Annabell Joseph-Caressina koljena

First topic message reminder :



Kyle Winchell je znao da osjećaje ne treba miješati s poslom, ali intimna drama bila je jača od njega i prisiljen je napustiti posao osobnog asistenta megazvijezde. Iz ovisnosti o drogi i niskim strastima izvlači ga bivši poslodavac koji mu dogovara novi posao u agenciji za potrebe bogatih i slavnih. Kyle postaje osobni asistent ugledne čelistice Caresse Gallo koja svira čelo otkad zna za sebe i teži savršenstvu.

Iako odrasla, Caressa je u dubini duše dijete koje nije stiglo odrasti i istražiti ljubav i demone koje je tjeraju. Njezina tajna traume iz djetinjstva ne ostaje dugo skrivena i Kyle ulazi u svijet požude i mračne inspiracije, s emocionalnim ulogom većim od bilo čega što je tad susreo.

Može li Kyle sačuvati Caressu od nje same i još važnije, želi li ona to?


***

Annabel Joseph jedna je od najčitanijih američkih autorica povijesnih i suvremenih BDSM ljubavnih romana. Poznata je po dinamičnim fabulama, provokativnim erotskim scenama te šarmantnim, nekonvencionalnim likovima svjesnim svojih nedostataka.

Erotski roman s elementima SM namijenjen je čitateljima starijim od 18 godina, a za naslovnicu je pozirala Ana Rucner.

