Maštarije od pijeska - Andre Brink

First topic message reminder :



Obiteljska saga, romansirana rekonstrukcija obiteljske loze Kristine Oume, ispisana kroz sudbine devet žena. Glavna junakinja je Kristina Ouma, koja se tragom svojih korijena, odnosno priča svoje (istoimene) bake iz Londona vraća zauvijek u Afriku. Osjeća da je to njen pravi dom, mjesto gdje zaista pripada. Priča o Kristininoj obitelji započinje prvom snažnom i moćnom ženom u lozi Ouma – Petronellom, majkom njene bake, koja je, potaknuta uputama Svevišnjeg, iščupala čokote vinove loze i zajedno sa svojim mužem napravila riskantni preokret posvetivši se uzgoju nojeva. To im je donijelo veliko bogatstvo kojim su izgradili palaču o kojoj su kraljica od Sabe i graditelj Taj Mahala mogli samo sanjati... Kroz priču o devet generacija žena jedan od najpoznatijih pisaca Južnoafričke Republike gradi živopisnu i dojmljivu povijest svoje zemlje.

8.

Mjesec je bio u zadnjoj četvrti i nije bilo mnogo svjetla. Ali Ouma lijepo isijava, nedovoljno da se vidi, ali dovoljno da označi mjesto gdje se nalazi. Ona sjedi na nadgrobnoj ploči na kojoj još nema datuma njezine smrti i tako će ostati. Samo jedna smrt očito nije dovoljna, Wilde je imao pravo. Prisvojila sam paunovo mjesto na zidu. Nekoliko nojeva, čudne crne prikaze, naredalo se duž najbliže ograde. Na ulazu u farmu ćurliću dva ždrala s krestama, tek slabašne sjenke u pomrčini. Palača je u mraku među crnim drvećem. Nekoliko sova vrzma se naokolo, povremeno se čuje sanjivi cvrkut ptica. Vratile su se starim navikama, svom prijašnjem mjestu na grani. Svjetina je otišla i ostavila pustoš iza sebe. Sutra ćemo morati početi s čišćenjem. Misliti na budućnost.
Mrtvi šute. Oni se sada oslanjaju na mene.
Ovo je Thando Kumalo imao na umu kad je rekao: Salani kahle94.
Dobro je završilo - rekla je Ouma - s obzirom na okolnosti.
Trebala si u tome sudjelovati.
Ne, nisam htjela Anni pokvariti dan. U svakom slučaju, ne volim pogrebe. Ljudi se više ne zabavljaju kao nekad.
Nedostajala si mi.
Sad sam s tobom. Uvijek ću biti. Naravno, opet ti može pasti na pamet da pobjegneš.
Neću, odlučila sam. Ako si se ti mogla vratiti iz Bagdada, onda se i ja mogu vratiti kući.
Zašto? Jer je sad lakše?
Nipošto - rekla sam sa zanosom - zato što je teže. Zato što ima posla koji čeka. Koliko mene, toliko i druge.
Pogledala sam je upitno, pravo kroz nju.
Hoćeš li mi pomoći?
Svi ćemo biti ovdje - pogledala je prema grobovima i preko njih, mnogo dalje - sve ćemo zajedno raditi...
Dok jednog dana ne dođe slon i otpuhne cijelu priču? - upitala sam ne bez malo zlobe.
Nisam vidjela njezino lice, ali sam imala dojam da se nasmijala.
Nikako - rekla je - ne ovog puta. Neće ti biti lako sa mnom.
Zašto neće, Ouma?
Zato, Kristien, što si ti sada velika djevojka.

