Annabell Joseph-Caressina koljena

Kyle Winchell je znao da osjećaje ne treba miješati s poslom, ali intimna drama bila je jača od njega i prisiljen je napustiti posao osobnog asistenta megazvijezde. Iz ovisnosti o drogi i niskim strastima izvlači ga bivši poslodavac koji mu dogovara novi posao u agenciji za potrebe bogatih i slavnih. Kyle postaje osobni asistent ugledne čelistice Caresse Gallo koja svira čelo otkad zna za sebe i teži savršenstvu.

Iako odrasla, Caressa je u dubini duše dijete koje nije stiglo odrasti i istražiti ljubav i demone koje je tjeraju. Njezina tajna traume iz djetinjstva ne ostaje dugo skrivena i Kyle ulazi u svijet požude i mračne inspiracije, s emocionalnim ulogom većim od bilo čega što je tad susreo.

Može li Kyle sačuvati Caressu od nje same i još važnije, želi li ona to?


***

Annabel Joseph jedna je od najčitanijih američkih autorica povijesnih i suvremenih BDSM ljubavnih romana. Poznata je po dinamičnim fabulama, provokativnim erotskim scenama te šarmantnim, nekonvencionalnim likovima svjesnim svojih nedostataka.

Erotski roman s elementima SM namijenjen je čitateljima starijim od 18 godina, a za naslovnicu je pozirala Ana Rucner.

Prolog


Oštro zasljepljujuće svjetlo. Glas grub i bolan poput reza noža.
„Probudi se. Probudi se!”
Kyle je oprezom ronioca doslovno izronio iz sna.
Otvorio je oči i ponovno ih panično zatvorio. Presvijetlo. Netko je maknuo zastore, a potom ga protresao.
Htio je zadaviti onoga tko mu je to činio, ali ruke su mu bile kao obamrle.
„Prokletstvo”, promrmljao je nikome određenom.
„Probudi se, Kyle. Bože, kako izgledaš... izgledaš jebeno grozno.”
Kyle još uvijek nije mogao otvoriti oči, ali prepoznao je glas svoga poslodavca. Poznavao ga je dobro, kao svoje lice. Strese se, bez daha od jakog kašlja pokuša se prevrnuti i prstima protrlja svoju zamršenu kosu.
„Što ti radiš ovdje? Kako si ušao?”
„Vrata su bila otključana.”
Bilo je nečeg teškog u tonu njegova glasa i Kyle to odmah primijeti.
Prisiljen otvoriti bolne oči zagleda se u lice Jeremyja Graya. Koliko se ljudi usuđuje smetati filmskoj zvijezdi u ovo doba? Sreća njegova - Jeremy, njegov dugogodišnji poslodavac, izgledao je blago kao i uvijek. Plavooki, plavokosi bog, uspješan kao i uvijek unatoč činjenici da je Kyle donedavno bio njegov siromašni osobni asistent.
Morao je biti sretan i presretan i miran kao bubica, zahvalan i ponizan jer je malo nedostajalo da mu Jeremy da otkaz prije nekoliko mjeseci. Jeremy nije dolazio često u grad, ali je znao sve što se događa.
Kyle je lagano, ali zloslutno sigurno tonuo, padao opet i opet u svoja sranja. Lagano? Njegov hod po skliskom terenu pretvorio se u slobodan pad. Kyle primijeti da Jeremy gleda dolje, primijetio je nešto na podu. Pogled mu se zamrači i on osjeti slabost.
K vragu. To je morala biti koka.
Je li se onesvijestio? Još je bio napola odjeven. Krevet je bio prljav i zgužvan, s nekoliko praznih boca votke i parom fufastih krznenih sado-mazo lisica koje su krunile i naglašavale njegovu sramotu.
Jeremy posegne za lisicama i prezirno se počne smijati.
„Pravo krzno, Kyle? Krzno? Stvarno?”
Kyle se namršti i pokuša se ispraviti u sjedeći položaj.
„Da. Imaš li još pitanja?” Jeremy prekriži ruke na prsima.
„Čuo sam da si u govnima, ali nisam znao koliko si jako utonuo u probleme. I sve to trošeći moj novac... Ha?” upitao je bacivši još jednom pogled na Kylea i njegov svinjac, nered u razbacanom stanu i prljavštinu. Posvuda prazne boce piva i svih ostalih vrsta alkoholnih pića, od votke do najjeftinijeg špirita. Kyle, Bože, kakav nered.
Njegov skupocjeni ormar od tisuću dolara istresao je sav svoj sadržaj na pod, a smeće i boce razbacani su posvuda. Kyle se sagne kako bi neprimjetno gurnuo ogledalo i koku ispod kreveta. Jeremy ga spriječi nogom i Kyle se upitno zagleda u skupu talijansku kožu njegovih cipela.
„Sve sam vidio. Uzalud si se saginjao. Ostavi sad to.”
„Bio sam na zabavi, Jeremy. Doveo sam ovu djevojku sa sobom.”
„Da, i ta kurvica, pardon - djevojka, ta nevaljala djevojka vjerojatno ti je uzela novčanik i pobjegla. Kokain?”
„Ona ga je donijela! Imala ga je kod sebe.”
„Da, u pravu si. Čuo sam da si dobio odličnu poziciju na crnoj listi LoveSlavea prošlog tjedna. I još sam čuo nešto o plesu u pijanom stanju. Pa još neke priče i glasine, a sve se može svesti na pijanstvo, koku i kurve. Nisam to vjerovao, ali sada...”
„Jebeš LoveSlave. Zabrljao sam. Jesam. Sve sam sjebao te noći...” Bio je pijan toliko da nije mogao otvoriti oči i zlovoljno ih je trljao. Zabrljao je, itekako. Bila je to prava utrka, đavolska jurnjava demona koje uzalud ganja. Pretvrdokorni su da odu. „Koga je, dovraga, briga? Postoji stotinu drugih rupčaga i tamnica u L.A.-u.”
„Da, ali LoveSlave je ekskluziva. Pusti sad sve i podsjeti me, Kyle, tko te prvi put odveo ondje?”
„Ti”, Kyle je gunđao.
„Da, jesam. Ali sad si jad i bijeda, kaos od čovjeka na putu prema dolje. Svašta se priča o tebi, znaš. O neredu i svim sranjima s cugom i drogom, a priča se i da si opasan.”
„Ti si taj koji me je uvalio u sva ova perverzna sranja. Ti.”
„Oh, to je dakle moja krivnja?” upitao je Jeremy . Kyle je uzdahnuo i spustio glavu na ruke.
„Što želiš, Jeremy? Ako ćeš me otpustiti, otpusti me. To će vjerojatno biti milostiv čin”, dodao je ispod glasa.
„Da sam znao da će ispasti ovako loše, odavno bih ti dao otkaz.”
Zašto nisi? Zašto me nisi otpustio, ti jebeni prokleti kurvin sine?! Mogao sam sve ovo imati i prije - cuga, zabava, mogao sam se nasmrt drogirati i piti i dobro se zajebavati. Jebeno dobro. Sve je to postalo previše teško za njega. Jeremy mu je bio poput oca, brata i najboljeg prijatelja, ali postalo je previše teško dalje održavati takvu masku. Bilo kakvu masku. Mrzio je svoj život i način na koji je živio. Mrzio je to što Jeremy ima sve, uključujući i ženu koja mu se kao prokletstvo zavukla u mračne snove.
„Kako je Nell?” upitao je Kyle kroz gorki šapat.
„Ustani”, naredi mu Jeremy. „Izlazimo!”

§



Kyle je znao da je Jeremy bio u pravu. Bio je uistinu to gadni raspašoj i totalni kaos u svakom pogledu.
Čak mu ni njegova odjeća više nije pristajala, bila je predugačka i preširoka, za pojasom su mu se klatile traperice oko mršavog struka, a ni odijelo nije pristajalo na obješena ramena. Njegovo tijelo nekoć je bilo zavidno građeno, muževno tijelo. Tijelo Adonisa. Sada je izgledao kao drek. Osjećao se kao drek. Jeremy parkira blok dalje od restorana i Kyle je bio siguran da mu se podsmjehuje gledajući ga kako škilji u losangelesko sunce i trudi se održavati korak. Trebao je prestati uzimati koku ili je barem smanjiti. Kao i one tablete za spavanje koje je počeo uzimati.
Bila je to velika pogreška.
Mogao je bez njih. Alkohol je jako loša stvar, a on zapravo nikada nije ni prestao piti. Strese se.
Kad su stigli u restoran, Jeremy je izabrao da sjednu vani, na terasi okupanoj suncem na teškom i zagušljivom kolovoskom zraku. Kyle se osjećao posramljen i treptao je na oštrom jutarnjem svjetlu kao da pokušava ostati priseban pred svojim šefom. Prokleti Jeremy. Bilo je prerano da naruči piće.
Kyle pogledom preleti jelovnik i naruči ledenu kavu i tost. Jeremy je naručio dovoljno hrane za obojicu i jeo je kao svinja. Ali, nevjerojatno, izgledao je odlično kao i uvijek. U srednjim četrdesetima, gotovo dvadeset godina stariji od Kyla, bio je slika i prilika dobrog zdravlja. Kyle se od početka sviđala Jeremyjeva karizma i životna energija.
Kad se pojavio na razgovoru za posao osobnog asistenta Jeremyja Graya, filmske zvijezde, upravo je bio sišao s autobusa iz teksaškog gradića Spur. Nije znao koliko je to bila stvar početničke sreće, a koliko slučajnosti, no bilo je zadivljujuće nakon dosta neuspješnih mjeseci ponovno biti zaposlen i u žiži događaja, kao asistent prave megazvijezde. Samo je on znao koliko mu se život promijenio, koliko se on nepovratno promijenio u mjesecima i godinama koje su uslijedile. I to ne na bolje. Gledao je čovjeka s druge strane stola. Iskreno, Jeremy mu je dao toliko mogućnosti... i plaću... Bilo je teško ne osjećati zahvalnost, ali...
„Znaš, ja mislim da je sve to moja krivnja”, rekao je Jeremy kao da mu čita misli.
Njegove su riječi teško odjeknule, kao neka vrsta završetka. Je li ovo sada njihov završetak? Kyle je osjećao da do toga mora doći, ali ipak je bio nekako šokiran. Kao nespreman ronilac koji otvara oči dok je još ispod valova. Jeremy je tipkao SMS-ove na svom mobitelu, poslovno Hladan i pribran kao i uvijek. Kyle je pokušao zadržati odmjeren glas.
„Gledaj, mogu se srediti. I još uvijek mogu raditi za tebe. Bio je to samo jedan party koji mi je izmakao kontroli. Jedan party!”
Jeremy je podigao pogled sa svoga mobitela s grimasom. „Nije to bio samo jedan party. Radili smo zajedno pet godina. Sviđale su nam se iste žene. Zaboga, nemoj mi lagati.”
Jeremy vrati pogled na mobitel. Poruke, poruke, poruke. Kad je hrana stigla, Kyleov stisnuti želudac se preda.
Jeremy je žvakao i zalijevao zalogaje San Pellegrinom. Da je Kyle i dalje radio svoj posao, znao bi kome Jeremy piše poruke. Znao bi točno zašto je u gradu i gdje i kada ima sljedeći sastanak. Shvatio je da za Jeremyja tjednima ništa nije napravio, iako ga on i dalje plaća. Financira njegova tulumarenja. Kyle je uzeo komad tosta, zatim ga odložio.
„Dakle, mislim da si došao u grad zato da me otpustiš. Hvala što si doputovao.”
Jeremy je odložio mobitel na stol mršteći se. „Da te otpustim? Ionako ti ne dajem nikakva posla. Nisam te još otpustio jer... osjećam da ti nešto dugujem za...”
Za nju. Nell. Ljubav moga života. I tvog. Nikada nisu otvoreno razgovarali o Nell, bio je to njihov prešutni sporazum. Nell se za to vrijeme udobno skrasila u Bostonu, pohađala nastavu na Harvardu i postala Jeremyjeva supruga. Nell, s vatrenom crvenom kosom i onim očima koje nikad nisu izgledale cinično ili nemilosrdno. Kyle je pronašao Nell, a onda je isporučio Jeremyju, poput pravog dobrog osobnog asistenta. I naravno da se Jeremy svidio Nell. Nell je odmah zavoljela Jeremyja, obožavala ga je i Jeremy je obožavao nju. Kyle je znao da Nell nije za njega. I Jeremy je znao da Nell nije za njega. I Nell je znala da nije za njega. Svi su to znali, pa zašto je onda ne može preboljeti?
Nakon tupe boli izazvane Nellinim i Jeremyjevim vjenčanjem, Kyle je počeo piti i tulumariti. Zalazio je u BDSM klubove pokušavajući pronaći nekoga poput nje. Pokušao je. Upoznao je nepreglednu kolonu djevojaka u najboljim godinama, zrelih za udaju i nijednoj od njih nije zapamtio ime. Sve su one bile bijedni nadomjestak za Nell.
Ostao je raditi kod Jeremyja da bi joj bio bliže i zadržao barem tu slabu poveznicu s njom. Otkrio je da osim žena koje dominiraju voli i alkohol, da traži zaborav u alkoholu, zaborav od žena koje dominiraju... Piće je nakratko odvlačilo njegovu pažnju, ali njegova ljubav prema Nell nije prolazila.
„Kyle, ja sam zapravo već angažirao novog osobnog asistenta. Prije dva mjeseca.” Aha. Tu smo.
„Bio sam zadovoljan s tobom jedno vrijeme, ali za tebe više nije rješenje raditi kao moj osobni asistent. Da budem iskren, tražio sam od tebe da učiniš nešto što ja nisam mogao...”
„Da, i ja sam to učinio.”
„U svakom slučaju. Prošla voda ispod mosta. Sad sam drukčiji. A i ti si. Ali ja sam sve bolje, a ti si sve gore. Mnogo gore.”
Kyle proguta slinu. Jeremy je uvijek bio tako brutalno direktan, što je imalo svoje dobre, ali i loše strane. Kyle uzme zalogaj suhog tosta, poželjevši u sebi da ima bar malo ruma da stavi u kavu. Jeremy ga je ponovno ignorirao, ispisujući poruke na svom mobitelu.
Dakle, morat će pronaći drugi posao. E, pa dobro. Mogao se nositi s time, bio je siguran. Čak i ako ne pronađe posao odmah, imao je gomilu ušteđevine. Jeremy ga je velikodušno preplatio za sve ono vrijeme što je radio za njega, tako da je mogao nesmetano uživati u izobilju barem neko vrijeme.
Naići će već nešto. Nije imao poslovna znanja, već samo smisao za organizaciju i srednju školu koju je završio u Spuru, što se ni u Teksasu nije osobito vrednovalo, a kamoli u Los Angelesu. Često su mu govorili da bi mogao raditi kao model. Možda, kad bi se vratio u formu. Isuse, pomisao da ide u teretanu... Nakašlje se i rukom prijeđe kroz kosu. Potrebno mu je šišanje. A Jeremyju je potreban osobni asistent koji mu je odan i koji je sposoban pomoći mu.
„Nadam se da tvoj novi tip funkcionira, Jeremy.”
„Naravno. No, što je s tobom, Kyle?”
„Što, što je sa mnom?” Jeremy mahne telefonom.
„Gle, ovako. Kontaktirao sam u New Yorku neke ljude, prijatelje. Neke agencije. Za posrednike za sigurnost, zaštitare, pomoć u kućanstvu. Diskretno osoblje za prljave poslove bogatih i slavnih. Ako i dalje želiš ovu vrstu posla, mogu ti pomoći naći nešto. Dobra je lova u New Yorku. Ako te zanima...”
„Ti bi to učinio za mene?”
Jeremy se nagne natrag i počne nemirno lupkati prstima po stolu.
„Da. Ali kad bi bio čist, naravno. Koliko dugo to uzimaš?
„Uzimam što?” Kyle se usudi osmjehnuti, ali nešto ga iznenada stegne u grlu.
Jeremy se zasmijulji. „Vidim. To je loše. Bio si potpuno čist prije godinu dana. Rijetko sam te čak vidio i da piješ.”
„Ljudi se mijenjaju.”
„Ali mogu se mijenjati i na bolje.” Jeremy se nagnuo prema naprijed, zapevši za Kyleov nemilosrdni pogled. „Nije vrijedna toga, znaš to. Nitko nije vrijedan toga što si radiš.”
„Nije vrijedna?! Mislio sam da je voliš.”
„Pa volim je. Ali ipak ne bih dopustio da me uništi. A tebe uništava.”
Kyle se nasmije. „Stvarno? Zar sam toliko dramatičan? Mjesecima je nisam vidio.”
Jeremy nije odgovorio, samo je zurio u njega onim svojim plavim, prodornim očima. Te oči kojima je stvorio milijarde dolara, prodavao kinoulaznice pohlepnim obožavateljima diljem svijeta. No, ovo sada nije bio film...
„Kyle”, kazao je Jeremy. „Nell je trudna. Postat ćemo... obitelj. Bit ću otac.”
„Oh.” Samo uzdah izađe iz njega. „Htio si to?”
„Da. Htjeli smo. Vrlo je sretna. Nikada ti neću moći dovoljno zahvaliti za sve što si učinio za mene. Za nju. Za nas.” Nasmiješi se. „Isuse, imao si metak za nju.”
„Osam centimetara od srca”, rekao je Kyle ranjeno.
„Da.” Jeremy uzdahnuo. „Sada je vrijeme da se krene dalje. Vrijeme je da se popraviš. I ja sam kriv zbog dosta stvari, Kyle, ni ja ne mogu živjeti s tim.”
Kyle se podbočio rukama i naslonio obraz na dlan. Zašto su mu ruke tako hladne? Još je uvijek toplo u Los Angelesu. Bilo mu je tako hladno. Osjećao je led u kostima kao da će se smrznuti.
„Pomoći ću ti, Kyle. Znam dobro mjesto za odvikavanje. Dobra klinika. Kad se skineš i kad budeš opet čist, možeš izgraditi novi život u New Yorku tako da zapravo uopće ništa ne propuštaš. Mnogo se stvari događa u New Yorku, i mislim da će ti ta promjena okoline itekako dobro činiti.” Zastane i razmisli na trenutak. „Postoje i druge Nelli, znaš. Možda ne baš iste. Ali postoje.”
Kyle mu drsko odgovori. „Morat ću i ja zaposliti vlastitog osobnog asistenta.”
Jeremy se nije nasmijao, samo ga je tužno promatrao. „Učinit ću za tebe sve što treba da bih ti pomogao. Kunem se, Kyle. Dugujem ti to. Neću dopustiti da potoneš.”

Prvo poglavlje

Dragocjeno i krhko


Kyle se čvrstim koracima uputio u ured u New Yorku toga vjetrovitoga proljetnog dana, osjećajući se samouvjereno u svom savršeno dizajniranom sivom odijelu s kravatom. Volio se dotjerivati za ovakve susrete, svježe obrijan uskakao bi u najbolje odijelo. Svi stalni klijenti prilično su bogati, pa njihovi zaposlenici trebaju biti dobro upućeni u financijska posla, diplomaciju i obveznu diskreciju.
U svom starom životu, kao pomoćnik Jeremyja Graya, za diskreciju se Kyle koristio svojim srednjim imenom. To je bilo u redu za Kylea. No, stvari su se sada drukčije, a on je na dobrom putu. Da, Jeremy je bio u pravu, on se samo trebao otrijezniti i promijeniti pejzaž. Prošli tjedan, kada su objavljene fotografije Nelline i Jeremyjeve bebe, novorođene djevojčice, kad se nije moglo živjeti od pritiska interneta i tabloida i jedva se disalo od umrežene javnosti, Kyle je osjetio bol, ali ništa nije upućivalo na to da bi se bol mogla pretvoriti u očaj.
Istina je, koliko god bio zaljubljen u Nell, nikada je ne bi mogao usrećiti. Shvatio je to, sada kad su isparile izmaglice od droge i alkohola. On je uvijek bio treći kotač njihove komplicirane ljubavne priče. Sada je bio samo svoj. Monocikl. I želio je ostati takav, barem u doglednoj budućnosti.
Kyle pritisne gumb za dizalo. Pet minuta ranije. Na trideset i petom katu bio je točno na vrijeme. Bio je malo znatiželjan kakva je njegova nova stranka, neki klasični glazbenik koji je zarađivao mnogo love za mnogo ljudi i trebao je asistenta za skoru turneju.
Caressa Gallo, Walter je uzviknuo, kao da je to trebalo njemu nešto značiti.
Kyle nije baš neki obožavatelj klasične glazbe, ali mogao se prilagoditi, odglumiti zadovoljstvo. Radio je u Los Angelesu dovoljno dugo da se nauči pretvarati. Agent njegova klijenta rekao je da želi osobnog asistenta da mu bude i zaštita, što je bila više ili manje ista stvar kao sve što je činio za Jeremyja. I kao da to nije bilo dovoljno, Walter je spomenuo plaću koja je po velikodušnosti bila jeremygrayska.
Gorući od znatiželje, Kyle upiše „Caressa Gallo, violončelist” u tražilicu i šokira se kad ugleda toliko rezultata o osobi za koju nikad nije čuo. Pročitao je kratku biografiju i već na prvoj stranici saznao je da joj je samo dvadeset godina. Tako mlada, a već je toliko postigla u glazbenom svijetu. Klikne na fotografije i ugleda stranice i stranice, stranice fotografija ove djevojke, svoje potencijalne klijentice.
Imala je gustu, drsko raščupanu kosu, tamnu kao što je bila njegova. Zelene oči. Kvragu. Pada li on još na takve zelene oči? Čak i sada, unatoč svojoj fokusiranosti na ovu mladu ženu i namjeru da je što prije zaboravi Nell, podsvjesno je sve žene uspoređivao s njom.
Ali Caressa Gallo za njega nije bila žena nego klijent. On će učiniti sve ono što će trebati za svoju plaću, a svoje će emocije zadržati za sebe, ovaj put. Ugovarat će njezine koncertne nastupe i obveze, turneje, gostovanja i putovanja, sve. Možda je samo htjela da joj bude sluga i za njom nosi njezino violončelo. Svakako joj je potreban netko tko bi joj češljao kosu, jer joj se činilo da sama to nikada ne čini. Sve dok ga bude plaćala, njegova su znanja i vještine njoj na raspolaganju.
Ipak, Kyle se osjećao pomalo razočaran kada je stigao u konferencijsku sobu gdje su ga dočekali samo Walter i starija žena. Žena mu ponudi ruku i Walter je predstavi kao Denise Gallo, Caressinu tetku i menadžera. Imala je divlju smeđu kosu i jednako prkosnu frizuru koja je stršala na sve strane. Skupila je usne kad joj je Kyle pružio ruku. Nakon što su sjeli, Walter proslijedi Caressin dosje preko stola Kyleu.
„Specifikacija posla. Caressa Gallo na nacionalnoj je turneji koja počinje u drugom tjednu svibnja, a kulminirat će u kolovozu nizom nastupa u Europi. Gospođa Gallo mi kaže da je najviše brine hoće li naći pomoćnika koji bi je mogao pratiti na cijeloj turneji, umjesto da se uz njega izmjenjuju ljudi koji joj ne odgovaraju.”
„Mogu razumjeti”, reče Kyle. „Za mene to nije problem.”
Ne s datumima koje je Walter istaknuo, ispisavši ih uredno na dnu prve stranice. Kyle je bio siguran da će njegova obitelj razumjeti ako propusti svečanost Četvrtog srpnja.
„Dakle, što je točno vašoj nećakinji potrebno na putu? Kakve točno usluge? Raspored? Ugovaranje nastupa? Osobne bilješke...?
„Imamo takozvanog daljinskog tour menadžera, koji se bavi većinom stvari oko raspoređivanja obaveza iz dana u dan, ali to nije dovoljno”, reče Denise Gallo.
„Dakle, treba osobnog čuvara?” Upitao je Kyle.
Walter je zastao na trenutak i pogledao gđu Gallo s nelagodom.
„Mr. Winchell”, rekla je ona. „Moja nećakinja je... kako da kažem ovo? Neobično... vrlo je razdražljiva. Morate razumjeti, ona ne živi običnim životom. Počela je svirati sa šest godina i s deset je krenula na svoju prvu turneju. Ubrzo je snimila svoj prvi CD. Vrlo je strastvena i nadarena, ali katkada može biti... znate, teška.”
Kyle se obrati ženi, birajući riječi pažljivo. „Želite li reći da tražite dadilju? Kolika je prisnost dopuštena?”
Gospoda Gallo se nasmije. „Nije baš tako alarmantno. Nije psihički neuravnotežena ili nešto takvo. Ona je samo... drukčija. I nas dvije smo rođakinje. Pa, dopustite mi da završim, obje smo iscrpljene i objema nam je potreban predah. Nadam se da će je netko osim mene moći pratiti na turneji iz dana u dan i ako nešto zapne, bolje je da se ja ne...”
„Razumijem. Obiteljske veze mogu zakomplicirati stvar, pogotovo kad je riječ o poslu. No, što je s njezinim roditeljima?”
Ona spusti pogled i tužno se nasmiješi. „Moj brat, to jest njezin otac i njegova supruga poginuli su prije nekoliko godina u tragičnoj nesreći, znate... Caressa ima samo mene.”
„Oh, žao mi je što to čujem”
„Bilo je to teško vrijeme za Caressu, ali glazba je ono što nas uvijek spašava. Nadam se da se možete pobrinuti za profesionalnu organizaciju na turneji i pružiti joj profesionalnu skrb ako se nas dvije ne budemo slagale. Ona ima svoje uspone i padove, kao i svi ostali.”
„Ah, ti umjetnici”, Kyle se glupo našali. Mislio je da će ispasti duhovit, no Walter se nakašlje i upozori ga pogledom. Srećom, Denise se nasmije.
„Upravo tako. No, većinu vremena ona je jako šarmantna, vidjet ćete. Nažalost, niste je mogli upoznati danas jer ima brojne obaveze, fotografiranje i vježbanje, znate već... Nikada dovoljno vježbanja. Ova je turneja poseban događaj jer je trenutačno na vrhuncu svoje karijere. Svirat će iznimno teško djelo, Saint-Saensa 'Koncert broj V'“
Žena zastane i pogleda Kyla da vidi reakciju. Činilo se da je pomalo razočarana jer nije primijetila da su ga se njezine riječi dojmile. „U a-molu”, dodala je, kao da bi to moglo upaliti lampicu u Kyleovu mozgu.
Kyle je slegnuo ramenima uz osmijeh isprike. „Ne znam mnogo o ozbiljnoj glazbi. Ali to neće utjecati na moju spremnost da pomognem gospođici Gallo u ispunjavanju poslovnih obveza.”
„Naravno”, reče starija žena. „Pa, dobro, ono što sada ne znate, naučit ćete ubrzo. To je virtuozna skladba i zahtijeva jako mnogo od izvođača - ne samo tehnički, nego i emocionalno. Dopustite mi da budem sasvim jasna, gospodine Winchell. Moja nećakinja jednostavno je osoba koja se glazbom bavi predano, a koncertna turneja dodatno će pojačati njezinu napetost. Želim da se Caressa može potpuno koncentrirati na svoju glazbu i nastupe, bez ometanja, pa čak i bez prigovaranja svoje dosadne, stare tetke. Naš tour menadžer Paul vrlo je vješto napravio raspored i bolje od mene drži konce u rukama. Caressa je moja nećakinja i divna osoba. Iznimno je nadarena umjetnica, ali mislim da sve više i više, u zadnje vrijeme nekako posebno više, treba... čvrstu ruku.”
Čvrsta ruka. U jednom divljem trenutku, Kyle zamisli kako talentiranu, tajanstvenu Miss Gallo potiče na sviranje, dok ona odbija vježbati. Ti nestašno čudo od djeteta! Osjetio je kako mu uši postaju vruće i nagnuo se naprijed u svojem stolcu kako bi svoje misli lakše usmjerio na razgovor i odmakao ih od zamišljene slike prije nego što mu hlače postanu tijesne.
„Gospođo Gallo, uvjeravam vas da sam kao stvoren za taj posao.” I doslovno i figurativno.
„O možete biti i strogi ako... naime... ako s njom ne bude baš lako.”
Kyle joj pruži osmijeh pun povjerenja. „Mogu biti strog ako bude trebalo. I razumijem točno na što mislite. Treba zadržati njezin fokus. Uvijek je mnogo dosadnih, nepotrebnih detalja koji mogu odvući pozornost za vrijeme dugog putovanja na kojem se posao mora obaviti kako treba. Želite reći da trebam biti strog kad je potrebno i održavati njezinu fokusiranost na posao. Na najprofesionalniji mogući način.”
Gospodi Gallo je laknulo, iako ne sasvim. „Točno. Da, razumjeli ste potpuno. Vidite, ja samo želim da moja nećakinja doživi uspjeh. Zaslužila ga je svojim teškim radom.”
Ušutjela je, dodirnuvši prstima usta i na trenutak Kyle pomisli da će zaplakati. No, ona je najednom bila sva blistava od sreće. „Caressa je nevjerojatna glazbenica. Vrlo naporno radi, vježba mnogo i gotovo da ne spava, a ja želim da je okružuje mir i sve što ono što bi je vodilo do životnog uspjeha. Želim da bude okružena alatima uspjeha!”
Dakle, Kyle je trebao biti jedan od tih alata za uspjeh. U redu, mogao bi biti dobar alat.
„Razumijem, gospodo Gallo. Bilo bi mi zadovoljstvo pomoći vašoj nećakinji da postigne svoje ciljeve. Siguran sam da je vam je Walter dao moje reference.”
„Naravno. To je razlog zbog kojeg smo vas prvoga uzeli u obzir. Blistave su vam reference, sjajne! A kad to kaže Jeremy Gray, to nije mala stvar. On kaže da ste profesionalni, pouzdani, pristojni. Diskretni.” Priđe mu bliže i zagleda mu se u lice. „Naravno, profesionalnost i diskrecija bit će potrebni. U ovoj situaciji...”
Glas joj zamre, a Kyle nastavi razmišljati. U ovoj situaciji... Što je to za nju situacija? Znao je tu vrstu intelektualaca, umjetnika koji stalno iznova izmišljaju te svoje misaone, arty igrice za arty ljude, nepredvidivo ih zasipajući rafalima novih situacija za koje oni misle da su originalne. Kyle je bio siguran da situacija nije tako ozbiljna kao što je gospođa Gallo nastoji prikazati. Mogao je kontrolirati hirovitu čelisticu s rukom zavezanom na leđima. Obje ruke, ako treba.
„Siguran sam da ću uživati u ovom poslu, u radu s vašom nećakinjom, a možete računati na moju profesionalnost od prvog do zadnjeg dana moje službe. Zapravo jedva čekam da upoznam gospođicu Gallo.”
Žena kimne glavom s osmijehom olakšanja i reče. „Zovite me Denise.” Uslijedi potpisivanje ugovora.


§



Nekoliko tjedana poslije, Kyle je bio gotov s pakiranjem i spreman za polazak. Pobrinuo se za svoj stan i obavijestio obitelj u Teksasu o novom poslu. Bio je neobično uzbuđen kad mu je Walter poslao detaljan raspored, zajedno s debelim mapama papira s pravnim obavijestima, rasporedima i upitnicima o načinima putovanja i vrstama hrane koje mu je slao nepoznati tour menadžer Paul. Zbog svega toga putovanje mu se činilo poput velikog, skupog i važnog pothvata.
Nije bio zabrinut. Zadatak mu se činio više nego jednostavnim. Držati Caressu na oku. Postaviti je tamo gdje treba biti. Denise bi mu trebala reći sve u vezi s dogovorenim nastupima, a on će se pobrinuti da Čudo od djeteta surađuje. Čudo od djeteta. Nadimak mu se zaglavi u glavi nakon što je online odgledao jedan njezin stari koncertni nastup.
Imala je jedanaest ili možda dvanaest godina, izgledala pomalo nespretno i adolescentski, s talentom koji zasjenjuje njezinu neposlušnu kosu i akne, te mršava, koščata koljena koja strše na obje strane njezina čela. Kyle se ponadao da se neće zabuniti i nazvati je naglas nadimkom Čudo od djeteta.
Odmah poslije deset sati njegova prtljaga otpremljena je zajedno s njim do zračne luke. Zasebnim automobilom trebali su se svi troje odvesti u zrakoplovnu luku. Kyle, Denise Gallo i Čudo od... no, Caressa. Bio je odjeven u uštirkanu košulju s kravatom i tamno odijelo i nadao se da njegov novi klijent neće na takvom odijevanju inzistirati sva tri i pol mjeseca jer bi mu bilo jako neudobno.
Prvi susret, nažalost, nije prošao baš sretno. Limuzina se zaustavila ispred predvorja zgrade i on se jedva smjesti na sjedalo na kojem je većinu prostora zauzimalo Caressino violončelo. Caressa se privinula uz svoj instrument, odsutna pogleda. Nije okom trepnula kad je u vozilo ušla njezina teta Denise. Nije ju ni pogledala.
„Ona, znate...” Denise je objašnjavala Kyleu ispod glasa. „Ona ne voli putovati.” Kyle kimne i smjesti se na sjedalo, proučavajući potajno mladu violončelisticu.
Bila je prava ljepotica. Duge, elegantne spiralne kovrče, blijeda koža i tamne trepavice. Stvarno lijepe usne koje ne bi nitko odbio... Caressa se jedva osmjehne, pogleda ga pa se namršti. Kyle pomisli na sve te Caressine kvalitete, talente i sve o čemu je slušao u zadnje vrijeme. Nadao se da je teta Denise ipak malo pretjerala. Caressa je bila još po mnogočemu dijete. Dijete koje je sad namršteno sjedilo u tišini i tko zna o čemu mozgalo. Kyle se zamisli. Možda je teta u pravu. U redu. Ali to dječje lice... Možda bi bilo bolje da prestane tako očito zuriti u nju. Umjetnica. Dijete. Žena, kakogod. Zurio je u nju, a ona je bila potpuno odsutna duhom i nimalo svjesna njegova pogleda. Caressa je bila u svom svijetu. Potpuno opčinjena.
Šutjeli su cijelim putem do zračne luke. Zar je toliko čudna? Što je s njom? Kako se osjeća?
Kyle se nadao da će ga ipak možda nagraditi svojim pogledom ili prozboriti koju riječ, no to predivno lice žene - djeteta ostalo je bezizražajno i odsutno. Jedino su se usne boje trešnje malo napućile.
Kyle je bio u nedoumici. Žena ili dijete? U svakom slučaju, rijetka vrsta.
Iskrcavali su u tišini svoju prtljagu kad se Caressa trgnula i uplašeno, zabrinutim glasom viknula kao da im svima predbacuje.
„Budite oprezni! To je vrlo vrijedan instrument. Pazite!” Razrogačenih očiju pratila je svoje violončelo.
Toliku brigu za violončelo bilo je doista teško objasniti i Kyle pretpostavi da je bolje da ništa ne pita. Instrument je bio upakiran u amortizirajuće, zaštitno „odijelo” s kotačićima i drškom za ruku.
Caressa zgrabi ručku.
„Dopustite mi da ga ja ponesem”, rekao je, „nije mi problem.”
Tad ga je prvi put pogledala u oči. Kao da ga procjenjuje tim svojim golemim, izrazito zelenim očima.
Spustio je glas i nagnuo se bliže. „Čuj, nisam glup. To je jako vrijedno i krhko glazbalo. Možete imati povjerenja u mene”, reče Kyle.
Caressa ga je gledala, a Kyleu se na trenutak učini kao da će nešto reći, ali onda mu manevarskim pokretom preotme ručku i sama pogura golemi instrument prema kliznim staklenim vratima. Spotakne se, zaljulja i zastane, držeći rukama i svoju malu torbicu. Ljutito se ugrize za usnicu.
Denise je poslala svu prtljagu na pokretnu traku za skeniranje. Sve torbe su bile tu, na putu za skener.
Ostalo je samo violončelo. I Caressa. Sama. Zaštitarsko osoblje brzo priskoči i stade provjeravati što se događa. Agent u službenoj odori im priđe i počne odmjeravati čas Caressu, čas instrument. Zavlada tišma.
Agent otvori zaštitnu kutiju, opipavajući kopče i podstavu. Zatim i sam instrument, pa zatim sve zajedno. Možda je mislio da žele prokrijumčariti oružje. Denise i Kyle nastave kliziti prema ulazu u zrakoplov. Agent i Caressa krenuli su za njima. Violončelo nije prošlo kroz skener, ali agent se nije odvajao od Caresse.
Svi su zajedno stigli do privatnog odjeljka prve klase. Denise prva sklizne u sjedalo. Agent je i dalje stajao uz Caressu, a onda joj pomogne s violončelom. S obje strane bila su dva sjedala, a s druge strane jedno dvostruko. Denise se ugodno smjesti u luksuznije dvostruko sjedalo. Kyleu nije preostalo drugo nego da ostane s Caressom.
Stjuardese su lebdjele oko njih i nad njima, ali Caressa ne dopusti da joj dodirnu violončelo. Stisne ga uz sebe još jače, a Kyle izgubi strpljenje. Jedan dugi tren samo su se nijemo gledali, a vrijeme kao da je stalo. No Kyle izgubi živce i prvi prekine čaroliju riječima. „Zašto me jednostavno ne provjerite?!”
„Činjenica je da ne znate ništa o glazbi”, odbrusi Caressa. „Pogrešno. Baš naprotiv. Pokušajte me mrziti zbog toga.” Caressa se nasmije i okrene mu leđa. Guste kovrče kose se zaljuljaju.
„Violončela su vrlo delikatna. To je Peresson. BOG violončela. Vrlo rijetka i vrijedna glazbala. Ali to vama kao laiku ne znači mnogo. Ne može se to vama riječima objasniti.”
„Hvala vam što ipak pokušavate. Cijenim to.” Kyle napravi stanku, a Caressa utihne.
„Sve ja to razumijem. No zašto nije s ostalim stvarima i prtljagom, u prostoru za prtljagu?”
„Što? OVO među prtljagom?! Ne bih to učinila ni najjeftinijem violončelu od petsto dolara, a kamoli ovom!”
„Petsto dolara je vama jeftino? Dobro. A koliko je onda ovo vrijedno?” Ona utihne i pogleda ga sažaljivo.
„Ja vam stvarno ne mogu to reći. Ja sviram taj instrument. A to je neprocjenjivo.”
„Vrlo ste skromni”, reče Kyle i ispruži noge u sjedalu.
„Jesam, da.”
Je li pocrvenjela?
Bilo joj je neugodno i Kyle zaključi da očito nije bila navikla na društvo i razgovor.
„Bez uvrede”, rekla je Caressa, „ali jednostavno mi se ne da razgovarati. Nisam raspoložena, hvala. Iako mi se čini da me je teta Denise namjerno smjestila ovamo da budem zarobljena pored vas.”
„Zarobljena?”
Kyle se nagne još bliže i zauzme autoritativni stav. „Gospođice Gallo, što sam učinio loše da sam vas toliko uvrijedio?”
Nije joj mogao vidjeti oči kroz sunčane naočale, ali primijetio je njezin zapanjen izraz i tvrdoglav smiješak.
„A što vi mislite? Zar bih trebala biti zadovoljna? Da zadovoljim svojeg novog policajca?”
„Ja sam zapravo vaš pomoćnik, a ne policajac.” Ona se tužno osmjehne. „Zaista mnogo očekuju od mene ako misle da me treba držati pod ključem.”
„Stvarno? Mislio sam da vi tako želite.” Zaokruži rukom, što je trebalo značiti sve to -zrakoplov, debeli plan turneje u njegovoj službenoj torbi i golemi kovčeg s violončelom koji je pritiskao njegovo desno koljeno.
„Ako ste krenuli na ovu turneju protiv svoje volje, kao što kažete, pobrinut ću se da se osjećate sigurni. Volim takve zadatke. Kao vitez u sjajnom oklopu.”
Ona se ljutito odmakne od njega, pokušavajući se udaljiti i više nego što je to mogla stiješnjena violončelom pokraj sebe. Njezino lijevo koljeno bilo je samo prst udaljeno od njegove noge u tamnim trapericama. Osjetio je poriv da stavi ruku na njezinu nogu i zapovijedi joj da se smiri. Što bi učinila? Odgurnula njegovu ruku? Ili poslušala i smirila se? Uh, te misli. Olabavio je šaku i ruka mu ostade na mjestu na kojem je bila. Ponašao se po pravilima pristojnosti, ne libida.
Glas s razglasa davao je sigurnosne upute pripremajući putnike za polijetanje. Kad se avion počeo kretati, Caressa čvrsto stisne rukom naslon za ruke između njih i on je morao premjestiti svoju ruku kako bi napravio mjesta za njezinu. Pogled mu je prelazio s njezinih koljena na prste, duge i graciozne, uvijene oko ruba podstavljene ručke sjedala. Mogao je čuti njezino disanje, a udasi i izdasi postajali su joj sve kraći i plići.
„Jeste li dobro?” upitao je.
Zrakoplov zarula po pisti i ona se strese i ugrize za usnicu. On prepozna neurotsku reakciju.
„Patite li od straha od letenja, gospođice Gallo?”
„Malo.” Kako je rulanje zrakoplova postajalo sve brže, njezino lice postajalo je sve bljeđe Objasnio joj je da je statistička vjerojatnost da zrakoplov doživi nesreću veoma mala, zapravo kao i da ne postoji. Stisnula je zube.
„Sve je u redu”, rekao je on. Stavio je svoju ruku na njezinu, lagano, kako bi opustila zgrčene zglobove i smirila se.
Avion se tada bučno zatrese, a ona okrene svoju ruku i prstima čvrsto stisne njegove. Dlan joj je bio vlažan od hladnog znoja. Kyle je sjedio vrlo mirno, pokušavajući da ne reagira na dodir njezine ruke, koja ga je sad bolno stiskala. Bio je prilično siguran da nije ni svjesna svog grča. Iza naočala njezine su oči bile čvrsto zatvorene. Tek kad se zrakoplov ispravio i postigao punu visinu, njezin je stisak počeo polagano popuštati. Konačno, ona povuče ruku bez riječi i opusti ramena, zaklanjajući opet prostor između njih poput barijere.
On olabavi svoju ruku i položi je na naslon za ruke između njih, u slučaju da ga opet zatreba. Šutjela je i dalje tako dugo da on pomisli da je zaspala. Zatim je čuo njezin glas, sasvim tih, prigušen šumom motora .
„Ne moraš me zvati gospođica Gallo. Moje ime je Caressa.”
Kyle se nasmiješi i pogleda prema oblacima kroz prozor. Bila je to mala stvar, ali i to je nešto. I Bože, bila je tako lijepa. Unatoč svim upozorenjima njezine tete, bio je uvjeren da će ovaj posao za njega biti mačji kašalj.

Drugo poglavlje

Pune ruke posla


Caressa se probudila kad se zrakoplov prizemljio. Još jedan let je završio.
Osjećala se nekako čudno, polusvjesno, između panike i budnosti. Pogledom je potražila svoje violončelo. Kyle ga zgrabi za ručku.
„Dopustite mi da ga ja nosim”, rekao je. „Plaćen sam da vam pomognem.” Pa, nije imala ništa protiv.
Caressa je bila spremna zavoljeti Kylea Winchella.
Nakon posljednje turneje, kada su se ona i njezina teta gotovo poubijale, Denise je iznijela svoju zamisao o iznajmljivanju „pomagača”. Caressa je mislila da je to najgluplja moguća ideja i zapravo nije vjerovala da će njezina teta doista to učiniti, sve dok jutros nije ugledala muškarca kako ulazi u limuzinu. Naravno da je izabrala muškarca, kao da se on može pobrinuti da između njih sve bude u redu. Kao da samo muškarac može smiriti dvije žene. Smiješno rješenje.
Očekivala je da će u automobil ući kršni gorila u odijelu, ali „pomoćnik” kojeg je izabrala Denise bio je elegantan, profinjen kao... pantera. O bilo je to tako uzbudljivo. Nije mogla pogledati u smjeru novog pomoćnika da ne zamisli nečujne, glatke korake pantere. Bio je čak i taman poput pantere, tamnokos i tamnoput, s očima poput tamnoplave vode bazena. Bio je zapravo bezobrazno zgodan. Caressa je znala da je iz Los Angelesa, a to vjerojatno mnogo toga objašnjava, između ostaloga zašto je njegova odjeća tako skladna i kako ima lijepe, profesionalno njegovane ruke. Njezini nokti su kratki iz nužde, inače ih nikad ne bi tako rezala.
Kad ju je netko tako držao za ruku? Nije se mogla sjetiti. Mrzila je uzlijetanja i slijetanja. Mrzila je letenje zrakoplovom.
Voljela je i istodobno mrzila turneju.
Voljela je ideju o tome, ali mrzila njezino izvršenje, što je zapravo i razlog zašto je Denise angažirala Kylea Winchella. Sigurno ga je tražila svijećom jer bio je tako zgodan i šarmantan i vjerojatno iskusan pratilac. Ali Caressu nitko ne treba pratiti. Uskoro će ga se osloboditi. Nije potrebno vući tog muškarca svuda sa sobom. Već je ionako razmišljala o njemu više nego što bi trebala.
Promatrala ga je. Usta su mu bila puna i izražajna, osmjeh topao i širok. Kad je bio ljutit njegove usne bi se skupile čvrsto i ravno tvoreći liniju. Primijetila je pokrete rukama, koji nisu bili slučajni i neoprezni. Samo izvana bio je miran i ravnodušno ljubazan, na površini samo, ali ona je mogla osjetiti dublje tamnije struje.
Ali sad se nije mrštio. Podigao je violončelo gotovo brižnim pokretom. Promatrala je njegovo lice, osjećajući neke nove, njoj strane osjećaje. Simpatiju? Preferiranje? Prokleta Denise. Caressa pogleda uokolo, dopuštajući da glazba ispuni njezinu podsvijest dok ga je slijedila izlazeći iz zrakoplova. Ionako je glazba bila neprestano u njezinoj glavi i nikad nije znala koja će to biti. Sad je to većinom bio Saint-Saens, mučeći je i ispunjavajući je sumnjama. Mora da je bila luda kad se odlučila za tako teško djelo i takvu skladbu. „Koncert 1” nešto je što svaki violončelist svira na vrhuncu svoje karijere. Nakon njega nema se kamo nego prema dolje.
Caressa je sumnjala da nakon ovoga želi ići silaznom putanjom.
„Caressa?” Denise je strogo pozove i ona svrne pogled s njegovih širokih pleća.
Možete me zvati Kyle, rekao je u zrakoplovu, odmah nakon što ga je zamolila da on nju zove Caressa. Pomislila je kako mu zapravo Mr. Winchell bolje pristaje dok ga je promatrala kako se spretno miče u svojem savršeno skrojenom tamnom odijelu i ozbiljna izraza lica. Nije mogao biti mnogo stariji od nje, ali izgledao je kao da jest.
Caressa se u mislima uhvati za glavu.
Saint-Saens utihne, a zamjeni ga znatiželja. Doista, kako je gospodin Winchell mogao izgledati bez odijela? Imao je divno tijelo. Od te ideje glazba ponovno započne. Divlja, neukrotiva. Što je više mislila o tome, bradavice su joj bile kruće i probijale tkaninu grudnjaka. Uzvrpoljila se i nevoljko povukla vestu pred njim, prije nego što se okrenuo i pogledao je.
Bože, glazba ju je izluđivala. Sve što želi jest samo malo tišine, samo na trenutak, minutu. Ako siđe s pameti, Kyle Winchell neće učiniti ništa osim dodatno je izluditi. Nekako je bila sigurna u to.


§



Kyle se ogledao oko sebe u svom hotelskom apartmanu. Bilo je nešto u tom skupom hotelu što mu je raspaljivalo maštu. Užitak, udobnost, bogatstvo i... seks. Zašto nije mogao izbaciti seks iz svojih misli? Caressa nije bila baš neka zavodnica, sa svojim narogušeno odsutnim stavom, ali nešto je očito naumila jer što će im inače čak tri spavaće sobe predsjedničkog apartmana na najvišem katu jednog od najskupljih hotela u San Franciscu.
Kyle pomisli da je preumoran, pa vrlo vjerojatno pretjeruje.
Caressa je odmah nestala u svojoj sobi, promrmljavši nešto kao da bi trebala spavati. Imala je za osam sati ugovorenu večeru s ravnateljem Orkestra San Francisca, a još su bili na newyorškom vremenu. Denise je također odlučila odspavati, ali Kyle je bio preumoran da bi zaspao. Umjesto toga, izvadio je iz prtljage najnužnije stvari za pet noćenja. Bio je to trik koji je naučio na putovanjima. Raspakiraj se ma gdje bio i osjećaj se kao kod kuće. Kad su njegove stvari bile u ladicama i ormarima, otišao je do prozora. Panorama grada je prekrasna, iako mu se učinilo da je čuo grmljavinu u daljini. Vratio se u glavnu sobu i na kraju odlučio kratko trenirati u hotelskoj teretani prije večere s Čudom od djeteta dogovorene za osam.
Još se tuširao nakon vježbanja, kad je nastala pomrčina, a udaljena grmljavina pretvorila se u oluju. Kiša počne udarati po prozorima, zaklanjajući pogled na grad. Denise je bila u kuhinji i nešto petljala oko aparata za kavu.
„Caressa je bila s vama u teretani?” upitala je.
„Ne. Mislio sam da se odmara.”
„Pokucala sam prije nekoliko minuta i nije bilo odgovora.” Kyle je otišao i pokucao sad više puta, snažnije, a zatim se osvrnuo preko ramena na Denise. Starija žena je uzdahnula. „Ne otvara. Gotovo je pola osam, zakasnit ćemo na večeru ako se ne počne spremati.”
Kyle gurne vrata, a zatim ih otvori ramenom. Soba je bila mračna - i prazna. Okrenuo se prema Denise. Uputila mu je pogled koji je sve rekao. To više nije moj problem.
Kyle izvadi mobitel i nazove Caressu. Njezin telefon zazvoni u tišini prazne sobe. Prokletstvo.
„Pokušajte u prizemlju”, predloži Denise. „Možda je bila previše gladna da čeka večeru.”
„Ona ne ostavlja poruke?”
„Ne često”, izjavi Denise s uzdahom.
E, pa odsad će ostavljati, mislio je Kyle s mukom. Zavirio je u restoran, zatim u teretanu, pa je počeo ispitivati hotelske zaposlenike jesu li vidjeli djevojku koja odgovara njezinu opisu. Konačno, jedan od konobara reče da je upravo vidio mladu ženu poput nje. Na stubama za poslugu.
„A kamo vode te stube?” upitao je Kyle s nekim nelagodnim osjećajem.
„Do krova.”
Kyle je mogao čuti kišu kroz jedan od prozora u predvorju. „Mislim da ću provjeriti.” Upravitelj hotela izgledao je pomalo uznemiren. „Trebam li poslati nekoga da pođe s vama?”
„Ne”, rekao je Kyle. „Vjerojatno je poželjela vježbati. Ako biste li mi pokazali gdje su stube...”
„Zašto ne odete dizalom gore?”
„Dobro.”
Upravitelj je slijedio Kylea i pritisnuo gumb za kat na krovu. „Nemojte se ustručavati pozvati me ako postoji ikakav problem.”
Oh, da postoji! Po hotelu baulja čudo od djeteta i kad ga nađem, zakrenut ću mu talentirani vrat. Znala je da mora biti na večeri. Znala je također da su trenutačno svi u potrazi za njom. Pasivno-agresivno malo derište. Vozio se dizalom do trideset i petog kata, sve do vrata koja su vodila na krov.
K vragu, nema šanse da je ona tamo. Gurnuo je vrata i zid kiše ga je udario. Pogledao je oko sebe. Munja osvijetli mračno nebo, a zatim zaglušujući udarac groma koji ga je natjerao da odskoči.
Isuse Kriste, ona je bila tamo. Jebeno glupo čudo bez mozga!
Stajala je udaljena manje od dvadeset metara, naslonjena na metalni svjetlosni stup i gledala u njega i njegovo lice mokro od kiše.