Priređeno je primanje nakon koncerta kako bi proslavili zadnju večer njezine turneje, a Kyle ju je natjerao da ide jer su Talijani tako ljubazno za nju sve organizirali. No Caressa je željela proslaviti nešto drugo, ali ne uz vino i tjesteninu. Kyle je točno znao koliko je žarko željela biti nasamo s njim, ah inzistirao je na ispunjavanju obveza koje je imala kao počasna gošća prije nego što će je pustiti.
Bili su tu glazbeni kritičari koje je prepoznala, ugledni pokrovitelji glazbenika i čelista, svi prepuni hvale za njezine uspjehe na turneji. Kyle je stajao pokraj nje za vrijeme svih tih razgovora, slatko je gledajući. Nikome vjerojatno nije palo na pamet koliko je malo nedostajalo da se sve oko nje sruši i koliko joj je čovjek koji je stajao do nje bio od pomoći.
Na kraju se gužva prorijedila i oni su pobjegli, ostavljajući tetu Denise u apartmanu grleći je i podsjećajući na let za New York sljedećeg jutra. Na putu prema hotelu, Kyle je u taksiju zamijenio svoju avionsku kartu kako bi mogli odletjeti natrag zajedno s njima. Caressa je promatrala njegove prste na telefonu i taj njegov opušteni način na koji se izvalio u sjedalu i olabavio kravatu dok su se jedva probijali kroz gradski promet. Željela mu je dopuzati u krilo, ali natjerala se sjediti mirno i tiho dok je on sređivao promjenu karte na prilično dobrom talijanskom.
Bio je tako dobar u svemu. Ona je bila dobra u jednoj stvari, ali nije ju usrećivala. Ne na način na koji ju je trenutačno radila. Trebala joj je stanka, malo vremena za razmišljanje. Vremena za uživanje da bi otkrila koje će mjesto pripasti glazbi u njezinu životu. No glazba više sigurno ne može biti sve. Ne može vladati njome. Više ne.
„Dobro si?” upitao ju je kad je završio, stišćući joj ruku i gledajući je.
„Da”, rekla je ona. „Mislim da sam u redu.”
Skinuli su se čim su se našli u sobi, ali su stajali razdvojeni kao da pripremaju obranu. Caressa ga je promatrala s druge strane zamračene hotelske sobe, zureći u ljepotu njegove muževnosti. „I”, upitala je u tišini, „kamo me vodiš?”
Kyle ju je raskalašeno odmjerio od glave do pete. „Večeras... ili poslije? Znam kamo ću te odvesti večeras”, rekao je glasom od kojeg je zadrhtala. „No, s druge strane... Razgovarat ćemo o tome neki drugi put kad budem mogao jasnije razmišljati.” Nasmiješio joj se. „Dođi ovamo. Predugo si bila daleko od mene.”
Ugrizla se za usnu i krenula prema njemu. Udahnula je još uvijek poznati miris dok ga je privlačila bliže.
„Hmm”, zarežao joj je tiho u uho. „Bila si prilično loša curica.”
„Uvijek sam loša curica”, rekla je Caressa. „No rekao si da me ipak voliš. Držim te za riječ.”
„Ako budemo mogli svesti ispade na otprilike jednom mjesečno, mislim da bih mogao osjetiti nježne osjećaje prema tebi”
Pokušala ga je odgurnuti s osmjehom, ali nije joj dopustio da se pomakne ni za milimetar... Poljubio ju je - zahtjevan, vješt poljubac koji ju je podsjetio na sve ono što je voljela na njemu. Jednom ju je rukom stisnuo oko struka, a drugom uhvatio stražnji dio njezina vrata, loveći joj lice kako bi je mogao još dublje poljubiti. To joj je oduzelo dah i čeznula je da mu dograbi penis. Čim ga je počela ga milovati, odmaknuo se i naredio joj da ode na krevet, zatim se srušio na nju i koljenima joj raširio bedra.
„Bože, htio bih da ovo potraje”, rekao je. „Ali stvarno mi katkada otežavaš.”
„Žao mi je”, rekla je, meškoljeći se ispod njega dok je on lagano gurao njezin glatki otvor.
„Ne vjerujem da ti je žao, ali za to ću te kazniti poslije, tako da je u za sada redu.”
Smijeh joj je presjekao jauk kad joj je prebacio noge preko svojih ramena i pao prema naprijed ispunjavajući je do vrha. Njegov se penis ispružio unutra i skliznuo duboko, tako da ga je osjećala u svakom mjestu i svakom živcu. Posegnula je za njim i borili su se dok joj nije uhvatio ruke i pritisnuo ih uz jastuke iznad njezine glave.
