Vedrana Rudan - Crnci u Firenci

First topic message reminder :



Portretirajući riječku obitelj koja se teško nosi sa stvarnošću, i ne opraštajući nijednom njezinu članu mane i slabosti, Vedrana Rudan ispričala je priču koja duboko uznemiruje, bez obzira na to što je često praćena smijehom. Svi likovi u romanu sami iznose svoju verziju osobne i obiteljske drame: otac je izašao iz rata s dijagnozom PTSP-a; majka radi kao kućna pomoćnica u Italiji i ljubuje sa svojim gazdom da bi sinu mogla platiti školovanje u SAD-u; kćerka je trudna i razmišlja o abortusu; sin se vratio iz SAD-a, gdje je ostavio ženu i dijete jer ne može bez hrvatskog zalaska sunca; nona je ogorčena jer je uvjerena da bi svi najradije da je nema…

A tu su i dva fetusa kojima je Vedrana Rudan također dala glas i natjerala ih da se i prije rođenja bore za opstanak.

15. Blizanci


“ Kad budem velik krenut ću na tebe malim gušterima i psima i vitezovima.”
“Kad narastem ubit ću te nožem!”
“Ne zna da li će poslati sestru na abortus ili neće.”
“Ubit će našu bakicu.”
“Da li smo mi likovi u njegovoj glupoj knjizi ili smo buduće bebe ili budući abortusi?”
“Ako smo likovi, onda nas nema, mama nas neće roditi ili će nas roditi.”
“A ako nas ima onda će nas abortirati.”
“Ako smo likovi, onda će nas ujak ubiti ili ostaviti, ali nas neće biti pa to nije bitno.”
“Ako nas ima onda će nas mama ili ubiti ili ostaviti, onda je to bitno.”
“Ako smo likovi, naš je ujak zlikovac, ako smo plodovi, naša je mama ubojica.”
“Misliš da je naš ujak dobar pisac?”
“Nije. Sere u kazetu, snima okolo nevine ljude, lupa u kompjuter pizdarije, zašto bi netko čitao njegovu priču kad su sve priče iste? Djedovi su ubijali u ratu, bake robijaju u miru, prabake kukaju i žale za starim vremenima, mame studiraju, a nikad neće dobiti posao, tate prodaju nekretnine lopovima koji ne plaćaju proviziju, ujaci koji imaju dva fakulteta i prošli su svijet misle da su Markovi Tvenovi i Džekovi Londonovi i kockari i trgovci i ubijaju svoje mame i nevine nećake. Koga može zanimati to sranje? A o onom najhitnijem, o tome se ne govori i ne piše.”
“Što je bitno?”
“Bitno je da smo mi u maminom trbuhu, naša se stara sprema raširiti noge i poslati nas u frizer. O frci nerođenih ljudi još nije napisana knjiga. Zašto o tome nitko ne piše?”
“Glup si. Samo nerođeni znaju muke nerođenih, nemamo ruke, čime ćemo pisati?”
“Slušao sam televiziju, jedan je gospodin napisao knjigu nogama.”
“Naš im je ujak pokrao kazete.”
“Nemoj mi objašnjavati poznato.”
“Ono što je govorio djed neće objaviti.”
“Neće!”
“Bilo bi super kad bi to objavio, ako svakoj knjizi treba leš. Ubit će nam bakicu, nikad nećemo vidjeti našu bakicu, a ima leš mlade Srpkinje, ima i silovanje, to se uvijek prodaje, sve je to odbacio, ubit će našu bakicu koja se muči u Italiji.”
“Naša se bakica i jebe u Italiji s muškarcem koji nije naš djed ni otac našeg ujaka, to ga smeta. Sinovi su osjetljivi na mame.”
“Zašto će ubiti našu baku koja u Italiji nikad nije svršila, samo glumi orgazam, jebe se za kruh i nosi doma novac svima nama, naša baka nije kurva, ona je hraniteljica, a ima mrtvu Srpkinjicu...”
“Ratni leš se ne računa. Silovanje i ubijanje u ratu nikoga ne uzbuđuje, od toga ne možeš napraviti seriju. Zamisli, mlada odvjetnica zastupa interese roditelja male Srpkinje u sudnici obloženoj drvom... To ne bi išlo jer su onoj maloj naši, prije nego ju je djed pojebao, ubili tatu i mamu. Koga bi u seriji o ubijenoj Srpkinjici zastupala mlada, anoreksična odvjetnica? Tko bi od rodbine skočio odvjetnici oko vrata kad bi odvjetnica dobila spor protiv Države Hrvatske, nekoliko milijuna kuna. Djed i baka od male ne bi mogli biti u sudnici, oni danas žive u Prokuplju...”