§

Zapravo nije došla ovamo da ga naljuti, iako je izraz njegova lica kad ju je pronašao bio neprocjenjiv. Bio je ljutit. Vrlo uplašen i ljutit. Vrlo. Sve mu se tad učini vrlo ni sam nije znao kako bi rekao i pre, pre...
Kao što je i njezin dolazak ovamo bio „vrlooo” i „pre, pre...”
On je bio sav „pre” na tako mnogo načina. I njezina blizina i moćna oluja činile su svoje. On se usudi približiti joj se još nekoliko metara, tako da je mogla vidjeti jabučice njegovih očiju i bijeli niz zubi postavljen u sumornoj liniji. Zagleda se u njegovu svijetlu košulju, potpuno promočenu od kiše. I sama je već bila natopljena do kostiju.
„Jeste li poludjeli?” viknuo je. „Što nije u redu s vama?”
„Volim oluje”, doviknula mu je. „Stvarno ih volim!” Kako bi je razumjeli? To je bila jedina sila veća od glazbe, sila koja je može nadmašiti. Ona pogleda u nebo, zadubi se u kišne oblake. Tutnjava groma odjekne između njezinih lopatica i skrene niz kralježnicu.
„Zar biste voljeli da vam trideset tisuća volti struje zaustavi srce i sprži mozak?! I to na korak od jebenog gromobrana!”
Ona mu se nasmiješi, napravi zaokret oko metalnog stupa na šaljiv način poput kakve neusklađene striptizete. „Psujete kao mornar, gospodine Winchell.”
„Ovo nije smiješno, Caressa. Vi ste na vrhu zgrade od trideset i pet katova.”
„Oh, stvarno?” Potrčala je do ruba i on skoči prema njoj. Proizveo je nekakav zvuk koji je nalikovao na stenjanje i cvilež.
„U redu”, rekao je, podižući ruke. „Ti si svoju točku završila. Ti si psihopat.”
„Ja nisam psihopat. Rekla sam ti, volim oluju.”
Utapala se doslovce. Kosa joj je bila potpuno mokra te joj je poput teških kuhanih špageta padala niz leđa. Odjeća joj je bila prilijepljena uz kožu i natopljena hladnom kišom. Trepnula je i stresla kišne kapi s trepavica. Neće poginuti. Ona preživljava. Neumrla, neumrla, neumrla.
„Ne brini. Neću umrijeti”, viknula kroz buku oluje.
„Nećete umrijeti, ali dobit ćete po guzi, vi mala idiotkinjo!” Nasmijala se. „Udarit ćete me?”
Ona napravi još jedan korak unatrag. On se sledi, cijelo mu se tijelo bilo ukrutilo, drhtavi pokazatelj koliko je bila rastrojena.
„Prokletstvo! Dosta. Preblizu ste ruba. Vratite se.”
Nije se ni trebala osvrnuti. Mogla je vidjeti koliko je blizu ruba gledajući samo u njegovo lice. Izraz lica prepun strave. Njegove karakteristične crte popucale su od stresa i straha. Osjećao se bespomoćno i u tom trenu mrzio je i nju i sam sebe zato što mu se svidjela.
On zauzme viteški stav kao da se razmeće svojom hrabrošću, a lice mu se jako uozbilji.
„Dođite po mene”, rekla je tako tiho da nije bio siguran da ju je mogao čuti od oluje.
„Ne”, rekao je nakon nekoliko trenutaka. „Vi dođite k meni. Odmah.”
Ona se zagleda u njega, pokislog ljutitog muškarca. Promatrala je njegovu mokru košulju, ispod koje su se nazirala široka prsa i jake, mišićave ruke. Njegova tamna kosa bila je sada još tamnija, sjajno crna na kiši. I njegove plave oči sada su izgledale kao crne. Bijesne. Ali ne poražene. Stajao je uspravan i zategnut, a njegova ramena izgledala su dovoljno jaka da uhvati cik-cak munje i vrati ga odakle je došao. Dovoljno jak i da uhvati nju ako padne. „Nemoj pasti. Neće te uhvatiti, idiotkinjo. Sama si u svemu ovome.”
Da je ovo glazba, ovo bi bio crescendo. On bi bio allegro i fortissimo. Ona je bila morendo... koji iščezava. Skočila je od straha kad je grom odjeknuo kao pucanj, a munja ih obasjala zasljepljujućom bjelinom. Kad je progovorio, bilo je to polako i nedvosmisleno uvjerljivo.
„Caressa, imate večeru i sastanak u osam sati. Vrijeme je da se počnete spremati. Odmah.”
Glas mu je bio kontroliran, iako se osjećalo da prikriva kipući temperament. Buljila je u njegove šake i nemirne prste.
„Večera? Veselila sam se udarcima po guzi koje ste mi obećali.”
„Zaboga, ne igram igrice s vama. Oboje nas je mogla pogoditi munja. I što bi onda bilo? To neće dobro završiti. Maknite se od ruba odmah inače ću vas jebeno prisiliti na to, kunem se Bogom.”
Ona problijedi, osjećajući da joj je odjednom muka, dijelom i zbog načina na koji je gledao u nju. Svi su je gledali na taj način, kao da je problem. Uvijek je bila loša. Nije dovoljno dobra. Mislila je da je on zgodan i jak, da, čak i smiješan. Htjela je zavoditi. Htjela ga je poljubiti, a on je nju želio odgurnuti. Željela je stajati na pljusku zauvijek, dok se sva ne pretvori u kišu, razlije se na ulicu i dalje do rijeka i mora. Voljela ga je i mrzila zbog toga.
Kyle Winchell, mrzim to što se ovako osjećam.
„Imam jebenu večeru, pa da se spremim”, promrmljala je. Krenula je prema njemu od ruba krova i pokušala proći pored njega, ali on je presretne. Uhvati je za zapešća i čvrsto stisne. Ona se pokuša istrgnuti, ali to je zaboli jer on pojača stisak.
„Pusti me”, zarežala je, iznenada. „Kad uđemo.”
Natezali su jedno drugo sve dok nisu stigli do vrata na krovu. Tu ju je uhvatio i svom snagom gurnuo kroz vrata koja su se za njima zalupila. Potrčala je dalje niz stepenice, dok su iza nje ostajale lokve vode. Nadala se da će se poskliznuti trčeći iza nje. I dalje je željela da je poljubi. Zapešća su je boljela na mjestima gdje ju je stisnuo.
Mrzila je njegovu hrabrost.


§



„Gospođice Gallo, uime orkestra San Francisco - želim reći kako smo svi oduševljeni vašim sudjelovanjem. Vaš talent je... nevjerojatan!”
Caressa je ispod trepavica gledala dostojanstvenu figuru dirigenta, ignorirajući tetino gurkanje ispod stola.
„Caressa je, znate, vrlo uzbuđena,” teta Denise konačno odgovori. „Njezina karijera je... čudesna putanja. Ali da će svirati kao gost s takvim orkestrima kao što je FSR... To je očito san koji se obistinio. Nije li, Caressa?”
Ponovno je pogledala prema dirigentu. Svi su bili tako svečani. Svi su bili isti. Nisu voljeli glazbu, voljeli su autoritet i red. Voljeli bi je iskoristiti i uzeti joj talent kako bi ispunili svoje vizije. Ona se naceri u široki, lažni osmijeh. „Naravno, to je san koji se ostvaruje.”
Mogla je osjetiti njegov mrki pogled sa svoje druge strane. Kyle. Mr. Winchell. Olujni oblak. Zahvaljujući njezinoj pustolovini na krovu, kasnili su na večeru petnaest minuta. Sve je, dakako, bila njezina krivnja, kao i obično. Iako je njezina teta krivila promet. I teta je pozvala snažnorukog gospodina Winchela da im se pridruži, zbog čega su u automobilu sjedili rame uz rame.
Njezina duga, gusta kosa bila je mokra još i sada, ali njegova je bila suha i sjajno toplo-smeđa. Pogled mu je još uvijek bio mrk i strog. Okrenula se i uputila mu isti veliki, lažni osmijeh kao da je i on dirigent FSR-a, kako god se zvao. Kyle se ne osmjehne, samo ju je nastavio zabrinuto promatrati.
Teta Denise i dirigent razgovarali su o glazbenom programu, a Caressa ih je samo napola slušala. Katkada bi sudjelovala u tim prinudnim susretima i pozdravljanjima, a često nije mogla. Večeras joj se nije dalo pretvarati. Srećom, nitko je nije pitao za osobnu iskaznicu u nekom od tih skupih restorana, a ni teta Denise nije rekla ništa kad joj je konobar natočio vina, iako joj je Kyle uputio strog, neodobravajući pogled. Nije važno. Ispijala je već drugu čašu i uspjela je napraviti nekoliko neodlučnih pokreta u pokušaju da odgovori na pitanja koja joj je dirigent ponizno postavljao. No nakon nekoliko neuspješnih pokušaja da je uvuče u razgovor, dirigent se okrenuo Kyleu.
„Vjerojatno je ova turneja jako uzbudljiva za vas, kao i praćenje njezinih nastupa.” Kyle je šutio. „Ne znam. Ovo mi je prva turneja s njom.”
„Oh. No, vjerojatno ste vrlo ponosni na nju.”
Kyleu sine da ga dirigent zabunom smatra Caressinim partnerom. Popila je još jedan veliki gutljaj vina i stavila ruku ravno Kyleu u krilo. „O, da, on je vrlo, vrlo ponosan na mene.”
Kyleova ruka stisnula je njezinu poput škripca. „Caressa, možda biste trebali usporiti malo s vinom. Ili nešto pojesti”, rekao je on, pokazujući njezin netaknut tanjur s odreskom i tjesteninom.
Ona se zasmijulji i pogleda prema ozbiljnom dirigentu. „Ma on je zapravo samo moj asistent.”
„Oh.” Dirigentu je neugodno, a teta Denise se uzvrpoljila i trljala čelo.
„To je razlog zašto se on nikada ne smiješi”, Caressa nastavi ležerno. „On je ovdje samo kako bi bio siguran da ne... ne znam... da se ne ugušim odreskom ili tako nešto. Pobrine se da sažvačem pedeset puta. On je stvarno strog kad je žvakanje u pitanju.”
„A opijanje posebno”, rekao je Kyle ispod glasa.
Ona se strese i opet stavi ruku u njegovo krilo, samo da bi mu još jednom preusmjerila pažnju.
„Da, pomoćnik”, rekla je ona. „Svim slavnim violončelistima potreban je jedan takav. Ovo je jako važan posao.”
Dirigent kimne i pogleda Kylea. „Šalu na stranu, to je važno za posao. Glazbeni svijet izgubit će jednog ambasadora ako nešto slučajno zadesi našu Caressu. Dobro je da ste ovdje da joj pomognete.”
„Pokušavam”, Kyle odgovori čvrsto.
Caressa se opet počne smijuljiti. „On me pljusne kad sam zločesta.” Nitko se ne nasmije, a Kyleov pogled postane još nekoliko nijansi tamniji od bijesa i prijekora. „Samo se šalim”, rekla je u napetoj tišini. „To je šala, naravno.”
Da, možda ipak nije smjela popiti toliko vina. Dirigent i teta Denise stanu se cerekati iz pristojnosti, ali Kyleov pogled još više se smrkne. Namjerno je izbjegavao pogledati je u oči. Caressa duboko udahne i popije malo vode, u pokušaju da razbistri glavu.
„Pa, gospođice Gallo, jeste li savladali izazov Koncerta Saint-Saensa?” upitao je dirigent, koji se, sad se sjetila, zove Andreas.
Ona vilicom zavrti spirale špageta na tanjuru, smišljajući odgovor, a onda opet posegne za čašom. Naravno da je izazov, seljačino. Možda je to prejednostavno. Svaki put kad ga čujem, poželim iskopati bubnjiće nožem za led. Ne, previše negativno. Saint-Saens je vrag, a ti si mu sluga. Prasne u smijeh kroz gutljaj vina i gotovo se uguši. Stavila je ubrus preko nosa i uprskala ga crvenim mrljama vina. Počela se smijati jače. K vragu, nije se mogla kontrolirati. Kyle se nestrpljivo nakašlje i premjesti bocu s vinom, na drugu stranu stola.
„Nisam pijana”, pobunila se, još uvijek u smijehu.
Teta Denise nasmiješi se dirigentu. „Ona tako rijetko pije. Vrlo je usredotočena na glazbu, cijelo vrijeme.
„Naravno. Tko je može kriviti?” Dirigent se usiljeno nasmiješi.
Caressa je htjela zapljeskati. Pa bravo, teta Denise! Njezina teta je postala toliko vješta u prikrivanju njezinih „bisera”. Naravno, dala joj je dovoljno prilika da to usavrši tijekom ovih godina. Godina i godina i godina...
Bože, toliko godina. A sada Saint-Saens i njegov jebeni koncert poput albatrosa oko vrata. S njim, ona je netko. Bez njega je propala. Kad bi mogla, kad bi imala hrabrosti, pogledala bi tetu i dirigenta rekla, mirno i jasno: Zapravo mislim da nisam sposobna svirati ga dovoljno dobro. Stvarno ne želim probati. Možemo li se sve to jednostavno otkazati?
Bože, stvarno je jebeno nepromišljena. Nije mnogo popila. Stavila je vilicu uz zveket tanjur i zabila glavu u ruke. Za stolom je nastala tišina.
„Izgledaš umorno, Caressa”, rekla je njezina teta.
„I jesam umorna. Žao mi je. Stvarno. Mislim da sam ipak malo previše popila.”
Teta Denise ustane od stola, priđe joj i ponudi joj svoju ruku, iako bi je Caressa najradije odgurnula.
„Imamo prvi koncert sutra navečer. Možda trebala otići odmoriti se. G. Winchell, nadam se da nemate ništa protiv?”
„Uopće ne.”
Kyleu je zvučao kao da mu je laknulo. Caressa odgurne stolac i pokuša ga pogledati, ali i restoran se zaljulja s njom. Ona zatetura i on posegne za njom. „Znate, ja uvijek zaboravim da ne podnosim baš dobro crno vino i vjerojatno zato... Ne znam...”
Podmetnuo joj je ruku iza leđa i uspravio je. „Možda je razlog što pravno niste još dovoljno zreli da ga pijete.”
Ona frkne. „Sigurna sam da je zato.”
On je uhvatio pod ruku, te je odvuče. „Bio je dug dan. Najbolje je da se vratimo u hotel.”
Ona ne reče ništa više, samo se pokušala usredotočiti na hod dok ju je vodio iz restorana. Zašto ljudi moraju buljiti? To je nepristojno. A i kosa joj je još vlažna. Ne bi smjela izlaziti na kišu.
On zaustavi taksi, a ona se nasloni na njega, iako je namjeravala održati distancu. Ne treba ga. Samo joj je potrebno malo odmora, malo mira. Pala mu je u naručje kad je otvorio vrata i završila u potpunoj horizontali u njegovu krilu. Sranje. Bila je toliko umorna, tako umorna. Sljedeće što je znala bilo je da je na rukama nosi u hotel.
„Trideset i pet”, rekao je za nekoga u dizalu s njima. „Hvala.”
„Imate pune ruke posla, vidim”, rekla je druga osoba susprežući smijeh. Kyle nije odgovorio ili, ako je to učinio, Caressa nije ništa čula.


§

Kyle je ostao budan do kasno, dijelom kako bi bio siguran da ona nema namjere opet do krova u ovakvom alkoholiziranom stanju, a dijelom i zato što je bio suviše uzbuđen za spavanje. Znao je da bi je sad trebao napustiti. Mogao je smisliti nešto drugo i na lakše načine zarađivati novac nego izvlačiti ga od ludih violončelista, koje spašava s krovova u središtu oluje i nisu mu trebale drame s tako očito dugoročnim problemima.
Ipak, dio njega zažali što odustaje od nje tako brzo. On je neke stvarne životne oluje prebrodio uz pomoć prijatelja, ali činilo se da Caressa nema prijatelje koji bi joj pomogli. Nikoga osim poslovne tetke i tour menadžera koji nisu, doduše, bili smetnja na turneji, ali ni od neke posebne pomoći. A on, „asistent”, unajmljen je da bi je dresirao kao divlju životinju. Koja je tresla kavez.
Ali on nije mogao izdržati još jedan incident na krovu. Nikada neće zaboraviti prizor koji se pred njegovim očima odigrao na rubu krova, uvijek će ga progoniti kako je umalo pala. Njezine su potrebe bile iznad njegovih mogućnosti. To je znao jer Jeremy Gray je bio kreten i u stanju napraviti svakakva sranja, ali nikad mu ne bi pala na pamet takva jebena glupost. Ipak je Jeremy Gray imao osnovnu kontrolu nad sobom kad je Kyle radio za njega. Caressa Gallo nije. Ona je još sjebanija od tebe,Jeremy. Da, ozbiljan sam. No, postoji nešto u njoj...
Trebam li ostati ili otići? Dovraga, bilo je doista nešto u vezi s njom. Vjerojatno je to bio najvažniji razlog zbog kojeg ju je sad trebao napustiti.
Tako je pokucao na vrata Denise Gallo sljedećeg jutra da podnese ostavku. Bila je razumljivo ljutita. „Potpisali ste ugovor!” planula je. Suzdržavala se i prigušila glas, ali vjerojatno je Caressa mogla znati o čemu on i njezina teta raspravljaju. „Rekla sam vam da ne volimo mijenjati ljude. Caressa treba dosljednost. Predvidljivost. I ne samo zato što je vrlo razdražljiva.”
„Vrlo razdražljiva? Ona je manijak. A vjerojatno i alkoholičarka koja se napije već od dvije čaše vina.”
„Sinoć je to bio stjecaj okolnosti. Caressi nikad vino nije pomoglo, ne čini joj dobro.”
„Zašto pije?”
„Ona je odrasla žena, gospodine Winchell.”
„Odrasle žene to podnose. Vidio sam i trogodišnjake koji su imali više kontrole nad sobom.”
„Nije moj posao da je kontroliram. Zato sam vas unajmila.”
„Ona treba pomoć psihijatra! Za to nisam ovlašten.”
Denise je odmahnula glavom, trljajući frustrirano vrat. „Ona ne treba pomoć psihijatra. Treba nekoga tko će joj pomoći postaviti granice i čvrstu ruku... Ona je samo...
Ona je katkada tako frustrirana. Nije li to očito?” pogledala je Kylea, odsutno, mršteći se.
„Mislim, možda, ako biste mogli... uključiti šarm, da tako kažemo?”
„Žao mije. Što točno mislite pod 'uključiti šarm'?”
Ona pocrveni malo oko ušiju i pročisti grlo. „Ne želim biti gruba, ali...”
„Da! Budimo grubi. Što točno želite reći? Možda želite reći da sam i ja izgubio kontrolu? I sad bih joj još trebao pružiti romansu?! Romansa kao sustav kontrole? Zar vi to ozbiljno meni predlažete?”
Sada se Gospoda Gallo našla u defenzivi, sva uzrujana i osuta crvenim mrljama.
„Ne! Mislim... Pa, ona je zgodna djevojka, gospodine Winchell. Ona može biti vrlo šarmantna kada...”
Kyle je prekrižio ruke na prsima, suočen s iznenadnom jasnoćom situacije u kojoj se našao.
„Kad je ona zadnji put dobila mušku pažnju? Je li to on što mislite reći? I ja stvarno ne vidim tu 'šarmantna' stranu koju spominjete.”
„Činite taj prijedlog mnogo više profanim nego što zapravo jest.”
„Siguran sam da to nije moguće. Zašto niste jednostavno oglasili traži se žigolo, ako je to ono što ste htjeli?”
„Mr. Winchell, mislim da pretjerujete.”
„Samo mi odgovorite - tu jednu jebenu stvar za mene. Jeste li me zaposliti s tom namjerom ili...?”
„Ne, nisam. Vi ste mi se činili nekako savršeni za Caressu, čvrsti dovoljno da je malo dovedete u red kad sama ne može... Izgledali ste mi dobro u toj ulozi. Uistinu jeste. I Caressa je... Gospodine Winchell, morate shvatiti, ona nije kao druge žene. Samo želim da joj pomognete! Učinit ću sve za svoju nećakinju.”
„Da, ali ja neću. Ne. Jer 'učinit ću sve' uvijek loše završava. Naučio sam to na gadan način.”
„Nemojte se ljutiti. Morate shvatiti da je moj glavni cilj Caressina sreća.”
„Vaš glavni cilj je zadržati Caressu da svira svoje violončelo, tako da možete biti u središtu pozornosti i zadržati novac koji ona za to dobiva.”
„Kako se usuđujete reći takvo nešto?! Caressa svira violončelo jer ona to voli. Ne očekuje se od nekoga tko nije glazbenik da to razumije! Ako niste vidjeli kako ona svira, onda je ne poznajete.”
„Mislim da je sada najbolje da odem.”
Gospođa Gallo brzo stane pred njega i doslovno mu blokira prolaz kroz vrata, a njezina se samohvala i bijes pretvore u očaj. Ona stavi svoju ruku Kyleu na rame.
„Mr. Winchell, molim vas. Caressa treba društvo. Pokušala sam bezbroj puta. Pokušala zaposliti žene, djevojke njezine dobi. Pokušala sam pronaći joj prijatelje. Pokušala sam joj pronaći psihologe i psihijatre. Pokušala sam s lijekovima, ali to samo šteti i ometa njezino sviranje. Pokušala sam sve.”
„Jeste li pokušali ostaviti joj slobodu da sama nađe vlastite prijatelje i živi svoj život?”
Gospođa Gallo je šutjela, a onda poražena uzdahne. „Ja stvarno mislim da biste me mogli razumjeti.”
„Žao mi je što ću vas razočarati, ali bojim se da ovaj zadatak nije za mene.”
Kyle je otvorio vrata i otišao, odupirući se porivu da se okrene. Bio je jedva nekoliko koraka udaljen, kad ga je gđa Gallo opet povukla i promucala kroz suze.
„Kyle, molim vas. Ako odete, tko će joj pomoći?”
„Ne znam i ne zanima me”, rekao je preko ramena. „Samo znam da to neću biti ja.”

Treće poglavlje

Veza


Kyle je bacio svoje kovčege na krevet, pokušavajući se smiriti. To mu se događa sve češće, ponovno i ponovno. Neoprezno je prelazio osobnih granica. Učinite to, učinite ono. Sigurno je u njemu bilo nešto što je vrištalo za eksploatacijom!
Sjetio se kad ga je prvi put Jeremy Gray pozvao u svoju spavaću sobu. Tri djevojke na krevetu, lažni filing milovanja i crvenih dahtavih usta. Bilo mu je tada dvadeset i jedna godina i u to vrijeme nije dvaput promišljao. Nije dvaput promislio ni dugi niz godina nakon toga, kroz bezbrojne zabave u troje i u četvero i u više od toga, na što je pristajao kao Jeremyjev asistent. Ne, uživao je koliko je htio, sve dok se ne bi morao pogledati u ogledalo sljedećeg jutra.
Nema više. Za njega su ti dani završeni.
Kyle se usmjeri na pakiranje, metodički prazneći ladice. Imao je poseban način. Volio je red. Volio je kontrolu. Da, bio je siguran da je dobar u kreiranju timova i organiziranju. Denise ga je napokon pročitala. I prokletstvo, mogao je zamisliti kako disciplinira Caressu u tom njezinom totalnom neredu. Denise je htjela njegov šarm staviti u svoju službu. Kyle joj je nudio drukčije usluge.
No, kako god. Što prije ostavi slučaj „Caressa” iza sebe, to bolje. Dosta je bilo njegova žrtvovanja. Bio je već gotovo godinu dana trijezan i umoran od tuđih ludila. Složio je svoje majice i bokserice u manji kovčeg i okrenuo se prema ormaru da izvadi odijela. Osjetio je da je tamo prije nego što je čuo njezino meko kucanje. Tek je ustala iz kreveta, izgledala je umorno u zgužvanoj majici i donjem dijelu pidžame. Gledala je kovčege, pa njega, odmičući kosu s očiju. „Odlazim”, rekao je.
Šutjela je trenutak, samo stojeći na vratima. „Žao mi je, Kyle. Nisam mislila da ćeš se naljutiti.”
„Stvarno? Hm. Zanimljivo objašnjenje.”
„Žao mi je”, ponovila je.
„Ti me ionako ne želiš ovdje, zar ne?” prasnuo je. „Policajac? Kad me ne bude, možeš činiti što god želiš, je li tako?”
Kyle je pažljivo slagao košulje u svoj kovčeg, nervozan jer je ona bila pored njega. Ona je prišla i sjela na rub kreveta, malo dalje od njega, kao da je prepoznala prijetnju u njegovom ponašanju i raspoloženju.
„Ako odeš, ona će jednostavno zaposliti nekoga drugog. Ili neku.” Kyle je zastao u svom pakiranju i uhvatio njezin prodorni pogled.
„Da, dobro. Jadnik. Tko god bio, nastradao je.” Caressa pogleda u svoje ruke. „Jesam li stvarno tako strašna?”
„Reci ti meni. Kvragu! U jednom trenu trčiš usred oluje, u drugom me sramotiš na večeri, a sad se praviš nevina, kao da se tako može sve izgladiti. Ti si divljakuša i... ni ne češljaš tu svoju jebenu kosu.”
Rukama je protresla divlje kovrče koje su pravile nešto slično aureoli oko njezine glave. „To je previše kovrča da bi se mogle samo počešljati.”
„Možda da probaš nekim uređajem. Nemam pojma. Kakogod. Želim ti sve najbolje, a ja odlazim.”
„I nikada nisam ni dobila te batine”, rekla je glasom koji je bio prožet sarkazmom, ne baš anđeoski.
Kyle frkne i vrati se pakiranju. „Izlazi”
„Gledaj, ja sam samo popila previše! A da... i ono na krovu... to se nije smjelo dogoditi.”
„Izlazi, Caressa. Molim te.”
Ona napući usne i ustane iz kreveta, ode do vrata, a onda stane i pogleda ga.
„Voljela bih da ne odeš. Stvarno mi je žao. Ja bih stvarno voljela...”
Okrenuo se prema njoj. „Znaš li što bih ja volio? Čuo sam mnogo riječi koje ste izgovorile ti i tvoja teta Denise i ništa od toga ne smatram istinitim. Ili realnim. Dakle, ono što stvarno želim jest da prestanete samo pričati ili da kažete nešto što bi meni zvučalo kao istinito.”
„Voljela bih da me poljubiš.”
Rekla je to brzo, bez predumišljaja. Na to pocrveni i promuca: „Ja... ja mislim... Sinoć sam to učinila jer stalno... Samo razmišljam o tome.”
Kyle je zurio u nju, razmatrajući mogućnosti. Mogao se okrenuti i nastaviti s pakiranjem, ignorirajući njezin komentar. Mogao joj je održati jebenu lekciju. I mogao je poljubiti prokleto derište i završiti s tim.
Ne. Sranje. Velika nevolja. Namjestio je lice da djeluje nonšalantno i pokušao zvučati pedagoški.
„Caressa, mislim da bi to bila loša ideja.”
„Htio si iskrenost.” Stavila je prst u usta kad se on vratio pakiranju. „To će mi pomoći.” On uzdahne. „Kako će ti to pomoći?”
„Ne znam. Bilo bi mi bolje, možda.”
„Bolje? Ti si kao super talentirani glazbenik? Sviraš i nastupaš u koliko, trideset, najpoznatijih mjesta ovoga ljeta? Većina tih nastupa odavno je već rasprodana. Ne razumijem koji se kurac ovdje događa.”
„Što ne razumiješ? Nisam sretna!”
„Dakle, to! Da učinim nešto što tebe čini sretnom? Učini sama!”
„Ne mogu.”
„Isuse Kriste, ovo je smiješno.” Okrenuo se ponovno pakiranju, majice odmah pored traperica, uredno.
„Ozbiljno, odrasti i počni živjeti. Ne možeš dopustiti da te teta prostituira ako si zbog toga nesretna. Budi odrasla, zakoči je i reci: 'Završila sam s time, teta Denise. Sayonara.' Ponašaš se kao mrzovoljno dijete, cijeli taj tobožnji kavez stvorila si u svom umu. Samo prestani ako si nesretna.”
„Ne mogu prestati!” Glas joj je podrhtavao, skoro slomljen. „Ne želim prestati, ali to je teško izdržati... Zaglavila sam i ne mogu... Ne mogu...” Rukama napravi bespomoćnu gestu. „Želim to raditi, želim svirati, ali zaglavila sam i ne mogu nikada biti dovoljno dobra. Ja samo ganjam taj ideal koji ne mogu zadovoljiti, i samo mi treba... treba...”
„Hoćeš li otići gore na krov tako da pomislim da ćeš se baciti?”
„Ne! Isuse. Ne možeš li ostati? Molim te.”
Kyle se namršti i zatvori svoj kovčeg te krene prema ormaru za cipele.
„Žao mi je, ali ne. Ja svoje zdravlje previše cijenim.”
Vratio se do kreveta, pogledavši preko ramena, ali ona je nestala. Dobro. Koja luđakinja. Ona i teta Denise i Paul Tour Manager mogu se jebati. Počeo je slagati cipele u veći kovčeg, pokušavajući ne razmišljati o njezinim riječima, ni o načinu na koji joj je glas zvučao kad je rekla zaglavila sam i ne mogu nikada biti dovoljno dobra.
Sad bi trebao pozvati Waltera. Kako će, dovraga, objasniti ovu situaciju? Morat će mu na neki način objasniti zašto odlazi da mu ne bi morao ispričati cijelu golu istinu. To Caressa svakako nije zaslužila zato što je bila talentirana i lijepa. Netko bi se rado nosio s njezinom dramom, ali to jednostavno nije bilo za njega.
Sjedne da sastavi e-mail i pošalje ga Walteru.


Waltere,
Ovaj novi zadatak nije otišao smjerom kojim je planirano. Nakon što sam proveo neko vrijeme s Denise Gallo i njezinom nećakinjom, shvatio sam da zapravo - nisam pravi izbor za njihove zahtjeve.


Kyle prestane tipkati. Osluhne u smjeru njezine sobe, nadajući se da neće napraviti još jednu scenu. Pogledao je prema vratima koja su bila odškrinuta, ali nije ništa čuo.
Ne, čuo je nešto sasvim drugo. Caressa Gallo počela je svirati tugaljivu pjesmu, a Kyle je slušao, držeći prste spremne iznad svoje tipkovnice na laptopu. Melodija je postajala bolna i žestoka. Čuo je i čitao na Internetu o njezinoj vještini, o njezinom talentu i znanju, a tu su i sva moguća priznanja i nagrade i diplome koje je dobila za sviranje, ali ništa od toga nije ga pripremilo za ono što je čuo.
Protiv svojega razuma, prišao je vratima da bolje čuje. Nije znao prepoznati komad koji je svirala, samo je znao da je dirljiv. Impresionirali su ga dugi tonovi i nagle promjene brzine. Nije mogao vjerovati da netko može tako brzo svirati.
Otvorio je vrata između soba. Bila je okrenuta prema prozoru tako da joj je gledao u leđa, a kosa joj je dodirivala prste na žicama violončela. Nogama je držala instrument i nagnula se iznad njega poput ljubavnice. Osjetio je iznenadnu želju da joj vidi lice, ali nije mogao prići bliže u tom trenutku, ne dok je svirala.
Naglo je stala i okrenula se prema njemu.
„Što je?” Genij se ponovno sukobljava s mladom djevojkom. „Izlazi! Nije li to ono što si ti meni danas rekao? Sad ja to tebi govorim.” Izvila je svoju ruku u luk u zraku, pokazujući.
„Van! Izlazi!”
Slušaj je, idiote. Bilo bi najbolje. „Jesi li rekla istinu?” To te ne spašava, idiote.
Ona se okrenula od njega i napravila luk preko žice, izazivajući čudno, proturječno cviljenje.
„Kada govoriš istinu?” Upita je on ponovno. „Kad govoriš da osjećaš da nisi dovoljno dobra ili kad kažeš da želiš da te poljubim?”
Šutjela je. Nešto u njezinu pogrbljenom, ali pobjedničkom stavu zadržalo ga je da ostane stajati protiv svojih unutarnjih poriva.
„Ne želim više razgovarati o tome”, rekla je tiho i počela svirati opet isti nezaboravni komad.
„Kako se zove to što sviraš?” upitao je preko glazbe.
„Moeranov koncert za violončelo.”
„Nikada prije nisam čuo.”
Ona ispruži koljeno i prestane svirati uz uzdah. „Rijetki su čuli. Moeran nikada nije bio popularan. Bio je alkoholičar. Propalica. Na kraju je postao najpoznatiji po svojoj sposobnosti da zapamti vozni red vlakova.”
„Oh, dobro, vidiš? I njega si svladala.”
Okrenula se s takvim izrazom lica da se omakao jedan korak. „To nema nikakve veze s tim da sam ga svladala. To ima veze s činjenicom da sam shvatila točno zašto je zapamtio vozni red vlakova. Točno zašto”
„Ako ga ne voliš, zašto ga sviraš?”
„Izlazi...”
„Odgovori mi. Objasni mi. Ako mi možeš reći išta što ima smisla, poljubit ću te.”
„Gubi se!”
Znao je zašto je ljutita. Nije je mogao umiriti.
„Kakvu pomoć trebaš? Je li te teta Denise drogirala i drži te ovdje protiv svoje volje? Ako želiš zapamtiti raspored vlakova, zašto dovraga ne spustiš svoje jebeno violončelo i to ne učiniš?”
Ustala je, stežući luk u ruci, a on se pripremio, očekujući da će ga ona baciti na njega. Njezin pogled ga je pržio. „Izlazi! Van!” Vrisnula je. „Gubi se! Gubi se odavde!”
Gledao je samo trenutak prije nego što je on odlučio. Želio je istinu, a dobivao ju je u sirovom izdanju. Ona je bila očajna. Bila je rob svog talenta i nije se mogla kontrolirati. Utapala se, a nije imala pojas za spašavanje. Prišao joj je i uzeo joj gudalo jer se bojao da bi ga mogla njime napasti i izvaditi mu utrobu. Drugom rokom krenuo je prema njezinoj smiješno nepočešljanoj kosi kako bi je pridržao za poljubac. Posljednja suvisla misao koja je bljesnula u njegovom mozgu prije nego što joj se potpuno primaknuo i pritisnuo svoje usne na njezine bila je kako je njezina kosa zapravo nevjerojatno lijepa i mekana.


§

Nije bilo izbora ni misli. Provlačio je svoje prste kroz njezinu kosu, dok je drugom rukom držao gudalo na sigurnoj udaljenosti. Violončelo je i dalje bilo u njezinu krilu, ali kao da je zaboravila na njega jer je dopustila da joj odvoji ruke od njega i spusti ga na pod. Pažljivo je to učinio, nakon što joj je dotakao usne, pa se odvojio od nje tako da je ostala u šoku. Potom se ponovno nagnuo nad nju i nastavio je ljubiti.
Znala je da je to samo zato što ju je čuo kako svira. Ljudi promijene odnos prema njoj kad čuju kako svira, tako da se njegovo „spusti jebeno čelo” lako moglo protumačiti trenutačnim zanosom. Njezina je glazba bila najdivnija stvar u njoj, o njoj, u vezi s njom, kakogod. Jedina zapravo, pomislila bi katkada, ali ako je njome osvojila ovaj poljubac, nije je bilo briga.
On je čvrsto zagrli dok su ga njezine usne ljubile i izgubi glavu. Usne su mu bile tople i čvrste. Okusila je njegov bijes, ali i čežnju, jednaku kao što je bila i njezina, na koju je odgovorio poljupcima gladi i požude. Ruke su mu se s njezinih bokova spuštale niže. Poljubac se produbi i sad je osjećala njegov tvrdi penis. Ma, ne želi on tebe. To je samo glazba.
Nije ju bilo briga. Željela je to, samo to od njega. Čak i ako bi je nakon toga napustio, to joj nije bilo bitno. Drhtavim prstima petljala je oko njegova zatvarača na trapericama, želeći ga osloboditi i dotaknuti ga, znatiželjna osjetiti njegovu muževnu snagu i njegovu toplinu.
Na trenutak ju je podigao rukom i ona pomisli da će je odbiti, ali on ju je samo odvukao do vrata i ona je bučno pala na njega. Nije ni trebao zaključavati jer ju je spustio na pod ispred vrata, tako da ih nije mogao otvoriti onaj tko bi eventualno naišao. Našao se iznad nje i ona duboko udahne zrak. Otvori oči i zaklopi ih. To se stvarno događa. Mogla ga je osjetiti, a bio je tako jak, tako moćan i opasan.
Na trenutak osjeti paniku, ali želja za njim pobijedi strah. Želja da dovrši ono što je započela. Ona raspara tkaninu i gumb joj odleti, dok je drugom rukom vukla donji dio pidžame. Nešto promrmlja, pobuni se na trenutak protiv njegovih usta, kad ju je počeo ljubiti ponovno, ovaj put jače i još dublje. Prstima je dodirivao i draškao njezin klitoris, vještim, savršenim dodirima koji nisu bili ni previše grubi ni previše nježni. Njezini bokovi propnu se u grču koji je tražio više nagrade i užitka. Onda klizne onim svojim nevjerojatnim prstima dolje prema svojoj maci, i počne je milovati polako i primamljivo, potičući vatru koju je zapalio još u trenutku kad ga je ugledala. U trenutku kad je on ugledao nju.
Željela ga je. Bila je prestravljena, ali i očajna od potrebe da ga osjeti još više i još dublje. Njezina potreba pretvorila se u gotovo bolnu čežnju kad ju je mahnito i željno podigao u svoje ruke. Posegnula je za njegovim penisom kao da se tim pokretom želi izbaviti. Iako je drhtala kao od straha, odjednom je bila oslobođena svega. Brzopletim pokretima provjeravala je sanja li. Penis mu je bio tako velik, tako čvrst. Kako bi se osjećala da klizne u nju?
„Molim! Kyle!” Molit će, ako bude morala. I na koljenima, ako treba. Njegova ruka naglo se odmakne od njezine pulsirajuće i vlažne mace i on se malo odmakne. Htjela se pobuniti, ali odmah ju je vratio. Stavio je prst na njezine usne.
„U potpunoj tišini nastavljamo ili ćemo se zaustaviti.” Izraz lica bio mu je ozbiljan, neumoljiv, a namjera jasna. Nijemo je kimnula, zašutjevši naglo ispod njegovih usana koje su je posvuda ljubile, stiskale, gurkale u želji da mu se poda divlje, sirovo, ovdje na tvrdome podu. Ne prekidajući čaroliju, Kyle je drugom, slobodnom rukom oslobodio kondom koji se tu magično stvorio, vjerojatno iz njegova novčanika. Hvala Bogu! Spusti pidžamu i odbaci je. Podigao ju je prema sebi, upirući se o pod i kroz njezinu zgužvanu majicu lagano joj je stisnuo grudi, štipkajući joj ukrućene bradavice, dok je prodirao u nju. Stisnula je zube od iznenadne boli, pokušavajući ne viknuti i ne popustiti nagonu da se izmakne.
Zaustavio se. „Sada? Stvarno, Caressa?”, prošaptao je u njezino uho. „Ovo ti je prvi put?” upitao je nježnije. Ona ga pogleda, vrtjelo joj se od osjećaja punoće, činjenice da je on bio u njoj, pridružio joj se. Zgrabila ga je za ramena, prestrašena da će je ostaviti na podu ovako grozničavu.
„Nije bilo mnogo mogućnosti do sada.”
„Isuse!” Zastao je u čudu.
Pobunila se, pa krenula bokovima prema njemu. „Samo... Molim...”
Pao je na nju, svom svojom težinom, pokušavajući rukom prigušiti njezino preklinjanje. Osjetila je njegov trbuh, svaki mišić, njegovu čvrstinu kako je skliznula u njezinu mekoću, nježno uzmaknula i vratila se. Njegov ju je penis potpuno ispunjavao, snažno i posesivno, ostavljajući prazninu svaki put kad bi se povukao.
Ona ga zagrli i privuče bliže sebi. Njezini prigušeni krici bili su uporni i preklinjući kad je počeo grublje gurati penis dok su mu koljena bila oslonjena o pod, izluđujući i sebe i nju. Podigla je ruku i uhvatila ga za kosu, a on je, osjećajući njezino vrpoljenje ispod sebe, znao da svaki pokret prijeti njegovu zdravom razumu.
Osjećala je bliskost i ispunjenost. Obuhvatila ga je nogama podižući bokove prema njemu. „Da, dobra djevojka”, potaknuo ju je. „Hajde. Dobra djevojka.”
Dobra djevojka. Način na koji je to rekao i spoznaja da joj je prvi put netko uputio te riječi, vodili su je preko ruba i ona se zgrči hvatajući dah. Svaki val orgazma koji ju je potresao bio je stotinu puta jači od svakog orgazma koji je ikada sama dostigla. Osjetio je njezin grč, pritisnuo obraz uz njezin i ispustio olakšavajući uzdah. Njegova ruka sklizne s njezinih usta. Mirno je ležala ispod njega, osjećajući se zadovoljno.
Malo se odmakne i zagleda u njegove plave oči. Tijela su im bila još slijepljena, iako je strast sagorjela i razum se pokušavao snaći u košmaru, polako shvaćajući da su se upravo poševili i ležali polugoli na podu. Lagano je prstima pomiluje po bradi.
„Luda djevojko, mogla si mi reći da ti je to prvi put.”
„Nisi mi dopustio”, odgovorila je. „Kako god, tražila sam samo poljubac.”
Njegove se usne trznu, a zatim je obasja jedan od najljepših osmijeha koje je ikada vidjela.
„Caressa Gallo, mislim da je tvoja ludost prešla na mene.” Gledala je njegov neobuzdani smijeh, a njegove oči i dalje su bile tople. Uprla je prstom u njegova prsa.
„Znači li to da nećeš otići? Barem ne još?”
On preokrene očima. „Bilo bi okrutno od mene da odem pola sata nakon što sam te deflorirao.”
„Deflorirao? Kakva je to riječ?”
„To je teksaška riječ. Usput, mi u Teksasu nemamo dvadesetogodišnje djevice. Barem ja nisam čuo ni za jednu. Ovo je za mene nešto sasvim novo.” Prelazio je prstima prema dolje po njezinoj bradi, odjednom potpuno miran. „Jesi li dobro? Ne mogu prestati razmišljati o tome jesam li to mogao i bolje izvesti.”
Ona se zasmijulji. „Ne brini se, to je samo seks.”
„U svakom slučaju, paše, zar ne?” rekao je on. „Baš za tebe, primjereno intenzivno.” Pogledao je kondom kad ga je skinuo i bacio ga u koš. „Barem nije bilo krvoprolića. Mogao sam se onesvijestiti.”
Tada je pogladi prstima po crvenkastim tragovima s unutarnje strane njezinih bedara. Za nju je to bio nevjerojatan izraz intimnosti koji ju je napokon uvjeri da je svoju nevinost dala pravom čovjeku.
„Drago mi je da si to ti”, rekla je potvrđujući njegove riječi. „Mislim, nisam osobito sentimentalna prema tebi ili tako nešto.”
„Naravno da nisi”, odgovorio je. Podsmjehuje li joj se?
„Mislim, to mi se baš ne sviđa.” rekla je. „Ali bila sam i znatiželjna... I da. Drago mi je da si to ti bio.”
Bože, taj osmijeh. Način na koji ju je gledao zamalo joj zaustavi dah. Prsti su mu još uvijek bili na njoj i milovali su je po mrljama njezine krvi, neporecivog odgovora na njega. On se pridigne i podupre na jednu ruku.
„Mogu li te nešto pitati, Caressa? I molim te reci mi istinu. Jesi li uistinu bila na krovu zato što doista voliš oluje ili je tu neki drugi razlog?”
„Ne. Zapravo ne volim oluje.”
Pogled mu se uznemirio. Htjela je okrenuti glavu, ali on ju je uhvatio za bradu i natjera je da se ponovno suoči s njegovim pogledom. „Jesi li dobro? Doista dobro?”
Razmišljala je nekoliko dugih trenutaka. Kako se doista osjeća? „Iskreno, nisam sigurna jesam li sto posto dobro. Ali nisam otišla gore zato da poletim, ako si me to pitao.”
„Nisi otišla gore ni zato da me poljubiš?”
Promatrala je kako su mu se usne stisnule u tanku crtu, a pogled opet zamračio. Zatresla je glavom. „Pokušavam samo osjećati se živom. Možeš li to razumjeti?”
Njegovi prsti krenu prema njezinim kovrčama. „Pomoći ću ti da se i dalje osjećaš živa ako se budeš držala dalje od krovova.”
„Hoćeš li me spašavati ako ne budem?”
„Nemaš pojma čime se igraš, mlada damo, nemaš pojma “
„Čini mi se da naslućujem. Nisam totalno zaštićena. A ti kao da imaš s time iskustva?”
„Izgleda da ti imaš s time iskustva”, nasmijao se. „Samo sam znatiželjna, to je sve.”
„To doista može biti zanimljivo. Ali ispituješ me osobne stvari. Na kraju krajeva, Caressa...” njegov pogled prelazio je preko njezinih usana i grudi s dozom krivnje. „Na kraju krajeva, ja ipak radim za tebe. To je činjenica koju poštujem. Nemojmo zato stvari činiti previše... kompliciranima.”
Odmaknuo se od nje i ustao, ostavljajući je opet praznu i ranjivu. Gledala ga je kako odijeva košulju i traperice. S gorkim osjećajem da njezinu odjeću ostavlja na podu. I violončelo je i dalje ležalo na onom mjestu gdje ga je Kyle pažljivo odložio.
Nije ga htjela ni pogledati. Nije željela glazbu. Željela je zvuk njegovih uzdaha i vlastitog grgljanja od užitka. Pružila je ruke i dopustila da je povuče. Odjednom ju je preplavio grčevit i snažan strah. On će se pretvarati da se to nikad nije dogodilo. Reći će nešto da je zadrži na distanci, nešto grozno i neosobno. I nju će opet gledati kao da je beznadan slučaj.
Ali ne. Čvrsto ju je zagrlio i poljubio je pokraj uha. „Caressa, možemo li čuvati tajnu.”
Kimnula je. Nikome nije namjeravala reći što su učinili. „Ne o tome. Čuvajmo tajnu da ti nisi samo struna violončela i mamac za prodaju ulaznica. Što misliš o tome?”
Njezin osmijeh postane neobuzdan smijeh, a zatim joj navru suze. Ti nisi samo struna violončela i mamac za prodaju ulaznica. Nije mu mogla objasniti koliko joj te riječi znače u tom trenutku. No vjerojatno je on to već znao.


§



Ležao je na njezinu krevetu i promatrao je kako vježba oko dva sata. Nekoliko puta učinilo mu se da bi mogla ponovno zaplakati, iako nije bio siguran jer je nije mogao pogledati izbliza. Malo šmrcanja ili potresanje ramenima. Kad ju je pitao je li dobro, ignorirala ga je. Svirala je isti prijelaz ponovno i ponovno i Kyle je promatrao osjećajući se kao stranac, misleći čak i da je ona potpuno zaboravila kakav je bio prije samo sat vremena. Mogao je i dalje namirisati njezinu kožu i njezine usne, njezine prekrasne kose. Njezino tijelo predivno je reagiralo na njega, tako divlje. Kao što je i ona bila divlja. A čak joj je uzeo i nevinost, što je smatrao privilegijom.
Ali sada je bila neprepoznatljiva, izvanzemaljska, kao s drugog planeta jer nije mogao zamisliti da je čovjek kreirao glazbu koju je svirala. Napokon, nije bila s njegova planeta reda i organizacije. Tim više, ponovno ju je poželio.
Odlučio je što treba napraviti i kamo dalje krenuti. Izvrtio je u glavi sve mogućnosti. Postati njezin dečko? Postati njezin jebač?
Čvršće ju je zagrlio. „Slušaj, ako pojedeš sendvič i malo odspavaš, dat ću ti lijepu nagradu kad se probudiš.”
„Kakvu nagradu?” mrmljala je u njegov vrat. „Vrlo, vrlo lijepu nagradu.”
Ona uzdahne i protegne se prema njemu. „Hoćeš li ostati ovdje i spavati pored mene?”
Njegovi prsti spuste se niz njezina leđa. Nije više bila nadahnuta violončelistica, samo mlada žena gladna bliskosti i dodira. Kyle je pretpostavljao, među svim tim ludilom, da je to zapravo njegov najvažniji posao. Nije više namjeravao otići. Ali raspakirat će se poslije. Ponovno ju je poljubio i rekao: „Možeš se kladiti da hoću!”