„Budi dobra curica”, prošaptao je, izvijajući bokove kako bi je uzdrmao prekrasnim, nježnim trenjem. Njegova joj je surova nježnost između nogu žudnju pretvarala u snažno pulsiranje. Stisnula je šake iznad glave, odlučna u tome da bude najbolja djevojka u povijesti civilizacije. Zurio je u nju, držeći joj je struk kako bi kontrolirao njezine mahnite grčevite pokušaje nabadanja na njega.
„Kyle, Kyle...” uzdahnula je kad joj je rukama obuhvatio grudi. Izvijala se pod njegovim dodirom, a zatim zadrhtala kad joj je neumoljivo pritisnuo bradavice. Kako je bol rasla, pokušavala se otrgnuti iako joj je ta brutalna bol izazvala poplavu u mačkici. Jebao ju je jače podižući je iz kreveta.
Isprepleo je prste s njezinima i gurkao joj ruke da ih omota oko njega nakon što joj je oslobodio noge.
Priljubili su se jedno uz drugo, trbuhom uz trbuh, tako blizu da je mogla osjetiti svaki dah iz njegovih prsa obraslih golicavim klizećim dlakama na svojim još uvijek osjetljivim bradavicama. Kliznuo joj je rukom niz leđa do stražnjice, a ona se prilijepila uz njega dok ju je dizao na svaki novi ubod. Počela je trzati nogama, tražeći konačno oslobođenje kako bi mu se pridružila u toj čarobnoj lavini užitka. Položio je svoje bokove na njezine i kliznuo preko klitorisa, mučeći je sve više i više. Zgrabila ga je, stisnula šaku punu njegove kose i pustila se.
Znala je da nikada neće pasti. On će je uvijek uhvatiti. Držao ju je kao da joj je svijet sveden samo na životinjsku svjesnost i njegov nepopustljivi pritisak među njezinim nogama. Osjetila je napeto režanje na uhu dok se i dalje nabijao u nju, najdublje koliko je mogao. „Oh, Bože. Caressa...”
Glasno se nasmijala, iznenađujući samu sebe, a i njega jer mu je vidjela upitnik u očima. Nije znala zašto se smijala tim divljim, naglim smijehom, osim što je bila tako sretna. Probio je negdje iz njezine dubine, nekog novog osvijetljenog mjesta izvan mraka.
Opet se nasmijala i shvatila da je toliko jako plakala koliko se i smijala. Pritisnula je lice na njegov vrat, bilo joj je neugodno. Mogla je osjetiti vlagu suza i namirisali njihov jedva primjetni slani miris pomiješan sa senzualnim mirisom njegova losiona poslije brijanja. Polako mu je izvukla prste iz kose dok joj se on trljao uz čelo i utisnuo poljubac na nos.
„U redu, slatkice?”
„Trebam te, Kyle.” Izvalila je to kroz još nekontrolirani smijeh i suze. Htjela mu je objasniti koliko, ali nije bila u stanju to učiniti. Htjela mu je objasniti što joj je značio sa svojim jakim rukama i mirnim uvjerljivim glasom. Svojom vjerom i nepokolebljivom usredotočenošću. Ali na kraju, sve što je mogla učiniti bilo je štucati i ponoviti sama sebi još dva puta. „Trebam te. Trebam te.”
„Imaš me, Cara. Ovdje sam, još uvijek u tebi”, rekao je njišući bokovima tako da je osjetila slatko zadirkivanje još uvijek tvrdog uda. „Ako mi kažeš da me tamo ne osjećaš, mogla bi mi povrijediti osjećaje.”
Tiho je zahihotala. Zlatna se linija širila na rubu tame koja joj je tako dugo prijetila. Zora. Ili zalazak sunca.
Uzela mu je ruke i ovila ih oko sebe, te ruke koje su joj obećale da će je čuvati i usrećivati. Kroz mutne suzne oči, odjednom joj je sinulo. Glas mu je zagrmio dok ju je palcem gladio po obrazu.”Kamo želiš da te povedem sada, Caressa? Kamo god želiš.”
Pomislila je na trenutak. „Prvo se želim vratiti u Spur. U Burger's Pond. Jesu li krijesnice još tamo?”
„Možda. Ako ne, bit će sljedeće godine.”
Sljedeće godine. Godinama i godinama. Imali su toliko mnogo vremena za razgledavanje i mogli su raditi lijepe stvari zajedno. Ona će ići s njim i uhvatiti krijesnice, ovaj put za sebe i zaviriti u njihov maleni svjetlucavi svijet iza sklopljenih prstiju. Takva je i ona nekad bila, zarobljena u vlastitom kavezu. Sada će imati cijelu šumu užitaka po kojoj će moći slobodno letjeti.
„Siguran si da ne mogu ponijeti svoje čelo?” zadirkivala ga je.
Pogled mu je bio neprocjenjiv. Čisto ogorčenje. „Sretna si jer te toliko volim, Caressa Gallo”, šapnuo joj je i privinuo je k sebi.