“Što je Prokuplje?”
“Eto vidiš. Nitko ne bi gledao tu seriju, nitko ne bi čitao knjigu o izjebanoj Srpkinjici kojoj djed i baka žive u Prokuplju a nemaju pravo na penziju jer nemaju hrvatske dokumente, a nemaju hrvatske dokumente jer po njih moraju osobno doći u Hrvatsku, a njima se ne dolazi jer je put skup i jebeš zemlju u kojoj su ti ubili djecu i izjebali unuku pa je zatukli...”
“Samo Srbin može biti tako nadrkan, kad se rodim pjevat ću u svom krevetiću, 'Ubi, ubi Srbina'!”
“Bojim se, u našem će ujaku pobijediti ljubav prema majci, ubit će nerođene nećake, svinja jedna!”
“Kad bi mogao birati između svoje smrti i smrti svoje bake, za što bi se odlučio?”
“Ja sam plod, sitni plod, plodovi ne odlučuju, mi smo objekt, odlučio bih se za smrt naše bake, ona je stara, pred nama je život.”
“I ja bih se odlučio za smrt naše bake, mi smo ubojice.”
“Tužan je ovaj razgovor, kako smo mali, a kako nas ozbiljne teme dave, umjesto da se veselimo porođaju, maminom i tatinom osmijehu, ležanju u krevetićima, maminim toplim, punim sisama...”
“Da li će imati dovoljno mlijeka za obojicu?”
“Slušao sam na televiziji, kozje mlijeko ima mnogo antibiotika, koza je mila životinja, mršava, sisa joj je topla, kad pastir krene musti koze, one stanu u red i čekaju da im uzme mlijeko, to su pametne životinje koje brste grane i sise pune mlijekom punim antibiotika koji je prirodan pa ne izaziva alergiju ni proljev, ljudi koji piju kozje mlijeko otporni su na tuberkulozu.”
“To je lijepa priča, bilo bi mi toplo oko srca da imam srce. Kad mi naraste srce sjetit ću se priče o toploj kozjoj sisi pa će mi se zagrijati malo srce.”
“Vidiš kako si osjetljiv i drag, ti si buduće toplo ljudsko biće. Zašto nas žele ubiti i mama i ujak...”
“Knjiga mora biti priča o životu, tko će je čitati i kupovati ako nije priča o životu, a priča o životu je priča o lešu. Slušaj televiziju, slušaj Dnevnik. Samo mrtvi su vijest.”
“Slušao sam televiziju. Mrtvi plodovi ne mogu pobijediti Narančinu koru. Učenjaci su otkrili, Narančina kora je nepobjediva, Zlo je neuništivo, može se ublažiti ljekovitim blatom. Ljekovito blato se dobiva tako da se pomiješa glina s algama iz sjevernih mora koje se suše na sjevernom vjetru, a onda pretvore u prah i pepeo i pomiješaju s onom glinom, čovjek koji je to otkrio živi u Italiji, kad je to otkrio ostavio je prvu ženu koja je bila gospoda u godinama, oženio se mladom djevojkom, rekao je na televiziji, žena mi je mlada, sada sam češće doma, ovaj će brak biti čvršći...”
“To je revolucija, to će spasiti milijune nevinih života, to će uništiti industriju abortusa! Spašeni smo, spašeni smo!”
“Zašto će se baka ubiti držeći se za sise kojima je dojila našeg ujaka? To je ružno. Svaka žena treba dojiti svoje malo čedo. Ako sin ubije mamu tako da se ona drži za sise kojima ga je dojila, to neće biti dobro. U Hrvatskoj sve mame moraju dojiti, majčino mlijeko je najzdravije, ako mama ne puši i ako se ne drogira i ako ne jede hranu punu konzervansa. Ako naš ujak ubije svoju mamu a našu baku tako da se ona uhvati za sise, moglo bi se dogoditi da buduće mame koje budu čitale ujakovu knjigu odbiju dojiti svoje čedo, a majčino mlijeko je najzdravije ako mama ne puši, ako se ne drogira, ako ne jede hranu punu konzervansa.”
“Buduće mlade mame ne čitaju glupe knjige, one hvataju muža i budućeg oca svoje bebe koju će dojiti jer je majčino mlijeko najzdravije, ako mama ne puši, ako se ne drogira i ako ne jede hranu punu konzervansa.”