Četvrto poglavlje

Živci


Caressa ga je sanjala - pogled njegovih očiju, osjećaj njegova tijela. Kad je došla k sebi, već je bila bez daha i potpuno vlažna. Polako je skidao njezine hlače od pidžame, a onda ih bacio na pod, kidajući ih nestrpljivo. Zatim je poljubi, tople meke usne stvore u njezinima trnce dok je prstima polako prelazio preko njezine kože, pa po kosi. Već se počela izvijati prema njemu, žudnja je razbudi i prije nego što je otvorila oči. On je zaustavi čvrsto je uhvativši za bok. „Čekaj. Nemoj se pomicati.”
Gledala ga je kako ide prema vratima u trapericama koje su isticale savršeno isklesan dio trbuha do struka i jake trbušne mišiće. Podigao je izgužvanu košulju i prstima prošao kroz kosu. Tada je otvorio vrata. Teta Denise.
Njezina tetka nije bila glupa. Sigurno da će shvatiti da je Kyle proveo veći dio dana sam u sobi s njom, što se moglo pripisati Kyleovim naporima da je dovede u red. Osvrnuo se još jednom i rekao joj da miruje.
Caressa je gledala kako odlazi i prisluškuje ne bi li začula bilo kakav znak razgovora. No, teta Denise vjerojatno je nekamo otišla jer je u dnevnoj sobi bilo tiho. Kyle se vratio u sobu s pregrštom kondoma u rukama i širokim osmijehom na licu. Caressa se nasmije, nadajući se da joj njezina bezobzirna nestrpljivost nije napisana na licu. Željela ga je. Zaključao je vrata i stao pokraj kreveta. Sudeći po samozadovoljnom izrazu na njegovu licu, očito je shvatio točno što ona osjeća.
„Skini majicu”, rekao je. To nije bio zahtjev, to je bio naredba. Pomislila je odbiti, igrajući se derišta, ali zaključi da to ipak ne želi. Njezini su prsti već uhvatili rub majice, kad se zaustavi. Njezin grudnjak je izgledao grozno, od jednostavne podstavljene pamučne tkanine i tako bijel, nije bio nimalo seksi.
Zašto nije imala nikakav primamljivi grudnjak ili gaćice? Bože, on je zurio u nju, tako napeto, a ona je još uvijek bila potpuno odjevena, od čega joj je postajalo još više neugodno. Stala je gubiti živce. Nagnuo je glavu u stranu.
„Što nije u redu?”
„Buljiš u mene.”
„Zato što si lijepa, a ja ne mogu čekati da vidim te tvoje sise.” Ona se namršti. „Moj grudnjak je potpuno neseksi.”
„Skini ga onda. Daj mi to.” Caressa je oklijevala. „Sada. Hajde, predaj se.” Polako je skinula majicu i on je posegnuo rukom prema njezinim leđima kako bi joj otkopčao taj staromodni bijeli grudnjak. Prišao je bliže i maknuo košarice s njezinih grudi, a zatim počeo sisati vrh bradavice. Povukla se oštro udahnuvši od šoka, ali prije nego što se mogla pomaknuti, skinuo joj je grudnjak i odbacio ga kao da je smeće.
„Kyle!”
„Ne sviđa ti se to?”
„Da, ali...”
„Nema izgovora. Zarađuješ mnogo novca. Dakle, mislim da ne bi trebala nositi grudnjak koji ti se ne sviđa.”
Otvorila je usta kako bi opet prosvjedovala, ali on ju je ušutkao s kažiprstom preko njezinih usana.
„Tiho. A sad sjedi uspravno”, rekao je. „Pokaži se za mene.”
Caressi se vrtjelo, osjećala je tisuću stvari odjednom. Ona ne zna hoće li biti ljutit ili zbunjen. Ili razočaran. Ili uzbuđen. Ponovno je rekao, tiše, ohrabrujuće.
„Pokaži mi se, ti lijepa djevojko.”
Lijepa djevojka. Nije znala vrijedi li to za seks ili uopće. Nikad nije mislila o sebi kao da je posebno lijepa ili poželjna, ali uz njega se osjećala tako. Tako ju je on gledao. Stavila je ruke natrag na krevet i sjela uspravno, izložena njegovu pogledu. Mislila je da su njezine grudi odlične, ali tijelo joj je bilo prilično prosječno. Ne debelo, ali ni mršavo. Ništa impresivno kao njegov nevjerojatan stas. Znala je da je vjerojatno bio s tisuću žena, samo zato što je tako seksi i dobar u krevetu. Čak je zadržao zalihu kondoma u svojoj prtljazi. Što se tiče nje, ona bi bila samo s jednim tipom - s njim.
„Caressa.”
Njegov glas vratio ju je natrag, a on posegne za njom i njezinim grudima, držeći ih i stišćući, ne grubo, ali ni previše nježno. Ona je lebdjela negdje između užitka i panike. Svaki put kad bi mu prsti stisnuli ili nategnuli bradavicu, vruća piercing senzacija rasplamsala bi joj se između nogu. Otkrila je da se ne mogu zaustaviti sitni uzdasi i požudni zvukovi koji su dolazili nepozvani iz njezina grla.
„Skini mi hlače”, rekao je, a ruke koje se nisu zaustavlja sada su milovale njezine.
Ona otkopča njegov šlic drhtavim prstima. Njegov penis bio je već potpuno tvrd i zatezao njegove bokserice.
„Skini mi ih”, rekao je promuklim glasom. Nagnuo se da joj poljubi usta dok se protezao da svuče svoje traperice i košulju preko glave. Bio je tako savršeno oblikovan. Jedva je mogla povjerovati da je s njom muškarac zbog kojeg su žene vjerojatno umirale. Nagnuo se preko nje pritiskujući je na krevet svojim ravnim, vrućim trbuhom. Stavi kondom. Jebi me, jebi me!
Spustio je ruku prema njezinim kukovima. Njezina maca bila je mokra i pregrijana od uzbuđenja. Zgrabila ga je za glavu i čvrsto ga držala dok su joj bradavice trnule od milovanja jezika i dodira zuba. Pokušala je spojiti bedra, da ublaži bol u klitorisu, ali on je omotao svoje snažne, elegantne prste oko njezine noge tako da se ona ne može osloboditi.
„Kyle”, ona dahnu. On se spustio do njezine mace, ljubio ju je i milovao joj trbuh. Oh, Isuse. Pokušala se izmaknuti kako bi ublažila taj nepodnošljivi napad na njezine senzore, ali on ju je čvrsto držao dolje, šireći joj macu usnama i pomicao jezikom klitoris.
Zabacila je glavu unazad dok ju je tresao nalet uzbuđenja. Njezina osjetila dodira bila su podražena toliko da je svaki dodir jezika, zubi ili usana osjetila sve snažnije.
„Oh, molim te.” Ona se izvijala bokovima prema njemu i prema njegovim ustima. „Oh, molim te ... samo ... molim te ...”
„Molim... što?”
Spustila je pogled prema njemu. On je pogleda. Točno je znao što je htjela. „Kyle, molim te!”
„Želiš li da nastavim dok ne svršiš?” Ona je stenjala, pa nije mogao biti siguran što je zapravo točno htjela osim - ispunjenja. Dahnuo je nekoliko puta prema njezinoj uspaljenoj maci, a zatim je stade nježno grickati.
„Mmm. Želiš li moj penis možda? Želiš se jebati?” Zapetljao je prste u njezinu kosu i zagledao se u nju.
„Reci to.”
„Molim te... da svršim.” Brzo je odgovorila, bez razmišljanja. „Mojim ustima ili želiš penis?”
„Tvoj penis. Molim! Kad si u meni... to se osjeća ... Kao nešto što sam oduvijek jako željela, nešto što mi je bilo jako potrebno, kao da bih umrla bez toga, ali to ranije nisam znala.
Imao je prezervativ u trenu i već se našao između njezinih nogu, ciljajući glavom penisa u toplo, sada jako vlažno mjesto koje je mučio jezikom. Držala se za njega i on klizne namjerno sporo u njezinu uzavrelu, pulsirajuću macu koja je vapila za tom vibracijom.
„Kyle. Kyle!”
Bila je opasno na rubu orgazma. On ju je poljubio kako bi prigušio njezine krikove, ljutit na njezin dolazeći orgazam koji ju je žestoko potresao. Kad se smirila, on zadrhti s olakšanjem.
Osjetila je smiješak na njegovim usnama. „Opet, Caressa.”
„Neeee ...” ona se pobuni, ali on se samo nasmiješio, zagnjurio glavom u nju i okrenuo se s njom, a ona se nađe na njemu. Rukama se osloni o njegova prsa i klone, te on pomisli kako ne bi mogla podnijeti još jednu rundu.
No, onda je osjetila onu vrckavu bol u klitorisu i počela ga trljati o njegovu pelvičnu kost.
Objema rukama on stisne njezine guzove i počne ih stiskati, primičući se prstima do njezina anusa.
Ne, ne, ne... Bilo je to toliko prljavo, a opet tako ugodno da nije mogla izgovoriti riječ kojom bi ga zaustavila. Ponovno se zabio u nju i držao je zarobljenu. Kad je počeo miješati bokovima ruke je premjestio na njezine bradavice zabadajući se sve dublje u nju. Stezao je sve dok bol koju je osjećala nije procvjetala u nešto drugo. Šokantno zadovoljstvo.
„Da... To je dobra djevojka.”
Njegovo ohrabrenje izrečeno šapatom pomoglo joj je da još dublje potone u intimnost trenutka, tako da je on penisom prodro još dublje, ne prestajući joj stiskati guzove. Grickao je njezine grudi i propinjao se kukovima. Tada je pljesne po guzovima, a iznenadna bol prevrne je preko vrhunca u novi vrhunac.
Svršila je tako žestoko da je izgubila kontrolu nad svojim tijelom. Učinilo joj se da ga je udarila u grudi ili u lice, ali nije bila sigurna. Srušila se na njega, a on ju je uhvatio, stisnuvši je uza se. Ležala je kao bez daha, sve dok nije čuo njezine kratke uzdahe pored svog uha.
Tada ju je dugi trenutak samo dodirivao, a onda su se njegove ruke opustile u nekoliko blagih trzaja.
Pritisnula je usne uz njegov vrat i dodirnula zubima njegovu kožu. Poželjela ga je ugristi, ali ipak to nije učinila. „Caressa”, uzdahnuo je. „Caressa...”
Umjesto toga lickala je sol i losion poslije brijanja s njegove kože, osjećajući na jeziku peckanje slično zaigranoj kadenci.


§

Bilo je iznenađujuće lako spakirati je i odvesti na mjesto održavanja koncerta. Kyle je skrivao svoje zadovoljstvo zbog njezina bezuvjetnog poštivanja njegovih naredbi i uputa. Istuširaj se. Pripremi svoje violončelo. Pojedi nešto, nervozna si.
Jela je malo. Bili su u žurbi, kasnili su. Čvrsto ju je uhvatio za kosu koja se cijedila ispod frotira, a zatim je sušio, pažljivo, s difuzorom. Gledao ju je u ogledalu dok se šminkala, povremeno se žaleći na temperaturu sušila. Sve je ovo Kyleu bilo novo. Jeremy se uvijek snalazio sam. Svakih nekoliko dana bi mu osobni frizer podsjekao kosu, a kad bi mu trebao studio ili šminkanje, vizažisti bi to sredili.
Caressa je, opet, radila sve po svom. Kyle ju je pustio, dajući joj potpunu slobodu. Bila je svakim trenutkom sve nervoznija. Šminkanje je bilo gotovo i ona je iz torbe izvadila svilenu bluzu s mekim rubom i uske crne hlače. Bez nakita, bez prstenja, čak ni skromni ručni sat.
Nakon sve brige koju je Kyle posvetio njenoj kosi, sušeći svaki pramen u pravilnu svilenu spiralu, skupila ju je u visoki rep. S tamnim ružem i prigušenim bojama na kapcima, izgledala je ozbiljno.
„Kako izgledam?” upitala je, promatrajući finalno ostvarenje u zrcalu.
„Predivno.” I on je bio iznenađen. Transformacija nemarnog čudovišta u formalnu glazbenicu bila je gotova i neponovljiva. On je odjenuo crno odijelo, na Denisin nalog. Nije znao hoće li to morati nositi svake ili samo ove večeri, ali osjećao je da njegova odjeća nije dovoljno formalna pored Caresse.
Kao i prije, njih troje vozili su se limuzinom. Caressa je čvrsto držala svoje violončelo dok su joj se prsti nervozno pomicali. „Morat ćeš sjediti iza pozornice”, Denise se okrenula prema njemu,
„Znaš li to?” upitala je. „O da, nisam ni mislio slušati iz gledališta.”
„Nervozna je... ali postat će još nervoznija”, rekla mu je zagonetno. „Samo ostani blizu.”
Denise nije pretjerivala. Caressa je hodala po sobi, mahala rukama i disala toliko brzo da su njega boljela pluća.
Provjerila je violončelo dva, tri, šest puta i sjela je bez potrebe na praznu pozornicu. „Smiri se”, rekao joj je i stavio ruku na rame. Pogledala ga je umornim pogledom. Ruke su joj bile hladne i drhtave.
„Nervozna sam. I bit ću dok ne počnem svirati.”
„Što se onda dogodi?” upitao je. Na trenutak, zavladala je tišina. Kyle je gladio njenu meku kosu, zaglađenu gumicom uz njenu glavu.
„Glazba me obuzme. Uđem u nju kao u toplu kupku. Kao trans, kao valovi...”
Kyle je razmišljao nekoliko trenutaka. Isto su njemu činili droga i alkohol toliko mjeseci prije. Još je razmišljao o tome, kad je upravitelj dvorane ušao i pitao za nju. Otišla je i Kyle se vratio iza pozornice, hvatajući ljutit Denisin pogled. Caressa i on bili su zagrljeni kao ljubavnici. Oni su i bili ljubavnici. Samo još nije znao što Denise misli o tome. Šarmirati je da postane podčinjena bila je jedna stvar. Jebati je uzastopno bila je druga. Možda će ga Denise otpustiti, poslati natrag u New York prvim slobodnim letom nakon što koncert završi. Ali, ne smije to napraviti, ne sada kad Caressa radi ono što Denise želi. Kad bi on otišao, izgubila bi Caressinu poslušnost.
Caressa je sjedila na sredini glavne pozornice namještajući violončelo između koljena. Glasni, raskošni pljesak iz gledališta zaorio je cijelom dvoranom. Na neki nevidljiv znak dirigenta, svi članovi orkestra podigli su svoje instrumente.
Izgledala je mirno, sređeno. Kyle se prisjetio tog osjećaja. Upasti u to polako, mirno. Prisjetio se osjećaja koji je to donosio.
Povukla je gudalo preko žica i prvi je zvuk ispunio dvoranu. Mekan, a snažan. Kyle je slušao kako svira, i gledao kako su sve oči uprte u Caressu.
Prije ju je čuo kako izvodi, no ovo, ovo je bilo nešto sasvim novo, neuobičajeno. Gudalo je klizilo preko žica dok su njeni prsti plesali po njima. Cijelu je publiku držala u dlanu.
Njezino se tijelo trzalo i njihalo u ritmu. Njeno je lice izgledalo koncentrirano, ali opušteno. Bilo je hipnotizirajuće gledati je. Osjetio je ponos, iako nije bio dio njezina uspona do mjesta na kojem je sad. Dok je svirala nekoliko zadnjih nota, pogledao je prema Denise. I ona je Caressu gledala koncentrirano i mirno, no blago se mrštila.
Nakon koncerta, sve do hotela, Caressa je plakala i nije dala nikomu da je smiri. Denise je samo gledala kroz prozor, usana ljutito napetih. Caressa je naslonila glavu na violončelo, nekoliko potrošenih maramica ležalo je oko nje. Kyle je samo sjedio, osjećajući se kao dječak koji je došao u školu i saznao da je učio za krivi ispit.


§



Caressa je otrčala u svoju sobu. Nije htjela vidjeti nikoga, pogotovo ne njega. I taj glupi, zabrinuti pogled na njegovu licu. Zar zbilja nije razumio koliko je loše svirala? Za sve je bio on kriv. Sve to ljubljenje i seks! Trebala je vježbati a ne ljubiti njega. I način na koji joj je zapovijedao. Morala je jesti sendviče s puretinom iako mrzi puretinu i sušio joj je kosu iako joj je uvijek nakon toga izgledala napuhano i kovrčavo. Ionako ju je uvijek vezala u rep. Nije razumjela ništa. Kvario joj je rutinu i planove.
Sledila se kad je čula kucanje na vratima. „Odlazi!” povikala je.
„Otvori vrata.” Rekao je mirno.
„Rekla sam da odeš!” Bože, njegov glupi glas. Tako mek i nježan. Mrzila ga je. Pokucao je još dva puta. „Pokušavam spavati!”
To je bila laž. Bila je skvrčena ispod pokrivača u fetalnom položaju, pokušavajući zaboraviti pogreške koje je napravila na koncertu. Čula je kako kvaka stvara drhtav zvuk i znala je da on otključava vrata.
„Caressa”, ušao je i počeo pričati.
„Ne želim te slušati! Makni se!” zavrištala je, baš kako je vikala na njega to jutro. „Izla...!” zadnji slog je bio utopljen u njegovom dlanu kojim je pokrio njena usta.
„Prestani, ti velika divo.”
Počela ga je udarati i gurati ga od sebe. Maknuo ju je od sebe glatko i lako, bez mnogo truda.
„Ti si ljutita mala curica, zar ne?” upitao ju je, gledajući u njene oči, još uvijek držeći rukom njezino zapešće.
„Nisam ja mala curica, kretenu! Nisam razmažena diva!”
„Ne? Jer ponašaš se kao da jesi.”
Borila se s novodobivenom snagom. Maknuo je ruke s njenih zglobova i zaustavio joj dlan koji je išao prema njegovom licu. „Pusti mi ruku!” Nitko prije nije dirao njene ruke. Nikad. Ali on ju je ignorirao i držao je. Čekao je da ga pogleda, no nije htjela.
„Makni se!”
„Neću.” Bio je smiren i staložen, što ju je još više razljutilo.
Napokon ga je pogledala tužnim pogledom i ono što je vidio rastužilo ga je. Bila je očajna. „Ne razumiješ, Kyle. Bila sam užasna.”
„Meni se svidjelo.” Rekao je brzo.
„To je zato što ne razumiješ.”
„U pravu si, ne razumijem” složio se s njom. „Kako možeš reći da je bilo loše? Pljeskali su! I vikali 'Bravo!'“
„Da, zato što su idioti! Nemaju pojma. Odlaze slušati klasičnu glazbu u svojim skupim odijelima. Oni su kao ti!
Ne znaju ništa o tome! Sutra će kritičari reći sve što misle. A oni će misliti da sam bila grozna, ti jebeni idiote!” Izraz njegova lica se promijenio, a stisak se pojačao.
„Ispričaj se.”
„Pusti mi ruke!”
„Prvo se ispričaj. Žao mi je što sam te nazvala idiotom, Kyle. Reci to. Žao mi je što sam te nazvala jebenim idiotom i vrištala na tebe kao sumanuta kučka. Reci.”
„Jebi se!”
„Reci. Mogu te držati cijelu noć. Trebam ti to ponoviti?”
„Idem u krevet.”
„Čim se ispričaš!”
Napućila je usnice. Znala je da je neće pustiti dok ne napravi što je on htio. Nasmiješio se prema njoj. Kreten. „Reci to, Caressa.”
„Ne. Makni se.” Inzistirala je, s manje sile ovaj put.
„Žao mi je...”
„Isuse. U redu! Žao mi je što sam te nazvala idiotom!”
„I?”
„I vikala na tebe kao kučka!”
Čula je smijeh i shvatila da je to izašlo iz nje. I onda se počela još jače smijati. Htjela je biti ljutita. Mrzila ga je. Mrzila. Ne. Obožavala ga je.
„Reci to.” On se smijao i počeo je ljubiti kroz smijeh. „Reci to, ti mala ludo šašava...”
„Žao mi je... Žao mi je... što sam vikala na tebe kao... kao... bijesna... hahaha... kučka.” Jedva je izgovarala riječi od smijeha. Suze su joj frcale iz očiju i nije bila sigurna gdje završava njezin smijeh, a započinje plač. Kyle je nježno poljubi, pa opet, lizne slanu suzu s njezina obraza i gricne je za usne. Tijela im se sudare i počnu se zajedno smijati, a zatim postanu svjesni jedno drugog. On joj počne otkopčavati hlače, povlačeći je za pojas.
„Nemoj ih naglo potegnuti”, rekla je ona.
„Povuci ih ti.”
Ona ustane, i dalje nesigurna, ne znajući voli li ga, mrzi ili ga jednostavno obožava. Njezini osjećaji sukobili su se negdje na sredini, u blizini njezina srca, no vrućinu je osjetila između nogu. Kad se ona razodjenula, i on odbaci odjeću s pažnjom usmjerenom na nju. Buljila je u njega, protiv svoje volje, svjesna da ne može maknuti pogled s njega. Opčinilo ju je savršenstvo njegova torza, njegove mišićave noge i njegov tvrd, uspravan ud.
Ona tiho jekne kad je vidjela kondom u njegovoj ruci, koji je razmotao cijelom dužinom.
Dok ju je gurao prema zidu počela se opirati, ni zbog čega drugog nego zbog oluje pomiješanih osjećaja. On zanemari njezin otpor, posegne rukom ispod njezinih koljena i podigne ih do bokova, tako da je udarila glavom u zid.
„Reci da me želiš, Caressa.”
Ona se zagleda u njega i procijedi kroz zube. „Uvijek mi govoriš što da kažem.”
„Onda kaži ono što osjećaš. Reci da ili ne.”
„Oh...” Ona se pobuni. „Ne želim govoriti.” Nije mogla naći riječi. Čula je glazbu, odjeke neskladnih akorda i osjetila kako njegov penis lagano prodire u nju. Zašto je potrebno govoriti? Zar ne čuje? Primala ga je sve dublje i dublje i kad se pokušao pomaknuti stisnula ga je čvršće ne puštajući ga. Lupio je u zid koljenom ili laktom, što odjekne cijelim apartmanom. Podizao ju je sve više svakim potiskom, tako da je ponovno udarila glavom, ali nije je bilo briga. Zubi joj se zatvore pored njegova vrata i ona ga poželi ugristi umjesto gricnuti. „Kyle...”
Izvijala se bokovima u svojim slatkim mukama, želeći ga ubrzati, no nije se obazirao. Njegovi prsti stegnuli su te bokove na mjestima gdje ju je držao. Njegov penis zabijao se u nju ravnomjerno sve dok nije našao točku koja pojača njezino zadovoljstvo i ubrza pokrete.
„Psssst ...” Čula je ušutkavanje kao iz daljine i zabola je nokte u zlatnu kožu njegovih ramena.
„Pomozi mi, ne mogu... Bliže!”
Uz jecaj, on je skliznuo rukom ispod nje i odnio je do kreveta. Snaga i ritam njegovih poniranja sad su se povećali, njihovi kukovi su se sudarali, a njezin klitoris trljao se o njegovu stidnu kost. Privukla je koljena bliže njemu, kao da ga njima poziva i mami, a onda osjeti užarenu pljusku na boku s jedne strane, a zatim s druge. Uz glasan jecaj, njezino tijelo se stade grčiti.
„Bože, Kyle!” Orgazam je u njoj odjeknuo poput pucnja, eksplozije.
Držao ju je za bedra i pritisnuo ih prema dolje. Željela je da je tako drži zauvijek, da je ispuni i da je nikad ne pustiti da ode. Njezina vagina stegnula se oko njegova tvrdog penisa, slast mu prostruji uz kičmu i on zadrhti iznad nje.
Kad je pao na nju, ona se nije micala, ležala je ne želeći se pokrenuti kako ga ne bi otjerala. Trenutak poslije čula je cerekanje i osjetila meki dah na svom obrazu.
„Mislim da smo mogli biti tiši.” Caressa nije odgovorila.
Bila je mirna, iako joj je mir bio posljednja stvar na pameti. Bože, način na koji ju uzimao bio je divljački, životinjski. On je pljusne po bedru, još vrućem od njegovih dlanova. I to joj se sviđalo. Jako.
On se spusti pokraj nje, znatiželjno je promatrajući. „Pa... evo, dobila si obećane batine. Jesi li uživala u njima onoliko koliko si se nadala?”
Pogledala je prema njemu preko ramena. „Što misliš?”
Držao ju je prstima za bradu i gledao je „Ne kompliciraj. Reci mi, je li ti se svidjelo ili nije.”
Ona se prisili pogledati ga, zureći u njegove plave oči kao maloprije u njegov penis. „Još te osjećam.” Nije znala misli li na pljusku koju joj je opalio ili na svoj penis koji još osjeća njezinu toplinu. „Ulažeš mnogo libida u svoj posao.”
„Činim to kako treba”, rekao je i poljubio je, ne baš nježno, te sišao s kreveta. Stajao je iznad nje, a ona se odjednom osjetila gola i ranjiva. Povukla je plahte preko sebe i pogledala ga.
„Mogu li spavati ovdje s tobom?” upitao je.
„Ne.”
Još trenutak ju je proučavao, a zatim slegnuo ramenima. „Kasno je, a ako spavam ovdje, vjerojatno ću se zadržati dulje nego što bih trebao. „Već si to učinio.” „Oh.”
On se okrene, odbijajući zagristi mamac. Gledala ga je pretvarajući se da joj srce ne kuca brže i da joj se usta ne suše. Počeo se odijevati i ona se okrenula se na bok razmišljajući o stvarima koje će joj odvući pažnju od njegova zavođenja i sadašnjeg trenutka. Koncert, njezina trema, nervozni prsti, nezasluženi pljesak. Činilo joj se da se udarila po prstima za vrijeme izvedbe jednom ili dvaput. Sve u svemu nastup je bio prosječan u najpo...
Ooooh...
Nagnuo se nad nju i lickao joj vrat ispod uha. Ona je zadrhtala i gotovo posegnula za njim, da ga zadrži pored sebe s tim njegovim muževnim mirisom i njegovim glasom poput karamele....
„Još uvijek okus suza”, šapnuo je. Njegov jezik primamljivo joj je skliznuo iza uha. Zatim ju je nježno poljubio u čelo i nestao.

Peto poglavlje

Umiješan


Kyle je ostao u krevetu do kasnog jutra. Jedan je razlog bio to što nije bio naviknut na vrijeme Zapadne obale, a drugi što se nije htio suočiti s Caressinom tetom Denise. Ne još.
Pohota koju je jučer osjetio iznenadila ga je kao nikada do sada. Dugo nije bio ni s djevojkom, a strast je proradila i zbog nove, uzbudljive partnerice. Vatromet. Spektakl. Košmar. Zapalila ga je vjerojatno zato što je i inače bio manijak.
Naravno, i prije je izlazio na kraj s čudakinjama, vrlo uspješno. Pet godina za Jeremyja Graya bario je komade. Ali s Caressom se doista „bavio”. Ili je to s njom bilo nešto drugo? Zazvoni mu mobitel i on ugleda Jeremyjev broj na zaslonu. Jeremyjev tajming uvijek je bio besprijekoran.
„Hej,Jeremy. Što ima?”
„Čuo sam da nisi više na Zapadnoj obali.”
„Jesi li u blizini?”
Jeremy se nasmijao. „Ja sam u Danskoj!”
„Koliko je sati tamo?”
„Ne znam i ne zanima me.”
Kyle je gotovo upitao je li i Nell tamo, ali umjesto toga ugrizao se za jezik. Tada je shvatio da nije nijednom pomislio na Nell u ovih nekoliko dana. Jeremy ga je bombardirao pitanjima. Zašto, pitao se Kyle.
„Novi posao! I? Kako je raditi za violinisticu?”
„Violončelisticu.”
„Oh, oprosti. Kakogod. Kako izgleda?”
Kyle se nasmijao. „Dojmljivo! Iskreno... Vrijedi svakog novčića koji je u nju uložen.”
„Pitam se što si učinio u životu da uvijek zaslužiš najbolje komade... Doista, Kyle, je li teška kao ja?”
„Čini mi se i gora, ali ne znam. Zapravo uživam. Na neki način mislim da me treba. I mislim da mogu pomoći toj ženi ako mi ona to dopusti.”
„Uvijek si volio biti junak. Samo se nadam da u ovom slučaju nema metaka u blizini.”
„Vjeruj mi, djevojkama ne prilazim s vatrenim oružjem.” Obojica se nasmiju, a onda Jeremy naglo promijeni temu.
„Još si trijezan, pretpostavljam?”
„Da, naravno. Devet mjeseci, tri tjedna i četiri dana. Sad mi je potrebna sva pamet koju mogu skupiti.”
Jeremy je bio miran jedan trenutak s druge strane. „Jesi je već, a?”
„K vragu, Jeremy, kako to već možeš znati?”
„Pa, u pravu sam, zar ne? Čujem ti po tonu glasa kad pričaš o njoj. Budi pažljiv, čovječe. Imaš dosta svojih demona iza leđa, ne trebaju ti i tuđi!”
„Moji demoni su... prošlost” Obojica su vrlo dobro znali o čemu, to jest o komu je riječ.
„To je dobro. Jako mi je drago to čuti. Moram ići. Nadam se da je sve pod kontrolom. Možda dođemo na jedan od njezinih koncerata, kada nam bude bliže, u Europi.”
„Naravno. Javit ću ti datume.”
Vama. Njemu i Nell. Kyle je još uvijek osjećao taj ubod, ali kao da taj žalac više nije toliko bolio. Možda je Caressa njemu mogla pomoći kao što je on pomagao njoj. Pozdravio se s Jeremyjem, otuširao se i odjenuo, zabrinut zbog svega što ga očekuje toga dana.
No, kad je ušao u glavnu sobu, Denise je mirno sjedila i pijuckala kavu uz doručak. Njegov je prvi poriv bio da se vrati u svoju sobu, ali nije želio ispasti pičkica. Umjesto toga on prijeđe sobu i pridruži joj se za stolom. Njezin pogled nije bio prijateljski. Kyle pročisti grlo.
„Pa ... o vašem prijedlogu da je šarmiram...”
„Mr. Winchell, ne zanima me.”
„Denise...”
Podigla je ruku. „Ne. Ne zanima me.”
„Ne morate me više plaćati ako ne želite.”
„Naravno da vas sad moram nastaviti plaćati!” Uglovi Denisinih usana se cinično spuste.
„Samo se nadam, i to zbog nje, da ste prakticirali siguran seks...”
„Ja sam odgovoran čovjek, naravno da smo pazili”, rekao je s dozom uvrede u glasu.
„Odgovoran. Stvarno?” Zvučala je prilično zlovoljno i gledala dolje u svoje ruke. „Razočarana sam. I to jako. Toliko da sam ljutita i na vas, gospodine Winchell. Ali osjećam da me se to više ne tiče.”
„Zašto ste razočarani? I zovite me Kyle, zaboga!”
„Njezin sinoćnji nastup nije bio baš najbolji.”
„I mene krivite za to?”
„Ne znam tko je kriv. Ali to nije bilo njezino pravo lice.”
„To je bio prvi nastup turneje, zar ne? Premijera, znači? Zar djevojka ne smije imati tremu...?!”
„Nije u tome stvar, lako je za tremu. Riječ je o tome da je to sinoć bila jedna jako važna premijera, ako me razumijete. U publici je bilo mnogo recenzenata. Znate li što to znači?!” Frustriranom gestom Denise mu rukom pokaže troje novine na stolu.”Bilo ih je i više online.”
„Što su napisali?”
„Nenadahnuta. Neujednačena. Ne u svom stilu. Pročitajte sami.”
Kyle je polako čitao osjećajući kako ga ispunjava neobjašnjiva navala bijesa. „Mislio sam da je spektakularna.”
„Pa, vi ne znate ništa o...”
„Ništa o glazbi. Zašto me i dalje podcjenjujete? Gledajte, njezina izvedba doista me je pomakla.”
„Nisam iznenađena, sudeći prema zvukovima koji su dolazili iz njezine sobe sinoć”, rekla je podižući nos. „Mislite da je spektakularno sve što čini? E, varate se. Svijet glazbe ne funkcionira tako.”
Kyle se ugrizao za jezik. Znao je da je bolje da ništa ne govori jer mogao bi joj svašta reći na to. Umjesto toga mudro ušuti i nalije si veliku čašu soka od naranče s ledom iz vrča na stolu.
„Ona ne smije to vidjeti” napokon je rekao, pokazujući glavom na novine.
„Tražit će to odmah čim ustane.”
„Nemojte joj pokazati. Čitanje loših kritika samo će je nepotrebno uznemiriti.”
„Više nego što ste je vi uznemirili?”
Kyle udahne duboko i zagleda se u sredovječnu ženu.
„Slušajte teta Denise. Ako me želite otpustiti, izvolite slobodno. Ja ne odlazim. Ne, dok me ona to sama ne zamoli. Ona treba...”
Denise podiže oči i Kyle se okrene u smjeru njezina pogleda. Na vratima svoje spavaće sobe stajala je Caressa, raščupana i izgužvana, još snena.
„Dođi na doručak, Caressa”, rekla je Denise.
„Želim vidjeti recenzije.”
„Ne”, rekao je Kyle u isto vrijeme kad i Denise. „Kasnije.”
„Zar su toliko loše?” Caressa se uznemiri i nervozno krene prema njima, gledajući u gomilu novina na stolu ispred Kylea.
„Ne, uopće nisu loše. To je prva noć turneje. Nemojmo pretjerivati. Najbolje je da doručkuješ...”, brbljao je Kyle nalijevajući joj sok.
Caressa ostane sjediti mršteći se na Denise, ignorirajući pladanj s pecivima i muffinima. Kyle sjedne nasuprot nje.
„Hvala što si ga zaposlila, teta Denise. Već smo se triput poševili.”
Kyle se skoro uguši pecivom, ali Denise nije ni trepnula gledajući u Caressu.
„Misliš da si me šokirala? Čula sam vas, sva tri puta. Dakle, hvala za vijest, ali već sve znam. I, jesi li ponosna na sebe?”
„Dame.” Kyle je protrljao oči i položi ruku na Caressinu. „Slušaj. Ne želim da čitaš ove recenzije. Večeras je još jedan koncert. Doručkuj, vježbaj, a zatim ćemo izaći malo prošetati.”
„Prošetati?”
„Da, šoping. Ali pod jednim uvjetom. Nemoj ni dirnuti ove novine. I ne traži recenzije na internetu. O.K.? U stvari, sve što trebaš učiniti sada jest - jesti i svirati.”
„Nema seksa?” Caressa se tužno zasmijulji, napravivši djetinjasto lice.
Denise je strogo pogleda i ustane, odgurne bučno stolac, odjuri u svoju sobu i tresne vratima.
Kyle se namršti Caressi. „Odlično si to učinila.”
„Mrzim kad me tako gleda.”
„Tvoja teta i ja već smo razgovarali o... stvarima. Bolje je da ona ne zna ništa o tome, a ti je nemoj izazivati spominjući to.”
„Ili što?”
„Ili nema ništa od toga. Znam da živiš samo kako bi pronašla oružje za svoju tetu Denise, ali ja odbijam biti tvoje oružje. A sad pojedi nešto.”
„Nisam gladna.”
„Jedi. Ili ću te opet pljusnuti”, dodao je s ljutitim bljeskom u očima.
„Želiš to, zar ne?” pogledala ga je Caressa, ali on je posegnuo za pladnjem kako bi uzeo muffin s borovnicama.
„Ti to želiš, znam te”, promrmljao je u bradu susprežući smijeh.
Ona se nasmije i zagleda kroz prozor, a on primijeti da su se njezini blijedi obrazi lagano zarumenili.
Ona bi to željela. Znao je. Da znao... voljela je to, mala perverzna. Toliko odluka ga očekuje. Prvu je donio jučer kad ju je zatekao na podu. Sada je nastojao odlučiti hoće li zadovoljiti njezinu znatiželju prema BDSM.
Šala. Naravno da će je zadovoljiti. Već je zamišljao razne scenarije, uključujući vezanje, perverzne dodatke i lisice.
O, da. Ona bi to itekako voljela. Itekako. Voljela je osjetiti njegov penis, voljela je seks.
A Nell... S Nell je bilo potpuno drukčije. Nell je bila ponizna i povodljiva, osobito kad je bila s Jeremyjem, a Kyle je pazio na njezinu senzualnost i tankoćutnost. Ali Caressa je bila seks na raketni pogon. Drukčije, ali jednako izazovno. Možda čak još više izazovno. Nikad nije bio siguran hoće li preživjeti njezin sljedeći napadaj požude.


§

Odveo ju je u trgovački centar, mondeno mjesto na šetalištu nedaleko hotela. Caressa je odsutno hodala pokraj njega.
Trgovački centar bio je pun ljudi njezine dobi, dvadeset-i-nešto, svi u dizajnerskoj odjeći, s trendy modnim dodacima. Ona je nosila traperice i sivu majicu s tenisicama. Kyle je hodao pokraj nje kao da je upravo sišao s naslovnice GQ magazina. I on je nosio traperice i običnu majicu, ali na njegovom skladnom tijelu ta je kombinacija izgledala više seksi. Odlično, pomisli, baš se lijepo uklapa u ovu gomilu mladih hipstera. Bili su zauzeti mobitelima i u grupama. Neki su se glasno smijali. Mnogi od njih bili su parovi, zapazio je, koketirali su, ljubili se, držali za ruke.
Caressa je htjela uhvatiti Kylea za ruku, ali nije to učinila. Pored nje je hodao kalifornijski zlatni dečko u svom najboljem seksi izdanju, a ona se premišljala treba li pokazati da je njezin. Mnogim ženama je zapeo za oko, vidjela je to na njihovim licima. Sigurno razmišljaju o tome kako je uspjela uloviti ovakvog seksi frajera poput njega. A onda je počela zaostajati. Bezvoljno. On se okrene i čvrsto je primi za ruku.
Pri kraju šetnice, gurne je u jednu prilično skupu i otmjenu trgovinu ženskim rubljem i odjećom. Osvrnula se i od vrućine joj se ozari lice. Bila je to prodavaonica donjeg rublja, a zaposlenice su sve izgledale poput prokletih supermodela.
Jedna djevojka s dugim nogama pogledom je pratila Kylea i nasmiješi mu se. Caressa se ljutilo okrene i krene prema izlazu.
„Ne zanima me to”, promrmljala je Kyleu.
„Pa zar nisi rekla, evo, citiram: 'Moj grudnjak je totalno aseksualan.'“
„Da, želim biti - aseksualna.”
„Ne, ne želiš. Hajde, pogledaj malo što tu sve ima.” Caressa frkne, odmjeri još jednu zgodnu djevojku koja je u mislima skidala Kylea svojim jako našminkanim očima.
„Ovo je glupo i neukusno. 'Ja te ševim, pa dopusti da ti kupim seksi gaćice i grudnjak.'“
„Ne kupujem ja tebi ništa. Uzmi nešto za sebe. Što ti se sviđa? Što bi htjela imati na sebi sljedeći put kad ti skinem košulju preko glave i počnem ti maziti grudi.” Zadnju rečenicu izgovorio je tik uz njezino uho i ona lagano zadrhti, a zatim se odmakne.
„Nisam tip za seksi rublje, zbogom.”
„Ne sumnjam u to. Ali nisi ni baka. Trebaš imati grudnjak i gaćice.” Prelazio je prstima po pozlaćenim rubovima i pokazivao na ostalu robu u butiku. „Pogledaj okolo. Imaš vremena. Kupi što ti se sviđa. Hajde, mnogo si zaradila u zadnjih nekoliko godina, opusti se, Caressa!”
Htjela je odustati, ali zadnji komentar je osupne. Istina, zaradila je mnogo novca, i to krvavo ga je zaradila. Zašto je nosila donje rublje iz dosadnih prodavaonica koje je mrzila. Zato što nemaš društveni život i ionako nemaš razloga nositi ništa lijepo. Pa, do sada.
Pogleda gdje je Kyle i kad se on malo odmaknuo, dotakne prstima gaćice i grudnjake na policama. Neki su komadi zaista lijepi... mekani treperavi saten, sa ženstvenim detaljima poput čipke na košaricama. Zaustavi se na jednostavnom grudnjaku boje slonovače. Bio je to običan grudnjak, iako osjetljivog tkanja s finom čipkom.
Prodavačica je upita želi li ga isprobati, a Caressa je ne snalazeći se buljila u nju. Nikada nije kupovala u takvom butiku. Kyle priđe i odgovori umjesto nje. „Da.”
„Koju veličinu nosite?” Djevojka upita, gledajući otvoreno u Caressine grudi. „34B? 32C?”
„Hm ...”
„Idemo vas izmjeriti.”
Djevojka je primila Caressu za ruku, te je povela prema stražnjem dijelu trgovine, tako brzo da su svi mogli vidjeti njezinu nervozu. Kyle joj se osmjehne i kimne glavom. Je li joj namignuo? Prodavačica je povuče u skučenu, zavjesama zaklonjenu kabinu. Caressa je stajala zbunjena i piljila upitno u plavokosu djevojku očiju savršeno ocrtanih tušem.
Prodavačica se prijateljski nasmiješi.
„Lakše ću vas izmjeriti ako skinete odjeću. Tada ćemo znati koja vam je veličina potrebna”, rekla je.
„Oh, u redu.”
Caressa je skinula majicu i opet osjeti jak ubod nelagode zbog staromodnog pamučnog grudnjaka. Tako je razmišljala i njezina baka, pomisli. Zatim skine grudnjak gotovo razmetljivom hrabrošću koju je mogla skupiti i pričekala da je prodavačica izmjeri. Djevojka joj se osmjehne.
„Usput, ja sam Bridget.”
„Bok, Bridget”, reče Caressa, a glas joj se izgubi na zadnjem slogu, dok je Bridget namještala krojački metar preko njezinih bradavica.
„Izgleda kao 32C. Dakle... Aha, a ovo je tvoj dečko? Zgodan je.”
„Oh, ne... Samo prijatelj. On zapravo radi za mene”, reče suho Caressa. Bila je uspješna i poznata glazbenica, napokon, nije li? I napravila je više do svoje dvanaeste godine nego ova prodavačica koja mjeri gaćice i grudnjake.
Ah Bridget jednostavno kaže samo „oh” slatkim glasom i ostavi Caressu da se odjene. Ona se vrati u dućan i pokupi još nekoliko grudnjaka koji su joj se svidjeli. Ništa previše kičasto, ali lijepih boja s decentnim detaljima. Nebesko plavi grudnjak s crnim baršunastim košaricama, koji je bio naprosto čaroban. Zatim jedan bež boje u svojevrsnom retro stilu, s crnom i bijelom čipkom. Kako je koji izabrala, istim redom Bridget je dodavala odgovarajuće gaćice.
Kyle je još bio u dućanu, brbljajući s ostalim prodavačicama koje su zijevale za njim. Odlično. Neka koketira.
Bolje nego da pilji u nju u ovakvim trenucima.
Konačno se ponovno skloni u kabinu za presvlačenje kako bi isprobala grudnjake koje je izabrala. Većina izabranih modela savršeno joj je pristajala. I bili su mnogo udobniji nego njezin stari pamučni. Na kraju je jedva izabrala nekoliko najboljih. Bože, koliko novca. Prešla je prstima preko čipke na grudnjaku boje slonovače. Cijena zapravo nije ni važna.
Kyle ju je za to vrijeme mirno čekao. Mlade trgovkinje oko njega napokon su umuknule. Vjerojatno su zaključile da se oko njega ne isplati truditi jer je zauzet. Pitala se što bi on rekao o ovom grudnjaku koji je navukla na sebe. Htjela ga je pitati, ali onda joj sine. Ne kupuje to za njega. Kyle je bio u pravu, ona ima dosta novaca. Trebala bi imati rublje koje joj se uistinu sviđa, a ako se njemu ne sviđa, nek' se jebe. Rekla mu je već da je s njim samo zbog seksa i to je mislila.
Platila je karticom koju je dobila od Denise prije nekoliko godina, a otad ju je koristila samo za brzu hranu na putovanjima. Zaboga, imala je dosta novca ušteđenog od koncerata i honorara. Ona zapravo plaća njega, zar ne?
„Sviđaju mi se stvari koje si izabrala”, reče joj Kyle kad su izišli iz trgovine. „Dobro ti stoje.”
„Nisam znala da si primijetio. Bio si zabavljen važnim razgovorima s onim klinkama.
„One su prve počele.”
„Sigurna sam da se stalno boriš s takvim problemima.”
„Zašto si tako mrzovoljna, dušo?”
Caressa zakoluta očima. On joj pokaže još jednu trgovinu ženskom odjećom. „Kyle!”
„Hajde. Samo ti želim malo pomoći. Dotjeraj se malo. ne vjerujem da ti se doista sviđa odjeća koju nosiš. Ti si puna duha, talentirana. Zašto bi tvoja odjeća bila beživotna!”
„To je pravilo kod glazbenika...”
„Tko to kaže?” Ušli su u prodavaonicu punu svilenih bluza, topova i pulovera. „Tko je propisao pravila o tome što glazbenici trebaju odijevati? Mislim da možeš nositi što god želiš, sve dok tvoji prsti sviraju po notama!”
„Ne ide to tako. Postoji dress code.”
„Ne govorim o tome što nosiš na pozornici, nego o odjeći koju inače nosiš i koliko si zadovoljna kako u njoj izgledaš.”
„Ja sam zadovoljna svojim izgledom.”
„Zašto se onda skrivaš ispod slojeva sive i crne?”
„Zato, za razliku od tebe, što ne želim da svi zure u mene.”
Uzdahnuo je nestrpljivo i pokazao joj uokolo po prodavaonici prepunoj dizajnirane odjeće.
„Ova trgovina me podsjeća na tebe. Vrlo impresivna i kvalitetna, ali iznutra potpuno luda.” Podigao je suknju asimetričnog kroja i neporubljenih rubova.
Izlazeći iz prodavaonice Kyle je nosio pune ruke vrećica, a Caressa je veselo trčkarala pored njega. Osjećala se tako živom, dinamičnom i - privlačnom. Zašto se nikad nije zabavila i nosila odjeću u svome stilu kada ne svira. Kupila je bluze crvene boje i u nijansi ružičastog ruma, jaknu zelenu kao trava i vodenoplavu. Kupila je pulover kratkih rukava i bijeli top sa srebrnim obrubima. Denise se to neće svidjeti, ali Caressi se sviđalo.
„Trebali bismo se vratiti”, rekao je Kyle. „Cipele ćemo drugi put, važi?”
Caressa se nasmijala i osjećala gotovo ludu potrebu da potrči i u letu ga preskoči. Na nekoliko sati potpuno je zaboravila Saint-Saensa i kritike koncerta. Osjećala se kao normalna osoba, koja napokon živi svoj život. Kupila je brdo odjeće koja joj se sviđala i uživala je na zraku i u suncu. Nije čula nikakvu glazbu u glavi, samo Kyleov smijeh i njegova ohrabrenja koja joj je šaptao u uho.


§



Ostavio ju je u apartmanu da se odmori prije koncerta i uputio se prema hotelskoj teretani s novinama pod rukom. Nakon treninga, u sauni je nastavio čitati kritike polako i pažljivo. Denise je bila u pravu. Nisu je osuđivali, ali ni posebno hvalili njezin rad ili joj čestitali. Sva tri kritičara slagala su se u jednoj stvari:
„Dok Caressa Gallo odrasta pred našim očima, njezini nastupi postaju sve nezreliji.” Kyle je osjetio snažnu potrebu da zvekne po glavi recenzenta. Imala je dvadeset jebenih godina, nije još ni bila odrasla.
Odbaci novine s gađenjem. Kad je počeo raditi ovaj posao, nije očekivao bilo što takvoga. Nije znao kako da joj pomogne. Kako da se postavi. Sjetio se kako je Jeremy znao dobiti i loše kritike, ali to se odnosilo na film, ne na njega osobno. U ovom slučaju nije vidio kako da Caressa kritike ne doživi osobno.
Prokletstvo. Želio ju je zaštititi, nekako je zakloniti od takvih udaraca, ali nije znao kako. Najradije bi stajao iza nje na pozornici i buljio u publiku tako da manje misle na njezine propuštene note ili nezavršene fraze. Zapravo nije ni znao što je to fraza, ali bio je siguran da ih Caressa izvodi mnogo bolje od 99 posto violončelista na svijetu. Otuširao se i vratio u apartman. Zatekao je Caressu u njezinoj sobi u potištenom raspoloženju. „Ipak si ih pročitala.”
„Denise uvijek kupi posebne novine za mene.”
„Prokletstvo. Rekao sam ti da ih ne čitaš!” Mogao je vidjeti njen mozak kako se napreže u potrazi za nekim odgovarajućim odgovorom. Podigao je ruku. „Nemoj, ne trebaš ništa reći.”
„I ne želim...! Izlazi iz moje sobe.”
„U krivu su, znaš to. To je samo njihovo mišljenje.”
„Nisu u krivu!”
„Prestani se derati, Caressa. Ne zastrašuješ me vikanjem i zvučiš kao luđakinja.”
„Možda sam luđakinja”, kazala je. „Ali znam da sam sinoć zajebala stvar! I sve je to tvoja krivica.”
„Sumnjam u to.”
„Ti i tvoje jebeno zavođenje i...”
„Čekaj. Zavođenje? Seks je obostran, nije li, šećeru? Ne sjećam se da si se baš odupirala ili rekla 'ne'.”
„A što misliš kako ću svirati dok mi ti radiš... takve stvari? Moram se koncentrirati na glazbu, a ne na jebeni shopping i sve drugo što ti želiš u bilo kojem trenutku. Previše me... ometaš!”
„Dobro, ostavit ću te na miru onda.”
„Bila bih ti zahvalna.”
„Znači, nećeš večeras uživati u svemu što sam planirao za tebe. No, svejedno”, dodao je ležerno, proučavajući svoje nokte na ruci.
„Što to govoriš?”
„Ništa. Ako želiš da te ostavim na miru, ja ću te ostaviti. Mislio sam da ti se svidjelo da budemo zajedno. No, što god. Moraš biti spremna za kazalište u šest i trideset.”
Okrene joj leđa i pođe. Rizik. Molio se da ona ne ode ponovno na krov ili napravi bilo kakvu dramatičnu stvar... Ali nije. Točno u pola sedam izišla je iz svoje sobe, u svom oklopu od crne svile, kose začešljane unatrag. U kazalištu je koračala pozornicom kao da se ne boji, a od pogleda na Denise stresla se prije nego što je sjela i počela svirati. Kyle je pokušao sve da se Caressa osjeća bolje, ali nezadovoljstvo je prevladalo.
Sljedeća tri dana protekla su u napetoj tišini. Kyle je činio sve što je trebao kao njezin asistent, ali za nju je sve to bio nastavak ometanja - u realnosti svakako. U svom umu, Kyle je svaku noć provodio u njezinoj sobi i ševili su se tako da je Caressa jedva hodala. Vezao ju je i mučio, a kad bi preklinjala da prestane, nastavljao bi još žešće.
Ako su i nju proganjale slične ideje, dobro ih je skrivala. Kad su krenuli na let za Portland, Caressa je s čelom zauzela dvostruko sjedalo. Denise je sjela pored Kylea.
„Ovako je vjerojatno bolje.”
„Mm.” Kyle pomisli po stoti put da bi trebao dati otkaz i prepustiti nekom drugom da preuzme brigu o Caressi. Ali nije bio sposoban otići od nje, ne u ovom času. A nije bio sposoban ni za hodanje. Bar ne daleko od nje, i ne sada. „Što god je čini sretnom...”, rekao je samo zato što se činilo da Denise očekuje od njega neki odgovor.
„Sve što radim, radim za Caressinu sreću”, odgovorila mu je.
„Zar stvarno mislite da je sretna?”
„Na svoj način, da. To je način na koji želi živjeti. Nije joj to uvijek lako, ali ona ne želi živjeti drukčije.”
„Jeste li sigurni u to?
„Stavila glazbu ispred vas, zar ne?” Nije to rekla okrutnim tonom, ali Kyle je dobio jasnu poruku.
Denise se pomakne i sklopi ruke u krilu. „Molim vas, što god činili, ne pokušavajte je dovesti u situaciju da mora birati.”
„Nikada ne bih tražio od nje da bira.”
„Ne tim riječima, naravno. Ali ona je već u sukobu.”
„Zašto mora biti ili-ili? Zašto ne može imati odnos sa mnom i još uvijek joj ostaje glazba? Ovo je za nju nezdrava opsesija.”
„Ne razumijete.”
„Razumijem da ona živi pola života, a druga polovica je glazba. Odveo sam je u trgovački centar, a ona je hodala naokolo kao Alisa u zemlji čudesa. Njoj je dvadeset godina. Što ima od života? Nema prijatelja. Ona...”
„Nije dijete.”
„Ne sada. No, prije pet godina je bila. Što je radila tih pet godina?” Denise se ugrizla za usnu i nije odgovorila.
„Da pogodim. Vježbala violončelo s kojim se pojavljuje na koncertima i nakon toga čita recenzije.”
„Da. A to je upravo ono što je htjela.”
„Kako znate? Što joj je drugo ikad bilo dopušteno?”
„To nije upitno! Ona sve to radi po vlastitom izboru.”
Kyle se zaustavi, pogledavši prema Caressi. Vidjela je da se prepiru i brzo skrenula pogled.
„Po svom izboru. Da, to sam čuo”, odgovorio je Kyle tišim glasom. „No, čini se da je njezin jedini izbor bio ono što joj je bilo dopušteno. Što ako ona odluči biti sa mnom? Što ako ona odabere pravi život, umjesto ovog glazbenog mjehurića u kojem živi?”
Denise ga pogledala, a njezine duboke smeđe oči bile su iskrene i odlučne. „Ako to ona odabere, to je opet njezin izbor. Niste me dobro slušali. Sve mora biti njezin izbor. Razumijete li?”
„Ja je nikada ne bih prisilio da mora birati”. progunđa i spusti se dublje u svoje sjedalo. No, dio njega je znao da je to već učinio. Načeo je i počeo skidati njezin zaštitni omotač pod kojim je morala biti fokusirana i produktivna. Ali što je time učinio njoj - ili sebi?
Let je bio kratak i ubrzo su se pripremali za slijetanje. Pogledao je prema Caressi i vidio da je rukama čvrsto obujmila violončelo. Poželio je da njega tako uhvati. Želio ju je učiniti sretnijom, nasmijavati je kao što se zaigrano smijala u šoping-centru. Nije bilo osvetoljubivosti u njegovoj namjeri, samo želja da joj pomogne da se oslobodi i da, naravno, zajedno uživaju.
Ali sve više je shvaćao da je Caressa zarobljena u primarnom odnosu koji je bio disfunkcionalan. Bila je neodvojivo povezana sa svojim gudalom od konjske strune, sjajnim drvenim tijelom i četiri nategnute žice.