Epilog


Godinu dana poslije Kyle je koračao gore-dolje po trijemu, prolazeći u sebi po-dulji popis. Jeremy je ležao izvaljen u škripavom stolcu za ljuljanje izgledajući tako uvenulo kako se Kyle nije mogao sjetiti da je ikada prije izgledao. Čašu posebnog slatkog čaja prabake Winchell držao je u ruci, ledeni napitak se znojio na kolovoskoj teksaškoj vrućini.
„Mogli ste izabrati i hladniji dan za vjenčanje”, rekao je Jeremy podmećući Kyleu ispruženu nogu na njegovu putu.
„Morali smo to učiniti sada, znaš. Krijesnice.”
Kyle je prevrnuo očima na Jeremyjev patnički izraz lica. „Preživjet ćeš. Oprosti ako ne suosjećam dovoljno s tobom. Ženim se.”
Jeremy se nasmijao i nagnuo naprijed nazdravljajući podignutom čašom tako da je led unutra zveckao i zvonio. „Da, ženiš se i ne možeš biti sretniji. Dođi, sjedi i opusti se. Pusti organizatorsku palicu na jedan dan. Ti si kao neka vrsta...” Tražio je odgovarajuću riječ kojom bi ga uvrijedio.
„Bridezilla ili nešto slično. Sjedni napokon, jebote.”
Kyle se srušio u stolac za ljuljanje nasuprot njemu. „Imaš prsten? Siguran si?”
Jeremy se nagnuo natrag i gurnuo ruku u džep revera. „Prilično sam siguran da imam, ali, dovraga, provjerit ću i dvadeset peti put ako ćeš se zbog toga bolje osjećati. Da, tu je još uvijek.”
„Samo sam nervozan. Želim da sve bude savršeno za nju. Njezino vjenčanje iz snova.”
Jeremy ga je pogledao jedan dugi trenutak. „Mislim da su joj se snovi već ostvarili. Ali razumijem želju da sve bude savršeno.”
„Jesi li se i ti ovako osjećao na dan svog vjenčanja? Vaše je bilo još veće.”
„Da, ali ja sam svu odgovornost prebacio na tebe i organizatore”, rekao je uz smijeh. „Sve što sam učinio bilo je da sam svu energiju usmjerio na uživanje u tom danu. To bih i tebi preporučio. Sve će biti u redu. „Naslonio se i mahnuo rukom prema drvoredu. „Barem neće biti jebenih helikoptera koji kruže iznad i paparazza koji vise s greda.”
„Da ih ima, mislim da bi ih moj stric Ray i rođaci dignuli u zrak.” Jeremy je suzio oči. „Mislim da se sjećam tvog ujaka Ray.”
„Njega je teško zaboraviti jednom kad ga upoznaš.”
Kyle je zatvorio oči i pokušao zaustaviti opsjednutost, ali bilo je toliko toga što je trebalo učiniti. Majka, tetke i sestre kuhale su već tjedan dana, a grandiozna svadbena torta na pet katova upravo je stigla iz Dallasa. Sve to, uz gostoljubive doprinose susjeda i prijatelja, od kojih nitko nikada ne bi došao na spursko vjenčanje bez hrane i pića u ruci. Stolovi na Burger's Fieldu stenjali su pod teretom gozbe.
Kuća je bila puna darova, od pretjerano velikodušnih novčanih davanja Jeremyja i nekih od Kyleovih drugih estradnih prijatelja, sve do kuhinjskih podmetača u spaljeno narančastoj i zelenoj boji koje je prabaka mukotrpno plela i noć prije predstavila uplakanoj Caressi.
Caressa. Kyle ju je volio do boli, a najviše kad je bila ovdje u Spuru. Gledao bi u nju kao u predmet obožavanja dok je razgovarala s luckastom prabakom ili lagano hodala uz njegovu majku po trijemu u prijateljskoj tišini. Caressa je ovdje bila opuštena kao i kad je sjedila ispred velikog orkestra, što je još uvijek činila, ali prema nešto manje frenetičnom rasporedu izvedbi. Što se tiče ispada, nije se mogao sjetiti kad ga je zadnji put imala.
Ne, on je trenutačno bio blizu ispada. Caressa je htjela vjenčanje u Spuru i Kyle je bio sretan obvezati se da će to i ispuniti, birajući sam sebe za organizatora. Ona se trenutačno odijevala uz tetinu pomoć, a on se znojio zbog detalja u svom odijelu na trijemu.
„Smirit ću se kad sunce zađe”, rekao je Kyle, na što je Jeremy prislonio svoju čašu na čelo. Slijedio je Jeremyjev pogled na Nell i malu Rhiannon pod velikim hrastom. Živahno je dijete jurilo naokolo s vojskom druge djece pod sjenovitim hladom, a njihov je smijeh dopirao sve do kuće.
„Bože, lijepo je ovdje, Kyle”, rekao je Jeremy. „Dobar dan za vjenčanje.”
„Oh! Čelo! Čelistica...”
„Već je na ribnjaku, spremna odsvirati svadbeni marš. Opusti se, Kyle. Sve je riješeno”
Zašutjeli su na trenutak, njihovi su stolci škripali na vrućini kasnog poslijepodneva. Zatim je Jeremy pogledao Kylea podigavši obrvu.
„Pa što je sljedeće za Kylea Winchella? Nekako zamišljam da više nećeš raditi kao osobni asistent. Ne dok te la Caressa čeka kod kuće.”
Kyle se nasmijao. „Da. Razmišljao sam o tome što sljedeće učiniti. Mogu se samo potpuno posvetiti sreći la Caresse.
Mogu isplanirati mnogo bolju turneju od tog glupana koji je radio na zadnjoj.”
Jeremy je izgledao meditativno, ljuljajući nogu koju je lijeno naslonio na drugu. „Za umjetnika ne postoji ništa dragocjenije od pravog, pouzdanog partnera i prijatelja. Ako ti je jedini zadatak biti tu za nju... „ Pogledao je opet na Nell zabrinuto. „Biti netko tko je voli takvu kakva jest, bilo da je na vrhu ili polako klizi u zaborav... to će ti biti najvažniji posao. Nije dobro plaćen, ali... „,Jeremy je rijetko bio ozbiljan, ali sada je bio. „Kyle, to je najvažniji posao koji možeš učiniti za nju, znaš?”
Kyle je bio dirnut, kao i uvijek kada je Jeremy govorio iz srca. Pogledao je svog bivšeg poslodavca s jednakom ozbiljnošću. „I tebi ću uvijek biti takav prijatelj, Jeremy.”
„Znam”, rekao je on brišući još jednom krpom znoj s čela. Nasmijao se Kyleu svojim poletnim osmijehom kao zaštitnim znakom. „Zašto bih, dovraga, inače znojio dupe u Teksasu u ovo doba godine?”