“Neka baka skoči s onoga visokoga zida kojim je opasan onaj stari grad u kome je bio grob naše praprabake, neka je nadu nakon tri tjedna.”
“Zašto bi jadna mrtva baka morala toliko dugo čekati da je nadu njeni najmiliji?”
“Zato jer njeni najmiliji ne znaju gdje bi je tražili. Bilo je na televiziji, jedan se gospodin objesio tamo gdje su on i njegova žena i dvoje dječice svake subote roštiljali.”
“Naša baka i naš djed i naša mama i naš ujak nisu nikad u šumici roštiljali, zato će našu baku tako kasno naći.”
“Kako znaš da naša mama i naš djed i naša baka i naš ujak nisu nikad u šumici roštiljali? Sve porodice moraju u šumici roštiljati. Zašto šutiš?”
“Skrenut ću s teme jer ne znam da li su naša mama i naš ujak i naša baka i naš djed u šumici roštiljali. Zato pitam da li će pogreb naše bake platiti ujak ili nona?”
“Za knjigu bi bilo bolje da ga plati nona, tako bi nonu dragi Bog kaznio jer je prodala majčin grob.”
“Da li je grijeh prodati majčin grob?”
“Nije, ali mora se zatvoriti neki krug, moraju se sastati početak i kraj. Nona je na početku spominjala prodaju groba, na kraju pisac mora raščistiti priču o grobu.”
“Totalno je nevjerojatno da bi neka nona prodala grob svoje mame da bi mogla nabaviti recept za konzerve Ensure Plus.”
“Ali to je istina!”
“Istina je uvijek totalno nevjerojatna, zato u knjigama nema istine.”
“Ali to je istina! Naš ujak je ispričao istinitu priču o našoj noni svinji samo da bi na kraju knjige mogao bakin pogreb platiti noninim novcem. Zašto naš ujak želi kazniti našu nonu i prikazati je u lošem svjetlu iako je naša nona prodala grob svoje mame da bi pila Ensure Plus i malo dulje poživjela? Naša nona nije svinja, ona voli život, ona želi kupiti mobitel. Svi žele imati mobitel, to je normalna ljudska potreba.”
“Naš je ujak pisac bez mašte. Kako će naš djed podnijeti smrt naše bake?”
“Dobro.”
“A kako će završiti knjiga našega ujaka?”
“Ujak i naša mama i naša nona i nas dvojica u maminom trbuhu i urna s pepelom naše bake i ribar Pino, svi ćemo barkom otići na pučinu, tamo će naš ujak istresti bakin pepeo u more, pa ćemo se vratiti u mjesto bakinog djetinjstva, barba Pino, ribar, veslat će stojećki.”
“To je dobar detalj, to će biti dirljivo s tim veslanjem stojećki, naš ujak je oduvijek htio naučiti veslati stojećki.”
“Da.”
“Da li je kraj knjige, svi mi izlazimo iz barke i odlazimo u daljinu, a idućeg dana naša mama kupuje dječju robicu?”
“Ne.”
“A kakav je kraj knjige?”
“Naš ujak grli baku oko ramena, to se dešava ispred kafića koji je stalno otvoren, zove se Bar, baka plače i govori ujaku, 'ti si odslušao sve one naše kazete, reci mi, zlato, što je bila posljednja želja moje kćeri?”
“'Nona', reći će naš ujak našoj noni, 'mamina posljednja želja je bila, neka moja mama ode gledati crnce u Firenci'.”
“Oooooh, da imam oči plakao bih, da imam ruke, izvukao bih maramicu iz hlačica, da imam hlačice. A tko će platiti nonin put u Firencu?”
“Naš će ujak dignuti nenamjenski kredit preko svoje banke, pet posto kamata, tečaj vezan uz švicarski franak, to su najniže kamate u Hrvatskoj ali je tečaj vezan za švicarski franak koji će stalno rasti, naš ujak će se zajebati jer nema smisla za biznis.”
“A kamo juri naša mama? A zašto joj srce ovako tuče? A zašto se voda oko nas uzburkala? A zašto su valovi ovako visoki? Ovo je spontani pobačaj?! Ovo je spontani pobačaj!”
“Nije, ovo je orgazam.”
“Pero, Perooo...”
“Ja sam Krešo, ti si Pero.”
“Kako može ovako svršavati dijete kome će brat ubiti majku?”