Šesto poglavlje

Instrument


Caressa je ležala budna u mraku, vrteći se i ne mogavši se smiriti. Večerašnji je koncert zapravo bio najbolji do sada. Nastupila je u Portlandu tri večeri zaredom, a potom sljedeća tri dana u Seattleu. Caressa je oduvijek iz nekog razloga voljela Seattle. Možda zato što je u Seattleu uvijek kišilo. Kyle se našalio kako se nakon sinoćnjeg nastupa, dok je kiša šibala vjetrobrane i munje osvjetljavale njezino prekrasno lice, nije popela na krov. Njegova joj šala nije bila osobito zabavna. Cijela joj večer nije bila zabavna jer je tada prvi put očima proždirala njegova prsa i prste. Prvi put si je morala priznati da ju je dirnulo još nešto osim glazbe.
Nastup je tekao kao po loju, ali ona se osjećala loše. Podigla je zid između njih, no on joj je, ostajući tvrdoglavo na svojoj strani, otežavao situaciju. Još je vodio računa o svemu, o njezinim obvezama, osiguravao joj dostavu u sobu i čistu odjeću. Pratio ju je na intervjue i sastanke, vukao violončelo u avion, iz aviona, po hotelskim predvorjima i dizalima. Nijednom ga nije lupio ili tresnuo s njim o zid. Niti je Caressu ijednom dotaknuo. Ona se uvjeravala kako to nije važno. Glazba je važna. Uspijevala se usredotočiti na glazbu cijeli dan bez problema. Što je bolje svirala, bolje se i osjećala. Vježbajući je osjećala je kako joj se koncert, nekoć neprijatelj, sve više pretvara u dragog prijatelja. Otvorili su joj se novi vidici glazbe koje je prigrlila, katkada u vrućem kaosu muziciranja, a katkada dok je jela u tišini ili odmarala. Bila je zapravo dobro sve dok navečer ne bi ugasila svjetla i prisjetila se osjećaja njegova tijela na sebi, kako se pribija uz nju. Tijelo je bilo jače od volje i nije joj dopuštalo da zaboravi. Napokon je odustala od sna, zbacila plahte i sjela obujmivši koljena. Pomaknula je krevet do zida koji im je dijelio sobe te se priljubila uz njega nadajući se da će Kyle osjetiti koliko ga treba. Treba ga? Bože, zar ga uistinu treba? Konačno je preuzela kontrolu nad koncertom i uhvatila ritam života na turneji.
On nju zasigurno nije trebao. Kamo god su išli, žene su buljile u njega. Mnoge su mu se otvoreno nudile. Uf. Možda je upravo sad s nekom u susjednoj sobi. Prislonila je uho uz hladan zid, ali nije čula ništa.
Ipak nije mogla samo sjediti u sobi i razbijati glavu. Sutra putuju pa je mogla dulje ostati budna. Spustit će se u bar, malo promatrati ljude. Možda popiti piće bez osobne. Izgledala je starije s kosom zabačenom unatrag. Tiho se iskrala pazeći da ne zalupi vratima. Ako Kyle jebe neku sretnicu da im, ne daj Bože, ne zasmeta. A možda i spava. Na trenutak je pomislila zakucati na vrata. Nakon incidenta na krovu, tražio je od nje da ga izvješćuje o svom kretanju, ali sad nije namjeravala napuštati hotel. Slegnula je ramenima i odšetala niz hodnik. Bar je bio poput svakog drugog hotelskog bara. Uglađen i sterilan. Mračan i pomalo zadimljen. Bio je polu-prazan, što je upropastilo zamisao o promatranju ljudi. Sjela je za stol kod ulaza, ogledavajući se i skupljajući hrabrost za naručivanje pića od barmena. Tako i tako će uskoro navršiti 21. Možda da tipu samo pokaže osobnu nadajući se da neće opaziti da joj nedostaje 2-3 tjedna do 21. U trenutku kad je odlučila probati, rješenje je stiglo u vidu biznismena koji joj je prilazio s dva piva u ruci. „Bok! Sama si?”
Caressa ga je pogledala ne znajući što odgovoriti. Da, usamljena sam. Ali ne, ne za tebe. Nije da nije bio privlačan na način na koji su to već bili bogati biznismeni. Bio je onizak i nije bio zgodan na klasičan način, ali je odisao uspjehom i moći. Bio je vjerojatno neka velika njuška na poslovnom putu. Nakon što nije odgovorila, pružio joj je čašu piva, upitno je gledajući. Prihvatila je bocu.
„Hvala.”
„Mogu li sjesti?”
„Naravno.”
Sjeo je pored nje, ali ne preblizu. Nije izgledao pijano i neuredno. „I, usamljen si?” uzvratila je protupitanjem.
Nasmijao se. „Nisam zapravo. Više se dosađujem. Bio sam u stotinama hotelskih barova, soba.”
Caressa je spustila pogled na pivsku bocu. Nikad nije prije čula za tu vrstu, vjerojatno neka skupa uvozna marka. Otpila je mali gutljaj. „Da, znam.”
Izgledao je iznenađeno ili se samo zabavljao. „Nisi li premlada da budeš toliko izmučena od puta?”
Slegnula je ramenima, nije joj bilo ugodno dok ju je ispitivački promatrao. Nije joj se svidio okus piva, ali nije htjela biti nepristojna i ne popiti ga. Gucnula je još malo osjećajući kako joj gorka tekućina prolazi jezikom. „Živim od putovanja”, napokon je izgovorila. „Čime se baviš?”
Caressa je oklijevala. Koliko mu može otkriti o sebi? Ta on je potpuni stranac. Brzo je preletjela pogledom po prostoriji. Nije da nije bila sigurna ovdje, no naprosto joj nije bilo svojstveno učiniti nešto što ne želi, ma koliko bogat i samopouzdan bio. Lagano se odmaknula od njega, smiješeći se i kružeći prstima po vratu pivske boce.
„Glazbenica sam”, rekla je. „Sviram u orkestrima. Trenutačno sam na turneji.” Izgledao je potpuno iznenađeno. „Koji instrument sviraš?”
„Violončelo.”
„Ja sam davno svirao mali saksofon.” Tužno se osmjehnuo. „No nisam nastavio. Sumnjam da bih sada mogao notu odsvirati.”
„Zbilja? Glazba je poput vožnje biciklom. Ne zaboravlja se.”
„Možda. Usput, zovem se Michael.”
„Bok Michael. Ja sam Caressa.”
Stisnuo joj je ruku nježno i toplo. Pomislila je da ju možda predugo drži.
„Caressa. Neobično ime. Pretpostavljam da nisi iz Seattlea.”
„Ne, iz New Yorka sam.”
„Ja sam iz Toronta.” Promatrala ga je dok je otpijao poveći gutljaj piva, lagano gurnuvši njenu bocu prema njoj.
Bio je dovoljno star da joj bude otac. Imala je osjećaj da mu se to sviđa.
Napeto ju je promatrao pa je skrenula pogled i tada spazila tamnokosog muškarca koji je sjedio u udaljenom kraju prostorije. Podigao je glavu i suviše dobro poznate oči prilijepile su se za njezine. Brzo je odmaknula pivsku bocu s usana, ali već je bio na nogama.
„Um...”, bilo je sve što je uspjela promrsiti prije nego što se stvorio za stolom.
„Sklapaš nova prijateljstva?” ispalio je.
„Oprostite?” javio se Michael nakostriješenim glasom.
Kyle je gurnuo njezinu bocu na njegovu stranu stola. „Da, premlada je za ovakvu vrstu pića. A i za veze na poslovnim putovanjima. Ispričajte nas”, rekao je otegnuto, gurajući Caressu iz stolca prema izlazu.
„Pusti me.” Oslobodila se njegova stiska, previše posramljena da pogleda prema Michaelu i vidi njegovu reakciju.
„Što radiš ovdje?” upitao ju je.
„Što ti radiš ovdje?” uzvratila je.
„Pokušavao sam ne popiti piće, Caressa. Iako sam dovoljno star za to. Za razliku od tebe.”
„Imam skoro 21 godinu i što misliš pod time da si pokušavao ne popiti piće. Zašto si onda u baru?”
„Ispričat ću ti drugi put. I tako si ti ozbiljno namjeravala... s tom gnusobom?”
„Bio je vrlo uljudan.”
„Kaže bespomoćna naivna žrtva. On je oženjeni poslovni čovjek koji te namjeravao povaliti nakon nekoliko piva.”
„Kako ti to znaš?”
„A kako ti ne znaš? Ozbiljno me plašiš katkada.” Vodio ju je prema dizalu. Išla je ispred, okrećući se prema njemu.
„Ne razgovaraj sa mnom tako, kao da sam glupi, naivni idiot.”
Ogledao se po gotovo praznom predvorju i uveo je u dizalo čim su se vrata otvorila.
Udaljila se od njega koliko god je mogla u tako skučenom prostoru, prekriživši ruke na prsima.
„Možda sam željela spavati s njim. Je li ti to palo na pamet, možda?” Ušutkao ju je pogledom. Kad su izašli iz dizala, otpratio ju je do njezine sobe.
„Zamolio sam te da me izvijestiš u slučaju da ideš bilo kamo, osobito sama.”
Nije odgovorila, samo je gledala u pod. Mrzila je što joj drži prodiku kao djetetu. Dok ju je jebao, prodike ga nisu zanimale. Htjela mu je reći koliko ju je povrijedio, kako ju je zaboljelo to što ju je napustio, ali... nije on nju napustio. Ona ga je otjerala. Pogledala ga je, iznurena od emocija i zbunjenosti. Velika pogreška. Uzvratio joj je pogled i znala je da zna kako se ona osjeća, ali ne može to izreći. Razbješnjelo joj se lice smekšalo.
„Nisam ustvari htjela spavati s njim”, rekla je.
Još ju je promatrao. Oslobodila je jednu ruku, mrzeći se što to radi, ali nije mogla drukčije. Prstima mu je dodirivala čvrste pločice na trbuhu prelazeći zatim niže na vrhove bokova. Riječi - želim spavati s tom - nisu bile izgovorene, ali su se podrazumijevale.
Blagost njegova lica pretvorila se u nešto napeto i opasno.
„Između nas...”, tu je stala prisjećajući se kako se naslanjala na zid kako bi ga čula.
„Između nas je zid. “
„Ti si ga podigla.”
„Znam, ali...”
Čekao je. Nije znao što slijedi iza tog „ali”.
„Želiš li provesti noć sa mnom, Caressa?”
Vrijeme kao da je stalo. Poželjela je odgovoriti na tisuće različitih načina, no na kraju je samo prošaputala: „Da.”
„Bez zidova između nas”, upozorio ju je. Samo ti i ja i stvari koje ti želim raditi.
„Bez zidova”, složila se. Štogod. Radi mi štogod želiš.


§

Uhvatila ju je lagana nervoza nakon što su se vrata zatvorila. Stajao je spreman za što? Da joj čini nešto. Naglasio je nešto, a to ju je plašilo i uzbuđivalo. Kylea je s jedne strane doživljavala kao pribranog i odgovornog asistenta i s druge kao grubog i strastvenog ljubavnika. Sad joj se činio kao čudna kombinacija te dvije strane - hladno proračunat i seksualno prijeteći.
Stala je pokraj TV-a.
„Pa, malo me je strah tih stvari koje si upravo spomenuo.”
„I treba te biti strah”, rekao je ne prestajući je gledati. „Ti si veliki perverznjak, zar ne?”
„Nemaš pojma koliki. No ti u svakom trenutku možeš odustati.” Konačno se pomaknuo, svukao košulju i odložio je preko stolca sa svoje desne strane. Zatim se prebacio na hlače, otkopčavajući remen i gumbe istom onom spretnošću zbog koje je od početka izgledao tako opasno.
„Ipak mislim da nećeš odustati. Kako ono kažu: 'Znatiželja je ubila mačku'.”
„Ubit ćeš me?” Zurila je u njega dok je skidao hlače, otkrivajući vrlo naglašenu izbočinu u gaćama.
Nacerio se. „Do sada si izdržala.” Gaće su skliznule i ostao je stajati pred njom u svom muškom sjaju koji oduzima dah. Iznenada je osjetila nagon da se baci na koljena. Ali prije nego što je stigla bilo što učiniti, prišao joj je, obujmio je oko vrata, ramena pa se zatim spustio do bokova i oblina njezine stražnjice. Poljubio ju je naglo i nemarno, kao da nije namjeravao, ali nije se mogao oduprijeti.
Odmaknuo se i otkopčao šarenu bluzu koju joj je pomogao odabrati kako bi otkrio profinjeni bež grudnjak koji si je ona sama odabrala. Zastao je prelazeći prstima po sićušnom nizu gumbića.
„Sviđa mi se”, tiho je rekao. Nenametljiv i ukrašen u isto vrijeme.
„Nisam ukrašena. Što to uopće znači?”
„Vidjet ćeš.”Otkopčao joj je hlače i spuštajući ih preko bokova nježno dlanovima dodirivao svaki djelić njezine kože. Oh, Bože, već je bila tako vlažna. Željela je da je kao prije baci dolje i jebe tako da joj koža bude sva izgrebana od grubog hotelskog tepiha. Kleknuo je, ne svukavši joj još hlače do kraja. „Jako lijepo...” Skliznuo je prstima po sićušnom nizu gumbića poput onoga na grudnjaku pa nastavio dalje istim putem jezikom.
Pogled na njegova široka ramena i tamnu kosu stvorio je vreli i vlažni trag na čistoj svili koju je imala na sebi. Zastenjala je kad je pritisnuo usne na vrh njezine pukotine. U isto ju je vrijeme prstima oslobodio hlača zabijajući joj prst u vlažnu macu.
Zacviljela je i ščepala ga za ramena. Užitak je bio paralizirajući, trenutan. Zadirkivanje jezika kroz svilu bilo je pojačano laganim uvlačenjem i izvlačenjem prsta.
Uskoro je ubacio još jedan, ispunjavajući je, milujući je. Htjela se osloboditi hlača i osjetiti njegov jezik na klitorisu, nije mogla podnijeti ovo stanje žudnje i želje. Zarila mu je prste u kosu i ispustila jauk koji je značio molbu bez riječi.
Izvadio je prste van i povukao ju na tepih, čvrsto je držeći rukama za bokove. Nadvio se nad njom, koljenom joj pritišćući noge. Zabrundala je protiv toga, nepromišljeno, jadno stvorenje satkano od čiste, razuzdane želje. „Ne. Ne još”, rekao je.
Umirila se, zbunjena. Ne još? Ubijao ju je. Ne pomičući koljeno, spustio je košarice grudnjaka, otkrivajući čvrste ružičaste bradavice. Pogledao ju je izazovno, možda upozoravajuće, a onda je spustio usne na njezine dojke i počeo ih sisati. Vruće, vlažno uzbuđenje pretvorilo se u mahniti nemir kad joj je usnama i zubima počeo stiskati osjetljivi pupoljak.
Bože, to boli. Ali je istodobno predivno.
Promatrao ju je, nježno se smješkajući. „Sviđa ti se to.”
Zatresla je glavom na što se opet samo nasmijao. Spustio je usne na drugu bradavicu, pružajući joj isti, grub, ali senzualan tretman. Tražila je nešto za što će se uhvatiti... tepih, njegov vrat, kosu. Zajecala je, pritisak je postao nepodnošljiv, rastući i kovitlajući se u njezinoj zdjelici tako da je mislila da će eksplodirati od njega. Stisnula mu se uz koljeno, šireći noge i gurajući se uz njega.
Reakcija je bila trenutačna. „Rekao sam ne još.” Kratak ukor bio je popraćen oštrom pljuskom po njezinoj butini. Pogledala ga je jedva osjetivši udarac od valova uzbuđenja koji su svakim trenom rasli.
Osjećala se potpuno divlje i razuzdano kao nikada. Gurnula ga je sa sebe, spuštajući se na koljena između njegovih nogu. Mogla je vidjeti kako mu je kurac tvrd i debeo i kako strši iz busena tamnih dlaka. Bože, kako ga je samo željela, ali morala je čekati.
„Molim te”, molila je, jedva znajući za što zapravo moli. Bilo što. Dodir. Okus.
„U redu, dobit ćeš ga. Ali kad ja kažem, ne još.”
Ponovno je zajecala, no ignorirao ju je, svukavši joj hlače do kraja i odbacivši ih sa strane.
„Raširi noge. Ne želim da još svršiš. Znam da si željna i uspaljena, ali ne možemo dopustiti da svršiš kad god ti to želiš.
Ne možemo?
Stavio joj je ruke na bedra, a ona se pokorila, više njegovu zapovjedničkom glasu, nego upornim prstima. Raširio joj je noge do točke u kojoj je osjetila sram i činilo se da ga je to konačno zadovoljilo.
„Tako je bolje. Možeš svršiti kad ti ja dopustim. Znam da je teško čekati, ali činiš ono što želim. Mislim da ti se sviđa. Mogu osjetiti kako si vlažna, mogu te namirisali.” Nemarno ju je dotaknuo, prošavši joj grubo prstima preko pičke odgodivši brutalni vrhunac. Stavio joj je prste ispod nosnica.
„Vidiš? Okusi se. Vidi kakvog si okusa.”
Nije mogla vjerovati da joj to naređuje, a još manje da se ona pokorava. Polizala je prste, očajnički želeći da je nešto u njoj, bilo što. Usisala je svoj miris i okus tako pohlepno da se posramila, ali njegov joj je pogled govorio da čini pravu stvar.
Stvari, stvari koje ti želim činiti.
Istodobno je to mrzila i voljela. Željela je da ju jebe, da joj zadovolji potrebe, ali joj se isto tako sviđalo što je odbija. Imala je osjećaj da će, ako ne postupi onako kako joj je rekao, ova magična igra završiti i u tom bi slučaju bila mnogo nezadovoljnija nego da se nastavi pokoravati. I tako je nastavila čekati, drhteći poput lista na vjetru dok je on stajao i vadio nešto iz svog kovčega. Vratio se s crnim flomasterom. Gledala ga je u čudu kako skida poklopac i ponovno se spušta na koljena između njenih nogu. Raširio joj je koljena tako da su joj bedra bila širom rastvorena, zatim je posegnuo za grudnjakom i skinuo ga.
Nakon toga joj je prislonio flomaster među dojke. Povukao je dugu ravnu liniju od grudi do početka Venerina brežuljka. Promatrala je, jedva dišući. Povukao je drugu liniju odmah do prve i ovaj je put lagano zadrhtala osjetivši flomaster na trbuhu. Drugu je ruku stavio na njezin bok.
„Budi mirna.”
„Škaklja me.”
„Budi mirna”, ponovio je probadajući je pogledom. „Dopusti mi.”
Dopusti mi. Tijelo joj nije pružalo izbor. Predavalo se i najmanjem poticaju koji joj je pružao. Uski vrh flomastera skoro ju je razderao nakon čega je započeo s trećom linijom od grudi prema dolje, a zatim i s četvrtom. Dok je iscrtavao četvrtu liniju, sinulo joj je što zapravo radi. Prebacio se na trbuh crtajući usku konturu obline zatim njezinu zrcalnu sliku s druge strane. Mogla je vidjeti da su to bile točne replike onih na njezinu violončelu.
„Kako se zovu?” upitao je crtajući objema rukama.
„F-otvori”, odgovorila je Caressa, odjednom osjetivši da je na rubu histerije.
„Kimnuo je uz lagani osmjeh.” Točno.
Iscrtao je još nekoliko linija preko njezinih grudi i bokova da zaokruži skicu i onda sjeo i zatvorio marker. Proučavao ju je prelazeći dugim, nježnim vrhovima prstiju preko žica njezina tijela.
„Caressa, mogu svirati na tebi, ako mi dopustiš. Stvarajmo glazbu, ti i ja.” Nije ni na trenutak posumnjala u njegovu sposobnost da to učini. U svojem žanru glazbe, bio je maestro. „No, ja želim biti dirigent”, nastavio je. „Možeš li to razumjeti? Želim diktirati tempo. Želim biti glazbenik, želim frazirati.”
Gledala ga je zapanjeno. „Gdje si naučio o tempu i fraziranju?”
„Od tebe, naravno. Sve što znam o dobroj glazbi, naučio sam od tebe”, promrmljao je spuštajući se prstima od njezinih treperavih F-otvora prema tijelu instrumenta dok je ona bolno žudjela za njegovim dodirom.
Crtež je bio potpuna improvizacija. Htio joj je tako objasniti žudnju koju osjeća prema njoj, a da ne ispadne tiranin ili šupak. Jednostavno je volio biti glavni. To ga je činilo dobrim osobnim asistentom i to ga je dovelo do toga da postane dominantan jednom kad ga je Jeremy uveo u taj svijet. Kyle je shvaćao njezinu želju za pokoravanjem, smionu potrebu za izazovom koji će je odvesti u tiraniju.
Želio je više od puke kontrole kao što je i ona željela više od podčinjavanja.
Želio je povezanost i osjećao je da bi povezivati se s njom bilo kao utkati se u tapiseriju.
Usmjerio je pogled ponovno na nju, na njezin divni instrument. Nadvio se nad nju oslonivši se na jednu ruku, a drugom je mazeći od čega se trzala i ježila ispod njega. Bila je tako vlažna, tako željna.
„Ti si jedna dobra djevojka”, rekao joj je. „Teško je držati noge široko razmaknute, nije li?
„Da.”
„Da, gospodine.”
Oklijevala je, ali samo na trenutak. „Da, gospodine. Teško je.” Primijetio je dražesno rumenilo. „Sramiš se?”
„Malo.”
„Okreni se.” Pomogao joj je osloniti se na ruke i koljena sprečavajući je u pokušaju skupljanja nogu.
„Ne, želim da mi se otvoriš. Briga me ako se sramiš.” Ispustila je slabašan zvuk kao znak protesta i sakrila lice u ruke dok joj je on još više širio noge.
„Stani sada.”
Ustao je i otišao po kondom u svoj kovčeg. Zatim je skinuo hlače i izvukao remen iz njih. Načas se ukrutila, ali je ostala mirna. S podignutom guzicom i savršeno savijenim leđima izgledala je prekrasno. „Ne miči se, Caressa.”
„Što se spremaš učiniti?” Njezin je prigušeni glas drhtao. „Šibati te. Uistinu te šibati. Nadam se da to voliš...” Kad kažeš dosta, ja ću prestati, u redu?” „U redu.”
„Da, gospodine.”
„Da, gospodine”, odgovorila je. Činilo se da je spremna. Udvostručio je remen i udario je prvi put, ne prejako da je ne uplaši, ali dovoljno jako da osjeti. Jedina joj je reakcija bila grčevito stiskanje šake. Udario ju je opet, ovaj put se usredotočivši na jedan guz. Ispustila je slabašan razljućeni uzdah, a on ju udario i po drugom guzu. Već je postala lijepa i ružičasta. Nema potrebe iskušavati joj granice prvi put. Neće ići tako daleko. Kurac samo što mu nije eksplodirao.
„Je li u redu?” tiho je upitao.
„Da, gospodine.”
Još jedan udarac, jači od prethodnih. Zacviljela je i malo skupila koljena. Stopalima ih je opet, ne baš najnježnije, razmaknuo.
„Budi dobra djevojka, Caressa.”
„Koliko, koliko još?” upitala je.
„Onoliko koliko mislim da ti je potrebno. Usput, jako si lijepa ovako.” Ispustila je još jedan divan ljutit zvuk.
Remen je bio idealan za ovu priliku, mekan i savitljiv. Zadao joj je još jedan udarac srednje jačine, pa još jedan. „Bilo bi pristojnije da te zavežem, zar ne?” upitao je promatrajući njezino izdajničko drhtanje, napetost u kralježnici. „Vidim da se istinski trudiš ostati mirna. Ili drhtiš zbog nečega drugog?”
Zatresla je glavom, no cijelo joj se tijelo izvijalo kao u molitvi. I on je patio jako poput nje. Izgubio je kontrolu, pao preko nje, remen je ostao na podu, zaboravljen. Zgrabio ju je za kosu i privukao, a kurac mu se ugnijezdio među vrućim vrhovima njezinih bedara. Prislonio je obraz uz njezin, stavio joj usne na uho. „Oh Bože, ti si veličanstvena mala drolja, zar ne? Proizvodiš glazbu kakvu nikad nisam čuo.”
Zatresla je glavom, osjetio je da su joj obrazi vlažni. Suze? Je li krivo procijenio?
„Što je? Što nije u redu?”
„Ni ja nisam čula ovu glazbu prije. Ne znam što moram činiti.”
„Želiš li me?”
„Oh, da. Više od ičega.”
Zgrabio je pripremljeni kondom i navukao ga rekordnom brzinom.
Obgrlio ju je oko bokova, hvatajući je samo za iscrtane dijelove, za F-otvore, kako je rekla da se nazivaju.
Stisnuo joj je grudi i štipao bradavice ulazeći u nju i osjećajući njezino grčenje oko svog uda u ritmu boli.
Tukao ju je po crvenim guzovima dok ju je duboko jebao.
Bože, kako ga je izluđivala. Povukao ju je za kosu i ugrizao za potiljak, udišući njezin slatkasto- slani miris.
Bila je poput divlje tekuće stvari u njegovom naručju, titrala je i tresla se sve dok nije zaurlala i izvila se nad njim.
I on je svršio u bombardirajućim valovima užitka, stišćući prstima žice koje joj je nacrtao na sredini grudi.
Okrenuo ju je i skljokao se pored nje. Još su joj se zrcalile suze na licu, a on se pokušao ne uznemiravati zbog njih. Ne samo uznemiravati, nije htio da previše utječu na njega. Volim te. Riječi su mu u mozgu oblikovale šokantno otkrivenje. Ali nije to mogao još osjećati, bilo je to samo zbog njezine ranjivosti, načina na koji mu se podala u trenutku dok su joj život najviše obilježavali kontrola i inat.
Prstima je dotaknula mjesto gdje su se žice spajale s njezinim Venerinim brežuljkom.
„Kako ovo mogu skinuti?”
„Ne možeš”, rekao je prateći joj prste i uzimajući ih u ruku. „Trajno je.” Barem za sada.”
Tuširali su se zajedno i flomaster joj se zaista nije mogao sprati s tijela. Nije to ni željela. I nije otišla kad joj je dao priliku iako je bilo skoro dva u noći.
„Želim ostati”, rekla je. Kimnuo je i pokazao prema svom krevetu. Oklijevala je. „Da odem po pidžamu?”
„Ni za vraga.”
Kliznuo je uz nju i promatrao je dugo vremena. Volio bi znati što se događa iza tog smirenog pogleda. Suze su nestale i činila se umirenom, mirnija nego što ju je ikada vidio.
„Svidjelo ti se?” konačno je upitao.
„Da”, odgovorila je kao da je bilo više nego očito, a i mislio je da jest. Uživala je u njegovoj dominaciji.
Kliznula je u podčinjenost kao riba u vodu.
„Zašto?”
Promislila je trenutak. „Zato što... što volim činiti nešto ispravno. Kad si rekao... kad si rekao. .. Dobra djevojka.” Zastala je, glas joj se stisnuo od navale osjećaja. „Prošlo je dugo vremena otkad sam osjećala da činim nešto dobro.”
Namrštio se dok joj je micao zabludjeli uvojak s čela. „Caressa, usrećila si mnoge ljude svojom glazbom. Izdala si CD-e, održala na stotine koncerata. Veliko si ime u svijetu glazbe. Glazbena zvijezda. Zbog čega misliš da je tako?”
Slegnula je ramenima. „Zato što sam mlada. Ljudima je zanimljivo što sviram tako dobro u svojim godinama.”
„Misliš da su samo tvoje godine u pitanju? Ne misliš da je to zbog glazbe? Zbog toga što proizvodiš glazbu koja ih pokreće, zapanjuje? U svijetu je na tisuće violončelista, stvarno dobrih violončelista. A ti si vjerojatno među prvih pet.”
„To je sporno.”
„Upravo sada. U ovom trenutku. Mislim da jesi. U redu, među prvih deset. Svejedno. Misliš li uistinu da do sada nisi učinila ništa dobro? Da ne činiš dobru stvar samim izlaskom na pozornicu?”
Prelazio je preko nacrtanih žica, igrajući se s njom i nastojeći joj tako ukazati na ono što je svima drugima kristalno jasno. Skrenula je pogled. „Ne znam, nikad nemam osjećaj da sviram stvarno dobro.”
„Glazbeni se svijet ne slaže s tobom.”
„A što s onim recenzijama?”
„To je bilo za prvu večer. Isuse, Caressa, od tada su ushićeni. Uzdahnuo je i odmaknuo se od nje, okrenuvši se na leđa i prošavši prstima kroz kosu. „Uistinu me katkada plašiš. Zabrinjavaš.”
„Trebala sam spavati u svojoj sobi”, progunđala je dižući se s kreveta.
„Stani.” Stavio joj je ruku na rame. „Molim te, samo te pokušavam razumjeti. Pokušavam shvatiti zašto se ovako osjećaš?”
Okrenula se prema njemu mršteći se. „Ne želim da me ti razumiješ. Samo želim da mi kažeš što trebam činiti i da sam dobra djevojka kad postupim ispravno.”
Tišina je počela gušiti. On ju je i dalje promatrao, razmišljajući kojim smjerom nastaviti. Pogledala je u stranu, a zatim ponovno u njega.
„Ne znam, Caressa. Ovo mi se ne čini zdravo. Trebala bi živjeti život, izlaziti, graditi prave veze, a ne se jebati s tipom poput mene.”
„Nisi li ti upravo takav?”
„Pretpostavljam. No, uvijek biram partnerice prema seksualnoj privlačnosti, a ne psihološkim potrebama.”
Izgledala je skršeno. „Nisam ti privlačna?”
„Ako tako misliš, sjebanija si nego što sam mislio.”
„Upravo si me okarakterizirao kao jadnu luđakinju.”
„Nisam tako mislio. Jasno mi je da trebaš pomoć. Spreman sam ti je pružiti, no mogu ti odmah sad obećati da nećeš uvijek biti presretna s tim kako će se stvari odvijati.
Ponudit ću ti zid da lupaš glavom o njega, no kad zaboli, neću te grliti i tješiti. Neće to biti igra, Caressa.”
„Ne želim igru. Samo želim... želim više od ovoga večeras. Stvarno volim kad tako preuzmeš kontrolu nada mnom. Ne znam kako da ti to objasnim...”
„Mislim da si na smiješan, okolni način pokušala nekoliko puta. Dođi ovamo.” Privukao ju je k sebi, ljubeći je u čelo. „Caressa, želim ti pomoći, zato si me i zaposlila.”
„Moja te teta zaposlila.”
„Zato što si me ti trebala. Znala si prve minute kad sam ušao s tobom u tu limuzinu, zar ne? To te uplašilo i zato si me pokušala odgurnuti od sebe. Zato, nema više okolišanja. Nema neiskrenosti i gnjeva.”
Prislonila je obraz uz njegov. „Tako je zastrašujuće trebati nekoga”, prošaptala je.
„Znam, ali neću te iznevjeriti kao ni ti mene.”
Mislila je da će zaplakati. Zamalo. Privukao ju je u zagrljaj, a ona se prilijepila uz njega. Nije joj rekao ništa o odlasku u bar i o tome koliko je bio blizu naručivanja pića. Samo jednog. Nije joj rekao da je ustvari treba koliko i ona njega.

Sedmo poglavlje

Zaljubljenost


Držao joj je ruku većinu leta do New Yorka. Ne romantično, više posesivno jer je tako želio, iako ju je pokušavala istrgnuti. U jednom trenutku uhvatio ju je za zglob i zlobno se nasmiješio. Moram pokupiti nekakvu opremu u svom stanu, rekao joj je na putu do aerodroma. Odbio joj je reći o kakvoj se opremi radi, nadajući se da će je to zaokupiti tijekom leta. Bolje je to, nego razmišljanje o padu zrakoplova, o čemu je obično razmišljala za vrijeme leta. On je pak razmišljao o drugim stvarima. Kako će provesti vrijeme u New Yorku, točnije, koliko će vremena htjeti provesti s njim. Sinoć je ponovno povezivanje bilo uzbudljivo, ali sljedećeg je jutra počela slati zbunjujuće signale. Držala se na distanci, bila je hladna. Nezainteresirana.
Ako se želi udaljiti, lako će to učiniti tijekom boravka u New Yorku. On je imao stan na Hudson Squareu, a ona i njezina teta Denise u Sohou. No, budući da je bio njezin zaposlenik, morat će joj biti blizu barem neko vrijeme. Imala je sedam nastupa u Lincoln Centru, nekoliko konferencija za novinare i intervjua, uključujući gala susret radi prikupljanja sredstava za Newyoršku filharmoniju. Njezini su nastupi u New Yorku bili velika stvar. Možda se time moglo objasniti njezino loše raspoloženje. Stigli su kasno zbog druge vremenske zone. Čim su sletjeli, Caressa je nazvala čovjeka po imenu Dominic Fiorenzo i upitala može li doći u njegov dućan sa svojim čelom. Čovjek navodno popravlja instrumente, ali Caressa je govorila o njemu kao da je, u najmanju ruku, sam bog. Nekoliko sati kasnije, nakon što je ostavio torbe u stanu, Kyle je došao po Caressu u unajmljenom automobilu dovoljno velikom za čelo. Izvezli su se iz grada preko predgrađa Jerseya i stigli u trgovinu sinjora Fiorenza u sumrak.
„Caressa mia!” Čim su ušli, starac se izvukao iza pulta, krenuo šepajući prema njima te stisnuo Caressu u očinski zagrljaj. Dok je izvlačio čelo iz kutije, Kyle je pogledavao po staroj trgovini. Bila je smještena u dobroj ulici, ali iznutra je to bila zatrpana i prašnjava rupčaga. Pokušao je svladati užas koji ga je obuzeo, ali to je bila nepopravljiva uvreda njegovoj opsesivno-kompulzivnoj strani. Činilo se da Caressa ne primjećuje nered, odmičući gomilu prašnih knjiga kako bi sjela na stolac ispred pulta. Odsvirala je nekoliko nota kako bi upozorila Dominika na problem, neki ton ili žicu i s olakšanjem odahnula kada ga je serviser odmah prepoznao. Pogledala ga je zabrinuto.
„Može se popraviti?”
„Si, mogu popraviti. Sviraj mi ponovno, da čujem.” Odsvirala je nekoliko nota. „Malo je, ali...”
„Ne, ne, čujem.”
„Koliko će trajati popravak? Sutra nastupam.”
„Si, si, mogu popraviti. Sviraj još jednom, Cara.”
Svirala je, a on je pažljivo slušao, suptilno usklađujući žice. Caressa je opet zasvirala, a on je kimnuo.
„Vijak za ugađanje klizi. Ljeto je, si? Zato klize i popuštaju. Nema štete. Popravit ću vijak za žicu i to je sve.”
„Trebat će novi vijci?”
„Možda. Ne, ne još. Daj da se poigram s njim. Pričekaj ili se vrati za dva sata.”
„U redu, vratit ćemo se”, rekla je Caressa. Dominic je već skočio i počeo prekopavati po nekim kantama iza pulta. Potom se odgegao u stražnju sobu, a od pogleda na nju, Kyleu je pozlilo. Slijedio je Caressu pri izlasku iz trgovine u mirnu ulicu predgrađa New Jerseya.
„Hej Caressa, jesi li ikad vidjela televizijsku emisiju o sakupljačima?”
„Ne rugaj se! Neuredan je, ali dobar u onome što radi. Pa hoće li ti smetati ako pričekamo nekoliko sati? Tu je zalogajnica u blizini.”
„Da, idemo jesti.” Kyle je mogao smisliti i bolji način kako provesti ta dva sata zajedno, ali to bi u najmanju ruku zahtijevalo korištenje hotelske sobe. Umjesto toga naručili su kavu i sendviče u lošem restoranu i sjeli za klimavi stol jedno nasuprot drugome.
Caressa je uzdahnula. „Znaš, tako sam umorna od hotelske hrane. Ovo je ustvari dobro za mene.”
Kyle je promatrao njezin sendvič iz kojeg je curilo na sve strane. „Da, putujući brže starimo. Baš je lijepo malo biti doma.” Stavio je kečap i majonezu na svoj burger pokušavajući se sjetiti otkad nije jeo u maloj zalogajnici poput ove. Ne, od Spura. Baš čudno da se ovakva uspavana četvrt smjestila samo nekoliko kilometara od grada.
„Pa tko je taj tip, Caressa? Sigurno imaš potpuno povjerenje u njega kad si mu ostavila čelo.”
„On je taj koji mi ga je pronašao.”
„Stvarno?” Pokušao je povezati jadnog, neorganiziranog čovjeka s „neprocjenjivom” vrijednosti Caressina voljenog instrumenta.
„Dominic je izravna veza sa Sergiom Peressonom”, objasnila mu je. „Bili su prijatelji prije Peressonove smrti. Radili su zajedno na instrumentima. Dominic je radio na Du Preinom čelu.”
„Što je Du Pre?”
Caressa je zafrktala. „Ne što. Tko. Jacqueline du Pre. Bila je poznata violončelistica.” Zastala je, miješajući kavu zamišljeno. „Ljudi me katkada uspoređuju s njom.”
„I ona je bila luda?”
Zakolutao je očima. Caressa je zurila u šalicu i slegnula ramenima, sendvič je jedva dotaknula.
„Mislim da ima dosta sličnosti između nas. I ona je počela mlada. Istinski genij i da, pomalo luda. Bila je stvarno... Ne znam. Na starim snimkama njezinih izvedbi, tako je očito da je... da je imala dara. Uistinu jedinstvena.”
Kyle ju je primio za ruku. „Onda si joj jako slična.”
„Ne, nisam”, rekla je, izvlačeći ruku. „Jacquelini du Pre dijagnosticirana je multipla skleroza. Morala je prestati svirati. Možeš li to zamisliti?” Glas joj je lagano zadrhtao i duboko je udahnula.
„Odsvirala je svoj zadnji koncert u dobi od samo dvadeset osam godina.”
Kyle pomisli da bi mogla zaplakati. „To je tragično”, rekao je tiho. „Bojiš li se da će ti se dogoditi isto?”
Caressa nije odgovorila, samo je okrenula sendvič i uzela malo usoljene govedine. „Sviđa mi se što sam vezana s njom. Sviđa mi se što je i ona svirala na Peressonu. Voljela bih imati njezino čelo, ali nakon njezine smrti, posudili su ga neki prijatelji njezina muža. Voljela bih zasvirati na njemu, samo jednom.”
Kyle se namrštio, dovršavajući hamburger. „Jednoga će dana neki čelist htjeti svirati na čelu Caresse Gallo.” Odmah je poželio povući izgovorene riječi, smatrajući ih premorbidnima, no iznenadila ga je koketnim pogledom. „Kao što si ti svirao?”
Prikrio je osmijeh, prisjećajući se F-otvora i crnih linija na koži. „Pa...”
Kasnije, nakon što su pokupili Caressino čelo, odveo ju je natrag k Denise u Soho. Činilo mu se da je to mnogo prostranije i toplije mjesto od njegova minimalistički uređenog stančića. No, nije uspio vidjeti mnogo toga budući da ga je Caressa dovukla do svoje tetke i ravno na kat u svoju sobu.
Ponovno je osjetio neobičan flashback na svoju mladost u Teksasu. Morao se tada šuljati na kat s djevojkama kako bi izbjegao vrstu pogleda kakvim ga je upravo počastila Denise nakon što je dopratio Caressu na drugi kat. A te djevojke s kojima bi se šuljao na kat u Spuru bile su mnogo manje... komplicirane od Caresse. Izvalio se pored nje na njezinu krevetu dvostruke širine, a još uvijek nije bio siguran kakvog je raspoloženja. Koketirala bi, zatim se povlačila, kao da bi se uplašila same sebe. Možda se stvarno i plašila. Morao je sam sebe podsjetiti da je prije samo nekoliko tjedana bila djevica. Njezina spavaća soba bila je soba djevice, djevojačka i ukrašena na način koji nije išao pod ruku s njezinim ozbiljnim likom.
„Hej, nisi vježbala danas”, rekao je prisjećajući se.
„Znam. Čudno mi je ne svirati cijeli dan.”
„Zašto ne odsviraš nešto?”
„Hoću, ako mi doneseš čelo odozdo.”
Bilo je kasno, ali oni su još uvijek bili u vremenskoj zoni Zapadne obale, posve budni. Nadao se da se susjedi neće uznemiriti zbog kasnovečernjeg koncerta. „U redu”, rekao je stojeći i istežući se.
„Donijet ću ti čelo pod jednim uvjetom.
Moraš biti gola golcata kad se vratim.” Pokazao je prstom na nju. „Gola. Golcata.”
Stidljivo ga je pogledala, ne slažući se niti odbijajući. Otišao je dolje i pronašao kutiju s violončelom. Mislio je izvaditi čelo iz kutije, no onda je zamislio spoticanja uza stube i slijetanje na dno u hrpi razbijena drva i metala pa je stoga odlučio vući cijelu tešku kutiju na kat. „Prokletstvo, Caressa”, rekao je zadihano dok je otvarao vrata. „Bolje ti je da si gola nakon ovoga.”
Podigao je pogled i ugledao je kako stoji pored stola. Linije što ih je iscrtao na njoj bile su još uvijek tu, izblijedjele nakon nekoliko tuširanja. Bila je lijepa poput grčke boginje. Dlanovi su ga svrbjeli pozivajući ga da joj stisne grudi, preleti preko bokova. Cijelo mu je tijelo žudjelo da se protrlja o njezino. Natjerao se da ostane stajati na mjestu, da je promatra. Nikad nije uživao u njoj na ovaj način. Uvijek bi se bacio na nju ne mogavši kontrolirati svoje porive. Bože, njezine grudi, njezin ravni trbuh, njezina besprijekorna koža. Uputila mu je procjenjivački pogled, kao da je znala što misli. Da, imam problema sa samokontrolom. Za to si ti kriva. „Sjedni”, rekao je čvrsto. „Raširi noge.”
Učinila je to nakon kratke stanke tiho i polako, a vruća tekućina požude protresla mu je penis i proširila se sve do jaja. Zaokupio se otvaranjem kutije i oslobađanjem violončela, pokušavajući obuzdati želju koja je prijetila da ga preplavi cijeloga. Bože, uskočit će u vrtlog i naređivati joj, zar ne? A najuzbudljivije je od svega bilo njezino pokoravanje. Ponio joj je violončelo, zaustavljajući se pred njom da se naužije u pogledu na njezina raširena bedra, macu. Posegnula je za violončelom, ali ju je zaustavio. „Šire.”
Progutala je knedlu, gledajući naprijed na izbočinu u njegovim gaćama koja je svakim trenom bivala sve veća.
„Šire”, ponovio je. „Pokori mi se.” Učini to, učini to. Surađuj. Tako očajnički to želim.
Udovoljila mu je uz slab, samosvjestan osmijeh, šireći bedra tako da joj je mogao vidjeti blistavo središte. Bože moj. Bože moj. Prešao joj je vršcima prstiju po vrhu koljena. „Dobra curica”, rekao je, želeći da joj može povući oba koljena prema gore, otvoriti rasporak te joj ga žestoko nabijati. Ne, ne, igraj se s njom prvo. Ona to želi. Pogledaj joj izraz lica.
Jednom joj je rukom počeo milovati grudi, ne mogavši si pomoći. Zacviljela je kad je skupio prste oko osjetljivog vrha jedne bradavice i stisnuo. Zadrhtala je i opet skupila noge. Zakoračio je još bliže prema njoj i svojim nogama raširio njezine tako da sada nije imala izbora. Mogao je samo otvoriti zatvarač, otvoriti ga i uzeti je... Ne...
Gurnuo je violončelo prema njoj. „Sviraj mi. Nešto seksi, Caressa.”
„Da, gospodine.”
Točno je znala kako će ga osloviti. Zasvirala je, lijepo, besprijekorno vješto, ali jedva se mogla čuti od bubnjanja krvi u ušima. Njezina raširena koljena predstavljala su otkrivenje, remek-djelo, sužavala su se u lijepo oblikovane listove, a onda u savinuta stopala na podu, a vijugavo joj je tijelo nježno držalo instrument i izvlačilo divne zvukove iz njega...
Počeo se svlačiti, znajući da mora biti gol kao i ona i da mora ući u nju. Usporila je malo, kriva nota....
„Nastavi svirati”, rekao je on. „Nemoj prestati.”
Poslušala je, ali ga je još uvijek gledala. Kad je bio gol, prekrižio je ruke na prsima da ne bi došao u napast da posegne za njom. Pogledala ga je prvo u oči, a zatim skrenula pogled dolje na njegov penis, a usne su joj se razdvojile. Nije više mogao izdržati.
Zaustavio joj je gudalo, uzeo violončelo i pažljivo ga odložio. „Dođi. Na koljena. Ta predivna koljena, kleči na njima za mene. Pokori mi se, ljepotice.
Pogledala ga je, oklijevajući. Nije naravno, znala kako učiniti ono što je tražio od nje. On će joj pokazati. On će joj sve pokazati, sve pružiti. Obožavao bi je zauvijek zbog načina na koji ga je pogledala dok je bila na koljenima.