§

Čistina iznad Burger's Ponda bila je pretvorena u zemlju čudesa za bajkovito vjenčanje. Trava do koljena bila je pokošena, postavljen je niz šatora za primanje sve te hrane, gostiju i bendova tako da ljudi mogu plesati. Najveći šator bio je za tortu i mladenkin i mladoženjin stol. Činilo se kao da su se svi iz Spura tamo okupili, družeći se i čekajući početak vjenčanja.
Kyle je vidio lica koja nije vidio godinama i druga poznata draga lica. Lovio je Rhiannon koja je vrištala od smijeha dok ih je Nell slijedila grdeći Kylea jer se natjeravao s njom neposredno prije svečanosti. Prabaka Winchell držala je predavanje o posluživanju deserta, izvikivala naredbe o najboljem načinu aranžiranja želea. Njegova je majka bila smirena kao i uvijek, dijeleći poljupce i zagrljaje svim gostima kao da nije cijeli prošli tjedan provela robujući u kuhinji.
Točno u sumrak Jeremy je došao do njega. „Spremni su.”
Spremni su. Spremni su. Vijest se proširila medu gostima i oni odoše u jednoj velikoj skupini niz brdo u Burger's Pond. Kyle je zauzeo svoje mjesto na rubu vode pokraj velečasnog, istog onog čovjeka koji ga je poticao da kroči pravim putem kad je bio dijete.
Kyle je mislio da nije uvijek išao pravim putem u životu, ali ako ga je taj put doveo ovdje gdje je sada, mogao je biti samo dobar.
Jeremy mu je stajao pored ramena, tapšajući se po reveru da ga uvjeri posljednji put da je prsten tu, spreman. More poznatih voljenih lica stajalo je u polukrugu, a zatim se krug rastvorio, a Caressa je dolazila k njemu držeći tetu ispod ruke. Nosila je jednostavnu, bijelu haljinu bez rukava i širok, zadovoljan osmijeh. Njezina divlja kosa padala joj je preko ramena i niz leđa. Ubrala je buket vodenika u vrtu njegove majke, boje breskve i ružičaste kako bi joj odgovarale uz rumenilo.
Njegova dražesna prgavica. Bože. Na trenutak je gotovo zaplakao kad ju je vidio. Bila je tako lijepa, tako lijepa...
Od sramote prolijevanja suza spasila ga je prabaka kad je zagrmjela „Nije l' ljepa?” dovoljno glasno da se čulo preko žica violončela koje je izvodilo svadbeni marš. Svi su se nasmijali, Caressine su oči bile uprte u njegove, a on nije mogao razmišljati ni o čemu drugom osim o ljepoti njezina osmijeha. Poput većine muškaraca, nikad nije sanjario o svom savršenom vjenčanju, ali znao je da je ovo vjenčanje to bilo. Ovaj dan, ovaj sat. Ova minuta, kad je Denise stavila Caressinu ruku u njegovu.
Javno su razmijenili bračne zavjete, nešto što si nisu jedno drugome već dugo šapnuli. Voljet ću te zauvijek. Živjet ću kako bih te usrećio jer ti usrećuješ mene. A nakon što mu je Jeremy predao prsten koji je kliznuo na njezin prst, prvi uzdasi začuli su se u sumraku.
Kyle je krajičkom oka mogao vidjeti treperenje. Nekoliko djece odvojilo se od roditelja kako bi dotrčali bliže ribnjaku, želeći sudjelovati u rastućoj treperavoj izvedbi. Caressa je također gledala u njih, a zatim u njega s vijugavim sretnim osmjehom. Kyle se nije morao okrenuti i pogledati. Ono čudo koje mu je bilo potrebno stajalo je tu, točno ispred njega.
Okupljeni gosti postajali su glasniji, a spektakl s krijesnicama privukao im je pozornost. Kyle je tada prstima podigao Caressinu bradu i zapečatio njihove zavjete poljupcem.