Bilješka o piscu


André Philippus Brink,
rođen je 29. svibnja 1935. godine u provinciji Orange Free State, Južna Afrika. Odrastao je u konzervativnoj doseljeničkoj protestantskoj obitelji koja je podupirala nacionalističku stranku na vlasti i njezin rasistički režim aparthajda, odnosno odvojenog života bijelog manjinskog i crnog većinskog naroda u zemlji. Trebalo je neko vrijeme dok se André Brink nije oslobodio uskogrudna naslijeđa i nakon boravka u Francuskoj odlučio dignuti svoj glas protiv nepravde tražeći ravnopravnost za obje rase. Svoje neslaganje s postojećim stanjem u zemlji najbolje je izrazio u svojim romanima. Njegov prvi politički roman Pogled u tamu, napisan na africaans jeziku, bio je zabranjen od državne cenzure u Južnoj Africi, a tek autorovim prijevodom tog svog djela na engleski jezik Brink se pojavljuje na svjetskoj literarnoj sceni i počinje nizati uspjehe.
Na Sorbonni je diplomirao komparativnu književnost, a 1961. vraća se u domovinu, gdje postaje sveučilišni profesor književnosti na nizozemskom i afrikanskom jeziku.
André Brink, početkom 1960-ih bio je utemeljitelj književnoga pravca sestigers, usmjerena uvođenju dotad tabuizirane (seksualne, religijske i političke) tematike u južnoafričku književnost, u svrhu borbe za bolje društvene odnose u zemlji i olabavljenje krutih okvira nametnutih od institucija političkog sustava Nizozemske reformirane crkve i totalitarnog sustava temeljenog na rasnim zakonima aparthajda.
Taj pokret uključuje književnost u borbu za bolje društvene odnose u zemlji, a upravo je društveno angažiranim romanom Bijela sezona suše Brink upozorio svjetsku javnost na strahote aparthajda, rasnim zakonima utemeljena sustava kojim je bjelačko manjinsko stanovništvo Južnoafričke Republike, u izolaciji, bijedi i potlačenosti desetljećima držalo sunarodnjake crne boje kože. Od 1968. posvećuje se pisanju politički angažirane književnosti usmjerene otporu protiv totalitarnog sustava. Trenutak na vjetru (izvorno objavljen 1976.) romaneskni je predstavnik toga književnog pravca.
André Brink je tri puta bio nominiran od strane svoje zemlje, za Nobelovu nagradu za književnost. Nobelovu nagradu nije dobio, ali je dobitnik brojnih nagrada širom svijeta: Martin King Memorial Prize i Commonwealth Prize u Engleskoj, Prix Medecis Etranger za strance u Francuskoj, 1980. za roman Bijela sezona suše, South African CNA Award (tri puta) u Južnoj Africi, Premio Mondello u Italiji i druge. Uz to, knjige Andrea Brinka u tri navrata su bile u najužem krugu izbora za Man Booker Prize, najprestižniju nagradu u svijetu za roman godine na engleskom jeziku. Posljednji put to je bilo 2015. godine za knjigu Philida.
André Brink ispisuje britku analizu kolonijalne zbilje, ali i položaja žene toga vremena, uz oštru osudu svakovrsne nepravde i potlačenosti te poruku o zajedništvu kao imperativnom uvjetu opstanka.
Uz nobelovce Nadine Gordimer i J. M. Coetzeea, André Brink je nesumnjivo najpoznatiji pisac Južnoafričke Republike. Kao pobornik jednakih prava bijelih i crnih ljudi svoj književni opus obilježio je upornom borbom protiv aparthajda i nesmiljenom kritikom rasističkog režima. Postao je vjerodostojni kroničar događanja od vremena aparthajda do današnjih dana.
Bio je uzor Nelsonu Mandeli koji je skoro trideset godina čamio u tamnici zbog svoje borbe protiv rasnih nejednakosti.
Angažirani južnoafrički književnik André Brink, bivši profesor na sveučilištu Capa, umro je noću 6. veljače 2015. godine, u zrakoplovu tijekom leta iz Belgije (gdje je bio na svečanosti primanja titule počasnoga doktora Katoličkog sveučilišta u Louvainu) u Johannesburg, od posljedica srčanog udara, u dobi od 79 godina.
Osim već navedenih romana, treba obratiti pozornost i na sljedeća djela: Lanac glasova (A Chain of Voices, 1981), Izvanredno stanje (States of Emergency, 1988), Prvi život Adamastora (The First Life of Adamastor, 1993), Maštarije u pijesku (Imaginings of
Sand, 1996), Bogomoljka ( Praying Mantis, 2005), Drugi životi (Other Lives, 2008),
Razdvajanje puta (A Fork in the Road).
Brinkove knjige su prevedene na više od trideset svjetskih jezika. Zahvaljujući zauzetosti vrsnog prevoditelja Rastka Garića, književno stvaralaštvo Andréa Brinka približeno je hrvatskom čitateljstvu.




Bilješka o prevoditelju


Rastko Garić
Nakon završene gimnazije u Splitu studirao je engleski i talijanski jezik na beogradskom Univezitetu a potom nastavio studije na Sorbonni u Parizu (Američka književnost). Za vrijeme osmogodišnjeg boravka u Francuskoj završio je i studije francuskog jezika na Alliance Francaise.
Po povratku u Jugoslaviju nije se mogao zaposliti te je otišao u Afriku gdje je započeo raditi kao prevoditelj na građevinskim projektima. Kasnije je napredovao do mjesta direktora predstavništva. U Africi se zadržao dvanaest godina i za to vrijeme posjetio većinu zemalja tog kontinenta. Afrika mu je zauvijek prirasla srcu i tek kad je osnovao obitelj vratio se natrag u zemlju i svoj Split.
Prevođenjem ozbiljne književnosti počeo se baviti nešto prije odlaska u mirovinu. Pukim slučajem sreo se u Splitu sa velikim južnoafričkim piscem André Brinkom čiji rad je pratio godinama ranije i odlučio se prevoditi njegova djela. Postali su intimni prijatelji. Iz njihove suradnje prevedeno je šest romana na hrvatski jezik. Garić se usredotočio jedino na prevođenje Brinkovog opusa jer vjeruje da najvjerodostojniji prijevod može proizići jedino ako prevoditelj osobno dobro poznaje autora i sredinu u kojoj se odvija radnja njegovih djela.