§

Caressa je htjela biti njegova dobra curica. Učinit će sve za njega kad je pogleda tako. Osjećala se mlitavo i podatno dok joj je uzeo lice grubim rukama, a zatim se nagnuo da je poljubi, duboko, strastveno. Nagnula se unatrag zajecavši mu u usta dok ju je istraživao jezikom, vrludajući unutra i tražeći još, još, još. Zatim se odmaknuo i rastvorio joj usne nježnim pokretom prstiju. „Otvori mi se, Cara.”
Rekao je Cara poput Talijana, kao Signore Fiorenzo katkada. Znala je da to znači „draga” ili „voljena.” Osjećala se voljenom zbog načina na koji ju je dirao i ljubio i otvorila se iako se plašila i nije bila sigurna da će ga uspjeti zadovoljiti. Primicao joj je penis usnama dok ga je ona zgrabila za bedra, pokušavajući steći ravnotežu, sjesti na pete i primiti ga.
„U redu”, šapnuo je. „Znam. Daj najbolje od sebe.”
Kleknula je dok joj je držao ramena, prepuštajući joj da ga okusi i istraži na svoj način. Omotala je jezik oko okrugle krune njegove batine misleći samo nju ljubiti i ne puštati. No ipak ga je uzela cijelog dublje kad je pomaknuo bokove prema naprijed i počeo joj ga sve silovitije gurati gušeći je. Osjetila je zastrašujući gubitak kontrole, prijetnju, ali onda se povukao natrag, prstima je stežući i mazeći po leđima.
„Isuse, Caressa, nemaš pojma kakav je ovo divan osjećaj. Nemoj stati. Siši me. Liži me.” Te su je njegove riječi pokrenule kao izravna stimulacija klitorisa. Bila je tako napaljena na njega, na njegovo božansko tijelo i njegove tihe, izričite naredbe. Učinio je da se ona poželi dirati. Htjela se trljati, ali je nekako osjećala da to nije njezin način ponašanja.
Zgrabio joj je ruku i stavio je između svojih nogu, pokazujući joj bez riječi kako mu milovati i maziti jaja. Još mu je pušila dok joj je on vodio ruku kako bi učinila sve što je tražio od nje. Uzeo joj je drugu ruku koju je smjestila uz njegovu nogu i stavio je na dno penisa do kuda nije mogla doprijeti ustima. Osjećala je da su joj pokreti nespretni, ali on je očito uživao i to ju je ohrabrilo da nastavi. Njegovi jecaji i riječi ohrabrenja koje je šaputao postajali su sve jači, a rukama ju je uhvatio za kosu. Malo se uspaničila. Hoće li joj svršiti u usta? Ne. Odmaknuo se lagano sikćući.
„Lezi na krevet.” Povukao ju je i lagano gurnuo u pravom smjeru. Prije nego što je uspjela leći cijelom dužinom, već je bio iza nje, s navučenim kondomom i spreman, još jednom joj šireći noge.
„Šire. Otvaraj mi se, uvijek, droljice.” Rekao je drolja pun nježnosti, kao Cara. Voljena drolja. Izgarala je za njega.
Čim joj je raširio noge i dotaknuo je glavićem penisa, počela se tresti, korak do orgazma. Sve što je učinio ... način na koji ju je gledao, dodirivao... bio je to cijeli novi svijet čudesa. Uzvratila mu je, ne znajući kako se smjestiti u središte oluje koju je stvorio u njoj. Plašila se da je ne ozlijedi i u isto vrijeme da je neće ozlijediti dovoljno.
„Kyle...” molila je.
Uzeo ju je za ruke i čvrsto ih držao istovremeno klizeći u nju do vrha. Savio joj je ruke iza leđa te ih držao tako, pritišćući je i obuzdavajući. Trljala je klitoris o rub kreveta dok se on povukao i spustio naprijed ponovno. „Molim te, molim te, Kyle...”
„Lijepo me zamoli.”
Tražila je riječi, jasne misli. „Molim vas, gospodine. Molim vas dopustite mi da svršim. Želim svršiti.”
Jednu je ruku spretno stavio ispod nje dok ju je drugom još uvijek čvrsto držao za zapešća. Osjećala se kao da će zaplakati od olakšanja što je dotakao upravo onaj dio nje koji je žudio za dodirom, a svaki je dodir izazivao vatromet.
„Ovdje?”, upitao je. „Dobar osjećaj, zar ne?”
„Oh, Bože”, zajaukala je. Borila se protiv njegovih prstiju, izvijajući se kako bi mu se leđima privila uz prsa.
Stisnuo joj je ruke jače i jebao je još brže dok ju je dirao. „Hajde, Cara. Dopusti mi da te dovedem do vrhunca.”
Srušila se na krevet, i dalje spojena s njim. Uzimao ju je grubo, prstima joj klizeći preko klitorisa u ritmu njegovih nabijanja. Osjetila je napeti krug njegovih prstiju oko zapešća kao žig. Prestala se boriti i dopustila da je preplavi paralizirajuća opuštenost, zahvalna za madrac ispod sebe jer su je noge bile izdale.
Senzacionalna eksplozija preplavila joj je zdjelicu, grudi i bradavice. Jahala je na valovima dok se on nastavio nabijati u nju, pozivajući je na potpuno ispunjenje prije no što on dosegne svoje. Tek joj je tada pustio ruke koje su pale opušteno i mlitavo. Osjećala je kako joj je svaki dio tijela bio opušten i mlitav, osim onoga koji je i dalje obujmljivao, klizeći prstom po njemu unutra-van. Drugu je ruku uvukao u njezine kovrče, povlačeći joj kosu tek toliko da zajauče i dođe k sebi.
„Volim te jebati, Caressa Gallo”, rekao je. „Izgleda da si ne mogu pomoći.”
Pogledala ga je kako bi se uvjerila da je nabacio svoj ležerno seksi osmijeh koji mu je tako dobro pristajao. Bio je neodoljiv dok je koketirao. Stvarno, to je smiješno. „Skini mi se, perverznjače jedan.”
„Vidim ja kako je to”, nasmijao se, povlačeći se iz njezina mlitavog tijela i bacajući kondom u smeće. „Samo upotrijebi 'Molim te' i 'Da, gospodine', kad nešto trebaš. Recimo veliki debeli kurac tamo gdje je najpotrebniji.”
Okrenula se na krevetu, smijući se s njim. ,Je li to krivo?”
„Ne znam. Ti reci meni.” Zaustavio ju je jednom rukom bez problema, dok joj je drugom rukom guzovima dijelio opake zločeste udarce.
Zacviljela je i povukla se natrag kako bi se zaštitila od njegova napada, ali on ju je samo zgrabio za ruku i još jače zveknuo. Smijala se tako jako da je urlala, ali boljelo je. Povukao ju je opet za ruku i strovalili su se na krevet ispreplićući se. Pokušala je pobjeći, no nije joj dozvoljavao da se digne i udijelio joj još nekoliko vrućih udaraca.
„Prestani. Prestani!” Urlala je. Napokon ju je oslobodio.
„Svejedno me ponovno uzbuđuješ.”
Zurila je u njega, a zatim prema dolje na njegov penis, koji se doista opet ukrućivao. „Isuse, ti si poput stroja.”
„Sreća tvoja. Sada, samo mirno lezi. Ne pokušavaj me napaliti.”
„Da ne pokušavam - što?” Caressa se usprotivila. „Ti si onaj koji uvijek napada mene!”
„Psst... lezi mirno.” Kyle ju je ponovno pritisnuo dolje držeći joj čvrsto ruku na trbuhu, dok se drugom počeo igrati s njezinim kovrčama. „Ludo”, promrmljao je. „Tvoja kosa ...”
„Nemoj je dirati ako ti se ne sviđa.”
„Sviđa mi se. Samo je neuredna.” Počeo je vrtjeti neke kovrče pored njezina lica, dopuštajući im da padnu na obraze. Promatrala mu je oči, tako duboko plave. Njegove pune, senzualne usne, njegov aristokratski nos. Pokušala se boriti s osjećajima koji su joj preplavili prsa. Ljubav i potreba. Zaluđenost. To je bilo sve. Nije ga mogla voljeti, nije ga mogla trebati. Nije u svom životu imala prostora za silu snažnu poput njega. Okrenula je lice, ali on ga je okrenuo natrag. „Što? Što nije u redu?”
„Ništa.” Smišljala je što će reći dok ju je promatrao. „Zašto mi nisi svršio u usta?” Oh, super, Caressa.”
Kyle se zagledao u nju lagano se zabavljajući. „Jesi li željela da ti svršim u usta? Ti mala -gladna sperme.”
Caressa se rastopila od smijeha.
„Htio sam, ali nisam znao hoće li te to izludjeti. Trebala si me tražiti da odem na testiranje prije izmjene tjelesne tekućine. Ako želiš bez kondoma, morat ćeš početi s pilulama.”
„Ja sam već na pilulama. Jedna od stvari kojom smo pokušali riješiti moje promjene raspoloženja. Zbog njih su mi mjesečnice redovite pa ih stalno uzimam.”
„Nisu mnogo utjecale na raspoloženje?” Gurnula ga je. „Mrzim te katkada.” Kyle se nasmije i povuče je bliže. „Ja ću se testirati ako želiš. Onda možemo ići bez sedla. I mogu ti svršavati u grlo koliko god želiš.”
„Kyle!”
„Zato što mi se čini da to želiš. Čini se da žudiš za tim, ti mala - uh.”
Počeli su se ponovno hrvati, svojim naguravanjem i laktovima nije imala šanse protiv njega. Legao je na nju i nacerio joj se.
„Samo priznaj da si žedna moje sperme i možemo se prestati prepirati oko toga.”
Gurnula ga je, i dalje se smijući. „Prestani. Hej, moram te još nešto pitati, ozbiljno. Kao svog asistenta.”
Sredio se i otkotrljao na svoju stranu kreveta. „Zapovijedaj!”
„Dakle, znaš onu stvar sutra?”
„Onu stvar? Misliš na dobrotvornu svečanu večeru u Lincoln Centru na kojoj si ti glavna gošća? Ta stvar?”
„Da, da. Razmišljala sam o tome... možda. Ne znam. Dotjerati se malo.”
„Naravno, moraš se dotjerati. Ti si počasna gošća. Dakle, što si mislila odjenuti?” Caressa je šutjela. „Ne znam. Obično nosim svoju odjeću za koncert.”
„Oh, ne, ne, ne, ne, ne.” Kyle je odmahnuo glavom. „Lakše te mogu zamisliti u nekom Gallianovu komadu. Znaš, one haljine u kojima se čini kao da te polako gutaju planine svile i čipke.”
„Prestani”, rekla je, smijući se i gurajući ga u stranu. „Mislim, običavala sam nositi te... Ne znam. Glupe, djetinjaste haljine. Teta Denise ih je birala. Mislila sam, možda bi mi mogao pomoći pronaći nešto više...”
„Zrelije?”
„Da”
„Naravno, rado. Bliže je istini da treba nešto pronaći do sutra. Trebala si me prije pitati.”
„Moj si pomoćnik. Trebao si znati da se to sprema i već mi izabrati što ću odjenuti.”
Lupnuo ju je u glavu i zacerekao se. „Svejedno me ne bi poslušala. Kakav stil ti se sviđa? Neki određeni dizajneri?”
„Dizajneri?” Caressa je nabrala nos. Katkada zaboravi da je Kyle radio za veliku filmsku zvijezdu. „Razmišljala sam o nečemu klasičnom. Nešto poput...” Ustala je i prišla polici s knjigama uzimajući staru mapu punu fotografija i isječaka.
Listala je sve dok nije pronašla ono što je tražila. Spustila je pogled na mladu, plavokosu ženu koja je svirala violončelo u haljini bez ramena boje šampanjca.
„Evo ovdje.” Pokazala je Kyleu. „Ne znam tko je dizajnirao, ali mi se sviđa.” Proučavao je isječak iz žutog tiska. „Da pogodim. Miss du Pre“
„Da, to je Jacqueline. Mislim, ne želim biti sasvim poput nje. Želim imati svoj stil, ali mislim... mislim da je lijepa“
Oh, čovječe, njegov je osmijeh uistinu ubojit. Obuhvatio joj je lice rukama i poljubio. „I meni se sviđa. Ti bi izgledala lijepo u bilo čemu. Ali ja te vidim u crvenom. Ili potpuno bijelom. Nešto dramatično i s posebnom teksturom.”
Zarumenjela se kad joj je počeo utiskivati poljupce niz vrat. „Ne znam. Otvoren sam za mogućnosti. Ali misliš li da ćemo imati vremena pronaći nešto lijepo do sutra?”
Osvrnuo se prema njoj s osmijehom ohrabrenja. „Ne brini. Ti znaš servisere instrumenata koji popravljaju u zadnji čas, a ja znam ljude od mode koji će se pobrinuti za ono što trebaš. Idem obaviti nekoliko poziva.”

Osmo poglavlje

Bešćutan


Kyle je mogao samo buljiti.
Našli su haljinu koja je na njoj izgledala zapanjujuće. Nije bila bijela nego boje slonovače. Na svileni prsluk bili su prišiveni vrlo osjetljivi, gotovo nevidljivi biseri. Sjetio se gumbića na grudnjaku, učinak je bio isti, samo jači. Haljina je bila visoka struka, s punom suknjom koja je šuškala oko nje u elegantnim slojevima i činila da izgleda još niža i nježnija. Nije imala nikakav drugi nakit, samo mali češalj s umjetnim dijamantom koji je nosila u kosi kad bi je podigla. Bila je spektakularna. Denise je izgledala šokirana kao i on i nije prestajala govoriti Caressi kako divno izgleda.
On se također osjećao uglađeno u svom najboljem smokingu. Bila je to važna noć i zbog toga što će se ona večeras predstaviti kao netko novi. Talentirana glazbenica, da, ali sada i lijepa žena s osobnošću. Nije bila predodređena da nosi tamno i po mjeri. Bila je zasljepljujuća svjetlost. Bio je oduševljen što je vidi na taj način.
Ali ona je hodala amo-tamo. Znao je da je događanje u Lincoln Centru velika stvar, možda najveći događaj na turneji. Preostalo je skoro četrdeset minuta do početka njezine izvedbe, previše vremena da ne bi postala nervozna.
„Caressa”, rekao je. „Dosta je. Sjedni i duboko udahni.” Govorio joj je što bi i uvijek govorio dok su čekali u garderobama iza pozornica, zato ga je ignorirala. On je svejedno osjećao da joj to mora izreći. Mogao ju je pogledati i narediti joj koristeći dominaciju u glasu. Sjedi, curice. Ali to je palilo samo u spavaćoj sobi. Evo, sada je on bio taj koji se pokorava, koliko god je poželio da nije tako. Naglo je povukla pomno složene nabore haljine.
„Kako u ovome uopće mogu sjediti?” upitala je uznemireno.
On je potisnuo uzdah, gledajući Denise. „Već smo vježbali sjedenje, sjećaš li se? Vježbali smo sviranje. Išlo je dobro. Bit će sve u redu. Prelijepa si.”
„To nisam ja. Osjećam se glupo.”
„To si ti”, rekla je Denise na svoj sladunjavi zaštitnički način. „Izabrala si je i svidjela ti se.”
To je istina. Bila je kao naivno dijete, isprobavajući haljine od tisuću dolara i vrteći se ispred ogledala. Vidio je da je ispad na pomolu. Vidio je i rasplet prije nego što je išta i počelo. „Caressa...”
„Ovo je... Ja ne mogu to nositi. Trebam drugu odjeću. Kyle...”
„Cara, ne.”
„Želim je! Idi po nju. Ima dovoljno vremena.”
„To će potrajati pola sata”, Denise se pobunila. „Četrdeset i pet minuta. Caressa, budi razumna.”
„Ne mogu ovo odjenuti! Spusti se dolje i nabavi neku odjeću onda”, rekla je Kyleu. „Crne hlače, crnu košulju. Idi na Columbus Circle.”
„Šališ se, zar ne?” Bio je ogorčen, ali postajala je sve bjesnija.
„Zašto me ne slušaš?” zavijala je, već u suzama. „Ne razumiješ! Ne mogu ovako nastupati.” Raširila je ruke pokazujući na haljinu kao da je bila vremenska bomba koja će uskoro eksplodirati.
„Zašto mi ne želiš pomoći?”
„Idi dovraga. Ti si jebena luđakinja, znaš li to?”
Okrenuo se na peti i učinio jedino što je mogao, a to je odjuriti na Columbus Circle i dojuriti natrag s crnim Armanijevim topom i hlačama i moliti boga da joj pogodi veličinu. Kad se vratio,
Denise je bila otišla. Ekscese je uvijek ostavljala njemu da ih riješi. Povukao je zatvarač na Caressinoj haljini, dolazeći u iskušenje da ga strgne i iskida na tisuću komada u svojoj frustraciji. Samo radi svoj posao. Ovo je tvoj posao. Što god je potrebno da je izvedeš na jebenu pozornicu. Odjenula se u tišini, oblačeći komade odjeće s kojih je on odstranio etikete. Pristajali su joj, ali ne kao haljina koja je sada ležala odbačena na podu. „Želiš li imati spuštenu kosu?” mehanički je upitao.
Nije odgovorila. Sad je već gotovo bilo vrijeme da krene prema pozornici. Još uvijek bijesan, posegnuo je za češljićem u njezinoj kosi i naglo ga povukao. Okrenula se prema njemu. „Ja ću jebeno to učiniti.” Podigla je ruke i izvadila ukosnice iz kose. Sad joj je trebala gumica koju nije imala, a nije ni on. Loš asistent. Kosa joj se razletjela u svim smjerovima, gomila nestašnih kovrča, prekrasna na svoj raščupani način. Zurio je u nju.
„Ti me ne razumiješ”, vrisnula je na njega. Čudovište, njezin ljubavnik. „Prestani me gledati tako! Ne shvaćaš!”
Ugrizao se za usnu, želio ju je povrijediti. Nije to bila nastrana misao, nije bio red na njega da izvadi bič i pruži joj poduku iz lijepog ponašanja. To je bio pravi život. To je bio netko do koga mu je stalo izvan kontrole i s kim se osjećao užasno blisko.
Okrenula se i otišla prema pozornici. Slijedio ju je držeći odstojanje, mrzeći je i voleći istodobno. Otišla je na svoje mjesto ispred i usredotočila se na energičan pljesak, prihvaćajući svoje violončelo iz ruku kazališnog radnika. Počela je svirati, a čak je i Kyle mogao primijetiti da joj je sviranje jako i oštro. Podsjećala ga je na ratnicu s kosom poput nekog ludog šešira. Otišao je natrag u garderobu, ostavljajući Denise da se brine o Čudovištu. Bila je nemoguća. Najviše ga je frustriralo to koliko je njemu bilo stalo do nje, a njoj tako malo do njega. Bio je tu, učinio je to. Pročitao je roman sve do tragičnog kraja, izbjegavajući alkohol i kokain.
Vratila se u garderobu nakon nastupa, iscrpljena, ali vidljivo sretna. U najmanju ruku neće više biti ekscesa nakon koncerta danas, nema potrebe vući je na koktel-party dok je u agoniji umjetničke patnje. Već je vratio haljinu u ormar, umoran od bitke. Skinuo je sako i prebacio ga preko stolca.
„Siguran sam da te Denise već čeka.” Oklijevala je, proučavajući ga.
„Ti ne ideš?”
„Ne ide mi se baš. Ne.”
Pogledala je dolje, a onda natrag u njega mršteći se. „Samo si me želio u toj haljini. Samo želiš elegantnu damu uz sebe.”
Zastao je, bijes je proključao u njemu. Ali nije ga mogao ispoljiti. Vratio se stvarnim, bezličnim frazama. „Htjela si kupiti tu haljinu. Tražila si me pomoć. Ako je ne želiš sada odjenuti, u redu. Kako hoćeš.”
Voljela bih da pođeš sa mnom.” Skoro je zazvučalo kao isprika. Skoro.
„Nisam raspoložen.”
„Zato što si ljutit zbog haljine.”
„Zajebi haljinu, Caressa. Reći ću ti još jednom. Nisam raspoložen. Idi. Denise će biti tamo.”
„Ne želim ići ako ti ne ideš.”
„Ti moraš ići. Ja ne moram.”
„Zar ti ne radiš za mene?”
Zaklopio je oči. Nemoj. Nemoj reći nešto nepromišljeno sada. Duboko je izdahnuo i podigao jaknu s naslona stolca. „Nakon tebe”, uspio je reći gotovo normalnim glasom.


§



Caressa je ležala u krevetu, želeći plakati, ali suze joj nisu navirale. Bilo je kasno, gotovo dva ujutro. Kyle ju je upravo ostavio kod kuće nakon što je ostao s njom na zabavi do samog kraja, dugo nakon što se Denise predala miru i snu. Stajao je uz nju tijekom beskrajnih ispraznih razgovora, pohvala i glupih pitanja. Kako to da ste zavoljeli violončelo? Koliko vježbate? Koje su vaše najdraže kompozicije? Očajnički je željela malo šampanjca, bilo što da otupi, ali on je rekao „ne”. Stajao je uz nju cijelu večer ne dopuštajući joj da popije ijedno piće. Pretpostavljala je da je to zbog incidenta s crvenim vinom.
No, tu je bilo i više od toga. Što joj je rekao one noći kad ju je pronašao u baru. Trudim se ne popiti piće... Nije popio nijedno piće dok su svi oko njega postajali pijaniji. Cola. Voda. Ništa više. Zašto se toliko uzrujao zbog haljine? Nije zbog haljine, Caressa. Vrištala si na mene.
Naređivala mu je. Opet. Voljela je kada je on to činio njoj u spavaćoj sobi, ali njemu se nije sviđalo kad bi ona to isto radila njemu. No, spavaća soba je spavaća soba, a izvan spavaće sobe imala je potrebu izvoditi sranja. Nije bilo pregovora. On to ne razumije. Kad joj je na vratima uputio hladan pogled, pun prijekora, nestalo je ponosa koji je osjećala tijekom trajanja koncerta kao i užitka što se našla u središtu pozornosti u Lincoln Centru. Pokušala si je objasniti da to nije bilo važno, ali bilo je.
Digla se iz kreveta i uzela telefon. Pronašla je njegov broj, a zatim opet odložila telefon. Bilo je kasno. Bio je ljutit na nju. Trenutak poslije opet je uzela telefon i svejedno nazvala. Kad je dobila pretinac govorne pošte, prekinula je. Zatim je ponovno nazvala.
„Bok, Caressa.” Glas mu nije bio sladak, već ljutit i odlučan.
„Kyle. Spavaš?”
„Ne više.”
„Žao mi je.” Utihnula je. To je bilo sve što je planirala reći. Tišina na drugom kraju. „Kyle, jesi li tu?”
Veliki uzdah. „Što želiš?”
„Žao mi je”, ponovila je. „Žao mi je.”
„U redu, žao ti je. No, to mi stvarno ne predstavlja neku utjehu jer ćeš ponoviti ovo za što mi se ispričavaš.”
„Znam. Ne razumiješ, iako...”
„Još mi jedanput reci da nešto ne razumijem i dajem otkaz. Kužiš, luđakinjo mala?”
„Nisam luđakinja, samo sam...” Zatomila je poriv da još jednom kaže da ne razumije.
„Nedostaješ mi”, rekla je umjesto toga. „Voljela bih da si ovdje. Ili da sam ja tamo.” Odjednom je žarko željela biti s njim. Željela ga je dotaknuti i ispričati mu se licem u lice, tijelom u tijelo. „Mogu li doći k tebi?” Čekala je, bojeći se da će odbiti, ali rekao je neka dođe i dao joj adresu. Uzela je taksi i došla k njemu za pola sata.
Otvorio je vrata samo u boksericama naslonjen na vrata, izgledao je umorno. Uzeo ju je za ruku i poveo do spavaće sobe kroz svoj zamračeni stan, a njoj je laknulo što nije rekao ništa niti je očekivao od nje da bilo što kaže dok joj je skidao odjeću i bacao je na pod.
Povukao je pokrivače preko njih i nježno je zagrlio u mraku.
„Žao mi je”, prošaptala mu je uz vrat. „Ne znam zašto se katkad tako ponašam.”
Bio je miran, ne nudeći nikakvu perspektivu dok ju je lagano milovao po ruci gore-dolje. Na kraju je rekao: „Ti si kao nešto što mi se provlači kroz prste i što pokušavam zgrabiti.” Uhvatio ju je za zglob i gotovo bolno stisnuo prstima. „Želim te uhvatiti. Ali nisam siguran da želja dolazi iz zdravog mjesta.”
Ležali su u tišini na trenutak. Caressa je pokušala procijeniti njegovo raspoloženje. Sjetila se njegova krutog stava na zabavi, njegova odsječnog razgovora.
„Zašto ne piješ, Kyle?”
„Želiš li da pijem?”
„Samo sam znatiželjna.”
Legao je podalje od nje, pružajući snažnu mišićavu ruku kako bi je odmorio iznad glave. Namrštio se i pogledao u daljinu. Mislila je da će zatvoriti oči i spavati, ostavljajući pitanje bez odgovora, ali progovorio je mekim, ironičnim glasom.
„Prije sam bio opsjednut poput tebe. Nečim. Nekim”, ispravio se, gledajući je. Caressa osjeti ubod ljubomore. Pretvarajući se, nemarno je upitala. „Djevojka?”
„Žena, da.”
„Bila ti je djevojka?”
„Radije ne bih o tome.”
„Tvoja pokorna?”
„Caressa...”
„Je li bila lijepa?”
Ruka mu je skliznula preko njezina boka dolje između nogu. Bila je napeta, žudeći za njegovim vještim dodirom, ali razdirana između tisuću različitih osjećaja. Priljubio je lice uz njezin obraz.
„Bila je lijepa, da. Veoma pokorna. Nimalo poput tebe.”
Caressa je osjetila neobjašnjiv bijes, lupanje akorda u glavi. Mogao ju je tako lako ostaviti. Svaka ga žena može usrećiti. Bio je s njom zbog spleta okolnosti. Postoji vjerojatno na tisuće žena koje su više seksi od nje i s jačom osobnošću, žene pokorne upravo onako kako je volio, žene koje vape za njegovom kontrolom. Mogao je izabrati bilo koju od njih.
„Zašto te nije htjela?” upitala je s namjerom da ga povrijedi.
Ruka mu se smirila između nogu, a onda se odmaknuo. „Nije nam bilo suđeno. Uzimao sam alkohol kako bih otupio, pokušao je preboljeti. Nije upalilo, završio sam još jadniji, zato i ne pijem više.”
„Nikad?”
„Nikad. Tako je nabolje, a i za tebe također. Obećaj mi da nikada nećeš uzimati alkohol na taj način, samo da se razračunaš sa životom.”
„Neću. Ne sviđa mi se njegov okus.”
„Obećaj mi. Ne samo alkohol. Droga. Bilo što.”
„Drogirao si se također?”
Promatrala ga je, sada u potpuno novom svjetlu. Strog, uspravan Kyle, koji je uvijek dijelio lekcije. Savršen, sposoban Kyle. Ovisnik i pijanac.
„Obećaj mi”, ponovio je još jednom, mrtav ozbiljan.
Bivši ovisnik i pijanac. „U redu, obećavam”, frknula je okrećući se na bok. „Svakako u svom životu imam mjesta za samo jednu opsesiju.”
Prevrnuo ju je i prikliještio, raspoloženje mu se iznenada pretvorilo iz povučenosti u ljutnju.
„Čemu toliko pitanja?” upitao je. „Ako u životu imaš mjesta za samo jednu opsesiju, zašto me mučiš ovdje?”
„Misliš li da si kvalificiran kao opsesija? Ne laskaj si.”
„Zvala si me u dva ujutro, Caressa. Činiš se prilično opsjednutom. Ali nisi baš ni poznata po razumnom ponašanju.”
Ležala je i dalje ispod njega, drhteći od reakcije na njegovu blizinu i zbog razdraženosti u njegovim očima. Bio je krut kao stijena. Mogla je osjetiti krute obrise njegova penisa stisnutog uz njezin trbuh. Pomaknula je bokove protiv svoje volje želeći jači kontakt. Slučajno ga je pogledala i zaboljelo ju je kad je ugledala njegov podrugljiv izraz.
„Sada si blaga i ponizna, kada želiš kurac? Jesam u pravu? Sada ne vrištiš na mene. Ne naređuješ mi. Vidim ja kako to ide.” Tražila mu je u očima zadirkujuću iskru, ali našla je samo hladni bijes.
Gurnula ga je. „Miči se s mene!”
„Oh, evo naređenja. Pretpostavljam da je vrištanje sljedeće.” Poljubio ju je silovito, jednom joj rukom grubo stišćući dojku.
Odjednom joj sine da je flert, jebanje, da je sve gluma. Trik. Mrzio ju je, baš kao i svi drugi. Ta ju je misao uništavala. Gurnula ga je opet svom snagom koju je uspjela skupiti, pustio ju je da se sjuri s kreveta i dograbi odjeću. Ne i ti, Kyle.
Kad ju je držao u naručju, željela je osjetiti njegovu toplinu i oprost, a ne bijes i mržnju. Njegova ju je mržnja uništila. Odjenula se na putu do vrata, ne zaustavljajući se kad ju je dozivao iz spavaće sobe. Tko ga jebe.
Trčala je ulicama Hudson Squarea dok nije izašla na Šestu aveniju, a zatim je nastavila hodati, nije imala snage zaustaviti taksi. Ionako je trebala zraka. Nekoliko ljudi na ulicama hodalo je oko nje, izbjegavajući je, vjerojatno zbog izraza na njezinu licu.
Probudila se kasno idućeg jutra, još uvijek se osjećajući iscijeđeno i jadno. Izubijano. Postojao je razlog zašto joj je mozak slao upozorenje svaki put kad je bio blizu nje, unatoč reakcijama tijela i srca.
Da barem nije tako... neodoljiv. Sišla je u prizemlje potražiti čelo i pronaći utočište u glazbi. Sjedila je i svirala neke starije pjesme, jednostavne, osnovne melodije koje nije svirala od studentskih dana. Bilo ih je tako lako svirati dobro, savršeno. Zašto sve jednostavno mora napredovati od jednostavnosti do užasne neizvedive složenosti? Pitala se što bi se dogodilo kad bi trenutačni koncertni repertoar zamijenila recitalom ovih djetinjastih melodija? Prebirala je po žicama, smiješeći se za sebe, a onda se okrenula, slušajući duboki, poznati glas kako čavrlja s tetom Denise u glavnoj prostoriji.
Znači došao je. Nakon njegova prezira sinoć, očekivala je da da otkaz ili barem prorijedi dolaske. Napeto je slušala njihov razgovor kroz odškrinuta vrata u isto vrijeme dok si je govorila da joj nije stalo. No nisu pričali o njegovu otkazu. Denise je pričala o Caressinu intervjuu nekom njujorškom umjetničkom časopisu, a Kyle o rasporedu sjedenja na predstojećem letu za Montreal.
Počela je opet svirati, osjećajući se izgubljeno i otupjelo. Naravno da neće dati otkaz. Smucat će se ovuda kako bi se ona mogla osjećati povrijeđeno. Začula je oštro kucanje. Nije podigla pogled, znala je da je to on. Mogla je osjetiti njegovu prisutnost poput tereta na sebi. Ušao je i sjeo na njezin krevet, promatrajući je, no ona ga je još uvijek ignorirala. Izabrala je nešto glasniji komad, s dugim suzdržanim tonovima i svirala agresivno.
„Želiš li razgovarati?” upitao je nadglasavajući njeno zaglušujuće muziciranje.
„Ne.”
„Izgledaš uzrujano.”
„Zato što te mrzim. Mislila sam da ćeš dati otkaz. Da barem jesi.”
Ustao je i otišao, a ona je i dalje svirala, mehanički, iako joj je bolno srce udaralo u paničnom ritmu. Tempo joj je zapinjao i ispalo joj je gudalo. Namrštila se i odsvirala pasaž opet, zatim ušla u teški dio Saint-Saensova koncerta, njezino ogledno djelo. Borila se s njim, prisiljavajući se na koncentraciju, pozivajući se na sve svoje vještine.
Ali tada se ponovno pojavio i kleknuo ispred čela. Zastala je čim je osjetila flomaster na sebi. Željela je da je kreten daleko, ali držao ju je za list noge, crtajući oči, nos, veliko nasmiješeno lice na koljenu koje ju je gledalo. Izrugivanje. Preselio se na drugu stranu, crtajući identično sretno lice. Nasmijala bi se ludom umjetničkom djelu, ali situacija nije nikako bila smiješna. On se uopće nije smiješio. Kad je završio, odmaknuo se, zatvarajući flomaster. Izgledao je kao da će nešto reći, ali onda se okrenuo prema vratima. „Pustit ću te da vježbaš. Moraš biti na pozornici u šest i trideset.”
Znala je to. Stavila je gudalo na žice, zureći u koljena. On se okrenuo na vratima i bacio flomaster pokraj nje na pod.
„Nikad se ne smiješ, Caressa. Nikada. U svakom slučaju, bit ću ovdje u šest. Pripremi što god želiš obući, tako da budeš spremna za kazalište.”
Vježbala je još dva sata, ali ni glazba nije mogla istjerati demone koji su je mučili poput nasmiješenih lica na koljenima. U kupaonici je ribala tragove flomastera pokušavajući ih posve izbrisati. Ipak, ostao je sjenoviti obris.


§

Prošli su kroz New York, Montreal, Los Angeles, Toronto, Philadelphiju, Boston, Baltimore, Atlantu. Četvrti srpnja je došao i prošao. On i Caressa držali su se na profesionalnoj udaljenosti, zahvaljujući više njezinoj suzdržanosti nego njegovoj samokontroli. Pustio ju je nakon čega je shvatio da mu se duševno zdravlje lagano popravilo, iako je još osjećao želju za njom. Nell ga je opet preplavila i pitao se čime ju je Jeremy zaslužio.
Ali Caressa je barem bila stabilna. Nije vikala na njega ili imala napade bijesa. Bila je nervozna prije izvedbi, ali je na pozornici obavljala posao kako treba. Komentari su bili dobri, što se činilo da je održava u nekoj ravnoteži. Nosio joj je haljinu od događanja do događanja, nadajući se da bi je mogla odjenuti jednu večer i zatražiti od njega da ih idu kupiti još. Ali bila je sva u asketskom crnom s kosom ukroćenom u niski, gusti konjski rep. Bila je stabilna... sve do leta za Miami.
Kasnili su zbog niza neugodnosti, a promet u Atlanti bio je zakrčen. Kyle je pogledao na sat, a zatim Denise.
„Nećemo stići. Bolje da potražimo drugi let.”
Denise ga je pogledala na način koji nije mogao protumačiti. „Vidjet ćemo.”
Kyle se nasmije. „Uh, još nam treba trideset minuta do tamo, a let je za sat vremena.”
„Još uvijek možemo uspjeti. Ne želim kasniji let”, rekla je Caressa.
„Bit će dosta letova za Miami”, uvjeravao ju je Kyle. „Samo ćemo dulje čekati i to je sve.”
„Ne želim kasniji let”, ponovila je, malo naglašenije. Denise ju je umirivala, govoreći joj da će pričekati i vidjeti. Kyle ih je gledao iznureno s pola pažnje. Ispad je na pomolu. Zanimljivo. Zbog nečega tako beznačajnog. Zakasnit će vjerojatno sat vremena, a večeras svejedno nije bilo koncerta.
No ispad je napokon eskalirao na sigurnosnom punktu, u obliku žestokog, histeričnog plača. Prvo je natjerala radnike osiguranja da požure, a onda vrisnula kad je vidjela da ne postupaju dobro s njezinim čelom... Pukim je čudom izbjegao da je ne uhite, ali prava je histerija tek nastupila kad se probila prema izlazu.
Hodao je vukući čelo jer nije s njim mogao trčati. Svejedno ne bi stigli. Avion je trebao uzletjeti prije deset minuta. Denise je trčala za Caressom, a Kyle prema blagajni. Zamijenio im je karte i namjerno usporio na putu natrag nadajući se da je Denise uspješno umirila nećakinju.
No nije bila mirna. Nije bio spreman suočiti se sa ženom koja se tresla i raspadala. Sjeo je nasuprot nje. „Ne brini. Zamijenio sam nam karte, dušo.” Stavio joj je ruku preko leđa koja su drhtala, bilo je to prvi put da ju je dodirnuo u nekoliko tjedana. „U redu je. Odlazimo za pola sata.”
„Ne!” odbila je žestoko na što se odmaknuo, sjeo i pogledavao oko sebe. Znatiželjni su ih pogledi vrebali i pitali se zašto ta sitna žena pokraj kutije s violončelom samo vrišti i histerizira. Osiguranje je krenulo prema njima. Denise je pogledala Kylea preko Caressine glave, a Caressa je zaridala zarivši lice u ruke.
„Čak je ni ti Kyle ne možeš pridobiti za taj let.” Odmahnula je glavom. „Žao mi je.”
Dvanaest sati. Dvanaest sati im treba autom do Miamija. Kasnije, kad su bili otprilike sat vremena južno od Atlante u unajmljenom autu, a Caressa je prvo dugo plakala, a onda zaspala na stražnjem sjedalu pokraj svog čela, Kyle je pogledao Denise.
„U redu. Želim objašnjenje.
Uzdahnula je. „Samo vozi, Kyle. Daj da samo stignemo tamo, molim te.”
„Neću voziti jebenih dvanaest sati bez jebenog objašnjenja. Da smo išli avionom, već bi bili tamo.”
Denise je pogledala u svoje ruke, trljajući neko zamišljeno mjesto na dlanu. „Duga je to priča.”
„Imam na raspolaganju, čekaj da pogledam - oko jedanaest sati.”
Denise je pogledala Caressu na stražnjem sjedalu, a Kyle je također bacio pogled na nju u retrovizoru. Spavala je dubokim snom, možda uljuljkana od buke autoceste ili možda samo iscrpljena od svojih sranja. Denise je još malo pojačala radio prije nego što je počela govoriti.
„Kad je Caressa bila vrlo mlada, kad je imala šest ili sedam godina, počela je putovati na nastupe. Nisu to bile turneje u pravom smislu riječi, ali svijet se vrtio oko nje. Živjeli su u New Yorku, a njezini su majka i otac bili u središtu umjetničke zajednice. Njezin je otac, a moj brat, bio pijanist, a majka umjetnica i dizajnerica. Caressa je često nastupala pred prijateljima na događanjima diljem grada. Ne zato što je bila vrsna umjetnica sa šest ili sedam godina, već zato što je bila novost. Ne, novost nije prava riječ.”
Ona se zaustavi i pogleda Kylea očima sjajnim od suza. „Kako je samo svirala onda... to uistinu ne mogu opisati. Kao da su anđeli progovarali kroz njezino violončelo. Bila je samo mala sićušna stvar koja svira velike koncerte. Tako mala, tako nevina, a glazba koju je izvlačila iz tih žica...” Zastala je kako bi se pribrala. „To je doista bilo kao da gledate čudo. Tako dirljivo.”
„Vjerujem”, reče Kyle.
„U svakom slučaju, kada je imala osam godina, putovali su u Washington, The Hamptons, čak i na Zapadnu obalu. Ljudi su razgovarali o filmovima, knjigama, koncertnim turnejama s velikanima glazbe. Stvar je bila u tome da je ona još uvijek bila dijete. Jedinica i užasno razmažena. Obožavana. Mom bratu i njegovoj ženi bila je središte svemira. Sve su joj pružili.”
Kyle se nasmijao, mogao je to jasno zamisliti. To je prava Caressa. No, Denise se nije smijala.
„Jednog vikenda, trebali su otputovati kod prijatelja u Saranac Lake. Na nekakvu umjetničku konferenciju na kojoj je ona trebala nastupiti kao posebna gošća. Trebali su odletjeti tamo. Kao što možeš zamisliti, bila je noćna mora voziti se s njom u autu, čak i na kraće udaljenosti, a avione je stvarno voljela. No zbog nje su zakasnili taj dan na avion. Ili nije htjela obući opravu koju joj je majka pripremila ili nije htjela počešljati kosu. Kosa joj je oduvijek bila zapletena...” Denise je zastala, smijući se gotovo sjetno. „Kao dijete bila je...”
„Zaboravite kosu. Što se dogodilo?”
„Pa, propustili su let za nekoliko minuta. Doživjela je novi ispad bijesa kad je čula da će morati čekati do ujutro na novi let, a njezin je otac samo podigao ruke i unajmio čarter. Mali četverosjed. Gotovo su stigli kada je avion počeo gubiti visinu. Srušio se u Adirondacksu, usred ničega.”
Kyle je osjetio kako mu se nešto okrenulo u želucu. Užas. Strava. „Poginuli su?”
„Pilot i njezini roditelji su poginuli. Caressa je nekako preživjela samo s površnim ranama. Možda ju je kutija s violončelom ispred nje zadržala na sjedištu. Zapravo je i njezina majka preživjela. Unatoč padu i smrtonosnim ozljedama. Rekla je... Ona je rekla...” Kyle je pogledao Denise gušeći se od nestrpljivosti. „Zamolila je Caressu da joj svira dok ne stigne pomoć. I svirala je... cijelu noć. Bila je prohladna jesenja noć, a ona je svirala satima. Te noći njezina majka je umrla, ali ona je nastavila svirati. Kad su stigli spasioci, prsti su joj bili izranjavani od metalnih žica na hladnoći. Ali pronašli su je zahvaljujući glazbi koja ih je dovela do nje...” Denise je opet zastala, a zatim nastavila tiše. „Ako bolje pogledaš, još uvijek se vide ožiljci na njezinim prstima. Eto vidiš, kad god propustimo let sad...”
Kyle je šutio, zamišljajući Caressin svijet u tom trenutku. Osmogodišnja djevojčica koju je napad bijesa doveo do leta čarterom i do smrti roditelja. Zarobljena sama na planini s umirućom majkom, koja ju je poticala da svira...
Denise je pogledala Kylea. „Ako želiš znati zašto i dalje svira, zašto svira iako je sviranje boli...”
„Čuo sam dovoljno da mogu povezati, mislim. Mogli ste mi to sve ispričati i prije.”
„Mislila sam da ti je možda ona rekla.”
„Nije.”
Denise je uzdahnula i pogledala u svoje ruke. „Nije to priča koju voli pričati.”
Kyle se smrznuo. Crtao joj je glupa lica na koljenima, misleći da će je time razveseliti. „Krivi li se i dalje? Vjeruje li da se to dogodilo zbog nje?”
„Oh, mjesecima je išla na savjetovanja i terapije u vezi s time, ali kako možeš proniknuti u um osmogodišnjeg djeteta? Bila je tako poslušna nakon toga, govorila je sve što ste željeli čuti. Bez obzira na točan odgovor. Bila je savršeno dobra, barem jedno vrijeme. I svirala je kao da će je to osloboditi. Napredovala je takvom brzinom da ju je učitelj morao prepustiti drugom boljem, a ovaj još boljem. U vrijeme kad je imala deset godina, svirala je pred velikim orkestrima na redovnim turnejama.”
Kyle je složio grimasu, konačno je shvatio motiv, bijes. Ratobornost nje usmjerena na izlazak na pozornicu svake večeri. „Ona ne svira iz ljubavi. Ona svira iz pokore.”
Denise je uzdahnula. „Ne znam zašto ustvari svira, Kyle. Tko to zna?”
Pogledao ju je, ljutito, optužujuće. „Vi ste je onemogućili.” Ušutkala ga je, osvrnuvši se na Caressu. „Nemoj je probuditi. Umorna je.”
„Da, umorna je. Umorna od turneja, umorna od sviranja i izvrgavanja sebe ocjenjivanju. Bolesno je to učiniti ženi koja si već vjerojatno ne može oprostiti.”
„Lako je tebi igrati suca i porote”, uzvratila je. „Ja sam ona koja je morala skupiti komadiće. Ja sam jedina reagirala od obitelji i uzela je iz ljubavi prema bratu. A ako misliš da sam ja ta koja ju je tjerala da sjedi i vježba tjednima i mjesecima nakon njihove smrti...” Naglo je utihnula. „Ne možeš shvatiti kako je to bilo. Bila je opsjednuta. Nisam je mogla zaustaviti.”
Denise je plakala. Kyle je znao da je treba pustiti. Ispričati se i izgladiti stvari. Naravno, učinila si ono što si morala učiniti. Ali znao je ponešto i o tome kako se može omogućiti ostvarivanje svojih potreba i zasluga, držeći se sa strane. „Morate joj nekako reći da je u redu da stane ako ona to želi. Morate, Denise.”
Žena je odmahnula glavom, jecajući. „Ne mogu je zaustaviti. Ne znam što bih joj mogla ponuditi umjesto glazbe. Glazba je sve što je ikada upoznala. Ne mogu joj to učiniti. Cijela ta opsjednutost i jad. Način na koji je plakala... Toliko suza. Ne mogu, Kyle. Ne znam kako započeti taj razgovor.”
„Probudite je. Obavimo ga sada.”
„Ne!” Denise uzdahnu užasnuta. „Ne...”
„Ne. Ne možemo je sada zaustaviti, zar ne? Mora odraditi turneju do kraja.”
„Pa da, mora. Slobodno misli da sam gramziva teta. Misli što god hoćeš. Ali upozorila sam te, ne otvaraj ovu limenku crva. Ne još. Uskoro. Jednog će dana odlučiti što će učiniti za sebe, a ja ću to poštovati. Ali još nije spremna.”
„Kako znate?”
„Izabrala je Saint-Saensa sama. Što drugo, nego Labuđi pjev? Nema još mnogo dalje. Možda još ne shvaća, ali vjerujem da razumije da ovo mora završiti u nekom trenutku. Ali mora dovršiti ovu turneju. Pokušava dokazati nešto. U potrazi je za nečim.”
„Pokajanjem?” upitao je Kyle nakon stanke.
„Možda.” Denise ga pogleda ozbiljno ga pitajući. „Ako je tako, hoćeš li biti tako bešćutan da je spriječiš?”
Kyle je mogao biti bešćutan. Bio je bešćutan mnogo puta. Pogledao je u zrcalu Caressu na stražnjem sjedalu, držala je violončelo i drijemala zavaljena u sjedalu. Da, bio je bešćutan prije, ali u ovom slučaju, srce mu je bilo previše vezano.

Deveto poglavlje

U tebi


Kyle i Denise odlučili su prenoćiti sjeverno od Orlanda. Caressa je čula Kylea dok je zvao za prenoćište, a Denise sjela za volan. Bilo je to samo još nekoliko kilometara vožnje i Caressa ga je promatrala sa stražnjeg sjedala u sumraku. Ruka mu je počivala na dugom mišićavom bedru, preko tamnih dizajnerskih traperica. Njegova putna odjeća. Izgledao je umorno i znala je da je ona tome kriva. Kad su prije nekoliko sati stali na večeru, ispričala mu se zbog prigovora o promjeni leta. Posegnuo je za njom, skliznuo joj rukom iza vrata i privukao je k sebi.
„U redu je”, rekao je. Tada je shvatila da mu je Denise ispričala cijelu priču. Barem ona nije morala. Možda mu je trebala reći, ali bolje da nije. Time je samo tjerala ljude da je sažalijevaju. Uglavnom. Nakon tog događaja, kad su joj u bolnici zavili rane i rehidrirali je i dok je ležala zamotana u toplu deku još uvijek sva u šoku, čula je jednu od sestara. Sretnica! Pravo je čudo da nije i ona umrla. Još si je mogla prizvati taj glas, tiho čuđenje i pogled u njezinim očima. Ne sažaljenje, već baš čuđenje.
I Kyle ju je sažalijevao. Osvrnuo se na nju s tim licem opasne pantere raznježenim u blagoj sućuti. „Uskoro ćemo stići.
„Znam.” Htjela je skočiti na njega da je prestane gledati tako, ali se ugrizla za usnu. Osjećala se iscijeđeno i krhko, nespremna za borbu. Iskreno, nije se ni htjela više boriti s njim. Željela ga je ponovno stisnuti uz sebe. Željela je da jebe surovo i grubo. Tjednima je nije dotaknuo seksualno ni koketno.
Obavio je testiranje na spolno prenosive bolesti.
Ako poželi bilo kada... Sada može svući hlače, strgati joj gaćice i uzeti je.
Pitala se kako bi bilo opet osjetiti mu kožu pripijenu uz svoju. Bez barijera među njima. Njegov vrući tvrdi penis kako klizi duboko u nju. Ali, ako je uopće želio učiniti takvo što, nije joj to ničim pokazivao. U mirnijim vremenima, kad je to najmanje željela, sjetila se svakog puta kad ju je dodirnuo, na koji je način to učinio i gdje. Taj zapovjedni ton u njegovu glasu... Još ga je uvijek koristio u komunikaciji s njom, ali samo da joj kaže kad je vrijeme za odijevanje, za vježbanje. Stvari koje je morala činiti. Mjesta na koja je morala ići.
Dopusti mi da dođem u tvoju hotelsku sobu.
Riječi su joj tako glasno odjekivale u mozgu da je ostala začuđena kako ih nije čuo. Pratio je cestu i davao upute Denise. Svima im je rezervirao odvojene sobe. Nažalost. Pa, kako se kaže, sama si je prostrla postelju. Morat će ležati u njoj — sama.
Bilo je vruće, sredina srpnja pa je Caressa, čim je ušla u staromodnu, zapuštenu hotelsku sobu, uključila klimatizacijski uređaj. Stajala je nad njim u oskudnoj spavaćici i gaćicama, kose još uvijek mokre od tuširanja. Nije to bio najbolji hotel u kojemu su ikada odsjeli, ali opet, krivica je njezina. On je vozio gotovo osam sati jer se ona ponijela kao idiot pa se neće žaliti na smještaj koji je rezervirao telefonom.
Klimatizacijski uređaj bio je glasan ili je možda u sobi bilo pretiho. Jedva je čula kucanje na vratima od kloparanja klime. Provjerila je kroz špijunku i otvorila vrata.
Ušao je prevelik za prostor u kojemu su stajali i šireći taj svoj razorni Kyle-miris koji je znala napamet. Gledao ju je polugolu i zalupio vratima.
Još je bio u majici i trapericama. Remen mu je bio opasan preko zdjeličnih brazdi koje je ljubila. Je li to bio remen kojim ju je tukao?
Bilo je nemoguće odgonetnuti njegov izraz lica pa je pokušala zadržati vlastite emocije.
„Samo sam se htio uvjeriti da si dobro”, rekao je tiho.
„Dobro sam”, odgovorila je ona, trudeći se izgledati nemarno. „Ti si taj koji je morao izdržati cijelu vožnju.”
„Ne budi drska, Caressa. Znaš o čemu govorim.”
Divlje se nasmijala. „Jesam li dobro? Stvarno želiš znati? Što misliš? Bila sam dovoljno dobro prije tvog dolaska.”
Još jednom je oštrim pogledom skliznuo preko njezina tijela i okrenuo se prema vratima. „U redu. Laku noć.”
„Čekaj!”
Okrenuo se, a ona je posegnula za njim. Bože, molim te, nemoj otići. Molim te, samo me dotakni. Zagrli me na minutu. Bojala se da će je odgurnuti i pobjeći kroz vrata, ali nije. Stisnuo ju je uz sebe i pritisnuo lice uz njezinu kosu. Zadrhtala je od pukog olakšanja što se našla u njegovu zagrljaju.
„Kyle, ne mislim ništa od onoga što ti izgovorim. Ništa. Samo te pokušavam otjerati.” Promrmljao je pitanje uz njezino čelo. „Zašto?”
„Ne želim birati između tebe i...”
„Mene i glazbe? To je i tvoja teta rekla. Ne pokušavam te prisiljavati da biraš između bilo čega.” Povukao se, prelazeći joj palcem duž čeljusti do brade. „Toliko se bojiš izbora. To ne moram biti ja ili glazba. Ti moraš izabrati, ali to što ja osjećam prema tebi ne predstavlja jedan od izbora. Došao sam do zaključka da te volim u bilo kojem slučaju.”
Udahnula je, pokušavajući shvatiti. Pokušavajući vjerovati. „Voliš me?”
„Bojim se da je tako. Pokušao sam te ne voljeti. Svim silama. „Uputio joj je jedan od šarmantnih osmijeha stavivši joj ruke prvo na ramena, onda na bokove. Njegovi su se topli prsti odmarali između njezine majice i ruba gaćica. Otrijeznio se, zureći u nju. „Pokušao sam se uvjeriti da je to samo privlačnost. Strast. No nije. To je dublje od toga.”
„I ja tebe volim.”
„Ne moraš to reći samo zato što sam ja rekao. Samo ako stvarno to misliš.”
„Ne, mislim, u pravu si. Ne želim te voljeti, ali te volim. Mislim da je tako. Prilično sam sigurna...”
Njegove su se tamnoplave oči raznježile na slabom svjetlu. Nagnuo je glavu prema njezinoj kao da će je poljubiti, ali usta su mu se zaustavila samo djelić udaljena od njezinih, tako blizu da mu je mogla osjetiti dah na usnama. „Mislim da ne bismo to trebali preispitivati. Ili razbijati glavu time.”
Njezino je nježno slaganje s njim bilo prekinuto prvo jednim nježnim poljupcem, a zatim još jednim. Skliznuo je rukama na njezin trbuh, a onda joj pomilovao grudi. Bio je previše nesiguran, previše nježan. Pogledala ga je iskosa. „Ne želim jebanje iz sažaljenja.”
„Ako si očekivala jebanje iz sažaljenja, bojim se da ćeš biti krajnje razočarana. Uz to, rekao je, sad ti je zadnja prilika.”
Nije odgovorila, samo mu je izvukla rub košulje gurajući ga da ga može poljubiti u prsa. Prstima je prčkala po kopči remena i gumbima njegovih traperica. Spustila mu je gaće, a on je njoj skinuo majicu i bacio je sa strane. Bio je već skroz krut, a ona je pala na koljena i prstima mu istraživala penis. Zaustavio ju je, zabacujući joj glavu unatrag. „Ne želim pušenje u znak isprike.”
Pala je natrag na koljena i zatreptala prema njemu u ljutnji. „Predomislila sam se. Ponovno te mrzim.”
Nasmijao se gurajući joj penis prema ustima. „Mislim da je ovdje u pitanju borba za prevlast. Dopusti mi da se pobrinem za to. Otvori, djevojko.” Uvijao joj je kosu čvrstim pokretima od čega se rastapala. Ponovno je kleknula i uzela ga medu usne, oduševljena kako će joj ga agresivno nabiti u usta.
Mazio ju je i štipao bradavice tako da je zacviljela uz njegovu debelu batinu. Htjela je moliti za milost, ali u isto vrijeme nije željela da stane. S njim se nikad ne ostaje na nježnosti. Nije htjela nježnost od njega.
Nakon što se odmaknuo, osjetila je jako razočaranje, dok je nije gurnuo natrag na pod i nabio dolje. Malo se borila s njim, ali samo zato što je voljela da je on obuzda. Njegov ju je lagani smijeh potaknuo da se još jače opire, znajući da će izgubiti, ali uživajući u svakoj sekundi kliženja njegove kože po njezinoj i njegovim grubim udasima i siktanju.
Protegnuo se da zgrabi košulju s kojom joj je onda povezao zapešća iznad glave. Svezao ih je čvrsto, u više čvorova, tako da ne može pobjeći, koliko god se trudila - a trudila se stvarno jako dok nije uvidjela da stvarno ne može.
„Psst, psst”, šapnuo je, pokušavajući je smiriti. „Želim ispitati tvoje granice.”
„Zašto?” Glas joj je zvučao grubo iz strasti, ili možda panike. Polizao ju je, nježno i polako klizeći joj jezikom po ruci.
„Zato mi se sviđaš ovakva. Drži ruke iznad glave. Ne miči ih.” Umirila se na zvuk zapovjednog tona u njegovom glasu, a maca joj je pulsirala, postajući sve vlažnija i vlažnija. Bože, mora da su joj gaćice natopljene. Kao da joj je mogao čitati misli, skliznuo je rukom dolje ispred njezina svilenog bikinija sve do točke koja je izgarala od uzbuđenja, a onda dalje.
Stavio je prste unutra i osjetila je klizeću vlagu dok je manipulirao s njom čvrsto, posesivno. Ruke su joj odletjele prema dolje, svezane zajedno i nesposobne da ga zaustave. Vratila ih je natrag razdražljivo. „Budi dobar.”
Zagledala se u Kyleove oči, fascinirana jačinom u njima. Ponovno se pomaknuo, zgrabio joj majicu i prebacio joj je preko očiju. Soba je i prije bila mračna, ali sada je vidjela samo crnilo. Nespretno je posegnula za povezom preko očiju, ali on ju je zaustavio i opet se počela opirati. Smirio ju je nevjerojatno jakim stiskanjem bokova. Vlastiti joj se dah činio tako glasan, a onda je on prošaptao. „Ona druga - ona je bila tako pokorna. Mislio sam da mi se to sviđa, ali sviđa mi se što pružaš lagani otpor.”
Lagani? Uvrijedio ju je time, ali činjenica je da je teži od nje najmanje 35 kilograma. Sklopila je oči iza poveza, pokušavajući se smiriti. Prelazio joj je prstima niz bok i povukao gaćice prema dolje. Raširio joj je jako noge i činilo se da uživa stavljati je u taj položaj. Prebacio je nogu preko njezina lijevog bedra sprečavajući je tako da skupi noge. „Znam da me ne možeš vidjeti, ali želim da mi vjeruješ, Caressa. Odigrat ćemo igricu pod nazivom 'Vjerujem Kyleu.' U redu? Možeš odgovoriti: Da, gospodine.”
Caressa je okrenula glavu, premda ga nije mogla vidjeti. Trznula se kad su njegove usne nježno očešale njezine. „Da, gospodine.”
Još jednom ju je poljubio, a zatim se odmaknuo. Željela je posegnuti za njim, ali on je svojom rukom umirio njezine prije nego što su se mogle pomaknuti. Čula je šuškanje, a potom osjetila prste koji je razdvajaju i vruć dah na stidnim usnama. Zadrhtala je kad joj je spretno polizao klitoris.
„O, Bože.” Pokušala je skupiti noge, ali on ih je držao raširenima, ližući joj stidne usne vatrenom vještinom. Iza zatvorenih očiju zamišljala je njegova usta, senzualne usne i htjela ih je poljubiti iako je molila da ne prestane. Svaki topao, gladak udar jezika bio je čisti užitak, a zbog načina na koji ju je držao dolje samo je bila još više luda za njim.
Osjetila je kako gubi kontrolu, izvijajući bokove, tražeći još i propinjući se nad njim. No onda je otišao, talentirani jezik zamijenio je dosadnim prstima. Progutala je jecaj, izgubljena u mračnom svijetu nemoći i gladi. Vagina joj je žudjela za užitkom, ali činilo se da ju je odlučio držati na laganoj vatri.
„Još?” upitao je.
„Da, gospodine. Molim vas!”
Obrađivao ju je prstima iznutra, tim dugim, njegovanim prstima kojima ju je gladio i palio vatru za vatrom. Bože, bila je potpuno mokra. Izvukao je prste iz njezine poplavljene mace i gurnuo ih u šupak. Na to se trgnula, ali se nije povukla.
„Vjeruj mi, Caressa.” Vjerujem ti, vjerujem ti.
Poigravao se s njezinom macom i šupkom, gurajući prste unutra i manipulirajući njome, a ona je njihala bokovima od šoka njegovih dodira. Grčila se na podu u bespomoćnoj sljepoći, ne želeći se povući, ali još uvijek uplašena od intimnosti među njima. Budući da nije mogla ništa vidjeti, sve je osjećala mnogostruko jače. S vremena na vrijeme, kada se činilo previše, on je ispuštao umirujuće zvukove od kojih je počela drhtati. Zbog svog bogatog iskustva osjećao se ugodno u toj dekadenciji, ali ovakav otvoreni erotizam bio je novost za nju. Igraju li se ljudi uistinu ovako u krevetu? Bez stida, bez granica pristojnosti? Kako bi je umirio, postavljao joj je tiha pitanja. Kakav je osjećaj? Boli li? Godi li ti? Sviđa li ti se?
Jedva se mogla koncentrirati, odgovarajući kroz jecaje i boreći se protiv njegova bedra kojim ju je držao prikliještenu i otvorenu za njegov proboj. Htjela je eksplodirati u snažnom i napetom vrhuncu, ali nije mogla. „Kyle... Gospodine... molim Vas!”
Nasmijao se i okrenuo ju na sve četiri, stišćući joj glavu i zavezana zapešća. Kad je pokušala zanjihali bokovima, zaustavio ju je i stavio u položaj s izbočenim leđima i stražnjicom u zraku. Osjećala se izloženo - i ukusno prljavo - a on je bio otišao oprati ruke, nakon čega se vratio. Osjetila je penis na leđima uz bedra. Zadrhtala je kad joj je ruke stavio na prsa i počeo milovati grudi. Tada je osjetila njegove prste u ustima.
„Otvori.”
Učinila je to, jer mu je glas bio tako oštar i uporan. Osjetila je meku svilu na usnama i shvatila da joj gura vlastite gaćice u usta. Pokušala ih je ispljunuti, čisto instinktivno, ali on je ustrajao, gurajući ih unutra dok nije kapitulirala. Bila je slijepa, vezana i nijema. Oduzeo joj je sposobnosti tako ležerno i znala je da postoji razlog svemu tome. Vjeruj mi.
Kleknuo je iza nje i tiho je zajecala, žudeći za penetracijom kad joj je glavićem penisa skliznuo na klitoris. Trznula se i zagrizla svileni zamotuljak u ustima, želeći moliti za još, ali nije mogla.
Nagnuo joj se nad leđa tako da je mogla osjetiti njegov tvrdi trbuh, a onda joj je primio jednu ruku u svoje. Škakljao ju je kosom po licu dok je mirisao na seks i izopačenost.
Drugom ju je rukom obgrlio oko struka i imala je čudan osjećaj da pluta i da je privezana za zemlju samo njime. Nije mogla vidjeti, nije mogla govoriti. Nije se mogla pomaknuti ili posegnuti za njim. Kad je počeo ulaziti u nju, shvatila je pravi smisao pokoravanja. Potpuno se podredila.
Ispunjavao ju je, ulazeći duboko bez gumene barijere medu njima. Baš poput pokoravanja, njezino je uzbuđenje raslo bez svjesnog napora ili namjere. On se osjećao tako jak, tako napaljen, dok ju je jahao kao da ju posjeduje. Počela je uzbudljiv uspon prema vrhuncu, drhtavo stezanje i nepodnošljivo mučenje primicalo se sve bliže i bliže rubu. Nije mogla i udahnuti do kraja, još jedan napadan podsjetnik na njegovu dominaciju i njezino pokoravanje. Još jedan podsjetnik na sve što je spremna dati za njega.
Stiskala mu je ruku, sve čvršće i čvršće. Kad ju je počeo jače jebati, u nekontroliranom, grubom ritmu, oslobodila se i uhvatio ju je za vrat. Nije je gušio, ne. Podigao je ruku na njezin dušnik, a ona se osjetila zaštićenom. Mogao bih te ozlijediti. Mogao bih te ubiti, ali neću. Volim te. Rekao je da je voli, a ona je znala da voli njega. Htjela je da je posjeduje i dobila je to. Nadvila mu se nad penis. Svezane su joj ruke bile napete, a on je životinjski režao, što se činilo kao dio ekstatičnih vibracija medu njezinim nogama. Sve je jurilo istom cilju poput lavine, erupcije vulkana od koje će ona izgorjeti. Briljantno. Bravura. Crescendo Magnifico.
Nakon toga, izvadio joj je gaćice iz usta kako bi mogla govoriti ako poželi. Možda je on želio da govori, želio je znati što misli. No samo je uzdisala i čekala, bila je njegov zatvorenik. Fermata čekala na njegovu diskreciju vjerujući u savršenu vještinu njegova dodira.