§



Kad je Caressa izrazila želju da se vjenča u Spuru, nije mogla ni zamisliti kako će to ustvari biti divno. Ostali su dolje na ribnjaku sve dok krijesnice nisu gotovo ugasnule kradući poljupce između čestitki gostiju. Nakon završetka prijama, odustala je od pompe i potrčala s djecom za krijesnicama, uspijevajući uhvatiti dobar broj, unatoč dugoj svilenoj haljini koja ju je ometala. Kyle ju je samo gledao, odmahujući glavom i glumeći neodobravanje dok nije odustao i pridružio joj se. Zatim su sjeli odmoriti se na svojoj omiljenoj stijeni, gledajući sitna stvorenja kako lete i trepere oko njih.
Caressa se naslonila na svog supruga i uzela ga za ruku. „Hvala ti”, rekla je.
„Možeš biti sigurna da nema na čemu”, promrmljao je ljubeći joj vrh glave. „Ali za što?” Stisnula mu je prste, prateći obrise njegova platinastog vjenčanog prstena. „Za sve. Za ovaj dan.
Za to što me voliš. Uglavnom trpeći me kad nitko drugi ne bi imao strpljenja.”
Drugom je rukom dopro do steznika i krišom je udario po donjoj strani grudi. „Nije me samo strpljenje održalo u teškim vremenima, moram priznati.”
Nasmijala se, priljubljujući se više uz njega. „Što god to bilo, drago mi je. I sad smo u braku. Jedva mogu vjerovati.”
„Već razmišljaš o drugim stvarima?”
Pogledala je zadnje krijesnice, svijetlile su jače i u nepravilnim razmacima. „Ne, ne razmišljam o drugim stvarima. Samo o jednoj. Koliko te volim.” Želudac joj je zacvilio u mraku. „O, da. I o tome kako sam gladna.”
Kyle ju je podignuo i krenuli su kroz polje do prihvatnih šatora. Ljudi su jeli i pili, čestitali. Jeremy Gray namignuo joj je, a njegova joj je supruga mahala. Sada kada je Caressa upoznala Nell, nije je više mrzila, iako vjerojatno nikad neće prijeći preko činjenice da je njezin suprug nekada imao njezino ime tetovirano na svojim prsima.
Kad ju je uspio odvući, Kyle ju je doveo do stola s tortom, a Caressa se stala smijati sitnoj violončelistici i dirigentu gore na vrhu masivne bijele dekoracije.
„Pretpostavljam da si ovo ti, rekla je, pokazujući na figuricu svečanog izgleda, u smokingu.
„Da, s jednim članom mog orkestra”, odgovorio je, gurajući je u stranu. „Mama ih je tražila svugdje da ih stavi na vrh torte pa ih nemoj pljuvati ispred nje.”
„Mislim da su super. Gle, ja čak imam smeđu kosu. Gdje ih je uspjela naći?”
„To je vjerojatno bolje ne pitati.”
Kao na znak, Melanie Winchell došla je do para i slegnula ih u zajednički zagrljaj. „Oh, dragi moji”, rekla je razvlačeći riječi. Može li biti ljepše? Jeste li uspjeli ukrasti koji poljubac prije nego što su krijesnice ugasnule?”
Caressa je pocrvenjela kad ju je novopečena svekrva zagrlila i povukla među goste. Okrenula se na drugu stranu kako bi vidjela tetu Denise koja se vrtjela na plesnom podiju oko jednog od Kyleove braće.
