustio u kuhinju, u njoj nije bilo nikoga, što ga je iznenadilo. Snimateljska je ekipa sigurno morala postaviti set. Ali ne, tamo je bio samo Theo. Sam i besprijekoran, nasred kuhinje, zureći samodopadno u kamere.
- Željeli ste razgovarati sa mnom? - upitao je Kane osjetivši se u tom trenutku nelagodno u svojim poderanim motociklističkim čizmama, ispranim trapericama i običnoj bijeloj kratkoj majici.
Ti nisi klinac, a ovo nije tvoj stari. Skuliraj se.
- Da - odgovorio je ovaj i okrenuo se prema vratima s mirnim izrazom čovjeka koji s njim kani razgovarati kao muškarac s muškarcem. Kane je morao uzeti trenutak da potisne trenutačno grčenje želuca na taj izraz.
Naravno da je prva stvar koju je Theo izgovorio bila: - Hvala ti što si se tako rano spustio, sine.
Uh.
- Nema problema - Kane je ušetao u kuhinju, ruku zabijenih u džepove traperica i pokušavajući se ne uzrujavati zbog činjenice što ga nije oslovio s gospodine. Navike iz djetinjstva teško su umirale, no mogle su se suzbiti, ako se dobro koncentrirao.
- Nešto me brine u svezi... pa, u svezi tebe, zapravo.
To je bilo neočekivano. Kane ni nije znao što je uopće mogao očekivati od tog razgovora, no ipak. Je li zabrljao nešto tijekom odlučivanja ili što? - Zašto?
- Brine me tvoja veza s Claire Durand - nježno je rekao Theo. - Nadam se da se nisi previše vezao. Ona je impresivna žena koju je teško zaboraviti. Ja to znam najbolje. - Sramežljivo se nasmijao kao da u tom trenutku ukorava samog sebe, zbog čega je Kane poželio da mu se svidi, iako mu se srce u prsima pretvorilo u led. -Ne morate brinuti zbog mene. Claire i ja sve smo to već prošli. Možda jesam mlad ili mlađi, no znam što želim.
Theo je nakrivio glavu, a oči su mu zamišljeno potamnjele. - No jesi li razmišljao o tom kako će ono što želiš utjecati na ženu do koje tvrdiš da ti je toliko stalo?
Kaneovi su se mišići stisnuli kao da će pobjeći - ili se potući - i morao se svjesno truditi da opusti svaki prst koji je instinktivno stisnuo u šake. - Ne želim biti bezobrazan ili nešto, ali mislim da ste prešli granicu. I možda ste nekada bili s Claire, no ona je sad sa mnom. Davno ste uprskali svoje šanse s njom.
- To je istina - rekao je i podigao dlanove koje je spojio kao da će početi moliti. - Claire mi je jasno dala do znanja da je odabrala tebe.
Srce u Kaneovu prsnom košu poskakivalo je poput sretne ribice. - Onda pretpostavljam da je ovaj razgovor završen.
- Ne tako brzo, sine.
Kane je zaškrgutao zubima i procijedio: - Ja nisam Vaš sin.
Theovo se strogo lice malo smekšalo. - Naravno da nisi. Ispričavam se. Riječ je samo o tom da si vršnjak moje kćeri. Mnogo sam griješio s njom - no nadam se da počinjem ispravljati te greške.
- Ne razumijem kakve to veze ima sa mnom? - Kaneovi prsti pronašli su konac na rubu majice i počeli ga izvlačiti.
- Nikakve - složio se Theo. - No ima veze s Claire. Želim ju natrag u svoj život. Natrag u Evin život. Mogu Claire pružiti budućnost kakvu zaslužuje. Zar joj ti to ne želiš?