§

Kyle se pomaknuo u svom sjedištu u trećem redu, pokušavajući ne ometati dostojanstvenu ženu pored sebe. Bila je sva u draguljima i odjevena u tamnu svilenu haljinu. Njezin parfem ga je gušio. Kyle je diskretno prinio prste nosu. Još uvijek je na rukama mogao namirisali tragove Caresse na rukama od vatrenog jebanja prstima koje joj je priuštio u garderobi.
Dopustio si je samo trenutak uživanja u tom mirisu, da ne bi ispupčenje koje mu je bujalo u hlačama omelo članove orkestra.
Zamolio ju je da ponovno odjene haljinu. Ustvari, ne zamolio. Naredio, a kad je otišao iz backstagea, ona je bila u haljini, ali bez gaćica. Hoće li se pojaviti na pozornici u tom dražesnom stanju, ostaje za vidjeti.
Situacija mu je u svakom slučaju išla na ruku. Ako je uhvati panika i presvuče se, može je kazniti za to. Ako je odjene, može je nagraditi. U svakom ju je slučaju mogao voljeti, igrati se s njom. Bili su u Cincinnatiju, na dionici putovanja koju je Caressa u šali nazvala „Heartland Tour.” New Orleans, Minneapolis, Denver, Albuquerque, Pittsburgh, Houston, Dallas - serija brzih putovanja i intimnijih koncertnih dvorana.
Kyle je od Atlante pridavao veliku pažnju tome da dođu do zračne luke na vrijeme ili čak i ranije. Također se jako brinuo da mu Caressa bude podčinjena, jer se činilo da je ona tako sretnija, što mu je vraški olakšavalo stvari. Kad joj je rekao da vježba, vježbala je. Kad joj je rekao da padne na koljena, padala je. Natjerao ju je da mu govori koliko je pogrešaka napravila za vrijeme svakog koncerta, a onda bi slijedila kazna. Tjednima nije imala ispade bijesa i nikad nije svirala s takvom koncentracijom. Čak je i Denise to komentirala, ali Kyle se samo smiješio i pripisivao to njezinu talentu. To je, nakon svega, sve bilo za nju.
Možda je neće kazniti večeras. Novost nastupa u njezinoj dojmljivoj haljini zasigurno će rezultirati s nekoliko blagih pogrešaka. Pogreške su smetale više njoj nego njemu ili njezinoj publici iako su joj njegovi bič ili remen pružali određeno olakšanje. Od njezinih sitnih glazbenih grijeha, svakako.
Nikad nije obratio veću pažnju na to svira li zbog osjećaja krivnje ili je li ova turneja za nju labuđi pjev. Jedanput hoće, ali ne još. Nije bio spreman narušiti osjetljivu ravnotežu koju su konačno postigli.
Svjetla su se ugasila, točno na vrijeme. Nagađanje o posljedicama i kaznama opet ga je uzbudilo bez sumnje zato što su kazne uvijek bile popraćene prilično intenzivnim seksom.
Cincinnatski je orkestar svirao prvi, neki šarmantan koncert, nešto poput zagrijavanja. Nakon njih uslijedila je kratka stanka, a onda je na red došla ona.
U sve ovo vrijeme, nije je nijedanput gledao iz gledališta. Previše ga je trebala u backstageu. Ostao je bez daha dok se uzdignute glave u bogatoj haljini boje slonovače penjala na pozornicu. Sjela je u tamnocrveni tapecirani stolac u središtu pozornice, prihvaćajući svoj instrument od elegantno odjevenog kazališnog radnika koji joj je prišao slijeva.
Kyle je osjetio suludi ubod ljubomore u sramežljivom osmjehu koji mu je uputila, ali onda mu je odvuklo pažnju to kako je namještala čelo između koljena. Radilo se o nizu pokreta koji su ga fascinirali od početka - širenje nogu, raspoređivanje ruku i prstiju. Način na koji se nagnula prema naprijed, gledajući dirigenta, spremna u napetom iščekivanju. Nikada prije nije to tako jasno vidio.
Kad je počela, prepoznao je isti onaj pogled koji imala dok joj je izdavao svoje provokativne upute i zahtjeve. Što joj je ono jednom rekao? Volim biti dirigent. Možeš li to shvatiti? Ako nije tada, činilo se da sada razumije.
Počela je svirati otvorene melodične harmonije, njemu tako poznate. Nikad ne bi mogao uočiti pogreške za koje je tvrdila da ih čini, ali je note već znao napamet, do svakog spuštanja i dizanja gudala. Haljina je naglašavala graciozne pokrete rukama dok su note istjecale iz instrumenta. Bio mu je šok prvi put kad ju je čuo da svira u maloj hotelskoj sobi, a čak i u ovoj velikoj koncertnoj dvorani njezino je violončelo zvučalo moćno. Jedanput je objašnjavala da je jedan od razloga zašto je čelo tako vrijedan instrument, njegov snažan ton. Možda je taj ton pogađao ljude, ali začarale su ih emocije koje su stajale iza njega.
Kad je koncert je završio, Caressa se naklonila ovacijama publike. Bilo je to prvi put da je primijetio kako joj je neudobno u haljini i moglo bi biti problema ako bi joj dražesne grudi ispale iz korzeta. Srećom, bile su unutra i Kyle je poput svih ostalih pljeskao do iznemoglosti.
Viknuo je „Bravo!” Okrenula je glavu, prepoznajući mu glas među svim ostalim glasovima. Da, dobra djevojko, u dražesnoj haljini. Ti mala seksi genijalko. Lice joj je sjajilo i dugo ga je gledala. Dok se zastor spuštao i svjetla gasila signalizirajući kraj, žena se pored njega okrenula s osmijehom.
„Ona je jednostavno...” Žena je uzdahnula. „Jednostavno divna. Kao da provodi glazbu ravno s neba.”
Kyle je trznuo usnama na njenu melodramatičnu procjenu, ali morao se složiti. „Svakako je talentirana.”
„Suprug i ja posjećujemo njezine koncerte otkako je bila dijete.” Žena je predstavila Kylea mužu, vitkom, starijem gospodinu dostojanstvena izgleda. Uzbuđenje i zanos toga para bili su opipljivi. Obožavatelji.
Kasnije dok joj je rasplitao kosu u hotelskoj sobi, Kyle je to pokušao objasniti Caressi. Pocrvenjela je i pokazala očekivanu samokritičnost. Češljao joj je kosu preko ramena i ljubio po vratu.
„Bilo je lijepo gledati te iz publike.”
„Lijepo?” Pogledala ga je.
„Nevjerojatno. Spektakularno. Očaravajuće.” Obuhvatio joj je pune grudi i stezao ih i štipao rasijano dok joj se trudio češljati kosu što je najbolje mogao. Bili su goli. Zahtijevao je da budu goli kad god su bili zajedno u njegovoj hotelskoj sobi kao još jedan oblik kontrole. Ako se željela igrati, morala se riješiti svih svojih obrambenih mehanizama i odjeće iza tih vrata. Kad se nije željela igrati, ostajala je u svojoj sobi. Sustav je dobro funkcionirao i činilo se da ona napreduje. Sjećala se jednog puta kad su vrata bila zaključana, a ona gola čekala njegovu zapovijed, hoće li je jebati ili kazniti. Podigao joj je bradu i promatrao njezine lijepe crte lica.
„Koliko si pogrešaka danas počinila?”
Njegov je penis trzao na njezin „što li će sada biti” izgled. Nije bio pravi sadist poput njegova bivšeg šefa, ali volio ju je mučiti. Više ga je uzbuđivala njezina reakcija nego želja da joj nanese bol...
„Pa ...” Pogledala je preko njegova ramena, a onda opet u njega. „Haljina me omela...”
„Znao sam da ćeš iskoristiti tu ispriku.”
„I ti si sjedio u publici! Bio sam nervozna.” Milovao joj je obraze zamišljeno. „Isprike. Reci mi koliko si pogrešaka počinila.”
„Samo nekoliko, gospodine. I još jednu kad mi je fraziranje bilo lošije.” Čekao je. Ugrizla se za usnu, razmišljajući.
„I mislim da nisam bila jaka koliko sam trebala biti u tonovima koji su doveli do posljednjeg crescenda. Mislim, bila sam blizu, ali...” Uzdahnula je. „Četiri pogreške, gospodine.”
„Hmm”, rekao je, puštajući joj bradu i pokazujući joj na koljena. „To će boljeti. Deset za svaku pogrešku bi bilo četrdeset. Sigurna si da ih nije bilo još?
Teško je progutala. „Ne, gospodine. Ne bih lagala.”
Znao je da ne bi. Vjerojatno je napravila manje pogrešaka nego što je priznala, ali što žešće, to bolje za oboje. Ali treba krenuti od početka. Vodena njegovim prstima, tiho i nježno se spustila na koljena i počela mu pušiti. Trenirao ju je da odgovara na različite neizgovorene naredbe u spavaćoj sobi, iako joj ih je još uvijek naglas izgovarao. Ali u situacijama poput ove...
Uhvatio ju je za kosu s uzdahom, zabacujući glavu unatrag i uživajući u njezinom brzorastućem oralnom talentu. „Dobra curica”, promrmljao je. „Sada mi liži jaja... mmm...” Pomilovao ju je po glavi,a ona ga je pogledala širom otvorenih očiju željna da ga zadovolji. O Bože, divno je. Povukao ju je za kosu natrag na kurac, gurajući joj ga između usana. Jebao joj je lice, izgarajući od strasti zbog pokoravanja koje joj je vidio u očima. Pokušavao joj je pomaknuti granice, i fizičke i mentalne, dok je uživao u rastućem užitku posjedovanja njezinih usta. Rastao mu je pritisak u kurcu, šireći se na jaja pa čak i na bedra. Zamišljao ju je onakvom kakva je bila na pozornici, kraljevskog držanja i maestralna dok je izvlačila glazbu iz svog instrumenta. Sada je bila njegova - njegova da svira na njoj.
Pokušavao je produžiti slatke muke njezinih oralnih talenata, napinjući se kad je jezikom prelazila preko tijela penisa do glavića. Stisnula je usne uz pulsirajući ud, nježno ga poljubila i zatim polizala kapljicu predejakulata požudno ga gledajući. Uzbuđenje ga je zamalo ubilo, ali onda je ona ispustila lagani uzdah zadovoljstva i on se izgubio. Nabio joj ga je duboko u grlo i držao je za vrat dok se praznio u valovima razornog oslobođenja. Ostala je mirna primajući njegovu spermu, a onda se lagano povukao kako bi mogla lakše disati. Prošla mu je usnama preko kurca da joj ne promakne ni jedna kap. Bože... Učila je.
Zurio je u nju jedva prikrivajući obožavanje. „Ti mala droljo.”
„Da, gospodine”, odgovori ona bez oklijevanja.
„Ti jedna majmunice željna kurca.” Frknula je ne baš dostojanstveno, a on je posumnjao da je riječ o pokušaju prigušivanja smijeha. „Nikad ti nije dosta, zar ne?”
„Ne, gospodine”, odgovorila je, opet bez oklijevanja.
„Dobit ćeš kurca napretek večeras, ne brini. Nakon što se pobrinemo za tvoju kaznu. Lezi licem prema dolje na krevet.”
Požurila je poslušati nakon što je Kyle otišao preturati po svojoj nasumce sastavljenoj zbirci igračaka. Nije nosio mnogo toga zbog čestih putovanja, ali je ponio ono što bi njoj trebalo biti zanimljivo. Bacio je lisice na krevet pokraj njezina lica, onda neki lubrikant i analni čepić pokušavajući ostati ozbiljan kad je vidio njezine širom otvorene oči.
Razmišljao je o štipaljkama, ali dovoljno će podnijeti kroz zagrijavanje šupka. Ali ponovno promislivši, bacio je i štipaljke na krevet. Cijela svrha traženja od nje da ona njega prvo zadovolji bila je da kupi vrijeme kako bi je mogao mučiti što je dulje moguće prije nego što bi pao na nju opet. Razmišljao je što mu još treba. Povez za usta s kuglicom. To bi bilo neophodno. Odložio ih je skupa s malim rastezljivim bičem i reketom za stolni tenis koji je prezirala. Progutala je knedlu gledajući ga bez riječi.
„Voljela bi da si ostala večeras u svojoj sobi?” upitao je. Sjela je bokovima na rub madraca. „Ne, gospodine.”
Nasmijao se u sebi kad ju je lisicama svezao uz okvir kreveta i gurao kuglicu između usana.
Nije joj se svidjelo što joj je začepio usta, ali pokorila se nakon nekoliko oštrih riječi. Zvukovi udaraca mogu se objasniti kao bezazlene aktivnosti, dok vapaji i krici ne bi mogli. Barem Denise nije prigovarala kad je Kyle rezervirao sobu na zasebnom katu.
Podmazao je analni čepić i podvukao jednu ruku pod Caressine kukove kako bi bila mirna. Prislonio ga je uz njezin mali otvor i ugurao unutra. Zajaukala je iza kuglice i zavrtjela bokovima kako bi bolje namjestila čepić trljajući se o krevet dok joj nije u potpunosti sjeo. Mali pokvarenjak.
Kao i sve drugo i analnu je igru prihvatila kao nešto prirodno. Sumnjao je da je u povijesti svijeta bilo djevica koje su za nekoliko mjeseci tako brzo prešle iz nevinosti u izopačenost, a on je bio vraški ponosan jer je stajao iza te transformacije. Barem djelomice. Dosta je pridonijela i njezina nezasitna znatiželja i to što nije znala za prepreke. Iz zadovoljstva ju je samo na trenutak pogledao kako se previja, a zatim je oštro lupio po stražnjici. „Kontroliraj se. Ne smiješ svršiti dok ne odradiš kaznu, u protivnom ću ti je udvostručiti. Znaš to, zato se lijepo ponašaj.”
Još je jednom zajaukala, bezuspješno povlačeći lance kojima je bila vezana uz krevet. Uzeo je bič i započeo s nekoliko udaraca za zagrijavanje. Njezina se bujna stražnjica trzala i pokušala ih izbjeći okretanjem na drugu stranu. Jedini problem s hotelskim krevetima bio je u tome da ih je jako malo imalo čvrste daske za noge za obuzdavanje nestašnih pokornica. Kleknuo je na krevet pored nje, stavljajući koljeno na njezina leđa i isporučujući tri brza udarca po vrhovima bedara. Zajecala je iza kuglice, tresući se pod njim.
„Dosta, Caressa. Ako budeš mlatila sobom dok se još uvijek samo zagrijavam, neću imati izbora nego strože postupati s tobom. „Još jedan udarac s vanjske strane bedara rezultirao je još jednim prigušenim krikom i naletom suza. „Jesi li spremna i dalje ležati mirno i izdržati svoju kaznu?”
Kimnula je, jecajući. Prilično je dobro podnosila bičevanje stražnjice, ali bedra su bila druga priča. Pomaknuo je koljeno s njezinih leđa. „To ih je deset do sada. Još deset s bičem, a onda ću te pustiti da se malo odmoriš.” On je još uvijek klečao pokraj nje u slučaju da je mora svladati, ali bila je mirna i čekala sljedećih deset udaraca. Bio je prilično vješt s bičem godinu dana prije u BDSM klubovima. Mogao ju je prilično gadno ozlijediti, ali ostavio joj je samo nekoliko blagih modrica.
Mogao je s priličnom sigurnošću odrediti do koje ju je mjere ozlijedio, jer se u početku oglašavala nakon svake kazne. Jednako su je pekli udarci biča kao i udarci reketa, dok bi bol od njegova remena svrstala negdje između.
Proučavao je njezine drhtave guzove odlažući bič na stranu. Opet je bio polunapaljen. Vršcima je prstiju prešao preko tri modrice i preko drugih tragova biča te zatim ugurao analni čepić dublje u nju samo da bi joj začuo jauk. „Znam da želiš osjetiti ga u guzi, djevojko”, šapnuo joj je na uho kad se nagnuo da pokupi reket. „Samo ćeš morati čekati malo dulje.”
Ali ne previše dugo. Molećivo ga je pogledala zureći između njega i malog vražjeg reketa za stolni tenis koji je mrzila. Taj ga je pogled potpuno uspalio. Možda je bio veći sadist nego što je mislio. Uzeo je reket iz jedne od hotelskih dvorana, a nakon što je vidio kakav je oduševljavajući učinak imao na nju, sakrio ga je u svoj kovčeg. Potapšao joj je sada s njim dupe.
„Gore. Izvij kukove prema gore. Još dvadeset.”
Ispustila je nekoliko dražesnih zvukova punih boli dok je nevoljko davala dupe na kaznu. Zadavao joj je udarce, jako i postojano, pet udaraca po jednom, zatim po drugom guzu puštajući da toplina i žarenje narastu do gotovo nepodnošljive razine za nju. Zavijala je iza poveza te se spustila na krevet, skupljenih nogu. Zastao je i položio joj ruku na dno leda, rubom reketa dodirujući rub igračke između njezinih guzova. „Kako sam ti rekao da se namjestiš?”
Sporo je podigla vijugave bokove, predstavljajući mu predivnu stražnjicu. Sada je bila lijepa tamnoružičasta. Morao je postići da bude crvena prije završetka i znala je da najgore tek dolazi.
„Još deset”, podsjetio ju je. „I želim raširene noge za tih posljednjih deset.” Zagledala se u njega, moleći za milost očima, ali znajući da neće ništa dobiti. Polako je širila bedra, ranjiva i otvorena izlažući se njegovom pogledu. Ponovno joj je stavio ruku na leđa i zadao pristojan udarac po unutarnjoj strani lijevog bedra. Ona je vrisnula iza poveza i opet skupila noge.
„Nema šanse”, rekao je on, šireći ih iznova. „Rekao sam otvorene. Raširene. Svaki put kad ih zatvoriš, počet ću ispočetka s novih deset. Razumiješ? „Malo dulje je ležala i drhtala, a onda kimnula. Gledao ju je u oči, siguran da će ih čvrsto zatvoriti, ali nije. „Dobra curica”, rekao je tiho.
„Znaš da je ovo potrebno. Zar ne?”
Ponovno je kimnuo glavom, a oči su joj bile pune emocija. Našao se u iskušenju da bude mekši, samo zato što je na trenutak osjetio veliku nježnost, ali to nije bio način na koji su njih dvoje igrali. Zadao joj je još jedan udarac s unutarnje strane bedara. Ovaj je put ona sama više raširila noge kao da se očajnički želi pokoriti. Obišao je oko kreveta i zadao joj još jedan s unutarnje strane drugog bedra, a potom ju je nastavio tući po guzovima prilično jakim udarcima sve dok nisu bili potpuno grimizni.
Držala je noge širom otvorene, razuzdano stvorenje predodređeno da ga zadovolji, iako joj je nanosio malo boli. Uhvatio je miris njezina nepogrešivog uzbuđenja, a i penis mu je bio težak, cijela mu je zdjelica pulsira od potrebe. Zadao joj je dva posljednja udarca točno gdje je bio rub igračke, na osjetljivom donjem dijelu stražnjice. Vrisnula je iza poveza od zadovoljstva i Kyle je znao da će umrijeti ako joj ne klizne u tijesni analni kanal.
Bacio je reket u stranu i na brzinu joj skinuo lisice pomažući joj spustiti se niz krevet i stati na nesigurne noge. Odvezao je povez, koristeći svoju odbačenu košulju da obriše neizbježne sline, a zatim ju nagnuo prema naprijed kako bi izvadio čepić. Kad je lagano zajaukala, utišao ju je upozoravajućim štipanjem s unutarnje strane bedara, a ona se nagnula naprijed i rezignirano opustila ruke. Pala je na svoje nabrekle grudi dok joj je on visoko dizao bokove i širio noge. Sjetio se štipaljki. Uskoro, ali ne još.
Stisnuo joj je vruće guzove, a zatim ih razdvojio i prislonio penis uz tijesnu rupu. Počeo je gurati u, a zatim se predomislio i brzo stavio lubrikant. Iako se ona opirala, on je lagano napredovao uz pomoć lubrikanta koji je sadržavao neke ugodne tople primjese. Osjetio je poznati otpor, a zatim ugodu dok je prihvaćala njegovo intimno zaposjedanje. Svinula je leđa i trljala se o njega dok je ulazio sve do kraja u nju. Zadrhtao je, konačno osjećajući čvrsto, toplo trenje za kojim je žudio.
„Oh, Isuse, Caressa”, eksplodirao je. Zacviljela je u znak odgovora kad je on zastao, potpuno smješten u njoj. Izvukao ju je iz kreveta vukući je za kosu i priljubio uz sebe dok su mu jaja udarala po njenoj guzi. „Daj mi štipaljke”, rekao je kroz stisnute zube, pokazujući na dvije srebrne štipaljke povezane lancem.
Malo ju je jebao u guzicu prije nego što mu ih je dodala. Pokušavao je zadržati, ali užitak je bio tako intenzivan. Osjetio je kako mu se pulsiranje u jajima pojačava pa ju je da bi skrenuo pažnju, uštipnuo za bradavice. Stajale su čvrsto i uspravno, spremne za štipaljke. Posegnuo je preko ramena staviti joj prvu štipaljku na što je zacičala. Privukao ju je bliže i ušutkao nježno joj rukom zatvarajući usta.
„Tiho.”
Spustila se nježno dolje, i mogao je osjetiti napetost cijelog njezina tijela nakon što joj je ostavio štipaljku na drugu bradavicu. Zatvorio ju je i bio je nagrađen zadovoljavajućim stezanjem sfinktera oko njegova penisa. Počeo se nabijati unutra pa van, jebući tako svoju malu igračku za jebanje. Jednom je rukom uhvatio lanac između štipaljki,a s drugom stisnuo vruću mokru macu, zabadajući prste u nju dok ju je jebao u šupak. Svaki put kad bi povukao lanac, zajecala bi i stisnula se uz njega u neprekidnim valovima požude. Njegovo divlje stvorenje.
„Bože, jebeno te volim.”, šapnuo joj je na uho. „Volim te ovako. Želiš li to, Caressa? Sviđa li ti se kad te koristim na ovaj način?”
„Da! Da, gospodine!” ubrzano je disala. Znao je da je blizu orgazma.
„Jesi li moja, djevojko? Ja sam u tebi, duboko u tebi.”
Ponovno je povukao štipaljke, nabadajući se jako, a ona je uzdahnula i stisnula mu se uz bedra. Ukrutila se, šupak joj je pulsirao na njegovu penisu u klimaksu, a maca potopila njegove prste. Držao ju je dok se borila, njezini životinjski pokreti tjerali su ga na orgazam. Pao je po njoj na krevetu, zagrlivši je i stisnuo sa svim očajničkim obožavanjem koje je osjećao. Nježno je prela u njegovu čvrstom naručju.
„U tebi sam”, ponovio je još jednom, napetije. „Neću dopustiti da odeš.”

Deseto poglavlje

Bogovi


Caressa je s hotelske sofe promatrala Kylea i Denise u razgovoru. Bili su na balkonu i izgarali u ljetnoj vrućini Dallasa. Caressa se držala podalje od sunca. Oduvijek, a sada je to pogotovo bilo važno. Kyleov prijatelj dizajner izradio joj je još tri haljine za nastupe, sve tri samostojeće, golih ramena poput prve. A s kožom crvenom poput jastoga ne bi mogla izgledati profinjeno i elegantno. Jedna je haljina bila crna, druga vatreno crvena, a treća boje slonovače s mnogo resa po rubovima. Caressa ju je nazvala „haljina za shag ples” i svaki put kad bi je odjenula, Kyle bi davao sarkastične primjedbe na račun toga.
Nije si mogla protumačiti zašto joj je toliko trebalo da odbaci svoj stari djetinjasti stil, neupadljivu odjeću i konjski rep. Taj dječački način odijevanja nije odgovarao načinu na koji se sada osjećala, što je Kyle i prepoznao mnogo prije nego što je to ona uspjela priznati samoj sebi. Više nije bila dijete. Nije bila ono dijete. Čudovište svojih roditelja. Čudo koje je preživjelo, koje nije umrlo. Možda joj je stoga napuštanje takve bivše nje bilo toliko zastrašujuće jer je na neki način predstavljalo prekidanje zadnje veze s roditeljima.
Sada ih se jedva sjećala. Gledala je fotografije, sjećala se jedva nekoliko susreta, uključujući i onaj koji bi najradije zaboravila da može. Mama, više se i ne sjećam zvuka tvoga glasa. Kad bi se pokušala prisjetiti, začula bi samo neugodan, nazalni glas Denise koji je mrzila. Osjećala je da majčin glas nije bio takav, ali ga nije mogla prizvati u sjećanje. Zaboravljala je i krivila se zbog toga.
Bilo je to zbog njezine sebičnosti. Kyle joj je znao reći da je opsjednuta. „Moraš živjeti punim plućima.” Stalno joj je to ponavljao kao beskrajnu mantru. U kojem bi se god gradu zatekli, vodio ju je van, u muzeje, restorane. Uz njega je počela gledati vijesti i pratiti aktualna zbivanja, s čime se nikad nije gnjavila. Ispitivao ju je o svjetskim katastrofama i rezultatima izbora i ispravljao kad bi griješila.
Znala je da je dobro širiti vidike, ali je također znala zašto on to čini. Želio je da prestane svirati. Ustvari, ne da prestane potpuno već da prestane svirati opsesivno. Nije bio u stanju razumjeti da je to bio jedini način na koji je mogla svirati. Sjetila se da mu više ne smije ponoviti riječi „ne razumiješ”, otkako joj je zaprijetio da će otići ako ih još jednom izgovori.
Više nije mislila da bi mogao otići, ali je razvio i druge učinkovite načine kažnjavanja kad bi ga iziritirala. Najgoru joj je kaznu uvijek predstavljalo njegovo neslaganje ih ljutnja. Kad bi ga jako razljutila, ignorirao ju je, što joj je bila najokrutnija moguća kazna. To bi je odmah osvijestilo. Smetalo joj je što ju je tako lagano kontrolirao. Smetalo joj je tim više jer ga je voljela do boli. Rekao joj je da i on nju voli, ali onda bi je lagano lupnuo po obrazu i rekao da je premlada da bi znala što je ljubav. Ali znala je. Bila je mnogo starija nego što je izgledala.
Čak su se i kritičari osvrnuli na njezin zreliji izgled, a kritike su i dalje većinom bile pozitivne. Denise je počela nabacivati raspravu o tome kako Caressa želi proslaviti svoj rođendan u kolovozu. Navršavala je 21. godinu. Službeno odrasla, ali ona se tako osjećala već dugo. Možda su upravo sada na balkonu planirali zabavu za njezin rođendan. Ali koga bi pozvali? Kyle ne bi htio ništa s gomilom alkohola, tako da velika, prava proslava nije dolazila u obzir.
Ionako joj nije bilo stalo do zabave. Samo je željela da on bude prisutan. Samo da bude tamo, smješka se i drži je u svom čvrstom zagrljaju, bila bi to idealna proslava 21. rođendana za nju.
Denise se upravo smijala nečemu što je Kyle rekao. Objašnjavao je nešto ljupkim rukama i mahao dugim prstima kao dirigent. Na neki joj je način i bio dirigent, pazeći da bude organizirana i staložena. A i da radi... druge stvari.
Pocrvenjela je i zauzela drugi položaj na sofi, pokušavajući ne buljiti u njega. Pokušavala je smiriti misli u glavi. U svemu je mogla biti staložena, osim u divljim, grozničavim osjećajima prema njemu. To nije mogao kontrolirati jer je i on osjećao isto. Susreti su im postali strastveniji i osjećajniji. On ju je i punio energijom i praznio. Prvo je želio da svira tako lijepo i vješto kao nikada i onda da sve to odbaci.
Namrštila se i s naporom ustala sa sofe da dohvati violončelo. Nakon dugo vremena osjetila je ambivalentnost prema sviranju. Nevezano uz nastupe i sve što je uz to išlo, već uz stvarno sviranje. Protresla je svoj instrument i prešla prstima preko hvataljke od ebanovine. Iznenada je poželjela zaplakati kao da je mislima mogla povrijediti osjećaje ovog komada drveta i metala koji je nosila svuda po zemlji i svirala na njemu. I to je progutala. Usredotoči se. Usredotoči. Kyle bi joj to katkada znao šapnuti ili narediti strogim glasom dok joj je izdavao perverzne naredbe. Spusti se niže. Uzmi me dublje. Puši brže. Usredotoči se.
Začula je novu provalu smijeha s balkona. Caressa im je okrenula leđa, zabavljajući se ugađanjem čela i tako ubijajući vrijeme. Pretpostavljala je da bi trebala biti sretna što su se Denise i Kyle konačno počeli bolje slagati. Počela je svirati nešto za zagrijavanje, a onda se upustila u meditativan komad koji je voljela. Osjećala se neobično umorno. Možda se dosađivala? Večerašnji koncert bio je zadnji prije odlaska u Europu i onda još samo četiri tjedna angažmana. Živnut će od odlaska u Europu, barem se nadala da hoće.
Usredotočila se na komad, gubeći se u notama, pokušavajući pronaći taj prostor u kojemu bi zaživjela u glazbi samoj, ali ga nije mogla doseći. Nakon nekoliko minuta začula je kako se balkonska vrata otvaraju i zatvaraju, a onda je osjetila i dodir Kyleova poljupca na obrazu. Odložila je gudalo na žice, ali on se, prolazeći pored nje, uputio u svoj apartman...
„Nemoj prestati”, rekao joj je. „Idem u teretanu, a zatim ću ti donijeti večeru prije večerašnjeg koncerta.”
„Da, gosp... U redu. „ Trebala je Da, gospodine koristiti samo u spavaćoj sobi, ali joj je ovih dana znalo često izletjeti.
„Kad završiš s vježbanjem, pripremi se za kratko putovanje prije odlaska u London.”
Kratko putovanje? Još jedan prisilni izlet u stvarnost. Bila je sigurna da se u Dallasu može mnogo toga, ali Bože, bilo je tako vruće. „Kamo idemo?” upitala je, ne mogavši potpuno sakriti nezadovoljstvo u glasu.
„U moj rodni grad”, rekao je Kyle. „Spakiraj se za dva dana i noći, ponesi stvari u kojima ćeš se osjećati ugodno. Ići ćemo autom, a do tamo nam treba pet sati.”


§



Krenuli su ujutro. Caressa je bila iznenađena što ju je Denise pristala pustiti da se vozika po Teksasu bez nje, ali vjerojatno je mislila da će bijeg u ruralno područje goditi Caressi.
Njezina je teta sama odletjela u London gdje je planirala posjetiti neke prijatelje. Prvotni je dogovor bio da je Kyle i Caressa prate, ali Kyle im je zamijenio karte. Caressa je imala lagani ispad zbog toga, ali ga je Kyle uspio spriječiti prije nego što je eskalirao. „To su samo karte, Caressa”, rekao joj je strpljivim, ali čvrstim tonom. „Tisuće ljudi mijenja karte svakim danom i ništa se loše ne događa zbog toga.” Nakon nekoliko sati i seksa koji joj je trebao odvući pozornost s onoga što ju je mučilo, Caressa je prihvatila da su im letovi zamijenjeni, ali da će biti dobro. Vjerojatno.
I eto ih sad, na putu za Spur. Nakon izlaska iz Dallasa vozili su se preko prekrasnih valovitih brežuljaka i pitoresknih šuma. Krajolik je bio predivan, ali Caressa se brinula zbog napuštanja civilizacije. Nije imala pojma o vožnji. Ako se nešto dogodi Kyleu, ostat će zarobljeni usred pustoši. Bacila je pogled na njega, sjedio je pored nje za volanom svog SUV-terenca i pratio usku teksašku autocestu. Ovo je bio njegov rodni kraj. Ovo rijetko naseljeno, divlje mjesto.
Znala je da je iz Teksasa. Spomenuo je to u nekom prijašnjem razgovoru. A katkada bi mu se, kad je bio jako opušten ili umoran, u glasu osjetio otegnuti južnjački naglasak. Svidjelo bi joj se to, ali uglavnom je imao više neutralan naglasak. Pitala se srami li se toga što je bio dečko sa sela.
Prije nego što je počeo raditi za nju, radio je za neke filmske zvijezde u sjaju i blještavilu Hollywooda. Divila se njegovoj sposobnosti prilagođavanja. Muvao se po backstageu na njezinim koncertima u smokingu, izgledajući bolje od samih dirigenata. U restoranima, zračnim lukama, hotelima, muzejima, televizijskim studijima uspijevao je izgledati posve kozmopolitski i uvijek sabran, bez obzira na to što se događalo. Bilo je nešto u njegovu izrazu lica. Neka kontrola ili čvrstina. Voljela je kad je izgledao tako... moćan. No voljela je i kad bi se ta njegova moć preobrazila u smijuljenje i sjajan osmijeh koji bi mu osvjetljavali cijelo lice.
„O čemu razmišljaš?” upitao je nadglasavajući buku prometa. To je bilo njegovo nasmiješeno lice, tako opušteno i dječačko. Nije si mogla pomoći pa mu je uzvratila osmjehom.
„Sretan si što ideš kući.”
„To je ono o čemu ja razmišljam. Pitao sam te o čemu ti razmišljaš”, zadirkivao ju je.
Pogledala je kroz prozor, pokazujući na seoska imanja i šume oko njih. „Jednostavno ne mogu vjerovati da ovdje uistinu postoje ljudi i mjesta. Čini mi se tako... zabačeno.”
„Samo smo nekoliko sati udaljeni od Dallasa, Caressa.”
„Znam! Zato mi je tako čudno.”
Kyle se nasmijao. „To je selo, slatkice. Mnogo ljudi ga voli. Pokušavam dolaziti ovamo nekoliko puta godišnje. Hvala ti što si pristala doći sa mnom.”
„Nisam znala da sam zapravo imala izbora.”
„Nisi. Ali svejedno... hvala.”
Caressa frkne i pogleda opet kroz prozor. Živjet će ovdje tri dana. Zabavno. Pokušat će proniknuti u srž stvari. Violončelo joj je bilo na stražnjem sjedalu pa se nije činilo da ju je zaista želio uzdrmati. Možda ju je poveo da upozna njegovu obitelj ili da oni upoznaju nju. Osjetila je nekakvo probadanje u grudima. Upoznavanje s obitelji. Što će im reći o njihovu odnosu? To da radi za nju?
„Kyle?”
„Da, dušo.”
„Jesi li ti moj dečko?”
Vidjela je kako je prvo skupio obrve, a onda nabacio kulerski izraz lica. Oh, super. „Mislim”, nastavi ona, „što ćeš reći svojoj obitelji o meni? Hoćemo li se uopće susresti s tvojom obitelji?”
„Naravno da ćemo se susresti s mojom obitelji. Vjerojatno ćeš upoznati cijeli moj rodni grad. Spur nije tako velik. A možemo im reći što god ti želiš.”
Ugrizla se za usnu, osjetivši se najednom zlovoljno. Zašto joj je bilo važno je li on njezin dečko ili nije? To je ionako samo glupi naziv za ono što se zbiva medu njima. Slegnula je ramenima. „Što god. Ne zanima me. Samo sam bila znatiželjna.”
Gledao je mirno cestu. Zatim je i on slegnuo ramenima. „I ja sam znatiželjan, Caressa. Jesam li tvoj dečko?”
„O, Bože. Može li ne pričati o tome?”
„Zašto se uzrujavaš?”
„Zato što se sada osjećam glupo. Dečko i cura... kao da smo u srednjoj školi.”
„Ti nisi išla u srednju školu.”
Prekrižila je ruke na prsima. Stalno je tupio o stvarima koje nikad nije prošla, koje nije mogla učiniti zbog svoje glazbene karijere. Svaki bi je put pecnulo i to je dobro znao.
„Da”, rekao je trenutak poslije, s velikom odlučnošću. „Sad kad razmišljam o tome, ja sam definitivno tvoj dečko.”
„Ne želim da mi budeš dečko”, zagunđala je.
„A ti si definitivno moja cura. Da. Prilično sam siguran da smo, onog trenutka kad smo si izrekli 'volim te', automatski postali dečko i cura.”
„Prilično sam sigurna da ti izmišljaš, budalo.”
Nasmijao se stežući joj koljeno. „Volim te, Caressa. Želim predstaviti svoju obitelj svojoj djevojci. Svojoj talentiranoj, lijepoj djevojci. Oh, i 'budalo' je jedna od onih riječi s popisa.
Sjećaš se? Riječi kojima me ne smiješ nazivati? Sad kad smo na selu, morat ću pronaći šibu. Ima dosta drveća pa možeš izabrati s kojeg ću je otkinuti.”
Potonula je u sjedalo i još jače stegnula ruke na prsima. Nije znala voli li ga ili mrzi. Ipak je bio u pravu. Bilo je dosta drveća.


§

Kyle je odlučio stati na ručak u Lovingu kako bi je oraspoložio, a i zbog čudnog razgovora koji je pokrenula u autu. Kao dječak oduvijek se smijuljio na znak Dobrodošli u Loving duž cijele autoceste, ali trenutačno je odgovarao njegovoj životnoj situaciji. Dobrodošli u ljubav. Može izazvati glavobolje. Sjeo je preko puta nje u restoranu sličnom onome u New Jerseyju gdje su davno bili. Zapravo, ne tako davno.
Sve u svemu, Caressu je istinski poznavao svega nekoliko tjedana. Je li je uistinu volio? Nakon debakla s Nell nije više imao povjerenja u sebe prilikom prosuđivanja je li riječ o ljubavi, opsesiji ili samo požudi. S Caressom je osjećao sve troje, ali bio je oprezan, kao što je bio i lud od ljubavi. U svakom slučaju, cura je bila ograničena riječ za sve što je smatrao da mu ona znači te je zbog toga i oklijevao kad se zakačila za značenje riječi. Dovraga, bit će joj dečko, ljubavnik, onaj koji dominira njome, nosač violončela, onaj koji je izvodi van, tehničar za upravljanje njezinim raspoloženjem. Bilo što. Osjećao je da joj je sve i ona je sve bila njemu. O. K., naravno, dečko. Ako je to ono što ona želi. Što god želi - pristaje na sve.
No, ona je bila u pravu. Njegova će obitelj željeti znati značenje, uobičajene okolnosti njihova odnosa. Reći će mami i tati, braći i sestrama da mu je Caressa djevojka. Onda će to imati smisla kad je bude ljubio i dodirivao jer neće moći skinuti ruke s nje. Mnogi se ljudi upoznaju na radnim mjestima i započnu romansu, tako su i oni manje-više učinili. Njegova obitelj bi ga razumjela, vjerojatno bolje nego što je on učinio. Njegovi su jako dobri ljudi. Nitko ne zna kako će protumačiti Caressu. Kad bi bio iskren prema sebi, priznao bi da je dio razloga što ju je poveo sa sobom ležao u tome što ju je želio vidjeti na način na koji će je oni vidjeti, kako god to bilo. Još uvijek je razrađivao u glavi je li to bilo pošteno prema njoj ili nije. „Kakva su tvoja jaja?” upitao ju je.
„Kako bi mogla biti jaja? Fina. Teško je upropastiti jaja, znaš?”
Drugi su ljudi u jedinom restoranu u Lovingu buljili u kutiju od violončela pokraj njihova stola. Ljetna turneja podrazumijevala je brigu o strahotama poput savijanja drva i popuštanja ljepila. Znao je da očekuje od njega da ode uključiti klimu i rashladi auto prije nego što ona unese čelo natrag u njega. Nikada ne bi pristala da ga ostave na spuštenim stražnjim sjedalima.
„Slušaj, samo želim da budeš svoja pred mojom obitelji. U redu? Ne želim da budeš nervozna i tome slično.”
„Nervoznija sam zbog svih tih šiba tamo”, pokazala je prema drveću kroz prljavo staklo prozora.
„I trebaš biti”, rekao je izazovno prijetećim tonom. „I neće ti biti neugodno kada iziđem nakon večere odsjeći jednu i pozovem te u drvarnicu?”
„O, Bože! Ne čini to!”
Nasmijao se njezinoj istinskoj strepnji. „Neću. Isuse, Caressa. Moji ne znaju ništa o uvrnutim stvari. Zato ni riječi o tome!”
„Ti si onaj koji je prvi spomenuo.”
„Oh, šibat ću te po guzi”, rekao je pribijajući se uz nju dok su ih pratili znatiželjni pogledi građana Lovinga. „Samo ću to učiniti tamo gdje nitko neće moći čuti tvoje krikove, stenjanje i preklinjanje.”
„Ja ne preklinjem”, uzvratila je ispod glasa.
„Ha! Preklinješ svake noći. Preklinješ za kurac dok ne ostaneš bez glasa, ti droljice jedna “
Caressa je prasnula u smijeh, pa se i Kyle nasmijao. Bila je istinski zabavna kad bi se opustila. Prošli su ostatak puta do kuće Kyleovih roditelja u isto tako dobrom raspoloženju. Njegovi su je roditelji toplo pozdravili, a i ona njih. Pitao se kako ih je doživjela. Otac mu je bio šumar, pomalo strog, a majka tiha kućanica s teksaškom fizionomijom i dušom.
Stisnula je Caressu u zagrljaj dobrodošlice, a on je vidio kako se Caressa prvo ukočila, a zatim odgovorila, srdačno je zagrlivši. Odveli su ih u odvojene sobe na drugom katu. Kyle je dobio svoju staru sobu, a Caressa onu od njegove sada već udane sestre. Karakteristično za Spur, vijest o njegovu dolasku proširila se u nekoliko sati i obitelj i prijatelji već su stizali na roštilj organiziran na brzinu.
Unutar sat vremena Kyleova su se braća sa ženama, njegove sestre s muževima, male nećakinje i nećaci te dobronamjerni prijatelji svi spustili na pet jutara roditeljskog posjeda. Čak se pojavila i prabaka Winchell pristavši da je izvezu iz njezine sobe u prizemlju.
Kyle je prihvatio njihovo uzbuđenje i naklonost, ali je zadržao svoju samosvjesnost. Za njih će uvijek biti dečko koji je uspio u Hollywoodu. Sam Jeremy Gray glavom i bradom došao je u Spur otprilike godinu dana nakon što je Kyle počeo raditi za njega. Grad su bili zatvorili sa svih strana. Kyle je nakon nekoliko tjedana saznao da je Jeremy isplatio hipoteku njegovih roditelja. Također je financirao izgradnju velikog dječjeg igrališta u središtu Spura, prigodno nazvanog Gray Park. Jednom je Kyle u prolazu bio rekao Jeremyju kako se djeca u Spuru nemaju gdje igrati i da se on kao dijete igrao u napuštenim zgradama i na željezničkim prugama. Kad je saznao za hipoteku i igralište, počeo je moćnog gazdu izjednačavati sa samim Bogom.
Ustvari Bogom koji često mijenja raspoloženja. Jeremy Gray imao je svoje trenutke, baš kao i njegov trenutačni poslodavac. Ali ne večeras. Kad se smračilo, a gosti su izišli na dvorište čavrljati i piti pivo pod zvijezdama, njegova je majka nagovorila Caressu da im svira.
Mislio je da bi mogla odbiti, vadeći se na sramežljivost ili večernju teksašku vlagu, ali je iznijela svoje violončelo i sjela na raskliman stolac pokraj hranilice za ptice. Samopouzdano je odsvirala nekoliko orkestralnih djela dok su svi nijemo piljili u nju. Ali nisu to bili zločesti pogledi već prepuni divljenja. U Spuru nije bilo violončelista za kojega bi on znao, ali je jedan od očevih prijatelja bio violinist i on je otišao ravno kući po violinu. Drugi je otišao po trubu. Sestrin je prijatelj imao njezinu gitaru u prtljažniku.
Tako je započela jedinstvena izvedba u potpunom nesuglasju. Caressa Gallo, svjetski poznata violončelistica, svirala je na seoskoj zabavi i nije promašila nijedan takt. Jako se začudio kad je shvatio što sve Caressa može odsvirati na svom čelu, čak i one pjesme koje nije znala otprije. Pratila je spurske glazbenike u poznatim pjesmama i onima za koje je bio siguran da ih nikad nije čula. Country balade i lokalne tradicionalne pjesme, čak i polka. Ljudi su se smijali i plesali, glazba nije prestajala i odavno je već prošlo vrijeme kad bi pomislio da je preumorna. Čak je i prabaka sudjelovala, plješćući košćatim rukama i smijući se svojim iskrivljenim osmijehom.
Kyle je zurio u Caressu sa svog mjesta na trijemu, skamenjen od dubine ljubavi koju je osjećao prema njoj. Ljubav, divljenje i duboko poštovanje prema njezinom prirodnom talentu. Mnogi su mu ljudi, kad bi govorili o Caressi, spominjali anđele, nebesa, njezin božanski dar dok bi on to sve odbacivao kao lijepe fraze.
Ali sada, pod teksaškim nebom, usred mraka i smijeha, punih trbuha i radosnog plesa, vidio je Boga u njoj.
Mogla je svirati bilo što. Svaka je nota na svijetu bila njezina, njoj na raspolaganju. Može odsvirati bilo koju notu kao izvesti trik s kartama. Ta-da. Ti njezini prsti i violončelo uvučeno između koljena, s kojim je bila u dosluhu. U jednom je bljesku razumijevanja shvatio da nikada nije doista mogao zauzeti mjesto između nje i tog instrumenta. Mogao je samo gledati, kao sada i diviti joj se kao čudu.
Pogledala ga je jedva ga raspoznajući u mraku. Sigurno mu je pogodila misli. Mora da mu se to jasno odražavalo na licu jer je izgledala potreseno. Ubrzo nakon toga naklonila se ostalim glazbenicima i zamolila da je ispričaju jer je iscrpljena. Pomogao joj je odnijeti čelo unutra i spremiti ga u njezinu sobu na katu gdje će biti siguran od gostiju koji ulaze i izlaze. Pogledao ju je, umornu i dražesnu, i znao je da je u službi drugog Boga. Prvo Jeremy, a sada ona, sva užarena i sjajna od znoja od izvorne teksaške country zabave.
Znao je da mu majka neće ući u kuću sve dok ne isprati zadnjeg gosta pa je svukao Caressu dogola i počeo je jebati uza zid sestrine sobe. Prilijepila se uz njega, grizla ga za vrat dok im se skliska tijela nisu stopila i dok joj nije nabio svoj isukani kurac. Omotala je noge oko njega dok joj je stiskao guzove i podizao ih gore-dolje.
Cijelo bi joj se tijelo zatreslo od vrtloga u njemu svaki put kad bi skliznuo unutra, zadovoljstvo je podizalo spomenik strasti. Volim te. Volim te. Volim te. To s dečkom nije bilo ništa, samo dječja igra. Bio je štovatelj, sljedbenik. Bio je zelot pred oltarom, držeći čudo u svojim rukama.