Uskoro se i ona upustila u zabavu i ples. Plesala je sa svakim od Kyleovih rođaka i dva puta s Jeremyjem koji se još uvijek činio kao netko tko je čvrsto na zemlji bez obzira na svoju popularnost. Od prabake Winchell dobila je naputke za prvu bračnu noć zbog kojih se osjećala strašno neugodno, ali Kyle ju je spasio i odveo u drugi, tiši šator. Gosti su se opustili i čavrljali u prigušenim tonovima dok je gudački kvartet svirao.
Caressa je primijetila violončelista sa svečanosti u kutu sa svojim instrumentom naslonjenim na nogu. Kyle ju je vodio prema njemu s nekim čudnim, tajanstvenim osmijehom na licu.
„Caressa, dopusti da ti predstavim Davida Gordona. Ovamo je stigao iz Danske, gdje svira u kopenhaškom orkestru.”
Caressa je zahvalila tamnokosom, sredovječnom glazbeniku koji je došao svirati na vjenčanju, ali bila je malo zbunjena time što Kyle nije jednostavno angažirao više lokalnih čelista. Kopenhagen? Gospodin Gordon poneseno je hvalio Caressino sviranje, objašnjavajući da ju je gledao kako svira na njezinoj posljednjoj turneji po Europi. Zatim je Kyle pokazao prema njegovu violončelu. „Mr. Gordon također svira na Peressonu. Ovaj je na posudbi kod njega.” Zastao je.
„Pripadao je Jacqueline, Cara.”
Caressa je trepnula jednom, a zatim opet. David Gordon. Kopenhaški orkestar. Sad se sjetila imena i lupio ju je šok Kyleova iznenađenja.
„Oh, Kyle.” To je bilo sve što je mogla izreći. Posegnula je za instrumentom, prelazeći lagano po vratu. „Oh, Kyle. Stvarno? Stvarno?” A onda: „Molim vas, mogu li svirati? Molim vas.”
Isprva je svirala s kvartetom, a onda, kad su gledatelji ispunili sobu, kvartet se raspršio, ostavljajući samo Caressu i novo-staro violončelo koje je držala među koljenima. Violončelo ju je iznenadilo, njegov ton je bio blizu, a opet nije baš bio podjednak tonu njezina instrumenta. Upoznavala se s njim kroz jedan sat sviranja, a onda i drugi. Svirala je za Jacqueline koja je prerano otišla, za ljubav i rizik. Za strast i strah, i čežnju. Za ovaj trenutak, za krijesnice, za narančaste podmetače za suđe i sretnu djecu. Za oluje i zaklon.
Za Kylea.
Poslije joj je uzeo violončelo i vratio ga natrag. Uzeo ju je za ruku i poveo dalje od vesele gužve u svoj dom iz djetinjstva, u svoju sobu. Ventilator iznad kreveta stvarao je vlastitu glazbu nakon što su se svukli i legli zajedno na uski madrac. Posegnula je za njim, nesigurna i drhtava od blaženstva.
„Sviraj na meni sada, Kyle”, prošaptala je pokrivajući mu lice poput pera mekanim poljupcima.
„Da”, odgovorio je. Prstima joj je prelazio od trbuha do grudi, prateći nevidljive žice. „Koju god pjesmu želiš.”
Počeli su s raspjevanim baladama i napredovali do vatrenog appassionata. Nakon odmora, zaplesali su ljuljuškavi valcer, a nešto poslije bučni mornarski ples.
Kad je sunce izašlo, oni su i dalje svirali. Imali su toliko pjesama za svirati zajedno i cijeli život za to. Accarezzevole. Ljestvice svjetlucavih, skladnih tonova.