§



Kyle se probudio sljedećeg jutra i odmah posegnuo za njom. Bila je otišla. Sanjao je neke uznemirujuće snove o šumama i grmljavini. Bio je izgubio Caressu, onda se probudio pokušavajući je zgrabiti dok mu je srce ubrzano lupalo, a onda se sjetio da se nalazi u roditeljskoj kući. Nakon što su se sinoć jebali i tuširali zajedno, morao ju je ugurati u krevet. Nije joj se mogao oduprijeti čak ni pod tušem pa ju je ljubio i nabijao prste u nju dok je topla voda tekla po njima.
Nakon što ju je ostavio u njezinoj sobi, ostao je još skoro sat vremena, kušajući slatkoću njezinih usana i uživajući u njezinu uzvraćanju. Miris majčina omiljenog sapuna od lavande sukobio se s oštrim mirisom tinjajućih vatri izvana i dubokim mirisom želje. Nije je mogao ostaviti sve dok nije čuo majku kako pravi buku u hodniku. Majka nije bila glupa, znala je da su Kyle i Caressa ljubavnici. Samo je bila ustrajna u staromodnoj moralnosti. Ne u mojoj kući.
Sjeo je i protegnuo se na svom uskom dvostrukom krevetu. Soba mu se promijenila otkako ne boravi u njoj, ali ne mnogo. On se mnogo više promijenio. Nasmiješio se starim bejzbolskim i nogometnim trofejima kojih se majka nije mogla odreći i pohabanom plavom poplunu koji je još uvijek krasio krevet. Nakon odlaska u kupaonicu, provirio je u Caressinu sobu i našao je kako i dalje čvrsto spava sa spuštenim zastorima. Zazvonio mu je mobitel pa je tiho zatvorio vrata i uzvratio poziv u svojoj sobi.
„Jeremy! Baš sam mislio na tebe. Kako si?”
„Ja sam dobro. U kojem si ti dijelu svijeta sa svojom čelisticom?”
„Vjerovao ili ne, u Spuru smo.”
„Dobri stari Spur.”
„Ovdje još pričaju o tebi. Svaki put kad dođem.”
„Zato što radim na tome da privučem pažnju.” Kyle se nasmiješio. „Da. Uvijek sam mislio da je to u pitanju.”
„Uskoro ćeš u Europu, zar ne? Mislim da si mi rekao u kolovozu?”
„Da, idemo iz Spura u London preko Dallasa za nekoliko dana. Gdje si ti? Još želiš prisustvovati nekoj od njenih izvedbi?”
„Mi to definitivno želimo. Dolazi li u Pariz?”
„Vi ste u Parizu?”
„Ostat ćemo samo nekoliko tjedana, a onda se vraćamo u Ameriku.”
„Idemo u Pariz nakon Londona. Što misliš o ulaznicama za sljedeći petak? Tad je Caressin rođendan i planirali smo privatnu večernju zabavu nakon koncerta.”
„Dat ću sve od sebe za zabavu.” Jeremy se nasmijao. Zatim je dodao, „I Nell će biti sa mnom.”
Kyle ga je i dalje mogao prozreti po tonu, čak i preko mobitela. „Da, Jeremy... to je u redu. Bit će sjajno vidjeti je opet. Kako majčinstvo utječe na nju?”
„Isuse, ne znam koga više obožavam, nju ili malenu Rhiannon. Obje su super. Znaš Nell. Super se snalazi u majčinstvu.”
„Što je s tobom? Držiš li se?”
Jeremy je lagano uzdahnuo. „Volim biti tata. Volim je više nego što sam ikad mogao zamisliti. Čak i kad plače, sere u pelene i te stvari. Nemoguće ju je ne voljeti. No to je velika odgovornost. Brinuti o njezinoj sigurnosti.”
„Siguran sam da imaš ljude za to.”
„Svejedno je to stalna briga. Znaš kakvi su fanovi. Novine i paparazzi. Ali isplatilo se. Ne bih je dao ni za što na svijetu.”
Jeremy je isto rekao za Nell kad ju je prvi put sreo. Kyle se pitao je li toga uopće bio svjestan.
„Sve će biti u redu, Jeremy.”
„O da, znam. Morat ćete upoznati bubicu kad dođete u Pariz. Prava mamina kći. S tankom crvenom koskom poput njezine.”
„Povedite je na zabavu. Mislim da hotel u kojem ćemo odsjesti ima dadilje na raspolaganju pa se mogu pobrinuti za nju kad postane umorna. Mogu provjeriti.”
„Kyle, ne moraš više raditi za mene. Moji će ljudi sve srediti.”
Kyle je zastao, osjećajući se glupo. Naravno, Jeremy je sada imao nove djelatnike, vjerojatno vojsku dadilja, iako mu se Nell nije činila kao da bi imala previše dadilja. Vjerojatno jedna dadilja i vojska tjelohranitelja za bebu. Kyle je želio vidjeti Nell najviše iz znatiželje. Bio je znatiželjan vidjeti je u majčinskoj ulozi, a želio se uvjeriti je li je zaista prebolio kako je mislio.
„Pa što je s tobom i lijepom violončelisticom? I dalje stvarate lijepu glazbu zajedno? Pretpostavljam da su stvari prilično ozbiljne čim sije doveo u Spur.”
„Rješavamo stvari”, rekao je Kyle oprezno. „Znaš kako je. Sad je usredotočena samo na turneju. Na glazbu. Ali da, usput se i dobro zabavljamo.” Zastao je, misleći na prošlu večer. Razmišljao je o mislima koje mu prolaze kroz glavu svaki put kad je pogleda. Riječ zabava činila se kao puko omalovažavanje onoga što su oni imali. „Bože, lud sam za njom”, priznao je na kraju. „Jedva sam pri zdravom razumu. No, za sada, pratim njezin tempo.”
„To je katkada sve što možeš učiniti U međuvremenu se zabavljajte, za dobrobit jebanja. To ne može nauditi. Zabavljajte se trijezni. Ne piješ?”
„Ne, Jeremy.”
„Sto posto?”
„Sto posto, gospodaru”, rekao je ironično Kyle, dok je s druge strane odjekivao smijeh. „Vezano uz... zabavu. Bit će normalna. Neću biti u mogućnosti da... znaš... Caressa i ja smo prilično... monogamni u ovom trenutku.”
„Oh.” Kyle je nasreću začuo zbunjenost umjesto uvrede. „Da, Nell i ja zapravo više ne prakticiramo grupni seks.” Kyle je začuo stanku na drugoj liniji i mogao gotovo vidjeti poletan osmijeh kada je uslijedilo: U svakom slučaju ne često. Sad sam otac, znaš? Vrijeme je da odrastem.”
Sad je Kyle bio na redu da se zacereka. „Uh, huh. U to ću se morati uvjeriti vlastitim očima.”
„Ha. Nikad se nisam pretvarao da sam nešto drugo. Ja sam samo ljudsko biće, ali dobra žena može učiniti da čovjek počne težiti nečemu uzvišenijem. „Kyle je začuo bebin plač u pozadini i Nellin tihi glas koji je govorio nešto nerazumljivo. „Slušaj, moram ići. Naći ćemo se u Parizu. U međuvremenu”, rekao je tišim glasom, „ne odustaj. Imam osjećaj da je ova vrijedna borbe.”

Jedanaesto poglavlje

Plutanje


Caressa se probudila u osvijetljenoj sobi, pod svježim plahtama, a stropni se ventilator vrtio iznad kreveta zujeći i proizvodeći lagani povjetarac. Ispružila se i pogledala oko sebe po seoskoj sobi. Čiste nabrane zavjese boje jorgovana njihale su se na povjetarcu od ventilatora, a sunce se probijalo izvana. Osjećala se posve opušteno, što ju je nekako uznemiravalo. Vidjela je da joj čelo stoji sigurno u kutu, ali brzo ju je pretraživanje memorije uvjerilo da nema doista što raditi ovih nekoliko dana, osim smucati se s Kyleom po njegovu rodnom gradu. Počela je razabirati i druge zvukove osim suptilnog zujanja ventilatora. Lonci i tave u kuhinji, nježan glas Kyleove mame i osoran prabakin glas. Izvana su dopirali muški glasovi.
Nakon još jednog elegantnog rastezanja, nevoljko se izvukla iz kreveta kako bi se odjenula i bacila pogled kroz prozor. Kyle i njegova mlađa braća spremali su po dvorištu nakon sinoćnje zabave. Teksašani se stvarno znaju zabavljati - ljudi u ovom ruralnom gradiću svakako. Na vrhuncu je okupljanje dosegnulo brojku od dvjesto ljudi, a Kyle joj je rekao da to čini otprilike petinu stanovništva Spura.
Kyle je pogledao gore u prozor i uočivši je dao joj znak rukom da siđe. Oprala je zube i neuspješno pokušavala nešto učiniti s kosom. Nije ponijela nijednu gumicu sa sobom, a teksaška joj je vlaga lepršave kovrče pretvorila u kovrče iz noćne more. Na kraju je stavila sve što je mogla iza ušiju te sišla u prizemlje pa na trijem. Tri vitka, mišićava muškarca stala su s poslom kako bi je pozdravili, a samo je jedan od njih bio Kyle. Vau, vjerojatno ima nešto u vodi ovdje. Ironično, oba su njegova brata bila predivna poput Kylea. Kyle se smijuljio, vjerojatno shvativši što se krije iza njezinih procjenjivačkih pogleda.
„Jesi li doručkovala?” upitao ju je.
„Ne. Ne, ne još. „Sjetila se da sinoć uopće nije pio, čak i kada su se svi oko njega natakali pivom. Trijeznost. Vjerojatno je zbog toga izgledao dotjeraniji od braće.
„Idi unutra. Mama voli pripremati doručak svakog jutra. Pripremit će ti štogod želiš.”
„Čekat ću te.”
„Nemoj se sramiti. Ne grize. Prabaka da, katkada, ali mama ne.” Braća su se smijala potvrđujući. „Ostat ćemo ovdje još otprilike pola sata, a onda ću pod tuš... Zato idi doručkovati.” Još uvijek je oklijevala, ali onda ju je pogledao tako da je morala razumjeti. Poslušaj. Inače...
Okrenula se i krenula natrag u kuhinju. Sretnik, voljela je slušati njegove zapovijedi. Većinu vremena. Kad nije, držala bi se dalje od njega. Bila je zapravo prilično gladna. Sinoć je bila toliko zauzeta sviranjem da nije imala vremena za rebarca, hamburgere i gomilu druge hrane. U kuhinji, Kyleova ju je mama posjela i izvukla iz nje da želi jaja i šunku. Dok je gospođa Winchel, tj. Melanie, bila zauzeta pripremanjem doručka, Kyleova je prabaka otvoreno zurila u nju.
„Dobro si spavala, gospođice?” upitala je tako naglo i glasno da je Caressa skočila.
Kimnula je. „Oh, da. Hvala na pitanju. Spavala sam vrlo dobro. Svidio mi se ventilator.” Tu je zastala, osjećajući se glupo. Svidio mi se ventilator. Kakav je to glupi komentar bio? No, Melanie je započela kratak monolog o različitim ventilatorima u kući i koliko im uštede na računima.
„Pretpostavljam da ste našli načina kako se nositi s vrućinom ovdje”, rekla je Caressa.
„Oh, da. Jednostavno se navikneš.”
„Ja ne nosim donje rublje kad je jako vruće”, ispalila je prabaka opet. Ona je to izgovorila kao donjublje. „Mnogo ljudi ovdje ne nosi donje rublje ljeti.” Caressa se ugrizla za usnicu kako ne bi prasnula u smijeh, pogotovo kad se Melanie okrenula s prigušenim osmijehom i tanjurom punim hrane iz koje se dimilo.
„Ja znam da ja ne nosim, bako”, rekla je lagano Melanie, namigujući prema Caressi. „Katkada je bolje jednostavno izaći bez njega.”
Caressa je počela jesti dok joj je Melanie cijedila naranče i pripremala svježi sok. „Hvala vam”, promrmljala je Caressa punih usta. „Žao mi je što sam toliko dugo spavala.”
„Oh, za to odmori i služe. Ovo je tvoj odmor, zar ne? Kyle mi je ispričao sve o tebi. Kako naporno vježbaš svaki dan, nastupaš i o svim tim putovanjima. Iskreno, ne mogu zamisliti kako sve to uspijevaš.”
Caressa nije mogla zamisliti kako Melanie uspijeva u svom poslu, sprema obitelji doručak jutro nakon velike zabave, no ipak nije ništa rekla. Dom joj je bio besprijekorno čist. Caressa je pomislila na nered koji ona napravi u svakoj hotelskoj sobi ma koliko kratko u njoj boravila i unatoč stalnim Kyleovim naporima da joj pomogne da bude organizirana i sređena. „Ne radim sve sama. Kyle mi mnogo pomaže.”
Melanie je sjela preko puta nje sa šalicom kave. „Drago mi je to čuti. Uvijek je bio uistinu dobar dečko.”
„Kyle?” zagrmi prabaka. „Bio je prava nevolja. Neka sam prokleta ako nije. Nemoj lagati jadnoj djevojci, Melly.”
„Oh, bako. Bio je nestašan, to sigurno”, rekla je, gledajući opet Caressu. „Ali dječaci su takvi. Mislim da je odrastao u pristojnog čovjeka. No mame uvijek misle o svojoj dječici kao o anđelima.”
Prabaka je promrmljala nešto ispod glasa, nešto kao „više poput vraaaga”, ali istodobno se smiješila.
Melanie potapša Caressu po ruci. „Ne mogu ti dovoljno zahvaliti zato što si pristala podijeliti svoj talent s nama sinoć. To je stvarno bilo nešto sasvim posebno. Ljudi će sigurno govoriti o tome godinama. A dječica su samo zurila u tebe. Iskreno sam ti zahvalna.”
„Bilo mi je zadovoljstvo. Nikad nisam bila na teksaškom roštilju.” Nikad nije bila ni na jednom roštilju, što nije nikad priznala Kyleu. Ali svejedno je to bilo jedno nezaboravno iskustvo.
„Dakle, kakvi su vam planovi za danas? Je li ti spominjao šetnju kroz šumu?”
Caressa je odmah pomislila na šibe nadajući se da joj se rumenilo nije previše razlilo po obrazima.
„Nisam sigurna. Ovo je Kyleov teritorij pa ću ga slijediti kamo god me bude želio odvesti.”
„Spakirat ću vam ručak za piknik, tako da možete kamo god želite i da možete ostati koliko želite. Vruće je, ali u šumi je sjenovito. A večeras mislim da te planira odvesti na Burger's Pond.”
„Ooh, to će biti lijepo”, uzviknula je prabaka glasno i naglo kao inače. „Burger's Pond je lijepo mjesto. Tako posebno. Posebno za zaljubljene ptičice.”
„Što ima u Burger's Pondu?” upitala je Caressa.
Melanie se toplo nasmiješila. „Neću ti reći. Jako lijepo mjesto puno iznenađenja u ovo doba godine. Svidjet će ti se. Ne možeš doći u Spur, a da ne posjetiš Burger barem jednom.”
Krenuli su prema sjenovitim šumama kako je Melanie i obećala, naoružani košarom za piknik prepunom teksaških delicija, uglavnom ostataka sa zabave za koje se Caressa veselila da će ih kušati. Bilo je tu i slatkog čaja i vode te nekoliko drugih stvari koje je Caressa vidjela da Kyle stavlja u ruksak. Lubrikant i analni čepići. Lisice. Mali nož za rezanje šiba. Velika deka i mali ručnik. Hm.
Pokušala je ne misliti previše o tome, ali je znala da odlazak u šumu ima vrlo specifičan razlog i da će na njemu Caressa dobiti šibom po guzi i da će biti jebana u otvore. Nije ju brinuo taj dio, baš naprotiv, donjublje joj je već bilo mokro. Jedino se nadala da su ove šume udaljene i nenastanjene kakvima su se i činile.
Probili su se na dobro utabani put koji se sve više počeo sužavati te zatim odvojio u još uži izdanak. Drveće je bilo mirno i sjenovito, nije bilo drugih znakova života pa se Caressa malo opustila. Na kraju su došli do polomljene željezne ograde i Kyle ju je odveo s puta i poveo uz ogradu sve do malog proplanka. Spustio je košaru i raširio deku po zemlji preko stršećih korijena.
„Gladna?”
Nešto u njegovu glasu bacilo ju je u slatke brige. „Malo, da.”
„Pa, bolje da ti jedeš prva, jer ti poslije neće biti do jela. Skini se i odloži odjeću na hrpu pokraj košare. Klekni ovdje s rukama u krilu”, rekao joj je, ravnajući sredinu vunene deke.
Caressa je progutala sva pitanja koja su joj se rojila u glavi. Po tonu njegova glasa bilo je očito da je došlo vrijeme za pokoravanje. „Da, gospodine.”
Razodjenula se najgracioznije što je mogla skakućući bosim nogama po borovim iglicama i žirovima. Kad je kleknula na deku, bez riječi joj je uzeo ruke iz krila i stavio na njih lisice iza leđa.
„Dobra curica”, rekao je lagano je lupkajući po besramno stršećoj bradavici. Tad je već mogla znati da to neće preživjeti. Bila je natopljena između nogu, pulsirajući pod njegovim hladnim smirenim pogledom. Pogledala je dolje i vidjela kako samo sebi priprema hranu. Počeo je jesti, a svako malo davao joj je zalogaje sendviča i salate od kupusa, voćnu salatu i gutljaje čaja. Gurao joj je komade rolica s maslacem u usta, a ona se trudila da ih uzme i posisa mu prste. Znao je to pa joj je dopuštao samo najnježnije dodire. Što će učiniti nakon jela? Najzanimljivije u igri s Kyleom bilo je to što joj nikad ništa nije najavljivao.
Na kraju je počeo spremati hranu. Dao joj je još jedan dugi gutljaj, a zatim ustao s ručnikom i uputio se prema ogradi. Hodao je uz nju, prelazio rukom preko vrha, opipavao ga. Kad je stavio ručnik preko gornje prečke, počela se tresti.
Vratio se do deke, stavio joj ruku otraga na vrat gurajući je prema naprijed, prvo na koljenima, a onda ispruženu po zemlji. Čula je kako opet šuška po vrećici i priprema analne čepiće, a potom je osjetila hladni lubrikant na stražnjici. Bol je uvijek bila oštra kad je analni čepić klizio unutra, ali kad se jednom smjestio, nije osjećala ništa osim uzbuđenja.
„Voliš to, zar ne? Kad ti punim mali šupak?”
„Da, gospodine.”
Ponovno ju je povukao s lisicama na zapešćima, zabacujući joj glavu unatrag kako bi joj utisnuo strastveni poljubac koji ju je ostavio bez daha, a onda joj je pomogao doći do ograde.
„Hajde, djevojko. Gore do vrha.”
Pomogao joj je penjati se sve dok nije opkoračila ogradu. Bila je dovoljno visoka da je vrhovima stopala jedva dodirivala zemlju, pomaknula se, pokušavajući postići ravnotežu bez upotrebe ruku. Venerinim se brežuljkom oslanjala na zaobljeno drvo, na trenutak ju je uhvatila panika, pokušavajući staviti stopala na drugu prečku i riješiti se pritiska. To ju je samo izbacilo iz ravnoteže pa je opet predajući se i stišćući čepić spustila stopala na zemlju.
Kyle je sve to samo gledao bez sumnje uživajući u njezinoj nevolji. Pustio ju je kad se više-manje smjestila, ako smjestiti se znači njihati se na uskom komadu drveta koji joj se zabijao u mačkicu. Ponovno se pomaknula, boreći se protiv neudobnog položaja. Još uvijek nije bilo nepodnošljivo. Nepodnošljivo je bilo to što joj je mačkica bila tako vlažna i to što će na ručniku ostati ponižavajuća mrlja nakon završetka igre.
Ali nije htjela o tome sada razmišljati. Kyle je odlutao u šumu iza nje - s namjerom, bila je sigurna, tako da će se morati okrenuti na nemilosrdnoj prečki ograde kako bi ga vidjela. Tražio je šibe. Tiho je zastenjala i okrenula se ponovno prema naprijed, a zatim čula savijanje i lomljenje grane kad je tobože našao onu po svom ukusu. Vratio se u njezin vidokrug, ljušteći sitne izdanke duge savitljive grane. Ugrizla se za usnu i pomaknula na ogradi, pokušavajući pronaći olakšanje za njezin halapljivi klitoris. O, Bože... Bože, bila je tako uspaljena.
Zanijelo ju je i zamalo je pala, ali bio je dovoljno blizu da je uhvati za ruku. „Zločesta curica”, ispalio je, a onda je prinio šibu njezinoj stražnjici koja se nudila nepomična na čvrstoj prečki.
„Ouuuuu...”, zaurlala je i odjednom prestala biti napaljena. Nije mogla protrljati žareće mjesto udarca, a nije mogla ništa učiniti ni da izbjegne novi udarac. Zagledala se u Kylea molećivim pogledom, „Žao mi je, gospodine.”
„Da si više pažnje posvetila meni nego trljanju po toj ogradi, ne bih se morao toliko brinuti zbog tvog pada.”
„Ako mi skineš lisice, oboje ćemo imati manje brige”, promrmljala je. A onda „Ouuuuu ... kad ju je ponovno lupio. Joj. Do vraga, šibe su bile gadne. Duboko je udahnula, želeći se osloboditi njegova stiska na ruci, ali je znala da bi pala kad bi je pustio. „Molim vas. To boli, gospodine.”
„Boli, zar ne? Imat ćeš upaljenu guzu do povratka u Dallas. Vjerojatno ćeš se vrpoljiti cijelim putem preko Atlantika, baš kako se sada vrpoljiš.”
Caressa je tiho zajecala i premjestila se na prečki, želeći se u isto vrijeme nabijati na nju do besvijesti i pobjeći s nje vrišteći. „Neću te više nikada nazvati budalom.”
„Tako je dovraga.” Zamahnuo je ponovno šibom i napravio novu prugu točno iznad igračke u njezinoj guzi.
„Oh, Bože. Molim te! Joj, Kyle! Gospodine! To jebeno boli.”
„Nedostaje mi povez za usta.”
Caressa se nasmijala, a onda vrisnula u znak protesta jer ju je ponovno udario. Imala je osjećaj kao da joj se guza prži na vatri. „Molim vas, gospodine!” Odgovorio joj je samo još jačim stiskanjem ruke i započeo s ozbiljnim mučenjem.
Plesala je na prečki, uspaljena, ali izmučena dok joj je na guzu padao udarac za udarcem. Pokušala je ublažiti tragove udaraca koji su jako pekli u isto vrijeme dok se klitorisom trljala o ručnik i dok joj je mačkica žudjela za tim da bude napunjena do vrha. Bez obzira na to koliko se snažno borila, on ju je držao, a kada je konačno prestao, ostala je stisnuta uz njega dok su joj suze natapale mekani pamuk njegove majice.
Osjećala se iscijeđeno iznutra, a guza joj je pulsirala skupa sa srcem koje je udaralo kao da su na koncertu. Uzeo joj je lice svojim grubim rukama i zabio joj jezik u usta. Uzvratila mu je poljubac, još uvijek napola jecajući, sisala mu usne i trljala lice uz njegovo.
Povukao ju je pa joj polizao prvo jedan guz pa drugi, nježno, umirujuće.
„Ššššš...” šapnuo je dok joj je stiskao osjetljive guzove. Ponovno je kriknula i nabila se na ogradu, besramno, a sada i s razlogom. Psujući potiho, podigao ju je s ograde i premjestio na drugo mjesto na ručniku tako da je mogla osjetiti vlastite sokove na zdjelici. Rastvorio joj je kratke hlače i počeo joj se nabijati u mačkicu još uvijek joj držeći guzove na svojim bokovima.
Zastenjala je nakon tog iznenadnog, grubog napada. Debelim je kurcem udarao po analnom čepiću od kojeg se Caressa osjećala nepodnošljivo puna i bespomoćna. Uzbuđenje joj je preplavilo cijelo tijelo, od pohotljivog klitorisa do osjetljivih grudi i bedara, sve do nožnih prstiju. Od nemilosrdnog nabijanja u pičkicu, osjetila je žudnju u šupku. Voljela je kad ju je iskorištavao na ovaj način. Kad ju je podčinjavao.
Ruke su joj još uvijek bile vezane, guzovi bolni, a njegovi su je snažni udarci ponizili u bezumnog robota. Ozlijedi me.
Uzmi me. Čini sve što želiš sa mnom. Tvoja sam. Ipak, rukama ju je zgrabio za bokove da je zaštiti od žuljanja drveta, no ipak mu je jedna ruka skliznula dolje na njezin klitoris i klizila po njemu dok je mislila da će umrijeti. Blistav drhtav osjećaj rastao je i širio joj se među bedrima, sve do njezina punog šupka. Bol i užitak stopili su se u jednu mučnu pjesmu, a onda je čula kako je potiče. „Svrši za mene. Svrši za mene, Caressa.”
Inzistiranje u njegovim riječima i njegov čarobni dodir bacili su je preko ruba i dosegla je sjajan vrhunac koji je ostavio ulegnuće na ogradi. I on je svršio u isto vrijeme, podižući joj noge s tla dok ju je nabijao. S malim dijelom mozga koji je bio u funkciji, pomislila je kako bi se prečka na ogradi mogla prelomiti točno na sredini. Ali ne, ograda je bila pouzdana i jaka kao i on. Trljao joj je nosom vrat ljubeći je po ramenima i leđima. Nježno je otkopčao kožnate lisice i pomogao joj pridići se držeći je čvrsto dok nije povratila ravnotežu. Stisnula se uz njega, želeći zajecati dok ju je prstima nježno milovao po guzi.
Srušili su se na deku, prilijepila se uz njega, polako se spuštajući s visina do kojih ju je bio odveo. Išao joj je prstima gore-dolje po leđima, a onda su dugo drijemali. Analni je čepić još bio u njoj, ali nije joj smetalo. Bilo je to poput neke kontinuirane pokornosti njemu, neka intimna oznaka vlasništva za koju je bila sretna da je može nositi.
Naposljetku je ustao kako bi joj pružio ručnik da se obriše i odjene i još joj uvijek nije dopuštao ukloniti čepić. „Želim da cijelim putem natrag hodaš začepljena, bolne i upaljene guze. A znaš li zašto?”
„Zato što ti se sviđa mučiti me?”
„Pogađaj ponovno”, rekao je nasmijavši se dok se saginjao pokupiti šibu koju je onda počeo vrtjeti među prstima. „I pogodi ovaj put.”
„Zato što me voliš?” rekla je, promatrajući to savitljivo oruđe.
„Prokleto točno.”


§

Caressa nije htjela odspavati, ali bila je iscrpljena pa ju je Kyle natjerao. Rekao je da svejedno mora obaviti neke poslove, provjeriti planove za Europu, napisati e-mailove. Morao je srediti još nekoliko stvari za njezinu rođendansku proslavu i još nekim prijateljima osigurati ulaznice za jednu od izvedbi u Parizu.
A bili su tu i planovi za večeras, za Burger's Pond pun iznenađenja. Tako je spavala, ili barem pokušavala, prebacujući se s jednog bolnog guza na drugi i pokušavajući ne uzbuditi se iznova u svojoj seoskoj sobi s ukrašenim zavjesama.
Kyle je rekao da je Burger's Bond najbolji od sumraka pa nadalje tako da je Caressa mogla dovoljno vremena provesti s njegovom obitelji, uključujući i prabaku Winchell, koja kao da je počela pokazivati naklonost prema njoj. Nakon duge vedre večere s njegovom obitelji u kojoj je očito uživao gledajući je dok se vrpoljila i prebacivala, Kyle ju je konačno uspio oteti.
Do Burger's Ponda im je trebalo dvadesetak minuta, a za to joj je vrijeme Kyle pričao smiješne priče iz djetinjstva. Još uvijek nije bila sasvim točno odredila koliko je braće i sestara zapravo imao. To je dodatno zakomplicirala i činjenica da su ljudi u Spuru često jedni druge oslovljavali s „brate” i „sestro”, čak i kada nisu bili u rodbinskoj vezi. Prestala je to pretresati kada su stigli na otvoreno polje i Kyle ju je poveo prema travi do koljena.
„Dođi, uskoro će biti vrijeme”, rekao je. „Ovim putem”.
Vrijeme je za što? Oklijevala je, ali ga je slijedila. Bože, vjerovala mu je. Nadala se da je vrijedan tog povjerenja, jer je ona stalno gubila sposobnost da mu bilo što uskrati. Poveo ju je niz nisku uzbrdicu do skupine stabala, a zatim kroz zaštićenu čistinu koja je još uvijek pripadala ribnjaku.
„Gledaj”, rekao je.
Nije joj to ni morao reći. Caressa je stala zuriti u livadicu, na treperava svjetalca u plesu, tisuće njih. Na trenutak je pomislila na vile i zamislila ih. Čuda. Cijeli svemir briljantnih točkica što lepršaju i trepere među drvećem s odrazima na površini vode.
„Š... što se to događa?”
„Svjetleće bube. Krijesnice.”
Naravno. Nije bila zadovoljna tim dosadnim objašnjenjem. Oh, krijesnice. Ali to su bile posebne krijesnice. Još uvijek nije mogla pretočiti u riječi taj predivni prizor koji je utjecao na nju.
Poveo ju je dublje u šumu pokraj ribnjaka do stijene za koju je rekao da je na njoj običavao sjediti kao dijete. Povukao ju je sebi u krilo i zajedno su uživali u prizoru. Što se više spuštao mrak, to su krijesnice postajale brojnije, sve dok se nije činilo da cijeli svijet osvjetljavaju svojom sjajnom prolaznom svjetlošću.
„Nevjerojatno. Koliko misliš da ih ima?”
„Stotinu tisuća, možda? Ne znam. Najviše ih je u kolovozu, a ovoliko ih je kao sada cijelo proljeće i ljeto. Skupljaju se ovdje. Nitko ne zna zašto.”
„Voljela bih da ih mogu slikati. Da sam barem uzela fotoaparat da mogu ovo ovjekovječiti.”
„Ja sam ih pokušao fotografirati prije, ali ih ne možeš zapravo uhvatiti. Svjetla nisu dovoljno jasna ili nešto slično.” Buba je trepnula blizu njezine glave i on ju je uhvatio u ruku i držao joj je ispred očiju. Trenutak poslije buba je zasvijetlila, prirodna čarolija u kavezu njegovih elegantnih prstiju. „Želiš je zadržati?”
„Da.” Glas joj je zazvučao čvrsto, kao da joj se čudo cijelog ovog ribnjaka nastanilo u grlu. Nježno joj je prenio malu crnu bubu na dlan, a ona je sklopila prste oko nje.
„Pažljivo”, rekao je on. „Lagano je drži. Nemoj je slomiti.”
Provirila je kroz rupice među prstima, držeći ruku u neposrednoj blizini očiju. „Pobjegla je.”
„Čekaj”, rekao je, a zatim je svijet zasvijetlio u njezinim prstima. Instinktivno je otvorila ruku i insekt je odletio u izmaglici malenih krila.
„Oh.”
„Želiš li da ti uhvatim još jednu?”
„Ne.” Mrzila je stanje u kojem se nalazila jer je osjećala da će zaplakati. Mrzila je što će on to primijetiti. „Caressa? Što nije u redu?”
Zarila je lice u ruke dok je iza zatvorenih kapaka vidjela bliješteću svjetlost. „Ništa.”
Privukao ju je bliže zbog čega je samo još jače zaplakala. „Reci mi što nije u redu. Ovo poslijepodne?”
„Ne. Ja sam samo... Ovo je stvarno...”
Pogledala ga je potajno tjerajući neželjene suze. „Ovo je stvarno cool, Kyle”, rekla je prisiljavajući se na smiješak.
Bio je to bolan trenutak za nju. Nije htjela plakati. Nije htjela da Kyle poludi zbog toga. Mahnula je rukom ispred očiju, ne želeći ga zabrinjavati. „Samo me ignoriraj. Molim te. To je samo...”
„Hej, hajdemo plivati”, predložio je. „Zabavno je kupati se u mraku dok su krijesnice posvuda.”
„Plivati?” Nasmijala se, sretna što je razgovor krenuo u drugom smjeru. „Kako ćemo plivati? Nemam kupaći.”
„U Spuru ti ne treba kupaći, medena”, rekao je uz osmijeh.
„Ali mračno je. Kako možeš vidjeti što je u vodi?”
„Ne moraš vidjeti u vodi. To je samo mali ribnjak, kišnica. Nema morskih pasa. Bjelica možda, ali one ne grizu prejako.”
Podigao ju i počeo vući prema obali. Ukopala se na mjestu. „Ne želim Kyle. Koliko je duboko?”
Stao je, gledajući je s rukama na bokovima. „Ne znaš plivati, zar ne?” Opet ju je onako pogledao, tim prijekorno nepovjerljivim pogledom koji ju je tjerao na vrištanje. „Ne znaš plivati, zar ne? Nije bilo vremena za kupanje između vježbanja na violončelu i pripreme za još vježbanja na violončelu.”
„Nemoj, Kyle. Ionako ne želim plivati...”
„Koliko ćeš života ozbiljno žrtvovati u ime glazbe?” Izgovorio je glazba poput epiteta, kao psovku. Zurila je u njega. „Žrtvovati? Plivanje u prljavoj bari usred ničega? Stvarno jebena žrtva.”
„Zašto to činiš, Caressa? Samo mi to objasni. Zašto stavljaš glazbu uvijek na prvo mjesto?”
„Ne stavljam!”
„Stavljaš! Postoji čitav jedan veliki svijet vani. Ova se zemlja vrti i vrijeme ide. Napunit ćeš dvadeset jednu sljedeći tjedan i tvoj je život ovoliki.”
Držao joj je ruku ispred lica šireći prste. „Postoji toliko toga u životu, zar ne razumiješ? Pogledaj!” viknuo je, mašući rukama okolo. „Stotinu tisuća krijesnica, Caressa! Milijuna! Znaš li uopće što propuštaš?”
„Da”, vrisnula je. „Da, znam! Što želiš da učinim? Imam dar. Neću ga baciti jer ti misliš da bi trebala biti... štogod. Ići u jebeni šoping. Hvatati krijesnice. Jesti proklete kekse s tvojom prabakom. Sve je ovo bila jebena zamka, zar ne?”
Počela je oholo koračati po polju dok joj je trava dodirivala koljena. Okrenula se odgurujući ga kad je krenuo za njom. „Doveo si me ovdje samo da mi saspeš u lice sve ono što propuštam. Ti si običan šupak.” Bila je to riječ koja je tražila kaznu. No nije je bilo briga. „Ti si kreten, glupa seljačina koja ne razumije ništa o glazbi. Kažeš da me voliš, ali nisi me ni pokušao shvatiti.”
Uzeo ju je za ruke i stavio joj ih na bokove. „I ti si glupa gradska djevojka koja ni ne razumije zašto još uvijek svira. Reci mi zašto, Caressa. To je sve što tražim.” Priljubio joj se uz obraz vlažan od suza, a prsa su mu se dizala i spuštala u dubokim udisajima dok ju je držao uza se. „Samo mi reci kako bih mogao razumjeti.”
Duboko je udahnula. „Jednostavno osjećam da ne mogu prestati. Ne još. Zar mi ne možeš dopustiti da sama sebi to objasnim? Dati mi još vremena?”
Uzdahnuo je, izgledajući rastuženo. Palcem joj je prešao po vlažnom obrazu. „Ali život je tako kratak, Caressa. Pogledaj Jacqueline du Pre.”
„Ja nisam ona. Ja sam Caressa Gallo. Moraš mi dopustiti ispisati moju vlastitu priču.”
Odmaknuo se od nje naglim pokretom koji je osjetila kao fizičku bol. „To što sam te doveo ovdje, nije bio nikakav trik, Caressa. Nisam ti mislio ništa dokazivati. Samo sam mislio da bi mogla uživati.”
Duboko je udahnula i posegnula za njegovom rukom. „Žao mi je što sam ti sve ono izgovorila. Nisam mislila. Pukla sam.”
Nakon nekoliko trenutaka, privukao je njezinu ruku usnama i počeo joj ljubiti prste nježno, lagano, kao da moli. Onda ju je napokon pogledao žalosno uzdahnuvši. „Moja mala luđakinja. Kakvi su inače tvoji izljevi bijesa, ovaj je bio prilično blag.” Nasmijala se slabo, dopuštajući mu da ju je privuče natrag u naručje. Uhvatio joj je lice rukama i poljubio je nježno. „Oprostit ću ti pod jednim uvjetom.”
„A to je?”
„Vrati se u ribnjak sa mnom. Dopusti mi da te naučim plivati.”
Slijedila ga je natrag, samo da bi pronašli dvostruko više krijesnica grupiranih u drveću. Dopustila mu je da je razodjene i uvede u vodu. Ribnjak je bio crn, jedino je svjetlo u tami dolazilo od krijesnica i mjeseca. Na dnu je bilo glatkog neravnog kamenja pa nije potonula kako je očekivala. Još uvijek ga je stezala dok ju je nosio prema većoj dubini.
„Ovdje je zastrašujuće”, rekla je. „Ne mogu vidjeti što je tamo dolje.”
„Znam. Bit ćeš dobro.”
Držao ju je dok je udarala nogama po vodi i okušavala se u jadnim pokušajima psećeg plivanja.
„Nisam dobro koordinirana.”
„Dobro ti ide. Važno je samo da ti je ugodno u vodi i da naučiš što trebaš raditi s rukama i nogama. I da znaš da se nećeš utopiti. Ništa ti se strašno neće dogoditi, samo ako ne budeš paničarila. Ako se dogodi najgore, uvijek možeš plutati.”
Podvukao joj je ruku pod leđa i podigao je u vodi. Opirala se, a on je zatresao glavom. „Opusti se. Dopusti mi da te držim. Pokazat ću ti kako možeš plutati.”
Rekao joj je neka zabaci glavu, legne ravno i mirno. „Neka te voda drži. Samo se opusti, budi kao lopočev list na površini. Voda će te pridržavati odozdo.”
Caressa se lagano nasmiješila, pokušavajući biti lopočev cvijet. Na njezino iznenađenje, voda ju je uistinu držala. Udahnula je sporo i duboko, osjećajući kako joj ruke i noge lupaju po površini, a torzo pluta iznad tamne dubine. Grudi su joj bile mali srebrni humci na mjesečini. „Sad te ne držim, Cara. Sve radiš sama. Osjećaš li?”
Ona kimne glavom, smijući se tiho. „Da.”
„Sada se vrati u vodu i pokušaj to učiniti sama. Dokle god znaš plutati, ići će ti dobro. Držat ćeš glavu iznad površine, u svakom slučaju. Moći ćeš disati.”
Caressa je podigla noge sa stjenovita dna i opet se ispružila na vodi. Lamatala je na trenutak, ali onda je izvukla trbuščić na površinu i ramena opustila natrag u vodu. Iznad nje nekoliko je zalutalih krijesnica i dalje povremeno, sićušno zatreperilo, poput dalekih zvijezda. Držat ćeš glavu iznad površine, u svakom slučaju. Moći ćeš disati. Bilo je to najviše što je mogla poželjeti. Nasmijala se Kyleu. „Uspjela sam.”
Osjetila je njegove ruke u kosi, odvajao joj je kovrče koje su plutale na površini. „Znao sam da ćeš uspjeti.”
Pogledala mu je gole grudi, a odsjaj od mjeseca na vodi osvijetlio je ožiljak na desnoj strani. „Od čega je to?” upitala je hvatajući ga za ramena i dodirujući prstom neravninu na koži.
„Moja neostvarena ljubav. Dobio sam metak.”
„Što? Dobro, stani. Objasni.”
„To je duga priča, Caressa.”
Uskočila je u vodu pokraj njega, vježbajući neke pokrete koje ju je naučio. „Noć je mlada, a krijesnice su još uvijek tu. Reci mi što se dogodilo.”
Oklijevao je, a onda joj rekao: „Sjećaš se da sam radio za filmsku zvijezdu.”
„Da, Denise mi je spomenula njegovo ime jednom. Ne mogu se sjetiti. James? Jethro?”
Kyle je zafrktao. „Jeremy. On je prilično poznata filmska zvijezda. U svakom slučaju, jedna od stvari koja je uključivala posao Jeremyjeva pomoćnika bila je... ovaj... bila je pronalaziti mu djevojke. Žene s kojima će izlaziti. Bio je previše poznat da bi išao van i prilazio ženama po barovima ili slično.”
„To je poprilično jezivo.”
Kyle se nasmijao. „Iskreno, to je bilo stvarno jezivo, ali on je bio dobar momak tako da sam učinio za njega ono što sam mogao. U svakom slučaju, našao sam mu tu djevojku.”
„Djevojku u koju si ti bio zaljubljen.”
„Nisam se odmah u nju zaljubio. Tek za više tjedana... mjeseci. Odigralo se mnogo toga.”
„Varala ga je s tobom?”
„Ne. Pa, teško je to objasniti, ali stvarno ti ne smijem navoditi pojedinosti jer sam potpisao ugovor o povjerljivosti.”
„Olala. Mora da su u igri bile prilično pokvarene stvari. Ako si morao potpisati ugovor o povjerljivosti.”
Pogledao ju je. „Potpisao sam ga i kad sam počeo raditi za tebe.”
„Ozbiljno? Ja to nisam tražila.”
„Mnogi ljudi trče okolo iza kulisa održavajući Caressa express na tračnicama. Tvoj je odvjetnik to tražio. Da nije on zatražio, zatražili bi odvjetnici moje agencije.
„Oh.” Probavljala je tu zanimljivu činjenicu, osjećajući se pomalo glupo. Pa, barem nije morala brinuti da će jednog dana iznijeti najsočnije detalje njezinih ispada u nekoj sočnoj hollywoodskoj knjizi.
„U svakom slučaju, jedna od Jeremyjevih poremećenih obožavateljica...”
„Bilo ih je više od jedne?”
„Nažalost, da. Ali, hoćeš mi dopustiti da ti ispričam do kraja?”
Caressa je napravila pokret kao da zaključava usta i omotala noge oko njegovih bokova, dopuštajući mu da je drži u vodi.
„U svakom slučaju... ta se poremećena žena pojavila u hotelskoj sobi djevojke i htjela je ubiti. Pokušao sam joj oteti pištolj, ali mi je pucala u prsa. Ili sam možda sam sebi pucao. Bilo je teško utvrditi u žaru trenutka.”
Caressa je bila zapanjena. „Bože, pa ti si stvarno mogao umrijeti.”
„Mogao sam. Rekli su mi je da je bilo osam centimetara od srca. Ah ja sam zapravo bio sasvim u redu. Bio sam u bolnici samo nekoliko dana. Ona je umrla. Luđakinja”, dodao je trijezno. „Morao sam je upucati.”
Zagledala mu se u oči, žalosna što vidi sjenu preko lica. „Žao mi je. Ali to nije bila tvoja krivnja. Ti si ispao junak.”
„Valjda.”
Prošla je prstima preko male nepravilnosti na koži iznad ožiljka od metka. „A od čega je ovo?”
Izmaknuo se. „Imao sam tetovirano njezino ime.” Caressa zahihoće tiho, najviše zbog izbezumljena izraza njegova lica.
„Znam, neugodno. Skinuo sam tetovažu i to je bila jedna od najboljih stvari koje sam učinio na odvikavanju.” Odmahnuo je glavom. „Ne znam zašto sam tako izgubio glavu za njom.”
„Možda zato što si je spasio. To stvori posebnu vezu među ljudima.”
Zurio je u nju dugo vremena. „Ne znam funkcionira li to zaista tako. Ali znaš što, Caressa? Jedva i pomislim na nju više.”
Caressa nije mogla dokraja izdržati njegov pogled, toliko je bio intenzivan. „Zbog mene?” upitala je tiho.
Nije odgovorio, samo ju je povukao preko crne vode na obalu. Polegao ju je na rub jezera s glavom naslonjenom na vlažnu travu i pokrio je svojim tijelom. Zadrhtala je, gledajući u mjesec, dopuštajući mu da je voli i grije.
Krijesnice su otišle, svjetla su uzmaknula pred dolaskom noći, ali znala je da će se uvijek sjećati svjetla koje joj se probijalo kroz skupljene prste i treperilo iznad nje dok je plutala pod teksaškom mjesečinom.
Mjesec. Oh, Kyle, Kyle. Njegov je penis bio čisto blaženstvo, a ona se izvijala bokovima kako bi ga što bolje osjetila dok se širi i ispunjava je. Kosom ju je škakljao po obrazu dok mu je ona lizala vrat, prateći napregnute žile na vratu. Pribijala se uz njega dok je sve dublje klizio u nju, preplavljujući je poput tamne, tamne vode.
„Hvala ti što si me naučio plutati”, prošaptala je, ali znala je da nije čuo.

Dvanaesto poglavlje

Svađa


Ukrcala se na avion za London ne trepnuvši. Bio je zabrinut zbog promjene leta, ali činilo se kako je ona na to potpuno zaboravila. Ili je možda samo bila rastresena. Boravak u Spuru pružio im je oboma mnogo materijala za razmišljanje. Spavala je za vrijeme leta preko oceana, jednu je ruku stisnula u njegovoj, drugu odmarala preko kutije od violončela. On je ponovno preispitivao savjest. Ne, on zapravo nije želio da ona prestane svirati. Samo nije želio da zbog sviranja propušta druge stvari.
Poput života s tobom, ukorila ga je savjest. Prokleta savjest. Nikad ne može začepiti. A ona je i dalje bila protkana tjeskobom. Uzrujala bi se čim ne bi vježbala. Patila je čim ne bi odradila savršenu izvedbu. Kada kritike nisu bile sto posto pozitivne, zatvarala bi se i čitala ih satima. Nije želio da prestane svirati, već da samo shvati da će biti u redu ako poželi odustati ili malo usporiti.
Bio je odlučan u namjeri da stvarno bude u redu. Bit će tu za nju jer jednostavno ne može drukčije. Odbit će Denise i sve glazbene stručnjake koji je budu salijetali i preklinjali da preispita svoju odluku. Nasmijavat će je i tjerati da se smije po cijele dane. Pobrinut će se da ne juri iz jedne garderobe u drugu, već da svira za svoj gušt. Ako bi to značilo svirati na tri stotine koncerata godišnje, u redu. No možda bi to značilo svirati na manjim koncertima ili samo na nekoliko koncerata godišnje... sve što god bude trebalo da nestanu stres i tjeskoba.
„Sviđa mi se London”, rekla je pospano pored njega.
Nagnuo se da je poljubi u čelo dok mu se primicala. „Nisam znao da si budna. Imamo još oko sat vremena leta. Spavaj još malo ako želiš.”
„Možda ću nositi svoju crvenu haljinu sutra.”
„Bit će još jedan pozdravni susret poslije.”
„Rekao si mi to jučer.”
„Pa nikad nisam siguran da slušaš”, nasmijao se. „U Londonu bi svakako trebalo biti hladnije nego u Teksasu. Zatim idemo u Pariz za tvoj rođendan.”
„Hoće li biti francuskih slastica na zabavi?”
„Moći ćeš plivati u njima.”
„Francuski šampanjac?” Namrštio se. „Možda.”
„Napunit ću dvadeset i jednu, sjećaš se? Bit ću dovoljno stara da mogu legalno piti.”
„Ne podsjećaj me.”
Nježno se nasmiješila i naslonila mu glavu na rame. „Hoće li na zabavi poslužiti brie? I baguette?”
„Dat ću ti veliki, tvrdi baguette malo kasnije, ma petite.”
Stisnuo ju je s unutrašnje strane bedra, uživajući u njezinom cijuku. Bila je dobro raspoložena ostatak leta pa sve do londonskog hotela, a zatim se opet nad nju nadvila tamna sjena dužnosti i stresa.
Kyle je podnosio Denise izvješće o njihovu putovanju u Spur dok se Caressa zatvorila u svoju sobu kako bi vježbala. Kad su je on i Denise silom izvukli na večeru, počela je polako histerizirati oko toga kako je bila nepripremljena i kako će doživjeti neuspjeh u Royal Festival Hallu. Čim su se vratili u hotelski apartman, Kyle ju je povukao u spavaću sobu s namjerom da uguši ispad prije pravog početka.
„Caressa, kažem ti sada, ne počinji s tim.”
„Nisam spremna. Trebala sam više vježbati prošli tjedan.”
„Ako se do sada nisi pripremila, Isuse... Shvaćaš li da turneja traje još manje od mjesec dana?”
„Ti ne shvaćaš...” Zastala je kad je vidjela pogled upozorenja.
„Slušaj me”, rekao je naglašavajući svaku riječ. „Ne želim da se živciraš zbog toga. Da, mi smo sad u Europi. Dobro ti je išlo u Americi i Kanadi. Odradit ćeš dobro i ovdje.
Trgni se.”
Te je noći ostala u svojoj sobi, a on je pokušao ne biti uvrijeđen. Sutradan je bila bolje, ali dan iza toga lošije. Imala je ispad na konferenciji za medije gdje je briznula u plač kad ju je nesretni novinar usporedio s Jacqueline du Pre. „Ona je umrla, a ja još nisam”, viknula je. „Informirajte se!”
Nakon toga, dok mu je jecala na ramenu, pokušavao je procijeniti odakle neraspoloženje dolazi.
„Cara. Slatkice. Je li to zato što turneja uskoro završava?”
„Ne znam”, jecala je.
„Znaš, ja te neću napustiti kada sve bude gotovo. Kad mi istekne ugovor.” Nasmijao se tiho.
„Nije baš ni da smo se pridržavali onoga što piše u ugovoru. Ali vratit ćemo se u New York zajedno. Odavde možemo otići kamo god ti želiš.”
„Ne želim nikamo”, rekla je mrzovoljno.
„Pa morat ćeš nekamo.” Pokušao ju je poljubiti, ali naglo se odmaknula. Ostatak puta do hotela vozili su se u krhkoj tišini, tišini koja je previše prijetila u nadolazećim danima. Kyle je žudio doprijeti do nje, ali ona je opet bila navukla oklop. Pružao joj je onoliko podrške koliko je prihvaćala, a noći je provodio sam ne htijući ići k njoj.
Tako je bilo sve do prvog jutra u Parizu kad mu se, blijedog lica i očiju crvenih od suza, napokon ušuljala u sobu. Uvukla mu se u krevet, zarila lice u vrat i molila za oprost. Učinio je jedino što mu je palo na pamet, oprostio joj je. Stisnula se uz njega i poljubila ga, a on je uzvratio iako je sam sebi rekao da je gotovo s njom. Bila je beznadan slučaj. Izgubljen slučaj. Bio se skoro ubio zbog jednog izgubljenog slučaja. Neće to ponoviti.
Ali ipak jest. Već je to učinio. Prstima joj je stiskao zapešće dok nije zacviljela, a zatim joj je legao na leđa i zabio joj ga straga. To je ono što je, u najmanju ruku, mogao učiniti.
Zastenjala je pokušavajući ga dohvatiti, na kraju joj je dopustio da omota ruke oko njega i grebe ga po leđima ostavljajući krvave tragove. Nakon kratkog odmora od niti dvadeset minuta, opet se našao u njoj, tražeći njezinu toplinu i divljaštvo koji su ga kod nje ushićivali.
Nabio se još grublje, povlačeći joj zamršenu kosu i prisiljavajući je da se popne na njega. Izmjenjivali su udarce dok joj je ponovno pokušavao prikliještiti zapešća, ona se borila da ga se oslobodi cijelo to vrijeme bijesno jašući na njegovu kurcu. Uspjela se osloboditi i otkotrljati se, a on je padajući preko nje zgrabio je za grudi. Želio joj je u isto vrijeme reći tisuću stvari i nijednu, pa ju je samo nastavio jebati dok se nije ispraznio uz drhtavo stenjanje. Plakala je kad ju je pogledao, tihe rijeke suza su tekle.
„Ne. Molim te, nemoj plakati, Cara. Ne mogu to podnijeti.”
„Žao mi je.”
„Jesam li te ozlijedio? Nisam mislio.”
„Ne, samo mi je žao”, jecala je. „Žao mi je, žao mi je. Žao mi je što sam ovakva. Stvarno te volim. Samo... samo sam...”
Riječi su se nizale bez nastavka. „Samo... samo sam...”
„U redu je, Caressa”, rekao je, umirujući je poljupcem. Odmaknuo joj je kosu s lica i nježno milovao grudi koje je stiskao prije toga. „Ne brini sada o tome. Samo znaj da i ja tebe volim, O. K.? Ja sam tu za tebe, bez obzira na to što se dogodilo.”
Kimnula je, šmrcajući. Privukao ju je bliže, uživajući u propuštenim trenucima njezine blizine.
„Rođendan ti je, slatkice”, šapnuo joj je na uho. „Sretan ti 21. rođendan.”
Izašao je kupiti joj dar dok je ona vježbala. Onaj koji je pripremio više nije imao smisla. Onaj koji je sada planirao kupiti vjerojatno također neće dobro proći, ali ipak ga je pronašao na kiosku ispred stanice podzemne željeznice i kupio. Kupio je srebrnu vrećicu i ukrasni papir za umatanje. Kad se vratio, skoro je bilo vrijeme za ranu večeru prije koncerta.
Jeremy ga je nazvao i dogovorili su se da će se naći u backstageu nakon koncerta i onda će ići zajedno u hotel na Caressinu zabavu. Kyle je bio neobično nervozan što će opet vidjeti Jeremyja, i to ne samo zato što će Nell biti s njim. Prošlo je oko godinu dana otkako ga je Jeremy izvukao iz kreveta i natjerao da se izvuče iz dreka u koji je bio zaglibio. Nažalost, osim što je cijelo vrijeme ustrajao na tome da bude trijezan, nije bio siguran je li još nešto dobroga učinio za sebe.
U garderobi je Caressa izgledala predivno u haljini boje slonovače koju je prvi put nosila u Cincinnatiju. Još uvijek mu je oduzimala dah. Spuštene kose, s plastom tamnih kovrča poput grive i tamnocrvenih usana izgledala je kao da ima tisuću godina, ali još djevojčica. Dvadeset i jedna, bila je tako mlada. Denise joj je stavljala dijamantni privjesak koji joj je kupila za rođendan - Caressinim novcem. Kyle se nije želio miješati. Caressa mu je još uvijek plaćala za sve što je učinio za nju, kao i za ono što nije. Nije bio siguran je li to još uvijek fer aranžman.
Caressa se bila malo ushodala, ali je uglavnom stajala mirno i izgledala predivno. Rekao joj je zagonetnim glasom: „Izgledaš lijepo, Caressa.” Usto, dodao je u sebi, uživao sam dok sam te jebao danas. Zašto me ne gledaš više kao u Burger's Pondu? Što se dogodilo? Ali s lica lijepe lutkice nisu se mogli nazrijeti odgovori.
Kyle je gledao sa strane kad je stupila na pozornicu i još jednom hipnotizirala publiku. Pariz je bio na nogama. Sutra će je odvesti na vrh Eiffelova tornja i pokazati grad koji je očarala. Tako osvijetljen noću izgledat će gotovo poput krijesnica.
Morao je postojati način za njih. Morao je postojati način da je pridobije. Bacio je pogled na opčinjenu publiku i ugledao Jeremyja i Nell u drugom redu. Dobra mjesta. Barem je još mogao učiniti nešto dobro. Gledali su Caressu s istim izrazom kao i svi drugi, pozorno iščekujući zaneseni i puni straha. Dok je Caressa svirala, bilo je teško skrenuti pogled. Znao je. Znao je svaku notu s koncerata napamet.
Nakon koncerta ostao je u backstageu pobrinuo se za njezino čelo. Dirigent ga je uvukao u razgovor, izražavajući oduševljenje Caressinom izvedbom govoreći lošim engleskim. Kad je Kyle stigao do salona u backstageu, tamo su već bili Jeremy i Nell s nekoliko članova orkestra. Jeremy je vodio dubok razgovor s Caressom u kutu.
Kyle nije mogao vidjeti Caressino lice, ali činilo se da je Jeremy oduševljen njome. Još uvijek je izgledao isto. Široka ramena, kratka plava kosa. Te očaravajuće oči. Kyle je potisnuo ljubomoru i jednostavno uživao u pogledu na dvoje najtalentiranijih ljudi koje je poznavao i koji su se upravo bolje upoznavali.
Kyle je zatim osjetio nesigurnu ruku na svom laktu i okrenuo se našavši se licem u lice s Nell. Na sebi je imala blijedozelenu haljinu u grčkom stilu i spektakularnu smaragdnu ogrlicu.
Izgledala je svježe i anđeoski, kao i uvijek, čak i nakon onoga što joj je on priuštio i onoga što joj je priuštio Jeremy u mračnim danima. Otjerao je te misli daleko.
„Bok, Kyle”, rekla je s istinski toplim osmijehom.
„Bok, Nell”, podigao je ruke, ostavši bez riječi na trenutak. „Izgledaš nevjerojatno. Sretno. Tako mi je drago.”
„I ti dobro izgledaš. Koncert je bio divan. Hvala što si nam nabavio ulaznice.”
„Uvijek ste dobrodošli.” U napetoj tišini oboje su pogledali prema Jeremyju koji je još uvijek brbljao s Caressom. Kyle se tiho nasmijao. „Znaš li što je stvarno smiješno? Ona nema pojma s kim razgovara. Nema pojma koliko je poznat.”
„Mislim da zato toliko i uživa u razgovoru s njom”, rekla je Nell, smijući se. „Pogledaj ga. Što misliš o čemu razgovaraju? O vama, možda. Jeremy mi je rekao da ste vas dvoje...”
Mora da ju je nešto na njegovu licu natjeralo da stane. Slegnuo je ramenima i prisilno se napola nasmiješio. „Pokušavamo srediti stvari. Pod velikim je stresom zbog turneje i svega ostalog. Znaš kako je to. No, da...” Kimnuo je glavom, a zatim ponovno slegnuo ramenima. „Ne znam.”
Nelline su svijetle zelene oči istraživale njegovo lice. „Oh, Kyle.”
Nije odgovorio, nije imao potrebu. Borili su se i ratovali međusobno. Isuse, kako ju je mrzio i volio u isto vrijeme, a na kraju su došli do razumijevanja. Uhvatila ga je za ruku i vrlo nježno stisnula. „Sve će se srediti. Stvari vam se moraju posložiti. Inače svemir nema smisla. Voli li i ona tebe?”
„Mislim da voli. Barem sam to dobio ovaj put.” Spočitnuo sije u sebi zbog tog posrednog bockanja. Ponovno je pogledao Nell, stisnuo joj jako ruku i onda je odgurnuo. „Uvijek ću te voljeti, znaš. Upravo zbog svega što smo prošli. Ali znam da mi nikad nisi bila suđena. Samo se nadam... Uvijek se nadam da si sretna, gdje god se nalazila s njim.”
„Tako sam sretna, Kyle. I mrzim te vidjeti povrijeđenog, iako ja za to više ne snosim krivnju.” Mučila ga je dok mu je duša ležala razgolićena pred njom.
„Uvijek si imala tu gadnu crtu, znaš.”
„Priznajem bez pogovora.” Zagledala se u Caressinu i Jeremyjevu smjeru. „Gleda prema ovamo, tražeći te, Kyle. I jako lijepo izgleda. Hajde, upoznaj me s njom.”
Uhvatili su Jeremyja i Caressu u sredini sobe. Jeremy ga je zagrlio i potapšao po leđima, a zatim se odmaknuo kako bi mu poravnao kravatu. „Izgledaš prilično privlačno i važno, mladiću.”
„Pokušavam. Iako nikad neću biti poput tebe”, Kyle je odgovorio zlobno se smješkajući i još jednom prelazeći preko Jeremyjeva odijela skrojenog po mjeri.
Upustili su se u čavrljanje kao da nije prošlo godinu dana otkako su se zadnji put vidjeli. Caressa je slušala, a Kyle mogao vidjeti razumijevanje koje je sinulo iz procjenjivačkog pogleda koji je uputila Nell do sebe.
Da. To je ona. Ali ne može se mjeriti s tobom.


§

„Dakle, on je tvoj stari šef? Velika filmska zvijezda?”
Caressa je htjela pitati za Nell, ali nije mogla izgovoriti pitanje, a da joj se u glasu ne osjeti ljubomora ili poremećenost.
Kyle ju je pogledao u tami unajmljenog automobila. „Ne mogu vjerovati da nikada nisi pogledala nijedan od njegovih filmova. On je uistinu velika zvijezda.”
„Zašto mi nisi rekao tko je? Rekao je da je samo jedan od tvojih prijatelja.”
„Prijatelj mi je.”
Caressa prekriži ruke na prsima. Denise je sjedila s njezine druge strane i zurila kroz prozor.
„Jesi li ti gledala njegove filmove, teta Denise?”
„Samo neke. Malo su previše nasilni za moj ukus.”
Previše nasilni? Vjerojatno ne toliko koliko bih ja bila nasilna prema toj kokoši Nell. Ona i Jeremy doći će kasnije na zabavu s bebom. Fenomenalno. Njezin će dvadeset prvi rođendan zasjeniti filmska zvijezda, žena s kojom je Kyle bio opsjednut i njihova slatka bebica, u to nema sumnje. Čim dođe tamo, Caressa će se pošteno počastiti šampanjcem za sve što je zaslužila.
Proklet bio. Od Spura se nije nikako mogla usredotočiti na rad. Već je otprije bilo teško, ali sada je to bilo pravo mučenje. Ali znala je koja je cijena da bude s njim, stvarno biti s njim, no nije si to mogla priuštiti. Mrzila je što su i dalje zajedno, ali nije mogla naći snage da ga otjera. No, možda sada...
Željela je crvenokosoj iskopati oči. A potom Kyleu. Vidjela je kako su razgovarali kad su mislili da ne gleda, kako su se gledali kao da dijele neku posebnu tajnu.
„Jesi li dobro?” upitao je Kyle, uzimajući joj ruku na sjedalu i stišćući je. „Što misliš o Jeremyju? O čemu ste pričali?”
„Gdje pojesti pizzu u Parizu. Razgovarali smo o hrani i o tome kako loše pričamo francuski. Rekao je da je koncert bio dobar.”
„Bio je. Kako se tebi činio?”
Slegnula je ramenima. „U redu. Još uvijek se planiram oblokati na prokletoj zabavi.”
Kyle i teta Denise pozvali su svih sto pedeset članova i administratore Orchestre de Pariš, a recepcija hotela već je puna smokinga i crnih koncertnih haljina. Kako je Kyle i rekao, stolovi su bili puni slastica, pašteta, francuza i vina, a tu je i velika rođendanska torta u obliku violončela.
Caressa je dohvatila malo šampanjca sa stola i polako kružila oko stola s tjesteninom primajući rođendanske čestitke i pristojne komplimente. Lice ju je počelo boljeti od smijanja kad su počeli rezati tortu i pjevali Sretan rođendan na engleskom i francuskom. Sve to vrijeme, ako nije bio uz nju, Kyle ju je pratio pogledom. Neko je vrijeme proveo mazeći curicu Grayevih koja je bila predivno slatka.
„Uživaš u zabavi, Caressa?”
Caressa se okrene i ugleda tetu pored sebe. Izgledala je malo crveno od pića koje je uzela Caressi iz ruku i nespretno je zagrlila.
„Divno je. Hvala na organizaciji svega ovoga.”
„Kyle je učinio većinu toga. Zabava u Parizu za moju djevojčicu. Tako sam ponosna na tebe, znaš.”
Teta Denise ju je stisnula čvršće i Caressa osjeti iznenadno škakljanje u grlu kao da će zaplakati. Kao brana koja će uskoro popustiti. „Pamtit ću ovo zauvijek, teta Denise. Ne bih željela proslaviti rođendan na bilo koji drugi način.”
„Stvarno to misliš?” upitala je teta. Caressa je poželjela pobjeći i sakriti se negdje, ali teta ju je još uvijek gledala mutnim, napola pijanim očima. „Reci mi nešto, Caressa. Ali budi iskrena. Ne uživaš u ovome, zar ne? Činiš to za mene? Ili za... za mamu i tatu?”
O Bože. „Ne, teta Denise. Naravno da ne. Je li to Kyleova psihoanaliza? Isuse.” No, čim je izgovorila to pitanje, zapitala se zbog koga ona to doista radi.
Poput bljeska munje na vrhu zgrade od trideset i pet katova, pitanje je bljesnulo i nestalo u njezinu mozgu. Zašto radi sve ovo? Zbog pažnje? Odobravanja? Spustila je praznu čašu šampanjca i uzela još jednu kad ju je Kyle pogledao s drugog kraja prostorije. Da, napila sam se. Riješi to.
„Denise, moram piškiti”, promrmljala je i zaputila se prema drugom kraju sobe. Kyle ju je dočekao kod vrata. „Koliko si popila?”
„Zabava je meni u čast. Pit ću koliko god želim. Mogu jedino poslije posrtati gore u sobi. Moram piškiti”, rekla je, odmičući se od njega. Pustio ju je i potrčala je prema kupaonici još uvijek držeći čašu šampanjca u ruci.
Odložila ju je na umivaonik, sakrila se iza pregrade te počela povlačiti široku suknju oko struka pokušavajući održati ravnotežu dok je skidala gaćice. Trebao joj je pomoćnik koji bi joj držao suknju, pomislila je u sebi. Zalupila je vrata pregrade te uzela šampanjac široko se osmjehnuvši ženi koja je upravo ušla. Caressa je nije mogla smjestiti nikamo u orkestar. Timpani možda? Bubnjevi? Možda je ona trebala postati bubnjar. Udarati po bubnjevima i plesati okolo. Moralo je biti jednostavno to dobro činiti.
„Ispričavam se.” Progurala se pored žene kad joj se učinilo da bi mogla započeti razgovor s njom, a onda ju je Kyle uzeo pod ruku pred vratima i odveo do stolca pokraj stola s tortom.
„Neki su ljudi donijeli darove, Caressa”, rekao je glasom koji je podrazumijevao zapovijed „dovući guzicu ovamo i otvori darove”.
Smjestila se na stolcu i zatomila želju za prosvjedovanjem kad se udaljio s njezinom gotovo punom čašom. Od Francuskog je orkestra dobila priznanje u znak zahvalnosti, nešto što joj je trebalo kao metak u glavu, ali nasmiješila se i pozorno proučila plaketu prije nego što ju je dodala Kyleu.
Dobila je i nekoliko boca vina od pojedinih glazbenika te kolekciju darovnih kartica za lokalne znamenitosti i restorane. Kao da je imala vremena ili kao da joj se išlo van tumarati gradom kao turist. Na takvo bi je nešto Kyle natjerao. Jeremy i Nell darovali su joj ilustriranu knjigu o poznatim violončelistima i graditeljima violončela. To je zapravo bio prilično cool dar. Je li im Kyle pričao o njezinoj fascinaciji velikim graditeljima, fascinaciji svojim neprocjenjivim Peressonom? Zahvalila im je kao i teti Denise na naušnicama koje joj je kupila da odgovaraju privjesku koji je imala na sebi. Tada joj je Kyle predao srebrnu vrećicu iz koje je virio sjajni papir za umatanje. Znala je da je to od njega.
Što li joj je kupio? Postalo je tako mirno u prostoriji. Neki od gostiju već su bili otišli, a većina se postrojila oko njezina stolca, od čega je odjednom postala jako nervozna. Prsti su joj se tresli dok je razdvajala papir kako bi izvukla malu jednostavnu knjigu. Na naslovnici je pisalo Les Horaires du RER, Metro, Vlak i TGV/Eurostar. Krenula je otvoriti knjigu i kad je shvatila u što gleda, bilo joj je to poput udarca u trbuh. Zacrnilo joj se pred očima.
„Raspored vlakova, Kyle? Stvarno?” Stajala je i ne razmišljajući bacila ga na njega - i promašila. Htjela je knjigu ponovno uzeti tako da je može rastrgati na komadiće njemu ispred face. Samo je zurio u nju prijekorno i čeznutljivo. To ju je razbjesnilo. Zaboravila je na sve koji su gledali i počela vikati na njega. „Dosta je! Već je dosta! Kužim. Zar misliš da sam glupa? Zar misliš da ne razumijem što mi pokušavaš reći, opet, opet i opet!”
Lagano je odmahnuo glavom, ali ona se nije imala namjeru zaustaviti i jebeno začepiti.
„Mrzim te! Mrzim te zbog ovoga. Mrzim te zbog svega ovoga. Misliš da me spašavaš? Vitez u sjajnom oklopu? Pa, ja ne želim biti spašena. To ne znači da si poseban i ne volim te zbog toga. Ne želim da me spasiš i tetoviraš moje ime na prsima. Zar ne razumiješ to?” Glas joj se pretvorio u histeričan vrisak. ,Je li ti to dovoljno jasno? Možeš uzeti jebenu knjigu s rasporedom vlakova i...”
Prodoran krik i vapaj djeteta prodrli su kroz tišinu, a jeka njezine tirade odbijala se od zidova.
Caressa se slomila i pobjegla. Čula je Denise kako je zove, ali samo je još brže počela trčati. I dalje je čula dječji plač nastavljajući trčati kao da su joj vukovi za petama. Doći će za njom i to nije mogla podnijeti. Potući će se s njim ako bude morala, samo da ga drži podalje od sebe. Raspored vlakova, Bože.
Jecala je sve do dizala i niz hodnik prema apartmanu, a zatim shvatila da nije imala ključ. Pala je na vrata i zarila lice u ruke. Denise je došla nedugo nakon toga i zagrlila je dok je Caressa počela osjećati bol u grudima od čiste težine svojih suza.


§



Kyle je sjeo u bar, gledajući mjehuriće u svojoj mineralnoj vodi. Bože, trebalo mu je pravo piće. Jedno jako. Ali nije to mogao sada učiniti. Bilo bi besmisleno, bilo bi to potpuno uništenje. A uništenja je bilo dosta za tu večer.
Nije znao zašto je odlučio darovati joj knjigu s rasporedom vlakova. Inat? Ljubav? Očaj? Bio je to jedan od njihovih prvih pravih razgovora, kad mu je rekla o Moeranu i rasporedu vlakova, prvi put kad mu se stvarno otvorila. No prekasno se sjetio da je i taj razgovor završio na isti način. Bijesnim vrištanjem i deranjem.
„Nadao sam se da bih te mogao naći ovdje.”
Okrenuo se na zvuk dubokog poznatog glasa, u tihom, sada već gotovo praznom hotelskom baru. „Ne brini. Nisam pio. Još.”
Jeremy je sjeo pored njega dajući znak konobaru da mu donese isto što i Kyleu. „Kako je Rhiannon?”
„Dobro je. Nell ju je smirila prilično brzo. Jadnica mala svejedno je bila umorna.”
Konobar je donio piće i Jeremy je zatražio limun na osrednjem francuskom. Kad je dobio limun, Jeremy ga je iscijedio u čašu prije nego što je ponovno pogledao Kylea.
„Knjige. Uvijek nas muškarce uvale u probleme. Nisi joj mogao kupiti nešto drugo? Cvijeće ili tako nešto?”
Kyle se namrštio. „Nisam imao namjeru stvarati probleme. Pokušavao sam prodrijeti do nje. Poslati joj poruku.”
„Pa”, rekao je Jeremy s uzdahom. „Prema onome što sam vidio, shvatila je poruku. Samo joj se nije previše svidjela.”
Kyle je pogledao u Jeremyjevo piće. Jeremy je mrzio mineralnu. Pio ju je samo zbog njega. Takve su stvari prijatelji činili jedni drugima da bi štitili jedni druge. A ne umotati raspored vlakova u ukrasni papir da bi pokazao što misliš...
„U pravu je. Stalno sam je tjerao i tjerao. Ima se pravo ljutiti.”
„Tjerao si je?” Jeremy je petljao oko gomile podmetača. „Samo si trebao malo pojačati batine.” Kyle se nasmijao. „To je tvoj odgovor na sve.”
„Znam. Ali pali.”
Kyle se osvrnuo na mjehuriće u svojoj čaši i počeo ih vrtjeti vrhom prsta. „Pa što da radim sad?”
„Mene pitaš? Ja sam sjeban. Ti si onaj s hladnom glavom na ramenima.”
„Ali ti si u vezi s prekrasnom ženom s kojom imaš divno dijete.”
„Ljubav sve nadjača.”
„Ljubav je u vašem slučaju sve nadjačala jer sam se ja bio umiješao. U nekoliko navrata.”
„Pokušavao sam vratiti uslugu.”
Kyle je zašutio na njegove riječi. Istina je da mu je Jeremy bio pomogao bezbroj puta, ali u ovom slučaju... Očajnički je pogledao Jeremyja.
„Ti si poznata ličnost. Možeš li proniknuti u ono što ona osjeća? Zašto svira i dalje ako je toliko nesretna?”
Jeremy je promislio neko vrijeme. „Nisam siguran da mogu proniknuti u bilo što. Mislim, ona nije poznata kao što sam ja poznat. Ja glumim iz jadnih pobuda. Za pažnju i ulizivanje obožavatelja. Glumim jer sam jadna sebična budala. Pretpostavljam da ona ne svira iz istih pobuda?”
Kyle nije morao ni tren razmisliti o tome. „Ne. Glazba je njoj kao poziv. Gotovo... vjersko iskustvo.”
„Hm. Slušaj, pitanja vjere i religije mogu biti vrlo osobna. I vrlo tajanstvena. Mislim da se moraš suočiti s činjenicom da možda nikad nećeš moći razumjeti.”
Ne razumiješ. Ne razumiješ. Kyleu su se usta izvila u žalostan osmijeh. Jeremy je bio budala, ali imao je sposobnost proniknuti u nešto kad se čovjek najmanje nadao.
„Znaš, Kyle, ljudi čine mnoge stvari koje ja ne razumijem. Ali to mi ne daje za pravo da ih tjeram da čine te stvari drukčije. To je nešto što sam naučio u naprednim godinama.”
„Pretvaraš se u pravog mudraca.”
„Hvala ti. Osjećaš li se imalo bolje?”
„Malo. Ići ću uskoro. Ne moraš sjediti ovdje sa mnom. Ne dolazim čak ni u iskušenje da popijem piće.”
„Drago mi je to čuti. Oh, i... hvala ti što si rasteretio Nell. Jako je dugo bila zabrinuta za tebe. Mislim da je za nju bilo dobro što se danas uvjerila da si je stvarno prebolio.”
„Što si joj sve ustvari rekao?”
„Ne sve. Ne mnogo. Zadržao sam tvoje tajne za sebe. Nisam joj rekao za tetovažu jer je to stvarno jezivo”, rekao je prevrnuvši očima. „Ali ona je osjetljiva žena. Mislim da je shvatila mnogo toga, ali nije nikad o tome govorila. Više nego što će bilo koji od nas vjerojatno ikada shvatiti.”
Kyle je začuo izvlačenje mobitela sa stola u blizini i skriveno škljocanje fotoaparata. Iz stare navike suptilno se nagnuo kako bi zaštitio Jeremyja. Jeremy je to primijetio i rezignirano se osmjehnuo. „U redu je. Ne brini. Dio posla. U svakom slučaju, mi se vraćamo u Boston sutra. Ali, ako ti bilo što treba...”
„Hvala, Jeremy. Znaš, hvala ti za sve. Stvarno.” Sve. Za posao. Apstinenciju. Čak i za Caressu na neki način. Jeremy je uzeo seoskog dječaka iz Spura i zaobilaznim ga putem doveo do ovog pariškog hotela s pet zvjezdica gdje sjedi s njim dok on utapa svoju tugu u čaši mineralne vode.
„Uvijek ste dobrodošli”, rekao je Jeremy uz lagani osmijeh. „I ako želiš moje mišljenje o tome što je najbolje u ovom trenutku... Daj joj malo vremena da razmisli o svemu.”
Kyle je znao da mu je dao mudar savjet, ali bit će mu to jako teško provesti u djelo.

Trinaesto poglavlje

Na koncertu


Caressa se probudila u tetinom krevetu gdje je sinoć zaspala u suzama. Teta nije bila tu. Caressa je mogla čuti tuš. Prokleti hotelski apartman. Nije htjela izaći u glavnu prostoriju da ne naleti na njega, ali se osjećala bolesno i gladno i sve su joj stvari bile u njezinoj sobi. Otišla je u Denisinu kupaonicu piškiti. Bože, sav taj šampanjac. Spavala je na mahove i osjećala se kao govno. Protrljala je zamagljeno ogledalo kako bi vidjela podočnjake ispod crvenih natečenih očiju. Sretan dvadeset prvi rođendan. Izgledala je kao da ima osamdeset dvije.
Vratila se i legla na krevet čekajući Denise da završi s tuširanjem. Teta je izašla nekoliko trenutaka poslije brišući kosu ručnikom. Nasmiješila se Caressi.
„Kako si spavala?”
„Grozno.”
Caressa se okrenula kad se teta počela oblačiti. Denise je bila tek u srednjim četrdesetima, ali izgledala je starije. Caressa nikad nije uistinu promišljala o tome čega se sve njezina teta morala odreći kako bi podržala njezinu glazbenu karijeru. Muž? Djeca? Život u predgrađu? To ju je deprimiralo. Caressa je prčkala po noktima na nogama i razmišljala kako hitno mora obrijati noge.
„I što ćeš raditi danas?”
Osvrnula se na tetku razmatrajući njezino otvoreno pitanje. Je li mislila općenito, kao kakav joj je raspored ili je mislila na...
Uh. Način na koji je napustila zabavu. Na kraju će se morati suočiti s Kyleom. Teta Denise sjela je pored nje na krevetu.
„Vjerojatno će htjeti porazgovarati s tobom, dušo. Znam da te nije htio povrijediti. Isplanirao je tu veliku zabavu za tebe...”
„Pa što?” rekla je osorno. „Ne znam zašto ga sada jednostavno ne pustiš da ode. Zašto ga još plaćamo? Turneja je skoro gotova.”
„Korisno je imati ga pri ruci. Brine se o milijun sitnica za tebe koje ti vjerojatno ni ne primjećuješ.”
Caressa frkne i bijesno se zagleda u nju. „Zašto si sada na njegovoj strani? Mislila sam da ga ne voliš.”
„Ovdje nema strana. Samo mislim da bismo ga trebale zadržati do kraja turneje. To je još samo nekoliko tjedana, Caressa. Gunđaš li uistinu zbog novca?”
„Ne zanima me novac.” Caressa je naslonila glavu na koljena. „To je samo... on je nekako... ne znam. Ne trebam ga više. Stvarno ne trebam. Sinoć sam to shvatila. Prolazim kroz svu tu dramu i traumu koja mi ne treba u životu. Želim da ga otpustiš. Ovog jutra.”
Teta Denise ju je dugo gledala, a zatim slegnula ramenima. „Mislim da je to malo grubo, ali ti si šef. No isto tako, on je tvoj zaposlenik, pa ako ga želiš otpustiti, učini to sama. Nemoj to prebacivati meni.” Zatim je ustala i otišla u drugu sobu prije nego što je Caressa mogla smisliti prikladan odgovor.
Pa dobro. Ona će to učiniti. Mora to učiniti inače neće preživjeti do Rima. Otvorila je vrata i prošuljala se kroz glavnu prostoriju do svoje spavaće sobe. Sjedio je tamo, čekajući u tišini na sofi. Proklet bio. Nabacila je na sebe nešto odjeće, pokušavajući ignorirati nered koji je stvorila. Brine se o milijun sitnica za tebe koje ti vjerojatno ni ne primjećuješ. Kyle je uvijek sređivao njezin nered, ali bila je prilično sigurna da može to i sama. I radila je sve sama prije nego što je došao i počeo sa svojim poljupcima i milovanjima. Njegovi nalozi i kruti, zastrašujući pogledi. Ti prsti.
Otvorila je vrata prije psihičke pripreme. „Možeš li doći ovamo, Kyle? Moram razgovarati s tobom.”
Ne treba joj. Ne trebaju joj seks i kontrola. Ne treba joj neodobravanje, dovraga. Ušao je u sobu u trapericama i majici i ostao stajati na vratima. Nije se mogla suočiti s njim. Gledala je kroz prozor, pokušavajući smisliti kako bi započela, ali on je prvi progovorio.
„Pa, pretpostavljam da želiš ili da te premlatim za pokoru ili da odem.”
„Želim da odeš.” Stajao je mirno u tišini, a ona je osjetila kako joj krv navire u lice, juri venama u paničnom ritmu bubnjeva. „Umorna sam od toga da me se tretira kao dijete. Nisam dijete.”
„Drago mi je to čuti.”
„Nisam to rekla kako bih te usrećila. Rekla sam to jer se tako osjećam. Ne želim ovo više raditi i ne trebam tvoje odobrenje za to.”
„Ne, ne trebaš.”
„Želim da odeš. Dosta mi je tvog šefovanja.”
„Možda se i sada upravo tako osjećaš.”
„Ne.”
„Dugo sam vremena osjećao kao da stvarno uživaš biti sa mnom. U spavaćoj sobi i izvan nje. Mislio sam da smo dobar par. Bila si sretna.”
Željela je to zanijekati, ali nije mogla. Okrenula se od prozora, od zasljepljujuće svjetlosti sunčanog pariškog jutra. „Ako si želio da budem sretna, trebao si me pustiti da budem ono što jesam. Prihvatiti ono što uistinu jesam. Glazbenica.”
„Ja te prihvaćam kao glazbenicu, Caressa.”
Uh, glas mu je bio tako smiren, nije podrhtavao kao njezin. Položio je ruke na bokove, zureći u nju. Htjela je potrčati prema njemu i pasti na koljena, ali nije mogla. Nije mogla odustati od svega.
„Slušaj, nastavit ću ti plaćati još dva tjedna”, rekla je ona. „Ako je to ono što te muči.”
Tada se pomaknuo. Kretao se tako brzo i tako prijeteći da se pribila skroz uza zid da mu izbjegne.
„Novac, Caressa? Misliš da se brinem zbog novca? Možeš zadržati svaku jebenu paru, ne želim je.” Pribio ju je uza zid, mašući joj prstom ispred lica. „Možeš me otjerati i otići ću, ali da raščistimo dvije stvari. Prvo, ovdje nisam zbog novca. Ne od trenutka kad sam te prvi put čuo kako sviraš.”
„Vidiš?” poviče ona, gurajući ga u prsa. „To je glazba! Sve što sam ja je glazba! Čak si i ti to priznao. Bi li me uopće volio da nema nje?”
„Drugo”, rekao je nadglasavajući je. „Drugo, Caressa. Volim te bez obzira na sve. S glazbom ili bez glazbe. Eto, samo neka te dvije stvari budu jasne prije nego što me pošalješ da idem svojim putem.”
Okrenula se prema zidu, poražena. Lagao je. Ljubav? Razbacivao se tom riječju strašno puno. Mislio je da je bio beznadno zaljubljen u tu Nell. Čak joj je i ime istetovirao na prsima. „To nije ljubav”, rekla je sniženim monotonim tonom. „To je samo još jedno sranje junaka s ranom od metka...”
To je bilo to. Udario je rukama po zidu s obje strane njezine glave, a zatim otišao.


§

„Caressa?” Teta Denise gurnula je glavu kroz vrata njezine sobe. „Nemaš ništa pametnije za raditi? Za dva dana imamo snimanje za veliki berlinski list.”
O da, sad su u Berlinu. Caressa to nije bila u stanju pratiti. Mrzila je Europu. Skok iz grada u grad na prljavim kratkim letovima, slušanje gomile glupih jezika koje nije razumjela. Dani su se vukli jedan za drugim i još su im ostali Budimpešta i Rim.
Definitivno ide vježbati. Vježbanje je dobra stvar. Ponovno je pogledala paket na stolu.
„Još ga nisi otvorila?” upitala ju je teta.
„Zašto ne otvoriš?”
Denise je položila ruke na njezine bujne bokove. „Zašto ne otvoriš, za tebe je!”
Caressa se isključila. U zadnje vrijeme nije bila spremna na svađu. Kroz maglu je vidjela Denise kako uzima paket i otvara ga dok je ona svirala, besciljno klizeći po notama. Podigla je gudalo sa žica proizvodeći neskladnu škripu. „Samo mi daj.”
Teta joj je gurnula kutiju u ruke i čekala. Caressa je zurila u nju. „Dobro, teta Denise. Ja ću otvoriti. No, možda ti prije toga želiš otići. To je vjerojatno antraks ili nešto slično.”
Denise je očajnički podignula ruke i okrenula se da ode. Caressa je položila kutiju u krilo. Bila je poslana iz Pariza u ovaj hotel. Gdje je on sada? Vjerojatno u New Yorku, nastavlja sa svojim životom. Bila je sretna što ona nastavlja sa svojim.
Zapravo, išlo joj je sasvim dobro samoj. Kyle ju je naučio mnogim korisnim vještinama dok su bili zajedno. Bila je organiziranija nego ikad. Njezin je kovčeg bio primjer urednosti. Bio bi izvan sebe da ga vidi. Bila je prokleto ponosna na sebe.
Postala je bolja i u drugim stvarima također. Nije imala ni jedan ispad, ni najmanji otkako je otišao. Moglo je to biti zbog toga što je veliki dio njezina duha otišao s njim. No, to je bilo najbolje. Stvarno je u to vjerovala. Sad kad ga nema, radila je najbolje svoj posao, svirala besprijekorno na koncertima. Ponašala se kao odrasla osoba. Morala je. Nije ga bilo da joj ublažava padove.
Naglo je potrgala traku i izvadila kuvertu s pravokutnim predmetom unutra. Ako je to bio još jedan raspored vlakova, odletjet će u New York i nagurati mu ga u guzicu. Otvorila je kuvertu s mjehurićima i vidjela da to nije knjiga nego o uokvirena fotografija.
Morala se zagledati na trenutak da shvati o čemu je riječ. Na kraju je prepoznala travnati rub ribnjaka i drvored među svim tim točkicama svjetlosti.
Bila je tu i poruka koju je otvorila drhtavim prstima. Nije mnogo napisao.
Draga Caressa, nadam se da si dobro. Ovo je dar koji sam ti isprva želio pokloniti za rođendan. Nisam te mislio razbjesniti. Rekla si da bi željela snimiti fotografiju, a ja sam ti rekao da nema načina, ali sam pronašao nekoga tko je znao kako to učiniti s nekom vrstom tehnike duljeg izlaganja. Dakle, to se ipak može učiniti.
Nedostaješ mi. Kyle.
Odložila je sliku i poruku na stol i uzela čelo. Dakle, to se ipak može učiniti. Znala je točno što joj je htio poručiti ovom fotografijom i kratkom porukom.
On nikada nije odustao, mislila je tužno. Fotografija je bila lijepa, iako su mutna svjetla bila razbacana okolo poput palih zvijezda u šumi. Da joj je darovao to umjesto rasporeda vlakova, možda bi još bio ovdje danas s njom. Nasmijavao je, čistio iza nje. Držao je čineći njezin svijet mnogo većim od glazbe, vježbanja i koncerata. Da je bio ovdje, ljubio bi je i gurao na pod. Uvijek mu je to uspijevalo. Odsvirala je seriju kratkih, svijetlih i zvonkih tonova koji su je podsjetili na treperenje krijesnica. Svijet joj je bio pusta, mračna šuma bez njega.
Pogledala je dolje i vidjela komad papira na podu koji je vjerojatno ispao iz Kyleova paketa. Sagnula se i podignula ga. Bio je to ček na iznos koji mu je isplatila za njegov rad, sve do zadnjeg novčića, bez sumnje. Poderala ga je na sitne komadiće, a zatim otišla i uvukla se u krevet.


§



Kyle se nadao da će mu se javiti nakon što dobije fotografiju. Možda je to bilo nedovoljno ili je bilo prekasno. Njezin koncert i žestoka glazba njezina glasa i dalje su mu odzvanjali u glavi. Još se nalazio u Europi i slijedio je okolo. Zar je mislila da neće? I večeras - nema šanse da propusti zadnju izvedbu. Caressi u upadljivim haljinama, s ljupkim grimiznim usnama i zviježđem divljih uvojaka oko glave klanjala se masa obožavatelja. On je bio jedan od njih.
Tjednima nije mogla pronaći crnu gumicu za kosu. Uistinu je izgledala kao da je došla na svoje. Nikad nije svirala veličanstvenije, intenzivnije. Činjenica je bila da se nova, poboljšana verzija Caresse pojavila nakon njegova odlaska. Možda je bila u pravu. Možda nije bio dobar za nju.
Ipak, nije joj zavidio na uspjehu. Bio je ponosan na nju, i uvijek je želio ono najbolje za nju. Pogledao je na sat, nervozan u iščekivanju početka koncerta. Bilo je krajnje vrijeme. No, bili su ipak u Rimu gdje su ljudi imali svoj poseban izluđujući tempo.
Mrmljanje se pojačavalo što je publika više čekala. Kyle je gledao naprijed u teške baršunaste zavjese zamišljajući kako raste nemir u orkestru iza njih. Zatim je, unatoč šuškanju svilene haljine žene koja se gurala pored njega i šuškanju zbog listanja programa, začuo prigušeni glas.
Tijelo mu se našlo u pokretu prije nego što mu je um odlučio djelovati. Ustao je s tijesnog balkonskog sjedala i polako se provukao pored starijeg para. Balkonskim je stubama došao do glavne razine, a zatim do lijevog krila zgrade. Svi su ga gledali dok je bijesno koračao prema pozornici, uglavnom zato što nije bilo ništa drugo što su mogli gledati.
Uputio je nekoliko kratkih riječi vrataru gestikulirajući pritom kako bi nadoknadio nedostatak znanja talijanskog. Trenutak poslije prošao je preko pozornice pa niz hodnik. Nije ni znao što je bio rekao vrataru. Nije bio siguran je li mu izlazak bio odobren zbog tih riječi ili zbog snage koja je stajala iza njih. Vratar je vjerojatno shvatio da će ga Kyle, ako ga ne propusti, jednostavno gurnuti u stranu i proći.
Slijedio je zvuk njezina vriska niz bijeli, sterilni hodnik sve do vrata s natpisom „Caressa Gallo”. Otvorio ih je i upao u središte zbivanja brzinom i lakoćom nekoga tko je to prošao već mnogo puta. Primijetio je nestrpljivog dirigenta, mišjeg kazališnog c.h.i.a radnika, užurbanu tetu i dva čovjeka u odijelima za koje je pretpostavljao da su kazališno osoblje.
A iza njih je bila Caressa, šćućurena mašući gudalom kao oružjem. Njegova divljakuša stjerana u kut. Namrštio se kad je primijetio kako je jedan kazališnih radnika stišće za podlakticu. Denise je plakala od ljutnje dok je Caressa bila usred svog prepoznatljivog ispada.
„Ne. Ne!” vrištala je. „Ne mogu to učiniti. Neću ići tamo dok se to ne sredi. U pitanju je moj ugled kao glazbenice...”
„Caressa, dušo...”, teta ju je preklinjala.
„Ne, nije usuglašeno! Kunem se bogom...”
Dirigent je odmahnuo glavom. „Prilagođeno je. Budite razumni, Miss Gallo. Provjerio sam.” Govorio joj je glasno, pokušavajući joj pobuditi pozornost, ali ona nije slušala, nije čula ni riječ. Kyle je prepoznao pogled na njezinu licu. Vidio ga je i prije. Znao je da je sve što je čula u tom trenutku bilo zastrašujuće bombardiranje njezina srca i zvuk otvaranja zemlje koja se sprema progutati je cijelu.
„Ne mogu! Neću svirati! Ton je disonantan. Kako možete tražiti od mene da sviram?”
Sve se jače oko zatvarao krug prigovaranja, ulagivanja. Nisu ni primijetili Kylea kad ih nije počeo tjerati. Zatim se Caressa našla u njegovim rukama, topla, živa. Jednom je rukom razdvojio gudalo od njezinih prstiju i dodao ga Denise. Caressa je utihnula i zurila u šoku kad ju je povukao bliže, okrećući je tako da je zaštiti od ostalih u prostoriji.
Mogao je osjetiti kako se tresla - čisti, divlji užas u svilenoj haljini. Borila se samo trenutak prije nego što je pala na njega. Držao joj je glavu na reveru smokinga, ne brinući što će ga njezine suze vjerojatno uništiti.
„Psst. To je moja curica”, rekao je. Stavio joj je ruku na obraz i čvršće je stisnuo, šapćući joj u uho. „Sad sam ovdje, Caressa. Psst. Budi dobra curica.” Osjetio je kako je duboko udahnula i grčevito ga stiskala za ruku. Nježno joj se prislonio uz sljepoočnicu dok nije osjetio da joj se disanje smirilo.
Odmaknuo se kako bi je pogledao. Ostali - dirigent, teta Denise, kazališni radnici -bili su se povukli na drugu stranu sobe. Postojali su samo on i ona i kazalište puno ljudi koji su čekali. Životno postignuće - i duboki, paralizirajući strah.
„Gospođice Gallo, molim Vas”, dirigent je molio. „Moramo znati hoćete li ispuniti svoje obveze. Publika...”
„Svirat će”, rekao je Kyle. „Recite im da je došlo do kratke stanke.”
Nakon što ih je Kyle pogledao, ostatak njih je otišao. Spustio je pogled na Caressu sa zaprepaštenjem. „Svirat ćeš, zar ne? Nisi izdržala cijelu ovu turneju da bi uprskala zadnju večer.
„Što ti radiš ovdje?” upitala je drhtavim glasom.
„Kao i svi ovi drugi ljudi, Cara, došao sam te vidjeti kako ovu stvar privodiš kraju.”
Zatvorila je oči, naslanjajući mu se opet na prsa. „Ne mogu. Bio si u pravu, Kyle. Ne znam zašto ovo radim. Samo želim da me puste na miru. Samo želim glazbu. To je sve.”
Kyle joj pomiluje kosu. „Imaš glazbu, Caressa. Ti si glazba. Ostali su samo gledatelji. Cara, ti si poput krijesnica u Burger Pondu. Nešto posebno. Nešto nevjerojatno. Ti činiš da ljudska srca jače tuku, da im usta ostaju otvorena. Ti si jedina koja može učiniti ono na što vani čekaju.”
„Ne znam ...”
Stisnuo ju je čvršće, trljajući obraz uz njezino uho. „Ti si jedna jedina, dušo. To moraš biti ti. Ako se ne sabereš, ne staneš na pozornicu i ne odsviraš, taj koncert prestat će postojati jer ga jedino ti možeš stvoriti.”
„Ja prestajem postojati”, šapnula je uz jecaj.
„Ne, to nije istina. Znaš da to nije istina. Ti i ja ćemo uvijek biti ovdje, bez obzira na sve.”
„Ostavio si me.”
„Ti si me otjerala, ti hirovita divo.”
Caressa se nježno nasmijala, čudesan zvuk njegovim ušima. „Zašto si se vratio?” upitala je.
Kyle je zafrktao. „Nikad nisam ni otišao i ne idem nikamo u skorije vrijeme.” Uhvatio joj je bradu i podigao lice, probadajući je pogledom. „Moramo mnogo toga raspraviti, a imamo i dosta vremena za to. Ali upravo sada, tisuću i pet stotina ljudi vani te čeka da im pokažeš nešto što nikad nisu vidjeli. Nešto nezaboravno. Stotinu tisuća krijesnica. Ti si jedina koja to može učiniti.”
„Ne mogu ja to.”
„To je laž.”
„Ne želim to učiniti”, inzistirala je. „Ne želim.”
„Da sam u to vjerovao jednu jedinu sekundu, bio bih te odveo odavde. Ali ne vjerujem ti. Moraš to učiniti. Moraš ovo završiti i onda stati, barem na neko vrijeme. Nakon ovoga, ti i ja otići ćemo nekamo na odmor, bez violončela. Otići ćemo nekamo, samo ti i ja, i jedina osoba koju ćeš morati zadovoljiti tamo biti ćeš ti. Caressa. Razumiješ li? Učinila si dovoljno. Zadovoljila sve. Vrijeme je da se odmakneš malo i pokušaš otkriti što je ono što Caressa želi i treba. Čelo će biti ovdje kad se vratiš. U redu?”
„Pa...” Šmrcnula je. Valjda. „No, što je sa zadovoljavanjem tebe?”
Prebacio je ruku preko zamršenog veza njezine haljine smijuljeći se. „Možeš i to učiniti ako se odlučiš. Idemo vidjeti što se događa.”
„U redu”, rekla je. Duboko je udahnula i vidio je kako se hrabri. „Ali... mislim da ću trebati novo gudalo.”
Kolega glazbenik pronašao je rezervno gudalo, a na rubu pozornice nastala je žurba. Kyle joj je začešljao kosu unatrag i obrisao posljednji trag suza s lica.
„Tako sam ponosan na tebe”, prošaptao je. „Popni se tamo i uživaj u svakoj sekundi.”
Kimnula je stežući mu ruku hladnim prstima. Vladala je potpuna neorganiziranost i nigdje nije bilo pomoćnika koji bi joj iznio čelo na pozornicu. Na kraju je to učinio Kyle prateći ljubavnicu na pozornicu i noseći njezin dragocjeni Peresson. Nakon što se smjestila u tapecirani stolac, Kyle je krajičkom oka pogledao u bliještanje svjetla i more sjajnih lica. Čak i za njega, koji je vidio mnogo toga i mnogo toga učinio, to je bilo zastrašujuće.
Pogledao je u stranu, fokusirajući se na svoju dragu. Posegnula je za violončelom i on joj ga je dodao držeći ga za dugački glatki vrat. Ruke su joj se jedva primjetno tresle. Samo su njegove oči mogle zamijetiti ta sitna podrhtavanja koja su ga dirnula. Stavila je instrument medu koljena i pogledala ga hrabrim, zavjereničkim osmijehom. Oh, Caressa, Bože moj. Zar sam ikada pomislio da bi mogao živjeti razdvojen od tebe. No sad ju je morao ostaviti da svira. Pozdravni je pljesak jenjavao i njegove dužnosti vezane uz nošenje čela prestale su. Prije nego što se okrenuo da ode, u nadahnuću ju je uzeo za ruku, nagnuo se iznad nje i poslao joj romantičan poljubac.
Mnogi su ga spekulativni pogledi pratili dok je išao prema svom balkonskom sjedalu, ali onda je Caressa počela svirati i sve su oči bile uprte u nju. Ako je bilo što ostalo od njezina straha ili histerije, ničim to nije pokazala. Njezino je sviranje bila pobjeda, trijumf. Labuđi pjev? Možda. A možda i nije. O tome će brinuti poslije.
Zasad se Kyle prepustio i potonuo u melodijama, onim lijepim melodijama koje su činile samo jedan dio prekrasne cjeline zvane Caressa. Bože moj, ta njezina koljena. Htio bi da je među njima, prikliješten baš poput violončela. Da je jedna od žica nacrtanih okomito preko njezinih grudi i f- otvor na svakom bedru. Ustvari, bez f-otvora. Ali on ustvari nikad nije ni bio dirigent, kao što nikad na njoj nije ni svirao.


§